Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Aleksandra Tomić

Aleksandra Tomić

Srpska napredna stranka

Govori

Uvaženi predsedavajući, poštovani ministri, kolege poslanici, da u ovoj raspravi ne bi ostali nedorečeni o nivou deviznih rezervi, i zbog građana Srbije, da ne bi došlo do toga da imaju neku skepsu u vezi toga da je visina deviznih rezervi uopšte ugrožena nekim određenim zakonskim predlozima, smatram za svoju obavezu da treba da kažem da je na sajtu Narodne banke Srbije možete da vidite informaciju o visini deviznih rezervi. Na kraju aprila 2017. godine je iznosila 9.409,4 miliona evra, čime je obezbeđena pokrivenost M1 od 200% i šest meseci uvoza robe i usluga, što je dvostruko više od standarda kojima je utvrđen adekvatan nivo pokrivenosti usluga i roba ovim rezervama.

Istovremeno, treba reći da je neto devizna rezerva, znači one koje su umanjene za devizna sredstva banaka, na kraju aprila 7.721 milion evra, preračunato prema kursevima MMF-a, po kojima se prati izvršenje samog programa, veća za 1.589 miliona evra u odnosu na projektovani minimum deviznih rezervi koje smo predvideli kada smo, uopšte, radili aranžman i sporazum sa MMF-om.

To pokazuje da ova Vlada, zaista, vodi jednu odgovornu fiskalnu politiku i da kada govorimo o nivou deviznih rezervi, građani Srbije nemaju nikakav strah da u budućnosti zaista će biti očuvane, a ovo je jedan od osnova na osnovu kojih izmena i dopuna Zakona ćemo moći da prihodujemo na osnovu pozitivnih kamatnih stopa. Hvala.
Uvaženi predsedavajući, poštovani ministri, kolege poslanici, ekonomski patriotizam nije obrtanje, pa sad tu mi nešto zarađujemo, ne zarađujemo. Ekonomski interes uopšte Republike Srbije je da ima stabilne finansije, da ima visok rast i da ima povećan izvoz. Zašto? Zato što jedino tako možemo da pokrijemo ne samo deficit koji imamo u budžetu, kao i sve države u regionu, kao i razvijene države, već možemo i da smanjimo javni dug. Sve bi to bilo lepo kao što predlagač govori kad ne bi imali dugovanja, a ta dugovanja postoje unazad više decenija. Nije to samo odlika srpske privrede, već zemalja u regionu.

Što se tiče uopšte liberalnog koncepta ekonomije, on je karakteristika svih razvijenih ekonomija. Naravno, i te razvijene ekonomije danas su u situaciji da prave planski budžet, odnosno da planiraju određena svoja finansijska sredstva. U trenucima kada dođe do nepovoljnih efekata na tržištu kapitala, kao što je došlo do svetske ekonomske krize, jedna Nemačka koja ima slobodno tržište i visok stepen konkurencije privrede, došla u situaciju da mora da zaštiti svoju automobilsku industriju intervencijom države. Ona smatra za sebe da je tu najveću grešku uradila. To je bio jedini način da vrati svoju privredu na put visokog rasta, kao što ga ima i kao što ga je imala pre.

Zašto sada to govorim? Zato što ovakav predlog amandmana, koji govori da treba da ulažemo u hartije od vrednosti isključivo za potrebe izgradnje infrastrukture i razvoja domaće privrede, je moguće samo u visoko razvijenim državama koje imaju stopu rasta od 7 do 10%, kao što su Kina, kao što je Japan koji ima veliki suficit, a ne države koje kubure sa visokim javnim dugovanjima, sa budžetima koji imaju velike probleme, kada je Srbija došla u situaciju da 2012. godine nije mogla ni da isplati određena socijalna davanja i penzije svojim građanima Srbije, vi morate onda da radite ekonomske reforme i morate da radite konsolidaciju javnih finansija.

Za to vam je potrebno, pre svega, priliv stranih direktnih investicija, znači, partnerstvo domaćih i stranih kompanija, da biste napravili proizvod koji može da bude konkurentan, da bi povećali izvoz. To je jedini koncept održivosti ekonomije. Osnovni princip ekonomije je profit, stvaranje nove vrednosti. Srbija do 2012. godine je došla u situaciju da nema novu vrednost. Nema otvaranje novih fabrika, zato što su se građevinske dozvole izdavale na 300 dana, nema mogućnosti da ima svež kapital, zato što smo bili prezaduženi, zato što niko nije hteo da radi sa vama, zato što je visok stepen korupcije bio iznad 60%, zato što jednostavno takva politička klima je bila da ni Evropska unija, ni razvijene države, nisu htele da razgovaraju sa vama po pitanju ekonomskog rasta.

Danas mi imamo potpuno drugu situaciju. Mi imamo sve ekonomske pokazatelje koji pokazuju da smo na putu održivog rasta i povećanja tog rasta, da je naša ekonomija, što se tiče i samih deviznih rezervi i ovoga o čemu danas govorimo, na putu da može da investira za hartije od vrednosti, a da zarađuje, da budžet Srbije prihoduje kada plasira određena sredstva u hartije od vrednosti. Baš zbog toga, što smo zaduženi i kod stranih međunarodnih institucija, i baš zbog toga što moramo da vraćamo te dugove, a vraćali smo ih sve ove godine, dolazimo u situaciju da moramo da se ponašamo na krajnje odgovoran način.

Sve bi ovo bilo lepo i ovaj predlog ovog amandmana, kada bi on bio sprovodljiv u praksi, pogotovo u ekonomiji, kao što je Srbija. Mi pokušavamo da nađemo svoj put održivosti naše privrede i taj put je da pod istim uslovima i strani i domaći investitori mogu da ulažu u otvaranje novih radnih mesta, u stvaranje nove vrednosti. To je ono sa čim Srbija ide napred. To su prepoznale i naše države u regionu, koje žele sa nama da sarađuju, pogotovo kada su u pitanju…

(Zoran Krasić: Koje naše države u regionu?)

Izvinjavam se gospodine Krasiću. Vi uvek pratite moje izlaganje i kad su god u pitanju određeni lapsusi. Zahvaljujem.

Zbog toga ovaj amandman nije prihvatljiv i zbog toga ne treba koristiti ovakvu vrstu amandmana da bi se plasirale u javnosti neistine o tome da Srpska napredna stranka i ova Vlada ne žele da podrži uopšte otvaranje novih radnih mesta i domaće investicije. Naravno da želimo, ali ovo nije način. Zbog toga ovakav amandman ne treba prihvatiti. Hvala.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, kolege poslanici, na Odboru smo razmatrali ovaj amandman koji govori o tome da se ograniči određeni deo deviznih sredstava koji će biti praktično stavljen u funkciju i zbog toga da bi se povećala praktično likvidnost samog tog fonda, ali i potencijalni rizici koji, naravno, u određenim uslovima mogu da uvek budu. Zbog toga je na Odboru za finansije ministar prihvatio ovaj amandman Odbora i ovom prilikom vam se zahvaljujem. Stoga pozivam sve kolege da ovaj amandman prihvate. Hvala.
Uvaženi predsedavajući, poštovani ministri i kolege poslanici, pre svega ideja ovog amandmana je bila da se ne ponavlja deo koji se odnosi uopšte na poštovanje okolnosti. Zašto? Zato što sam zakon i izmene koje se odnose počinje trenutkom stvaranja takvih okolnosti da bi funkcionisala uopšte ova izmena. Šta to znači? To znači kada se stvore određene okolnosti, odnosno kada su negativne kamatne stope, to je trenutak kada treba suštinski da počne da funkcioniše ovaj zakon, da kada su u pozitivnom efektu imamo mogućnost da upravljamo hartijama od vrednosti kao država, zarađujemo nešto, da tada počinjemo ceo taj postupak, uz saglasnost Narodne banke Srbije.

Znači, Agencija za osiguranje depozita ne može ništa, ukoliko ne radi to zajednički sa Narodnom bankom Srbije, ceo taj posao. Ukoliko kažemo da dok traju te okolnosti, onda možemo da dovedemo do toga, da onaj ko je započeo ceo taj postupak, a dođemo do trenutka kada se okolnosti prekinu, dolazi u situaciju da neće moći praktično da završi sav postupak, kada je u pitanju trgovina hartija od vrednosti. Zbog toga suštinski je upravo ova formulacija – dok traju te okolnosti treba da se izbriše, zato što decidno se daje mogućnost da se posao zajednički obavi između Agencije i Narodne banke Srbije, a uz poštovanje svih učesnika na tržištu kapitala. Hvala.
Uvaženi predsedavajući, poštovani ministri, kolege poslanici nalazimo se na poslednjem amandmanu iz izmene i dopune Zakona o Agenciji za osiguranje depozita, koji kaže, predlagač, da zakon treba da stupi na snagu osmog dana, umesto toga da se menja, da bude narednog dana. I postavlja se jedno osnovno pitanje predlagača u svom obrazloženju - da li je žurba ili nije žurba za ovakvo donošenje zakona ili nije žurba za ovakvo donošenje zakona, pa se vrši čak poređenje sa izmenama i dopunama Zakona o sudijama?

Zbog građana Srbije mora se reći, izmene i dopune zakona sa sudijama su išle u paketu sa izborom novih sudija, izborom tužioca, i oni su vezani za određene svoje rokove i mandate i zbog toga su morali zajedno da idu, od narednog dana upravo kad su tekli izbori za određene sudije.

Ovde je u pitanju izmene i dopune zakona iz oblasti finansija, koje nisu mogle da imaju javnu raspravu, jer bi onda došli na red tek, verovatno, u avgustu ili septembru. Znači, prema tome, bolje je bilo sada uraditi ovo izmenu i dopunu, staviti u funkciju određena sredstva sa kojima će država da prihoduje, nego dozvoliti da zaista ta sredstva doživljavaju određenu negativnu kamatnu stopu i da mi iz budžeta moramo da pokrivamo određene minuse. Znači, to je jedno.

S druge strane, u načelnoj raspravi, nekoliko poslanika opozicionih stranaka su insistirali da se ograniče određena sredstva koja će staviti u funkciju trgovine državnih hartijama od vrednosti. Znači, sam ministar je na toj sednici hteo da napravi jedan ustupak i da izađe u susret takvim zahtevima i jednostavno je onda on pri kraju same sednice dao predlog, a nema drugih mogućnosti da bude usvojen amandman, osim ako je amandman odbora, dao predlog i rekao - izađite u susret na ovaj način određenim kolegama i usvojite ovakav amandman.

Znači, zbog toga danas je gospodin Antić bio na sednici odbora kao predstavnik Vlade i ovakav amandman je prihvaćen. Tako da, uopšte nema razloga zbog čega govorimo o tome da amandman odbora nije na određeni način ili ruši sam koncept zakona, pri tome, mi sada se nalazimo na amandmanu o kome govorim, da on treba da stupi osmog dana po objavljivanju i da ovaj amandman da stupi narednog dana nije pod moranje da bude takav. Neki put je osmi dan, neki put je naredni dan. Verovatno da je bio narednog dana, rekli biste – a što je sad tako brzo, verovatno vam se nešto žuri, verovatno sad stoji iza tog zakona. Ne, ovde je po prirodi stvari ovako stavljeno da stupa osmog dana i ne vidimo uopšte problem u tome i mislim da je to jedini razlog zbog čega Vlada nije prihvatila ovaj vaš amandman. Tako da, smatram da ovaj amandman eto zbog toga nije prihvaćen i nema ljutnje u svemu tome. Hvala.
Ja bih po amandmanu, gospodine predsedavajući.
Znači, zato što su u pitanju dva minuta koje ne bih da repliciram, nego da raspravimo zaista neke činjenice koje ne stoje u ovim raspravama koje smo do sada čuli i predlozima amandmana.

Inače, ja sam jedna verovatno od retkih poslanika koja uopšte ne razume zbog čega postavljamo amandmane na predloge zakona kada su u pitanju sporazumi. Iz prostog razloga što to predstavlja jedno kršenje Poslovnika, ali s obzirom da je u pitanju Zakon o zajmu, onda to negde ima svoje pravno uporište, a pošto nisam pravnik dozvolite mi da onda i možda grešim.

Otvorili smo jedno političko pitanje i jedno privredno pitanje. Političko pitanje je uopšte pitanje saradnje sa Republikom Nemačkom i potpuno je legitimno da određene političke stranke imaju svoj stav o tome da su protiv evropskih integracija i uopšte protiv država koje su visoko razvijene i koje žele da jednostavno Srbija sarađuje sa njima u ovoj oblasti, odnosno u oblasti evropskih integracija. Jedna od najrazvijenijih je, naravno, Nemačka.

Ono što treba reći, to je da kada govorimo uopšte o saradnji Nemačke i Srbije, prvo, u politici niti ima ljubavi, niti će je biti, i kada govorimo o Nemačkoj, i kada govorimo o Americi, o Rusiji, o Kini, nego jednostavno tu je u pitanju uvek određena vrsta interesa. Ali, kako sada izgleda saradnja Srbije i Nemačke, govore brojke. Znači, preko 30 hiljada zaposlenih u Srbiji radi u firmama koje su došle iz Nemačke i otvorili ovde svoje kompanije. Znači, preko 30 hiljada građana Srbije je zaposleno u tim firmama. Preko 370 preduzeća radi u Republici Srbiji i ukupan promet roba i usluga meri se na godišnjem nivou više od 2, 5 milijarde godišnje, sada je već prešao 3,5 milijarde evra. Prema tome, saradnja između Srbije i Nemačke postoji. Ono što je dobro, da mi u toj saradnji treba da naučimo ono u čemu je svaka država najbolja, a Nemačka jeste najbolja u oblasti energetike i u oblasti zaštite životne sredine.

Kada pričamo uopšte o ovim projektima, ovi projekti su započeti još davnih godina kada je u pitanju tehnička dokumentacija, jer cilj toga je da mi pre svega otpepeljavanje i praktično smanjenje zagađenja radimo zbog sebe, jer su troškovi za ljude koji su bolesni, kao posledice pepela i vetra koji nanosi velike količine pepela, pogotovo u zonama termoelektrana velike. Zbog toga što velika sredstva iz budžeta Srbije se izdvajaju za lečenje ljudi upravo zbog posledica zagađenja vode, vazduha i zemljišta su velika, stoga je uvođenje evropskih standarda, kada je u pitanju uopšte zaštita životne sredine, a pogotovo u oblasti energetike, jer znamo da je energetika jedan od najvećih sektora i najvećih zagađivača veoma bitna, stoga je bilo važno da jedan projekat koji se naziva modernizacija sistema za otpepeljavanje „Termoelektrane Nikola Tesla A“ jednostavno radimo uz pomoć državne banke KfW banke Nemačke, koja sa svojim kamatnim stopama zaista pokazuje jedan nivo partnerske saradnje.

Podsetiću vas samo koji su uslovi tog kredita – 45 miliona evra, znači, uzimamo kredit, a ostalih 10 miliona ćemo uložiti kao Republika Srbija. Mi ta sredstva nemamo da sami uradimo, a nas sve više i više teraju, ne samo evropske integracija, nego na kraju krajeva i urbanizacija velikih gradova, zatim sam način funkcionisanja života nas tera da jednostavno moramo da postavljamo visoke standarde iz oblasti zaštite životne sredine. Kredit od 45 miliona koji je na raspolaganju pet godina, koji 12 godina ima period dospeća, koji se otplaćuje u 14 rata,kojem poslednja rata 2028. godine treba da se vrati pokazuje zaista pruženu ruku od strane Republike Nemačke koja nam daje mogućnost da zajednički zaista uđemo u jedan od najboljih projekata kada je u pitanju rešavanje transporta pepela, šljake i gipsa i njihovo deponovanje po određenim najvišim standardima u uvođenju hidrauličnog transporta uz pomoć određenih mešavina koje su na bavi vode i pepela.

Znači, takvim načinom funkcionisanja i novim projektima, uvođenje u sistem funkcionisanja EPS-a jednostavno tera naša javna preduzeća kao što je EPS prvo da se ponašaju prema najvišim standardima, zatim da funkcioniše privreda prema najvišim standardima, a samim tim i da počnemo da merimo koliki su zaista benefiti od uvođenja standarda koji se odnose na zaštitu životne sredine. Znači, to pre svega radimo zbog nas, zbog našeg zdravlja, zbog zdravlja naše dece i to je ono zbog čega danas-sutra i kada budemo pričali o ulasku u Evropsku uniju pitaće nas – pa dobro, šta ste uradili u pogledu toga da zagađenje bude na najnižem mogućem stepenu? Ovo je jedan od prvih koraka kojim mi krećemo da rešavamo velika pitanja zagađenja od strane sektora energetike. Mislim da na ovaj način razgovarati uopšte o tome da ovi projekti ovakvog tipa nama nisu potrebni, da ovakvo zaduživanje nama nije potrebno pokazuje jedno neshvatanje uopšte problema koji imamo kada su u pitanju termoelektrane.

Reći ću vam da Republika Nemačka ima 35 termoelektrana, od toga svega 10 radi. Zašto? Zato što tih 10 moraju da rade po najvišim standardima zaštite životne sredine. Zbog toga je to mogućnost da s druge strane otvarate veliku perspektivu obnovljivim izvorima energije da se i oni što više koriste. Srbija ima 21,2% energije iz obnovljivih izvora energije zbog toga što ima jedan niz hidroelektrana, ali još uvek termoelektrane predstavljaju jednu veliku podršku energetskom sektoru. Ako pitate evropske integracije, ako pitate uopšte budućnost koja nas očekuje, ideja je da termoelektrane više ne treba uopšte da rade, zbog toga što one jednostavno predstavljaju te loše crne tehnologije. Ako želite da eksploatišete ugalj, vi morate da postavite visoke standarde. Ovo je jedan od načina. Znači, investirate za budućnost. Ovo se sve vraća kroz budžetske stavke vezane za zdravstvo, vezane za socijalu, vezane uopšte za napredak kada je u pitanju ne samo energetika, nego i zaštita životne sredine.

Zbog toga smatram da ovakvi predlagači koji su dali uopšte ovakav vid amandmana da se ovakvi projekti brišu ne stoje na stanovištu napretka Srbije i zato ih ne treba prihvatiti. Hvala.
Zahvaljujem.

Član 104. stav 1. Gospodine predsedavajući, već drugi poslanik se javlja i niste mi dali pravo na repliku, kada sam od strane određenih predlagača amandmana nazivana manipulatorom i kada je priče bilo o tome kako priča o zaštiti životne sredine i uopšte o samom projektu je jedna velika manipulacija.

Priča o pranju biografija dolazi od onih koji su građane Srbije pozivali da u bure bacaju račune i pale i da ne izmiruju svoje obaveze prema državi Srbiji za ono što je oblast energetike, a sada govore o tome kako treba unaprediti sve to a s druge strane, odlaze u tu nemačku ambasadu i pričaju priče kako kada oni budu došli na vlast to će sve da cveta. to jednostavno više ništa neće biti isto, samo oni još da pobede na tim izborima. Hvala.
Zahvaljujem predsedavajuća.

Nakon iscrpne diskusije svih poslaničkih grupa i njihovih ovlašćenih predstavnika, danas smo imali prilike mnogo toga da čujemo. I priču o tome koji su efekti, uopšte ekonomskih zakona i o tome da li smo odgovorni generacijski za određene ekonomske promene u društvu i o tome da su javna preduzeća gusarski plen i o tome da postoje stranačka zapošljavanja, ali nismo danas govorili o tome, nijedna opoziciona politička stranka nije rekla da su predlozi zakona koje danas donosimo o izmenama i dopunama o osiguranju depozita i o fondu, praktično agencije, koja rukovodi deviznim ulaganjima naših građana Srbije je jedan dobar zakon i dobra promena koja treba da omogući priliv budžetu Republike Srbije.

To je ono oko čega određene političke stranke, i koji nisu istomišljenici sa strankama vladajuće većine, treba da pokažu jedan demokratski iskorak u tome da dobre predloge zakona treba da podrže. Treba da podrže jer su u interesu svih nas i ne treba, jednostavno, da delimo odgovornost po tome što je nešto bilo loše, pa sada ćemo mi svi to zajedno da podelimo, a suštinski krivica onih do 2012. godine treba da se amnestira, nego sada oni koji žele zaista da promene mnoge stvari u državi, pogotovo po pitanju fiskalne konsolidacije, da to jednostavno stavimo zajedno da smo svi krivi zbog toga što ako su neki rezultati loši.

Ne, nismo svi krivi, nego oni koji su vladali do 2012. godine su određeni javni dug ostavili takav kakav jeste, ali su ga sakrili u određenim bilansima javnih preduzeća, banaka i garancija, ali smo mi oni koji smo sproveli određene ekonomske reforme donoseći preko 300 zakona godišnje u poslednje četiri godine i stavljajući sva svoja dugovanja i zaista prezentujući izveštaje o realizaciji budžeta onako kako je realno, kako je istina, donoseći nove zakone koji su u skladu sa fiskalnom konsolidacijom, primenjujući nove ekonomske standarde koje primenjuju sve razvijene države Evropske unije i dobivši, na kraju krajeva, i pohvale od svih međunarodnih institucija da to što smo radili u protekle četiri godine je dobro i da zbog toga postoje određene kreditne institucije, kao što je KFW banka, koja je inače državna banka Nemačke, želi da finansira određene projekte u Republici Srbiji iz oblasti energetike.

Nije istina da neka banka kao što KFW želi da radi sa određenim državama ukoliko nema projektne dokumentacije, znači, da je ona urađena i znači da postoji tehnička dokumentacija za ovako nešto.

Kada govorimo o projektima, a pogotovo za deo otpepeljavanja, odnosno skladištenja i deponovanja pepela, šljake i gipsa, ta ideja je počela posle 2012. godine i ta projektna dokumentacija ideje je počela i kada je bio ministar za energetiku zajedno sa sektorom zaštite životne sredine, na čijem čelu je tada bila i gospođa Zorana Mihajlović, ali i danas kada je gospodin Antić ministar energetike, vrlo dobro znaju da su bile potrebne godine i godine da bi se prvo pripremila dokumentacija i da bi jedna KFW banka mogla i htela da radi sa vama, pre svega kao državom, a s druge strane kao javnim preduzećima.

Prema tome, današnja sednica jednostavno pokazuje da ono što imamo kao predloge zakona su jako dobri i treba ih podržati. Kada govorimo o Agenciji za osiguranje depozita i ovim predlozima, oni pokazuju jednu pozitivnu poruku, pre svega deponentima koje jednostavno građani Srbije čuvaju u svojim bankama, da postoji mogućnost da ti plasmani budu plasirani na državnim hartijama od vrednosti i da će oni zahvaljujući tome jednostavno davati prihod državi projektovan za ovu godinu čak i veći od dva miliona evra, ukoliko ih uposlite.

Tako da, to je jedna prilika da se pokaže da postoji finansijski integritet uopšte u poslovanju tržišta hartija od vrednosti, kada su u pitanju državne hartije od vrednosti, ali je i bitno da ova promena pokazuje da za to nisu potrebna neka dodatna sredstva iz budžeta, već samom promenom dovodimo do određenih poboljšanja u sistemu prihoda realizacije samog budžeta.

Kada govorimo o ova dva kreditna aranžmana sa KFW bankom, koji se odnose na EPS i EMS, treba reći, i danas smo imali prilike da čujemo da je to uvođenjem novih standarda u oblasti zaštite životne sredine, ali nije samo to prazna priča kada govorimo o zaštiti životne sredine. Mi visoke standarde uvodimo zbog nas samih, pre svega zbog zdravlja svih nas i svih građana Srbije. Uvođenjem ovakvih standarda mi pomažemo sebi, pre svega, i time što uvodimo zdrav život. Znači, imamo što manje zagađenja i iz vode i iz vazduha i zemljišta i time praktično smanjujemo davanje iz budžeta za potrebe zdravstvene zaštite naših građana Srbije. Znači, efekti uopšte ovakvih investicija su višestruki, ne samo dobro poslovanje EPS-a, ne samo dobro poslovanje EMS-a, već jednostavno, uvođenje određenih standarda sa kojima i budžet Srbije, na kraju krajeva, ćemo rasterećivati po mnogim stavkama.

Mnogo toga je rečeno po pitanju poslovanja EPS-a i EMS-e, ali niko nije hteo da se osvrne na ono što se dešavalo na Kopaoniku 7. marta 2017. godine, kada je bio jedan panel koji se odnosio uopšte na poslovanje EPS-a, kada je izvršni direktor, i to moram zbog građana Srbije da kažem, jer mnogi možda i nisu pratili uopšte kada se u javnosti iznose podaci o EPS-u, na jednom panelu koji je govorio o restrukturiranju i investicijama i inkluzivnom razvoju uopšte ovog preduzeća, gde su bili prisutni i predstavnici MMF i Svetske banke i IBRD, znači, izvršni direktor finansija EPS-a, koja se zove Tanja Pavlović, je dala jednu detaljnu analizu poslovanja EPS-a. Inače, taj članak možete da nađete u „Kuriru“, koji je u integralnoj verziji prenesen.

Ovo govorim zbog toga što svi oni koji su bili skeptici u svojim diskusijama, koji su govorili kako loše posluje ovo preduzeće, znači, govori sada o egzaktnim rezultatima poslovanja EPS-a i govori o tome da ne možete da izvrćete činjenice koje stoje, a pogotovo ne možemo to da radimo pred predstavnicima međunarodnih finansijskih institucija.

Gospođa Pavlović kaže da je neto dobit u 2016. godini za EPS iznosio 17,3 milijarde dinara, da je u budžet Srbije uplaćeno 87,4 milijarde dinara, da je restrukturiranje koje je potpisano plan od 2014. do 2019. godine, za dve godine restrukturiranja za 2015. i 2016. godinu dao da je 2.000 radnika otišlo iz EPS-a uz određene otpremnine, od toga 500 radnika je otišlo u penziju, znači, to je taj prirodni odliv, da će u naredne tri godine takođe biti još restrukturiran sa 3.600 zaposlenih.

Šta je još pokazao izveštaj za 2016. godinu? Da je EPS smanjio materijalne troškove za 1,1 milijardu dinara, da je smanjenje troškova goriva izvršio za 1,2 milijarde, a troškove održavanja za 7,7 milijardi dinara, da je smanjenje troškova koje se odnosi na samo osiguranje i reprezentacije 1,5 milijardi dinara.

Znači, kada govorimo o efikasnom poslovanju, o restrukturiranju uopšte funkcionisanja javnih preduzeća, onda govorimo o racionalizaciji upravo troškova koje pravi jedno javno preduzeće.

Pored toga što je uplaćeno u budžet 87,4 milijarde dinara, to predstavlja 34% više nego 2015. godine, a to je u stvari 8,5% ukupnih prihoda budžeta Srbije. Investicije i samo održavanje su iznosili za tu godinu 4,3 milijarde dinara, od čega je 2,6 investicije, a održavanje 1,7 milijardi.

Znači, pričamo o EPS-u, o javnom preduzeću za koje smo ceo dan danas i juče slušali kako nesavesno posluje, kako ne postoje sredstva, kako u stvari mi maltene u kampanji smo imali prilike da slušamo kako smo za privatizaciju EPS-a, a upravo govorimo o javnom preduzeću koje za prva tri meseca 20% manje posluje u odnosu na ove rezultate o kojima sada pričamo. To znači da se EPS kao javno preduzeće ipak pokazalo kao krajnje odgovorno javno preduzeće i da taj menadžment koji je nakon restrukturiranja i novog Zakona o energetici, koji je donesen pre tri godine, pokazao zaista efikasnost u svom poslovanju, s obzirom da ima sedam izvršnih direktora, a ne kao u vreme onih koji se najviše bune 600 direktora i 600 kabineta.

Kada pričamo o „Elektromreži Srbije“ i kada govorimo regionalnom programu energetske efikasnosti u prenosnom sistemu i o prvoj fazi transbalkanskog koridora, ko god da je bio direktor do sada nije uspeo da završi pet trafo stanica u ukupnom iznosu 1.600 megavolti ampera i nije uspeo da završi određene stanice koje su se odnosile na „Beograd 20“ i „Vranje 4“ i nije uspeo da na određeni način sa svojim rezultatima osnuje berzu električne energije i nije uspeo na određeni način da uplati 196 miliona evra u budžet Republike Srbije.

Znači, najmodernije preduzeće koje se odnosi na prenos električne energije u regionu je „Elektromreža Srbije“. Danas posle četiri godine, kada su je preuzeli predstavnici SNS i kada su pokazali, bez obzira što su predstavljeni predstavnici vladajuće stranke, da može da se redefiniše odnos prema funkcionisanju javnih preduzeća.

Ono što na kraju treba reći kada su u pitanju uopšte javna preduzeća i kada smo imali prilike da čujemo da su raspisani konkursi prvi put posle velikog broja godina onih kojih su pričali o profesionalizaciji i menadžmenta i direktora javnih preduzeća, treba reći da su donošenjem novog Zakona o javnim preduzećima ovde, u ovom parlamentu, ove skupštinske većine, raspisana 24 konkursa, da preko 200 kandidata se javilo na ta 24 konkursa, pokazuje i jedan od demokratskih iskoraka koje je ova skupštinska većina svojim vršenjem vlasti ovde pokazala. Pokazala je i suštinu toga da smo spremni da se uhvatimo u koštac sa velikim problemima koji su nam ostavljeni do 2012. godine i u pogledu budžeta Republike Srbije, ali i u pogledu funkcionisanja javnih preduzeća.

Očito je reforma javnih preduzeća o kojoj se toliko govorilo započeta i očito da daje prve rezultate. To pokazuju ovi finansijski izveštaji, a svako onaj ko želi da zaboravi da su 2014. godine bile poplave koje nisu zabeležene u poslednjih 1000 godina i svako onaj ko ne želi da se suoči sa time da su klimatske promene jedan od važnih faktora sada funkcionisanja, ne samo privrede jedne države, nego i svih javnih preduzeća i funkcionisanje budžeta, ne samo Srbije, nego zemalja regiona i EU ako hoćete, na kraju krajeva, za šta oni izdvajaju velika budžetska sredstva, pokazuje da je maliciozan. Znači, klimatske promene, svesni smo toga da jako utiču na funkcionisanje uopšte, ne samo energetskog sistema, nego uopšte privrednog sistema u Srbiji. Zbog toga je potrebno, kad pričamo i o zaštiti životne sredine i klimatske promene, da uvek uzimamo u obzir određene promene koje nam zbog toga nagoveštavaju da moramo da idemo u susret novim tehnologijama. Upravo je ovo jedan od načina na koji ozbiljna, odgovorna država, na krajnji transparentan način, želi da upravlja i javnim finansijama, ali želi i da upravlja funkcionisanjem energetskog sistema.

Ono što želim na kraju, kada je „Elektromreža Srbije“, da ne zaboravim, da kažem, po prvi put u našoj političkoj praksi, ali i u praksi funkcionisanja javnog preduzeća, dolazi na čelo „Elektromreže Srbije“ jedna žena. Sadašnji v.d. direktor je gospođa Jelena Matejić. Ona je prva žena praktično direktor republičkog javnog preduzeća, s obzirom da do sada nikada nismo imali da takvu funkciju vrši jedna žena za republička javna preduzeća. Stoga, zaista to moram da priznam, u vreme mandata gospodina Antića pokazuje jednu lakoću u vašoj saradnji i pokazuje da u budućnosti ovakve promene donose zaista i dobre rezultate.

Na kraju krajeva žena je i finansijski direktor „Elektroprivrede Srbije“ koja je u javnosti prezentovala poslovanje EPS-a. To pokazuje da u budućnosti taj džender program, koji je i ministar Vujović u prošlom budžetu za 2016. i 2017. godinu usvojio, zaista daje određene rezultate.

Mislim da je ova Vlada Srbije zadala velike zadatke i velike ciljeve svakoj sledećoj Vladi. Mislim da će biti jako teško svakom sledećem premijeru da nadmaši rad premijera Vučića, ali bogami i ovih ministara, jer ovi egzaktni podaci uopšte u poslovanju i javnih preduzeća i realizacije budžeta pokazuju da na jedan krajnje odgovoran način i domaćinski način se vodi budžet Srbije, ali se na krajnje jedan odgovoran način vodi i spoljna i unutrašnja politika i Vlade Republike Srbije, ali i uopšte Republike Srbije, kada govorimo o donošenju zakona samog parlamenta.

Tako da u danu za glasanje pozvaću sve poslanike, ne samo vladajuće koalicije, već i stranke opozicije da zaista podrže ovakve zakonske predloge. Hvala.
Uvažena predsedavajuća, poštovana ministarko, poštovani ministre, kolege poslanici, danas je tema ove sednice, pored izbora sudija koji prvi put preuzimaju svoju dužnost tužioca, pored toga što imamo izmene i dopune Zakona o sudijama i dva sporazuma koja potvrđuju, jedan je finansijski ugovor koji se odnosi upravo na unapređenje objekata vezanih za pravosuđe, a drugi je deo koji se odnosi na zajam.

Kada govorimo o tome da je potreba da usvojimo danas finansijski ugovor, odnosno da potvrdimo ono što je započeto još 2010. godine, onda moramo da kažemo da je veoma važan zadatak Skupštine Srbije da pored izbora sudija i tog dela pravosuđa koji čine i sami kadrovi i deo unapređenja samog sistema kroz izgradnju i unapređenje objekata u kojima sudije i tužioci rade. Zbog toga je dobro što danas imamo na istoj sednici upravo ovu takozvanu fazu B, objekte koji se odnose upravo na Palatu pravde i rekonstrukcija i unapređenje objekta Tužilaštva za organizovani kriminal u Ustaničkoj ulici.

Ali, treba podsetiti da postupak, uopšte programski deo investicionih projekata, koji je započeo još 2011. godine i traje do 2018. godine, usvojen je na osnovu odluke Evropskoj parlamenta. Prva odluka je bila 2009. godine, a druga odluka je bila 2014. godine, pod brojem 466 iz 2014. godine. To pokazuje upravo našu težnju da poglavlja 23 i 24 se zaista implementiraju i da je to naša međunarodna obaveza, da na kraju krajeva objekte koji treba da obezbede nesmetan rad i tužioca i sudija, ali i da obezbede veću borbu i rezultate borbe za pravo i pravdu građana Srbije u tim institucijama, treba da bude podržana od strane ne samo EU, nego i budžeta Republike Srbije, a s tim u vezi i ovaj finansijski plan i planirana sredstva se nalaze u predlogu budžeta za 2017. godinu.

Tako da, 26 miliona koji su praktično potvrda ovog finansijskog plana za ovu drugu i treću fazu ovog programa podrazumevaju kredit čiji je period otplate 25 godina, s tim što podrazumeva pet godina grejs perioda sa vrlo povoljnim kamatnim stopama od 1%, ali i podrazumeva jednu vrstu postupka koji ne naplaćuje ni naknade ni provizije za povlačenje ovakvih kredita.

Vrlo je važno reći da ovakav kredit daje mogućnost da u toku same realizacije, shodno finansijskim sposobnostima budžeta Srbije, ukoliko je to potrebno, menjamo i određene periode tranši.

Zašto je važno da ovakav jedan sporazum danas usvojimo? Odnosno u ovom paketu zajedno sa izborom sudija i tužioca treba da govorimo o njemu zbog toga što je to jedan objedinjen sistem funkcionisanja pravosuđa u Srbiji i kao takav treba da nam omogući da svako ko poželi u budućnosti da vrši bilo kakvu instrumentalizaciju pravosuđa u političke svrhe jednostavno to neće biti moguće. Ono za šta napadaju i SNS upravo govore oni koji su to radili, koji su imali dovoljno snage i sposobnosti, ali i ludosti, rekla bih, da otpuste 600 sudija i da jednostavno izvrše preko noći jednu seču vrlo važne jedne grane vlasti – pravosudne i da na neki način i pored preporuka venecijanske komisije ne vrate u datom periodu sudije na svoja radna mesta, već da to urade onda kada su već primili novih 600 sudija na ta radna mesta, čime su potpuno opteretili sistem, čime su finansijski napravili velike teškoće u funkcionisanju ne samo pravosuđa, nego i uopšte budžeta Srbije. Tako da na to treba podsetiti ne samo ovde nas kolege, nego i sve građane Srbije i zbog toga ovaj finansijski plan je potpuno u funkciji unapređenja sistema koji nas očekuje, a pogotovo sa završetkom poglavlja 23 i 24 u pregovorima sa EU i podizanjem standarda na taj viši nivo.

Ono što je juče izazvalo diskusiju u parlamentu, to je sporazum o zajmu koji se odnosi na prvi programski zajam razvojne politike u oblasti javnih rashoda i javnih preduzeća između Republike Srbije i IBRD-a u iznosu od 182,6 miliona evra. Mi smo imali prilike kao poslanici svih političkih predstavnika da čujemo i od predstavnika Ministarstva finansija kako javni dug izgleda danas, a kako je izgledao sa završetkom prošle godine. Saznali smo da je 700 miliona evra vraćeno do 1. aprila 2017. godine. Videli smo da je budžet Srbije u prva četiri meseca u suficitu, videli smo da postoji i velika fiskalna disciplina, da jednostavno dolazimo u situaciju da vršimo reprogram skupih kredita sa jeftinijim i da ono što su nekada bile kamatne stope za pozajmljivanje od 6,7% danas su 2,2%, ali ne samo zato što su ponude na tržištu male, kako smo imali prilike da čujemo od onih koji i ne veruju u ove rezultate, već zbog toga što je Srbija postigla mnogo bolji kreditni rejting i zbog vođenja spoljne politike, ali i zbog sprovedenih ekonomskih reformi i fiskalne konsolidacije. To naravno ne kriju ni one razvijene države koje svaki dan šalju svoje investitore i koji su zainteresovani da ulažu i otvaraju nova radna mesta u Srbiji, ali ne kriju ni oni koji jednostavno nemaju baš tako dobre namere zemalja u regionu koje imaju neke druge projekte vezane ako treba i za neka ratna dejstva i podizanje tenzija kada je u pitanju sama bezbednost.

Ono što ne može da se porekne, to je da je Srbija završila prošlu godinu sa 2,7% rasta, kada govorimo o uopšte privredi Srbije, da Srbija ima najbolje rezultate u regionu, da jednostavno stopa zaposlenosti je rapidno pala u odnosu na protekle četiri godine, gotovo se prepolovila, da je otvoren veliki broj radnih mesta, da je uvedena velika finansijska disciplina i da samim tim je Srbija jedno dobro mesto za ulaganje. Ali danas kada govorimo uopšte o politici u regionu i kada govorimo o politici u Evropskoj uniji, jednostavno smo relevantan pregovarački partner da rešavamo i probleme o kojima do juče nismo smeli ni da pričamo. Prema tome, Srbija je pokazala da sa ovakvim ugovorima jednostavno je došlo vreme kada treba da ubiremo rezultate svog mukotrpnog rada zajedno sa građanima Srbije u protekle četiri godine.

Zbog toga, u danu za glasanje i moje kolege iz SNS će glasati za predloge ovih zakona i sporazuma, ali pozivamo i one koji su učestvovali i 2010. godine u ovakvim sporazumima da daju svoj glas. Hvala.
Uvaženi predsedavajući, poštovani ministri, kolege poslanici, kao predsednik Odbora za finansije, budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava, moje je da kažem da je na današnjoj sednici Odbora, a u sastavu današnje sednice, bio Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o zajmu – Prvi programski zajam za razvojne politike u oblasti javnih rashoda i javnih preduzeća između Republike Srbije i Međunarodne banke za obnovu i razvoj, koji je Vlada podnela 17. februara 2017. godine i Predlog zakona o potvrđivanju Finansijskog ugovora „Unapređenje objekata pravosudnih organa B“ između Republike Srbije i Evropske investicione banke, koji je Vlada podnela 4. januara 2017. godine.

Ovaj poslednji finansijski ugovor o kome govorimo praktično je nastavak ugovora kojim su se definisali svi investicioni projekti od 2011. godine, a trajaće taj niz investicionih projekata i njihova realizacija do 2018. godine, a odnose se na objekte koji čine pravosudne institucije, tako da su ove tranše povučene na osnovu ovog Sporazuma za rekonstrukciju objekta Palate pravde i objekta Tužilaštva Specijalnog suda.

Onaj deo koji se odnosi na Sporazum o zajmu – Prvi programski zajam za razvojne politike u oblasti javnih rashoda i javnih preduzeća je Sporazum o zajmu koji predstavlja praktično zajam koji je bio definisan u dolarima, sada u evrima, i iznosi 182,6 miliona evra, koji će biti utrošen za strukturne reforme i fiskalnu konsolidaciju i praktično smanjenje otplate javnog duga po mnogo povoljnijim kamatnim stopama nego oni koji su podizani 2011. godine, sa kamatnom stopom od 6 i 7%, a sada 2,2%.

Ono što treba još reći, da su ova dva finansijska sporazuma vrlo važni radi definisanja reorganizacije uopšte, i troškova i realizacije Programa EPS-a i Železnica Srbije. Stoga mislim da smo imali vrlo konstruktivnu raspravu i sa predlozima predlagača, a i članovima Odbora, o kojima smo jednostavno dobili dovoljno informacija da u Danu za glasanje ova dva sporazuma prihvatimo, ne samo mi kao skupštinska većina, već i mnogi članovi opozicionih stranaka, zbog toga što su projekti započeti još 2011. godine i praktično su ova druga i treća faza nastavka realizacije čitavog niza rekonstrukcije objekata vezana za pravosudni sistem. Zahvaljujem se.
Zahvaljujem se, predsedavajuća.

Uvažena predsedavajuća, poštovani ministri, kolege poslanici, danas da završimo debatu u jednom tonu u kojem treba reći da su ovi sporazumi rezultat rada Vlade u prethodnim godinama sa sprovedenim ekonomskim reformama, ali odgovornom politikom koju je vodila u odnosu na spoljnu politiku i unutrašnju i kao takvu političku platformu koja je ponuđena građanima Srbije, koja je dobila preko dva miliona glasova.

Ono što treba reći prethodnim govornicima i istaći da Katar nije Republika, već država koja je monarhija i koja spada u red država koje su priznate od strane Srbije kao partnera sa kojim treba sarađivati. Zbog toga sporazumi koji se ratifikuju danas pokazuju da mi imamo prijatelje ne samo na zapadu, već i na istoku, ali i u državama koje su monarhije ovoga tipa, kao što su Emirati. Ono što treba reći danas jeste da su mnoge države priznale rezultate izbora na kojima je gospodin Vučić dobio preko dva miliona glasova i sa kojim je SNS, kao kandidata za predsedničke izbore … Ono što treba reći jeste da je odraz današnje sednice svetlo pod kojim se održavaju uopšte današnje aktivnosti u parlamentu i pokazuju da mi završavamo ove predsedničke izbore u saglasnosti sa građanima Srbije i njihovom ocenom da Srbija treba da ima jednog predsednika, kao što je dosadašnji premijer ove Vlade bio.

Vlada neće pasti zbog toga što nije dobro radila, kao što su neki naveli ovde, već zbog toga što premijer prelazi na novu funkciju, a to je predsednik Republike Srbije. Zbog toga u danu za glasanje treba podržati ove predloge zakona kroz ratifikaciju sporazuma, jer su mnogi sporazumi u vreme bivšeg režima potpisani. To znači da nisu mogli da budu ratifikovani, jer obe strane nisu mogle da nađu način da sprovedu te zakone u praksi i zbog toga su tek danas došli na ratifikaciju u Skupštinu. Stoga pozivam sve druge stranke da podrže ove predloge zakona, jer oni će doneti dobro svim građanima Srbije. Hvala.
Uvažena predsedavajuća, poštovani ministri, kolege poslanici, danas je sednica u jednom svetlu postizbornog perioda kada treba da konstatujemo da je preko 2.012.788 građana glasalo za kandidata SNS i koalicionih partnera i ubedljivo sa 55% pobedila na prošlim predsedničkim izborima.

Ono što je interesantno, na osnovu analiza 8.396 biračkih mesta, možemo da vidimo da su svi ostali kandidati ukupno dobili 43,26% glasova. To pokazuje da kandidat koji je dobio najveći broj glasova zajedno ima veći broj nego svi ostali kandidati.

Zašto ovo govorimo? Zato što današnja sednica ima za dnevni red 11 tačaka dnevnog reda koje se odnose na ratifikaciju sporazuma iz različitih oblasti, koji su upravo politička platforma koju je Aleksandar Vučić dao građanima Srbije da se izjasne i da kažu šta misle o tome. Građani su nedvosmisleno dali podršku nastavku reformskog kursa Srbije, ali i nastavku reformi u različitim oblastima, pa tako tri sporazuma koja su iz oblasti bezbednosti, policijskih aktivnosti i borbe protiv organizovanog kriminala su i sastavni deo sporazuma aktivnosti koje Srbija ima i po pitanju Poglavlja 23 i 24 kada su u pitanju evropske integracije.

Ono što treba reći da nema demokratski uređenog društva ukoliko nemamo uređene sektore bezbednosti, ukoliko nemamo saradnju sa policijskim službama drugih zemalja u okruženju, pogotovo sa onima sa kojima se graničimo, ali treba reći i još da sporazume ne sklapaju velike države sa zemljama u kojima ne vlada stabilnost, ne vlada red, rad i disciplina i ne postoje jednostavno pravila koja se poštuju.

Srbija u svakom slučaju poseduje ta pravila, poseduje Ustav, poseduje zakone koje poštuje i upravo zbog toga danas imamo jedan od sporazuma koji je prošle godine potpisan u Berlinu, a to je sporazum koji se odnosi na bezbednost sa Republikom Nemačkom koji tačno definiše šta treba zajednički Republika Nemačka i Srbija da rade kada su u pitanju ove oblasti.

Kada su u pitanju policijske aktivnosti i borba protiv organizovanog kriminala, očito se vidi na delu jedna reforma sistema u kojima možemo da vidimo, kada je u pitanju Bugarska, da je od velikog značaja što upravo sa onim zemljama sa kojima se graničimo moramo da imamo da imamo u tom sektoru čvršću saradnju i ovakav jedan ugovor je oličenje toga. Građani su pokazali na prošlim izborima da veruju u institucije upravo zato što su podržali kandidata koji je predsednik Vlade, ali su i pokazali nedvosmisleno da daju podršku miru i stabilnosti.

Ono što je pitanje danas, možda, za ministra unutrašnjih poslova, a to je da mi imamo prilike da vidimo da je ostvareno demokratsko pravo i onih koji imaju pet ili deset puta manji procenat dobijenih glasova na prošlim izborima, ali da oni jednostavno imaju pravo da mitinguju, da negoduju za takvim rezultatima.

Postavlja se osnovno pitanje – ko je organizator takvih protesta? Uvek kada treba da organizujete neki protest ili skup normalno je da se prijavite MUP Srbije i taj neko ko se prijavljuje kao pravno lice ili fizičko lice treba da se legitimiše. Znači, tačno da ima svoj naziv ili organizacija da pokaže svoju registraciju. Mi ovde nemamo tačno definisanu registraciju, ni osobu koja to organizuje. Mislim da je u pitanju jedno prikrivanje iza mladih ljudi koji su po prirodi uvek buntovni, i to je ono na čemu mi kao društvo treba dosta da radimo. Treba da naučimo mlade ljude da postoji sistem i politički život u Srbiji na osnovu koga mogu na adekvatan način da reaguju i da organizuju određene skupove, ali da za to postoji zakon i procedura i da treba da prijave takav skup, a upravo zbog toga da bi komšije koje žive u tom delu grada mogli na adekvatan način da funkcionišu.

Drugi deo ugovora koji danas imamo prilike da čujemo je onaj koji se odnosi na obrazovanje. Mislimo da ovaj predlog sporazuma koji se odnosi na univerzitetsku saradnju, pogotovo daje mogućnost da u budućnosti se pojača ovaj intenzitet saradnje i profesora i studenata, ali i onih koji žele da budu nosioci stipendija kada su u pitanju doktorske i postdoktorske studije. Ova cifra koju smo čuli od gospodina ministra zaista pokazuje veliku želju naših naučnih radnika da u budućnosti povećamo ovaj broj stipendija, ali i saradnje. Na kraju krajeva, pokazuje se da je Srbija ipak stecište mladih i pametnih ljudi, jer je mnogo veći broj stipendija koje jednostavno postoje ovde, nego za koje smo mi dužni da drugima dajemo.

Ono što je inače analiza svih istraživanja zemalja EU jeste da u Srbiji postoje mladi ljudi koji brzo uče i zbog toga kada kažu da je veliko interesovanje razvijenih zemalja EU za naše kadrove to je upravo zbog toga što naši ljudi, čak i sa nezavršenim fakultetima, a naročito sa završenim fakultetima, se vrlo brzo prilagođavaju u sisteme obrazovanja jako razvijenih zemalja.

Ovaj način na koji su definisani programi za univerzitetsku saradnju, kao i sporazum koji se odnosi na članstvo za inicijativu zemalja članica jugoistočne Evrope koja daje ovde jedan model da sekretarijat ovakve organizacije bude u Beogradu i da je naše učešće u ovoj organizaciji od velikog značaja, u stvari pokazuje sam stav Ministarstva prosvete koje jednostavno želi da sektor nauke, prosvete na određeni način podigne na jedan viši nivo.

Sporazum koji se odnosi na Češku nije samo iz oblasti obrazovanja, nego očito i kulture, i sporta, i mladih, i to je ono što nedvosmisleno ne možete razdvojiti. Zbog toga je sigurno jedan od sporazuma koji treba podržati.

Što se tiče oblasti zaštite životne sredine i šumarstva, imali smo prilike od ministra da čujemo da će ratifikacijom ovog Doha amandmana na Kjoto protokol Srbija imati veće mogućnosti da povlači određena finansijska sredstva iz fondova koji se bave klimatskim promenama. Kada pričamo o tome, u stvari, u krajnjoj instanci uvek mislimo na ono što nas je negde snašlo, a to su mogućnosti za izlivanje reka, odnosno odbrana od poplava i kao deo prevencije kada su u pitanju klimatske promene da se Srbiji više nikada ne dogodi ono što se dogodilo 2014. godine.

Sporazum koji govori o slobodnoj plovidbi Tisom, treba reći da ratifikacijom ovog sporazuma sa Mađarskom, koji je inače potpisan na zajedničkoj sednici u Nišu prošle godine, dve vlade, između Mađarske i Srbije, prestaje da važi jedan protokol koji je važio od 1955. godine. Znači, do sada se niko nije bavio detaljno tim vodnim saobraćajem i slobodnom plovidbom Tisom. Očito je ovo ministarstvo, pod ovom Vladom, na jedan ozbiljan, krajnje kvalitetan način, napravio predlog sporazuma zajedno sa mađarskom stranom i ovakav predlog poslao na ratifikaciju, koja je od izuzetnog značaja, ne samo za vodni saobraćaj, nego uopšte za promet roba i usluga.

Na kraju, imamo sporazum koji se odnosi na zajednička ulaganja, odnosno podsticaje sa Katarom, a koji je očito izazvao najveće interesovanje ovde u parlamentu od strane nekih stranaka iz bivšeg režima, pošto mi sada više ni ne znamo koje su to stranke, jer smo mi na prošlim izborima imali tri vanstranačka kandidata koje su podržale neke stranke koje sada nisu imale svoje kandidate, i to je negde jako čudno zbog toga što te neke stranke su upravo imale ekonomske podsticaje od strane nekih firmi iz Katara i prosto me čudi što danas uopšte pričamo na takav način o ovakvom sporazumu, jer je cilj upravo da se zaštite određene investicije, pa i investicije kroz određeni nevladin sektor je opravdan, s obzirom da se plaća porez i da imamo prihode 20% kada je u pitanju PDV.

Tako da mislim da svi oni koji su se najviše protivili, sada bi trebali da podrže jedan ovakav sporazum.

S druge strane, imamo i deo koji ste sigurno zaboravili, a to je – naše kompanije funkcionišu na teritoriju Katara i imaju ugovore, kao što je „Energoprojekt“ i treba da zaštitimo, na kraju krajeva, naše kompanije koje funkcionišu tamo, tako da ne vidim nikakav sporni član u onom delu kada je u pitanju Sporazum sa Katarom.

Na kraju, imamo Sporazum koji se odnosi na socijalnu zaštitu, odnosno socijalnu politiku Republike Srbije sa Rumunijom. Treba reći da je ovaj sporazum od izuzetnog značaja. Ne znam da li uopšte građani Srbije imaju saznanja da 22,5 hiljade građana srpskog porekla živi u Rumuniji i da ovim mi njima suštinski pomažemo, ali, naravno, i građanima u Srbiji koji su rumunskog porekla. Već od danas, od kad ratifikujemo ovakav sporazum, pitanje njihovih penzija više neće biti nikakav problem, pogotovo kada je u pitanje isplaćivanje u Rumuniji i Srbiji. Drugo, neće imati problem sa zdravstvenom zaštitom kada su u pitanju njihove zdravstvene knjižice.

Ono što je jako bitno, to je da na jedan potpuno transparentan način imamo saradnju sa Rumunijom u ovoj oblasti. Treba pohvaliti rad ovog Ministarstva iz ove oblasti, zbog toga što je preko 20 zemalja potpisalo ovakav jedan sporazum, a, s druge strane, šest je inicirano, tri je u toku, kada su u pitanju opšti sporazumi o socijalnoj sigurnosti i zdravstvenoj zaštiti.

Kada govorimo uopšte o ugovorima koji se odnose na Republiku Srbiju, jedan deo smo zaboravili, u smislu potvrđivanja Protokola o eliminaciji nezakonite trgovine duvanskim proizvodima. On je ovde u grupi zakona koji se odnosi i na zaštitu životne sredine a i na zaštitu zdravlja.

Većom kontrolom i eliminacijom svih aktivnosti koje ulaze u domen krivičnog dela, kada je u pitanju trgovina duvanskim proizvodima, praktično dovodi do toga da mi idemo u smeru ka tome da sve manje Srbija će imati korisnika, kada su u pitanju cigarete, a samim tim dolazimo do toga da jednostavno, svojoj zemlji obezbeđujemo, ne samo čistiji vazduh, nego i veći stepen zdravlja građana Srbije.

Samim tim, treba podržati ovakav tip protokola, jer ovim pokazujemo veću saradnju sa zemljama u regionu, kada je ova tema u pitanju, ali pokazujemo da uzimamo praktično standarde EU, iz ove teme, i samim tim da se polako, ali sigurno, pripremamo za sva ona poglavlja koja dotiču ovu temu i sa kojom mi u datom trenutku, kada se budemo suočili sa otvaranjem takvih poglavlja moći ćemo na određen i odgovoran način da se nosimo. To je recimo, pitanje poglavlja 27, zato što je ovaj predlog Protokola u grupi sa potvrđivanjem Konvencije o Evropskom Šumarskom institutu i deo koji se odnosi na Doha amandman za Kjoto protokol i kada je u pitanju okvirna Konvencija UN o promeni klime.

S toga nije slučajno što je ovakav dnevni red i urađen, i treba reći da je ideja uopšte Srbije, da kada govorimo o ovom protokolu, treba da postoje licence. To znači da firme koje se bave ovako nečim, treba da padnu pod postupak licenciranja, ali i deo koji se odnosi na globalni sistem funkcionisanja, kada je u pitanju trgovina duvanskim proizvodima, postajemo sastavni deo takvog jednog sistema.

Na kraju bih samo ponovila, kada govorimo uopšte o završenim izborima u Republici Srbiji, da je kandidat Aleksandar Vučić, pokazao da završetkom ovih izbora na 8.396 biračkih mesta, nije postojao kandidat koji je mogao da ga na određeni način ugrozi, a iz mnogo razloga. Pre svega, zato što politička platforma koju je ponudio Aleksandar Vučić, jednostavno nije imala bilo kakvu protivtežu političku, u smislu nekog programa. Zbog toga je ostalih 10 kandidata dobilo od pet do 10 puta manje glasova, i zbog toga se pokazalo, da jedino odgovorna politika, spoljna i unutrašnja politika Srbije, kao premijera Vlade Republike Srbije kod građana Srbije dobija uvek najveće poverenje. To treba da bude smernica za svaku političku stranku, pa čak i ona koja nije izašla na izbore.

Pojedinac koji želi sada da pravi ovde političke stranke kroz određene poslaničke grupe u budućnosti, da jedino sa izgradnjom institucija i adekvatnim političkim programom, možete da izađete pred građane Srbije i da dobijete određeni glas. U svakom drugom trenutku, u svakom drugom slučaju, građani će vas jako puno kazniti, time što će vas poslati u politički zaborav.

S toga, u danu za glasanje pozivam i stranke koje su iz bivšeg režima, ratifikovale ove sporazume, jednostavno, i koje treba da glasaju, od pre pet godina, koje su bile na dnevnom redu, pa nisu, praktično se našle na ovoj sednici, imaju moralnu obavezu da podignu, da pritisnu taster i da glasaju za ovakve predloge koji su danas na dnevnom redu. Hvala.
Po amandmanu, predsedavajuća. Poštovani ministri, kolege poslanici, dopunila bih izlaganje kolege poslanika iz naše poslaničke grupe.
Kada govorimo o evropskim direktivama, treba da podsetimo i javnost i građane Srbije da Sporazum o pridruživanju i stabilizaciji sa Evropskom unijom su potpisali oni sa kojima je predlagač sedeo u klupi na izbornoj listi kada je ulazio u ovu Skupštinu. Prema tome, ono za šta se mi zalažemo, kao Srpska napredna stranka i ova Vlada Srbije, taj evropski put i nastavljanje onog puta koji je u interesu svih građana Srbije, a ovim članom 3, kojim želimo jednostavno da pokažemo da mehanizmi u regulisanju tržišta mora da postoje, da pravila mora da postoje, da država jednostavno mora da kontroliše sve one aktivnosti na tržištu koje bi štetile ne samo građanima Srbije nego uopšte privredi Srbije, mora da budu definisane.
Zbog toga je čudno što predlagač traži da se ovaj član zakona briše. Prosto, u ovom trenutku i u svakom sledećem, kad god bude bio predlog – briše se, treba jednostavno ignorisati ovakav način uopšte ophođenja prema građanima Srbije. Hvala.
Zbog javnosti gospođo predsedavajuća, do sada je stajalo da akcionar ciljnog društva je imalac akcija, u smislu zakona kojim se uređuje tržište kapitala. Ovakvim sada predlogom, praktično izmenama i dopunama, otklonjena je potpuna nepreciznost što se tiče ovih odredbi i zbog toga postoji taj 6a član, koji kaže da organi upravljanja su direktori, odnosno odbor direktora, nadzorni odbor, izvršni direktori, odnosno izvršni odbor, odnosno izvršni i upravni odbor i kod banaka. Znači, potpuno je detaljno opisano koji su to upravljački organi. Zbog toga zaista ne razumem potrebu predlagača da ovako nešto briše. Stoga ovakav amandman sigurno ne treba prihvatiti. Hvala.