Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Vesna Marjanović

Vesna Marjanović

Demokratska stranka

Govori

Pred nama se nalazi još jedan Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o elektronskim medijima. Imajući u vidu da je funkcionisanje regulatornog tela za elektronske medije verovatno jedno od najvažnijih političkih pitanja danas u Srbiji, zbog toga što se kršenje zakona koje sprovodi ova, trebalo bi da bude, nezavisna agencija, odražava na najdirektnije, na javni interes građana, na njihovo pravo da budu objektivno informisani, na princip slobode izražavanja i na mnoge druge obaveze koje zakon obavezuje da članovi Saveta regulatornog tela za elektronske medije primenjuju.

Nažalost, svedoci smo svi mi, i narodni poslanici i građani i organizacije civilnog društva i međunarodne organizacije i izveštaji o pristupanju Srbije EU da je ovo telo i ova agencija apsolutno daleko od izvršavanja onoga što su njene osnovne obaveze koje zakon nalaže i koje zakon propisuje. Zbog toga smo poslednje dve godine došli u situaciji da ova agencija danas meri decibele, a ne meri stepen ugrožavanja javnog interesa u elektronskim medijima. Ne omogućava princip ravnopravnosti različitih političkih i drugih mišljenja, krši dostojanstvo građana, ne reaguje na pojave diskriminacije i u svakom mogućem pogledu ne ispunjava svoje obaveze.

Zbog toga je grupa poslanika još aprila prošle godine podnela inicijativu za smenu članova Saveta REM. Do dana današnjeg se Skupština o tome nije izjasnila i zbog toga mislim da je važno da stavimo ovaj zakon danas na dnevni red, zbog toga što u ovom mandatu od kada je ovaj mandat Skupštine imali smo samo 11 sednica Odbora za kulturu i informisanje. Poslednja, ako se ne varam, održana je u junu mesecu. Svi su rokovi probijeni za izbor članova REM-a, tri nedostajuća člana. Nismo se izjasnili o inicijativi za smenu članova Saveta REM i nismo se izjasnili o teškim i grubim zloupotrebama zakona koje su sproveli članovi sadašnjeg sastava Saveta Regulatornog tela za elektronske medije. Zbog toga vas pozivam da o ovome ozbiljno i dogovorno razgovaramo jer je to u interesu svih nas i građana Srbije. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospođo predsednice…
Zahvaljujem, ali ako možete da mi ne oduzimate vreme.
Veoma kratko, pošto želim da podržim vaš stav da treba da se govori o temi i da se oslonim na ono šta je prethodnica govorila o odgovornosti za javnu reč, koja bi valjda, pre svega, trebala da se odnosi upravo na nas.
Dakle, ceo dan vidim da provejava ova primitivna šala u odnosu na to šta se događalo u Savetu Evrope. Mislim da je to krajnje neumesno i neadekvatno. Radi se o osobi koja godinama uspešno predstavljala Srbiju u ovoj velikoj međunarodnoj organizaciji, koja je dala izjavu da nije ni na koji način uticala na procedure u Savetu Evrope, niti je to moguće u jednoj tako ozbiljnoj organizaciji.
Ako poslanici SNS zasnivaju svoje stavove na osnovu kuloarskih dojava u Savetu Evrope, neka se na tome i zadrže. Činjenice, ukoliko žele da utvrde, neka se obrate socijalističkoj grupi Saveta Evrope koju čine poslanici iz 47 država Evrope koje su članice ove važne organizacije.
Tako da vas molim, držite se činjenica, a te defamacije ličnosti koje ste počeli ponovo da činite poslednjih dana, pokušajte da zaboravite to ne pripada dostojanstvu ovog parlamenta.
Zahvaljujem.
Moram da priznam da sam na početku ove sednice imala mnogo veći optimizam i neku vrstu zadovoljstva, jer sam i sama učestvovala u jednom procesu koji je predugo trajao, da ćemo ići korak napred i prvo dopuniti, formirati ovu agenciju u celosti, odnosno Savet REM i da ćemo imati jednu konstruktivnu raspravu. Ali, nažalost, u poslednjih nekoliko dana pojavile su se zabrinjavajuće replike, komentari koje zaista dugo nismo čuli, te smo za neke kandidate koji su legitimno predloženi od strane jednog dela društva čuli da su domaći izdajnici, za dobar deo novinara i novinarskih udruženja da su strani plaćenici. To je zaista jedan korak unazad koji, moram da priznam, čak ni ja nisam očekivala da ćemo na taj način danas i juče razgovarati.
O tome da se u okviru teme izbora članova Saveta REM govorilo o štampanim medijima i o internetu je zaista nečuveno, govori ili o ogromnom neznanju, koje nije dopušteno nama poslanicima, naročito ako se pripremamo za sednicu, ili ako nije u pitanju neznanje, znači da mi zapravo vređamo građane jer tvrdimo da je nešto tačno, iako je vrlo jasno uvidom u zakone da to apsolutno ne stoji.
Želim sada da govorim o činjenicama. Tačno je da je ovaj proces bio transparentan i zaista je dobro da je to bilo tako, jer da nije bio transparentan, onda ne bismo mogli da utvrdimo mnoge činjenice. Mislim među nama poslanicima postoji možda i razlika između onih koji žele da njihovi komentari i nastupi u Skupštini budu zabeleženi u tabloidima. Ja spadam u one koji, ja želim da moji komentari i moja istupanja u Narodnoj skupštini, i mislim da je to slučaj sa mojim kolegama, da ostane zabeleženo u zvaničnim dokumentima ove važne institucije, da ostane istina zabeležena za budućnost.
U tom smislu, bilo je reči o tome da nije bilo kršenja procedura. Razlika između kršenja i zloupotreba procedura je vrlo mala, tanka je linija kada govorimo o tome. U tom smislu, mislim da je veoma važno da se podsetimo na određene činjenice koje su izuzetno značajne i govore u prilog tome kako će se danas, sutra ili već kada bude dan za glasanje, poslanici opredeljivati o pojedinim kandidatima.
Proces izbora za Savet REM kada su u pitanju organizacije civilnog društva započet je 13. oktobra 2015. godine, 10. novembra na Odboru za kulturu i informisanje sa devet glasova za i samo jednim protiv poslanici SNS glasali su da kandidatura Zorana Pekovića nije podneta u skladu sa zakonom.
Samo dve nedelje kasnije, 5. novembra iste godine, nešto se u međuvremenu promenilo, pa isti ti poslanici ovog puta glasaju da se prihvati kandidatura ovog kandidata. Nakon toga, u decembru pokušaji da se ponište potpuno legitimno i dokumentima potkrepljeno glasanje i konsultacije nevladinih organizacija koje su predlagale kandidate tako što se želelo prihvatiti samo jedan broj prigovora, a drugi deo prigovora koji nije odgovarao većini da se odbaci. Ni to nije prošlo.
Devetnaestog januara 2016. godine pokušava se sa novim načinom uticanja na ovaj proces, te se predlaže autentično tumačenje, kojim je takođe, ako malo bolje pogledamo, zapravo pokušano da se izmeni zakon, a ne da se tumači, ne bi li opet ovaj isti kandidat probao da se po svaku cenu izabere i nađe na toj listi.
Na istoj toj sednici, ista većina povlači svoj predlog za autentično tumačenje. Posle mnogo peripetija, 4. februara 2016. godine konačno je utvrđena lista kandidata, koju danas imamo pred sobom, iako zakon kaže da je ona trebalo da se nađe na prvoj narednoj sednici, prošlo je sedam sednica, ona se nije našla na dnevnom redu i kada se našla, pred samo raspisivanje izbora, opet je istog dana i povučena.
Ne znam kako biste vi ovo nazvali, možda nije kršenje zakona, ali ako je ovo poštovanje procedura, bojim se da imamo vrlo različito shvatanje o tome.
Ono što je veoma zabrinjavajuće bilo u današnjoj diskusiji jeste bilo pozivanje na činjenicu da su određeni elektronski mediji privatni i da mi tu ne možemo ništa. Oni jesu privatni, ali oni su dobili nacionalnu frekvenciju da rade u javnom interesu. Imam utisak da poslanici SNS žele da se ne bave više javnim interesom. Zato ova agencija postoji, da kontroliše da li privatni i ostali elektronski mediji poštuju javni interes. To, između ostalog, podrazumeva pluralizam mišljenja, podrazumeva zastupljenost manjina, podrazumeva ravnopravno predstavljanje stranaka i mnoge druge stvari, kulturni program, obrazovni program i da ne nabrajam dalje.
Ono što se čini ipak, ako se to može nazvati pozitivnim, tako se barem da zaključiti iz ove diskusije, da uglavnom niko ovde nije zadovoljan radom ovog regulatornog tela. I možda bi trebalo da počnemo odatle. Nažalost, diskusija, ponavljam, dosadašnja ne ide u prilog tome, ali evo pokušaću još da uložim malo nade da ćemo na osnovu ove diskusije doći do tog definitivnog zaključka da u radu ovog saveta nešto ozbiljno mora da se menja i u ovlašćenju ove Skupštine je da izvrši i reviziju ovog zakona, predloži određene izmene i dopune, statuta koji usvaja takođe nadležni odbor ove Skupštine, da se izveštaji REM koji nisu dovoljno detaljni bolje raspravljaju u ovoj Skupštini, da se način finansiranja ove Agencije, takođe, razmatra na ozbiljniji način i da se izvrši pravi nadzor nad radom ove agencije.
Na kraju, moram da priznam da i, ponoviću, razlog zašto sam ceo ovaj proces ponovila danas je samo zbog toga što se kroz taj proces vidi za koga će poslanička većina glasati vrlo lično, namešteno kako će se glasati, i to je najveći problem u ovoj raspravi.
Zahvaljujem, gospođo predsednice.
Dana 19. januara 2016. godine citirala sam aktuelnog premijera Vlade Republike Srbije, koji je u to vreme obrazlagao svoju odluku za raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora. Danas ću ga citirati ponovo. Tada je rekao da mu je potreban pun mandat za podršku naroda kako bi Srbija bila spremna da se pridruži EU kao partner za donošenje teških odluka, a između ostalog kako bi se više poštovali civilni sektor i kako bi mediji koji rade slobodno činili Srbiju uglednijom u svetu.
Nakon poslednjeg izveštaja o napretku Evropske unije, a i Deklaracije Parlamentarnog odbora za pridruživanje, koji je nedavno održan upravo ovde u zgradi parlamenta, istaknut je kao nedostatak napretka u oblasti medija upravo nedovoljno nezavistan položaj regulatornog tela o kome danas govorimo i u čije članstvo biramo danas kandidate.
U međuvremenu, čini se nama u DS da smo sve dalji od Evropske unije, a danas je pitanje za sve nas da li smo i dalje od onih vrednosti evropskih ili demokratskih koji se zasnivaju na poštovanju pravne države, na poštovanju zakona, na poštovanju podele vlasti i poštovanju nezavisnosti regulatornih tela, dakle, da li smo tu nešto napredovali. Mislim da ćemo dokazati da, nažalost, nismo. Primer je upravo jedna rekla bih čak i sapunska opera ili politički triler koji je trajao mesecima, biće skoro godinu dana kada je u pitanju izbor članova Saveta REM.
Gotovo cele prošle godine, na očigled javnosti, građana Srbije, Skupština Srbije ili ovaj visoki dom, kako često volimo da ga istaknemo, zloupotrebljen je kao najvažnija demokratska institucija u zemlji kako bi se poslanička većina naterala da izabere jednog jedinog kandidata, unapred, bez demokratske rasprave i bez poštovanja procedura. Videće se iz priloženog da se radi o jednoj ličnosti o kojoj ja ne želim da govorim lično, ali želim da govorim o njemu samo u kontekstu poštovanja procedure i činjenice da se po svaku cenu želelo doći do načina uz gaženje svih procedura, svih pravila, da upravo on bude izabran na ovo mestu.
Htela bih, podsećanja radi, takođe da podsetimo i poslanike neke koje su, između ostalog, i novi u ovom sazivu i građane kada su istekli ili isticali mandati za ova tri mesta upražnjena koja danas biramo. Gospodinu Goranu Pekoviću mandat je istekao davnog 16. decembra 20115. godine, Porfiriju Periću i Goranu Karadžiću 26. marta 2016. godine i Gordani Suši 23. marta ove godine tokom predizborne kampanje.
Za nas se sada postavlja nekoliko pitanja. Zbog čega je taj proces trajao toliko dugo, naročito kada je u pitanju izbor za mesto ispred nevladinih organizacija ili organizacija civilnog društva koje se bave ljudskim pravima i pravima deteta? Proces za izbor za ovo mesto počeo je 13. oktobra 2015. godine i, kao što vidimo, završava se tek danas. Dakle, pitanje je – zbog čega se to desilo?
Takođe se postavlja pitanje, s obzirom da zakon u svom članu 11. kaže – od trenutka kada Odbor za kulturu utvrdi listu kandidata, ta lista mora ići na raspravu u plenum na prvoj narednoj sednici Skupštine, taj period od kada je izabrana i potvrđena lista na Odboru za kulturu i informisanje 4. februara 2016. godine, do raspisivanja izbora održano je osam sednica, sedam u vanrednom i jedna u redovnom zasedanju, da bi lista stavljena na dnevni red na poslednjoj sednici ili jednoj od poslednjih pred samo raspisivanje izbora i volšebno odmah i povučena. Zašto? Iz priloženog i svih okolnosti koje su se nakon toga desile možemo da zaključimo samo jedno – u međuvremenu je raspisan konkurs za izbor kandidata ispred članova novinarskih udruženja i, gle čuda, na ovoj listi se sada ponovo pojavljuje gospodin Peković. Zaključujemo da je to bio razlog zbog čega, uprkos i kršenjem Zakona o elektronskim medijima, član ispred nevladinih organizacija i organizacija civilnog društva do dana današnjeg nije izabran, iako je proces trajao skoro godinu dana, da bi se zapravo otvorila mogućnost da se drugim kanalom ili na drugi način izabere poželjna ličnost, očigledno poželjna ličnost, za mesto u ovom savetu. Postavlja se pitanje – zašto? To je pitanje za sve nas i pitanje za javnost i za građane Srbije.
Zašto je ovo sve važno? Mi možemo i mislim da smo vrlo često, nažalost, zloupotrebljavali činjenicu da se radi o jednom veoma kompleksnom, tehnički ne tako uvek razumljivom, procesu za građane, da bismo zamaglili ono što je suština ovog pitanja. Nije nikakva tajna da je glavna tema u Srbiji poslednjih godina ne samo sloboda medija, o čemu je mnogo bilo reči i nadam se biće i još, već o tome kakav program gledaju građani Srbije. Da li je to kvalitet za koji se mi kao poslanici zalažemo? Da li su to rijaliti šouovi? Da li su to skandalozne emisije pune nasilja i vulgarnosti koje se gledaju u terminima kada i mladi ljudi i građani Srbije bi mogli da gledaju obrazovne programe, kulturne programe i da budu i blagovremeno i na pravi način informisani? To je ono čime se bavi ova agencija gde mi danas biramo ljude koji treba da brane upravo taj javni interes. Naš je zadatak da sprečimo da u tu agenciju budu izabrani oni koji će braniti lični, partikularni, politički ili bilo koji drugi privatni interes, već isključivo javni interes.
Takođe, zašto je to važno? Da se podsetimo člana 22. Zakona o elektronskim medijama. Šta radi ovaj savet? Šta radi ova agencija? Izdaje dozvole za pružanje medijskih usluga, uređuje kriterijume za izdavanje dozvola, vodi registar, kontroliše rad medija, dakle, ne kontroliše ni Vlada ni Skupština nego upravo ovo regulatorno nezavisno telo, izriče određene mere, podstiče očuvanje, obratite pažnju, i zaštitu srpske kulture i jezika i kulture nacionalnih manjina, podstiče razvoj stvaralaštva, podstiče razvoj profesionalizma i uređivačke nezavisnosti.
Mi smo na nadležnom odboru postavili pitanje kandidatima koji su danas na dnevnom redu, naročito jednom od njih koji je već jedan mandat bio u ovoj agenciji. Pitali smo ga – šta ste vi lično učinili da se podstakne razvoj stvaralaštva, da se unapredi program, da se podstakne razvoj profesionalizma i uređivačke nezavisnosti? Nismo dobili dobar odgovor.
Takođe, želim da istaknem važnost ove agencije kada su u pitanju i neke druge odluke, o tome će možda govoriti i moje kolege i koleginice u nastavku rasprave, ali ona se odnosi na značaj javnih servisa jer je regulatorna agencija za elektronske medije direktno nadležna za rad javnih medijskih servisa, pre svega izborom članova upravnih odbora. U proteklom periodu se može jasno videti, da je ova agencija želela da osnaži javne medijske servise, ne bi vodio proces izbora članova upravnih odbora na netransparentan način, bez pružanja bilo kakvog jasnog odgovora legitimnim pitanjima koja je uputila javnost stručna, građanska, civilna i mi kao narodni poslanici.
Zbog toga smatram i možda idem korak napred, kroz još jedan primer, a to je primer kako je biran i kako će biti biran kandidat ispred predlagača AP Vojvodine. Imajući u vidu da smo mi već imali jednu listu ovde pred Skupštinom, koja je bila potpuno legitimna, poslanici većine pred raspisivanje izbora nisu želeli da daju poverenje nijednom od ta dva tadašnja kandidata. Sada imamo novu listu. Na njoj se nalazi jedan koji je bio i na prethodnoj. Pošto tada nije izabran, ne morate biti mnogo pametni da zaključite da verovatno neće biti ni sada. Zašto, ako je već imao poverenje poslanika, nije izabran onda kada je bilo vreme upravo predviđeno zakonom i zašto smo izgubili skoro godinu dana?
Dakle, iz priložene dokumentacije u poslednjih godinu dana, vrlo je jednostavno zaključiti da će poslanici SNS danas ili sutra kada bude dan za glasanje glasati za Gorana Pekovića i gospodina Lazarevića. Ako nisam u pravu, onda se postavlja pitanje zašto smo godinu dana odugovlačili proces, uz kršenje svih mogućih procedura, i pre svega, urušavanje dostojanstva Narodne skupštine. Mi smo ovde branioci nezavisnosti tih tela i nezavisnosti ljudi koji će u ime građana obavljati taj posao i u interesu građana obavljati taj posao.
Ako smo mi dozvolili da svako može da utiče na ishod glasanja u Skupštini na tako transparentan, očigledan i sraman, ja bih rekla, način, onda je to jedna jako loša poruka i za građane Srbije i za parlament koji treba da bude branilac svih građana i branilac pravne države u Republici Srbiji.
Zbog toga DS će podržati kandidata koga su predložile organizacije civilnog društva, jednog od dva predložena, ali zbog zloupotreba u procesu izbora kandidata ispred udruženja, ispred AP, ne znam da li smo u mogućnosti da na legitiman način podržimo bilo kog kandidata. Zahvaljujem se za sada, ostaviću vreme ovlašćenom predlagaču za kasnije.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.
Povredili ste Poslovnik čl. 106. i 107. – dostojanstvo Narodne skupštine. Ja sam sigurna da ste vi obavešteni da je sednica Odbora za kulturu i informisanje danas trajala osam sati, u kojoj su učestvovali ne samo poslanici opozicije i ja kao njen predsednik, nego sve vaše kolege poslanici …
Nemojte me prekidati. Vi niste sačekali da mi siđemo iz sale, a gospodin ministar … (Isključen mikrofon.)
Ovaj amandman odnosi se na ovlašćenja Nacionalnog saveta za kulturu i uprkos svim lepim rečima gospodina ministra koji je, ponoviću, danas ignorisao Odbor za kulturu koji je trajao osam sati, na kome se vodila argumentovana rasprava o mnogim suštinskim pitanjima, uključujući i pitanja u vezi sa Nacionalnim savetom za kulturu, gospodine Bečiću…
Poštovana predsednice, zahvaljujem se.
Smatram da je povređen Poslovnik u članovima 106. i 107, dostojanstvo Narodne skupštine, iz nekoliko razloga.
Prvo, meni je onemogućeno pre nego što ste vi preuzeli predsedavanje da govorim o amandmanu na član 9.
Drugo, vi ste izrazili čuđenje da je Odbor za kulturu trajao osam sati. Zašto je to čudno? Vi ste time uvredili 14 članova Odbora koji su radili vrlo vredno i po mom mišljenju vrlo predano danas ceo dan. Zašto? Zato što ovaj zakon nije dobar i zato što se o tom zakonu izjasnila cela kulturna javnost veoma negativno. Zar vi ne mislite, kao predsednica Skupštine, da je odbor mesto gde mi tu stvar treba da raspravimo do samog kraja?
Ja smatram da ste vi nas uvredili, svih 14 članova odbora koji su ceo dan radili vrlo predano. Ja sam videla da je ova sednica počela u trenutku kada sam silazila niz stepenice, još uvek nisam ni sišla sa sednice Odbora. Da li vi smatrate da je to korektno, kao predsednica Skupštine? Pet minuta kasnije je mogla da počne sednica.
Zaista moram da protestujem, kao što protestujem da ministar kulture, kada se donosi Zakon o kulturi, ne udostoji poslanike da se pojavi. Ja bih volela da ga vi lično prekorite zbog toga. To je vaša uloga. Hvala vam. I, ne znam kako možemo da vodimo ozbiljnu raspravu kada počinjemo sa takvom vrstom ponižavanja.
Zahvaljujem.
Mene zaista ne čudi da ministar ne razume otkud ovoliko interesovanje za član koji se odnosi na Nacionalni savet za kulturu, pošto je javnosti poznato da od samog početka kada je izabran na mesto ministra je imao sukob sa ovim savetom. Ovo rešenje koje se ovde nudi je samo odraz te kratke istorije u njihovim odnosima.
Uloga Nacionalnog saveta po Zakonu o kulturi je da bude kontrolni faktor u odnosu na ministarstvo. Nije to jedini takav savet. Ministar prosvete ima dva takva saveta, ima i Visoki savet pravosuđa i smatram da mi kao parlamentarci treba da podržavamo ovakva tela koja su neka vrsta kontrolnog faktora u odnosu na izvršnu vlast.
Koliko god se ministar trudio da nam ovde prikaže kako on jako uvažava Nacionalni savet za kulturu, njegovo ponašanje, nedolasci na njihove sednice, neuvažavanje niti jednog njihovog predloga dokazuje da to apsolutno nije tačno.
Ovim predlogom se njihova ovlašćenja umanjuju, a naš amandman zaista želi nešto sasvim suprotno a to je da se njihova ovlašćenja prošire. U tom savetu i do sada su sedeli ljudi od ugleda koje su predložila njihova umetnička udruženja, institucije kulture, SANU itd. i vrlo su pozvani da daju svoje mišljenje i da učestvuju u izradi strategije koju izgred, budi rečeno je ministar Tasovac zaustavio onog trenutka kada je izabran za ministra. Svi prethodni ministri su radili na strategiji, uključujući i ministra Petkovića, koji je bio njegov neposredni prethodnik.
Nacionalni savet za kulturu, treba da mu se oda priznanje, radio je četiri godine bez ikakvih uslova za rad, nisu tražili nikakve posebne uslove, plaćali su sami svoje putne troškove, a ostavili su stotine stranica kvalitetnog teksta. Gospođo predsednice, ako vas ne zanima Zakon o kulturi, onda ne morate da slušate. Stotine kvalitetnih tekstova koji će ostati za pokolenja, što se nažalost ne može reći za legat koji će ostaviti iza sebe ovo Ministarstvo.
Ja bih morala da podsetim gospodina ministra, pošto smatram ciničnim njegov odgovor na moju diskusiju. Na početku njegovog mandata je odmah povukao odredbu Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o kulturi, koju smo zajednički, evo upravo gospodin Babić je učestvovao u izradi tog predloga da se reši pitanje uslova rada Nacionalnog saveta. Prva stvar koju ste uradili, povukli ste taj zakon iz procedure čim ste došli i nikada ga niste ponovo predložili. Dakle, da ste hteli da uslove obezbedite, mogli ste. Vi to niste hteli da učinite.
Zahvaljujem.
I ovo se odnosi na uslove rada Nacionalnog saveta za kulturu, gde je Ministarstvo, čini mi se opet na jedan ciničan način, želelo, suprotno Poslovniku Narodne skupštine, da predloži odredbu kojom stručno-administrativne, tehničke i informatičke poslove Saveta treba da obavlja Narodna skupština Republike Srbije. To ne postoji ni u jednom drugom sličnom rešenju. Zbog toga je naš amandman potpuno identičan rešenju koje je predviđeno za Nacionalni savet za visoko obrazovanje, jer apsolutno je logično i u pravnom sistemu već poznato da jedino može kroz budžetske linije Ministarstva da se obezbede tehnički uslovi rada Saveta. Ja mislim da je to jedno logično rešenje. Ako smo ga prihvatili za Visoki savet obrazovanja, možemo da ga prihvatimo i za Nacionalni savet za kulturu.
Zahvaljujem.
U Nacionalnom savetu za kulturu sede ozbiljni ljudi i sve ovo što ste vi rekli, oni će da razumeju na pravi način, jer oni vrlo dobro znaju koliko puta su tražili pomoć, koliko puta su, tri ili četiri dosadašnja predsednika Saveta, tražila podršku, od 2009. godine do danas. Prošlo je sedam godina, a vi nosite krst koji god želite, ali, samo da znate, i svoj takođe imate.
Smatram da je nepristojno i nekorektno reći da oni nisu imali kvorum, da su neki podneli ostavke, a da se ne kaže da je Odbor za kulturu po zakonu dva puta tražio od Vlade, jer je Vlada ovlašćena, da dopuni upražnjena mesta u Nacionalnom savetu za kulturu. Da, neki su podneli ostavku, neki su nažalost i preminuli. Sam Nacionalni savet je pre godinu dana tražio od nadležnih organa da se ta mesta popune.
Mi smo kao Odbor svoj deo posla učinili. Dva puta smo slali Vladi obaveštenje da Vlada mora da dovrši taj proces. To nikad nije urađeno. Vaša Vlada. Sedam godina je prošlo od 2009. godine i vi sada pokušavate neke ozbiljne, pismene, obrazovane ljude, koji sede u tom Savetu, da ubedite da smo im mi prekrojili sudbinu. Mislim da je to stvarno neozbiljno.
Danas sam postavila pitanje predstavnicima Ministarstva i nisam dobila jasan odgovor. U ovom članu se predlaže osnivanje centralnih ustanova zaštite prema vrsti. Postoji podela, recimo, na pokretna i nepokretna kulturna dobra i na materijalna i nematerijalna kulturna dobra, ali recimo jedan muzej može da sadrži i jedna i druga i treću vrstu dobara, kulturnih, te mi zaista nije jasno šta znači podela ustanova za zaštitu po vrsti. To sam pitanje postavila i molim da mi se sada odgovori, jer odgovor nije bio jasan po mom mišljenju danas na sednici Odbora.
Ovim amandmanom, odnosno ovim članom predlagač utvrđuje obaveze ustanovama kulture koje se inače definišu osnivačkim aktom i predstavljaju materiju osnivačkog akta. Postavila sam pitanje danas zbog čega je bilo potrebno da se pretoči u zakonsku normu? Rečeno nam je da to norma deklaraturnog karaktera.
Ovaj zakon je izgleda pun takvih normi. Ja sam danas i rekla na odboru da je ovo jedan birokratski zakon. Ispostavilo se da je on rezultat zahteva EU, tako nam je rečeno, odnosno izveštaja sa skrininga, da je to rezultat zahteva Ministarstva rada, da je to rezultat zahteva Poverenika za informacije od javnog značaja, a izgleda jedino nije rezultat želje i volje kulturne zajednice i umetnika na koje se ovaj zakon odnosi. A o tome da li je zakon pročitan ili nije, da ste danas bili na odboru, videli biste mnogo dokaza o tome da smo, od pravopisnih grešaka do materijalnih grešaka utvrđenih u raspravi, dobili zakon koji nije čak prošao ni pravopisnu lekturu. Dakle, ovo je zaista nešto što ja, kao narodni poslanik, dugo nisam videla u skupštinskoj proceduri.