Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Marković

Aleksandar Marković

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem.

Gospodine Orliću, uvaženi ministre, poštovani gospodine Laziću, poštovana gospođo Vulić, dame i gospodo narodni poslanici, mi iz Srpske napredne stranke smo u dosadašnjem delu rasprave smo istakli već da snažno podržavamo predložene zakone, odnosno predloge zakona iz današnjeg dnevnog reda i čuli smo dosta toga i od ministra, kao i od ovlašćenog predstavnika naše poslaničke grupe, pa i sam sam u svojstvu izvestioca odbora izneo najznačajnije elemente koji su predmet izmena i dopuna Zakona o ličnoj karti, kao i sve one benefite za građane, ali i privredu koji proizilaze iz istih.

Uvek kada govorimo o aktima iz oblasti Ministarstva unutrašnjih poslova dobra je prilika da se dotaknemo stanja u oblasti bezbednosti, bezbednosne situacije u našoj zemlji, borbe protiv kriminala i mafije, borbe protiv organizovanog kriminala, borbe protiv korupcije itd.

Narodni poslanici koji su članovi Odbora za odbranu i unutrašnje poslove su imali priliku pre dve nedelje na sednici Odbora za odbranu i unutrašnje poslove da razmatraju informacije o radu Ministarstva unutrašnjih poslova, kao i Izveštaj o stanju bezbednosti, a o čemu je i javnost obaveštena utoliko više jer je sednica bila otvorena za javnost.

Ono što je nepobitna činjenica to je da je Srbija danas apsolutno bezbedna i stabilna zemlja, u mnogome bezbednija, stabilnija i sigurnija nego u godinama kada su neki drugih vršili vlast u Srbiji.

Kada to kažem, ne mislim samo na statističke podatke, a koji u svakom segmentu, u svakom mogućem segmentu pokazuju da je stopa kriminaliteta u Srbiji u opadanju, dakle, i kada je reč o opštem kriminalu i kada govorimo o privrednom kriminalu i visokotehnološkom kriminalu i svakom drugom kriminalu.

Takođe, kada govorimo o konkretnim krivičnim delima, poput krivičnih dela protiv života i tela, dela protiv polne slobode, krivičnih dela protiv imovine, dela protiv zdravlja ljudi, dela protiv opšte sigurnosti ljudi i imovine, protiv državnih organa, javnog reda i mira i sva ostala krivična dela su u značajnom opadanju.

Primera radi, kada govorimo o suzbijanju opšteg kriminala u Srbiji u periodu oktobar-decembar 2020. godine izvršeno 9,6 odsto manje krivičnih dela nego u istom periodu 2019. godine. Taj trend se svuda prikazuje, u svakom izveštaju, dakle, 16% manje krivičnih dela nasilja u porodici u istom izveštajnom periodu. Oduzeto 1.884 kg droge u izveštajnom periodu. Evo kako to izgleda. U 3.717 realizovanih zaplena oduzeto je 1.884 kg droge, dakle, 1.767 kg marihuane, 25,4 kg heroina, 77,4 kg amfetamina, 1,5 kg kokaina, 12,2 kg ostalih vrsta droge.

Kada je reč o zaplenama na graničnim prelazima, granični prelaz Vatin 137 kg marihuane, granični prelaz Đerdap 119.000 komada tableta ksalol, granični prelaz Horgoš 8,4 kg heroina. U Aranđelovcu je zaplenjeno 632 kg marihuane, u Kragujevcu zaplenjeno 12 kg marihuane, 22 kg sirove marihuane i 166 grama semenki.

Kada govorimo o oružju, o zapleni oružja u periodu oktobar-decembar 2020. godine oduzeto na celoj teritoriji Republike Srbije 3.140 komada vatrenog oružja i 11.915 komada municije. Ista takva je, da ne zamaram sada i da ne čitam sve podatke, dakle, ne bi imalo smisla, ali isti takav trend prati i sve ostale parametre, dakle, i kada govorimo o organizovanoj trgovini i krijumčarenju ljudima i krivičnim delima protiv imovine i krivičnim delima nad policijskim službenicima, sajber napadima, stanju bezbednosti u kopnenoj zoni bezbednosti.

Posebnu pažnju zaslužuje segment borbe protiv organizovanog kriminala i mafije, gde je država vrlo jasno pokazala da nema zaštićenih u ovoj borbi i da niko nije jači od države. Pokazali smo da kada postoji volja, da kada u državi postoji volja za borbu, za oštru borbu protiv kriminala i korupcije, onda država i može da se obračuna i sa najorganizovanijim i najopasnijim kriminalnim grupama, poput grupe Belivuk -Miljković, a koji su optuženi za najmonstruoznija krivična dela. Koliko god se u Srbiji neko trudio, a mnogi se trude da omalovaže tu akciju i rezultate ove akcije. Svedoci smo da danima unazad traje kampanja nekih medija protiv Aleksandra Vučića, koja za cilj ima da upravo obesmisli i omalovaži ove rezultate o kojima sam pričao, kada je reč o borbi protiv organizovanog kriminala.

Govorio sam o tome na prošloj sednici Narodne skupštine, ali je kulminacija te kampanje bila pre neki dan na jednoj Đilasovoj televiziji, gde je u jednoj emisiji, ne znam tačno kako se zove ta emisija, ali u pitanju je emisija koja obiluje brutalnim psovkama i uvredama najgore vrste, a koju vode dva, nazovi, voditelja. Jedan se zove Marko Vidojković, kažu da je pisac, verovali ili ne, kažu da je pisac. Ja sam ga zapamtio jedino po sposobnosti da izgovori rekordan broj najbrutalnijih i najvuglarnijih psovki za kratko vreme. Drugi se zove Nenad Kulačin, za koga se jedino zna da je svojevremeno dobijao novac od onog Zelenovića iz Šapca, dok je bio gradonačelnik.

Sad su očigledno našli nove sponzore, Đilasa i Šolaka, koga drugog, i u poslednju emisiju su doveli čoveka za koga svi u Srbiji tvrde da je pedofil. Prilično sam ozbiljan kada ovo kažem. Dakle, svi u Srbiji tvrde da je čovek pedofil. I u tu emisiju su doneli ćevape i jeli ćevape za vreme emisije, pokušavajući da se rugaju činjenici da su neki kriminalci mleli ljude u cilju pokušaja da sakriju tragove svog zločina. Sada je to njima smešno. Sada se oni time rugaju. I onda donesu ćevape u emisiju i jedu ćevape i rugaju se time. Pazite, koliko je to monstruozno. Koliki monstrum morate da budete za tako nešto.

Dakle, hajde što Vučića, članove Vlade, ministre, nas poslanike, nas iz SNS generalno, pa nas svaki dan napadaju, pa smo mi i oguglali na to, hajde to na stranu, dakle, koliki monstrum treba da budeš da se rugaš porodicama žrtava koje su nastradali na taj način, žrtava nekih kriminalaca i tim im se rugaš, tako što jedeš ćevape u sred emisije. Dokle ide to ludilo.

To samo govori koliko su nervozni, to samo pokazuje njihovu nemoć i to pokazuje na šta su sve sposobni u svojoj mržnji prema Aleksandru Vučiću.

Nas, gospodine ministre, to ni na koji način neće sprečiti da nastavimo da radimo još energičnije, još posvećenije u nameri da od Srbije napravimo pristojnu, uspešnu i uređenu zemlju. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, uvaženi gospodine Orliću.

Uvaženi predstavnici ministarstva, pozdravljam i predsednika pokrajinske Vlade, gospodina Mirovića, koji nije trenutno u sali. Dame i gospodo narodni poslanici, danas su na dnevnom redu veoma važni predlozi zakona. Čuli smo u dosadašnjem delu, kako od resornih ministara, dakle, predstavnika predlagača, tako i od ovlašćenog predstavnika naše poslaničke grupe gospodina Atlagića, sve one argumente zašto treba usvojiti predložena rešenja.

Ja bih želeo da naglasim da snažno podržavamo predložena akta i da ćemo u danu za glasanje glasati za usvajanje istih, zato što smatramo da na kvalitetan i sveobuhvatan način uređuju oblast srednjeg obrazovanja i vaspitanja, kao i oblasti zabrane diskriminacije i rodne ravnopravnosti i posebno obnove kulturno-istorijskog nasleđa i razvoja Sremskih Karlovaca, o čemu su govorili Mirović i kolega Marko Atlagić.

Verujem da će predloženi zakoni biti jednoglasni usvojeni zato što su rodna ravnopravnost i zabrana diskriminacije, rekao bih, civilizacijske tekovine, kao i da smo kao društvo odavno sazreli u tom smislu i da vodimo politiku jednakih mogućnosti i kada je reč o ženama i kada je reč o muškarcima. I to je ono što je dobro.

Ono što nije dobro, to je što i današnja sednica Narodne skupštine prolazi u atmosferi kampanje, žestoke kampanje protiv Aleksandra Vučića, koju sprovode neki mediji bliski tajkunima, a koji se služe, rekao bih, najgorim mogućim lažima i o Aleksandru Vučiću i o članovima njegove porodice, a u cilju nanošenja političke štete.

Izgleda da su u poslednje vreme vrlo nervozni, jer ako pogledate u samo nekoliko dana, dakle, u samo nekoliko dana imali smo i sramni napad na Danila Vučića, kao sina predsednika, a o čemu je govorio detaljno moj kolega Đorđe Todorović u delu sednice kada se postavljaju poslanička pitanja, da bi dan nakon toga stigle monstruozne pretnje našem potpredsedniku Narodne skupštine Vladi Orliću, dakle, pretnje vešanjem, vrlo ozbiljne pretnje, a da bi samo dan, dva nakon toga na „Novoj S“, na portalu „Nove S“ bila objavljena karikatura na kojoj Vučića bukvalno nazivaju fašistom, dakle, bukvalno nazivaju fašistom.

Pogledajte kako to izgleda. Na karikaturi je Aleksandar Vučić. Ne znam da li će kamerman uvećati ovo da mogu i građani da vide. Dakle, na karikaturi je Aleksandar Vučić koji zagrljeno drži Dražu Mihailovića, Ljotića i Hitlera. A, tekst glasi ovako, Vučić kao izgovara – ne dam Dražu, ne dam Ljotića, ne dam Hitlera. Pogledajte, molim vas, dokle to ludilo ide.

Ja vas sada pitam – a, da li može gore nešto od ovoga? Postoji li uopšte nešto gore od ovoga? Dokle to sve može da ide.

Pričamo o zabrani diskriminacije. Evo, ja vas sada pitam – da li je Aleksandar Vučić diskriminisan? Da li postoji diskriminacija nad Aleksandrom Vučićem, kada je očigledno da je apsolutno sve dozvoljeno u borbi protiv Aleksandra Vučića? Da li je Vučić diskriminisan kada svaka laž može da se izgovori i objavi u kontekstu napada na Aleksandra Vučića? Svaka laž, svaka izmišljotina je dozvoljena ako je protiv Aleksandra Vučića. Svaka kleveta je dozvoljena, svaka pretnja je dozvoljena, svaka uvreda, pa i ona najmonstruoznija, poput ove malopre koju sam pokazao, je dozvoljena ako je protiv Aleksandra Vučića.

Nakon ovoga, usledila je još jedna kampanja protiv Vučića od istih tih Đilasovih medija, samo ovog puta mnogo perfidnija i mnogo prljavija, samim tim i pokvarenija. Dakle, posle gostovanja predsednika države na jednoj televiziji, na kojoj je ukazao na neke detalje o zločinima kriminalne grupe Belivuka i načinu na koji su izvršavali te zločine, momentalno je pokrenuta kampanja protiv njega, jer se, zamislite, usudio da ispriča detalje. Usudio se da građanima ukaže na istinu, doduše, jezivu istinu, na jezive detalje, ali istinite detalje, nažalost. Usudio se to da uradi.

U trenutku više ništa nije važno. Dakle, prestaje da bude važno i to što je država uhapsila i možda najorganizovaniju, možda i najopasniju kriminalnu grupu na ovim prostorima, ne samo u Srbiji, nego i u regionu, to više nije važno. Nije važno na koji način su vršili zločine, najteža moguća ubistva, najmonstruoznija ubistva. I to više nije važno.

Nije važno što, po svemu sudeći, ta organizovana kriminalna grupa je želela i da svrgne legalnu vlast u Srbiji i da napadne rukovodstvo Srbije, ni to više nije važno. Sada je samo važno da li je Vučić smeo ili trebao da govori o detaljima toga ili nije. To je jedina tema. Evo kako to izgleda, da građani mogu da vide.

Portal „Nova S“ 14. maja kaže – Vučićev morbidni šou na TV Prva. Dan nakon toga, opet „Nova S“ portal kaže – morbidni Vučić čak 17 puta pomenuo ćevape od ljudskog mesa. Znate, oni su mnogo senzibilni. Oni ne mogu da prihvate tako nešto. Oni se zgražavaju. Pa, onda „Nova S“ portal kaže – rijaliti Belivuk, zašto moramo da znamo baš sve detalje? Sad je to jedino bitno. Sad nije bitno što je zločin izvršen, sad je bitno da li je Vučić smeo ili nije da iznese detalje.

Portal „Nova S“ kaže, 15. maj – psihijatar i psiholog o Vučićevoj priči o samlevenim ljudima. Kad pogledate ko su psihijatar i psiholog, onda dođete do tužne istine. Psihijatar im je Sanda Rašković Ivić. To je njima psihijatar. Samo, zaboravili su da kažu da je i potpredsednica Narodne stranke, stranke onog Vuka Jeremića. A, psiholog im je Trebješanin, dakle, Vuka Jeremića, ober izdajnika, potpredsednik njegove stranke.

I sad je ona merodavna da nešto priča. I Žarko Trebješanin koji kaže – Vučić želi da se prikaže kao spasilac. Pazite, Žarko Trebješanin je aktivista DS. U ovom trenutku, dok mi pričamo, on je aktivista DS i sad je on merodavan kao psiholog da ocenjuje nešto.

Idemo dalje. „Direktno“, to je onaj Đilasov portal, 14. maja, kaže – pobogu Vučićev morbidni šou o ljudskim ćevapima. Pa, onda „Direktno“, opet taj portal kaže – Vučić strahom hoće da manipuliše javnošću, pa su pozvali kao sagovornika stručnjaka za krizno komuniciranje iz Hrvatske Krešimira Macana. Ne mogu da nađu nikog ovde u Srbiji, pa su našli u Hrvatskoj nekog Krešimira Macana, jel tako Macan, profesore? Dakle, svakome kome padne na pamet da udari po Vučiću, sve može, svako je dobro došao u to jato, bez obzira i ko je i odakle je itd. Pa, onda „Direktno“, 16. maja, kaže - zgadio nam i ćevape, a jutros i burek.

Čitam vam samo naslove. Onda imamo N1, ništa bez N1, kaže – nedelja posle koje ćevapi neće biti ono što su bili.

Dnevni list „Danas“ ili kako bi neki rekli „danasoid“, kaže – Jeremić, dve tačke, Vučićev duševni vihor zabrinjava, Srbija ide u izuzetno opasnom pravcu. Samo kad je njegov duševni vihor na nivou i njegov i onih međunarodnih kriminalaca Patrika Hoa i ostalih njegovih prijatelja po belom svetu.

Dakle, ako se sećate, isto ovakva stvar se desila kada je pre par meseci i pohapšena grupa Veljka Belivuka, pa su se isti ovi mediji na isti način bavili tom temom. Dakle, bavili su se isključivo time da li je predsednik Srbije trebao da pokazuje one fotografije ili nije trebao da pokazuje fotografije, a ne činjenicom da je država u sklopu borbe protiv kriminala uhapsila i rasturila najorganizovaniju kriminalnu grupu na ovim prostorima.

Dakle, na delu je pokušaj obesmišljavanja borbe protiv kriminala, omalovažavanja postignutih rezultata i relativizacija zločina i zločinaca koji su se desili, i to je ono što je jako opasno. Smatram da građani Srbije imaju pravo da znaju potpunu istinu o svakom aspektu koji se tiče borbe protiv mafije i kriminala, a koji vodi država na čelu sa Aleksandrom Vučićem, ma koliko se neki mediji trudili da to tako ne bude.

Za sam kraj, predsedavajući, iskoristio bih priliku da se zahvalim predsedniku Češke gospodinu Zemanu, koji je danas u prisustvu predsednika Srbije Aleksandra Vučića uputio snažnu, toplu i bratsku podršku srpskom narodu u Republici Srbiji i izvinio se zbog NATO bombardovanja i Srbi mu to svakako neće zaboraviti i kako je to Aleksandar Vučić i rekao - Srbi će od sada Čehe smatrati bratskim narodom. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospodine Orliću.

Dame i gospodo narodni poslanici, zamislite da ste Dragan Đilas. Zamislite da ste Dragan Đilas i da morate svako jutro da smišljate nove i nove ideje kako da iskonstruišete neku aferu preko svojih medija, a čime biste skrenuli pažnju javnosti sa vaših milionskih računa po inostranstvu. Zamislite da ste Dragan Đilas pa da morate svaki trenutak da se dovijate kako biste sakrili tragove firmi i kompanija koje ste osnovali po belom svetu. Zamislite da ste Dragan Đilas, pa da morate i da vam zapravo glavna briga bude visina poreskih stopa na Mauricijusu, Hong Kongu, Švajcarskoj i ostalim poreskim rajevima.

Zamislite da ste Dragan Đilas i da baš svako jutro morate da smislite način kako da pokušate da omalovažite neki rezultat koji je Srbija postigla po bilo kojoj temi. Zamislite da ste Dragan Đilas i da svaki dan morate da osmislite novu laž i novu izmišljotinu usmerenu protiv Aleksandra Vučića i Vlade Srbije. Zamislite da ste Dragan Đilas i da iskreno mrzite svaki uspeh Srbije.

Zamislite da ste Dragan Đilas i da svaki dan morate da dajete nove zadatke Mariniki Tepić, Borku Stefanoviću i ostalim iz te tužne ekipe. Zamislite da ste Dragan Đilas i da preko medija koje kontrolišete, vodite besomučnu kampanju protiv svega što ima veze sa Aleksandrom Vučićem, bez obzira na to da li je to dobro za državu i građane Srbije.

Zamislite da ste Dragan Đilas i da ste nemoćni pred činjenicom da je Srbija među najboljim zemljama u svetu kada je reč o vakcinaciji stanovništva. Zamislite da ste Dragan Đilas i da ste potpuno nemoćni pred činjenicom da je Srbija među zemljama sa najvećim privrednim rastom uprkos pandemiji korona virusa. Zamislite da ste Dragan Đilas i da, uprkos ogromnom trudu koji ulažete, ni na koji način ne možete da osporite činjenicu da Srbija danas ima neuporedivo veći ugled u svetu nego, rekao bih, u ko zna koliko decenija unazad. Zamislite da ste Dragan Đilas i da ste apsolutno nemoćni pred činjenicom da je Srbija danas vojno najjača sila u ovom delu Evrope. Zamislite da ste Dragan Đilas i da ste nemoćni pred činjenicom da je u Srbiju u 2020. godini stiglo preko tri milijarde evra direktnih stranih investicija, što je duplo više nego što je ušlo u četiri države regiona zajedno, dakle ukupno.

Zamislite da ste Dragan Đilas i da ne možete da osporite da Srbija nikada nije imala veća izdvajanja za svoj narod van Srbije, dakle za Srbe u regionu. Zamislite da ste Dragan Đilas i da baš ništa ne možete da uradite kako biste osporili činjenicu da je Srbija danas neprikosnoveni lider na Balkanu.

Zamislite da ste Dragan Đilas i da ste u stanju da napadnete čak i mere finansijske pomoći građanima pogođenim krizom usled korona virusa.

Zamislite da ste Dragan Đilas i da koristite čak i svoju decu da biste lili lažne suze pred kamerama dok, istovremeno, preko svojih medija vodite prljavu kampanju upravo protiv dece, ali svojih političkih protivnika.

Zamislite da ste Dragan Đilas i ma koliko se trudili ne uspevate da poništite činjenicu da je Srbija danas pristojna uređena i uspešna zemlja, svetlosnim godinama daleko od one Srbije koju su vodili upravo on i Tadić i Jeremić i Borko Stefanović i Marinika Tepić i Ponoš i Lutovac i svi ostali iz te štetočinske ekipe.

Zamislite da ste Dragan Đilas i da znate da vam je rejting takav da vam je i cenzus, prelazak cenzusa misaona imenica, pa onda iznova, iznova ispostavljate besmislene zahteve i nebulozne ultimatume. Zamislite da ste Dragan Đilas i da ste imali monopol na pretprodaju reklamnih TV sekundi na RTS i ostalim televizijama i zaveli potpuni medijski mrak u Srbiji, a danas imate minimum dve televizije sa kojih vodite kampanju 24 sata dnevno, sedam dana u nedelji, i još tražite nacionalnu frekvenciju za te dve televizije.

Zamislite da ste Dragan Đilas i da ste bili najgori gradonačelnik Beograda u istoriji, čije mandate su obeležili isključivo brojni korupcionaški skandali i višemilionske korupcionaške afere.

Zamislite da ste Dragan Đilas i da imate 619 miliona evra i nikako ne uspevate da nađete način kako biste objasnili ljudima odakle vam taj novac. Zamislite koliko je to tužno. Zamislite koliko je tužan taj čovek.

Na sreću, građani Srbije ne veruju tom i takvom Đilasu i njegovim medijima dok se podrška Aleksandru Vučiću meri u milionima građana koji ga podržavaju, što će izbori pokazati. Zahvaljujem.
Zahvaljujem predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, prekosutra, 1. maja, navršiće se 26 godina od čuvene zločinačke akcije „Bljesak“ u kojoj su svirepo ubijene i nestale 283 osobe srpske nacionalnosti, od čega 114 civila, a među kojima je bilo 57 žena i 11 dece.

Epilog ove zločinačke akcije je etničko čišćenje ovog dela zapadne Slavonije, jer je za nepuna dva dana proterano više od 20 hiljada Srba sa tog prostora na kojima su vekovima živeli. Ujedno, ova akcija predstavlja i pretposlednju veliku agresiju Republike Hrvatske na tadašnju Republiku Srpsku Krajinu koja je, da podsetimo javnost, bila pod zaštitom snaga Ujedinjenih nacija. Nažalost, ta činjenica da je bila zaštićena zona nije sprečila da dođe do ubistva i proterivanja ogromnog broja Srba.

Radi podsećanja i kompletne slike, treba reći da je pre „Bljeska“ bilo tri velike agresije Republike Hrvatske na tadašnju Republiku Srpsku Krajinu.

Napad na Miljevački plato kod Drniša 21. juna 1992. godine, kada je ubijeno i izmasakrirano 40 srpskih teritorijalaca i milicionera, a čija tela su posle bačena u jamu, da bi tek nakon dva meseca bila izvršena ekshumacija i identifikacija.

Posebna bizarnost ovog zločina je da je tom prilikom snimljena i video kaseta koja je u zemljama zapadne Evrope mogla da se iznajmljuje kao horor film. Za ove zločine niko nije odgovarao.

Zatim je usledila tzv. operacija „Maslenica“ ili napad na Ravne Kotare u severnoj Dalmaciji tokom januara 1993. godine. U ovoj agresiji život je izgubilo 348 osoba srpske nacionalnosti što vojnika, što civila, od čega 35 žena i dece, kao i troje dece uzrasta do 12 godina. Još 165 Srba je stradalo u zbegovima kao direktna posledica te agresije.

Ukupno je proterano preko 10 hiljada Srba, a spaljena, opljačkana i potpuno uništena mnoga sela tog područja severne Dalmacije. Posebno je monstruozan bio pokolj na planinskom prevoju Mali Alan, koji se desio 22. januara 1993. godine u neposrednoj blizini osmatračnice Unprofora na planini Velebit kada su pripadnici hrvatske policije mučki i iz zasede ubili i izmasakrirali 22 pripadnika vojske, odnosno srpske vojske Krajine, pritom i jednu bolničarku. Ni za ovaj zločin niko nije odgovarao.

Iste godine, 9. septembra 1993. godine usledio je masakr u Medačkom džepu, u Lici kada je hrvatska vojska izvela iznenadni napad na sprska podvelebitska sela kod Gospića, koja su se takođe nalazila pod međunarodnom zaštitom, odnosno kao zaštićena zona snaga UN. Epilog je 88 ubijenih sprskih vojnika, policajaca i civila. Među civilima je bilo 26 osoba starijih od 60 godina, od čega 17 žena. Srpska sela Divoselo, Čitluk i Počitelj su potpuno sravnjena sa zemljom, opljačkana i uništena.

Čuvena je izjava francuskog generala Žana Kota, koji je bio komandant snaga UN, koji je u svom izveštaju navodi – nisam našao znakove života, ni ljudi, ni životinja u nekoliko sela kroz koja smo prošli. Razaranje je bilo potpuno, sistematsko i namerno. Jedini koji je delimično odgovarao za ovaj zločin, bio je general Mirko Norac, koji je osuđen na, rekao bih, simboličnu kaznu od sedam godina koja mu je potom umanjena na šest godina zatvora, a tokom koje se oženio, dobio dete i sagradio kuću.

Nakon ovoga, 1. maja 1995. godine u pet sati ujutru dogodio se iznenadni napad hrvatskih oružanih snaga na srpske odbrambene položaje sa snagama brojnijim nego što je bilo stanovnika na tom području, a koji je doveo do ogromnog broja ubijenih i proteranih Srba i potpunog egzodusa Srba sa područja Pakraca, Okučana i ostalih delova zapadne Slavonije. Komanda UNPROFOR-a se povukla u svoje baze iz kojih su posmatrali stradanje Srba, iako su bili u obavezi da ih zaštite.

Duge izbegličke kolone prema Republici Srpskoj u kojima se nalazilo hiljadu i hiljadu srpskih civila gađane su i avionskim bombama i tenkovskim projektilima. Oko hiljadu i po pripadnika srpske vojske Krajine je zarobljeno, većina na prevaru, uz pomoć zaštitnih snaga UNPROFOR-a i odvedeno u logore u Bjelovaru, Varaždinu, Slavonskoj Požegi, Novoj Gradiški i Virovitici. Nakon zarobljavanja srpskih vojnika, hrvatski sudovi su ih osudili, zapravo veći broj tih vojnika, za tzv. ratne zločine a više desetina zarobljenika prošlo je višegodišnje torture u zloglasnom logoru Lora u Splitu.

Ovaj zločin direktno su osmislili i isplanirali Franjo Tuđman, tadašnji predsednik Hrvatske, Gojko Šušak, tadašnji ministar odbrane i Janko Bobetko, načelnik Generalštaba, generali Petar Stipetić, Mladen Markač i ostali generali. Ni za ovaj zločin niko nije odgovarao, jer su generali Ante Gotovina i Mladen Markač 16. novembra 2012. godine drugostepenom presudom Haškog tribunala oslobođeni svih optužbi.

U predmetnom periodu u zapadnoj Slavoniji živelo je više od 120 hiljada Srba, a danas jedva da ih ima 17 hiljada. Hrvatska nikada nije sankcionisana zbog napada na područje pod zaštitom UN, niti je bilo ko kažnjen za bombardovanje srpskih civila u zapadnoj Slavoniji.

Postavljam pitanje Ministarstvu spoljnih poslova – da li su preduzete sve raspoložive mere prilikom bilateralnih susreta sa hrvatskim zvaničnicima, a u cilju pronalaženja i procesuiranja svih odgovornih za ratne zločine? Jer, ako Hrvatska pledira da bude demokratska zemlja, mora se suočiti sa svojom prošlošću i procesuirati sve odgovorne za ratne zločine. Zahvaljujem.
Zahvaljujem gospodine Orliću.

Dame i gospodo narodni poslanici, ponovo je poslednjih dana na delu snažna kampanja protiv Aleksandra Vučića kao predsednika Srbije, protiv Vlade Srbije i funkcionera SNS. Tu kampanju predvode oni mediji tradicionalno bliski Draganu Đilasu koji inače vode kampanju 24 sata dnevnog, rekao bih, sedam dana u nedelji. U toj kampanji više nije važno ni koja je tema u pitanju, jer oni će bukvalno svaku moguću temu iskoristiti za napad na Vučića, dakle i nabavku vakcina i privlačenje direktnih stranih investicija i ulaganje u naoružanje i u vojsku Srbije. Dakle, potpuno je nebitno šta je tema, potpuno je nebitno da li je to što pišu i govore istina ili ne. Potpuno je u krajnjem slučaju ne bitno da li je to dobro za građane Srbije i državu. Bitno je samo da to nekako upakuju u kontekst napada na Aleksandra Vučića i da čitav taj narativ bude negativan.

Evo, najnovije je to da im sada smeta i postavljanje spomenika Despotu Stefanu Lazareviću, u Beogradu. Sada ni to ne valja, sada im i to smeta. Dakle, prvo su napadali spomenik Stefanu Nemanji, pa danas napadaju spomenik Despotu Stefanu Lazareviću, pa će sutra naći nešto treće da napadnu i tako u krug i tako redom.

Sada vidimo da su mnogi od njih preko noći postali i veliki ekolozi, da su preko noći postali veliki stručnjaci iz oblasti zaštite životne sredine, pa pokušavaju da ispolitizuju čak i tu temu. I ako se pitate, dame i gospodo narodni poslanici, šta stoji iza te kampanje, odgovor je da je u pitanju pokušaj da se umanji značaj svakog rezultata koji je Srbija do sada postigla po bilo kom pitanju.

Naravno, kada nema argumenata, kada ne mogu argumentima da ospore ono za šta, gotovo čitav svet odaje priznanje Srbiji, onda imamo kampanju laži, kampanju besmislica, lažnih optužbi i izvrgavanja ruglu postignutih rezultata. Ja pitam - kako bi mogli da ospore činjenicu da smo do sada bezmalo najbolji u Evropi kada je reč o broju vakcinisanih, da smo u svetu među najboljim zemljama po tom pitanju, da je do sada u Srbiji preko tri miliona dato vakcina građanima, da je više od 1,8 miliona građana primilo prvu dozu vakcine, a da je više od 1,2 miliona građana primilo i drugu dozu vakcine, da danas stiže još 130 hiljada doza Sputnjik vakcine iz Rusije, da je juče stiglo preko 211 hiljada doza Fajzer vakcine, da će ovih dana stići i dodatna velika količina kineskih vakcina, da je više desetina hiljada ljudi iz regiona došlo u Srbiju da se vakciniše, da smo za rekordno kratko vreme izgradili dve kovid bolnice, a evo sada krećemo u izgradnju treće kovid bolnice u Novom Sadu koja će takođe u rekordnom roku biti izgrađena, da smo za rekordno kratko vreme osposobili Torlak, da ćemo od sada sami puniti vakcine, Sputnjik vakcinu, i to ovde u Srbiji na Torlaku, istom onom Torlaku, koji su ovi, sa početka mog obraćanja gotovo uništili dok su vršili vlast u Srbiji?

Kako da ospore činjenicu da smo apsolutni lider u regionu? Kako da ospore činjenicu da smo u 2020. godini imali preko tri milijarde evra direktnih stranih investicija? Kako da ospore kada je to duplo više nego kada se zbroje sve zemlje regiona, duplo više, nego kada se zbroje i BiH, Severna Makedonija, Crna Gora i Albanija zajedno, a sa druge strane Srbija sama? U pitanju je godina kada je zbog pandemije korona virusa, ceo svet, da kažem, ekonomski na nogama, kada je pandemija pogodila ekonomiju mnogo razvijenijih zemalja. Kako da ospore činjenicu da nam je stopa rasta među najboljima i u Evropi i u svetu, da smo izgradili više puteva nego ko zna koliko decenija unazad? Kako da ospore činjenicu da smo od razorene i uništene vojske Srbije došli do toga da ceo svet priznaje da je Srbija danas vojno gledano najjača u regionu, da se danas ulaže neuporedivo više novca u naoružanje, u vojnu opremu, nego što je to bilo kada su ove štetočine uništavale Srbiju, da je odbrambena moć naše zemlje neuporedivo veća, da nabavljamo najsavremenije oružje i opremu i složene borbene sisteme, poput raketnog sistema „Pancir“, čiju smo moć i efikasnost mogli da vidimo pre neki dan na Vojnoj vežbi „Odgovor 2021“, da su pre neki dan stigla još dva Miga 29 iz Belorusije, da iz dana u dan nastavljamo da snažimo i jačamo našu vojsku, i to baš zato što želimo da sačuvamo mir i stabilnost u ovom delu Evrope, da ostanemo faktor mira i stabilnosti na Balkanu. Čvrst smo opredeljeni za mir i stabilnost. To je nepriskosnoveni i apsolutni interes Srbije i to su razlozi zašto vode besumučnu kampanju protiv Aleksandra Vučića kao nekoga ko najsnažnije i na najbolji način štiti srpske nacionalne interese. Zahvaljujem predsedavajući.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, zagrebački „Večernji list“ je pre nekoliko dana objavio jedan pohvalni tekst o Srbiji, predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću, o postignutim rezultatima Srbije po pitanju vakcinacije, odnosno borbi protiv korona virusa.

Zapravo, samo je konstatovana realnost da je Srbija apsolutni lider u regionu, ali i u Evropi. Citiraću nekoliko delova – dok nas premijer Andrej Plenković svakodnevno zabavlja prepucavanjem sa predsednikom Zoranom Milanovićem, Hrvatska je pod Plenkovićem doživela jednu od najvećih blamaža od kraja rata. Činjenica da su građani Hrvatske na poziv srbijanskih vlast prošlog vikenda putovali na cijepljenje protiv Kovid 19 u Srbiju, nedvojbeno predstavlja težak debakl za Hrvatsku, za hrvatsku političku elitu i za hrvatski plan cijepljenja koji je doživeo potpuni neuspeh.

Dalje kaže - Srbijanski predsednik, Aleksandar Vučić ovu je partiju odigrao sjajno. Vučić se i ovim potezom, kada je reč o borbi protiv pandemije, a cijepljenje protiv kovida celi svet prepoznaje kao jedini način za izlazak iz ovog haosa, definitivno potvrdio kao lider regije, pa čak i cele Evrope s obzirom na to da je Srbija u pogledu procepljenosti svog stanovništva trenutno među najboljima u Evropi i svetu. Preciznije, Srbija je u ovom trenutku prva u Evropi i sedma u svetu prema stopi pune procepljenosti stanovništva. U Srbiji je prvu dozu primilo gotovo dva i po miliona građana, a dvema dozama cepljeno je gotovo milion Srba. Od tada se taj procenat još u povećao.

Takođe, hrvatski portal „Sedam dnevno“ je nedavno objavio članak u kom se navodi da je Srbija vojno daleko nadmoćnija od Hrvatske i da je u pogledu vojne sposobnosti takođe lider u regionu, a pozivajući se na godišnji izveštaj renomiranog sajta „Global Firepower“ koji svake godine pravi rang listu nacionalnih oružanih snaga pojedinih zemalja.

Citiraću neke delove. U naslovu kaže – to nam nije drago čuti, ali Srbija je vojno jača od Hrvatske. Kaže – ništa nije iznenađujuće iz jednostavnog razloga što je Srbija od 2018. godine u ogromnom procesu obnavljanja svojih oružanih snaga. Realizovali su donaciju migova iz Belorusije, donaciju migova i modernizaciju iz Rusije, iz Kine su nabavili bespilotne letelice dugog dometa, iz Izraela i Turske nabavljaju bespilotne letelice, tenkove T72 od Rusije, obnavljaju protivzračnu odbranu francuskim raketama „mistral“ i ruskim protivzračnim sustavima Pancir- S1, tako da to nije nikakva novost.

Predsedavajući, zašto sve ovo iznosim? Zato što je zanimljivo kakav odnos neki domaći mediji, uglavnom oni mediji pod kontrolom Dragana Đilasa, imaju kada je reč o Aleksandru Vučiću, kada je reč o Vladi Srbije, o dosadašnjim rezultatima koje niko, pa čak niko i spolja, iz sveta ne može da ospori.

Dovoljno je pogledati naslovne strane određenih novina proteklih dana. Evo, uzmimo za primer jedan niskotiražni tabloid koji je odavno postao Đilasov dnevni bilten, samo vidite njihove naslove, jučerašnje izdanje kaže – predsednik može samo greškom da kaže istinu. Dan pre toga naslov – penzionerima vitamini, a Vučiću lek za pamćenje. Nekoliko dana pre toga – vlast napravila gužvu, jer vakcini ističe rok. Sada se oni tu bave nekim teorijama zavere, kao ističe vakcini rok, pa je zato vlast napravila gužvu. Nekoliko dana ranije kaže – zašto je baš u Rudnoj Glavi Vučić najavio vakcinaciju? Sad ih to zanima, sada je to jedino važno, zašto baš u Rudnoj Glavi. Tako oni vide i tako izveštavaju o rezultatima Vlade Srbije, predsednika Srbije.

Dakle, ono zašta ceo svet odaje Srbiji priznanje, za njih to nije važno, to njima nije bitno, za njih to nije čak ni vest, odnosno jeste vest, ali ako oni to nekako pokušaju da stave u kontekst dnevne politike, ako uspeju nekako da to pretvore u kampanju protiv Vučića, da naruže nekako Vučića i da ga optuže za funkcionersku kampanju ili ostale gluposti.

Očigledno je da su u svojoj mržnji prema Vučiću potpuno izgubili kompas, pa su počeli da napadaju, pazite, čak jedan krajnje ljudski gest, jedan krajnje human gest. U pitanju je paket pomoći penzionerima u vidu raznih vitamina, itd. Sad, ni to ne valja, sad ni to nije dobro, sad i protiv toga vode kampanju.

Pritom, ne govorim o redovnom paketu pomoći penzionerima, finansijskom paketu, dakle, 110 evra svakom penzioneru, 30 plus 50 evra, nego o ovoj vanrednoj akciji u sklopu borbe protiv korona virusa, a u cilju pospešivanja imuniteta kod penzionera. Sada i to ne valja. Sada vode kampanju i protiv toga, pa kažu populističke mere i ostale gluposti. Pogledajte dokle to ide.

Završavam uskoro. Pogledajte tu zamenu teza i tu protivrečnost. Danima na N1 vrte priču kako država ne vodi ozbiljnu medijsku kampanju za vakcinaciju, kako ne ulažemo dovoljno napora u tom smislu, a rezultati su takvi da smo najbolji u Evropi po tome, najbolji u Evropi, a među prvima u svetu. To vam samo govori da je u borbi protiv Vučića dozvoljeno apsolutno sve i da su u stanju da napadnu ama baš svaku temu s tim u vezi.

Po ko zna koji put ću ponoviti na samom kraju, budite vi opozicija ovoj vlasti, nemamo mi nikakav problem sa tim, ali prestanite da se ponašate kao opozicija državi, kao opozicija narodu i nacionalnim interesima. Zahvaljujem.
Zahvaljujem gospođo Kovač.

Uvaženi ministre gospodine Nedimoviću, dame i gospodo narodni poslanici, danas raspravljamo o veoma važnoj temi, popisu stanovništva koji je trebao da bude u redovnom roku ove 2021. godine, ali koji iz objektivnih razloga koji su svima razumljivi moramo da odložimo za sledeću godinu.

To nije slučaj samo kada govorimo o našoj zemlji, to je slučaj i sa ostalim zemljama. Gotovo sve zemlje regiona su se već odlučile na sličan korak i moram da priznam da sa velikim nestrpljenjem iščekujem rezultate popisa upravo u zemljama regiona, jer će taj popis dati pravu sliku o tome u kakvoj se da kažem, situaciji nalazi veliki broj Srba u regionu, o njihovom položaju, ali i odnosu koji države regiona imaju prema srpskom narodu.

Kada govorimo o položaju Srba u regionu, nažalost uglavnom govorimo o problemima sa kojima se Srbi u regionu suočavaju. Neretko su ugrožena osnovna prava, neretko su proganjani, neretko su maltretirani. Negde nije rešen status, kao na primer u Sloveniji, pa tamo čak nije ni priznat status nacionalne manjine, a negde nemaju pravo ni na maternji jezik. Da ne pričamo o pravu na školovanje na maternjem jeziku ili informisanju itd. to je već mnogo viši nivo.

Iako nam od nekih iz Slovenije stižu razne zamerke, a svi znate na koga mislim, ima jedna gospođa koja bi želela da odlučuje o tome ko će biti na vlasti u Srbiji, a kada pogledamo odnos Slovenije prema srpskom narodu u Sloveniji, zaključak bi bio da bi gospođa Fajon trebala više da se fokusira na demokratizaciju Slovenije i da predloži neke aktivnosti ka poboljšanju vladavine prava u toj zemlji, zaštiti ljudskih i manjinskih prava, na primer, itd.

Zašto ovo ističem? Zato što su Srbiji u Sloveniji najbrojnija nacionalna zajednica, a ipak nisu priznati kao nacionalna manjina. Dakle, ne ostvarujemo tamo kolektivna prava, nismo predstavljeni u slovenačkom parlamentu, srpski jezik nije priznat kao manjinski jezik, nemamo medije, nemamo školu na maternjem jeziku, praktično, otvoren je put ka asimilaciji.

Kada govorimo o Severnoj Makedoniji, tu bar imamo pravo na obrazovanje na maternjem jeziku, doduše deklarativno, jer se u promilima meri broj Srba koji pohađa nastavu na srpskom jeziku, odnosno ostvaruje to Ustavom garantovano pravo. To su tri opštine – Staro Nagoričane, Kučevište i Tabanovci, s tim što treba imati u vidu da nas u Makedoniji ima ne manje od 36 hiljada, doduše, po popisu iz 2002. godine, a opravdano treba smatrati da nas je značajno više.

Dakle, nikako se ne može reći da je položaj Srba u Severnoj Makedoniji zadovoljavajući, prvenstveno zato što ne uživamo slobodu veroispovesti, koja je takođe garantovana njihovim Ustavom. Ljudi treba da znaju da nam je zabranjena naša crkva, kanonski priznata. Ali, za razliku od Slovenije, koju sam pominjao, barem imamo status nacionalne manjine, pa onda imamo po neku TV emisiju, pa imamo radio emisiju, ali to svakako nije ni približno zadovoljavajuće, tim pre što Srbija redovno finansira aktivnosti makedonskog Nacionalnog saveta, izdavačku aktivnost, informativnu delatnost Makedonaca u Srbiji, itd.

Posebno je problematičan položaj Srba u Crnoj Gori. Tamo nit smo nacionalna manjina, niti smo konstitutivni narod. Nemamo pravo na upotrebu maternjeg jezika, ne dobijamo finansijska sredstva iz budžeta, dakle, od države, za negovanje prosvetnog, kulturnog identiteta, a da ne pričamo o potpunoj nesrazmernosti kada govorimo o zastupljenosti u državnim organima, odnosno u državnoj službi. A treba pomenuti da nas je tamo gotovo trećina. Dakle, ne manje od 29,36% kada se uzmu u obzir oni koji su se na popisu 2011. godine, na poslednjem popisu, izjasnili kao Srbi, i još dve podkategorije – Srbi povlaka Crnogorci i Crnogorci povlaka Srbi. Kada i te dve kategorije dodamo onima koji su se izjasnili kao Srbi, ima nas 29,36% i evo, ako želite, kako to izgleda po opštinama u Crnoj Gori: Andrejevica – 5.071 stanovnik, 3.193 Srba, 63%, u Baru – od 42.000, Srba ima 10.895, skoro 26%, Berane – 34.000, 14.800 Srba ili 44%, Bijelo Polje – 46.000, 16.700 Srba, odnosno 37%, Budva – 19.218, Srba 7.400, Cetinje – 16.657, Srba 778, Danilovgrad – 18.472, Srba 5.155, Herceg Novi – 30.800, Srba 15.260 ili skoro 50%, Kolašin – 8.380, Srba 3.111, Kotor – 22.600, Srba 7.028, Mojkovac – 8.622, Srba 3.096, Nikšić – 72.443, Srba 19.025, Plav – 13.108, Srba ima 2.107, Pljevlja – 30.700, Srba 17.667 ili 57,38%, Plužine – 3.246, Srba 2.134, Podgorica 185.937, Srba 44.748, odnosno skoro 25%, Rožaje – 22.964, Srba 828, Šavnik – 2.070, Srba 897, Tivat – 14.031, Srba 4.497, Ulcinj – 19.921, Srba 1.144, Žabljak – 3.569, Srba 1.521. I ukupno, od 629.029 građana, 182.046 je onih koji su se izjasnili kao Srbi.

Dakle, gotovo trećina stanovništva, trećina građana, minimum, plus još mnogo više onih koji se izjašnjavaju da govore srpskim jezikom, njih je gotovo 47%. A u stvarnom životu kao da ne postoje, kao da ih nema, kao da su statistička greška. To je sve posledica politike koju je vodio Milo Đukanović, a ta antisrpska politika je eksplodirala nakon 2006. godine, posle sumnjivog referenduma, kada se Crna Gora odvojila od Srbije.

Pokojni patrijarh Irinej je jednom prilikom izjavio da ga položaj Srba u Crnoj Gori umnogome podseća na položaj Srba u NDH. Mnogi su ga osudili zbog te izjave, ali ja mislim da nije pogrešio u oceni.

Bilo kako bilo, promene su se dogodile. Milo Đukanović je na putu ka političkoj istoriji, tačnije ka smetlištu političke istorije, a na novim vlastima je da poboljšaju položaj i status Srba u Crnoj Gori. Videćemo da li će pokazati političku volju za to i kako će to ići. Zato sam i rekao u uvodu da sam nestrpljiv u pogledu iščekivanja rezultata novog popisa stanovništva.

Posebna tema je položaj Srba u Hrvatskoj. O tome se mogu stotine i stotine knjiga napisati i stotine i stotine filmova snimiti, ali, nažalost, o tome najviše znaju upravo Srbi koji žive u Hrvatskoj. Oni tamo žive i dnevno su izloženi najrazličitijem maltretiranjima, najrazličitijim proganjanjima, ali i potpunim ignorisanjem i zanemarivanjem osnovnih ljudskih i manjinskih prava, svakog dana, na svakom nivou.

Pre neki dan, Milanović u napadu histerije, kad god ima napad histerije on tako izvređa Srbe, izvređa srpske predstavnike, izvređa Beograd, najmonstruoznije uvrede na dnevnom nivou dobijamo sa te strane i ono što je najgore, to ne nailazi na osude. To ne dotiče ni Tanju Fajon ni ostale iz Evrope, niko od tih dežurnih dušebrižnika se ne oglašava, „suza moja nema roditelja“, što bi rekao veliki Njegoš kad su u pitanju Srbi i to malo Srba što je ostalo u Hrvatskoj, a videćemo posle i neke brojke, i to malo što nije proterano u „Bljesku“, što nije proterano u „Oluji“, ne može da ostvari svoja prava koja im, ponavljam, Ustav garantuje.

To se najbolje videlo u Vukovaru, gde Srbi uprkos činjenici da ih je gotovo 35%, ne mogu da dobiju ćirilične table, gradonačelniku se ne sviđa ćirilica i to je to. On je jači od Ustava, može mu se.

Sad, zamislite da tako nešto u Srbiji. Zamislite da u bilo kom delu Srbije dođe do situacije u kojoj se ne poštuju Ustavom garantovana manjinska prava, bilo koje manjine. Zamislite to. Sva Evropa bi se momentalno digla na noge. Svaki ćata u evropskoj administraciji bi momentalno osudio, u roku od dva sata bi svi osudili. Nizale bi se deklaracije, rezolucije, osude, pretnje bombardovanjem, pretnje sankcijama, ko zna čega je bilo.

Dakle, ono što se Srbiji gleda kroz lupu, to za ostale države izgleda da ne važi. Ljudska prava? Ma nije to važno. Položaj Srba u vašoj zemlji? Koga to zanima. Jer, kako drugačije objasniti sistemsko i sistematsko zanemarivanje prava našeg naroda i činjenicu da nas je od popisa do popisa sve manje u Hrvatskoj. Ako sve to nije tako, ja pitam – gde nestade toliki narod?

Hajde da se podsetimo da je u SR Hrvatskoj, Socijalističkoj Republici Hrvatskoj bilo 582 hiljade Srba. Godine 1991, baš nakon onog izbacivanja konstitutivnosti, o kome je pričao moj kolega Đorđe Todorović, koji je naš ovlašćeni predstavnik za ovu raspravu, dakle 1991. godine u onakvoj atmosferi 582 hiljade Srba je smoglo snage da se izjasne kao Srbi, u onakvoj atmosferi. Naravno da u taj korpus treba svrstati još oko 100 hiljada onih koji su se izjasnili kao Jugosloveni. Lakše im je valjda bilo tako, ne treba ih osuđivati, treba razumeti.

Ako tome dodamo 74 hiljade, onih koji su odbili da se izjasne, a znamo da je većina Srba iz tog korpusa, da li zbog straha, da li zbog nelagode, su odbili da se izjasne, jer sećamo se konteksta i čitave histerije koja je tada bila na delu, onda nas to ukupno dovodi do cifre od između 750 hiljada i 800 hiljada Srba u Hrvatskoj, te 1991. godine. Sada se nameće pitanje, a gde su ti ljudi? Gde su ti ljudi, ako uzmemo u obzir rezultat popisa iz 2011. godine, kada je svega 186 hiljada Srba, ili 4,36%? Znamo mi dobro i gde su oni i šta se dogodilo sa njima ali ova pitanja su zapravo pitanja za vlade tih države i za evropske dušebrižnike.

Ne želim da potrošim svo vreme za raspravu, analiziraću sad još i situaciju u Federaciji BiH, Albaniji i ostalim državama, gde postoji pregršt problema, želi da zaključim da je vreme da se svi u regionu ugledaju na Aleksandra Vučića, da ostave nesuglasice iz prošlosti, i da se okrenemo budućnosti u kojoj moramo da sarađujemo i da zajedno radimo za dobrobit naših građana.

Mir i politička stabilnost, u regionu, su preduslov za svaki vid napretka i kada govorimo o ekonomiji, i kada govorimo o borbi protiv korona virusa, a i u svakom drugom smislu. Drago mi je i ponosan sam što je Srbija, koju vodi Aleksandar Vučić, prednjači, da kažem, u očuvanju mira i političke stabilnosti u regionu. Zahvaljujem.
Zahvaljujem gospodine Dačiću.

Dame i gospodo narodni poslanici, imam više poslaničkih pitanja i sva su upućena Ministarstvu finansija, Poreskoj policiji, Poreskoj upravi i Upravi za sprečavanje pranja novca.

Naime, da li je Dragan Đilas preko izvesnog Paskal Šmita povezan sa čak 34 kompanije u Švajcarskoj? Ovo pitanje proističe iz pretrage švajcarskih poslovnih portala gde se može videti da je taj Paskal Šmit potpisnik ili ovlašćeno lice u 34 firme. Pazite, negde se vodi kao član borda direktora, negde kao član upravljačkog borda, negde partner, negde menadžer itd, a jedna od njih je i Đilasova firma. Simptomatično je i to da je u pitanju firma u kojoj su potpisnici upravo Dragan Đilas i taj Paskal Šmit, a koja je registrovana u Švajcarskoj, u gradu Cug koji inače važi za najveći poreski raj, da tako kažem, u Švajcarskoj i zove se „Multikom open AG“. Tako se bar zvala do 28. decembra prošle godine kada je naprasno promenila ime u „Open internešnal AG“. Sama promena naziva upućuje na to da je Đilasova namera bila zapravo da se zametne trag.

Ako uz tu sumnjivu promenu naziva preduzeća dodamo i činjenicu da je ta firma čak tri puta dokapitalizovana i da sada na računu ima preko 620 hiljada evra, onda se nameće pitanje da li je reč o pranju novca ili pokušaju da se izbegne plaćanje poreza ili i jedno i drugo?

Drugo pitanje se odnosi na sumnjivo poslovanje firme „Askanijus Ltd“ iza koje takođe stoji Dragan Đilas i proveru računa te firme na Mauricijusu, a na čijem kontu je utvrđeno da postoji 5.741.025 evra. Pa takođe i tu pitam da li je plaćen porez na kapitalnu dobit, da li je plaćen porez na dividende, da li su plaćeni ostali porezi i sve ostale zakonske obaveze u tom smislu?

I ako tome dodamo i otkriće da Đilas ima račun i u Hong Kongu, dakle 3,3 miliona evra „Benk of Čajna Ltd“, a gde su opet ovlašćena lica Dragan Đilas i taj Paskal Šmit, pominjan malopre, iako znamo da postoje indicije da u još više desetina zemalja ima više desetina računa, e onda se iz aviona vidi da je od početka želja bila da se novac izvuče iz zemlje, da se rasuje po svetu, da se smesti po raznim računima i da se mutnim i sumnjivim transakcijama zametnu tragovi tog novca.

S tim u vezi, postavljam pitanja da li će Uprava za sprečavanje pranja novca otpočeti istražne radnje, kada je reč o ovim računima? Dakle, da li će doći do privremenog blokiranja ovih sredstava, do okončanja postupka i da li će ukoliko se dokaže da je protivpravno stečena, ova sredstva biti trajno oduzeta?

Zašto je ovo važno? Zašto je ovo jako važno? Zato što je ovo idealna prilika da šira javnost, ali i svi građani Srbije steknu kompletnu sliku kolike su razmere pljačke i lopovluka i koliko su žuti tajkuni, dakle, i Đilas i Šolak i svi ostali zajedno izneli novca iz zemlje i smestili po raznim računima po inostranstvu.

Takođe, očekujem da istraga da odgovore i na ostala važna pitanja, a to je prvenstveno pitanje čiji je to novac? Čiji je taj toliki novac? Dakle, odakle toliki novac na tim računima, na koji način si ga stekao, kako si ga zaradio, da li je izvlačen iz zemlje za vreme dok si obavljao razne državne funkcije, gradonačelnik, ministar u Vladi i sve ostalo? I konačno, a zašto izbegavaš poligraf? Čega se toliko plašiš, ako nemaš šta da kriješ da bi izbegavao poligraf?

I odgovore očigledno nećemo dobiti od njega. Umesto odgovora stižu napadi na novinare, stižu napadi na Aleksandra Vučića, stižu napadi na nas iz SNS i valjda misli da će tim napadima i lansiranjem i kreiranjem raznih, nazovi afera, fabrikovanih afera preko njegovih i Šolakovih medija, a to su oni mediji kojima Đilas tek tako lako otpiše dug, pokloni, praktično 440 miliona dinara i to vam je nova afera, predsedavajući.

Nemam sada vremena o tome da pričam, ali u jednom današnjem listu je sve objašnjeno. Dakle, i najsmešnije od svega je najava Dragana Đilasa da će podneti ili je podneo već neke prijave protiv Aleksandra Vučića, protiv Siniše Malog, protiv Vladanke Malović, protiv više novinara.

Dakle, možeš da podneseš i stotine i hiljade prijava protiv svih nas iz SNS koliko nas ima, ali to nas neće sprečiti da građanima iznesemo istinu o svim tvojim lopovlucima i kriminalu. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Uvažena ministarko sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, uvek kada govorimo o nekom predlogu zakona, kako u načelnoj, tako i u raspravi u pojedinostima, treba naročito voditi računa o tome šta će taj zakon doneti građanima Srbije i koje će pozitivne efekte taj zakon proizvesti.

Mi smo i u načelnoj raspravi kako od vas gospođo Vujović, tako i od naše ovlašćene predstavnice naše poslaničke grupe gospođe Beloice čuli sve one najvažnije elemente zašto treba podržati ovaj zakon i koji su to benefiti konkretno koje će država i građani imati kada usvojimo ovaj zakon.

Danas kada raspravljamo o amandmanima na ovaj predlog zakona, a koji su podneti od strane grupe narodnih poslanika koji ne pripadaju svi istoj poslaničkoj grupi, već dolaze iz različitih poslaničkih grupa i da kažem različitih političkih opcija i različitih stranaka, mi time dajemo jednu odgovornu crtu ovoj diskusiji, ali time i podvlačimo jasnu razliku između državotvorne politike koju vodi Aleksandar Vučić, a čiju politiku se trudimo da sledimo i običnog politikanstva koje je na delu od strane onog dela opozicije koji predvodi Dragan Đilas.

Istine radi, taj deo opozicije nije ovde. Taj deo opozicije koju predvodi Dragan Đilas nije zastupljen u parlamentu, prevashodno zbog svoje sulude odluke da se sakriju iza bojkota izbora, ali ih to ne sprečava da preko svojih medija i nekih nevladinih organizacija vode snažnu i prljavu kampanju protiv Aleksandra Vučića, ali i protiv svakog onoga ko se usudi da javno podrži Aleksandra Vučića. Zato su na tapetu poslednjih dana i kolega Aleksandar Martinović i koleginica Sandra Božić i kolega Vladimir Orlić i Marko Atlagić i Bakarec i svi ostali koji se usude da javno podrže politiku Aleksandra Vučića.

U toj kampanji su očigledno, dame i gospodo dozvoljena sva sredstva. Dozvoljeno je laganje, dozvoljeno je iznošenje lažnih optužbi, dozvoljeno je iznošenje gomile, da kažem, izmišljotina, pa i besmislenih izmišljotina i više nije, ako ste primetili važno ni o kojoj temi je reč. Dakle, nije više važna tema, bitno je samo kako po svaku cenu tu temu dovesti u kontekst dnevne politike i napasti Aleksandra Vučića. Tu prednjače mediji za koje odavno znamo da su pod otvorenom kontrolom tajkunskih centara, čitaj, Dragana Đilasa i Šolaka, ali i mnoge tzv. nevladine organizacije i neću pominjati koje su to organizacije.

Svi dobro znate koje su to organizacije čije delovanje, čiju ulogu, čiju štetočinsku ulogu, delovanje, ali i finansiranje, način finansiranja od koga dobijaju pare, koliko para, maestralno je objasnio juče na sednici, naš šef poslaničke grupe Aleksandar Martinović. Iako se pitate, zašto su toliko agresivni u poslednje vreme, pa ta kampanja protiv Vučića i svih ostalih, ta kampanja polako prerasta u histeriju? Odgovor je, zato što se Vučić dotakao teme koja ih očigledno najviše boli, a to je novac. Novac, dame i gospodo, pare. Dakle, Vučić se usudio da dirne, da kažem, u osinje gnezdo, a to su računi u inostranstvu, računi u Švajcarskoj, Mauricijusu. Pogodio ih je u centar i pogodio ih je tamo gde najviše boli.

Neverovatno je dokle su spremni da idu u svojim lažima. Dakle, nakon svih dokaza koje smo videli poslednjih dana, nakon svih papira koje smo videli, nakon svih dokumenata koji su objavljeni Dragan Đilas mrtav, ladan izađe i kaže – ne, ne, ja nemam nikakve račune na Mauricijusu, niti bilo gde drugde.

Ja ne mogu da se ne zapitam onda, gospođo ministre, šta je sledeće? Šta je sledeće? Ja očekujem da će sada da negira da se zove Dragan Đilas. Ja očekujem da će da negira da je bio gradonačelnik Beograda. Istine radi, uzgred budi rečeno, najlošiji gradonačelnik Beograda, u istoriji Beograda, ali očekujem da će i to da negira. Očekujem da će da negira i da je bio ministar u Vladi, pa očekujem da će da negira i da je bio direktor one kancelarije, narodne kancelarije ili kako se već zvala, dok je Boris Tadić bio predsednik Republike. To je i onako bila izmišljena funkcija, izmišljeno radno mesto samo za Dragana Đilasa. Može on sve da negira, ali građani Srbije dobro znaju, pravu istinu i o bogatstvu, i o računima, i o računima u inostranstvu i o nekretninama, i o milionima, o svemu.

Ono što je jako važno to je da ova istraga, tj. da ova Mauricijus afera ide do kraja zato što je idealna prilika da se rasvetle svi sumnjivi poslovi, sve sumnjive, sve mutne finansijske transakcija i sav kriminal koji smo mogli da vidimo poslednjih dana i da građani konačno dobiju ključne odgovore, odnosno odgovore na ključna pitanja, a to je na koji način se Dragan Đilas toliko obogatio, kako je od 74 hiljade evra za relativno kratko vreme uspeo da stekne stotine i stotine miliona evra?

Ono što je najvažnije, da li je zloupotrebljavao državne funkcije na kojima se nalazio, koje je obavljao u vreme kada su svi oni bili na vlasti, dakle i on i ostali njegovi pajtaši, i Boris Tadić, i Borko Stefanović, i Marinika Tepić, i Dušan Petrović i svi oni zajedno, Jeremić kao da kažem štetočine i upropastitelji Srbije. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, država poslednjih nedelja vodi oštru i sveobuhvatnu, rekao bih, akciju u okviru borbe protiv mafije, u okviru borbe protiv kriminala, u okviru borbe protiv organizovanih kriminalnih grupa, ali i borbu protiv pojedinaca iz državnih struktura, ali i svih onih koji su pomislili da mogu da se stave iznad zakona i iznad države.

U toj borbi smo postigli već ozbiljne rezultate. Pohapšena su mnoga lica, rasturena je jedna od najorganizovanijih kriminalnih grupa na ovim prostorima. Vode se brojne istrage, vode se brojni postupci, očekuju se brojne optužnice.

Sva logika nalaže, dame i gospodo narodni poslanici, da i javnost i građani treba da pruže potpunu podršku ovoj akciji borbe protiv mafije. To bi bilo normalno, to bi bilo očekivano, to bi bilo prirodno, u krajnjem slučaju.

Međutim, od dela javnosti, od dela medija u Srbiji, kako štampanih, tako i elektronskih, ta podrška izostaje, i ne samo što izostaje, već su krenuli u otvorenu kampanju obesmišljavanja borbe protiv mafije, omalovažavanja postignutih rezultata, pa se prosto takmiče ovih dana u izvrgavanju ruglu svih postignutih rezultata kada govorimo o borbi protiv mafije.

Ako pogledate koji su to mediji, predsedavajući, videćete da su to isti oni mediji koji su, da kažem, pod direktnom ili indirektnom kontrolom Dragana Đilasa, a koji inače mesecima i godinama vode stravičnu kampanju protiv Aleksandra Vučića i svih onih koji slede politiku Aleksandra Vučića. I odjednom za njih je postalo glavno pitanje u državi – da li je Aleksandar Vučić trebao da pokaže nekakve slike na konferenciji za štampu ili ne? To je sada glavni problem u Srbiji. To je glavni problem na Balkanu, to je glavni problem u Evropi, na svetu – da li je Aleksandar Vučić smeo da pokaže neke fotografije ili ne?

To su debate, to su specijalne emisije, to je gomila opskurnih likova koji svaki dan gostuju 24 sata na Novoj, na N1, i sada, pazite, vrlo perfidno, klasičnom zamenom teza, pokušavaju da istisnu iz fokusa akciju borbe protiv kriminala, akciju hapšenja najopasnijih kriminalaca i ubica. Sada to više nije važno, sada pokušavaju da nametnu kao glavno pitanje – da li smo smeli da objavimo fotografije ili ne? Više nije važno šta su pohapšene ubice, što su pohapšeni kriminalci, po diktatu kreće organizovana hajka protiv Vučića, u kojoj se od žrtve pravi krivac.

Pogledajte sada dokle to ludilo ide. Pogledajte samo mali deo tih naslova koji su ovih dana aktuelni - mediji bili dužni da zaštite javnost od Vučićeve ludosti, to objavljuje jedan niskotiražni Đilasov tabloid, neću da reklamiram. Pa onda, isti taj tabloid kaže, to je ona Judita Popović iz REM-a, ona kaže – užasnuta sam konferencijom za novinare Aleksandra Vučića. Pa se oglašava i Dinko Gruhonjić, znate ko je Dinko Gruhonjić, koji kaže da je izveštavanje medija po ugledu na medijske slobode Severne Koreje. Pa se onda oglašava, pazite sad, sad je i on merodavan, Marko Bastać, Marko Bastać kaže – REM je saučesnik u gnusnom događaju. Pa se onda oglašava i Željko Bodrožić, pa i Tadić ima šta da kaže u tom smislu, kaže – Vučićeva konferencija vrhunac bizarnosti političke patologije. Dakle, sve stručnjak do stručnjaka. Osetili ste ironiju u mom glasu.

E, sada predsedavajući, ako ovo povežemo sa jednom zanimljivom pričom koja se pojavila ovih dana u medijima, a koja nije dobila nikakav, da kažem, epilog, nikakav odgovor, čak ni demanti, a radi se o informaciji da je Boška Obradovića finansirao iz Crne Gore, sa 300 hiljada evra, niko drugi nego Brano Mićunović, za koga se u javnosti smatra da je jedan od najuticajnijih kriminalaca na ovim prostorima.

Ovako to izgleda. Brano Mićunović dao je 300 hiljada evra pokretu Dveri, na čijem čelu je Boško Obradović, stoji u izveštaju crnogorske službe o balkanskom donu, čije delove danima ekskluzivno objavljuje Srpski telegraf, pa se kaže, prema onome što piše u tom dokumentu, čovek za vezu bio je Srđan Nogo, koji se u međuvremenu, sećate se onog Srđana Noga, one poštenjačine, e, taj Srđan Nogo, prema izjavi nekadašnjeg direktora Dveri Slobodana Dimovića, on je bio čovek za vezu da ode po taj novac kod Brane Mićunovića, za realizaciju pomenute transakcije bio je zadužen nekadašnji narodni poslanik Srđan Nogo.

Ako znamo da postoje glasine da je Boška Obradovića od ranije finansirao i onaj tocilo, ne sećam mu se više imena i prezimena, znam da mu je nadimak tocilo i znam da je hapšen sa ogromnom količinom droge, čak se tvrdilo u javnosti da mu je kum, a Boško Obradović ni na to nije nikada dao odgovore.

Završavam uskoro. Ako znamo da je i Đilas u mnogo navrata bio povezivan sa ljudima iz organizovanog kriminala, da voli da se slika sa raznim kriminalcima, počevši od onog bivšeg šuraka, onog Dabovića, pa do onog Vlade Japanca itd, pa ako znamo da i Marinika Tepić voli da se druži i da se slika sa poznatim dilerima i kriminalcima, a Đilas i sa osuđenim kriminalcima, pa ako sve to znamo, onda ovo dobija sasvim drugi kontekst. Onda je potpuno jasno ko se u Srbiji druži sa kriminalcima, kome smetaju hapšenja kriminalaca, kome smeta Aleksandar Vučić i ko ne želi obračun sa mafijom. Dakle, smeta im Aleksandar Vučić.

Završavam u ovoj rečenici. Zato iz dana u dan vode kampanju protiv njega, nadajući se da će na taj način da ga sruše. Neće im to uspeti.
Zahvaljujem predsedavajući.

Jako ću kratko. Uvaženi gospodine Vulin, poštovani gospodine Lazarov, uvaženi gospodine Kataniću, dame i gospodo narodni poslanici, zadovoljstvo mi je da vas izvestim da je Odbor za odbranu i unutrašnje poslove na današnjoj sednici jednoglasno odlučio da predloži Narodnoj skupštini da prihvati Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Države Palestine u oblasti bezbednosne saradnje.

Kao što stoji u samom nazivu intencija je da se navedenim sporazumom na jedan celovit i sveobuhvatan način reguliše i buduća saradnja Srbije i Palestine u oblasti borbe protiv svih oblika kriminala.

Pored toga što je sporazumom predviđeno da svaka strana obaveštava drugu o informacijama u vezi sa kriminalnim radnjama, naročito je važno istaći da navedeni sporazum daje mogućnost razmene podataka koji nose oznaku stepena tajnosti, čime će biti omogućena brža razmena podataka i informacija koje su od značaja za efikasnije delovanje nadležnih državnih organa zemalja potpisnica.

Naravno, jako je važno i zadovoljstvo mi je što je i ministar u obraćanju to naglasio, važno je napomenuti da je država Palestina prilikom glasanja o pristupanju samoproglašene i lažne države Kosovo Interpolu, otvoreno i nedvosmisleno stala na stranu poštovanja osnovnih principa međunarodnog prava.

Iz svega ovoga se jasno vidi da je zahvaljujući politici koju vode predsednik Srbije i Vlada Srbije, Srbija prepoznat kao stabilan i pouzdan partner, ali i kao zemlja koja veoma ozbiljno shvata značaj borbe protiv transnacionalnog organizovanog kriminala i terorizma. Na kraju, uveren sam da će i narodni poslanici imati razumevanja za sve iznete argumente i da će u danu za glasanje dati podršku predloženom sporazumu. Hvala.
Za razliku od prethodnog govornika, predsednik Srbije zna i svaku mesnu zajednicu i svako naselje i svako selo i svaki zaseok naše države Srbije, kao i naše južne pokrajine, kao i mnogih država regiona, ono što sada nazivamo regionom. Ali, nije to tema.

Predsedavajuća, uvaženi ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, koincidencija je dovela do toga da je i meni, pripremajući se za današnju sednicu, na pamet pao čuveni odgovor Vinstona Čerčila kada je Hitler napao Veliku Britaniju, a nakon predloga ministara da se novac namenjen za kulturu budžetom izmesti i premesti u ratni budžet, na šta je on odgovorio: „Ako ukinemo izdvajanja za kulturu, šta je to što onda branimo?“

Mislim da svi mi prisutni treba da imamo to u vidu danas kada govorimo o kulturi, o infrastrukturnim projektima iz kulture, o rekonstrukciji pozorišta, muzeja, galerija, kulturnih centara širom Srbije, čime pokazujemo odlučnost i volju države da ulaže u kulturu i da nam je kultura visoko na listi prioriteta.

Takođe, pokazujemo da imamo snage i sposobnosti da na kvalitetan način rešimo sve one nagomilane probleme koje imamo kada govorimo o stanju infrastrukture u kulturi. Smatram da je izuzetno važno da negujemo materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu, i to u skladu sa Strategijom razvoja kulture Srbije od 2020. do 2029. godine i obezbedimo širu dostupnost kulture preko ustanova i medija. To će, sasvim nesumnjivo, doprineti razvoju kulturnih inicijativa, privrednoj aktivnosti, otvaranju novih radnih mesta, kao i dodatnom razvoju turizma u Srbiji. To su oni konkretni benefiti koje će ovaj sporazum proizvesti.

Naravno, da bi došli do ove tačke, potrebno je bilo da prethodno finansijski konsolidujemo državu, da ozdravimo stanje javnih finansija, da oporavimo ekonomiju i privredu stavimo na zdrave i stabilne noge. Zato mi je zadovoljstvo što mogu da istaknem da sve više pažnje i značaja pridajemo kulturi i da uspešno sprovodimo malopre pomenutu Strategiju razvoja kulture Srbije, a kojom je definisano srpsko kulturno jezgro i, još važnije, srpski kulturni prostor koji ne podrazumeva samo teritoriju današnje Srbije kakvu je znamo, već i prostor na kome je srpski narod ostavio brojne tragove materijalne i nematerijalne kulturne baštine kroz istoriju.

Ali, dame i gospodo narodni poslanici, nemojte biti ubeđeni da će baš svi u Srbiji podržati ovo, neki će biti protiv. Neki će naći razlog i način da kritikuju čak i ulaganja u kulturu, kao što to čine kada je reč o svim ostalim pitanjima. Tako imamo, primetićete, kontinuiranu histeriju i negativnu kampanju u nekim medijima čak i o filmu „Dara iz Jasenovca“. Tu se ne zna da li ih više boli činjenica da je prikazana istina o stradanju našeg naroda nakon, slobodno mogu da kažem, višedecenijskog ćutanja o toj temi, dakle, da li ih to više boli, što je konačno taj film ugledao svetlost, ili činjenica da ga je država upravo na inicijativu Aleksandra Vučića kao predsednika pomogla, da je pomogla realizaciju tog filma? Pa, u te svrhe negativne kampanje, u te svrhe histerije koju vode protiv tog filma, svakog dana pozivaju razne istaknute, da tako kažem, drugosrbijance, poznate od ranije po autošovinizmu, da govore u svojim emisijama sve najgore i najcrnje o tom filmu.

Boli ih činjenica da se u Srbiji promenio odnos prema događajima iz istorije. Boli ih činjenica da današnja Srbija, koju vodi Aleksandar Vučić, gaji i neguje kulturu sećanja na žrtve iz Jasenovca, ne stidi se svojih žrtava iz prošlosti, da današnja Srbija ne zaboravlja brojne zločine koji su učinjeni nad Srbima u istoriji i da ne prihvatamo besmislene teze kako su Srbi jedini krivci za sve ono što se dešavalo u našoj istoriji.

U tome je, dame i gospodo, bitna razlika između ove današnje Srbije koju vodi Aleksandar Vučić i Srbije koju su vodili Tadić, Pajtić, Đilas, Marinika, Borko Stefanović i svi ostali koji su svuda i na svakom mestu saginjali glavu i izvinjavali se i za šta je trebalo i za šta nije trebalo, ali mnogo češće za šta nije trebalo nego za šta je trebalo. O tome je, predsedavajuća, govorio i pre nekoliko dana moj uvaženi kolega Đorđe Dabić, kada je govorio da je atmosfera do 2012. godine bila takva da se nije smelo pominjati da su se u prošlosti dogodili zločini nad Srbima.

Dakle, bukvalno je zabranjeno bilo u periodu do 2012. godine pominjati srpske žrtve zločina. Nisi smeo da pomeneš ni Miljevački plato, ni Maslenicu, ni Medački džep, ni Oluju, ni Bljesak, nisi smeo da pomeneš ni Jastrebarsko, ni Jasenovac, ni Jadovno, ni Staru Gradišku, ništa od toga.

Za monstruoznu NATO agresiju najčešće su korišćeni razni eufemizmi, poput NATO kapanja ili tako nešto. Nisi smeo stvari da nazoveš pravim imenom. Dozvoljeno je bilo isključivo i jedino govoriti kako su Srbi zločinci i kako su Srbi krivi za sve što se dešavalo u prošlosti. Ako se usprotiviš takvom narativu, narativu koji je tada vladao, odmah bivaš proglašen ratnim huškačem, ne znam, necivilizovanim, retrogradnim u svakom smislu, primitivnim itd.

E, ista ta ekipa, dakle, to je ta ekipa koja je tada vladala, a sada ta ekipa pokušava da ocrni i film „Dara iz Jasenovca“ i to su isti oni koji napadaju čak i spomenik Stefanu Nemanji i vode kampanju protiv svega onoga što u sebi ima makar i prizvuk nečeg patriotskog. Zato im je, dame i gospodo, i time ću završiti, glavna i stalna tema upravo predsednik Srbije Aleksandar Vučić, zato što njegova politika vodi ka zaštiti srpskih nacionalnih interesa, što je njima trnu u oku. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospodine Dačiću.

Uvaženi ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, zadovoljstvo mi je što mogu da vas izvestim da je Odbora za odbranu i unutrašnje poslove na jučerašnjoj sednici jednoglasno odlučio da predloži Narodnoj skupštini da prihvati ova dva predložena zakona, dakle Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o statusu između Republike Srbije i EU o akcijama koje sprovodi Evropska agencija za graničnu i obalsku stražu u Republici Srbiji i Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Severne Makedonije o saradnji u oblasti borbe protiv trgovine ljudima.

Ovim Sporazumom uspostavljamo pravni osnov za saradnju sa Evropskom agencijom za graničnu i obalsku stražu, dakle šire poznata kao „Fronteks“ koja je osnovana još 2004. godine, a čije su nadležnosti proširene 2016. godine u cilju sprečavanja prekograničnog kriminala.

Glavni zadatak je bolja zaštita spoljnih granica, efikasno upravljanje migracionih tokova i obezbeđivanje visokog nivoa bezbednosti, naravno uz poštovanje nacionalnog zakonodavstva Republike Srbije i kako je rečeno samo i isključivo uz prisustvo policijskih službenika Republike Srbije.

Kada je reč o Sporazumu sa Republikom Severnom Makedonijom uspostavljamo osnov za efikasnu zajedničku borbu protiv trgovine ljudima i mislim da treba uzeti u obzir i to da smo pre nepune dve nedelje usvojili i Sporazum o saradnji u oblasti borbe protiv krijumčarenja migranata takođe sa Republikom Severnom Makedonijom, što govori o tome koliko je Srbija posvećena unapređenju kapaciteta u borbi protiv kriminala, takođe kada je reč o povećanju nivoa bezbednosti u regionu, ali i kada je reč o razvoju ukupnih bilateralnih odnosa naše dve zemlje.

Na kraju, želeo bih da zaključim da svaka civilizovana država u svetu želi da obezbedi mir, stabilnost i sigurnost svojim građanima, a da bi bilo koji subjekt, u krajnjem slučaju država mogla da deluje neophodan je pravni okvir za takve aktivnosti, tako da će i ova dva sporazuma koja su danas pred nama obezbediti da zajedničkim snagama stanemo na put svim ovim pobrojanim pretnjama koje su zajedničke i koje poznaju granice.

Dame i gospodo narodni poslanici, pozivam vas da u Danu za glasanje usvojimo ova dva predložena zakona. Zahvaljujem.
Zahvaljujem predsedniče.

Jako kratko u ovom delu.

Uvaženi gospodine Vulin, uvaženi gospodine Lazarov, uvaženi gospodine Glišiću, dame i gospodo narodni poslanici, Odbor za odbranu i unutrašnje poslove na jučerašnjoj sednici odlučio je da predloži Narodnoj skupštini da prihvati ova dva predložena zakona – Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Kraljevine Lesoto o saradnji u oblasti odbrane, kao i Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Severne Makedonije o saradnji u oblasti borbe protiv krijumčarenja migranata.

Oba ova važna sporazuma doprinose razvoju celokupnih bilateralnih odnosa sa Kraljevinom Lesoto, o čemu ste i vi, gospodine Vulin, govorili, odnosno Republikom Severnom Makedonijom.

Primetićete, dame i gospodo narodni poslanici, da je ključna reč za oba ova sporazuma reč – saradnja. Saradnjom sa drugim zemljama po pitanju, odnosno po raznim pitanjima iz delokruga odbrane, odnosno unutrašnjih poslova, naročito kada je reč o zemljama regiona, poput Severne Makedonije, unapređujemo naše kapaciteta u borbi protiv kriminala, u ovom slučaju u borbi protiv organizovanih grupa koje se bave kriminalom vrste krijumčarenja migranata, a što direktno utiče na povećanje bezbednosti građana, o čemu ćemo svakako detaljnije pričati u nastavku sednice.

Želeo bih da izrazim zadovoljstvo što se ova sednica na kojoj razmatramo predložene sporazume iz delokruga odbrane i unutrašnjih poslova odvija u danima kada država vodi borbu, važnu i snažnu borbu protiv organizovanog kriminala i ja bih se ovom prilikom pridružio čestitkama vama, gospodine ministre, na uspešnoj akciji koja je ovih dana sprovedena u kojoj smo pokazali da država ima snage da se obračuna sa svim vidovima organizovanog kriminala, da u ovoj borbi nema zaštićenih, da u ovoj borbi nema povlašćenih i nema nedodirljivih i da niko nije jači od države.

Gospodine ministre, izuzetno je važno da budemo odlučni i istrajni u ovoj borbi protiv mafije, protiv organizovanog kriminala, jer to je borba za uređenu, uspešnu i pristojnu Srbiju.

Dame i gospodo narodni poslanici, pozivam da u danu za glasanje podržite ove predloge zakona.
Zahvaljujem, predsedavajuća.

Uvaženi predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova i Ministarstva odbrane, dame i gospodo narodni poslanici, usvajanje Predloga zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Severne Makedonije o saradnji u oblasti u borbi protiv krijumčarenja migranata, posledica je činjenice da je Zapadni Balkan i dalje tranzitna ruta za krijumčarenje migranata koji pokušavaju da dođu do zemalja zapadne Evrope, odnosno Evropske unije.

Deo migranata ilegalno prelazi granicu, uglavnom koristeći alternativne metode i rute, kao i usluge krijumčarenja koja pružaju kako pojedinci, tako i organizovane kriminalne grupe.

Krijumčareni migranti, a posebno oni najranjiviji među njima, kao što su žene, deca, maloletnici bez pratnje, često su pogođeni različitim oblicima kriminala, kao što su nasilje, krađa, kidnapovanje, iznuda, trgovina ljudima itd. Iako su smrtni slučajevi duž zapadno-balkanske rute ipak retki, dešavaju se.

Problem krijumčarenja migranata i ilegalnog prelaska granice prepoznat je i od strane Evropske unije kao jedan od ključnih problema. U tom smislu pomenuću podatak Evropske komisije da je u periodu od januara do novembra prošle godine, dakle 2020. godine, registrovano 114. 300 ilegalnih prelazaka granica država Evropske unije.

Ono što je sa aspekta Republike Srbije značajno u tom kontekstu je činjenica da je krijumčarenje migranata konstantno jedna od tema izveštaja Evropske unije o napretku zemalja Zapadnog Balkana.

Imajući u vidu da je to prekogranična pojava države Zapadnog Balkana treba da imaju zajednički regionalni odgovor na ovaj zajednički problem, a jedan od glavnih ciljeva treba da bude jačanje regionalne saradnje i dobrosusedskih odnosa, razvijanjem jedinstvenog regionalnog odgovora na ovaj problem, problem krijumčarenja migranata.

Slobodno mogu da konstatujem da je Srbija nastavila da daje značajan doprinos u upravljanju migracionim tokovima ka Evropskoj uniji, naročito svojom aktivnom i konstruktivnom ulogom, kao i saradnjom sa susednim državama i državama članicama Evropske unije.

Kao što svi znate, Krivični zakonik Republike Srbije je propisao da nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi predstavlja krivično delo. Imajući to u vidu, treba naglasiti da se međudržavnom saradnjom u ovoj oblasti na mnogo efikasniji način suprotstavlja pojedincima i organizovanim kriminalnim grupama koje pokušavaju da iskoriste priliku koja im se ukazala, a radi sticanja lične imovinske koristi.

Ne treba zaboraviti da, pored direktne borbe protiv kriminala, svaki sporazum ove vrste ima i više drugih pozitivnih aspekata i tu bih naveo bezbednosni aspekt. Dakle, kako bi zaštitila bezbednost svojih građana, država ima obavezu da zna koja lica ulaze i izlaze sa njene teritorije.

Nije retka pojava da lica koja su blisko povezana sa terorističkim ili ekstremističkim organizacijama koriste alternativne metode i rute prelaska državnih granica i u tom smislu naročito je važna brža i efikasnija razmena informacija kako bi se na vreme otkrile upravo te alternativne rute i ti alternativni pravci.

Ovde bih pomenuo i zdravstveni aspekt. Mislim da je on u ovim danima vrlo aktuelan. Ilegalni migranti ne podležu nikakvim oblicima zdravstvene kontrole i prilikom ulaska na teritorije čak i zemlje tranzita, ilegalni migranti mogu lako doći u kontakt sa lokalnim stanovništvom, stanovništvom te zemlje i ugroziti njihovo zdravlje raznim zaraznim bolestima. S druge strane, ilegalnim migrantima nije moguće pravovremeno pružiti adekvatnu i neophodnu medicinsku pomoć. Takođe, ništa manje značajan je i humanitarni aspekt ovog problema.

Kao što sam na početku naveo, među ilegalnim migrantima nalaze se i posebno osetljive grupe lica, deca, maloletnici bez pratnje, žene, koje su najčešće pogođeni različitim oblicima kriminala koji prati ovakav oblik krijumčarenja ljudi. Time ova borba protiv krijumčarenja migranata istovremeno postaje i borba protiv nasilja, kidnapovanja, iznude i trgovine ljudima.

Najvažnije oblasti koje su ovim sporazumom propisane obuhvataju nadležnosti, kako smo i čuli od ministra u uvodnoj reči, nadležnosti, oblike saradnje, zajedničke istražne timove, kao i sprovođenje zajedničkih projekata, razmenu iskustava, zaštitu podataka o ličnosti i razmenu i zaštitu tajnih podataka, kao i nadležnosti za rešavanje eventualnih sporova.

Naročito bih istakao značaj formiranja zajedničkih istražnih timova, kao i način na koji je propisana direktna komunikacija, a čime će se, u to sam sasvim siguran, u značajnoj meri povećati efikasnost u radu nadležnih organa.

Politika koju vodi Vlada Republike Srbije, koja se u segmentu odbrane naročito ogleda po pitanju vojne neutralnosti, daje nam mogućnost za blisku saradnju u oblasti odbrane sa svim zemljama. Dakle, i sa istokom i sa zapadom. Tako je pred nama danas i Predlog zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Srbije i Kraljevine Lesoto o saradnji u oblasti odbrane, a kojim se opredeljuju osnovni principi i ciljevi na kojima će se zasnivati saradnja dveju država u oblasti odbrane, a u cilju razvoja i jačanja celokupnih bilateralnih odnosa.

Odmah na početku bih iskoristio priliku da napomenem da je Kraljevina Lesoto, a to smo čuli od predlagača, revidirala svoju odluku po pitanju priznavanja samoproglašene nezavisnosti Kosova i Metohije i na taj način pružila punu podršku teritorijalnoj celovitosti Republike Srbije. Smatram da je to važno istaći kao dodatnu potvrdu ukupnih prijateljskih odnosa naše dve zemlje.

Želeo bih da izrazim posebno zadovoljstvo činjenicom da je naša država od korisnika postala izvoznik bezbednosti kroz sve značajnije učešće u međunarodnim multinacionalnim operacijama, programima obuke i obrazovanja, kao i raznim oblicima vojno-ekonomske saradnje, a mi smo načinom svog angažmana zaslužili poštovanje ostalih država učesnica.

Više puta do sada je naglašeno da se na taj način podiže i ugled naše zemlje i da to nije samo fraza mogu da potvrdim i na osnovu zvaničnih kontakata sa stranim diplomatama koji otvoreno izražavaju pohvale na račun pripadnika naših snaga odbrane.

Dalje unapređivanje te saradnje, zasnovane na uvažavanju obostranih interesa, godinama unazad predstavlja realan i primeren pristup naše države u ostvarivanju naših interesa u oblasti odbrane i zato bih pozdravio potvrđivanje predloženog sporazuma sa Kraljevinom Lesotom koji je danas pred nama, smatrajući da svaki sporazum ove vrste značajno doprinosi jačanju ugleda Srbije u svetu.

Najvažnije oblasti koje su Sporazumom propisane obuhvataju oblasti saradnje, način sprovođenja sporazuma, godišnji plan saradnje, razmenu podataka, zdravstvenu zaštitu i rešavanje eventualnih sporova.

Naročito bih istakao značaj definisanja saradnje u oblastima vojne i bezbednosne politike, vojno-ekonomske saradnje, naučno-tehničke saradnje, vojnog obrazovanja i obuke, kao i saradnje u oblasti vojne medicine.

Pored jačanja saradnje sa drugim zemljama u oblasti odbrane ovom prilikom bih istakao i značaj jačanja naše vojne industrije, naročito zbog mogućnosti da time manje zavisimo od uvoza opreme i naoružanja iz inostranstva.

Dozvolite mi da zaključim da ova dva sporazuma koja su danas na dnevnom redu, iako drugačija po svojoj prirodi, imaju jedan zajednički imenitelj, kako sam rekao i uvodnom delu, a to je saradnja. Zbog toga, kao i zbog svega gore navedenog, izuzetno mi je zadovoljstvo da kao predsednika Odbora na čijoj sednici su razmatrana oba sporazuma konstatujem da su svi članovi Odbora bili nedvosmisleni i nepodeljeni u oceni da treba predložiti Narodnoj Skupštini da ih u danu za glasanje prihvati.

Poštovani gospodine Vulin, iskoristio bih priliku da vam kao resornom ministru još jednom čestitam na uspešnoj akciji u vidu hapšenja i razbijanja organizovani kriminalnih klanova. Vi dobro znate da je bespoštedna i beskompromisna borba protiv korupcije i kriminala, naročito organizovanog kriminala, izuzetno visoko na listi prioriteta i predstavlja, da kažem, osnov rada ove Vlade, čiju okosnicu čini SNS na čijem čelu je Aleksandar Vučić.

Izuzetno je važno da ova borba ide do kraja, da se obračunamo sa kriminalom u Srbiji i da se pošalje jasna poruka da je uspostavljena nulta tolerancija prema kriminalu, ali i poruka da u Srbiji nema zaštićenih kako smo i rekli, nema nedodirljivih, nema povlašćenih kada je reč o tome, niko nije jači od države i da će država uvek imati snage da pobedi svakog onog ko pokuša da se stavi iznad zakona, i to je ključna razlika između Srbije danas koju vodi Aleksandar Vučić i nekadašnje Srbije koju su vodili Tadić, Đilas, Pajtić, Ponoš, Borko Stefanović, Jeremić i svi ostali. Koliko budemo odlučni i istrajni danas u ovoj borbi koju vodimo za Srbiju, toliko će sutra Srbija biti uređenija i uspešnija zemlja, Srbija se trajno i nepovratno promenila i nema povratka na staro.

Iskoristio bih priliku da čestitam i ministru odbrane, gospodinu Stefanoviću, pa se nadam i da će gospodin Glišić da mu prenese čestitke, na bezrezervnom zalaganju za bolji položaj i materijalnih statusa srpskog vojnika, što je urodilo plodom povećanjem plata za pripadnike Vojske Srbije, ali i najavom predsednika Republike Aleksandra Vučića da će država i u narednom periodu nastaviti da ulaže velika sredstva u nabavku naoružanja, nabavku opreme, ali i da vodi računa o svojim vojnicima.

Izuzetno je važno da imamo jaku vojsku i snažan odbrambeni sistem, jer je to, uz dobru ekonomsku i privrednu sliku Srbije, jedan od ključnih faktora da ostanemo neprikosnoveni regionalni lider, ali i da ostanemo faktor mira i stabilnosti u ovom delu Evrope ili na Balkanu ili u regionu, kako god želite.

Izdvajanje za vojsku, primetićete da neki komentarišu kako se mi zapravo spremamo za rat, naprotiv hoćemo jaku i snažnu vojsku baš zato što nećemo u nove ratove, baš zato što ne želimo nikakve nove sukobe, ali ono što hoćemo to je da Srbija bude spremna i sposobna da zaštiti svoj narod uvek i na svakom mestu i hoćemo mir i stabilnost u regionu.

Ne mogu da se ne osvrnem i na inicijativu za vraćanje redovnog odsluženja vojnog roka čime je praktično otvoren društveni dijalog u Srbiji o ovoj temi i istakao bih ono što je i resorni ministar u nekoliko navrata istakao, a to je da je u pitanju vrlo ozbiljna tema koja treba biti vrlo pažljivo razmotrena i u toj raspravi treba saslušati sve argumente.

Isto tako ne mogu da ne primetim da pojedini mediji, a to su oni mediji pod kontrolom Dragana Đilasa, vode izuzetno negativnu kampanju u tom smislu. Doduše, ako pogledamo, njihovi mentori su u svoje vreme, u godinama kada su vršili vlast u Srbiji, uništavali vojsku na sve načine, pa onda i ne čudi otvoreni prezir prema vojsci, ali nije to samo prezir prema Vojsci Srbije. Ovde se kontinuirano napada sve ono što je dobro za državu i baš svaku ideju će napasti, baš svaku ideju će kritikovati bez obzira da li je ona dobra za građane ili nije. Taj Đilasov deo opozicije nikako da prestane da bude opozicija države. Dakle, budite vi opozicija vlasti, napadajte nas, kritikujte nas, to je negde i normalno, to je negde i prirodno, nas napadajte, ali prestanite da budete opozicija državi, prestanite da vodite politiku - što gore za Srbiju to bolje po njih, jer se uvek ispostavi da što bolje ide Srbiji to gore ide i njima.

Zahvaljujem i pozivam narodne poslanike da u danu za glasanje daju podršku predloženim sporazumima.