GOJKO RADIĆ

Nestranačka licnost

Rođen je 1960. godine u Ugodnovicu, opština Teslić, Republika Srpska. Po obrazovanju je upravni pravnik.

Bio je predsednik Opštinskog odbora SRS u Tenji, a u Suboticu je došao 1996. godine.

Po drugi put je u Narodnoj skupštini, bio je poslanik i u sazivu od 14. februara 2007. godine. Početkom septembra 2008. prešao je iz poslaničke grupe Srpske radikalne stranke u poslanički klub Napred Srbijo nakon čega je isključen iz SRS.

6. decembra 2012. godine daje podnosi ostavku na mesto narodnog poslanika i postaje savetnik ministra odbrane.

Potpredsednik je Glavnog odbora Srpske napredne stranke i šef odborničke grupe SNS u SG Subotice.

Oženjen, otac dva sina.
Poslednji put ažurirano: 19.02.2022, 19:55

Osnovne informacije

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Članstvo u radnim telima

Poslanik nije ni u jednom radnom telu.

PETA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANJA, 15.12.2011.

Pre nego što postavim pitanje, zamolio bih predsedavajuću da dobijem odgovor na odavno postavljeno pitanje, ministru Obradoviću, oko uvođenja bilingualne nastave u osnovnoj školi "10. oktobar" u Subotici.
Moje pitanje se odnosi na Ivicu Dačića i na predsednika Vlade Mirka Cvetkovića. Pošto znate da se u Subotici rade obilaznice i na autoputu je izvršena eksproprijacija zemljišta i ta eksproprijacija je dostigla cenu od nekih početnih 8 -10 dinara do 60 i nešto dinara, zahvaljujući pobuni ljudi kojima se vrši eksproprijacija.
Ne bi bilo čudno, kako su došli do takve cene, ali postavlja se jedno vrlo zanimljivo pitanje. U Subotici se u okviru eksproprijacije dešava jedna ogromna pljačka državne imovine. To se desilo pre jedno pet godina i, ne lezi vraže, radi se o istom čoveku koji je izvršio razmenu Minerve i poslovnih prostora u Subotici.
Eksproprijacija livnice se vrši, koju je Agencija za privatizaciju prodala u vrednosti od četiri miliona i 700 hiljada dinara. Da ne bi bilo čuda, isti vlasnik koji je menjao Minervu, a sada i livnicu, jer on je vlasnik livnice, daje livnicu ne kao eksproprijaciju zemljišta, nego objekta i zemljišta. To je 5.260 u metrima kvadratnim. U zidovima 284 metara kvadratnih.
Zanimljiva stvar je da je lokalna samouprava ponudila istom vlasniku to i dostavila Vladi pod rednim brojem eksproprijacije – privredno rešenje Vlade Republike Srbije 05 broj 465-513 5-2010 od 15. jula 2010. godine. Ništa ne bi bilo čudno, ali je zanimljivo da su ovde kvadrati došli do 1.200 evra.
Evo primera. Lokalna samouprava nudi vlasniku osam poslovnih prostora. Ovih osam poslovnih prostora ima površinu 641 metara kvadratnih. Procenjena vrednost je oko 1.200 – 1.300, a uglavnom 1.230 evra u proseku po metru kvadratnom, što iznosi 730 hiljada evra.
Kako to da država proda livnicu za četiri miliona i 700 hiljada, tj. 80 hiljada evra u to vreme, a sada isti objekat, koji je maltene napušten, u ruinama, taj isti objekat sada plaća 730 hiljada evra.
Izvršili smo i fotografisanje objekta. Izvršili smo fotografisanje objekta i on je sav u ruinama. Tamo više nema proizvodnje. Livnica više ne živi. Postavlja se pitanje – kako to da za privatnu kuću pored livnice, gde se isto mora izvršiti eksproprijacija, nude čoveku 25 hiljada evra, a on živi u svojoj kući, da bi sada došlo do 35 hiljada evra? Postavljam ministru Dačiću pitanje – zašto državni organi, MUP, tužilaštvo ne reaguju i stanu jednom konačno u trag bogaćenju pojedinaca i uzimanju kompletne državne imovine u Subotici i stavljaju se u ruke jednom čoveku?
S tim povodom, tražim odgovor od Vlade – da li je Vlada izvršila i koji je veštak u Subotici vršio procenu? Imam informacije da je vlasnik livnice naručio sebi veštaka iz Beograda, a da je opština vršila usluge veštaka iz Subotice. Postavljam pitanje, imali smo pre nekoliko meseci raspravu o sudskim veštacima, sada se pokazuje kako rade veštaci, kako im se kaže i kako se naruči. Kako može napuštena zgrada da vredi 730 hiljada evra i da se za nju daju poslovni prostori koji su vredni 600 i nešto hiljada evra. Hvala.

PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 11.10.2011.

Zamoljen sam od grupe roditelja da postavim pitanje gospodinu Žarku Obradoviću, ministru prosvete, i pitam se da li je Subotica prvi grad u Srbiji u kojoj učenici prvih razreda osnovne škole pohađaju bilingviranu nastavu, dvojezičnu nastavu na srpskom-nemačkom i mađarskom-nemačkom jeziku?
Tim povodom naglašavam da su roditelji upisali svoju decu 21. juna 2011. godine u prvi razred da prate nastavu na srpskom jeziku. Deo roditelja je pod pritiskom i na prevaren način dao saglasnost da deca pohađaju dvojezičnu nastavu, a deo roditelja do danas nije dao saglasnost i ne želi da im deca pohađaju deo nastave na nemačkom jeziku. Sada ta deca koja su upisana u prvi razred na srpskom jeziku, za vreme održavanja časova na nemačkom jeziku koji se održavaju, sede u boravku i verovatno neće biti ocenjeni iz tih predmeta. Roditelji su uslovljavani od 1. septembra 2011.
godine da daju pismenu saglasnost za dvojezičnu nastavu ili da prepišu decu u drugu školu, kilometar dalje, pri čemu bi deca prelazila magistralni put Subotica – Novi Sad.
Na ovaj način se postupilo suprotno članu 9. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, koji kaže u stavu 1: "da se obrazovanje i vaspitni rad ostvaruje na srpskom jeziku". Član 98. koji kaže: "svaka škola je dužna da upiše svako dete sa područja škole" i član 19. Zakona o zabrani diskriminacije koji u stavu 1. kaže: "da svako ima pravo na predškolsko, osnovno, srednje i visoko obrazovanje i stručno osposobljavanje pod jednakim uslovima u skladu sa zakonom".
Pitanje – da li je u Srbiji dozvoljeno da se deca koja su upisana u prvi razred osnovne škole na srpskom maternjem jeziku i školuju na istom, a da pri tom ne budu diskriminisana? Da li je osnovna škola "10. oktobar" u Subotici uopšte dobila saglasnost od Ministarstva prosvete i kada za sprovođenje ovog pilot projekta u pogledu bilingvirane nastave, dvojezične nastave na srpskom-nemačkom, odnosno na mađarskom-nemačkom jeziku ili je to neko samoinicijativno u Subotici uveo? Da li ste upoznati da pored svih naših nastavnih kadrova, među kojima ima puno nezaposlenih, deci koja pohađaju dvojezičnu nastavu u Subotici predaju nastavnici iz Nemačke? Po kojem to nastavnom planu i programu rade bilingvirana odeljenja osnovne škole "10. oktobar" u Subotici?
I imam još jedno pitanje za ministarku pravde. Godine 2003 u Subotici je uvedena hipoteka na stadion "Spartaka", da bi sada nakon osam godina hipoteka brisana. Nije problem što je hipoteka brisana, problem je, da li je to uvedeno, reforma u pravosuđu gde se određene sudije uslovljavaju da bi završavali određene predmete protiv zakonito, da bi ostale na radnom mestu. Ovde ovaj slučaj je zanimljiv i po tome, zato što je tadašnji postupajući sudija uveo hipoteku, a tadašnji postupajući sudija sada je zamenik republičkog javnog pravobranioca koji je uložio zahtev za brisanje hipoteke. Jedan te isti sudija je doneo uvođenje hipoteke, jedan te isti sudija je u drugom svojstvu traži brisanje iz hipoteke. Postavlja se pitanje, ako je to sve po zakonu kako to onda, ako postoji pet hipoteka na stadionu "Crvene zvezde", da nijedna nije izbrisana. Ili to ajde možete da tučete i mlatite po Srbiji, gradovima Srbije kako hoćete, tamo se zakoni ne primenjuju i nisu potrebni da se primenjuju, ali u Beogradu najverovatnije, neko je veoma moćan, veoma je tvrdo i tamo ne sme da se ide u brisanje hipoteke. Hvala.

ČETVRTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 24.11.2009.

Dame i gospodo narodni poslanici, pravni okvir za donošenje zakona o prenosu nadležnosti AP Vojvodine i statuta AP Vojvodine su odredbe Ustava Republike Srbije od člana 176. do 187, gde je predviđeno da su autonomne pokrajine nadležne samo za pitanja koja se na svrsishodan način mogu ostvariti unutar autonomije pokrajine, a u kojima nije nadležna Republika.
Istorija AP Vojvodine ili, kako se u ne tako davnoj prošlosti zvala, Vojvodstvo Srpsko, danas se namerno marginalizuje i namerno ne potencira. Aktuelni manjinski član vladajuće koalicije Vojvodinu je nazvao ratnim plenom Srbije.
Sasvim suprotno od toga, osnovna je vekovna borba srpskog i drugog slovenskog življa, pre svega bunjevačkog, da se ujedini sa Srbijom, a što je krunisano i ujedinjenjem u Skupštini 1918. godine u Novom Sadu. Zato zakon o Vojvodini mora voditi računa o tim težnjama, kao i da iskaže specifičnosti ovog područja, a sve u cilju boljeg ekonomskog, kulturnog i uopšte razvoja društva i života svih građana koji žive u Vojvodini.
Da li predlog ovog zakona Vojvodine pruža pretpostavke za bolji život njenih građana u sastavu Republike Srbije? Naravno da ne, već pojam autonomije Pokrajine definiše Ustav kao autonomnu teritorije zajednice određene Ustavom.
Predlog statuta van tog okvira pokušava odrediti kao regiju, sa elementima državotvornosti unutar države Republike Srbije, a Republika Srbija ima isključivo međunarodni pravni suverenitet i subjektivitet.
Shodno Ustavu, kao jedinstvena država može pristupiti međunarodnim institucijama i organizacijama, kao što je EU ili druge.
Predloženim statutom odnosno zakonom Vojvodine ista još nema samo članstvo u UN, a može kao regija pristupati maltene svim međudržavnim i međunarodnim institucijama i zaključiti međunarodne ugovore, što je suprotno članu 181. Ustava Republike Srbije.
Predlog statuta, u kome je predviđeno da Vojvodina predstavlja sastavni deo jedinstvenog kulturno-civilizacijskog i ekonomsko-geografskog prostora srednje Evrope, pokušava stvaranje koncepta Dunavske monarhije, idejnog tvorca Ota Fon Habzburga, i restituciju Austrougarske monarhije, kojoj se pridodaju još i Švajcarska, Lihtenštajn, Njemačka i Poljska.
Ovako određenje u predlogu statuta odnosno u zakonskom prenosu nadležnosti proizilazi da je bolje bilo kakva integracija Dunavske monarhije, samo da se AP Vojvodina izmesti iz suvereniteta Republike Srbije.
Ovo ne samo da je protivustavno, nego se i protivi zdravom razumu. Predstavnici vladajuće većine uopšte ne vode računa da je statut AP Vojvodine podzakonski akt koji ne može biti u suprotnosti sa Ustavom Republike Srbije i mora biti u suglasnosti sa zakonom Republike Srbije.
Oni, bez obzira na posledice usvajanja ovog statuta tj. prenosa nadležnosti, koji je rascijepni klin u tkivu državi Srbiji, kada je danas jedno takvo sečivo već duboko prodrlo u državno-teritorijalno tkivo Republike Srbije u području AP Kosova i Metohije, a čija se klica krila u komunističkom Ustavu SFRJ iz 1974. godine, jer je dao sve elemente državnosti socijalističkim autonomnim pokrajinama.
Predlagači ovakvog statuta i prenosa nadležnosti pokušavaju ispuniti ko zna kakva tajna predizborna obećanja. Često imaginarnim odredbama statuta pokušavaju zamagliti restituciju Ustava SFRJ iz 1974. godine. U pogledu pravnog položaja AP Vojvodine gde je to vidljivo? Pa, u članu 3. predloga statuta Vojvofine, koji definiše da se sastoji od geografskih oblasti Bačke, Banata i Srema, što je u totalnoj suprotnosti sa Zakonom o teritorijalnoj organizaciji Republike Srbije, u kome je propisano da se teritorija AP Vojvodine sastoji od taksativno nabrojanih teritorijalnih opština.
Brojni članovi predloženog statuta moraju se izmeniti jer trpe kritiku unošenja elemenata države u autonomiju. Tako, na primer, u članu 9. se predlaže simbol AP Vojvodine grb i zastava, koji ne odražavaju pripadnost pokrajine Republici Srbiji. Ista konstatacija neodrživosti odnosila bi se i na član 10. statuta, definicije Novog Sada kao glavnog grada, da u zadnjem momentu nije preformulisana.
Protivustavna i protivzakonita je odredba člana 17. predloženog statuta, koja predviđa Vojvođansku akademiju nauka i umetnosti, jer odredbe člana 183. Ustava, gde su taksativno pobrojana pitanja koja imaju pokrajinski značaj, nigde ne predviđaju utvrđivanje nauke i kulture kao delatnosti prenetih u nadležnost AP Vojvodine.
Sporne su nadalje odredbe kojima se predviđa da pokrajina određuje svoju imovinu, jer se pokrajinska imovina i lokalnih samouprava utvrđuju isključivo zakonom.
U Predlogu se govori o položaju nacionalnih zajednica, koje Ustav ne poznaje, već poznaje pojam nacionalnih manjina, te se na ovaj način pokušava uneti element nacionalnih manjina kao elementa konstitutivnosti pokrajine.
Član 26. predloga, koji utvrđuje jezik u službenoj upotrebi, pored srpskog jezika i ćiriličnog pisma, utvrđuje i primenu latiničnog pisma, koje Ustav ne poznaje.
Posebno je interesantan član 28. koji uvodi stalnu mešovitu komisiju sastavljenu od predstavnika organa Republike Srbije i AP Vojvodine.
PREDSEDAVAJUĆA Narodni poslaniče, vreme koje je na raspolaganju vaše poslaničke grupe je iskorišćeno. Reč ima narodni poslanik Mirko Čikiriz.