BRANKA BOŠNJAK

Socijaldemokratska partija Srbije

Rođena je 1956. godine. Po zanimanju je diplomirana inženjerka arhitekture.

Bila je kandidatkinja za gradonačelnicu Beograda 2004. godine. Bila je članica Gradskog veća grada Beograda zadužena za urbanizam.

Imala je projetantski biro koji je zamrzla kada je postala narodna poslanica.

Za narodnu poslanicu izabrana je kao nestranačka kandidatkinja, i na tom mestu je bila sve do 03. juna 2016. godine.
Poslednji put ažurirano: 30.11.2016, 16:11

Osnovne informacije

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Četvrto vanredno zasedanje, 09.02.2016.

Poštovani gospodine predsedavajući, poštovani gospodine ministre, koleginice i kolege narodni poslanici, današnji zakon, odnosno izmene Zakona o sprečavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom, je relativno kratak zakon i on se prevashodno odnosi na članove osnovnog zakona 34. i 52. suštinski samo na član 34, obzirom da član 52. zapravo redefiniše kaznene odredbe.
Moji prethodnici, većina kolega su govorili o elementima teksta ovog zakona. Ja bih svoje obraćanje u Skupštini i vama ministre, fokusirala na zapravo na ono što je moja osnovna profesija i moje delovanje u projektovanju i u propagiranju potrebe izjednačavnja svih građana i u fazi projektovanja i izgradnji, a u smislu poštovanja jednakosti svih građana Srbije.
Mislim da osnovni zakon kroz segment koji se zove diskriminacija u vezi sa pružanjem usluga i korišćenjem objekata i površina, a u članu 13. u stavu 1. kaže – zabranjena je diskriminacija na osnovu invalidnosti u pogledu dostupnosti usluga i pristupa objektima u javnoj upotrebi i javnim površinama.
U stavu 3. kaže – Pod objektima u javnoj upotrebi u smislu ovog zakona, smatraju se objekti u oblasti obrazovanja, zdravstva, socijalne zaštite, kulture, sporta, turizma i objekti koji se koriste za zaštitu životne sredine.
U tačci 4. kaže – Pod javnim površinama u smislu ovog zakona, smatraju se parkovi, zelene površine, trgovi, ulice, pešački prelazi i druge javne saobraćajne površine i slično.
U segmentu 5a. stav 3. kaže se kao sublimacija zapravo šta je to diskriminacija? Diskriminacija je odbijanje da se izvrši tehnička adaptacija objekata, neophodna za pružanje usluga korisnicima sa invaliditetom.
Meni je jako drago da je neko od kolega pomenuo i jako mi je drago da ste vi gospodine ministre lično nas obavestili o svemu onome što je ministarstvo, vaše ministarstvo učinilo u tom smislu.
Sami ste rekli, a i naravno svi smo svesni da je to relativno malo nedovoljno i da naše delovanje mora da bude mnogo šire. Namerno sam pobrojala šta to sve spada u javne objekte, javne površine i šta je to sve što mi moramo učiniti dostupnim građanima sa invaliditetom.
Godine 2012. Vlada je usvojila pravilnik o tehničkim standardima o pristupačnosti. Taj pravilnik je, da kažem, za moje mišljenje, profesionalno mišljenje relativno kasno donesen, ali dobro, hvala Bogu da je i donesen, ali od 2012. godine, jasno su definisani delovi objekta, delovi javnih površina, delovi prostorija unutar svih tih objekata kako moraju biti projektovani, dizajnirani da bi svi oni bili dostupni građanima sa posebnim potrebama.
Ovaj pravilnik definiše kako treba da izgledaju prilazi do objekta, rampe za pešake, invalidska kolica, stepenica i stepenište, liftovi, podizne platforme. Definiše kretanje, pravila kretanja u zgrada mu skladu sa dimenzijama prostora kroz koji se kreću invalidna lica.
Korišćenje pojedinih prostora u zgradama, definiše kako projektovati i graditi javne toalete. Zatim, elemente opreme. Znači, da bi korisnici, danas govorimo o tome kako lica sa posebnim potrebama, slabovida lica ili lica koja imaju nemogućnosti korišćenja potpisa na način kako ga mi koristimo, govorimo o njima, ali treba da se setimo da treba i sve šaltere učiniti dostupne tim licima.
Pravilnik između ostalog kaže kako treba da bude i dizajnirana oprema, kako treba da izgledaju šalteri, pultevi, javne telefonske govornice. Naravno, definiše kako treba da izgledaju i javni prostori, spoljni prostori, trotoari, pešačke staze, mesta za parkiranje.
Mislim da se što se tiče ovih pešačkih staza, parkirališta, čini mi se da se možda najviše i učinilo i dobro je da je tako. Zatim, treba implementirati u opremu i sisteme za orijentaciju.
Ja sam namerno pobrojala sve ono što kaže pravilnik, prosto da bih prozvala, sve nas podsetila, prozvala sve one koji rade na prvo projektovanju, izgradnji, a onda i na rekonstrukciji objekata koji su javni, koji moraju biti dostupni i osobama sa posebnim potrebama.
Ja bih želela da na kraju samo kažem da svesni smo kako izgledaju neki od objekata koji koriste lica sa invaliditetom.
Vi znate da čak i zdravstvene ustanove, znate da čak i neki od rehabilitacionih centara nemaju sve prostore podjednako dostupne svim korisnicima tih ustanova. Dobro je i lepo je kada u RH centru imamo izgrađen bazen, ali nije dobro kada taj bazen, da kažem uslovno rečeno, više se koristi za rekreaciju nego za rehabilitaciju pacijenata. Vi morate omogućiti pacijentu koji se kreće u invalidskim kolicima da može da uđe u taj bazen i da ga neko iznese iz tog bazena i to, naravno, ne treba da budu zdravstveni radnici koji će to raditi, za to mora da postoji posebna oprema.
Znam da ovo možda nije glavna tema današnjeg zakona, ali sam imala potrebu da u svom obraćanju posebno naglasim na arhitektonske barijere i naravno, nećete mi zameriti, to je posao kojim em što se bavim, em se baš izrazito i često bavim afirmacijom redizajniranja prostora, a u pravcu dostupnosti svim građanima Srbije.
Gospodine ministre, ja želim da vam kažem da će, naravno, poslanici SDPS podržati ovaj zakon, izmene osnovnog zakona. Ali, takođe želim da vam kažem da se članovi naše stranke na terenu već i sada aktivno bave promocijom ovog pravilnika, jer postoji i svest o neznanju, neobaveštenosti i mi kroz svoje delovanje na terenu pokušavamo da lokalnim samoupravama, odgovarajućim brošurama ukažemo na to kako bi zapravo trebalo da se dizajnira prostor za javnu upotrebu. Pravilnik je, na sreću, predvideo jako veliki broj grafičkih priloga. On je dosta jasan i mislim da bi dobro bilo kada bi se u skladu sa tim svi ponašali.
Zahvaljujem vam se što razmišljate i što kroz zakon redefinišete prava i obaveze i unapređujemo stalno prava i obaveze, ali vas takođe molim da u okviru svojih mogućnosti pokušate da uspostavite kontrolu nad izgradnjama, rekonstrukcijama javnih objekata i prostora, jer kada rekonstruišemo neki objekat, mislim da bi trebalo ipak prioritet da damo rekonstrukcijama u pravcu dostupnosti, a manje redizajnu nameštaja, opremanju kabineta i kancelarija. Naravno ne kažem da to ne treba, ali ovo sigurno treba da bude prioritet. Kada adaptiramo i rekonstruišemo javne toalete, kako ste i sami rekli, trebali bi prevashodno da budu redizajnirani, rekonstruisani tako da budu dostupni ljudima koji se kreću u invalidskim kolicima, a prioritet ne bi trebalo da nam budu skupe pločice ili kvalitet opreme.
Još jednom, SDPS će podržati ovaj zakon, a vama se zahvaljujem što unapređujete realizaciju prava osoba sa posebnim potrebama.

Četvrto vanredno zasedanje, 09.02.2016.

Hvala.
Uvaženi predsedavajući, poštovani gospodine ministre sa saradnicima, uvažene koleginice i kolege narodni poslanici, svoje izlaganje o izmenama Zakona o kulturi započeću opštim stavovima Socijaldemokratske partije o ovom Predlogu zakona,
Osnova za izmene zakona je zakon iz 2009. godine i to je bio dovoljno dobar zakon da bude samo izmenjen, te je on sa ovim svojim izmenama i dobar osnov za uređenje oblasti kulture. Kada neki zakon suštinski ne menjamo, već ga samo unapređujemo, preglednije je doneti zakon o izmenama, jer je jasno iz takvog koncepta šta se iz prethodnog zakona menja, šta se briše, a šta se zadržava.
U postupku izrade zakona vođena je široka javna rasprava. Ovo govori da je veliki broj umetnika, stručnih radnika, predstavnika institucija kulture želeo da se uključi u izradu izmena zakona. Socijaldemokratska partija Srbije podržava ovu praksu, jer ko može bolje znati šta su problemi i potrebe kreatora kulture od njih samih. Jasno je da su ponekad stavovi oprečni, ali je na Ministarstvu i ministru da sublimira i sačini finalni predlog zakona.
U ime svoje poslaničke grupe želim da istaknem stav da je kultura i kulturni identitet jedne zemlje podjednako važan kao i ekonomija te zemlje. Oporavak ekonomije jedne zemlje je dug i težak proces, traži puno odricanja i rada, ali je moguć.
S druge strane, kulturno osiromašenje, urušene vrednosti, odsustvo opšte društvene pristojnosti, često je nemoguće oporaviti. Svaka pročitana knjiga je odgledana pozorišna predstava, pogledan dobar film, koncert, uživanje u likovnim umetnostima, u dizajnu i arhitekturi, snaži naš opšti, pojedinačni kulturni status i identitet.
Ne smemo prihvatiti stav – prvo ekonomija, pa kultura. Razvoj mora biti jednovremen i paralelan. Siromašno društvo ima siromašnu kulturu, ali ne osiromašenu i jeftinu. Kulturno nasleđe može i mora biti bogato. Ova zemlja ima i kulturnu istoriju, ali i aktivne vrhunske umetnike.
Na Vladi Srbije i na vama lično gospodine ministre, je istorijska odgovornost da zaustavite, bolje da kažem zaustavimo, procese devalvacije pravih kulturnih vrednosti i sprečite poplavu prostote, vulgarnosti, jeftinih sadržaja koji se nude naciji, a prevashodno putem pisanih i elektronskih medija.
Gospodine ministre, poznajemo se privatno skoro 15 godina i znam da delimo slične vrednosne stavove. Neodgovarajuća nadležnost ne može biti opravdanje ni vama ni nama. Svaki ministar je član Vlade, a poslanik deo parlamenta. Vlada ima integrisanu nadležnost, svi imamo mogućnost formiranja radnih grupa, podnošenja inicijativa. Vlada donosi uredbe, parlament donosi zakone, znači, odgovornost nam je velika, a propuštena istorijska odgovornost nenadoknadiva.
Zakon o kulturi, kao izmene Zakona o kulturi samo su osnov za sprovođenje kulturne strategije, očuvanje nasleđa, unapređenje kulturne infrastrukture i afirmacija stvarnih kulturnih vrednosti. Zakon je osnov, važno je njegovo sprovođenje. Zato se vraćam na temu, zajedničko angažovanje na marginalizaciji banalnih i spornih sadržaja elektronskih medija, posebno onih koji imaju nacionalnu frekvenciju.
Jedna druga tema, možda malo više lična, u ime svoje profesije, u svoje lično ime, želim da vam uputim molbu da u okviru svojih nadležnosti, znam da niste jedino nadležni, vratite u praksu institut javnih arhitektonskih konkursa. Deo nacionalne kulture je i arhitektonsko nasleđe. Najvrednija arhitektonska zdanja koja su nas međunarodno afirmisala bili su predmeti i rezultat internacionalnih konkursa. Ovo nije samo naša praksa već su mnogi gradovi u svetu poznati po građevinama. Šta je Pariz? Ajfelova kula, Bobur, Vence piana, kad kažete Bilbao prva asocijacija je Gugenhajmov muzej Frenka Gerija. Sve su to bili međunarodni konkursi i prve nagrade. Ovo nedostaje Beogradu i Srbiji, provera arhitektonskih vrednosti i međunarodna afirmacija.
U ime Socijaldemokratske partije Srbije želim da istaknem i neke naše sugestije vezane na odredbe ovog zakona. Dobro je što će se u sastavu Nacionalnog kulturnog saveta naći predstavnik Beogradskog univerziteta i predstavnik filmske umetnosti. Dobro je definisana procedura konkursa za izbor direktora ustanove kulture, ali imamo sugestiju na član zakona koji definiše razloge za razrešenje člana Upravnog i Nadzornog odbora ustanove kulture. Kaže se da osnov za razrešenje može biti – sprečavanje potencijalno štetnih posledica po ustanovu. Po mišljenju poslaničke grupe Socijaldemokratska partija Srbije ovo je previše široka definicija i može biti lako zloupotrebljena, zato smo kao poslanički klub podneli amandman na ovaj član.
Takođe smo podneli amandman na član koji kaže da osnov za razrešenje može biti pokrenut krivični postupak protiv člana upravnog ili nadzornog odbora. Smatramo da je celishodnije da osnov za razrešenje bude pravosnažna sudska presuda jer predloženo rešenje takođe može biti predmet neke zloupotrebe. Naravno, nezavisno od ovih naših amandmana i njihove sudbine za koju bismo naravno voleli da ih razmotrite i da ih prihvatite, poslanici Socijaldemokratska partija Srbije glasaće za zakon o izmenama Zakona o kulturi. Hvala vam.

Osma sednica Drugog redovnog zasedanja, 11.12.2015.

Osnov je replika na izlaganje koleginice Suzane, prozvala me je direktno imenom i prezimenom.