Dame i gospodo narodni poslanici, moram da primetim da izgleda Vlada ili možda ministar nisu na najbolji način shvatili suštinu ovog amandmana, jer da su shvatili verujem da bi amandman prihvatili, jer prihvatanjem amandmana u potpunosti se postiže intencija predlagača zakona.
O čemu se radi? Predložili smo da se stav 3. u članu 5. menja tako da glasi - ako strane u sporu ne podnesu predlog za mirno rešavanja radnog spora, direktor agencije po službenoj dužnosti pokreće postupak mirenja i određuje miritelja iz imenika najkasnije u roku od 15 dana od nastanka spora.
Amandman smo podneli zato što predlagač zakona nije odredio rok u kome bi direktor agencije pokrenuo postupak mirenja i odredio miritelja, što bi moglo naravno da dovede do odugovlačenja postupka i time bi bila naneta imovinska šteta strankama u postupku. Verujemo da je sama Vlada htela da se postupak mirnog rešavanja radnog spora okonča što pre, mada sam termin mirno rešavanje radnog spora nije adekvatan.
Žao mi je što tu nije ministar, jer onda ispada da je postupak pred sudom nemiran način rešavanja radnog spora. Ako je ovo mirno, onda je rešavanje pored sudom nemirno. Mirno je i jedno i drugo, samo što se primenjuju različita pravila i obično ovaj postupak pred arbitrima traje kraće, a ovaj postupak pred sudovima traje duže i čak, prema nekim podacima koje ima SRS, radni sporovi, otkako je DOS došao na vlast 2000. godine, neki radni sporovi traju i duže od pet godina.
Zanimljivo je čuti zašto Vlada ne prihvata amandman kojim se u stvari postiže ubrzanje postupka mirnog rešavanja radnog spora. Kaže - amandman se ne prihvata iz razloga što su strane u sporu u delatnostima u kojima postoji obaveza obezbeđivanja minimuma procesa rada u skladu sa Zakona o štrajku dužni da podnesu predlog za mirno rešavanje spora u roku od tri dana od dana nastanka spora. To niko ne dovodi u pitanje.
Ako strane u sporu ne postupe po navedenom, direktor Republičke agencije za mirno rešavanje radnih sporova je dužan da postupak mirenja pokrene po službenoj dužnosti. Ni to nije sporno, što podrazumeva da je ovaj postupak hitan, tj. direktor je dužan da po isteku roka od tri dana, u kome strane u sporu nisu postupile po svojoj obavezi, pokrene postupak po službenoj dužnosti.
Stoga je rok za postupanje direktora agencije od najduže 15 dana, kao što i mi predlažemo našim amandmanom, od dana nastanka spora, predugačak, naročito imajući u vidu da se postupak mirenja okončava u roku od 30 dana od dana otvaranja rasprave.
Gospodo iz Vlade, vi ste propustili da propišete koji je to rok u kome direktor Republičke agencije za mirno rešavanje radnih sporova mora da pokrene postupak. Samo ste propisali krajnji rok u kome postupak mora da se završi, to je 30 dana. Koji je to dan kada se pokreće postupak. To niste stavili u Predlog zakona. To je jako veliki propust. Mi predlažemo da taj rok traje najduže 15 dana. I onda je potpuno jasno da postupak mora da bude hitan, i da se hitno okonča. Ovako postupak mora da se okonča u roku od 30 dana pa se postavlja pitanje kad će da bude pokrenut. To znači da može da bude pokrenut i za godinu dana ili dve godine od nastanka spora. Što onda znači strankama u sporu može da nanese zaista jednu veliku štetu.
Ne prihvatanjem ovog amandmana, koji zaista nije podnet iz dnevno političkih razloga, on ustvari potpuno postiže svrhu koju ste navodno hteli da postignete ovim zakonom i potpuno mi je nejasno zašto ga niste prihvatili. Dakle, mora da postoji neki rok u kome je direktor dužan da pokrene postupak. Tog roka u predlogu zakona nema. Vi ste samo propisali dva roka, rok od tri dana od dana nastanka spora da strane u sporu moraju da podnesu predlog za mirno rešavanje radnog spora.
I propisali ste rok da je direktor dužan da po isteku roka od tri dana po, a šta to znači po isteku roka, to znači sutradan, za mesec dana ili za godinu dana, to je sve po isteku roka, ali niste precizirali koji je to dan u kome je direktor dužan da pokrene postupak.
Dakle, vi ste samo propisali rok od tri dana odnosno po isteku roka od tri dana kada direktor treba da pokrene postupak po službenoj dužnosti. Po isteku roka. Dakle, vi ste samo propisali da ne može pre isteka roka dana da pokrene postupak. To je nesporno. Ali koji je to krajnji rok u kome mora da ga pokrene, to u Predlogu zakona ne piše.
U praksi može da se ovaj zakon, ako ga izglasate, primenjuje tako da će u nekim situacijama direktor Republičke agencije za mirno rešavanje radnih sporova, ovo što piše u članu 5. ovog Predloga zakona da tumači sutradan po isteku roka od tri dana, nekad će da ga tumači 30 dana po isteku roka od tri dana, nekad godinu dana, nekad pet godina i onda se postavlja pitanje - gde je tu jedna obrazna primena zakona?
To je jedan veliki propust. Da li je tehnički propust, sumnjam da je iz neznanja, jer ovo je zaista kardinalna greška.
U svakom slučaju, apsolutno se neće postići ono što Vlada želi, a to je da je postupak, taj tzv. postupak mirnog rešavanja radnog spora hitan. I onda ćemo doći u situaciju da postupak pred sudom se pre završi nego postupak mirnog rešavanja radnog spora. A to je Vlada, valjda, htela da izbegne, da stranke u sporu snose manju štetu, odnosno da snose manje troškove, jer je pretpostavka da je postupak pred sudom, duži, skuplji, komplikovaniji, da izaziva više troškova na strani učesnika u postupku, a to je posebno značajno sa stanovišta radnika koji je u ovom sporu, jer on iz svog džepa plaća sve te troškove.
Ako ste to hteli da izbegnete, onda ste morali da propišete rok u kome je direktor dužan da, ako strane u sporu ne pokrenu postupak, krajnji rok kad on mora da ga pokrene. Vi taj krajnji rok niste propisali.
Onda se potpuno izgubila ta vaša namera da postupak mirnog rešavanja spora bude hitan. On je hitan kad se pokrene. Ali kad će da se pokrene? To je suštinsko pitanje na koje vi niste ovim predlogom zakona dali odgovor. I onda vam džaba, gospodo iz Vlade i direktor i agencija i sve ovo što bi predlažete. Onda od te hitnosti, od te ekonomičnosti, od te racionalnosti, apsolutno nema ništa. Doći ćete u situaciju da će se pre završiti postupak pred sudom, nego postupak mirnog rešavanja ovog tzv. mirnog rešavanja radnog spora. To je izuzetno veliki propust.
Ovaj amandman, bilo bi dobro, meni je žao što ministar nije ovde, ovaj amandman treba da prihvatite, inače, bez prihvatanja ovog amandmana kompletna vaša koncepcija mirnog rešavanja radnog spora pada u vodu, i osnovna koncepcija iz 2004. godine i ova dodatna izmenjena koncepcija iz 2009. godine.