Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marko Atlagić

Marko Atlagić

Srpska napredna stranka

Govori

Uvažena potpredsednice Narodne skupštine, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Republike Srbije, mi ćemo danas raspravljati o izboru članova REM. Ja o tome neću posebno govoriti, pošto je Odbor za kulturu i uvažena predsednica Božić to izuzetno dobro juče apsolvirala u ovom visokom domu, ali bilo je reči i o medijima.

Dozvolite da ipak kažem kao član Odbora i kao čovek koji decenijama prati medije nekoliko rečenica.

Mi smo svedoci, poštovana potpredsednice, svakodnevno, iz časa u čas, iz minuta u minut, nastavlja se raznim neistinama, izmišljotinama, medijski napadi na predsednika Republike Aleksandra Vučića, njegovu porodicu, njegove roditelje, a zadnjih dana pojačavaju se izmišljotine sa dna kace o njegovom sinu Danilu.

Ti brutalni medijski napadi na Aleksandra Vučića delo su sprege mafijaško-kriminalno politikanskih grupa i pojedinaca kako domaće, tako i inostrane provenijencije.

Određene ličnosti zaposlene u medijima pod kontrolom Dragana Đilasa i Vuka Jeremića, pojedini analitičari, šarlatani neistinama i izmišljotinama sa dna kace o predsedniku, njegovoj porodici, njegovim roditeljima truju građane Republike Srbije do krajnih granica.

Poštovani građani Republike Srbije, uvaženi narodni poslanici, to prelazi u patologiju, jer se preti ubistvima. Te gadosti moraju hitno da prestanu.

Ja neću pojedinačno govoriti, ali trebalo bi mi jedno pola dana da nabrojim datum, sat i mesec u zadnjih samo godinu dana, a dozvolite da samo kažem da je jedna perjanica pod kontrolom Dragana Đilasa rekla, citiram: „Ako Brnabićka da ostavku da znate da se sprema doživotni Vučić. Nema tu bojkota, samo cev u glavu.“, završen citat, jedan dnevni list, 19. januara 2020. godine, strana 5.

Nije ovo, poštovani narodni poslanici, građani Republike Srbije, prvi put iz stranke Dragana Đilasa, a za Evropu Đilaša, koja traži predsednikovu smrt. Setite se naslovnih strana jednog nedeljnika i jednog dnevnog lista pod kontrolom Dragana Đilasa, na kojima je objavljena fotografija snajpera uperenog u predsednika Vučića, a koja je okarakterisana kao pretnja smrću i poziv na ubistvo.

Poštovani pravnici Republike Srbije, advokati, profesori univerziteta, pozivanje na ubistvo je krivično delo, samo nije ako se radi o predsedniku Republike Aleksandru Vučiću i njegovoj porodici.

Ti medijski napadi pod kontrolom Dragana Đilasa i Vuka Jeremića, zajedno sa određenim inostranim centrima moći, imaju samo jedan jedini cilj, a to je - srušiti sa vlasti Aleksandra Vučića i destabilizaciju Republike Srbije i dovesti njih na vlast, da bi Srbiju doveli opet na ivicu bankrota.

Te moralne gromade toliko su nisko pale da je jedan novinar lista pod kontrolom Dragana Đilasa pisao otvoreno pismo roditeljima predsednika Vučića, vređajući i njih i predsednika Vučića uvredama koje istorija ne pamti. Ja sam to pismo ovde čitao. Ima li bar malo taj analitičar stida, i ujutru kad se probudi i pogleda u ogledalo?

Poštovani građani Republike Srbije, Srbija je demokratska zemlja u kojoj je medijska kritika vlasti dozvoljena, čak i poželjna jer deluje lekovito, ali podvlačim, između kritike i medijskih napada postoji ogromna nepremostiva razlika. Medijska kritika se zasniva na istinitosti iznetih činjenica, a sve drugo su medijski napadi.

Niti jedan, poštovani građani Republike Srbije, srpski vladar u svom mandatu u savremenoj srpskoj istoriji nije neistinama i medijski toliko napadan, a imao veću podršku građana Republike Srbije i više izgradio zemlju, nego Aleksandar Vučić.

Neka me neko demantuje iz redova Dragana Đilasa, koji mi još nije odgovorio na 30 postavljenih pitanja u ovom visokom domu. Jeste, na svom portalu uvredama, a misli da će nas uplašiti. Prevario se, džabe je krečio.

Napada predsednika države i pojedine njegove saradnike jedna mala, ali za građane Srbije veoma opasna grupa, pod kontrolom Dragana Đilasa i Vuka Jeremića, jer žele bez izbora, ulicom, doći na vlast, jer imaju to iskustvo 5. oktobra 2000. godine.

Za vreme vlasti, poštovani građani, Dragana Đilasa i Vuka Jeremića mediji su u Srbiji bili totalno zarobljeni preko Dragana Đilasa.

Poštovani građani Republike Srbije, to je potvrdila i pokojna Verica Barać, koja je kazala, citiram: „Ovde je dozvoljeno da gradonačelnik Đilas ima privatne firme koje se bave medijima. To je bezobrazluk i cinizam. Stalno posluje sa budžetom.“ Završen citat.

Evo, poštovani građani Republike Srbije, kako je Dragan Đilas, a za Evropu Đilaš, oprao pare naše, a završile na Mauricijusu i još 17 zemalja i preko 67 računa i Bog zna gde još. I ne samo to, čestita pokojna Verica Barać je kazala, citiram: „Đilas radi sve što je kontra medija. Kupuje minute, unapred plaćaju avansom i time jako utiču na medije. Vršili su kontrolu dnevnih novina, kupovali prostor u medijima i cenzurisali novine.“ Završen citat.

Da li je tako, gospodine Đilas, a za Evropu Đilaš?

Na kraju, dok naš predsednik Vučić svakodnevno vraća međunarodni ugled otadžbine širom sveta, sprovodeći politiku mira, politiku solidarnosti sa svim zemljama, politiku zdravlja svih naših građana, bez obzira na veru i naciju, politiku ubrzanog ekonomskog napretka, politiku kompromisa naše južne srpske pokrajine, a sve to zbog budućnosti naše zemlje, dotle Dragan Đilas širi laži i izmišljotine o našem predsedniku, našoj zemlji i građanima Srbije, kako bi prikrio 619 miliona i Bog zna koliko još.

Poštovani građani Srbije, ja sve lepo beležim, od 2012. godine, a i ranije, posebno to rade predsedniku Đilas i Jeremić pred značajne susrete sa predsednicima značajnih zemalja. Ovaj put pred susret sa predsednikom Češke, gospodinom Zemanom, napali su mu sina neistinama sa dna kace. To su napravili pred susret sa predsednikom Francuske. To su napravili pred susret u SAD. Zbog vremena, ne mogu sad sve nabrajati.

Dozvolite na kraju ovo da kažem. Poštovani narodni poslanici, Srbija se ubrzano gradi i modernizuje. Da bi ostvarili zacrtani program, kojeg je trasirao naš predsednik Republike Srbija 2021-2025, a uveren sam da hoćemo, i sve što je SNS obećala od 2012. godine, najkrupnije stvari je izvršila, rečeno, zapisano, ostvareno.

Moramo se mi danas vakcinisati. Vakcinišimo se svi. Spašavajmo živote naših građana. Posebno apelujem na studente, moje bivše đake studente i profesore saradnike, a njih je nekoliko stotina hiljada u mom životu. Jer, kako reče jedna građanka ovih dana na jednoj televiziji, citiram: „Ovo što naš predsednik Vučić radi za sve građane Republike Srbije, ne radi niti jedan predsednik na svetu. Em ti daje vakcine džabe, em daje svaku vrstu vakcine, i još te plati da se vakcinišeš.“ Završen citat. To, poštovani građani, nema nigde.

Vakcinišimo se, vakcinišimo se, vakcinišimo se, zbog budućnosti naše zemlje, zbog ekonomskog prosperiteta naše zemlje, zbog šireg regiona i zbog čitave Evrope. Hvala lepo.
Poštovani ministri sa saradnicima, poštovani gospodine Miroviću, predsedniče Pokrajinske Vlade sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, odmah na početku da kažem da će SNS, glasati za oba predloga zakona i izmene i dopune, druga dva izmene i dopune zakona. Odmah na početku da smo načisto sa tim.

Sada ću početi najpre od predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o srednjem obrazovanju i vaspitanju.

Poštovani narodni poslanici, zadnja izmena zakona o srednjem obrazovanju i vaspitanju, stupile su na snagu 2020. godine, negde 24. januara i upravo su te tada izmene omogućile unapređivanje primene pojedinih zakonskih rešenja. A ta pojedina zakonska rešenja doprinela su kvalitetu obrazovanja. Ne mnogo i veliko, ali su doprinela.

Danas pred nama imamo izmene i dopune Zakona o srednjem obrazovanju i vaspitanju, i upravo te izmene koje danas razmatramo, i dopune, pridoneće jedinstvenosti ukupnog sistema vaspitanja i obrazovanja, kao jedne od osnovnih karakteristika, ukupnog sistema. To je vrlo važno, da kažemo, a da bi to postigli, moramo odredbe ovog danas zakona i izmene i dopune usaglasiti sa odredbama zakona o osnovama sistema vaspitanja i obrazovanja, a to je tzv. da bi poslanici znali, a verujem da znaju, tzv. krovni zakon.

Tu postižemo tu jedinstvenost, i ove izmene i dopune zakona o srednjem obrazovanju i vaspitanju, doprineće kvalitetu obrazovanja, dostupnosti obrazovanja, pravednosti obrazovanja, što je za nas izuzetno važno u ovim pandemijskim uslovima, relevantnosti srednjeg obrazovanja i vaspitanja.

To su osnovne, pored drugih, karakteristike srednjeg obrazovanja i vaspitanja.

Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, sagledalo je sadašnju situaciju u ovim teškim pandemijskim vremenima, i kako se sprovodi vaspitanje i obrazovanje. Mora da zaključimo i mi, a i Ministarstvo i naši roditelji, koji nas sada posmatraju da smo dve školske godine, počevši od 2019. godine, i 2020, i ova 2021. godina, ostvarivali vaspitanje i obrazovanje, u izuzetno teškim uslovima, zbog pandemije Kovid 19 virusa, da ne kažem, još gorim ratnim uslovima.

E kada smo tu dali ocenu, čitav sistem obrazovanja i vaspitanja, pokazao je jedan visoki stepen prilagođavanja pandemijskim uslovima, zahvaljujući, moram to da istaknem, u prvom redu našim vaspitačima, našim nastavnicima, našim profesorima, našim učenicima i našim studentima, i njihovim profesorima, i roditeljima naših učenika, Ministarstvu prosvete i Vladi Republike Srbije, predsedniku Republike Aleksandru Vučiću.

Dakle, svi građani Republike Srbije su dali doprinos tom sistemu za koji je, ipak bio u odnosu na okruženje na jednom zavidnom nivou. Možemo slobodno konstatovati bez obzira na ovaj visoki stepen, prilagođavanja novnonastaloj pandemijskoj situaciji, čitav sistem vaspitanja i obrazovanja, nije na onom nivou na kojem je bio pre pandemije i sa tim moram da se složim.

Naravno da su ovo objektivni razlozi.

Naši nastavnici i vaspitači od predškolskih ustanova, do Univerziteta, kao i naši učenici i studenti, morali su se prilagođavati novim metodama realizacije nastavnih sadržaja. To je jako teško i zato je težina tog nastavničkog poziva, morali su se prilagođavati novim načinima izvođenja praktične obuke, novom načinu predavanja i načinu ispitivanja i ocenjivanja, upotrebi novih nastavnih sredstava, koji do tada nisu čak upotrebljavali.

Dakle, gledajući ovo u novonastaloj situaciji, moram da kažem, kao što su naši doktori, vojnici, policajci, i drugi građani, tako su i naši građani dali doprinos ovim teškim vremenima u ukupnom društvenom kretanju.

Ministarstvo prosvete je stalno pratilo, i danas to radi, prati stanje, donosi mere, čiji je osnovni cilj kvalitet i dostupnost obrazovanja i vaspitanja.

Naglašavam, dostupnost, zbor ruralnih sredina. Jedan broj visokoškolskih ustanova, kao što je i rečeno, nije usvojio dokumente, kojima se propisuju uslovi za kvalifikaciju kandidata, posle maturskog ispita, sa ovog mesta apelujemo na naše visokoškolske ustanove, zbog njih samih da donesu te dokumente, ali i zbog naše omladine. Ispitni centar zavoda, za vrednovanje kvaliteta, obrazovanja i vaspitanja, opremljen je savremenom štamparijom i uspostavljeno je osam regionalnih centara, i naši predstavnici iz Ministarstva kažu da tu treba određeni broj zaposlenosti ljudi, na šta apelujemo na Vladu da se i to realizuje.

Komisija za implementaciju državne mature obavlja svoju funkciju u punom kapacitetu, ovo posebno naglašavam u ovim pandemijskim uslovima.

Zaključno sa školskom 2021/2022. godinom, u školi se polaže završni ispit za učenike koji završavaju srednje obrazovanje i vaspitanje u trogodišnjem trajanju. Zaključno sa školskom 2021/2023. godinom, u školi se polaže maturski ispit za učenike koji završavaju obrazovanje i vaspitanje u četvorogodišnjem trajanju, u skladu sa zakonom. Počevši od školske 2022/2023. godine, u školi se polaže završni ispit srednjeg stručnog obrazovanja i vaspitanja, u skladu sa zakonom. Počevši od školske 2023/2024. godine, u školi se polaže stručna, umetnička i opšta matura, u skladu sa zakonom. To će značiti ukidanje prijemnih ispita na fakultetima od 2024. godine, na koji smo dugo čekali. I konačno je i tome došao kraj, jer će završni ispit biti jedini kvalifikacioni uslov za upis naših studenata odnosno učenika u visokoškolske ustanove.

Predviđene su izmene članova Zakona o srednjem obrazovanju kojima se propisuju evidencije koje vode srednje škole, ali i podaci koji su deo tih evidencija i odredbe kojima je propisano koje podatke dostavlja osnovna škola prilikom upisa učenika u srednje škole i koje podatke dostavljaju srednje škole koje sprovode prijemne ispite za proveru izuzetnih sklonosti i sposobnosti. Ovo podvlačim – za proveru izuzetnih sklonosti i sposobnosti.

Podatak o nacionalnoj pripadnosti za one učenike koji se izjasne, osnovne škole dostavljaju Ministarstvu prosvete u postupku upisa učenika u srednje škole. I da razjasnimo, radi naših roditelja, to je radi postizanja pune ravnopravnosti u sticanju znanja svih naših učenika.

Podatak o individualnom obrazovnom planu osnovne škole dostavlja se Ministarstvu prosvete u postupku upisa učenika u srednje škole. Molim vas, to je radi toga kako bi se omogućilo školovanje učenika u srednjoj školi u skladu sa njihovim sposobnostima i mogućnostima.

Nije tačno da ovaj plan nije dobar, on je izuzetan. Ovo je individualni pristup i prvi put po vertikali imamo, da tako kažem, od predškolskih ustanova do visokog obrazovanja.

Isto tako, izvršiće se usklađivanje ovog zakona sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti. Izmene su neophodne i radi usklađivanja Zakona o srednjem obrazovanju i vaspitanju sa odredbama Zakona sa osnovama sistema vaspitanja i obrazovanja.

Poštovani narodni poslanici, dozvolite da kažem da se ipak ovaj zakon neće moći tako realizovati bez nastavnika. Oni su ključ rešenja. Naši nastavnici, koji su heroji bili u ovim uslovima, i učenici i nastavnici i roditelji, oni su ključ problema, ali nastavnik mora u prvom redu da voli svoj posao, mora da voli učenike, mora sarađivati i sa učenicima i sa roditeljima i sa društvenom sredinom, a i sa vlastima u lokalnoj zajednici.

Uspešnost vaspitanja i obrazovanja zavisi od pedagoške spreme nastavnika, podvlačim – pedagoškoj spremi, jer onaj ko ne voli posao, ko nije pravi pedagog, neće uspeti. Nažalost, danas zaista nemamo jedan deo pedagoški obrazovanih nastavnika.

Samo ću da citiram najvećeg švajcarskog pedagoga Pestalocija koji je rekao – oduševljenje što ću moći da pokrenem svoje ruke dalo mi je toliko snage da se mogu popeti na najviše Alpe, samo da mogu započeti. Misli na vaspitavanje dece. E, takvi nastavnici su nam danas potrebni, potrebniji nego ikada.

Dozvolite da kažem koliko je vaspitanje i obrazovanje važno za državu, najbolje je pokazao Platon u svom delu „Država“, koji je rekao: „Država neće biti na štetu ako obućar nema pojma o svom zanatu, jedino će Atinjani biti loše obuveni, ali ako učitelj bude rđavo vaspitavao decu, buduće generacije biće neznalice“.

Na kraju, dozvolite da citiram ruskog pedagoga Bjelinskog, koji je rekao: „Da se deset puta rodim, deset bih puta uzeo učiteljski poziv, jer nema plemenitijeg poziva nego što je učiteljski.“

Na kraju, o ovom zakonu, poštovani narodni poslanici, poštovana potpredsednice Narodne skupštine, nije lako biti učitelj, ja pod učiteljem podrazumevam do univerzitetskih profesora, jer naučiti dete broj, složiti slova u reč, čitati ih, pisati ih, brisati, razumeti, znati, samo je mali deo onoga što učitelj zaista jeste. Namerno ne kažem ono što učitelj radi, jer biti učitelj nije posao. Biti učitelj je voleti. Biti učitelj je osećati, biti učitelj je umeti, biti učitelj je jednostavno biti.

Da ne bismo ovaj drugi zakon zanemarili, kako reče gospodin Pastor, ja ću sad nešto reći i o Predlogu zakona o obnovi kulturno-istorijskog nasleđa i podsticaja razvoja Sremskih Karlovaca.

Odmah da kažem da ga je uputila, kao što je i rečeno Skupština AP Vojvodine i njen predsednik gospodin Pastor na predlog Pokrajinske vlade, gospodina Mirovića na čemu im, zaista zahvaljujemo.

Mi ćemo ovim zakonom regulisati osnove za obnovu kulturno-istorijskog nasleđa i podsticaja razvoja Sremskih Karlovaca, jer je do donošenja prethodnog zakona prošlo 30 godina.

Pitaju građani i danas ispred Skupštine zašto ovaj zakon. Dozvolite da kažem zašto i da mu posvetimo zaista malo više vremena. Zato što su Sremski Karlovci jedinstveno kulturno nasleđe, jedno od jedinstvenih kulturnih nasleđa u čitavoj našoj državi, zato što je obaveza i dužnost svih generacija da pamte da je u Sremskim Karlovcima sklopljen 1699. godine Karlovački mir, mestu gde se krojila sudbina Evrope, a da ne kažem i uticaj na svetsku istoriju u to vreme.

Zato Sremski Karlovci, što je 1734. godine održana prva pozorišna predstava, zato što je 1743. godine u Sremskim Karlovcima osnovana prva slikarska, ili kako reče gospodin Mirović juče na Odboru, crtačka odnosno slikarska škola. Zato što je 1752. godine, u Sremskim Karlovcima otvorena prva i danas najstarija biblioteka u Srbiji, zato što je 1758. godine u Sremskim Karlovcima osnovana jedna od privih štamparija i bakrorezačkih radionica. Zato što je 1792. godine u Sremskim Karlovcima osnovana Prva srpska gimnazija o kojoj je govorio gospodin Balint danas. Zato što je 1848. godine, upravo u Sremskim Karlovcima proglašena Srpska Vojvodina. Zato što je 1901. godine doktor Laza Popović instalirao jedan od prvih rengena na Balkanu. Zato što su se 1920. godine, upravo u Sremskim Karlovcima ujedinile crkve i uspostavila Srpska patrijaršija. Zato što je upravo prošlo, dame i gospodo 18 vekova da se na obroncima Sremskih Karlovaca uzgaja vinova loza i prvo i najbolje vino na ovim našim prostorima i zato što su u Sremskim Karlovcima živeli i školovali se jedni od najvećih imena naše istorije ili prošlosti, kako hoćete, ja ću spomenuti ipak nekoliko od njih: Vuk Stefanović Karadžić, Branko Radičević, Sima Milutinović Sarajlija, Patrijarh Josif Frajarčić, Laza Terečki, Jovan Sterija Popović, Đorđe Natošević, vojvoda Stefan Šupljikac, akademik Dejan Medaković, Borislav Mihajlović Mihiz i mnogi drugi kojima smo ostali dužni da očuvamo i predamo u nasleđe mlađim generacijama naše zlatno nasleđe, Sremski Karlovci su zlatno nasleđe, i kako reče gospodin Pastor, ne samo Sremskim Karlovci, nego mnogi gradovi u Vojvodini i Srbiji u celini.

Ovo je primer kako ćemo raditi u budućnosti svako kulturno i istorijsko nasleđe u Vojvodini i Srbiji u celini. Poštujući našu istoriju, ali smo još više dužni, dame i gospodo, našoj budućnosti, za koju smo mi, dame i gospodo, odgovorni.

Danas ove generacije, bićemo dostojni naših predaka, a na ponos naših potomaka, baš zbog ovakvih stvari.

Sredstva će biti obezbeđena za realizaciju ovog zakona iz budžeta Republike Srbije, AP Vojvodine, lokalne samouprave i, naglašavam, sredstvima Evropske unije i drugih međunarodnih fondova, donacija i drugih sredstava.

Posebno je važno da znamo da država Srbija ulaže ogromne napore, kako reče i gospodin Mirović u uvodnom delu, u rekonstrukciju pruge i izgradnje Fruškogorskog koridora.

Sve je ovo važno za potpuni privredni, turistički i kulturni razvoj opštine Sremski Karlovci, Novog Sada i Vojvodine u celini. Verujte mi na reč, Vojvodine u celini, kada se ovo sve napravi.

Sve je to sastavni deo modernizacije Republike Srbije, koju sprovodi Vlada Republike Srbije, Narodna skupština Republike Srbije, najveći broj građana naše zemlje, a kako znate, motor ubrzane modernizacije Republike Srbije jeste naš predsednik Republike Aleksandar Vučić.

Pored ostalog, dozvolite da kažem, iako je gospodin Mirović rekao nekoliko reči, šta je do sada napravljeno. Izrađena je projektno-tehnička dokumentacija parternog uređenja Sremskih Karlovaca, izrada projekta tehničke dokumentacije za budući arhiv, kako reče gospodin Mirović, u objektu Svetosavkog doma, izrada idejnog projekta sanacije, konzervacije i adaptacije i rekonstrukcije objekta Osnovne škole „23. Oktobar“ u Sremskim Karlovcima, izrada dokumentacije za realizaciju obnove fasada, naglašavam, obnove fasada, u ulicama Mitropolita Stratimirovića, Patrijarha Rajačića, Trga Branka Radičevića, kao ste čuli, i katoličke crkve i ostalih naših kulturnih građevina.

Urađena je i sanacija i restauracija Patrijarškog dvora. Izrađena je tehnička dokumentacija za rekonstrukciju ulica Karlovačkih đaka, Karađorđeve i dela Preradovićeve ulice.

Predsednik pokrajinske Vlade, gospodin Igor Mirović, koji je danas ovde među nama, inicirao je sređivanje pristana u Sremskim Karlovcima do Petrovaradina. Sredstva su obezbeđena, kako smo i rekli, iz budžeta Republike Srbije, AP Vojvodine, lokalne samouprave, ali podvlačim još jednom, iz sredstava Evropske unije i drugih međunarodnih fondova.

Posebno je važno naglasiti da država Srbija ulaže ogromne napore na rekonstrukciju, kako rekoh, onih železnica.

Na kraju, poštovane dame i gospodo, nakon 30 godina, nažalost što ovo konstatujemo, vraćamo se, jer je toliko prošlo, na ideju akademika Dejana Medakovića, jednog od inicijatora tadašnjeg zakona 1992. godine, a u susret stogodišnjice obeležavanja njegovog rođenja. Upravo ovaj zakon treba sveobuhvatno u finansijskom, u tehničkom, ali i u organizacionom smislu da omogući stabilan institucionalan i finansijski okvir za održivi razvoj jedinstvenog kulturnog nasleđa Karlovaca.

Sve ovo je veoma važno za potpuni privredni, turistički i kulturni razvoj Sremskih Karlovaca.

Hvala predsedniku Skupštine AP Vojvodine, gospodinu Pastoru, hvala narodnim poslanicima Skupštine AP Vojvodine, hvala vladama, pokrajinskoj Vladi AP Vojvodine, na čelu sa gospodinom Mirovićem, Vladi Republike Srbije, na čelu sa Anom Brnabić, građanima Srbije, a hvala predsedniku Vučiću na modernizaciji naše otadžbine.

Ova obnova kulturno-istorijskog nasleđa u Sremskim Karlovcima, poštovane dame i gospodo, je za pamćenje, za pamćenje, za pamćenje. Živela Srbija.
Poštovani potpredsedniče Narodne skupštine, biće dovoljno vremena.

Uvaženi narodni poslanici, poštovani građani Republike Srbije, mi danas govorimo o sudovima i tužilaštvu. Ovih dana smo vrlo često imali tu temu na dnevnom redu i iskazali smo svoje stavove.

Dozvolite ipak da nekoliko rečenica kažem i da uporedim sudstvo do 2012. godine i sudstvo od 2012. do danas. U dve, tri rečenice da kažem - do 2012. godine ljuljalo se kao zgrada sklona padu, bili smo zadnji, poslednji u Evropi.

Od 2012. godine smo krenuli napred od ničega i doveli smo ga na zavidan nivo. Da li je on super? Pa, naravno da nije. Proteći će mnogo vode Dunavom dok sudstvo bude onakvo kako bi mi želeli iz prostog razloga što su bivše vlasti poterale, u navodnike ovo poterale, 837 sudija i 200 zamenika tužioca i obično dovodili ljude koji nisu kompetentni za obavljanje funkcije sudova.

Ja molim sudije da obrate pažnju na ovo što ću sad da kažem. Da li ima možda elemenata krivičnog dela za ovo što ću sada da kažem?

Ovih dana, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani Republike Srbije, iz dana u dan, iz časa u čas, deo opozicije, pod kontrolom Dragana Đilasa, i dalje medijski satanizuje predsednika Republike Srbije, gospodina Aleksandra Vučića, i ne samo njega i njegovu porodicu i državu Srbiju i većinu građana Republike Srbije i, gle čuda, antifašizam. Svojim izmišljotinama sa dna kace prevršili su svaku meru.

Poštovani tužioci, imali elemenata krivičnog dela kada se neko poziva na ubistvo? Naravno da ima, ali nema ako se radi o predsedniku Vučiću i njegovoj porodici, dr Orliću i drugim pripadnicima SNS.

Najveću zamerku, poštovani građani, obratite pažnju na ime predsednika Vučića je to što je Vlada Republike Srbije obeležila Dan pobede nad fašizmom. Zamislite, i dodelila orden Karađorđeve zvezde prvog stepena velikom nobelovcu Austrijancu, austrijskom književniku, a našem slavnom Peteru Handkeu samo zato što je veliki nobelovac Handke bio protiv ničim izazvanog bombardovanja naše zemlje i građana Republike Srbije. Da li možete to zamisliti, poštovani građani Republike Srbije, poštovani borci učesnici ratova od balkanskih do današnjih dana?

Jedna od njih koji prozivaju predsednika Republike, Vladu Republike Srbije, sve poslanike i SNS jeste i osnivač Fondacije za humanitarno pravo Nataša Kandić. Uvaženi građani Republike Srbije, Kandić je kazala, citiram: „Predsednik Srbije je dodelom ordena Karađorđeve zvezde austrijskom piscu Handkeu započeo rat protiv civilizovanog sveta, suseda i svakog od nas u Srbiji koji nosimo sramotu počinjenog genocida i masovnih zločina srpskih snaga u ratu 90-ih“, završen citat.

Da li možete, poštovani građani da razumete ovo? Da ona pobedu nad fašizmom i akademiju posvećenu antifašizmu proglašava za fašizam? To je to prekrajanje istorije o kojem predsednik Republike govori ovih dana, ne samo on, nego i časni i čestiti, jedan deo, naši istoričari.

Ovom sramnom izjavom Nataše Kandić ona je uvredila predsednika Republike Aleksandra Vučića, svetsku gromadu istine i pravde austrijskog, a našeg Petera Handkea, dobitnika Nobelove nagrade za književnost. Uvredila je Nobelov institut. Uvredila je srpski slobodoljubivi narod koji se odupreo bombardovanju otadžbine i uvredila je sve antifašiste.

Poštovani narodni poslanici, uvaženi građani Republike Srbije, ja neću da govorim o Nataši Kandić, njezinim lažima, njezinim podmetanjima. Ono što sam imao da kažem rekao sam u jednom naučnom radu, izmišljotinama itd. Jedan deo verovatno je pročitao u časopisu.

Međutim, ono što hoću da naglasim, a to je da se njoj pridružila niko drugi, već vidim da pogađate, nego prof. dr Dubravka Stojanović. Stojanović je povodom dodele nagrade Petru Handkeu kazala, citiram: „Dodelom ordena Handkeu je zgažena svaka ideja antifašizma“, zamislite, zamena teza, „Radio televizija Srbije i Srbija stali su uz zločince“, oni njega proglašavaju zločincem, a i nas, „time su zajedno saopštili da čvrsto stojimo uz zločince, a da sa tog puta ne skrenemo“, završen citat.

Uvaženi građani Republike Srbije, poštovani branioci otadžbine Republike Srbije, ovom izjavom prof. dr Dubravka Stojanović je duboko uvredila sve borce Prvog i Drugog svetskog rata, antifašiste, predsednika Aleksandra Vučića, velikog zagovornika antifašizma, sve borce u ratu 1991-1995. godine, sve građane Republike Srbije koji su bili protiv bombardovanja naše zemlje, posebno naše borce sa Košara.

To nije prvi put da Đilasova, Jeremićeva, dr Stojanović vređa sve antifašiste. Samo da vas podsetim, ona je 4. 7. 2015. godine u jednom listu pod kontrolom Dragana Đilasa izjavila, citiram: „Osveštavanje spomenika Gavrilu Principu je skandalozno, s obzirom na teroristički akt koji je počinio Gavrilo Princip“, završen citat. Da li možete verovati da ga proglašava teroristom? Znate li, poštovani građani, u čijim udžbenicima to stoji? Samo u udžbenicima Nemačke i Austrije. Ovo je zamena teza i prekrajanje istorije o kojoj je predsednik govorio na akademiji.

Profesor dr Dubravka Stojanović se protivi podizanju spomenika Gavrilu Principu i majoru Milanu Tepiću, pa kaže, citiram: „Slavili su samoubilačko ponašanje“, završen citat, objavio jedan ozbiljni list 29. 11. 2017. godine.

I to nije sve! Bajna profesorka je 17. 1. 2014. godine izjavila u jednom listu pod kontrolom Dragana Đilasa, citiram, objasnite pažnju poštovani građani: „Srbija je izgubila u Prvom svetskom ratu 700.000 stanovnika“, završen citat. Svi relevantni istorijski izvori govore da je poginulo najmanje 1,2 miliona i time se dr prof. Dubravka Stojanović uvrstila uz dr Tuđmana, Stjepana Razuma, dr Juričevića, Stjepana Mesića u red falsifikatora broja žrtava u Prvom i Drugom svetskom radu.

Kad sam kod broja žrtava, o Jasenovcu neću, jer sam to pisao u nekoliko časopisa i zbornika, ali dozvolite samo jednu rečenicu da kažem – da su Ustaše u Jasenovcu, verovali ili ne, skidali sve zlato sa Srba, antifašista Hrvata, Jevreja i Roma i odnosili i pretvarali u dijamante. Gle čuda, istorija čovečanstva ovo nije zabeležila.

Obratite pažnju, Ferdinand Jukić je hrvatski agent za nabavku oružja 1990. godine u vreme kada je bio embargo na izvoz oružja. Predsednik Tuđman ga je 1990. godine pozvao u kabinet i rekao: „Čuo sam da nabavljaš oružje, iako je embargo bio, a daj nešto i prodaj“, završen citat. A pita: „Što?“ Kaže: „Evo“ pokaže rukom „tri vreće dijamanata“. Jukić je svedočio, Hrvat, tada da je dijamante Tuđmanu dao Kuharić sa Kaptola. Znate li čiji su to dijamanti? Od srpskih zuba, nakita iz Jasenovca, koje su Ustaše ostavile na Kaptolu, jedan deo odnele. I Tuđiman je kupovao, prodavao dijamante preko Jukića, uzeo 40 do 60 miliona evra i ponovo klao Srbe 1990-1995. godine. Ovo su sve hrvatski izvori, a ne srpski.

Poštovane dame i gospodo, gospođo, neću reći koleginice, Stojanović, jer od danas me ne zovite, niko, profesorom, kolegom i gospodinom ako se ona naziva profesorom i gospodinom.

Poštovana profesorka je 24. marta 2017. godine zagovarala da se Srbija odrekne Republike Srpske i Kosova, pa je kazala: „Ne vidim da se iko odrekao Republike Srpske“, kritikuje.

To nije sve. Profesor dr Dubravka Stojanović je bila protiv davanja ulice ubici Ante Pavelića pa je kazala, citiram: „Davanjem ulice čoveku, Blagoju Jovoviću, znači da Beograd podržava uzimanje pravde u svoje ruke, a da slave krvnu osvetu ubice i nasilnike“, završen citat.

Dakle, proglasila je atentat na Antu Pavelića nasiljem i krvnom osvetom, a Blagoja Jovovića nazvala ubicom i nasilnikom. To je to prekrajanje istorije o kojem je i predsednik govorio na Akademiji. Da li, poštovani građani, možete to da zamislite? To nije sve.

Profesor doktor Dubravka Stojanović ovim izjavama širi obnovu proustaške ideje u Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori i u Srbiji. Zbog njenih stavova, oglasila se grupa od 26 akademika i profesora koji su sačinili protesno pismo u kojem se kaže, citiram: „Protestvujemo zbog izjave Dubravke Stojanović, uvredljivim na račun srpskog naroda, na račun struke, na račun zdravog razuma i osnovnog ljudskog morala“, završen citat. Među tim akademicima je dr Vasilije Krestić, dr Matija Bećković i da dalje ne nabrajam uvažene profesore i uvažene doktore. Hvala vam, gospodo profesori i gospodo akademici.

Za razliku od njih, hvala Vladi Republike Srbije i predsedniku Republike, gospodinu Vučiću, što je organizovala obeležje Dana pobede nad fašizmom. U Srbiji nikada neće proći fašizam. Hvala predsedniku Aleksandru Vučiću za uručenje ordena Karađorđeve zvezde prvog stepena nobelovcu, Peteru Handkeu, osvedočenom prijatelju srpskog naroda i građana Republike Srbije, što se suprotstavio bombardovanju naše zemlje kada je bilo zgažena i pravda i pravo.

Nije to sve. Nećete verovati ko se njoj još pridružio, niko drugi nego Filip David, gle čuda, predložen za akademika. Filip David je 7. marta 2018. godine izjavio, citiram: „Politika Aleksandra Vučića je šizofrena“, završen citat.

Taj isti Filip David je 6, juna 2019. godine u mediju, listu pod kontrolom Dragana Đilasa izjavio, citiram: „Kosovo nije Srbija, niti će to biti“, završen citat. Da li će to da postane srpski akademik?

Dalje, izvređao je dobitnika Nobelove nagrade, dokazanog prijatelja prava i pravde, Petera Handkea zbog toga što je u toku agresije NATO alijanse bio na strani Srbije, bio na pravoj strani, bio na strani prava i pravde kada je pravo i pravda zgažena. To nije sve. Filip David je 6. juna 2019. godine sada kazao, citiram: „Handkeov moralni lik je nula“, završen citat. Zato što se Handke suprotstavio NATO bombardovanju.

To nije sve. Rekao je da je on jedini nobelovac koji se suprotstavio i naravno da je lagao. Suprotstavili su se još više akademika. Zbog vremena navešću samo četiri, a to je Žoze Saramago, Portugalac. Da li je tako uvaženi akademici? Jedan Rus, Aleksandar Solženjicin. Da li je tako gospodine David? Jedan Italijan, Dario Fo. Da li je tako, gospodine David? Jedan Englez, da ne kažem moj drugar iz Haga, Harold Pinter. Da li je tako gospodine David?

Gospodo, kod nas u SNS nema mržnje. Na vašu mržnju i na vašu nasrtljivost mi nećemo odgovarati mržnjom i nasiljem, kao što ste zapretili dr Orliću samo zbog izgovorene reči, jer znamo da uz pomoć nasilja ne možete uspostaviti istinu, niti uništiti mržnju i nasilje koje sejete ovih dana širom Republike Srbije i širom regiona. To može samo ljubav i vaspitanje kojima uzvraćamo vama i svim vašima.

Na kraju, ovo danas govorim u vreme velike obnove ustaških ideja i prekrajanja istorije u regionu i Evropi. Zašto su napali predsednika Vučića? Što je organizovao Dan pobede nad fašizmom. Hvala, u ime svih građana Republike Srbije antifašista, zato što se zalaže za mir u regionu i mir u svetu, jer oni samo u ratnim i mutnim vremenima pune svoje džepove, a nije ih briga za otadžbinu. Zato što modernizuje Republiku Srbiju, a ostavili su je na ivici bankrota, zato što vodi politiku zdravlja, ne samo svih građana Srbije, nego i regiona i šire.

Zapamtite dobro, vi gospodo pojedini novinari koji me svakodnevno blatite, nikada vam neću oprostiti za laži. Danas ću ponoviti ono što sam ponovio u ovom visokom domu u prošlom sazivu. Zadnjih 20 godina 21. veka proteklo vreme će se meriti po Aleksandru Vučiću, a vi ste izmislili vreme od časovnika. Sram da vas bude. Videli ste u „Izvorniku“ šta sam rekao i ponavljam sada – vreme pre dolaska njega na vlast i SNS i vreme posle dolaska. Vreme kako je bilo pre ja sam govorio često u ovom domu, a vreme njegovim dolaskom, vreme je modernizacije i uspeha Srbije. I to sada piše jedan evropski časopis.

Šta sada kažete vi koji ste me prozivali? Vašim lažima mi ćemo odgovarati istinom, za brigu svih građana Republike Srbije, za brigu i vas, nesretnici jedni. I dok Aleksandar Vučić širom sveta nosi slavu Republike Srbije, vi ga blatite, punite svoje džepove. Od Srbije, preko Hrvatske, Mađarske do Mauricijusa, Holandije i ko zna gde, na 53 računa, gospodine Đilas, a za Evropu Đilaš, i 17 zemalja i bog zna koji još.

Zagovarate ulične proteste. Jednom ste to napravili i nikada više. Znate zašto? Građani Republike Srbije sve znaju. Nikada ih više prevariti nećete, bez obzira na milione koje upotrebljavate. U to ime, živela Srbija, živeo Aleksandar Vučić!
Poštovani predsedniče Narodne skupštine gospodine Dačiću, poštovana ministarko, dame i gospodo narodni poslanici, danas imamo sporazume između Vlade Republike Srbije i Argentine i drugih država.

Pošto su moje kolege dosta toga rekle, dozvolite samo dve rečenice da kažem, da svaki ugovor ili sporazum između Vlade Republike Srbije ili bilo koje druge zemlje otvara vrata Republici Srbiji u saradnji sa svakom pojedinačno i Srbija to koristi, pogotovo dolaskom na vlast SNS i Aleksandra Vučića. Tako jačamo naš međunarodni ugled, Srbija tako jača širom sveta. Međutim, taj međunarodni ugled odraz je i unutrašnje politike, unutrašnje stabilnosti naše zemlje, a to i svake druge se manifestuje na međunarodnom planu. Ja o tome neću unutrašnjem delu govoriti, zato što u unutrašnjoj politici to svakodnevno govorim ovde svim narodnim poslanicima.

Taj međunarodni ugled Srbije jača iz dana u dan zahvaljujući doslednosti naše politike, a to je politika mira, broj jedan, broj dva, politika mešanja u unutrašnje probleme pojedinih zemalja. Da li to pojedine zemlje poštuju i u odnosu na nas, to je veliko pitanje. Dabome da ne poštuju. Dozvolite da kažem da u tom smislu nama susedna, nekada zajednička država Jugoslavija, a danas susedna Hrvatska nije poštovala to. Kod priznavanja Hrvatska se prilikom priznavanja Kosova i Metohije mešala u unutrašnje stvari naše zemlje. Molim vas, da li smo mi tada reagovali? Da je predsednik države tada bivše vlasti samo jednu rečenicu izgovorio, nikada Hrvatska ne bi priznala Kosovo i Metohiju. Znate koja je to rečenica? Ja ću da je kažem. Da je rekao – ukoliko, gospodo, priznate Kosovo i Metohiju, a to je narušavanje integriteta i suvereniteta naše zemlje, priznaćemo Republiku Srpsku Krajinu. Znate kada bi Hrvati priznali Kosovo? Nikada. E, tu je odgovornost bivše vlasti, bivšeg predsednika u tom smislu.

Dozvolite dalje, poštujemo teritorijalni integritet i suverenitet zemalja, tražeći i od drugih zemalja da poštuju naš teritorijalni integritet i suverenitet. Mi nikada nismo napadali drugog, uvek smo se branili.

Kada je Hrvatska u pitanju, ja ću posebno o tome da malo kažem, izvinite, ali pošto smo ovih dana imali i tu temu Jasenovca i ništa neću da iz glave kažem. Ja se bavim istraživanjem, kako znate, i što bi rekao bivši predsednik Hrvatske Tuđman, daću potku, daću izvore za to. Dakle, politiku solidarnosti provodim, a ne solidarnosti samo nas sa susedima, već solidarnosti sa čitavim svetom. Srbija je to uvek radila. Da li su drugi prema nama to činili? To je sada drugo pitanje, to je sve za analizu.

Kada je u pitanju Hrvatska i Jasenovac, dozvolite ipak da nekoliko rečenica kažem. Istražujući kao istoričar, a voleo bih da me neko od hrvatskih istoričara demantuje, a i naši, koji, vidim, zaista istorijske izvore ne koriste.

Tvorac nezavisne suverene države Hrvatske od 1991. do 1995. godine je Franjo Tuđman. E, to mi ne možemo shvatiti, ukoliko biografiju Tuđmanovu ne znamo. Ko je Franjo Tuđman? Pa on je i u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bio bojovnik. Ja neću da govorim, da ne citiram sada sve moguće izvore, kada se on zaklinjao da će stvoriti nezavisnu hrvatsku državu bez Srba. E, to je suština genocida. I vi koji ste išli u Hag trebali ste konsultovati nekoga ko ima te podatke pre izbijanja rata u Hrvatskoj. Na stotine skupova je pretnji bilo.

Dozvolite da ja ipak uporedim, da ne bih pričao napamet, nekoliko stvari. Ja ću sada da kažem, poštovani građani Republike Srbije i narodni poslanici, poštovani istoričari, da uporedim NDH sa suverenom, kako bi Hrvati rekli, Nezavisnom Državom Hrvatskom.

Prvo, pitam vas – da li je tačno da je Pavelićeva ustaška NDH, a i Tuđmanova suverena, kako on kaže, demokratska Hrvatska od 1991. do 1995. godine izbacila iz Ustava srpski narod? Da li je to radila Pavelićeva? Jeste. Da li je to radila Tuđmanova? Jeste. Ja sam bio taj u Hrvatskom saboru, drago mi je što kolege iz Hrvatske to sada gledaju, jedan deo, koji je prvi postavio to pitanje na Drugoj sednici radnoj Hrvatskog sabora. Znate li kada sam dobio odgovor? Pa nisam ga dobio, naravno da nisam.

Drugo, i Pavelićeva ustaška NDH od 1941. do 1945. godine i Tuđmanova savremena, suverena, kako on kaže, i demokratska Hrvatska od 1991. do 1995. godine izbacile su iz upotrebe srpski jezik i srpsko pismo – ćirilicu. Je li tako, gospodo hrvatski zastupnici u Hrvatskom saboru, koji ovih dana stalno pljujete, pogotovo general, kako oni kažu, bojnik Prkačin, Srpsku pravoslavnu crkvu, nazivajući je agresorskom itd?

Treće, da li je tačno da je i Pavelićeva ustaška NDH iz 1941. do 1945. godine, kao i Tuđmanova, samostalna, suverena, kako on kaže, demokratska Hrvatska od 1991. do 1995. godine upotrebljavala istu monetu – kunu? Da li je tačno ili ne? Dabome da je tačno.

Četvrto, i Pavelićeva ustaška NDH od 1941. do 1945. godine i Tuđmanova samostalna, suverena, demokratska Hrvatska od 1991. do 1995. godine progonile su srpske intelektualce. Da vam ne nabrajam sad, stotine intelektualaca, posebno od 1941. do 1945. i od 1991. do 1995. godine. Moja malenkost jedna je od tih, a to znaju kolege na fakultetu na kojem sam u trećinskom odnosu bio i dva sata puštanja ustaških pesama. Izdržao sam to predavanje. Rata nigde nije bilo tada.

Dakle, idemo dalje. I Pavelićeva ustaška NDH iz 1941. i 1945. godine i Tuđmanova samostalna, kako bi on rekao, su otpuštale Srbe sa posla. Nemam vremena da vam dajem iz svake radne organizacije popis Srba koji su otpuštani pre sukoba, 1988, 1989. i 1990. godine. Moja malenkost je postavila u Hrvatskom saboru direktna pitanja. Dokumentacija postoji u zapisnicima danas, neke, vidim, ima i na internetu.

Idemo dalje. Šesto, i Pavelićeva ustaška NDH od 1941. do 1945. godine i Tuđmanova samostalna, suverena, demokratska od 1991. do 1995. godine upotrebljavale su iste i slične ustaške velikohrvatske simbole. E, da stanemo sad ovde. Gde je greška jednog dela Srba, a gde je greška Hrvata kada su simboli? I da pitanje šahovnice skinemo sa dnevnog reda danas. Kako? Sama šahovnica bez ideoloških oznaka nije ustaška. Ona se upotrebljavala hiljadu godina ranije, da ne nabrajam kulturnoistorijske spomenike, bez obzira je li crveno polje prvo ili belo. Negde je jedno, negde drugo. Šta je ustaška? Kada su ustaše došle, stavile su jednu kocku poviše šahovnice i kada su komunisti došli na vlast, skinuli su tu jednu kocku gore poviše šahovnice i stavili petokraku zvezdu. A znate li kako percipiraju Hrvati nas kao četnike? Kada vide ovog dvoglavog orla, vidite ga gore u grbu, čim ga vide, kaže – četnički, a on hiljadu godinu stariji nego što su četnici upotrebljavali, pored ostaloga, dve one kosti, lobanju itd. Nemojmo to raditi jedni drugima. Indoktriniramo narod. To Hrvati zloupotrebljavaju u jednom delu. Ne kažem da nema i kod Srba da zloupotrebljavaju i taj drugi deo.

Dakle, kada su simboli u pitanju, Tuđman je stavio gori nego ustaški. E, sad je vreme da to objasnim. To je ako gledate hrvatski grb, prvi u nizu u kruni jeste polumesec sa šestokrakom zvezdom. Dozvolite, predsedniče, da kažem četiri rečenice vezano za to. Kada su stvarali hrvatski grb, u kabinet mu je došao predsednik sindikata tada i pitao – ima li ijedan simbol koji obuhvata BiH i Sloveniju? Kaže – nema, nazad, vratite se i taj simbol stavite. Znate li koji je to simbol? Polumesec sa šestokrakom zvezdom. To je simbol velikohrvatstva, Riterove velike Ilirije. On je rekao: „Ilirija jednako totius Croatius (čitava Hrvatska)“ i omeđio je – Slovenija, Hrvatska današnja, Srbija, Bugarska, Grčka, a centar je Banjaluka. E, zato su kidisali na Banjaluku. Jer je polumesec sa šestokrakom zvezdom jedan od grbova srednjovekovne Bosne. E, to je ta velikohrvatska ideja, ne ustaška, nego još gora nego što je ustaška.

Idemo dalje, nemam vremena, o tome sam ja pisao u nekoliko radova kolege iz Hrvatske to vrlo dobro znaju.

Idemo dalje, i Pavelićeva ustaška NDH 1941. do 1945. i Tuđmanova, samostalna, kako on kaže, suverena i demokratska Hrvatska 1991. do 1995. katoličili su Srbe, Pavelićeva najmanje 350.000, a Tuđman 30.000. Izvor, Stipe Šuvar, Hrvatski karusel da ne navodim stranicu, od toga je danas hiljada srpske dece, samo dok je Šuvar ovu knjigu napisao i danas se to radi. A šta priča Stipe Mesić prekjuče, on će posebno sada doći na dnevnih red, da ga pitam da li je tačno da je to radio ovo što budem sada izgovarao.

Idemo dalje, pod rednim broj osam. Pavelićeva ustaška NDH 1941. do 1945. i Tuđmanova samostalna, suverena demokratska 1991. do 1995. godine, osnivale su logore za Srbe. Nemam vremena da vam nabrajam logore u toku sada 1991-1995 godine, jedan od njih jeste Maksimir i to kolege iz Hrvatske znaju. Ovo su sve istorijski izvori da ih sada ne navodim, ja ih imam, obrađene su u zadnjem „Napretku“ ovog našeg časopisa i u mnogim radovima ranije koje sam ja i kolega Martinović pisali kada smo o Jasenovcu pisali.

Idemo dalje, i Pavelićeva ustaška NDH 1941. do 1945. godina i ove Franje Tuđmana 1991. do 1995. godina, koju je stvorio, otuđivale su srpsku imovinu otuđivali, zemlju, kuće, stanove palili, uništavali. Jeli tačno poštovani građani Republike Srbije i Republike Hrvatske? Dabome da je tačno.

Idemo dalje, i Pavelićeva ustaška NDH 1941. do 1945. i Tuđman je samostalna, suverena demokratska, kako on kaže 1991. do 1995. spaljivali su srpske kuće i srpske crkve. Pa, znate koliko su crkava, da brojke ne govorim, samo u zapadnoj Slavoniji, da ne kažem u čitavoj Hrvatskoj, a manastira da ih i ne govorim. Jedanaesto i Pavelićeva ustaška NDH od 1941. do 1945. i Tuđmanova samostalna, suverena demokratska Hrvatska 1991. do 1995. osnovali su Hrvatsku pravoslavnu crkvu. Da li je tačno narodni poslanici? Hrvatska pravoslavna crkva danas postoji. Nažalost, i Milo Đukanović to radi. E, vidite.

Idemo dalje, i Pavelićeva ustaška NDH 1941. do 1945. i Tuđmanova samostalna, suverena demokratska 1991. do 1995. godine, sprovodili su državni teror nad Srbima. Državni teror, u hrvatskom saboru, ja sam bio zastupnik ispred Saveza socijalista Hrvatske, tri čini mi se poslanika i Gordana Ajduković, koja je ovde bila, koja je nastradala kako znate u Osjeku itd. Išikaniran u tom saboru i gde Gorici kažem, evo što mi čine. Kaže - Atlagiću za ruku me uhvati i morao sam pobeći i telegraf slao naveče da nema razlike između Pavelićeve i te. Imaju oni taj telegram tamo. Govorimo na osnovu istorijskih činjenica, gospodo istoričari koji se bavite sad Hrvatskom državom.

Idemo dalje, i Pavelićeva, trinaesta ustaška NDH od 1941. do 1945. i Tuđmanova samostalna, suverena demokratska 1991. do 1995. godine, nagrađivali su ustaše, obratite pažnju uvaženi narodni poslanici, ustaški dužnosnik, Pavelićeva NDH u Dubrovniku, Ivo Rojnica, nosio je ogrlicu od srpskih nokata 1941. godine. Znate šta je rado devedesetih godina? Tuđman ga postavio za dužnost kao Argentinu. Da li je tačno gospodo Hrvati? Kako su se osećali Srbi tada? To je posebna priča i šta je rađeno Srbima.

Dakle, idemo na redni broj četrnaest i Pavelićeva ustaška NDH od 1941. do 1945. i Tuđmanova samostalna, kako on kaže, suverena i demokratska, koliko je demokratska neka to sami Hrvati procene, od 1991. do 1995. godine, upotrebljavali su ustaški pozdrav za dom spremni. El tačno? Pa, to čitav svet vidi. Dabome da je tačno.

Petnaesto i poglavnika ustaške NDH Antu Pavelića, posebno ovo podvlačim, primio je papa Pije XII, 12. maja 1941. godine. Znate zbog čega, poštovani narodi poslanici? Zbog klerikalno katoličke smernice o NDH, ali je primio vrhovnika HDZ samostalne suverene demokratske Hrvatske 25. maja 1992. godine, papa Josip Pavle II zbog klerikalno katoličkih smernica, a pape Pavle II bio je fašista. Da li je bio hemičar u jednom logoru proizvodio jedan od gasova, za uništavanje u Aušvicu logoraša i u Jasenovcu. E, tu smo gospodo. El tako, gospodine Stipe Mesiću koji vrlo dobro to znaš.

E, sad dozvolite, doktor Tuđman je prvi falsifikator logora Jasenovac. Moja malenkost je to dokazivala 80-ih godina ranije, 19 veka u Hrvatskom „Vjesniku“. „Vjesnik“ se zvao tada i zbog toga sam zaista priznajem, bio pozvan od izvršno sekretara CK Hrvatske, gospodina Celestina Sardalića da čestitam. Morao sam šest pisama uredništvu napisati. Dakle, prvi sam dokazao da je 1963. godine falsifikate završio. On je tvorac svih, a ne sad ovo što Stjepan Razum i ovi minimiziraju, uzeli su njegovu doktrinu.

Dozvolite nekoliko rečenica da o tome kažem. Doktor Tuđman je jedino nadmašio Antu Pavelića u tome što je stvorio nezavisnu i suverenu Hrvatsku državu bez Srba. Tuđman je stvorio bez Srba. Kod Pavelića su ostali, jedan sam ja od tih, ostataka zaklanog srpskog naroda, oni koji danas žive u Hrvatskoj. I, tu nema dileme. Doktor Tuđman je izvršio masovno etničko čišćenje Srba tako što ih je više od 560, nemojte baratati sa cifrom, molim vas, Oluja je samo 250, 560 hiljada je proterano iz Hrvatske. Ostalo je samo 130 hiljada Šuvarovih, da stranicu ne navodim. I, mi ponekad grešimo. Time je Tuđman realizovao ono što nije mogao realizovati Franjo Josif, Benito Musolini, Adolf Hitler i doktor Ante Pavelić i Josip Broz Tito. El tako, gospodino, narodni poslanici, hrvatski zastupnici koji sada ovo posmatrate iz Hrvatskog sabora.

Idemo dalje. Da je doktor Tuđman želeo rat i da je stvorio Republiku Srpsku Krajinu, Tuđman, sada ću vam dokazati u dve, tri rečenice. Dozvolite, ovaj citat. Tuđman je na Jelačićevom trgu u Zagrebu 24. maja 1995. godine okupljenim građanima priznao, citiram hrvatski izvor – rata ne bi bilo da ga Hrvatska nije trebala, ali mi smo procenili da samo ratom možemo izboriti samostalnost Hrvatske. Zbog toga smo, navodi Tuđman, vodili političke pregovore, a iza tih razgovora formirali smo svoje oružane postrojbe. Da nismo to uradili, ne bismo došli do cilja, znači, nastavlja Tuđman, rat je bilo moguće izbeći samo da smo odustali od našeg cilja, to jest od samostalne Hrvatske. Završen citat, Hrvatski Vjesnik, 1995. godine.

Gospodo Hrvati, da li je ovo tačno ili ne i gospodo uvaženi narodni poslanici ovde u srpskom saboru? Naravno da je Tuđman i potpuno bio svestan toga. E, sad kada smo kod njega, dozvolite ipak da kažem, pošto je on stvorio svoj san, zločinačkom akcijom Oluja iz 1995. godine, kada je izvršeno najveće etničko čišćenje posle Drugog svetskog rata na tlu Evrope. I to je naš predsednik rekao i oni ga napadaju zbog toga. Pa, to svako zna, to znaju gospoda Hrvati, to zna čitav svet. Doktor Tuđman je u vlaku, kako kaže slobode, na relaciji Zagreb-Knin-Split 26. kolovoza, kako kaže, 1996. godine poručio gradu i svetu, kako kaže, citiram – nema više onih Srba koji bi budućnost Hrvatske ugrožavali u hrvatskom nacionalnom telu, to se ne može izraziti nikakvim novcem, nego li upravo time da je ovim korakom olujom, budućnost Hrvatskog naroda zagarantovana. Završen citat, doktor Stipe Šuvar, Hrvatski karusel, 2003. godine, strana 358, da sad ne citiram druge. Nisam ja ovo izmislio ovo su hrvatski izvor, ne srpski nego hrvatski.

Kad smo već kod tog dela dozvolite ipak da kažem da nije samo Tuđman jedini državnik koji je stvarao nezavisnu državu Hrvatsku, Stipe Mesić, ovo što sam prekjuče sa Borisavom Jovićem se ovde sastajao. Vi, koji pamtite i koji znate on je veliki lažov. To se kaže varalica, odnosno luftiguz. Luftiguz znači varalica u prevodu pogledajte u rečniku, a da je Stipe Mesić zaista takav bio, on je osuđen još 1971. godine na kaznu zatvora pored ostalog i služio je u Leskovcu, neka kaže kako se proveo. Zašto je nosio bradu tada? Ja neću o tome da govorim, neka on o tome kaže.

Kad sam već kod njega, Marijan je juče govorio o njegovom rođaku, Marku Mesiću, koji je bio njegov rođak. Vodio je jula 1941. godine 4.000 ustaša. Ustaša na Staljingrad, kao pomoć Nemačkoj u okviru nemačkih informacija protiv Sovjetskog Saveza.

Deo tih Mesićevih ustaša, dakle deo, je pogubljen na ratištu tamo, a veoma mali broj, mali je zarobljen, pa od njih Tito 1944. godine, niko drugi nego Tito 1944. godine je formirao Mesićev partizanski odred. Znate gde su oni završili? Oni su skoro svi izginuli kod Čačka i kod Užica, ali ostao je Marko Mesić u borbama protiv Nemaca i Mesićev rođak je živ, posle rata je živeo dugo, i što je interesantno učlanio se 1945. u KPJ, da li to radi Stipe Mesić danas? Pa, on je vođa antifašizma danas, a sada ćete čuti kako se za ustašluk zalagao. Dakle, sve izvori, ne pričam na pamet.

Po završetku rata, pucao je njegov rođak iz puške u čelo ikone Isusa Hrista u crkvi Svetog Andreje Prvozvanog na Dedinju, izbio je ikoni jedno oko i danas i čelo i oko nema ta ikona kasnije se učlanio u savez komunista. E, Mesić je jedan od glavnih Stipe razbijača SFRJ.

Poštovane dame i gospodo, poštovani građani, Jugoslavija se nije raspala ona je razbijena. Malo ima vremena, ja neću o tome govoriti, ali nadam se u jednom broju časopisa koji se sprema, ja mislim za tri, četiri meseca ćete videti ko je razbijač bio te Jugoslavije. Da nema Milošević ama baš nikakve veze sa tim.

Idemo dalje, Mesić je na sednici Sabora Republike Hrvatske 5. decembra 1991. godine rekao zastupnicima hrvatskog Sabora, ovo je pravi izvorni, citiram – hvala vam što ste me izabrali u predsedništvo SFRJ tačka, ja sam svoj zadatak ispunio tačka Jugoslavije više nema tačka. Da li je tačno gospodine Mesiću da ste to rekli u hrvatskom Saboru? Šta pričate prekjuče gospodine Mesiću ovde na sastanku sa Borislavom Jovićem i Turpovskim. Perete biografiju. Vi ste jedna varalica, vi ste luftiguz jedan, to ne možete raditi istoričare, bez obzira na naciju i veru.

Svoj stav prema Srbima Mesić je izrekao na predizbornom skupu 2. marta 1999. godine u Gospiću. Obratite pažnju uvaženi građani Republike Hrvatske i uvaženi građani Republike Srbije. Pred 1.000 Hrvata, koji su bili pod kišobranom, pošto je padala kiša strašna, Mesić je Srbima o Hrvatskoj tada poručio, citiram – kada mi Hrvati stvorimo državu, svi Srbi u Hrvatskoj staće pod jedan kišobran, završen citat.

Jel to Budak govorio 1941. godine, pre rata?

Genocid znači namera, ovo je ta namera 90-ih godina, a ima ovakvih stotine citata pre rata. Ali, ako nema ove namere, a ima samoubistva onda je homocid, to nije genocid, nego homocid – klanje. To naučnici dobro znaju, ne znaju doduše mnogi, vrlo malo ih zna te definicije i sa tim pitanjima se malo bavim.

Ja neću govoriti o njegovom koncentracionom logoru šta je on govorio, Stipe Mesić, to je ispod svakog nivoa.

Dakle, poštovani narodni poslanici, ja sam samo pokušao da vidimo šta je Hrvatska radila. Ja ću vam sad citirati jedno pismo izvorno da vidite ko je kriv za bombardovanje SRJ i za stvaranje nezavisne države Kosovo.

Dozvolite da kažem da ovo pismo je svedočio po njemu Vilijam Vimer, autor je tog pisma, tadašnji potpredsednik parlamentarne skupštine OEBS-a, vi koji idete u skupštinu OEBS-a, upućen 2. maja, obratite pažnju, 2000. godine, Nemačkom kancelaru Gerhardu Šrederu, ja ću ga izvorno pročitati i završiti sa tim da vas ne umaram više i sve će vam biti jasno. Ja izvornik neću tumačiti, tumačite vi uvaženi građani i Hrvatske i Srbije i BiH. Evo, tog pisma.

Obratite malo pažnju, uzeću vam pet minuta vremena i završiću, jer vam dosađujem više. Berlin, 2. maja, za vreme bombardovanja 2000. godine, veoma cenjeni gospodine kancelaru. Krajem protekle nedelje bio sam u prilici da u slovačkom glavnom gradu Bratislavi prisustvujem konferenciji koju su zajednički organizovali američko ministarstvo inostranih dela i američki spoljno-političkih institut republikanske stranke.

Glavne teme skupa bile su Balkan i proširenje NATO. Konferenciji su prisustvovali veoma visoki politički predstavnici, na šta ukazuje prisustvo velikog broja predsednika Vlada, kao i ministara inostranih poslova i ministara odbrane iz tog regiona. Među brojnim važnim tačkama, o kojima se osim Srbije, da napomenem, da znate, među važnim tačkama, od tema zaslužuju da ih se naročito istakne.

Prvo, organizatori konferencije su zahtevali da se u krugu savezničkih država, što je moguće brže izvrši međunarodno priznanje nezavisne države Kosovo. Šta sada kažete?

Drugo, organizatori su izjavili, dakle, predsednici Vlada, ministri inostranih poslova, da se SRJ nalazi van svakog pravnog poretka, a pre svega izvan završnog dokumenta, iz Helsinkija. Da pojasnim, to je onaj dokument, iz 1975. godine, u kojem implicitno stoji da pokrajine ne mogu izvršiti secesiju i to za nas ne vredi, za svakog drugog vredi, kako vidite u ovom pismu.

Treće, evropski pravni poredak, obratite pažnju, predstavlja smetnju za sprovođenje plana NATO, i u tom smislu, znatno je pogodniji američki pravni poredak, za primenu u Evropi. Nema povelje UN, zgaženo je međunarodno pravo. To je Hitler radio i raspala se liga naroda. Da li će se UN raspasti, ostaje da se vidi. Ja se nadam da će da oživljavaju i da dobijaju sve više međunarodni ugled.

Četvrto, e ovo je posebno, rat protiv SRJ, vođen je, ono što često puta dr. Martinoviću, diskutujemo i jedan od elemenata evo ga ovde, rat je protiv SRJ vođen da bi se ispravila pogrešna odluka generala Ajzenhauera iz doba Drugog svetskog rata. Nastavlja dalje, zbog toga, iz strateških razloga, tamo se moraju stacionirati američki vojnici, te da se tako nadoknadi ono što je propušteno godine 1945. Jel vam jasno sada?

Dabome da je jasno svima.

Peto, evropski savez je učestvovao u ratu protiv Jugoslavije, da bi de fakto prevazišli prepreku i dilemu koja je nastala posle usvajanja koncepta nove strategije, tzv. NATO pakta.

U aprilu 1999. godine, to je taj novi koncept, odnosno nastojanje Evropljana da se prethodno dobije mandat UN ili Kepsa. Vidite šta se radi.

Šesto – ne umanjujući važnost naknadne legalističke, pravnici znaju šta to znači, interpretacije Evropljana da je kod širenja zadataka NATO preko granica zakonski dogovorenog područja, a to znate koje je, u ratu protiv Jugoslavije bila reč samo o izuzetku ipak je jasno, priznaje da je u pitanju presedan na koji se u svako doba svako može pozvati i tako će mnogi ubuduće i da postupaju. Nema prava. Sila je iznad prava. Kao što je bilo i kod lige naroda.

Sedmo – valjalo bi da se prilikom sadašnjeg širenja NATO ponovo uspostavi teritorijalna situacija na prostoru između Baltičkog mora i Anadolije, obratite pažnju, kako je postojala za vreme rimskog carstva i to u doba kada je ono bilo na vrhuncu moći i zauzimalo najveće teritorijalno prostranstvo.

Ja nemam vremena da istoriju tumačim. To studentima tumačimo tu istoriju koja je bila koncepcija.

Osmo – zbog toga Poljska mora da bude okružena sa severa i sa juga demokratskim državama kao susedima, a Rumunija i Bugarska da obezbedi kopnenu vezu sa Turskom. Srbija, u zagradi stoji, verovatno zbog obezbeđivanja nesmetanog vojnog prisustva SAD zatvorena zagrada, trajno mora da bude isključena iz evropskog razvoja.

Deveto – severno od Poljske treba da se ostvari potpuna kontrola nad prilazima Sanpeterburga Baltičkom moru.

Deseto – u svakom procesu prava naroda na samoopredeljenje treba dati, gospoda pravnici to dobro znaju, prednost nad svim drugim odredbama ili pravima međunarodnog prava, a ja dodajem osim Srbima. Eto, Srbi nemaju pravo. Oni su zabranili samo Srbima to.

I jedanaesto zadnje – obratite molim vas poštovani građani ovo je jako bitno – tvrdnja da je NATO prilikom napada na Saveznu Republiku Jugoslaviju prekršio sva međunarodna pravila, a naročito sve odgovarajuće odredbe međunarodnog prava nije osporavana na ovoj konferenciji. Zamislite. Svesno sila nad pravom. S prijateljskim pozdravom Vili Vimer, da ne kažem izvorni koji, dosta je za mene, ima ih više, itd.

Poštovani građani Republike Srbije i na Jugoslovenskim prostorima, Srbija danas vodi politiku mira, politiku bezbednosti svih građana Republike Srbije ali ne samo i tu nego i svih građana u ovom delu, pa ako hoćete i šire, poštuje suverenitet i integritet svih država, a brinuće se u budućnosti o svakom Srbinu ma gde on bio, kao što to radi Nemačka, kao što to radi Rusija, kao što to radi Amerika ili bilo koja druga zemlja.

Naš predsednik Vučić je jako tolerantan čovek, jako pametan čovek i često prelazi preko uvreda koje nam se svakodnevno upućuju iz regiona. Ne mogu oni uvrediti nas, ti koji vređaju mogu samo sebe uvrediti. I svojim komšijama Hrvatima poručujemo, poručujem ja lično – svaka država, oni to znaju istoričari, koja nastaje na kostima drugog naroda nikada u istoriji nije bila dugog veka. A što ja želeo Hrvatskoj to želeo i sebi. Moraju se gospoda Hrvati suočiti sa svojom istorijom. Imali su priliku 90-te godine, a ne izbaciti iz Ustava srpski narod, da Stipe Mesić prekjuče kaže novinaru – možda smo i trebali. Pa jeste sada kaže kada je etnički očistio ono što nije Pavelić. Možda smo trebali, sada neka ih stavi, sveli ih sa 17% na 4,5%.

Dakle, politiku mira i saradnje, ali istoriju i sećanje nema te sile koja će nam zabraniti, zajedno sa hrvatskim istoričarima. Ništa nije sporno. Dokument je na stolu, istoričari i drugi naučnici drugih grupa, a ne zloupotrebljavati.

Ja moram da kažem da zloupotrebljavaju i naši neki istoričari ovde. Zamislite profesor doktora u institutu radi, prekjuče, za akademiju koju smo pripremili za Dan pobede, kaže – ja nisam gledao, ali osuđuje predsednika države. Gospodine Koljanin ja te prozivam imenom. Da li tako čitaš istorijske izvore? Da li tako pišete knjige koje imate korektnih knjiga? Zašto to radite?

To metodologija ne dozvoljava. To rade naši novinari, jedan deo novinara, tzv. novinara, pa nam iskrivljuju svaku rečenicu u ovom visokom Domu, lažu. Obmana „N1“, „Utisak nedelje“ i onaj drugi utisak. Tvorac laži, koje sam tobože ja izgovorio u ovom Domu, znate ko je bio prvi? Jedan bivši koministar iz bivše vlasti, Prelević onaj. Nakon 15 dana šta veli - ne napadate Atlagića. Izgovorio uopšte nisam ono što oni govore. Toliko morala imaju, ovde u stenografskim beleškama i onda se to vrti na njihovim medijima, izmišljaju i tako dalje. To Gebels nije radio.

Videli ste sinoć jednog njihovog predstavnika. Njih programi ove države ne interesuju. Neka dođu na vlast kao 05. oktobra silom. Nije ovo vreme Srbije 2000. godine, ovo je 2021. godina. Nema dolaska na vlast pred građanima Republike Srbije bez izbora. Ništa nije u redu ako oni nisu na vlasti. Morate naučiti da ste u opoziciji, da ste u vlasti za dobrobit svih građana Republike Srbije i države Srbije.

Još jednom, komšijama Hrvatima, svojoj bivšoj domovini, ja imam i hrvatsko državljanstvo pored srpskog, poručujem – gospodo Hrvati, suočite se sa svojom istorijom. Odbacite ono što treba da odbacite i onda ćemo ići u zajedničku budućnosti. Idemo i sada ka istom cilju, a to je mir, bezbednost, sloboda svih građana, bez obzira na veru i na nacionalnost, ali ne možemo da se služimo lažima. To rade i pojedini u Republici Srbiji. Ne možete negirati ono što su Hrvati u Vojvodini i u Srbiji dobili. Mi se ponosimo sa time što smo dobili, i hrvatsko pismo i hrvatski jezik, to trebaju i Srbi u Hrvatskoj. To Pavelić nije davao. To i danas jedan deo ne da.

Prevaziđimo to, okrenimo se budućnosti, izučavajmo zajedničku prošlost, ništa nije sporno. Idemo za sto, ne možemo falsifikovati. Ne možete reći da je zločinac Gavrilo Princip, kao što naša Dubrovka Stojanović, ona će posebno da dobije ovih dana, posebno jedan deo … jedino ona kaže - u Prvom svetskom ratu 700.000. Nema izvora koji ne kaže – najmanje 1.200.000. Zašto to radite, gospođo Stojanović? Da vam nije možda plitak džep? Nađite mi izvor na osnovu čega to radi. Nemojte to raditi o bilo kom da se radi.

Ja se izvinjavam građanima što sam uzeo više vremena i vama, gospodo narodni poslanici. Ovo mi je struka, pa na neki način želimo da prevaziđemo neke stvari, ali da se okrenemo budućnosti, i da ne možemo laži izgovarati što smo izgovorili. Svi moji govori u Hrvatskom saboru su dostupni i Hrvatima i Srbima, nijednog se ne odričem, što sam devedesete godine govorio, to i danas govorim.

Prvi sam diskutant i upozorio predsednika Tuđmana – kako Srbe ne spominjete na prvom višestranačkom saboru. Poslaničko pitanje - da li mislite da ih izbacite iz Ustava ili lapsus? Znate kad sam dobio na to odgovor? Jedino na to nisam dobio. Jedan naučnik kaže - dobio je odgovor kad su ih izbacili iz Ustava. Sad Mesić kaže – možda smo trebali. Dakle, kad je ostatak zaklanog naroda od 1941. do 1945. godine, izvršeno etničko čišćenje. Što ja želim svakom Hrvatu, to sebi želim i svom detetu i bilo kom drugom. Ja volim svoj srpski narod toliko koliko poštujem svaki drugi.

Hvala.
Da li mogu predsedniče kasnije, posle pauze, pošto mi treba više?
Treba sigurno 15, 20 minuta.
Poštovani predsedniče Narodne skupštine Republike Srbije, gospodine Pantiću, poštovani narodni poslanici, dame i gospodo, mi danas raspravljamo o kandidatima za izbor za sudije koje se prvi put biraju na tu funkciju.

Svi kandidati kako smo videli iz biografija ispunili su kriterijume i merila za ocenu za izbor sudija u prvom redu stručnost, obučenost i dostojnost, osim jednog dela koji su osporeni danas.

Dozvolite da kažem da tako nije bilo u prošlosti. Stranka bivšeg režima, Borisa Tadića, Dragana Đilasa i Vuka Jeremića, nisu se pridržavali niti kriterijuma koji su propisani zakonskim aktima, već su se pridržavali samo jednog jedinog kriterijuma, a to je partijska pripadnost. Zato nam je sudstvo, tada za vreme njihove vlasti, bilo najgore u Evropi. To ne kažem ja, to kažu evropski zvaničnici u to vreme.

Sudstvo za vreme Dragana Đilasa, Vuka Jeremića i Borisa Tadića bilo je u očajnom stanju. To je najblaža ocena. Kada kažem u očajnom stanju, onda dozvolite da kažem da je petoro sudija izvršilo samoubistvo zbog njihovog kadriranja, a najmanje 20 se razbolelo i preminulo zbog reizbora. Bez funkcija, poštovani građani, ostalo je tada 837 sudija i 200 zamenika tužilaca, mahom najboljih gledajući njihovu stručnost, obučenost i dostojnost.

Sudstvo se kretalo, za vreme njihove vlasti, od nezapamćenih skandala u kadriranju i proterivanju sudija do neuravnoteženosti krivičnih dela. Neke su, kako rekoh, sudije umirali od nepravde, ali Đilasovo sudstvo kod izbora sudija napravilo je jedan od najvećih skandala u istoriji sudstva, ne u istoriji sudstva u Srbiji, nego u istoriji sudstva u svetu, time što su izabrali, verovali ili ne, ali je istina, mrtvog sudiju Ljubišu Đurića iz Požega za sudiju.

Gle čuda, Đilasova predsednica Visokog saveta sudstva Nata Mesarović, o kojoj je govorio kolega Arsić, izjavila je da su svi kandidati proveravani i da je potrošila na razgovor sa kandidatima 200 časova. To je mesec dana radnih. Ja ću stalno da je pitam u ovom visokom domu, dok god ne odgovori, a javlja se ovih dana, kako je mogla obaviti razgovor sa mrtvim sudijom?

Nadalje, kako gospodin Đilas, Boris Tadić i Vuk Jeremić mogu objasniti da su izabrali i Sonju Brkić za sudiju? Upravo Sonja Brkić je kršila Zakon o sudijama, jer je istovremeno, verovali ili ne, ali je istina, vršila dužnost sudije Vrhovnog suda i dužnost predsednika RIK-a. Kako znate, gospodo sudije i poštovani narodni poslanici, Zakon o sudijama to je izričito zabranjivao. Sonja Brkić je u RIK-u na taj način protivpravno uzela 2.673.000 dinara i odbila je tada da vrati te pare. To je bila slika i prilika Đilasovog sudstva, o kojem on ovih dana govori da treba biti nezavisno, a sada ćete videti u daljem izlaganju kako je za vreme njegove vlasti bilo nezavisno.

Samo da citiram, u izveštaju Evropske komisije za 2010. godinu je stajalo, citiram: „Reforma koju provodi vlast u Srbiji, dakle Đilasova, Tadićeva i Jeremićeva, predstavlja posebnu zabrinutost. Proces reizbora sudija bio je netransparentan, rizikujući time princip nezavisnosti.“ Dodaje se dalje: „Reforme koje sprovodi vlast bile su kao najgora moguća stvar“, završen citat. To stoji u knjizi koja se zove „Reforma pravosuđa u Srbije od 2008. do 2012. godine“ na stranici 96, a prenela beogradska „Politika“ 7.7.2012. godine.

Poštovani narodni poslanici, dolaskom gospodina Selakovića za ministra pravde situacija se drastično menja na bolje. To je nastavljeno i za vreme gospođe ministarke Kuburović i za vreme aktuelne ministarke. Trebaće još mnogo truda i mnogo vode proteći Dunavom da nam pravosuđe bude na zavidnom nivou, jer su u sistemu pravosuđa Đilas i njegovi pajtaši ostavili sudije koje nisu imale osnovni uslov za izbor, jedan veliki deo niti stručnost, niti obučenost, a najmanje dostojanstvo.

Dozvolite da kažem još nekoliko rečenica. Prema rečima predsednika Sindikata pravosuđa, na početku reforme 2008. godine sudstvo Tadićevo, Borka Stefanovića, Jeremića i ostalih imalo je 780.000 nerešenih predmeta. Dakle, na početku reforme, a krajem 2012. godine, kada su završili reformu, umesto da smanje sa 780.000, oni su povećali na tri miliona nerešenih predmeta. Dolaskom SNS na vlast, već u 2019. godini, broj je smanjen na duplo, na 1.500.000.

Tako su sprovodili reforme sudstva i tako je izgledalo sudstvo za vreme Dragana Đilasa, jer kaže da će on kada dođe, prekjuče izjavio, sprovesti reforme u sudstvu. Verovatno bi ovako sproveo kao što ih je sprovodio.

Poštovani predsedniče, nemojte se ljutiti, moram uzeti još nekoliko minuta vremena da postavim 27 pitanja Draganu Đilasu i neću se smiriti nikada u ovom visokom domu dok on ne odgovori na ova pitanja javno na svojoj, može da odgovori na „N1 cija televiziji“.

Prvo pitanje, da li je tačno da ste vi, gospodine Đilas, 13. maja 2018. godine, lažno optužili predsednika Republike Srbije, gospodina Aleksandra Vučića i aktuelnu vlast i državu Srbiju da je fašistička, kada ste rekli, citiram: „Dan kada promenim ovu vlast slavićemo kao još jedan dan pobede nad fašizmom“? Završen citat.

Gospodine Đilas, pred licem građana odgovorite da li je ovo vaš odnos prema većini građana koji su izabrali gospodina Aleksandra Vučića i da li je to odnos vaš prema državi Srbiji?

Drugo pitanje, da li je tačno, gospodine Đilas, da ste vi posle povrataka iz SAD, a i ovih ste dana išli sa istim ciljem, održali sastanak sa čelnicima Saveza za Srbiju u čačanskoj kafani Moravski alasi, 4. jula 2018. godine, na kojem su bili svi čelnici Saveza za Srbiju, gde ste se dogovorili da pokrenete proteste kako bi rušili predsednika Srbije Aleksandra Vučića na temu Kosova, ne izborima, nego ulicom? Umesto, poštovani građani, da ruše predsednika Vučića, trebali ste, gospodine Đilas, da se dogovorite kako da vratite Kosovo tamo odakle ste ga oterali.

Da li je tačno da ste tada rekli: „Ako izbacimo dijalog iz Skupštine, onda kao društvo imamo problem? Skupština je mesto gde se priča. Ako zaustavimo sve medije, oni će eksplodirati negde. A kome treba parlament, dajte malo pameti.“ Završen citat.

Poštovani građani, vidite ko je rušio parlamentarni sistem u državi Srbiji i državu Srbiju. On se ne zalaže uopšte za parlamentarni sistem, a to je potvrdio i njegov kolega stranački, profesor Mićunović.

Treće pitanje, da li je tačno, gospodine Đilas, da nas stalno pokušavate posvađati sa čeličnim prijateljima Kinezima, te da ste 17. avgusta 2020. godine rekli, i naravno slagali, kao što svakodnevno lažete, citiram: „Hoćemo li primiti kinesku vakcinu koju niko neće u Evropi primiti“? Završen citat. Kinesku vakcinu danas primaju mnogi Evropljani.

Da li osećate bar malo stida, gospodine Đilas, zbog ovakvih laži, kada radite protiv zdravlja naših građana u vreme dok naš predsednik Vučić, Vlada Republike Srbije, građani, krizni štab, naši heroji doktori, medicinske sestre i ostali vode nemerljivu borbu za zdravlje naših građana i otadžbine?

Četvrto pitanje, da li je tačno da ste vi, gospodine Đilas, kada je Srbija bila treća po redu zemlja u Evropi započela vakcinisanje svojih građana poslali pismo, tužibaba, normalno, u Brisel u kojem ste se žalili da u Srbiji ne postoje pouzdani podaci o tome kada će se i kojom vakcinom vakcinisati građani Republike Srbije, što je bila notorna laž, jer su naši građani povodom vakcinisanja bili informisani, kako ste videli, poštovani građani, najbolje u Evropi?

Peto pitanje, da li je tačno da ste vi, gospodine Đilas, 16. septembra 2020. godine ponovo poslali pismo Evropskoj komisiji, lažno optužujući predsednika Aleksandra Vučića i državu Srbiju da nismo postali deo mehanizma Kovaks u trenutku kada su predsednik Vučić i Vlada Republike Srbije dogovorili uplatu avansa za nabavku vakcina i na taj način nečasno oblatili i predsednika Vučića i državu Srbiju? Gospodine Đilas, zašto to radite? Zašto to radite i nanosite štetu vlastitoj otadžbini i građanima Republike Srbije?

Šesto pitanje, da li je tačno da ste vi, gospodine Đilas, tužili Evropskoj komisiji Aleksandra Vučića zbog njegove zahvalnosti Kinezima na pomoći koju su nam pružili naši čelični prijatelji Kinezi i tako, po ko zna koji put, pokazali da nemate morala, nemate stida kada je u pitanju sramoćenje predsednika Vučića i naše zemlje?

Sedmo pitanje, da li je tačno da ste vi, gospodine Đilas, dana 13. avgusta 2009. godine u razgovoru sa otpremnicom poslova u američkoj ambasadi u Beogradu Dženifer Braš kazali, citiram: "Ja se zalažem za hapšenje Ratka Mladića i odreći ću se Kosova"? Kako vidite, poštovani građani Srbije, Đilas se odrekao Kosova 2009. godine. To je njegov odnos prema otadžbini.

Osmo pitanje, da li je tačno, gospodine Đilas, da ste vi 13. avgusta 2020. godine bahato izjavili, citiram: "Platio sam hotel 4000 evra, a mogu da platim i 17.000 evra za vilu na moru i patike 5.000 evra", završen citat? Postavljam vam pitanje, gospodine Đilas, otkud vam tolike pare, a bili ste na političkim funkcijama u to vreme? Poučite građane Srbije, gospodine Đilas, kako se do ogromnog novca tako brzo dolazi.

Deveto pitanje, da li je tačno da ste vi, gospodine Đilas, 5. maja 2020. godine brutalno uvredili predsednika Vučića nazivajući ga ludakom, kako ste izjavili na N1-CIA, vičući: "Ti si lud", na pitanje novinarke Žakline Tatalović: "Hoćete li to promeniti?" Vi, gospodine Đilas, bahato ste odgovorili, citiram: "Pojačaću to", a potom ponovili nekoliko puta: "Vučiću ti si lud". To, poštovani građani Republike Srbije, naš predsednik nije za Đilasa ili bilo nikada rekao. Ko vređa koga, poštovani građani Srbije? Da li Đilas i njegovi saradnici ili mi narodni poslanici ili predsednik Aleksandar Vučić?

Deseto pitanje, da li je tačno da ste vi, gospodine Đilas, 20. januara 2018. godine brutalno uvredili predsednika Vučića rečnikom sa dna kace, kada ste izjavili, citiram: "Vučiću, ti si lud", samo zato što je Aleksandar Vučić kao predsednik države otišao na Kosovo i Metohiju i razgovarao sa našim mučenicima, tj. sa stradalnim srpskim narodom u našoj južnoj srpskoj pokrajini? Zašto vređate, gospodine Đilas, da li možda zbog bahatosti i vaših 619 miliona evra prihoda ispumpanih iz džepova građana ili zato što ste, kako smo videli, već 2009. godine se odrekli naše južne srpske pokrajine i mržnje prema predsedniku Vučiću? Biće, poštovani građani, da je i jedno i drugo i treće.

Jedanaesto pitanje, da li je tačno, gospodine Đilas, da ste 27. avgusta 2018. godine brutalno, nedostojno čoveku, uvredili predsednika Vučića kada ste izjavili, citiram: "Vučić ima mentalnih problema, neke poremećaje" i dodali: "Sram te bilo, Vučiću. Vučiću, ti si lud čovek". Eto, poštovani građani Republike Srbije kako vređa Dragan Đilas. Znadete li zašto je Điki mafija to izgovorio predsedniku? Samo zato što predsednik Vučić sa Vladom Srbije i građanima gradi "Beograd na vodi", zato mu je to rekao, što je jednog od najružnijih delova Beograda sagradio najlepše šetalište u ovom delu Evrope i što je postao jedan od najvećih gradilišta u ovom delu Evrope.

Dvanaesto pitanje, da li je tačno da ste vi, gospodine Đilas, bez ikakvog povoda, 11. aprila 2020. godine ponovo, po ko zna koji put, brutalno uvredili predsednika Vučića kada ste rekli, citiram: "Vučiću, ti nisi normalan"? Da li ste to rekli, gospodine Đilas, zato što predsednik Vučić nema prihod od 619 miliona evra, niti računa na Mauricijusu, u Cirihu, Holandiji, Bugarskoj i još 17 zemalja, kao što vi, gospodine Đilas, imate?

Trinaesto pitanje, da li je tačno da ste vi, gospodine Đilas, sa svojim kolegom iz iste stranke, jednim od članova međunarodne bande lopova i prevaranata, Vukom Jeremićem 2008. godine, bez saglasnosti Narodne skupštine Republike Srbije, zatražili prebacivanje kosovskog pitanja iz Ujedinjenih nacija na Evropsku uniju i tako doveli misiju Euleks na Kosovo i Metohiju, te tako zabili nož u leđa vlastitom narodu i državi Srbiji? Je li se tako brani čast otadžbine, gospodine Đilas?

Četrnaesto pitanje, da li je tačno, a tačno je, jer su svedoci svi građani Republike Srbije, da ste vi, gospodine Đilas, zajedno sa svojim pajtosima u liku Božidara Đelića, Bojana Pajtića, Vuka Jeremića i drugih, sproveli divljačku pljačkašku privatizaciju i doveli našu zemlju na ivicu bankrota i ostavili je Aleksandru Vučiću, SNS i koalicionim partnerima da je izvlače iz najdublje krize u novijoj srpskoj istoriji?

Petnaesto pitanje, da li je tačno, a tačno je, da ste vi, gospodine Đilas, 16. aprila 2020. godine verbalno i medijski napali Aleksandra Vučića, doktora Kona, Krizni štab, samo zato što su zaštitili živote naših građana kada ste izjavili, citiram: "Ja sam šokiran onim što je doktor Kon izgovorio. Doktore, šta se dešava sa vama? Rekli ste da bismo bez podrške vlasti i predsednika Vučića lično bili u katastrofi. O kakvoj podršci vlasti i Aleksandra Vučića vi govorite? Šta je to ova vlast uradila? Šta to vi podržavate?" Gospodine Đilas, imate li, posle godinu dana, otkud sve tolike laži i imate li bar malo stida ili vremena da se izvinite doktoru Konu, predsedniku Vučiću, Kriznom štabu i ostalima? Naravno da nemate, jer imate preča posla, da brinete o basnoslovnim parama na Mauricijusu i još 17 zemalja koje ste pokrali od građana Republike Srbije.

Šesnaesto pitanje, da li je tačno, a tačno je, da ste vi, gospodine Đilas, 2011. godine dok ste bili gradonačelnik Beograda nezakonito prodali četiri kablovska kanala svoja "Arene sport" "Telekomu Srbije" za 7,7 miliona evra, iako "Telekom Srbije" tada nije smeo biti vlasnik medija? Da li su tih 7,7 miliona evra, gospodine Đilas, možda na računima Mauricijusa, Ciriha ili u Bugarskoj?

Sedamnaesto pitanje, da li je tačno da ste vi, gospodine Đilas, na dan 12. decembar 2020. godine na računima ogranka svojih firmi u Cirihu imali 620.000 evra?

Osamnaesto pitanje, da li je tačno da ste vi, gospodine Đilas, na dan 12. decembar 2012. godine na računima svoje firme na Mauricijusu imali 5.730.000 evra i da ste vi i vaš brat Gojko bili korisnici računa na ovim destinacijama? Podvlačim - bili korisnici računa.

Pitanje broj 19. - da li je tačno, a tačno je, da vam je glumac Sergej Trifunović dao najbolju ocenu vaše političke moralne ličnosti kada je 16. jula 2020. godine rekao, citiram: „Đilasu je glavno oruđe u polici novac kojim sve rešava i kupuje političku naklonost“, završen citat.

Pitanje 20. - da li je tačno, gospodine Đilas, kako nas obaveštavaju „Večernje Novosti“ da vi imate 53 računa i na njima 67,9 miliona dolara i da li je toliki iznos bio deponovan u oktobru 2020. godine i da se finansijska šema oteže od Mauricijusa, Amerike, Makedonije, Hrvatske, Švajcarske, Bugarske, Crne Gore, Srbije, Kipra, Moldavije i, gle čuda, Hong Konga?

Ovo Hong Konga podvlačim, zato što je 21. pitanje – da li ste u Kong Kongu, gospodine Đilas, susreli se sa svojim stranačkim kolegom Vukom Jeremićem, gde je i on operisao sa članovima međunarodne grupe lopova i prevaranata, Emiliom Lozojem, glavnim finansijerom Vuka Jeremića, i Patrikom Hoom, bivšim ministrom unutrašnjih poslova Hong Konga, i Tidijom Gadijom, osuđenim svojevremeno u SAD za pranje novca?

Pitanje broj 22. - da li je tačno, kako nas informišu „Večernje Novosti“, da ste vi kao bivši gradonačelnik Beograda sakrili ogroman novac u 17 država širom sveta?

Pitanje broj 23. - da li je tačno da ste vi, gospodine Đilas, 8. februara 2019. godine u Makedoniji sastali se sa kriminalcima i kradljivcima gaća iz Majamija, gde ste se dogovarali o funkcionisanju opozicije u Srbiji da rušite predsednika Vučića i dovođenje na vlast ne izborima, nego ulicom, opozicije, gde ste dobili određena i finansijska sredstva kako bi finansirali „Jedan od pet miliona“ sa ciljem zbacivanja sa vlasti predsednika Vučića? Tako je nastao onaj lažni pokret „Jedan od pet miliona“.

Pitanje broj 24. - da li je tačno da ste vi, gospodine Đilaš i vaš politički električni zec, Marinika Tepić, pljunuli na žrtve Jasenovca kada ste u duetu lajkovali objavu jednog tviteraša u kojoj se navodi da je predsednik Srbije Aleksandar Vučić bolesnik i da treba da se leči samo zato što je gledao film Predraga Gage Antonijevića „Dara iz Jasenovca“, jer je, kako je predsednik naveo, film težak i važan za naš stradalni narod. Ovog tviteraša posebno je razbesnelo što je predsednik Vučić izjavio da se realizacija filma desila na njegovu inicijativu.

Pitanje broj 25. - da li je tačno da je Verica Barać raskrinkala načine na koje ste vi, gospodine Đilas, kao gradonačelnik Beograda sticali bogatstvo namešteno državnim tenderima za svoje privatne firme i svojih partijskih drugova?

Pitanje broj 26. Da li je tačno, a tačno je, da je Verica Barać govorila da ste vi, gospodine Đilas, da imate svoje privatne firme kao gradonačelnik Beograda i da ste stalno poslovali sa budžetom i tako oprali ogromni novac?

Poslednje, 27, da li je tačno, gospodine Đilas, da ste vi vršili kontrolu medija, a nas optužujete za nekakvu kontrolu medija u Srbiji, time što ste kupovali minute, plaćali avansno i tako uticali na medije, te da ste vršili kontrolu dnevnih novina, kupovali prostor u medijima i cenzuru novina?

Poštovani građani, ovih dana svakodnevno, na kraju da kažem, Đilas napada predsednika Vučića, Vladu Republike Srbije i Skuštinu Republike Srbije preko svojih medija koje kontrolišu, iznose brutalne laži.

Završavam, gospodine predsedniče, jednim citatom od gospodina Svitona, bivšeg šefa osoblja u „Njujork Tajmsu“, koji je na zdravici rekao, citiram: „Posao novinara jeste da uništi istinu, da otvoreno lažu, da izvrću, da ozloglašuju, da se klanjaju pred zlatnim teletom i prodaju vlastitu zemlju i narod da bi zaradili hleb. Svi to znaju. Mi smo oruđe i sluge bogataša koji su iza kulisa. Mi smo marionete. Oni vuku konce, a mi plešemo. Naš talenat, naše mogućnosti i naš život vlasništvo su drugih ljudi. Mi smo intelektualne prostitutke.“ Završen citat.

Poštovani novinari iz štampe i medija pod kontrolom Đilasa, pročitajte ovaj citat i zamislite se. Zamislite se. Zamislite se. Hvala.
Poštovana potpredsednice Narodne skupštine Republike Srbije, poštovana gospođo ministarko Tepavčević, poštovani predstavnici Ministarstva prosvete, gospodin Ružić, koji momentalno ne, a i vi saradniče njegov, dozvolite na početku da izrazim veliko zadovoljstvo saradnjom Odbora za prosvetu, nauku i kulturu sa Ministarstvom prosvete, kulture i tehnološkog razvoja, ne samo na području vaspitanja i obrazovanja, nego i nauke zahvaljujući državnom sekretaru gospođi Dukić Mijatović.

Isto tako, gospođo ministarko Tepavčević, prenesite kriznom štabu zahvalnost poslanika za sve ono što je krizni štab učinio u pogledu zdravlja naših građana, ne samo u našoj zemlji, nego i u okruženju i nadam se da će u budućnosti isto tako se nastaviti na lečenju naših građana.

Dozvolite da pređem na ove sporazume. Ovaj sporazum, kada je u pitanju sa Rusijom, mogu da kažem da je u obostranom interesu dve bratske i prijateljske zemlje, kako Rusije tako i Srbije.

Dozvolite da kažem kako je došlo do ovih sporazuma i da se osvrnem malo na istorijski razvoj prijateljskih odnosa između Rusije i Srbije s jedne strane, a s druge strane između SAD i naše zemlje.

To prijateljstvo građana sa Rusijom građeno vekovima u kulturnom, istorijskom, duhovnom i antifašističkim vezama. Rusi nastanjeni u Srbiji, kako arhitekti, naučnici raznih struka bukvalno su preporodili Srbiju i ostavili izuzetan trag, dajući veliki doprinos razvoju nauke, univerziteta, baleta, opere, arhitekture, heraldike, pa i stripa i na drugim područjima, kao nauke, tako i društva.

Dozvolite da kažem da je kralj Aleksandar Karađorđević smatran jednim od velikih prijatelja Rusa. Upravo je uz njegovu podršku i srpskog patrijarha Varnave otvoren 1933. Ruski dom u Beogradu. To je najstariji kulturni centar u Beogradu. Poštovani narodni poslanici, ovo je veoma važno što ću sada da kažem i da napomenem. U svetu postoji preko 60 ruskih domova, ali je samo beogradski Ruski dom namenjen druženju Rusa i Srba.

Neke najlepše zgrade i kuće, da ih ne nabrajam, u Beogradu projektovali su upravo ruski arhitekti. Do 1925. godine u Kraljevini SHS funkcionisalo je 17 ruskih škola.

Srbi i Rusi, kao dva naroda, nikada nisu bili u ratnom sukobu. To posebno podvlačim. Naprotiv, mnogi Srbi, prateći putokaz pravoslavne vere, bežali su od unijaćenja i u 18. veku naselili dve oblasti u Carskoj Rusiji – Novoserbija i Slavenoserbiju.

Nadalje, Rusija je bila jedini, jedini spoljnopolitički saveznik Srbije od 1804. do 1813. godine za vreme Prvog srpskog ustanka.

Naš srpski, a crnogorski Petar II Petrović NJegoš upućen u amanet Svetog Petra Cetinjskog, mol se Bogu i drž se Rusije, je 6. marta gospodnje 1833. godine u Sankt Peterburgu rukopoložen za vladiku Crne Gore i Brda.

Poštovani narodni poslanici, dan nakon austrijskog ultimatuma, 24. jula 1914. godine srpski kralj Aleksandar Karađorđević tražio je savet od ruskog cara Nikolaja II Romanova, a on mu je poslao čuveni odgovor, citiram: „Rusija ni u kom slučaju neće ostaviti Srbiju“, završen citat.

Uloga Rusije u Drugom svetskom ratu bila je nemerljiva. Preko 26 miliona Rusa dalo je živote za oslobođenje od fašizma, a koji su svoje živote ugradili u temelje slobode. Za slobodu Beograda, kako znate, Rusija je dala preko hiljadu života. Srbi i Rusi su narod istog korena, iste krvi, iste vere, skoro istog pisma, skoro istog jezika, i to nas dodatno povezuje i učvršćuje.

Poštovani narodni poslanici, veliki Dositej Obradović bio je izvor pokušaja da se pokrene duhovni život u jednom srednjeevropskom, prozapadnom pravcu. Dositej je zapadnjak, kako znate, govorio je više zapadnih jezika, divio se Engleskoj kulturi. Dositej je tvrdio da su Engleskinje najbolje žene na svetu, ali čim je prešao u Srbiju, nakon što ga je Karađorđe pozvao, koji je bio kako znate sklon Austriji, kazao je, citiram: „Karađorđe, okreni se Rusiji“, završen citat.

Poštovani građani Republike Srbije i poštovani narodni poslanici, ako bi se iz svetskog slikarstva uklonilo rusko slikarstvo svet bi potamneo, ako bi se iz svetske muzike uklonila ruska muzika, svet bi ogluveo, ako bi se iz svetske književnosti uklonila ruska književnost, svet bi zanemeo.

Poštovani narodni poslanici, idemo sad drugu stranu medalje. I Srbi su dali ogroman doprinos ruskoj državi, posebno naglašavam Srbi su udarali temelje modernoj ruskoj državi. Kad to kažem, daću tri primera.

Prvo, Sava Vladislavić Raguzinski, kako znate, bio je sekretar ruskog cara Petra Velikog i ambasador Rusije u Kini i udario je granicu između Kineza i Rusa i niko je kasnije nije korigovao, čini mi se, tek za vreme Putina nešto su je malo korigovali i time je udarao temelje ruskoj državi modernoj, naravno.

General grof Mihajlo Miloradović osnovao je Rusku obaveštajnu službu i bio najzaslužniji u odbrani Moskve od Napoleona 1812. godine. Od 30 generala u odbrani Moskve, 10 generala su bili Srbi u Borodinskoj bici i upravo general Miloradović je spasio Moskvu od Napoleona i time udarao temelje modernoj ruskoj državi.

Treći primer, ima ih više ali dozvolite samo još jedan, i Srbin, Hercegovac, kao i ova dvojica, Marko Vojinović bio je osnivač i prvi general ruske crnomorske flote, verovali ili ne ali to je istina, i time udarao temelje savremene ruske države.

Tu saradnju, poštovani narodni poslanici, unapredio je i doveo do najvišeg nivoa danas predsednik Aleksandar Vučić i Vladimir Vladimirovič Putin u svim oblastima društvenog i privrednog života.

Ja ću biti, kao što znate, vrlo konkretan pa ću dati primere.

Predsednik Aleksandar Vučić je uspeo da vrati 166. list Miroslavljevog jevanđelja nakon 175 godina. Je li tačno, narodni poslanici? Dabome da je tačno.

Drugo, zahvaljujući naporima našeg predsednika Aleksandra Vučića i Vladimira Putina Rusi su pridoneli izgradnji hrama, uveliko pridoneli izgradnji hrama Sv. Save na Vračaru, najvećem pravoslavnom spomeniku na svetu. Je li tako, poštovani građani Republike Srbije? Dabome da je tako.

Idemo dalje, Rus, Rukavišnjikov je autor spomenika Stefanu Nemanji tvorcu srednjevekovne srpske države. Je li tako narodni poslanici? Dabome da je tako.

Ovo mi je posebno drago da slušaju naši politički protivnici, pogotovo deo univerzitetskih profesora koji nas svakodnevno kritikuju bez ikakvog razloga ovih dana a ja ih sad pitam, neka odgovore na ova pitanja.

Idemo dalje, Srbi zahvaljujući naporima predsednika Vučića nisu uveli sankcije Rusiji. Je li tačno poštovani narodni poslanici? Dabome da je tačno.

Idemo dalje, Rusi su sprečili u Savetu bezbednosti UN, zahvaljujući našem predsedniku i saradnji sa Rusima, da se Srbi proglase za genocidan narod. Je li tačno da su sprečili? Dabome da je tačno.

Idemo dalje, Rusi su sprečili da Kosovo bude članica Unesko-a, zahvaljujući saradnji našeg predsednika i predsednika Rusije, Vladimira Vladimiroviča Putina.

Uvaženi narodni poslanici imam ja mnogo još primera, ali zbog vremena, dozvolite da pređem na saradnju između Srbije i SAD.

U odnosima Srbije i Amerike bilo je svetlih trenutaka, ali je bilo i određenih padova. Iz naših odnosa sa Amerikom trebamo isticati pozitivne primere iz naše zajedničke istorije, jer ćemo na taj način prevazići pogrešne percepcije koje su kreirane poslednjih godina 20. veka, ne samo kreirane, nego nažalost i činjene neke.

Veliki doprinos saradnje dveju zemalja dale su dva srpska, a svetska naučnika, Nikola Tesla i Mihajlo Pupin, o kojima ja neću govoriti jer je kolega Rističević šire o tome govorio na početku današnjeg dana.

Koliko su se poštovale pokazuje i podatak da se 28. jula 1918. godine na Beloj kući vijorila i srpska zastava. Taj datum treba obeležavati kako u Vašingtonu, tako i u Beogradu svake godine, ja verujem da ćemo vrlo brzo naći zajednički jezik sa Amerikancima i da ćemo to u budućnosti činiti.

Naši odnosi za vreme Kraljevine Srbije tokom Prvog svetskog rata bili su prijateljski, kako znate, i bili su saveznički. SAD bile su prve od vodećih sila koje su podržale ideju stvaranja jugoslovenske države, ali, podvlačim ali, dame i gospodo, bile su među prvima koje su razbile tu Jugoslaviju, SAD.

Poštovani narodni poslanici, Srbija je u pogledu aktuelnih odnosa opredeljena da se o otvorenim pitanjima pristupa na diplomatski i konstruktivan način, vodeći računa o široj stabilnosti ne samo regiona, nego i Evrope.

Srbija je spremna za jačanje bilateralnih odnosa sa SAD, što dokazuje se poslednjih meseci i godina, jer jedino ovakav pristup dovešće do toga da saradnja ima pozitivnu dinamiku. Ja sam uveren da će ta dinamika biti u uzlaznoj liniji.

SAD daju podršku Srbiji u ostvarivanju punopravnog članstva u EU i tu zaista se trebamo zahvaliti na tom gestu. Amerika ima izuzetnu priliku da prevaziđe negativni odnos prema Srbiji koji je pokazala krajem 20. veka kako bi naši odnosi bili podignuti na zavidan nivo. Srbija na čelu sa Aleksandrom Vučićem znatno unapređuje te odnose, a uveren sam da će ti odnosi u budućnosti sa novom administracijom biti bolji.

Poštovani narodni poslanici, na kraju, dozvolite da ipak ovo kažem. Evo, juče se ponovo oglasio kandidat za predsednika države, kako to kažu, Dragan Đilas, u narodu znani kao „Điki mafija“. Ovakav kakav je Đilas, zlo i prevarant, naroda i države, da se nikada više ne ponovi Srbiji, a govorili smo ovih dana kakav je on zlo kako za naciju, tako i za državu u celini.

Dozvolite da kažem da je Verica Barać u potpunosti raskrinkala spregu kriminala, korupcije, izvršne vlasti, sudske vlasti, tajkuna, tajnih službi i tokova novca za vreme Đilasovog režima, kao i način na koji je Dragan Đilas kao gradonačelnik Beograda sticao bogatstvo, nameštenim državnim tenderima za privatne firme svojih partijskih drugova i svojih lično.

Zaista prozivam Tužilaštvo Republike Srbije da uzme konačno da počne raditi svoj posao.

Verica Barać je govorila o kontroli medija koju je vršio Đilas i Jeremić. Kako znate, Barać je preminula, nažalost 2012. godine, ali ostali su snimci koji su i danas aktuelni koji ukazuju na tokove prljavog novca kojim su se Đilas i njegovi saradnici obogatili na račun građana Republike Srbije.

Snimci su jednostavno nestajali, verovali ili ne jedan za drugim, kako bi se sve to zataškalo.

Verica Barać je rekla, citiram njene reči - ovde je dozvoljeno da gradonačelnik Đilas ima privatne firme koje se bave medijima, ovo je tačno za Đilasa i Šafera, rekla je Verica Barać, to je bezobrazluk i cinizam, stalno posluje sa budžetom, toliko su sposobni na tržištu da stalno posluju sa budžetom, završen citat.

Da li vam uvaženi narodni poslanici sada jasno otkuda Đilasu 619 miliona i vama poštovani građani Republike Srbije? Ponovo prozivam tužilaštvo da konačno se počne baviti svojim poslom.

Verica Barać je govorila kako su mediji u Srbiji bili zarobljeni preko Dragana Đilasa, a on danas govori, nama prigovara da su zarobljeni mediji. On je to radio. Evo ja ću citirati pokojnu Vericu Barać. Ona kaže - oni rade, Đilas i Šafer i njegovi saradnici Jeremić i Tadić, što je kontrola medija u Srbiji, Đilas i Šafer, kupuju minute unapred, to gospodin Rističević govori ovde svakodnevno u Skupštini, to rade i danas, plaćaju avansno i time jako utiču na medije, vršili su kontrolu dnevnih novina kupovinom prostora u medijima i cenzuru novina, završen citat.

Ko to poštovani građani vrši cenzuru? I danas su mediji pod njegovom kontrolom gori nego za vreme Gebelsa.

Evo kako je, poštovani građani, videli ste izgledalo novinarstvo za vreme Dragana Đilasa, u narodu znanom kao Điki mafija. Bilo, a ne ponovilo se. Hvala.
Poštovani predsedniče Narodne skupštine, naravno da ću podržati ovaj Vladin amandman, jer on je u interesu građana Republike Srbije i države Srbije.

Mi smo danas, poštovani narodni poslanici, raspravljali i ona tri sporazuma sa tri veoma značajne zemlje koje na neki način pridonose vitalnim projektima u infrastrukturi, posebno onaj sporazum sa Francuskom.

Kada smo već kod toga i u ovim projektima koji su vezani za sporazum sa Francuskom, dozvolite samo nekoliko rečenica da kažem koje smatram da su veoma bitne i veoma važne, a tiče se u kontekstu srpsko-francuskih odnosa. Ti srpsko-francuski odnosi prijateljstva uspostavljeni su, ovo je veoma važno da obratimo pažnju, još u dalekom srednjem veku. Oni datiraju pre udaje Jelene Anžujske 1250. godine za srpskog kralja Uroša I.

Prvo srpsko-francusko prijateljstvo, poštovani narodni poslanici, uspostavljeno je, verovali ili ne, za vreme srpskog velikog župana Stefana Nemanje, osnivača srpske srednjovekovne države u XII veku. O tome nam govori Josip Tronošac u svom čuvenom delu „Tronoškom rodoslovu“. Tronosac kaže, ja ću citirati, jer ovo do sada nije javnosti poznato: „Nemanja morem otplovi u Francusku svojim prijateljima od ranije, jer ga je francuskih kralj često primao, pa je tamo boravio po nekoliko godina. Zbog Nemanjinog porekla, njegove mudrosti i hrabrosti sam francuski kralj dao mu je svoju kćerku Anu za suprugu, pa su živeli na kraljevskom dvoru u Francuskoj. Pošto su Nemanjina braća ostala bez njegove podrške i pomoći, svi su u ratovima izginuli i pomrli. Epirski car Georgije opljačka svu Rašku i sve krajeve do Zaklubnja, to jest to Hercegovine. Raščani tada poslaše francuskom kralju svoje izaslanike, moleći da im pošalje Nemanju. Primivši izaslanike, kralj posavetuje Nemanju i otprati ga sa svojom kćerkom, kako i dolikuje, zajedno sa njegovim sinovima koji su se rodili na kraljevskom dvoru, to jest Stefanom i Vukanom.“

Poštovani narodni poslanici, ovo za javnost naučnu do sada nije poznat ovaj izvor. Dakle, Stefan Nemanja imao je suprugu Anu francuskinju, kćerku francuskog kralja Luja VII i od tada prijateljski odnosi datiraju zajedno sa Srbima.

„Zagrlivši ih, kralj reče Nemanji – otkinuo sam od mojih krinova, to jest ljiljana, dva krina koja će biti tebi i tvom potomstvu deo mog krina, to jest ljiljana i ova dva deteta su u tvom pečetu dva krina od moga pečeta.“ Prema tome, krin je, poštovani poslanici, ono na grbu Srbije.

Ono gore poviše predsednika Skupštine na grbu Srbije, krinovi, datiraju od francuske i od francuskog kralja. Dakle, Ana se udala za Stefana Nemanju i od tada počinju, a ne od Jelene Anžujske kasnije.

Ovaj citat koji sam vam sada rekao iz „Tronoškog rodoslova“ ne govori samo o prvom srpsko-francuskom prijateljstvu i odnosima, nego i svim srpko-francuskim heraldičkim vezama dve dinastije i dve zemlje. Takođe nam govori o prvom poreklu i pojavi krina, odnosno ljiljana kod Srba.

Da se razumemo, od danas ipak ne bi trebali reći da su krinovi došli za vreme srpskog kralja Uroša, nego Stefana Nemanje. Dakle, simbol krina došao je u Srbiju preko ćerke francuskog kralja Luja VII, Ane udajom za Nemanju, a ne preko udaje Jelene Anžujske za Uroša I. Dva krina u grbu simbolizuju dva Nemanjina sina i ona dva krina u našem grbu su simboli dva Nemanjina sina.

Prijateljske veze između Srbije i Francuske nastavljaju se u XIII veku, kada srpski kralj Uroš je oženio Jelenu Anžujsku, kćerku plemenitih roditelja. Jelena je bila majka čuvenih srpskih kraljeva Dragutina i Milutina, a nosila je titulu kraljica Srbije, Duklje, Albanije, Huma, to jest Hercegovine, Dalmacije i primorskih oblasti.

Za dolazak Jelene Anžujske u Srbiju i njeno venčanje za kralja Uroša vezana je legenda koja kaže da je Uroš I prilikom njenog dolaska u Srbiju naredio da se predeli reke Ibar oplemene zasadom jorgovana i danas se to zove „Dolina jorgovana“, dolina Ibra.

Saradnja Srbije i Francuske nastavlja se kroz ceo srednji vek, a on se posebno nastavlja u moderno doba, tj. za vreme Karađorđa. Vožd Karađorđe uputio je pismo Napoleonu za vreme Prvog srpskog ustanka i u pismu vožd moli, na neki način, Francusku da pošalje pomoć. Francuska zbog zauzetosti svojim poslovima nije mogla da pruži u to vreme pomoć.

U francuskom parlamentu Viktor Igo je svojim čuvenim govorom tražio od Francuske da pomogne Srbiji da zaštiti svoj narod od turskog zločina. U tom govoru Igo zahteva ujedinjenje evropskih zemalja, pa se poštovani narodni poslanici njegov govor može smatrati prvim dokumentom evropske ideje o Evropskoj uniji, a ne kako ste čuli iz 20. veka.

La Martin je ostavio jedno potresno svedočenje o Ćele kuli i njegovoj simbolici. La Martin je prolaskom kroz Niš rekao za Ćele kulu, citiram: „Neka Srbi sačuvaju ovaj spomenik, on će naučiti njihovu decu šta vredi nezavisnost jednog naroda, pokazujući im po kojoj su ceni platili tu nezavisnost njihovi očevi“, završen citat.

Sredinom 19. veka, pa i njegovim krajem, uticaj Francuske u Srbiji postaje sve jači. Brojni su Srbi kasnije postali visoki državni funkcioneri, kulturni i naučni radnici koji su bili školovani u Francuskoj, da ih ne nabrajam. Jedan od njih je Jovan Skerlić.

U vreme Prvog svetskog rata Srbija i Francuska, kako znate, bile su saveznice. Francuska je pomogla Srbiji u naoružanju, a kasnije i organizovanju prebacivanja srpske vojske sa jadranske obale na ostrvo Krf. Francuska je zbrinula mnoge srpske ranjenike i bolesnike u svojim bolnicama, a srpska deca i omladina smeštala su se u mnoge škole u Francuskoj. Po sadašnjoj proceni, najnovijoj, negde oko 7.000 srpskih đaka i studenata.

Francuska je bila jedna od organizatora Solunska fronta, kako znate, a na čelu ujedinjene srpsko-francuske vojske nalazio se francuski general Franš d`Epere.

Beograd je jedan, poštovani narodni poslanici, odnosno možemo reći jedini, zapravo i jeste grad Francuske koji nosi orden Legije časti. Ovo prijateljstvo i savezništvo ovekovečili su Srbi spomenikom zahvalnosti Francuskoj u Beogradu.

I danas, poštovani narodni poslanici, odnosi dve zemlje su na zavidnom nivou nakon zahlađenja u vremenu bombardovanja naše zemlje. Danas su na zaista zavidnom nivou zahvaljujući diplomatskoj aktivnosti predsednika Republike Aleksandra Vučića. Zato će Francuska biti angažovana u izvođenju infrastrukturnih objekata u našoj zemlji koji će se graditi već početkom ove godine. Naravno da ću podržati ove amandmane. Hvala.
Poštovani potpredsedniče Narodne skupštine doktore Orliću, poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, pošto su koleginice i kolege rekle uglavnom sve što se moglo reći o ovom setu zakona dozvolite samo da nekoliko rečenica kažem, da kažem da je izuzetan set ovih zakona veoma važan za našu privredu, što je jako bitno, jer oni trebaju da poboljšaju ambijent poslovanja, što će doprineti ukupnoj modernizaciji i privrednom rastu i ubrzati proces modernizacije Republike Srbije posebno u vremenu sprovođenja programa ubrzanog procesa modernizacije od 2020. do 2025. godine.

Korišćenje sistema e fakturisanja je besplatno, kao što je gospodin ministar rekao, sistem se sprovodi u fazama, prva i druga faza kako smo videli od 1. januara 2022, a druga od 1. januara 2023. godine, pa nadalje.

Moram da kažem poštovani potpredsedniče Narodne skupštine, da naši politički protivnici, oličeni u jednom delu opozicije su bili protiv digitalizacije i vi se vrlo dobro sećate u ovom visokom domu problema i o uvođenju interneta u školama, itd, što je bila suluda ideja.

Međutim, oni se nisu suprotstavili samo digitalizaciji, nego svemu onom što je napredno i korisno, za građane Republike Srbije, a i za Republiku u celini.

Ja ću da spomenem samo nekoliko slučaja da vidite da građani Republike Srbije vide protiv čega su se oni borili, protiv Beograda na vodi, i danas su protiv toga, a to je biser Beograda i Srbije, i ovog dela, ako hoćete Evrope, protiv revitalizacije Železare Smederevo. Kada smo već u Smederevu, i Smederevskoj palanci, danas je neko spomenuo, a dozvolite da kažem da su pustoš ostavili u Smederevskoj palanci.

Mi smo ovde imali jednog narodnog poslanika Milojičića zvanog Kena, koji je bio i predsednik opštine i koji je za jedno veče, koliko se sećate, iznosili smo, samo na vodu i kafu potrošio 107 hiljada u jednom kafiću, a kasnije 200 i nešto hiljada, i s tim u vezi smo mi naišli na jedan grafit koji je glasio, a ja ga nisam zaboravio – Istina je živa, u Palanci nema piva. Ostala je samo pena, popio ga žuti Kena. A pivo je bilo skupo, em ga pio, em se kupo, što pije kafana, budžet plaća sve, ja sam žuti Kena iz Glibovac, bre.

Vidite, poštovani građani, u Smederevskoj palanci, danas je tvornica sa 700 radnika, tako radi SNS, na čelu sa Aleksandrom Vučićem, a tako je radila DS i bivši režim, na čelu sa Draganom Đilasom, Borisom Tadićem i drugim pajtosima njihovim.

Kad sam već kod Vuka Jeremića, dozvolite da kažem za ovog nesrećnika Vuka Jeremića, inače člana grupe lopova i prevaranata, da je postao odjednom uzgajivač ovaca. Verovali ili ne, poštovani građani, Jeremić je navikao da se bahati u Njujorku, da troši tamo pare sa svojim pajtosima. Sada odjedanput preselio se na selo, u štalu, uzeo jagnje i doji jagnjad, itd.

To ste verovatno videli ovih dana na tviteru, i pokušava kolegi Marijanu Rističeviću da uzme posao. Kad smo već kod njega, on stalno, neprekidno laže na državu Srbiju i na SNS, na predsednika Aleksandra Vučića.

Tako je 1. februara 2021. godine, optužio predsednika Vučića prilikom posete Francuskoj, da je obećao predsedniku Makronu stolicu Kosova, UN,i naravno kao što ste videli, slagao je.

To je izrekao, bez stida Vuk Jeremić i bez malo morala. Upravo je Vuk Jeremić taj koji stalno radi za šiptare i na predaju Kosova i Metohije, šiptarima, a ne Aleksandar Vučić.

Kada sam već kod toga, da raskrstim oko Vuka Jeremića oko Kosova i Metohije. Jeremić je od dolaska na čelo srpske diplomatije, kako znate, poštovani narodni poslanici stalno radio na tome da se pregovori o KiM, prebace iz UN u EU, i time doveo misiju Euleks, na KiM. I on i Dragan Đilas, i Boris Tadić, time zabili nož u leđa vlastitoj državi.

Kada je 2008. godine ilegalno proglašena jednostrana nezavisnost Kosova, Jeremić nije preduzeo nikakve efektne mere protiv jednostrane proglašene nezavisnosti Kosova, iako je Narodna skupština Republike Srbije, to neustavno jednostrano proglašenje, nezavisnosti proglasilo neustavnim, on nije preduzimao nikakve mere.

Povodom priznanja jednostrane proglašene nezavisnosti Kosova od strane Islamske konferencije, verovali ili ne, Vuk Jeremić je samo u jednoj rečenici uputio izraz razočarenja sekretaru Islamske konferencije i to je sve što je učinio kao ministar inostranih poslova.

Jeremić je pred OEBS-om jednostranu proglašenu nezavisnost Kosova nazvao presedanom, te je apelovao na OEBS pozivajući se na Rezoluciju 1244. Saveta bezbednosti UN, umesto da se tada pozvao na završni dokument iz Helsinkija iz 1975. godine, koji je implicitno utvrdio da pokrajine Republike Srbije nemaju pravo na sticanje nezavisnosti. Namerno to nije učinio.

Jeremić je tada propustio da zatraži hitno zasedanje Saveta bezbednosti UN zbog kršenja Povelje UN. Da li možete da verujete da on nije tada to zatražio? Jeremić se namerno odrekao sredstava zaštite suvereniteta i teritorijalnog integriteta Republike Srbije. Sad vidite ko je radio protiv interesa Srbije i protiv interesa našeg naroda na Kosovu i Metohiji.

Jeremić je namerno izbacio iz Predloga rezolucije kojom se traži mišljenje Međunarodnog suda pravde da, citiram tačno šta je pisalo: „Jednostrana secesija ne može biti prihvatljiv način za rešavanje teritorijalnih pitanja“ završen citat. Umesto toga, namerno, naveče, preko noći je ubacio stav koji glasi: „Da li je odluka Prištine da jednostrano rešenje proglašene nezavisnosti u skladu sa međunarodnim pravom?“ Završen citat i time zabio nož u leđa vlastitoj otadžbini.

Da je Jeremić radio za Prištinu, a ne za Srbiju, potvrdio je i ugledni američki časopis za međunarodne odnose „National Interest“ koji piše ovih dana da je Jeremić počinio najveću grešku 2008. godine koja je dovela do toga da se jednostrano proglašena nezavisnost Kosova ne proglasi za separatistički čin. Evo, i Amerikanci, njihov ugledni časopis to zaista i priznaje.

Šiptari svake godine 27.10. slave kao jedan od najvećih datuma tzv. državnosti Kosova. Jer, upravo tog dana Priština je dobila pravni argument da gura svoju tzv. nezavisnost do kraja. Šiptarsko rukovodstvo u Prištini Vuka Jeremića smatra tvorcem najznačajnijeg papira u rukama tzv. kosovske nezavisnosti.

Poštovani građani, Jeremić je u autorskom tekstu, verovali ili ne, ali je istina, za francuski dnevni list „Mont“ 17.7.2018. godine pisao na dan kada je predsednik Republike Aleksandar Vučić išao u posetu Francuskoj i optužio, verovali ili ne, ali državu Srbiju i njenog predsednika za širenje stabilokratije na Balkanu.

Tako je, uvaženi narodni poslanici, predsednik Francuske Makron mogao pročitati na dan susreta sa Aleksandrom Vučićem najpogrdnije optužbe na račun naše države Republike Srbije i njenog predsednika Aleksandra Vučića.

Jeremić je u autorskom tekstu u „Washington Post“ jula 2017. godine najbrutalnije uvredio državu Srbiju opet i njenog predsednika Aleksandra Vučića i to pred njegov susret sa potpredsednikom tada SAD Majklom Pensom, građani su bili šokirani ovim nepatriotskim činom Vuka Jeremića.

Kad god je predsednik Republike Aleksandar Vučić trebao ići u posetu državniku velikih svetskih zemalja on je zabijao nož u leđa vlastitoj otadžbini.

Jeremić je decembra 2008. godine u razgovor sa američkim kongresmenom, Tedom Poom, rekao da je, citiram: „Ulazak Kosova i Metohije u UN najbolji, čemu Srbija može da se nada, ako bude imala sreće.“ Završen citat i time se Vuk Jeremić svrstao u izdajničke bitange naše zemlje.

Evo, poštovani građani, kako vidite ko izdaje Kosovo i Metohiju. Jeremić je u razgovoru sa Roćenom, savetnikom Mila Đukanovića rekao „Sa mater Srbiji.“ Završen citat i to u vreme kada je bio savetnik Borisa Tadića.

Poštovani građani Srbije, evo i juče je predsednik javio, EU će narednih nekoliko godina pomoći izgradnji železničke pruge Beograd – Niš – Skoplje, jedan od najvećih infrastrukturnih objekata u narednih pet godina. Srbija se gradi i radi.

Iz ovoga što sam ja govorio o Vuku Jeremiću vidi se da je Vuk Jeremić velika štetočina za našu zemlju. Radi se o jednoj izdajničkoj bitangi sa kojim treba da se bavi tužilaštvo Republike Srbije zbog ekonomskog i političkog podrivanja naše zemlje i razbijanja teritorijalnog integriteta i suvereniteta Republike Srbije. Za razliku od njega, Aleksandar Vučić, predsednik države je veliki srpski reformator, motor ubrzane modernizacije naše zemlje, veliki srpski rodoljub i veliki srpski državnik, graditelj i branitelj svih građana Republike Srbije, koji nikada neće uraditi ništa što ide na štetu Republike Srbije.

Hvala.
Poštovani predsedniče Narodne skupštine, poštovani ministre Mali, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Republike Srbije, moje koleginice i kolege su danas uglavnom sve rekli po mom mišljenju ono što je trebalo o ovim zakonima.

Dozvolite samo dve rečenice o njima. Pomoć, gospodine ministre, građanima radi otklanjanja problema uzrokovanih Kovidom 19 i prva, i druga i treća pomoć bile su pravovremene, efikasne i sveobuhvatne. To je najvažnije kod njih, pored sadržaja o kojima su moje koleginice i kolege danas govorile.

Kad smo već na ovoj temi, moram da kažem da bivša vlast nije vodila računa o borbi protiv Kovida 19, već joj je bila saveznik. Kad to kažem, dozvolite da ipak kažem da je Dragan Đilas, za Evropu poznat kao Dragan Đilaš, da bi oblatio zemlju i predsednika Vučića 26. novembra 2020. godine rekao, citiram – zašto je Srbija u borbi protiv korona virusa visoko mimo sveta i zašto se radi suprotno od onoga što rade ozbiljne zemlje, završen citat. Dakle, kritikujući naše mere koje su bile kako smo videli, poštovani građani Srbije, i koje su dale izvanredne rezultate bolje nego Đilasove, kako on navodi „ozbiljne zemlje“, znači imali smo najbolje rezultate u Evrope, jedne od najboljih rezultata u svetu.

Taj isti tajkun sa 619 miliona evra, sa računima u 17 zemalja širom sveta je 13. novembra 2020. godine slagao kada je rekao, citiram – država Srbija i predsednik Vučić ne preduzimaju niti jednu meru da spreče suzbijanje virusa, završen citat.

Da li možete, poštovani građani Srbije, verovati da je tajkun Dragan Đilas, za Evropu Đilaš, ovo izrekao i slagao? E, to je taj Dragan Đilas, koji danas, kako reče ministar izdaje i lažna saopštenja.

Naš predsednik države i država su na vreme preduzeli izvanredne mere u borbi protiv korone virusa čiji su rezultati najbolji u Evropi, kako rekoh i jedni od najboljih u svetu. Taj isti tajkun Dragan Đilas sa 619 miliona evra, sa računima u 17 zemalja je 26. oktobra 2020. godine ponovo uvredio našu zemlju kada je slagao, citiram – mi imamo nedovoljnu količinu vakcine i stariji od 65 godina nemaju nikakve šanse da dobiju vakcinu, završen citat. Istina je kako ste videli poštovani građani Republike Srbije da svi stariji od 65 godini koji su to želeli, na vreme su mogli dobiti vakcinu. To je taj lažov patološki Dragan Đilas.

Taj isti tajkun sa 619 miliona evra, u narodu poznat pod nazivom Điki mafija je optužio predsednika Vučića da je, citiram – kriv za svaku osobu zaraženu virusom, završen citat. U vreme kada je predsednik Vučić bolje nego i jedan vladar u Evropi preduzeo sve neophodne mere za suzbijanje korona virusa. To je taj lažov Dragan Đilas.

Dragan Đilas, tajkun sa 619 miliona stalno nas pokušava posvađati sa čeličnim prijateljima Kinezima. Tako je 17. avgusta gospodnje 2020. godine rekao, citiram – hoćemo li primiti kinesku vakcinu koju niko u Evropi primiti neće, završen citat. Naravno da je slagao i videli ste poštovani građani kako su Evropljani primili tu vakcinu. To je taj Dragan Đilas patološki lažov.

Idemo dalje, Đilasu u sramoćenju države Srbije i predsednika Vučića pridružio se verovali ili ne, niko drugi neko akademik dr Dušan Teodorović u narodu zvani kao akademik glavotres. Zašto glavotres? Narod ga zove zato kada se spomene ime predsednika države Aleksandra Vučića, on trese glavom od mržnje.

Ta moralna gromada od akademika, dr Dušan Teodorović stalno iz dana u dan vređa predsednika Vučića i državu Srbiju. Tako je akademik glavotres rekao, citiram – na čelu države Srbije je huligan koji je nevaspistan, završen citat. Dalje, ta moralna ljudeskara od akademika Dušan Teodorović, u narodu zvani akademik glavotres je pao tako nisko da je tragediju vojnika u Malom Zvorniku iskoristio da poželi smrt predsedniku države Aleksandru Vučiću. Taj Đilasov akademik Dušan Teodorović u narodu zvani akademik glavotres je napao i Zdravka Čolića samo zato, verovali ili ne što je na otvaranju jednog privatnog hotela pevao pred predsednikom Aleksandrom Vučićem. Zamisliste poštovani građani, poštovani studenti i vi poštavni akademici Srpske akademije, jednog profesora i jednog akademika.

Taj akademik Dušan Teodorović, velika moralna gromada, u narodu zvani kao - glavotres je napao verovali ili ne i Momčila Bajagića zvanog Bajaga samo zato jer je pevao na večernjim koncertima, slikao se i pohvalio SNS i predsednika Aleksandra Vučića.

Ta moralna gromada od akademika vređa, ne samo Aleksandra Vučića, nego i građane Republike Srbije koji su mu dali podršku upoređujući ih, verovali ili ne, sa stanovnicima nacističke Nemačke, a Aleksandra Vučića sa Adolfom Hitlerom.

Ta moralna gromada od akademika u narodu zvanog kao Dule i akademik glavotres odrekao se Kosova i Metohije i stalno narušava teritorijalni integritet naše zemlje, posebno kada je rekao, citiram - Kosovo nije naše, nego albansko, završen citat, i sa ovim se akademik glavotres svrstao u izdajničke bitange naše zemlje.

Ta moralna gromada od akademika, Dušan Teodorović, u narodu zvani akademik glavotres je napao Aleksandra Vučića samo zato što je bio inicijator podizanja spomenika osnivaču srpske srednjovekovne države Stefanu Nemanji. Mudri akademik je rekao, citiram - spomenik Nemanji znači ubijanje istorije srpskog naroda, završen citat. Da li poštovani učenici osnovnih i srednjih škola, poštovani studenti, poštovani kolege profesori, uvaženi građani Republike Srbije možete verovati da je akademik glavotres ovo izrekao? Ovim se akademik glavotres upisao u one koji revidiraju srpsku istoriju i koji su protiv kulture sećanja i protiv srpskog identiteta i protiv srpske slobode.

Ta moralna gromada od akademika Dušan Teodorović u narodu zvani kao akademik glavotresje je verovali ili ne pozvao učenike osnovnih i srednjih škola na ulice, na demonstracije što je protivzakonito i protivustavno, jer politizuje naše đake i naše učenike, odnosno našu decu.

Taj bajni akademik u narodu zvani glavotres je žestoko napao nikoga drugog, nego glumca Nenada Jezdića. Znate zašto? Samo zato što se pojavio na otvaranju autoputa Miloš Veliki i bio u delegaciji koja je dočekala predsednika Aleksandra Vučića. Od mržnje akademik glavotres je izjavio da više neće kupovati, inače odličnu Jezdićevu rakiju i da će ga zapamtiti kada on dođe na vlast.

Na kraju, poštovani narodni poslanici, zašto Dragan Đilas i akademik Dušan Teodorović, Vuk Jeremić i ostali izražavaju mržnju i napadaju Aleksandra Vučića i državu Srbiju?

Prvo, zato što je za razliku od njih Aleksandar Vučić veliki srpski patriota i veliki srpski rodoljub što ovi naravno nisu, kako ste videli.

Drugo, zato što je Aleksandar Vučić veliki srpski reformator, a ova gospoda nisu. Aleksandar Vučić je proveo reforme.

Treće, zato što je motor ubrzane modernizacije Srbije koju sada zaista sprovodi.

Četvrto, zato što Aleksandar Vučić vodi brigu o zdravlju svakog našeg građanina, ne samo u zemlji, nego i u regionu.

Peto, zato što je Aleksandar Vučić izuzetan borac i neumoran radnik za razliku od njih.

Šesto, zato što Aleksandar Vučić vodi zemlju vojnoj neutralnosti, sigurnoj bezbednosti i ekonomskom napretku.

Hvala, gospodine predsedniče Skupštine.
Poštovana potpredsednice Narodne skupštine, poštovana ministarko sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, poštovana ministarko, drago mi je da ste vrlo često u ovom visokom domu sa svojim saradnicima, ponekad više ima njih nego, nažalost, pojedinih poslaničkih grupa u ovom visokom domu, što iz priloženog možemo videti, što govori o vašoj predanosti prema radu.

Siguran sam da ovi zakoni koji su na dnevnom redu ovih dana su izvanredni i da će oni biti realizovani u budućnosti, u jedno dogledno vreme, prateći vaš rad u dosadašnjim vladama Republike Srbije.

Poštovani građani, strategija razvoja savremenih, modernih država ili geopolitičku stratešku ocenu opredeljuju tri ključna resursa u budućnosti, i to energija, hrana i voda. Zato dovoljna količina energije predstavlja primarni resurs, a ujedno, obezbeđivanje dovoljnih količina ostala dva resursa, a to jeste hrane i vode.

Ako ovo imamo u vidu, jasan je značaj energetike u očuvanju dugoročne nacionalne bezbednosti naše zemlje, jer bez energetske bezbednosti nema ni govora o nacionalnoj bezbednosti Srbije.

Zato je bio u pravu naš srpski a svetski naučnik, Nikola Tesla, koji je rekao, citiram: „Razvoj i bogatstvo jednog grada, uspeh jedne nacije, progres celokupnog ljudskog rada strogo su definisani energijom, dostupnom za korišćenje“, završen citat.

I naš predsednik Vlade Srbije iz 2014. godine, a danas aktuelni predsednik Republike Srbije, gospodin Aleksandar Vučić, je u svom čuvenom Ekspozeu na stranici 28. rekao, citiram: „Zadatak ovog resora, misli se na Ministarstvo energetike, jeste da obezbedi energetsku stabilnost i bezbednost Srbije, odnosno dovoljne količine energije i energenata po održivim cenama“, završen citat.

Poštovane dame i gospodo, uvaženi građani Republike Srbije, to je aktuelni predsednik Republike Srbije, a bivši predsednik Vlade, Aleksandar Vučić, rekao 2014. godine. Danas smo to realizovali. Mi smo dostigli taj nivo, a bili smo na vrlo niskom nivou u toj oblasti.

I Vlada Ane Brnabić, kao Vlada kontinuiteta, posvetila je tom resursu energetike veliku pažnju. Dovoljno je spomenuti gradnju novog bloka termoelektrane Kostolac B3, a reč je o najvećoj investiciji u protekle tri decenije domaćeg energetskog sektora.

Energetska budućnost Srbije je u povećanju energetske efikasnosti, s jedne strane, izgradnje srednjih i velikih hidroelektrana i gasnih elektrana. To je budućnost. Mi trenutno smo energetski neefikasni i to nam je poznato. Zbog toga bacamo proizvodnju jednu termoelektranu. Zato je nama energetska efikasnost novi izvor energije i Srbija, kako vidite, Ministarstvo je predložilo i ide u tom pravcu.

Sve evropske zemlje će postepeno smanjiti proizvodnju električne energije iz uglja, ali to neće ići tako brzo, kao što je i rekao naš predsednik unazad dva dana. To će se odvijati postepeno. Neće niko zatvarati termoelektrane i kopove, ali neće ostati bez posla određeni broj radnika kao što nam prete određene nevladine organizacije.

Poljska neće zaustaviti svoje termoelektrane, nego tek 2050. godine to je po planu njihovom, kada se obezbedi energija iz drugih izvora i to će biti kod nas isti slučaj. Znači, ići ćemo postepeno.

Budućnost Srbije nije u malim hidroelektranama zato jer je reč o maloj proizvodnji i one treba da se grade samo tamo gde je prihvatljivo. Kroz izmene zakona koje uređuju oblast energetske efikasnosti biće osnovana uprava za energetsku efikasnost koja će se oslanjati ne samo na novac iz našeg republičkog budžeta, nego i na međunarodne partnere iz evropskih fondova i to je dobar plan i mislim da će se on realizovati.

Upravo kroz taj fond želimo da podržimo građane Republike Srbije da zamene prozore i vrata, jer ovih dana imamo dosta pitanja vezano za to, da rešavamo pitanje individualnih ložišta, jer su ona među najvećim zagađivačima danas kod nas. Da bi videli određene efekte, potrebno će nam biti određeno vreme i to neće biti za jednu godinu, smatra se, kao što je i ministarka predvidela, najmanje tri godine biće potrebno.

Poštovani građani Republike Srbije, uvaženi narodni poslanici, za vreme stranke Dragana Đilasa ili za Evropu „Đilaša“, Vuka Jeremića, Borisa Tadića, energetski sektor bio je devastiran, da ne kažem totalno uništen. Iz ovog sektora za njihove vlasti je 50 milijardi evra nestalo.

Od 2001. do 2012. godine slilo se u energetski sektor 20 milijardi evra bilo preko donacija, kredita i nekih kredita. U šta su utrošili te pare? Niko živ ne zna. Cene električne energije su za vreme njihove vlasti porasle za 628 puta i to su činjenice, a cene gasa porasle su za 450 puta.

Na uvoz električne energije izdvojili su tri milijarde evra, to je u vrednosti tri elektrane godišnje, a mi smo dostigli onaj nivo koji je predvideo predsednik Vlade, a sada predsednik Republike 2014. godine.

Da kažem, kako vidite u energetskom sektoru, Dragan Đilas, Vuk Jeremić i njihovi pajtosi uništili su našu prošlost, uništili su našu sadašnjost, uništili su budućnost dece naše, a da su ostali samo godinu dana još na vlasti uništili bi i naše korenje.

Poštovani narodni poslanici, ja ću još vrlo kratko da zadržim vašu pažnju i građana Republike Srbije da vidimo razlike između ozbiljne državničke politike Aleksandra Vučića i SNS sa jedne strane i bolesne, destruktivne politike samozvanog, proglašenog šefa opozicije Dragana Đilasa i njegovih saradnika Vuka Jeremića i Boška Obradovića.

Prvo, imamo sa jedne strane nelegalno izgrađenu šupu u Savamali punu đubreta, koju je zastupao Dragan Đilas i danas zastupa, a sa druge strane imamo Beograd na vodi, ponos Beograda i Republike Srbije. Da li je tako uvaženi građani Beograda i Srbije?

S jedne strane, imamo većinsku Srbiju normalnih građana koji žive od svog rada koje zastupa Aleksandar Vučić, a sa druge strane imate lopove, prevarante, lezijedoviće, džabalebaroše, luftiguze koje zasniva Dragan Đilas i Vuk Jeremić.

Idemo dalje. S jedne strane imate korist i boljitak za sve građane Republike Srbije u zadnjih sedam godina, a posebno zadnje tri-četiri godine, koje zastupa Aleksandar Vučić, a sa druge strane imamo samo lične interese, privatne kombinacije, tajne račune napunjene pokradenim milionima koje zastupa Dragan Đilas i Vuk Jeremić.

Pođimo dalje. S jedne strane imamo izgradnju auto-puteva, cesta širom Republike Srbije koje predvodi Aleksandar Vučić, a sa druge strane imali smo devastirane ceste, poljske puteve koje je predvodio Dragan Đilas i Vuk Jeremić.

Idemo dalje. S jedne strane imamo izgradnju kliničkih centara, izgradnju bolnica, izgradnju domova zdravlja, izgradnju kovid bolnica u ovim teškim vremenima koje predvodi predsednik Aleksandar Vučić, a sa druge strane zapuštene, dotrajale zgrade, zgrade bolnica, domova zdravlja, neizgrađene kliničke centre, bolnice i domove zdravlja koje predvodi Dragan Đilas i Vuk Jeremić.

Pođimo dalje redom. S jedne strane, imate zapuštene osnove i srednje škole bez informacionih tehnologija, bez uvođenja interneta. Čak smo ovde napade imali u ovoj Skupštini kada smo to uvodili, koje su zastupali Dragan Đilas i Vuk Jeremić, a na drugoj strani imate izgradnju novih škola i rekonstruisane postojeće sa dualnim obrazovanjem i sa informacionim tehnologijama koje zastupa Aleksandar Vučić.

S jedne strane imate uništenu Vojsku Srbije, uništeno naoružanje, Vojsku Srbije svedenu na vatrogasno društvo, a sa druge strane, s jedne strane koju predvodi Vuk Jeremić i Dragan Đilas, a sa druge strane imamo danas vojsku na zavidnom novu, izuzetno dobro opremljenu koja je garant stabilnosti naše zemlje koju predvodi Aleksandar Vučić.

S jedne strane imali smo uništene tvornice, opljačkanu pljačkaškom privatizacijom privrede koju simbolizuju Dragan Đilas i Vuk Jeremić, a na drugoj strani imao izgradnju tvornica širom zemlje, pravu industrijalizaciju i modernizaciju Republike Srbije koju danas predvodi Aleksandar Vučić.

Idemo dalje. S jedne strane imate veliku nezaposlenost, 26,5% koju je simbolizovao Dragan Đilas i otpuštanje radnika, 743.000, ovo je tačan podatak, od 2008. do 2012. godine, koje simbolizuju, kako rekoh, Dragan Đilas i Vuk Jeremić, a sa druge strane imamo smanjenu nezaposlenost sa 26,5% na svega 9%, izgradnju stotine fabrika, veliku zaposlenost koju sprovodi Aleksandar Vučić, modernizaciju Srbije koju predvodi Aleksandar Vučić.

Na jednoj strani imate osam milijardi nenaplaćenih i oproštenih poreza i doprinosa kako bi brojna preduzeća kroz privatizaciju bila opljačkana, koju simbolizuju u prošlim vremenima Dragan Đilas i Vuk Jeremić, a na drugoj strani redovnu uplatu poreza i doprinosa i izgradnju stotine fabrika koje simbolizuje Aleksandar Vučić.

Na koncu, jednoj strani imate politiku priznanja Kosova kao nezavisne države koju simbolizuju Dragan Đilas, Vuk Jeremić, Boško Obradović, Boris Tadić, Čeda Jovanović, Nenad Čanak i ostali, da ih ne nabrajam, ja sam citirao ovde njihove izjave koje oni simbolizuju, dotle, na drugoj strani imate politiku teritorijalnog integriteta Republike Srbije, politiku suvereniteta, politiku patriotizma i rodoljublja koju predvodi naš predsednik Aleksandar Vučić.

Neću da govorim o zaštiti i unapređenju čovekove okoline, vezano, poštovana ministarko, za ovu energetiku. Dozvoliće te, skrenuću vašu pažnju, uvaženi narodni poslanici, samo da kažem o bivšem ministru, jednom ministru koji se bavio ekologijom, a to je Oliver Dulić koji je bio predsednik Skupštine Republike Srbije.

Taj bivši ministar, a bio je predsednik Narodne skupštine Republike Srbije, platio je bilborde sa porukom – „Očistimo Srbiju“ više od pola miliona evra, i to kaže DRI.

Taj bivši ministar životne sredine i prostornog planiranja u Vladi bivšeg režima, a bio je i predsednik Narodne skupštine, nažalost, Republike Srbije, je za oglašavanje u jednom dnevnom listu platio pola miliona evra. Eto gde su, poštovani građani, otišle pare.

Taj ministar u bivšoj Vladi bivšeg režima, a bio je i predsednik Narodne skupštine Republike Srbije, Oliver Dulić, je za izradu sajta „Očistimo Srbiju“ platio 25.000 evra, kaže DRI.

Taj isti ministar, Đilasov, Jeremićev, bivšeg režima, u bivšoj Vladi, je plaćao izdržavanje lavića na Paliću. To kaže „Politika“, naš uvaženi list, zaista, 23. septembra 2012. godine na stranici sedam.

Taj ministar bivšeg režima, Đilasov i Jeremićev, a bio je i predsednik Narodne skupštine Republike Srbije, Oliver Dulić, je sredstva Fondacije za zaštitu životne sredine koristio, verovali ili ne, za predizbornu kampanju DS. To je rekao Mlađan Dinkić ovde, u ovom visokom domu 21. septembra 2012. godine, u ovoj Narodnoj skupštini.

Kako se ponašao, rasipništvo, taj bivši ministar bivšeg režima, a bio je predsednik Narodne skupštine Republike Srbije najbolje govori podatak, verovali ili ne, ali je učinio ovo - vodio je delegaciju na pojedine destinacije, 22 osobe 2009. godine kada je boravio u Kopenhagenu 11 dana. To je po brojnosti članova delegacija najveća u istoriji Srbije, a verujem, verovatno, i Evrope. Tako su trošili, poštovani građani, vaše pare Dragan Đilas, Vuk Jeremić, Boris Tadić i ostali luftiguzi.

Na kraju, dok naš predsednik Republike Srbije, Aleksandar Vučić, ulaže sve svoje sposobnosti u vođenju politike mira, politike bezbednosti svih građana Republike Srbije, ne samo Republike Srbije, nego u okruženju i Evropi, politiku solidarnosti, što dokazuje svakodnevno na delu, politiku ubrzane ekonomske modernizacije Srbije, politiku zdravlja svih naših građana u zemlji i regionu, politiku nemešanja u unutrašnje probleme drugih zemalja, za razliku od drugih naših susednih zemalja, dotle Dragan Đilas, za Evropu Đilaš, i Vuk Jeremić vode politiku punih, mnogobrojnih računa otvorenih u zemlji i inostranstvu i vode vrlo često politiku sramoćenja svoje zemlje i građana tužeći našu zemlju i građane na razne destinacije, evropske destinacije. Hvala. Podržaću ove amandmane.
Poštovani potpredsedniče Narodne skupštine Republike Srbije dr Orliću, poštovani narodni poslanici, vrlo je važno doneti odluku o utvrđivanju sastava stalnih delegacija Narodne skupštine Republike Srbije u međunarodnim parlamentarnim institucijama, pored ostalog i zbog međunarodne aktivnosti Narodne skupštine Republike Srbije kako bi jačale međunarodni ugled naše otadžbine.

Moram da kažem da bivša vlast, oličena u Draganu Đilasu, Vuku Jeremiću i Borisu Tadiću, nam je ostavila pored ostalog zemlju ekonomski, infrastrukturno, industrijski devastiranu. Danas je ta zemlja, Srbija ekonomski, infrastrukturno, industrijski na zavidnom nivou. Bivša vlast Vuka Jeremića, Dragana Đilasa i Borisa Tadića, ostavila nam je zemlju sa urušenom vojskom Srbije, svela je na vatrogasno društvo. Danas je vojska Srbije na zavidnom nivou i garant mira i naših građana i naše otadžbine. Bivša vlast Dragana Đilasa, Vuka Jeremića i Borisa Tadića, ostavila nam je zemlju sa najgorim zdravstvom u Evropi, bili smo poslednji, 36 na rang listi. Danas je to zdravstvo među 15 najboljih zemalja u Evropi. Bivša vlast Dragana Đilasa ili za Evropu Đilaša, Vuka Jeremića i Borisa Tadića, ostavila nam je zemlju ekonomski uništenu pljačkaškom privatizacijom, dovedeno do bankrota. Danas je ta zemlja, Srbija ekonomski stabilna i stabilnim finansijama. Bivša vlast Dragana Đilasa, Vuka Jeremića i Borisa Tadića, ostavila nam je zemlju bez nade i vere njenih građana u budućnost. Danas je ta vera naših građana na solidnom nivou, kada je u pitanju budućnost.

Na kraju, bivša vlast Dragana Đilasa, Vuka Jeremića i Borisa Tadića, ostavila nam je zemlju Srbiju sa prevelikom zaduženošću i na kraju, ostavila nam je zemlju bez međunarodnog ugleda. Danas je zaduženost na evropskom nivou, a međunarodni ugled naše otadžbine na zavidnom nivou.

Međutim, politika SNS i njenog predsednika, Aleksandra Vučića povratila je taj međunarodni ugled naše zemlje, zato je razmena iskustava parlamentaraca izuzetno važna za sve zemlje, posebno je važna u ovim teškim pandemijskim vremenima, zbog Kovida-19. Naše iskustvo i naše zemlje je izuzetno bitno za zemlji u okruženju i za ostale svetske zemlje kao iskustvo drugih zemalja za nas.

Naši poslanici trebaju pored ostalog u tim međunarodnim institucijama da promovišu našu zemlju, onakvu kakva ona zaista jeste i zato je izuzetno važno ko su predstavnici, slažem se sa prethodnom narodnom poslanicom, ko su predstavnici u tim međunarodnim organizacijama.

Iskustvo govori da nisu bili najbolji, a evo ja ću dati i primer, vlast bivša Dragana Đilasa, Vuka Jeremića i Borisa Tadića, nije promovisala našu zemlju onako kako je zaista trebalo i kako će oni promovisati našu zemlju, kad njihov opozicioni predstavnik blati srpski narod i državu, ovde u zemlji, kako će oni kad se nađu kao narodni poslanici ili članovi interparlamentarnih delegacija promovisati našu zemlju.

Njihov saborac Petričić kaže, evo primera da vidite šta kaže za naš narod i građane Srbije i za našu zemlju, citiram – ovaj narod je neprosvećen i naivan. Srbija je zemlja u kojoj živi glupo i slepo roblje, završen citat.

Je li to gospodine Đilasu, Vuče Jeremiću i Borise Tadiću, vaš odnos prema srpskom narodu i prema srpskoj otadžbini, kada nazivate srpski narod neprosvećenim, naivnim i glupim i slepim? Hoćete li tako promovisati našu zemlju, ako ne daj Bože dođete sutra na vlast?

Ili drugi primer. Kako nas je predstavljao Đilasov, odnosno Đilasov Jeremić u Ujedinjenim nacijama? Setite se, prebacili su pregovore iz Ujedinjenih nacija na Evropsku uniju. Jel tako su nam predstavili i doveli Euleks, a i postavili ono nepotrebno pitanje Međunarodnom sudu i time zabili nož u leđa vlastitoj otadžbini.

Kada sam već kod ovog nesrećnog Vuka Jeremića, dozvolite da kažem da i kao Đilas tako i Vuk Jeremić vodio je računa dok je bio u međunarodnim organizacijama, u ovom slučaju u Ujedinjenim nacijama, samo o svom vlastitom džepu. On je uporedo osnovao Centar za međunarodnu saradnju i održivi razvoj, umesto da se bori za međunarodni ugled naše zemlje, on je dobio na račune 200.000 dolara iz Mongolije. I danas se bavi politikom, taj Vuk Jeremić član međunarodne bande lopova i prevaranata, jer do danas nije objasnio građanima Srbije na ime kojih usluga je dobio taj novac?

Isti Vuk Jeremić je u vremenu od 2013. godine do 2017. godine dobio čak 7,9 miliona dolara iz raznih sumnjivih izvora.

Poštovani građani i do dana današnjeg Vuk Jeremić nije objasnio na ime čega je to dobio, a evo ga preti da neće izaći na izbore, već da će ulicom pokušati da osvoji vlast, ali se prevario u tom svom računu.

Nadalje, Vuk Jeremić je 4,5 miliona dolara dobio od fantomske energetske kompanije, kompanija koja posluje u Šangaju i Hong Kongu. Evo ga ovde sa Draganom Đilasom. Pa i Đilasovi su računi u Hong Kongu.

Znači, sarađivali su već u to vreme zajedno sa međunarodnom bandom lopova i prevaranata, gde su operisali njihovi bliski saradnici, pogotovo Vukovi prijatelji i saradnici uhapšeni su kasnije u SAD zbog korupcije i pranja novca Patrih Ho i Šeif Tidijangadio. Evo to su njihovi poslovni partneri i tako su uništavali finansijski i ekonomski sistem naše zemlje i predstavljali nas u međunarodnim organizacijama.

Taj nesretni Vuk Jeremić je dobio 120.000 dolara od Katara i ambasade u Berlinu 200.000 dolara. Ja ga sada pozivam da građanima Srbije objasni na ime čega je dobio toliki taj silan novac iz inostranstva.

I da ne oduzimam dalje vreme, poštovani građani Republike Srbije, uvaženi narodni poslanici dok se naš predsednik Aleksandar Vučić svakodnevno bori i vraća međunarodni ugled naše zemlje Srbije provodeći politiku mira, ne samo u regionu i Evropi, nego i u svetu, politiku stabilnosti, politiku ubrzanog ekonomskog razvoja, politiku zdravlja svih naših građana i u okruženju, dotle Dragan Đilas i Vuk Jeremić vode računa samo kako će prikriti svoje račune, a Dragan Đilas na 53 računa i 17 zemalja opljačkani od građana Republike Srbije.

Poštovani potpredsedniče, dr. Orliću, kao i moje kolege narodni poslanici SNS, glasaću za ove odluke. Hvala lepo.
Poštovani potpredsedniče Narodne skupštine dr Orliću, poštovani Pantiću, dame i gospodo narodni poslanici, dozvolite da kažem da nam je prethodni režim Dragana Đilasa ostavio zemlju ekonomski, infrastrukturno, industrijski totalno devastiranu, a danas u tim delatnostima stojimo na zavidnom nivou. Taj isti Đilasov i Jeremićev režim ostavio nam je zemlju bez međunarodnog ugleda. Danas Srbija ima zavidan međunarodni ugled. Đilasov i Jeremićev režim ostavimo nam je zemlju sa urušenom Vojskom Srbije. Danas je Vojska Srbije na zavidnom nivou. Đilasov i Jeremićev režim ostavio nam je Srbiju u zdravstvenom sistemu koji je bio poslednji u Evropi, a danas je među prvih 13 zemalja u Evropi.

Na koncu, ostavio nam je pravosuđe koje je bilo poslednje u Evropi, a danas je ono, s obzirom na ono vreme, ipak na zavidnom nivou i upravo izbor ovih sudija koji se prvi put biraju na sudijsku funkciju predstavlja modernizaciju i pravosuđa, pored materijalne osnove gde se mnogo postiglo, a postiže se i na području obučenosti sudija.

Sve ove sudije koji su danas ovde pred nama, kao kandidati, ispunjavaju osnovne kriterijume, bilo da se radi o stručnosti, obučenosti ili dostojnosti. Posebno podvlačim ovo pitanje dostojnosti sudija. To je, da ne kažem, jedna od tri glavne karakteristike svakog sudije.

Sad, kad uporedimo stranku bivšeg režima Tadića, Jeremića i Đilasa, da li su se oni prilikom izbora sudija pridržavali tih kriterijuma? Naravno da nisu, niti stručnosti, niti obučenosti, niti dostojnosti. Jedini kriterijum je bio pripadnost DS, čak su opštinski odbori DS davali predloge za izbor sudija.

Poštovani narodni poslanici, zbog toga nam je sudstvo za vreme Đilasove vladavine bilo u očajnom stanju. Kadrovanje je bilo na jako niskom stepenu. Kako su kolege rekle 837 sudija je ostalo van stroja, da kažemo, i 200 zamenika tužioca. Neke su sudije umirale od nepravde, a neki su izvršili samoubistvo. Po oceni sindikata u pravosuđu 20 sudija je preminulo zbog reizbora. To je bilo sudstvo za vreme bivše vlasti.

Moram da kažem, i to vrlo često ističem kad govorim o pravosuđu, da je Đilasovo sudstvo kod izbora sudija napravilo jedan od najvećih skandala u istoriji pravosuđa sveta, a to je da su izabrali mrtvog sudiju za sudiju, iako je predsednica VSS Nata Mesarović, inače rođaka Borisa Tadića, po toj osnovi je i došla na čelo VSS, izjavila da je izvršila razgovor sa svim kandidatima i da je potrošila 200 časova na razgovor. To znači čitav jedan mesec dana.

Vrlo je interesantno i kako je u vreme Đilasove vladavine izabrana sudija Sonja Brkić za sudiju, iako je kršila Zakon o sudijama, jer je istovremeno vršila dužnost sudije Vrhovnog suda i dužnost predsednika RIK. Zakon o sudijama tada je izričito to zabranjivao. Međutim, ona se nije toga pridržavala. Sonja Brkić je u RIK-u, tada protivpravno, uzela 2.673.000 dinara. Odbila je da vrati taj novac.

Kako se bavila pitanjem pravosuđa tada i Evropska komisija, ona je dala vrlo negativnu ocenu o reformi sudstva od 2008. do 2012. godine. Na stani 96. u knjizi „Reforme pravosuđa u Srbiji od 2008. do 2012. godine stoji, citiram – reforma koju sprovodi vlast bile su kao najgora moguća stvar u Srbiji, završen citat. Evo, to je pravosuđe kakvo je bilo.

Danas kad uporedimo sa dolaskom za ministra pravde gospodina Selakovića, a kasnije i Nele Kuburović, a sa sada već aktuelne ministarke, situacija se drastično menja. Da li je ono onom nivou na kojem bi zahtevala EU, na primer? Sigurno da nije, ali je na tom nivou da je bolje nego u nekim članicama EU. I to moramo da kažemo. Upravo i reforme koje će sad ovaj saziv Skupštine i Vlade sprovesti idu ka tome da će se sudije birati, zapravo da će sudije birati samo pravosudni organi.

Što se tiče predmeta, moram da kažem da je na početku sprovedenih Đilasovih reformi bilo nerešenih 780.000 predmeta. Znači, 2008. godine, a 2012. godine, umesto da se smanji, on se povećao na tri miliona. Dakle, za 2.180.000 se povećao. U 2019. godini prepolovljen je taj, pa umesto tri i po, imamo milion i po nerešenih predmeta. Tako je izgledalo Đilasovo, Jeremićevo i Tadićevo sudstvo. Više su radili protiv sudstva, nego za sudstvo.

Kad smo već kod Jeremića, možda bi sudstvo i tužilaštvo trebalo sa njim da se pozabavi, sa onim što taj čovek radi, što je radio i što danas radi. On je osnovao Centar za međunarodnu saradnju i održivi razvoj. To je taj njegov centar za pranje finansijskih sredstava.

Samo da napomenem da je Jeremić dobio 200.000 dolara iz Mongolije. Do dana današnjeg nije objasnio na ime kojih usluga je te pare dobio. Samo u vreme od 2013. do 2017. godine dobio je čak 7,9 miliona dolara iz raznih sumnjivih izvora. Do dana današnjeg nije objasnio građanima Srbije na osnovu čega je dobio te pare.

Dalje, Vuku Jeremiću je 4,5 miliona dolara uplaćeno iz sumnjivih, fantomskih energetskih kompanija koje posluju u Šangaju i Hong Kongu. Gle čuda, u Hong Kongu se susreo sa Draganom Đilasom, je li? Tu su operisali njegovi prijatelji, Jeremićevi saradnici koji su kasnije uhapšeni, kako znate, u Sjedinjenim Američkim Državama zbog korupcije i pranja novca – Patrik Ho i šeik Tidian Gadio. Ta četvorka, dakle, Jeremić, Đilas, Patrik Ho i šeik Tidian Gadio su međunarodna grupa lopova i prevaranata. Vuk je dobio i 120.000 dolara od Katara i ambasade u Berlinu 200.000 dolara.

Pozivam Vuka Jeremića da građanima Srbije objasni na ime čega je dobio taj silan novac iz inostranstva.

Na kraju, poštovani narodni poslanici, dok naš predsednik Aleksandar Vučić svakodnevno vraća međunarodni ugled Srbije sprovodeći politiku mira, politiku bezbednosti, ne samo građana Srbije, već i regiona, politiku ubrzane ekonomske modernizacije, politiku zdravlja svih naših građana u zemlji, a i okruženju, dotle Vuk Jeremić, Dragan Đilas, Boris Tadić blate našu zemlju i građane Srbije, tužeći raznim tzv. međunarodnim organizacijama, a u smislu da Đilas prikrije svoje pare na Mauricijusu, Hong Kongu, Hrvatskoj, Holandiji, u 17 zemalja i 53 računa. Verovatno će još biti tih računa i tih zemalja.

Na koncu, mislim da bi sud i tužilaštvo zaista trebali malo duže da se pozabave, a verujem da se i bave gospodinom Đilasom. Hvala.
Poštovani potpredsedniče Narodne Skupštine, poštovani predsedniče Milojeviću, naravno da ću kao i moje kolege koje su danas govorile, glasati za izbor sudkinje Vasović, pored ostalog i zbog toga što je ona osoba, koja je napredovala u svom sudijskom poslu, najniže sudske instance do najviše sudske instance i što ste nas uverili na bazi i biografije njene da ona poseduje i stručnost i obučenost i dostojnost.

Na ovo dostojnost posebno, akcentujem jer kod izbora sudija u bivšem režimu, stanka bivšeg režima nije se pridržavala oličena u Draganu Đilasu, Borisu Tadiću i Vuku Jeremiću, nisu se pridržavali ovih kriterijuma i merila za izbor sudija, niti stručnosti, niti obučenosti, niti dostojnosti.

Ja nemam vremena toliko da govorim o pojedinim izborima iz tog vremena, pa da građani Republike Srbije to vide, ali znam da vi to jako dobro znate. Oni su se držali samo jednog kriterijuma, a to je, pripadnost DS, kao što su kolege govorile u biografijama sudija u prošlom mandatu, naš predsednik poslaničke grupe dr. Martinović je donosio biografije gde je direktno pisalo da su članovi DS, ili predloženi ili po predlogu opštinskih ili regionalnih odbora DS. Toga više nema.

Zašto to kažem? Upravo zato, što nam je tada sudstvo bilo najgore u Evropi i to vi vrlo dobro znate, a znamo i mi narodni poslanici, to je po oceni evropskih zvaničnika u to vreme, jer sudstvo za vreme Đilasove vladavine, bilo je u očajnom stanju, to je takva ocena bila, a možemo slobodno reći a verujem da ćete se i vi složiti da se ono kretalo od nezapamćenih skandala u kadriranju i proterivanju sudija, do neuravnoteženosti krivičnih dela, neke su sudije umirale od nepravde.

To je to kritično stanje, koje je bilo u to vreme i haos koji je vladao, a neki su izvršili samoubistvo, i pet sudija je izvršilo samoubistvo, kaže sindikat pravosuđa, a najmanje se 20 razbolelo, i preminulo zbog reizbora o kojima su danas moje kolege, uvaženi narodni poslanici, govorili.

Bez funkcija ostalo je tačno 837 sudija i 200 zamenika tužioca u to vreme.

I moram da kažem, na osnovu podataka koji su meni bili dostupni zadnjih 7,8 godina, radilo se o najboljim sudijama, često vrlo stručnim i vrlo dostojnim, i to je, kako bi Đilasova i Tadićeva stranka rekla, bilo suočavanje sa prošlošću, tako su oni to iz 90. tih godina obrazloženje dali. Đilasovo sudstvo je kod izbora sudija napravilo onaj presedan koji ja vrlo često kada vi dođete predstavnici pravosuđa u ovaj visoki dom, napominjem a to je da je napravilo jedan od najvećih skandala, ako ne i najveći skandal u istoriji pravosuđa sveta, time što su izabrali, verovali ili ne, poštovani građani mrtvog sudiju Ljubišu Ristića, iz Požege, za sudiju. On je preminuo 6 meseci ranije, oni su ga izabrali za sudiju.

Takav je haos bio u pravosuđu. Gle čuda, ovo je jako važno, Đilasova predsednica VSS, gospođa Nata Mesarović, o kojoj su danas ovde narodni poslanici ovde govorili, izjavila je da su svi kandidati tada za izbor sudija proveravani i da je na proveru za izbor, za proveru kandidata potrošila 200 časova, a to je otprilike jedno mesec dana, svakog dana rada. Do dana današnjeg, a ja je sada pozivam, pošto ovih dana često gostuje na medijima pod kontrolom Dragana Đilasa da objasni građanima Srbije i nama narodnim poslanicima kako je obavila razgovor sa mrtvim sudijom? Neka nam to objasni.

Kako gospodin Đilas i njegovi saradnici, raspršeni u manjim minijaturnim strankama mogu objasniti da su izabrali za sudkinju Sonju Brkić, a moram da kažem da je i Nata Mesarović, rođaka Borisa Tadića, i po njegovom nalogu da je izabrana za predsednicu suda, i kako mogu objasniti da su izabrali Sonju Brkić, za sudiju, koja je kršila zakon o sudijama?

Gle čuda, što je nezamislivo, da je istovremeno vršila dužnost sudije Vrhovnog suda i dužnost predsednika RIK, a Zakon o sudijama je tada to izričito zabranjivao. I ne samo to. Sonja Brkić je u RIK tada protivpravno uzela 2 miliona i 673 hiljade dinara i sve se vrtelo oko love, što bi naš narod rekao.

Odbila je da vrati te pare. Tako je radilo pravosuđe za vreme Tadića, koji ovih dana ne silazi sa medija, pod kontrolom Dragana Đilasa, za vreme Tadića i za vreme Vuka Jeremića i Dragana Đilasa.

Da je ovo istina, ne kažemo samo mi, to kaže i Evropska komisija u to vreme za 2010. godinu pisala je, citiram – Reforme koje provodi vlast u Srbiji, predstavljaju posebnu zabrinutost, i dali su takvu ocenu ovim reformama kada su otpustili najstručnije sudije.

Ovo je citat iz knjige „ Reforma pravosuđa u Srbiji 2008. – 2012. godine“, str.96, 97 i dalje se nastavlja u toj knjizi, citiram – proces reizbora sudija bio je netransparentan i rizikujući time i princip nezavisnosti. Reforme, koje provodi vlast bile su kao najgora moguća stvar, završen citat.

Poštovani narodni poslanici, da li možete zamisliti u kakvoj situaciji su bili građani Srbije, a i pravosuđe u to vreme? Ovo je objavio naš ugledni list „Politika“ 7.7.2012. godine.

Da ja ne uzimam mnogo vremena. Dolaskom gospodina Selakovića za ministra situacija se promenila. Više sudije nisu političari, kao što je u ono vreme bivalo, bavili se politikom, a i danas u liku sudija Majića o kojem ja neću govoriti, jer o tome je najbolje danas govorio naš uvaženi poslanik Jovanov, izuzetno obrazložio, ali dozvolite samo da kažem jednu rečenicu. Sudija Majić je oslobađajućom presudom zločinačke šiprtarsko gnjilanske grupe oslobodio šiptarske silovatelje i ubice Srba.

Zato je, verovali ili ne dobio nagradu Evropskog pokreta u Srbiji i s tim se on diči, tom oslobađajućom presudom koljača OVK nad Srbima ponovo je masakrirao sudija Majić srpske žrtve. Ja mu to kažem i voleo bih da dođem u ovaj visoki dom, kao što reče kolega Arsić, pa da vodimo dijalog oko toga.

Kako rekoh, dolaskom gospodina Selakovića za ministra pravde, situacija se drastično menja na bolje.

To je nastavljeno i za vreme Nele Kuburović i sadašnje aktuelne ministarke. Međutim, trebaće zaista mnogo vode da prođe Dunavom da se pravosuđe u Srbiji dovode na zavidan nivo, jer u sistemu su pravosuđa, ostale sudije koje su oni još izabrali koje nemaju osnovne uslove za izbor sudija, niti stručnost, niti dostojnost, niti obučenost.

Da nisu imali stručnost ni dostojnost ne samo sudije nego i advokati, ja ću vam dati jedan primer. Advokat, Srđan Popović nije imao dostojnosti. Obratite pažnju, uvaženi narodni poslanici. Znate šta je on rekao, šta je radio taj čovek? Godine 1993. potpisao je jedan dokument zajedno sa Margaret Tačer, sa Mirkom Kovačem i još sa pojedini opskurni ličnostima tražili su da se bombarduje naša otadžbina.

Ne samo to. Taj čovek je opisao Srbiju kao „anus mundi“, moram prevesti radi građana, a to je latinska izreka, kao „šupak sveta“.

Dakle, rekao je da su Srbi ono što se nalazi u anusu, a to znači u šupak. To nije patriotizam, gospodine Marinkoviću, jer ste vi rekli da svaki sudija treba da bude patriota, i to je tačno, a jedan deo advokata i sudija to zaista nisu imali.

Moram da kažem, da na početku reforme koju su provodili Đilas, Jeremić i Tadić 2008. godine, broj nerešenih predmeta je bio 780.000, a u 2012. godini, gle čuda, kada se završila reforma umesto da se smanji, ono se povećalo na tri miliona. E, to je ta reforma koju su, oni gospodine predsedniče provodili. Taj broj, moram da kažem se prepolovio dolaskom SNS 2019. godine, na milion i 500. Sve su oni radili da unište sudstvo.

Tako je izgledalo sudstvo za vreme Dragana Đilasa, Vuka Jeremića, Borka Stefanovića, Borisa Tadića. Više su radili protiv sudova i građana nego za sudove i građane.

Kako je njihovo sudstvo radilo? Ja ću sada izneti jedan primer. Moram da kažem da su sve politički radili. Na primeru jednog predsednika političke stranke, danas aktuelnog, a to je Saša Radulović koji stalno napada poslanike Srpske napredne stranke i predsednika Republike, to mu je stalna tema.

Da kažem građanima ko je taj Saša Radulović, zvani kralj stečaja. Kao stečajni upravnik namestio je milionske vredne knjigovodstvene poslove firmi svoje supruge. To je taj Saša Radulović.

Godine 2011. je kažnjen sa 100.000 dinara. Taj antivakser, Saša Radulović je isplaćivao novac sa stečajne mase, kome je hteo i kako je hteo, bez saglasnosti suda i bez saglasnosti države Srbije.

Zbog tih nezakonitih poslova Sašu Radulovića kaznila je i Agencija za licenciranje stečajnih upravnika, a krim ga je proglasio i Privredni sud u Beogradu koji ga je razrešio dužnosti stečajnog upravnika. To je taj kralj stečaja, Saša Radulović, a danas se bavi politikom.

Kao stečajni upravnik građevinskog preduzeća Novi autoput 2011. godine, milionski vredan računovodstveni posao, da li znate kome je dao? Dao je kompaniji koja se zvala „E biznis servis“. Da li znate čija je to, poštovani građani, kompanija? Registrovana je na njegovu suprugu u kojoj je Radulović bio suvlasnik.

Kada je postao ministar u Vladi Republike Srbije nikada se nije odrekao pozicije stečajnog upravnika, u čak 14 preduzeća. Zato su ga, ne ja, često novinari mene prozivaju da sam ga nazvao, ja i Marijan Rističević, kralj stečaja, nego su ga gospoda novinari nazvali kraljem stečaja. To pokazuje njegov odnos prema državi, a danas proziva predsednika države, svakodnevno, Aleksandra Vučića.

Samo još dve, tri rečenice, da naslove pročitam iz tog vremena u jednom uglednom listu.

Tako je 14. aprila 2011. godine, jedan ugledni list objavio naslov: Policija češlja kralja stečaja.“ Evo, oni su dali, novinari, a ne moja malenkost.

Takođe, 16. aprila 2011. godine: „Kralj stečaja ojadio šećerane.“

Dana 31. maja 2016. godine, naslov: „Raduloviću, bruko, koliko si maznuo miliona?“

Radulović, Đilas, Tadić i Jeremić ne treba da se bave politikom. Politikom treba da se bave časni ljudi, a ne muljatori, ne džabalebaroši, ne lezijedovići, kakvi su oni.

Na kraju, dok naš predsednik Republike, Aleksandar Vučić, svakodnevno poštovani građani, vi ste očevici, vraća međunarodni ugled Srbije sprovodeći politiku mira, politiku bezbednosti naše zemlje, politiku ubrzane modernizacije Republike Srbije i politiku zdravlja svih naših građana, i u okruženju, Dragan Đilas, Boris Tadić, Saša Radulović blate našu zemlju.

Evo, Saša Radulović nedavno psuje državu Srbiju i građane Srbije, trošeći opljačkane pare iz džepova poštovanih građana Srbije. Verujem da tužilaštvo ipak radi svoj posao.

Hvala.