SULEJMAN SPAHO

Nestranačka licnost

Rođen je 16. juna 1949. godine u Aleksincu.

Živeo u je
Poslednji put ažurirano: 19.02.2022, 20:08

Osnovne informacije

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Članstvo u radnim telima

Poslanik nije ni u jednom radnom telu.

ŠESTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANJA, 28.12.2011.

Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo Slavice, hoćete mi reći koliko imam vremena?
Ako nemam vremena, pitajte premijera da mi malo date od njegovog vremena da bi malo bolje obrazložio amandman.
U suštini, posle ovog budžeta mislim da, predsedniče, nećete imati vremena uopšte više da budete ovde.
U ovom teškom vremenu, gospodine ministre ili predsedniče Vlade, za Srbiju, kada su svi građani Srbije ekonomski ugroženi, a posebno invalidi, vaše Ministarstva rada i socijalne politike izdvojili su za osobe sa invaliditetom oko 13 miliona dinara, što je, po mišljenju SRS, strahovito malo, ali zato ste dali donacije nevladinim organizacijama od 25 miliona dinara, a dobro se zna i svi dobro znamo da po neke nevladine organizacije se direktno zalažu za nezavisno Kosovo, što utiče i na Ustav Srbije.
Vi ste ih zbog toga što sve oni rade, definitivno i nagradili sa 25 miliona dinara. Zato moj amandman i glasi da se ova sredstva usmere u budžetski fond za program, zaštitu i unapređenje invalida za 38 miliona dinara, a da se ova donacija nevladinim organizacijama od strane Ministarstva životne sredine i rudarstva briše. Time bi se daleko bolje poboljšala situacija invalida u Srbiji.

DRUGA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANJA, 22.11.2011.

Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, ovaj predlog zakona o izmenama i dopunama o vanrednim situacijama bi trebalo navodno da poboljša ovaj zakon koji je usvojen 29. decembra 2000. godine, ali faktički nikad nije ni primenjen.
Ovaj zakon koji je bio usvojen 29. decembra u Skupštini Srbije. Poslanici SRS sa svojim konstruktivnim radom i diskusijama predložili su Vladi da se zakon povuče ili prihvate amandmani SRS, kako bi zakon bio dobar i prihvatljiv u datoj situaciji. Niste prihvatili, ali ste sada posle dve godine danas stavili na dnevni red i ovu proceduru o izmeni i dopuni ovog zakona.
Posle donetog zakona 2009. godine, Vlada Republike Srbije i nadležni ministar bili su obavezni da donesu bliže propise za sprovođenje ovog zakona u roku od šest meseci od stupanja zakona na snagu, a ni Vlada ni ministar to nisu učinili, iako je prošlo skoro godinu i više dana do krajnjeg roka. Koliko ja znam, od tolikog broja potrebnih propisa, govori se o 57 propisa, nijedan nije donet, a to je zasluga dobrog rada Vlade. Sa tim, faktički su i onemogućene sve jedinice lokalne samouprave, opštine i gradovi da usklade svoje akte sa odredbama ovog zakona.
Normalno da su neke opštine u Srbiji nezadovoljne ovim zakonom. Vaša vladavina je dočekala napaćenu Srbiju i suočila se sa mnogo vanrednih situacija, što elementarnih nepogoda, kao i političkih, a najveća politička elementarna nepogoda je Kosovo. I kada će već jednom da dođe na dnevni red Kosovo u ovom parlamentu?
Dolazim, kao što i znate, gospodine ministre, iz Loznice, koja se za četiri godine našla na poziciji da dva puta doživi strašnu katastrofu. Verujte mi, kad god spomenem "Viskozu", ja i moji građani budemo malo uznemireni šta nam se sve moglo desiti posle onog velikog požara koji se desio tamo. Normalno da se radi o požaru koji je zahvatio jednu od fabrika "Viskoze – C vlakno" i zahvaljujući prisebnosti lozničkih vatrogasaca, koji su posle dva dana lokalizovali požar, i njima se zahvaljujući, ali kao što sam pročitao i kao što ste i vi rekli, vaše ministarstvo, da nam fali skoro 4000 vatrogasaca, ali navodno nema para u budžetu, ali zato, gospodine ministre, imate pare, mislim, Vlada ima para, da da nevladinim organizacijama, koje na sve moguće načine pokušavaju da unište ovu našu Srbiju.
Ono što je interesantno da je ovaj požar zahvatio rezervoare na kome se nalazio gas CS2, koji u dodirom sa vatrom, dovodi do strašne eksplozije. Radilo se, verujte mi da se radilo, a to dobro i vi znate, od 50 tona ovog gasa koji bi mogao da uništi ceo grad sa okolinom. To ne bi mogao, najverovatnije, nijedan zakon da pomogne građanima Loznice.
Posle ovakvog nemilog događaja, lokalna samouprava i sve političke stranke, a posebno mogu da se pohvalim SRS, kroz medije su uticale na Vladu da se ovaj gas prebaci, prenese ili proda nekim fabrikama koje ga upotrebljavaju. I sve dok gas nije premešten, građani Loznice bili su u panici. A period je, verujte mi, i vi sami znate, bio dug dok taj gas nije otišao u neku da li u neku drugu državu ili prodat nekoj firmi.
Posle ove nepogode dolazi druga. Dobro znate, bili ste tamo i obilazite, a to je poplava na području Podrinja, počev od Ljubovije, pa sve tamo do jednog dela Mačve. Građani tih područja se sa opravdanjem pitaju – ko je kriv za sve to? Kao što smo čuli i priča se, sumnja se da je kriv ljudski faktor.
Ako su činovnici vaše vlade dolazili i bili upoznati sa situacijom na terenu, a nisu adekvatno delovali i ispunili ono što Zakon o vanrednim situacijama predviđa, a to je da svakom građaninu pomogne, a Vlada ni dan danas ponekim porodicama nije izašla u susret, da bi ovi građani sanirali svoja dobra. To je znak da se skoro nijedan, baš nijedan zakon, bilo kojeg ministarstva, poštuje.
Hteo bih da se dohvatim Banje Koviljače. Vlada sa svojim postupkom napravila je, verujte mi, vanrednu situaciju tamo. Bio sam tamo kad je bio miting i video sam stotine policajaca. Dugo, dugo u Loznici nije bilo toliko policajaca, a za sve to je kriva Vlada i ministarstvo koje je zaduženo za sve to. Napravili ste razdor među građanima Banje Koviljače. Neki su protiv, neki su za. I spravom su i ovi i oni. Ali kada su u pitanju građani Banje Koviljače oni su svesni svega i sva sreća što uvek u Banji pobeđuju što su na neki način radikali uvek tu da pomognu građanima Loznice.
Situacija se smirila, ali postoji još težnja ponekih građana da što pre, navodno, oteraju te azilante. Svima su, posebno vama, puna usta o ljudskim pravima i slobodi ravnopravnosti. Ljudi iz Banje Koviljače koji su dugo gledali taj problem, rešili su da se jedan dan pojave ponovo kod vas ili u ministarstvo i da pitaju – šta ćete uraditi sa onim azilantima?
Izmene i dopune ovog zakona o vanrednim situacijama je u ovom trenutku potreban. Ali, kada god nešto uradite, to ne dovršite do kraja. Zato ćemo mi stalno, non stop i sve vreme, koliko možemo i umemo da kontrolišemo Vladu, ali sada je kasno jer će ova vlada najverovatnije i pasti za koji dan. I po današnjem danu se vidi, jedva ste se skupili. Ne znam šta će biti. Izbori su tu, pa ćemo polako ponovo. Verujem da građani Srbije nisu zadovoljni sa vama, a i vi to sami znate. Znam da ste korektni i uvek tako nešto i kažete. Hvala.

SEDMA POSEBNA SEDNICA, 03.11.2011.

Prvo replika?       
(Predsednik: Nema replike. Izvolite.)
Vidim da vi mene ne primećujete, ali primećujem ja vas, kako ste se oduševili danas dolaskom vašeg velikog prijatelja, inače velikog trenera tenisa, jer danas je više govorio o tenisu, nego o Kosovu. Verujem i čuo sam, dobio sam obaveštenje, da ulazak u Evropu zavisi samo od tenisa. Građani Srbije moraju da znaju tenis da bi ušli u Evropu.
Amandman u članu 5. stav 3, posle reči "podnosi" dodaje se reč "pisani". Član 5. glasi, u stavu 3. piše da se u sprovođenju ovog zakona komisija podnosi izveštaj Vladi najmanje jednom u šest meseci. Gospođo ministre, ja sam podneo amandman koji predlaže da se ovaj stav dopuni tako što će se precizirati da komisija izveštaj Vladi podnosi u pisanoj formi.
Ono što je interesantno je da bi u mom predlogu pisalo drugačije. Član 5. u stavu 3. glasi – da se sprovođenjem zakona komisija podnosi pisani izveštaj Vladi najmanje jednom u šest meseci, ali pogledajte drugu stvar. Vlada je odbila i to ne čuvenim obrazloženjem, citiram: "Amandman se ne prihvata iz razloga što se izveštaj uvek podnosi u pisanom obliku.". Ovo što je Vlada napisala naprosto nije tačno. Kao što postoji pisani, tako postoji i usmeni izveštaj. Ne verujem da vaši ministri i državni sekretari i drugi vladini službenici, uglavnom su to diplomirani pravnici koji se bave pisanjem ovog zakona, ne znaju za usmene i pisane izveštaje. Upravo zato, za svaki slučaj, gospođo ministarka, da ne bi bilo različitih tumačenja, nesporazuma i zloupotreba, smatram da je obavezno podneti i pisati da se mora staviti pisani tekst, podneti Vladi i Skupštini Srbije.
Ovo je, ako ste već gledali amandmane i izveštaj, samo jedna od desetak predloženih izmena koja poboljšavaju tekst zakona, čine ga jasnijim, a koji nisu prihvaćeni zato što ih je predložila SRS. Ovoj Vladi kvalitet zakona očito nije mnogo bitan. Gospodinu Cvetkoviću i njegovom kabinetu je najvažnije da tih zakona ima na broju i da svi komesari Brisela budu zadovoljni i da vam što pre daju prodor u EU. Ne verujem da ćete dobiti i u decembru, možda u decembru 2389. godine.