Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Aleksandra Tomić

Aleksandra Tomić

Srpska napredna stranka

Govori

Replika, gospođo predsedavajuća.
Da biste vodili demografsku politiku nije potrebno da imate savet, nego treba nešto konkretno da radite. Srpska napredna stranka je konkretno preko Ministarstva za zdravlje radila, znate, na tom problemu. Što se tiče zastupanja interesa porodica u Srbiji i u društvu, pa trebalo bi onda da izađete javno i da osudite sve one koji su vređali porodicu i decu gospodina Aleksandra Vučića. Hvala.
Pominjanje SNS od strane poslanice.
Srpska napredna stranka se zalaže za očuvanje institucija, pogotovo kada govorimo o zaštiti ljudskih prava i ono na šta je predlagač ovog amandmana hteo da skrene pažnju - koja je praktično visina zarade ljudi koji čuvaju institucije i onih koji čuvaju sistem? Bilo ko da je Saša, Miša, Pera, bitno je da mora da vrši funkciju Zaštitnika građana. Onoga trenutka kada rešite da se bavite nekim drugim javnim poslom, morate da napustite tu funkciju i morate jednostavno da izađete pred građane Srbije da kažete da ste ušli u politiku i da idete predizbornu kampanju.
Da li je veličina bavljenja određenom funkcijom u određenoj instituciji tri puta veća u mesečnom iznosu na naknade u odnosu na premijera ili predsednika države, na građanima Srbije je da o tome znaju, pre svega, istinu, a i da u sledećim izborima nekim odluče i daju podršku promenama. Da li plata Zaštitnika građana ili bilo koje institucije treba da bude možda duplo veća ili duplo manja? Treba reći da u godišnjem iznosu razlika između plata visokih funkcionera, premijera, predsednika države, institucija, koje je moj kolega Đukanović predložio, je razlika od pet miliona dinara u budžetu.
Prema tome, Zaštitnik građana, namerno neću da govorim o imenima, jer ona nisu bitna, bitna je funkcija koju obavljate, do trenutka dok je bio zaista ovde jedan od predstavnika te institucije, pred poslanicima podnosio izveštaj, da su svi državni organi usvajali te preporuke u iznosu od 94% preporuka…
Uvaženi predsedavajući, poštovani ministri, kolege poslanici.
Pa, evo da završimo današnju raspravu sa svim današnjim temama, koje su predstavljale sve, samo ne raspravu o budžetu, zato što smo imali priče i o upravljanju parama građana Srbije, i o rušenju demokratije, i o budžetima kojima je istekao rok. Međutim, ako se malo vratimo unazad, pa pogledamo 2008. godinu, budžeti su usvajani 26. decembra, zatim 2009. godine 29. decembra, i ta sednica je bila interesantna što je tom izglasavanju budžeta SRS, u pola 11 uveče morala da odustane na 400 amandmana, da bi budžet Srbije bio usvojen.
Znači, tada nije bilo rušenje demokratije. Ni 2010. godine 21. decembra 2009. za narednu godinu, ni 29. decembra 2010, kada su inače usvojena dva rebalansa budžeta, a da bi 29. decembra 2011, deficit bio 140 milijardi dinara sa projekcijama tadašnjeg premijera gospodina Cvetkovića na 152 milijarde dinara. Znači, tada demokratija nije bila ugrožena, tada je bilo sve najboljem redu, sve po zakonu, gde su takođe budžetski deficiti i javni dug prevazilazio sve dozvoljene granice, ali sada kada je od 2013. godine usvojen budžet 1. decembra 2012. godine, 2014. godine 13. decembra, 2015. godine 12. decembra i sada ćemo imati usvojen, takođe pre 15. decembra, što je naravno sve po zakonu i roku, sada se ruši demokratija, zato što je na čelu te Vlade gospodin Vučić i SNS, i zato što su rezultati u svakom pogledu mnogo, mnogo bolji i što građani Srbije ne treba da brinu za bezbednost ni svojih plata, ni svojih penzija. Bili su ugroženi do 2012. godine, pogotovo po pitanju opštih javnih finansija i pitanju bankrota.
Tada su deficiti iznosili od 104 milijarde dinara do rekordnih 173,7 milijardi dinara. Sada kada je deficit budžeta 69,1 milijarde, u rekordnom roku, praktično izvršene ekonomske reforme i finansijska konsolidacija, sada to ne valja.
Međutim, ono što treba reći, a to je, da je SNS donoseći čitav set zakona u proteklih četiri godine, uspela da sprovede ekonomske reforme, za te rezultate dobila pohvale svih međunarodnih institucija, znači ne samo MMF-a, nego i svetske banke, i praktično udruženje svih inostranih investitora i svih međunarodnih finansijskih centara, kao što su i banke koje finansiraju određene kreditne linije, ali ne samo zemlje u regionu, već i EU. Sada dolazimo u situaciju da čujemo da su sve to bajke, da su sve to jedan skup lepih želja, a da je ono što struka kaže, gospodin Vujović detaljno ceo dan objašnjavao jednostavno nije realno.
Šta je realno? Realno je da danas najveći izvoznici Srbije, praktično su doveli do toga da preko tri milijarde evra je trgovinski promet bio za prvih 10 meseci u 2016. godini, da su najbolji izvoznici „Fijat“, „Hestil“, firma koja je u stvari nekada se zvala „Železara“ i pet hiljada radnika u Smederevu o kojima smo raspravljali i po različitim zakonskim rešenjima ovde u parlamentu, „Tigar tajers“, „Filip Moris“, „NIS“, „HIP Petrohemija“, da su na 14 mestu ista ona „Jura“ o kojoj toliko pričamo u javnosti, „Hemofarm“, „Boš“ i „Leon“.
Da su u 2016. godini otvoreni 15 fabrika i to, domaćih i stranih, ''Bekament'', ''Geoks'', nov pogon ''British American Tabacco'', ''Everest'', ''Hačinston'', ''Tibet moda'', ''PHC'', ''Vibak'', ''Teklas automotiv'', ''Fabrika delova za mlazne motore Ada'', novi pogon ''Krušika'', ''Indoadriatik'', ''Mejla'', ''Dr Etker'', novi pogoni Fabrike ''Leoni'', ''Jura'' Leskovac Kontinental u Subotici, Fabrika '' Delfi'', ''Lir'' u Novom Sadu i ''Aster'' tekstil koji treba da uposli 2000 mladih Nišlija.
To su sve rezultati u 2016. godini koji govore o tome da je stopa rasta praktično 2,7%, odnosno zagarantovana za prvih deset meseci, a izaći će na 2,8 procentara, da je kurs dinara veoma bitno stabilan, da je na niskom nivou inflacija, govorimo o tome da je preko 100 kilometara autoputeva uopšte izgrađeno i magistralinih puteva u Srbiji, da je preko 500 lokalnih puteva rehabilitovano, 15 mostova, 100 klizišta sanirano, da je zabeležen pad nezaposlenosti, odnosno da je na 15,2%, da je urađeno više nego za proteklih 30 godina kada govorimo o infrastrukturi i zato se, inače, projektni zajmovi nalaze sada u budžetu, do sada su bili skrivani po raznoraznim izveštajima koji se odnose na Upravu za trezor, da je razvijeno preduzetništvo kroz otvaranje novih malih, srednjih preduzeća, dolazimo do toga da je praktično borba za jednu modernu, jaku Srbiju.
Imamo i danas najave za nova otvaranja tri poglavlja, pored onih otvorenih, a to je poglavlje 5 kada govorimo o javnim nabavkama, i vrlo bitna poglavlja vezana za nauku i obrazovanje.
Prema tome, ono sve što je danas bilo priče o tome da smo zapostavili obrazovanje, jednostavno to ne stoji, ali ono što je jako dobro što u ovom budžetu brojke govore da više sredstava u sledećoj godini biće uloženo u poljoprivredu, pogotovo u ovom delu da se naviknemo na investicije u poljoprivedi, a ne samo na primarnu proizvodnju i davanje određenih subvencija po hektaru. Da se više para izdvaja za kulturu, da se više para izdvaja za vojsku i policiju, i to, čuli smo oko 2,5 milijarde dinara više u poljoprivredu, kada govorimo o kulturi skoro 1,78 milijardi, za vojsku 4,5 milijardi, za Ministarstvo unutrašnjih poslova 4 milijarde.
Kada govorimo o budžetu Srbije, ne treba da zaboravimo da nam je vrlo bitan rast. Zašto? Zato što rast govori o tome da postoji privredna aktivnost i kada smo govorili o razvoju, a svi su želeli ovde da pričaju da je bitan razvoj, razvoj ne ide bez rasta. Rast vam je praktično broj komada proizvodenih roba i usluga u jednoj godini koji u sledećoj godini treba da bude veći. Ukoliko je veći, onda je rast, ukoliko je na nuli onda je stagnacija, a ukoliko nije dostigao onaj broj koji je u prethodnoj godini, onda je to stagnacija.
U vreme onih koji su vladali do 2012. godine, znači bio je pad, odnosno 3,6% svake godine ste praktično manje proizvodili, a to znači da ste jeli budućnost sopstvene dece. Da ste praktično sve pare koje budžet Srbije od 2001. do 2006. godine uplatio od privatizacija u iznosu od 4,2 milijarde, znači govorimo o zvaničnim podacima, i to su praktično određena stručna javnost koja je svoje radove objavila u časopisu ''Finansije'' u 2015. godini, rekle decidno da 4,2 milijarde do 2006. godine uplaćeno u budžet Srbije ni u jednom trenutku nije iskorišćeno za infrastrukturne projekte, već je otišao kompletno u javnu potrošnju, što pokazuje kompletnu neodgovornost onih koji su vladali tada. Jednostavno sav koji ste mogli da iskoristite da investirate u svoju budućnost, to niste uradili. A onda kada je došla ta famozna svetska ekonomska kriza, u tom trenutku, jednostavno bili primorani da podižete kredite po nepovoljnim kamatnim stopama i dalje ste odlazili u podizanje javne potrošnje, podizanje plata i penzija i krajnje neodgovornom politikom vodili državu.

A kako je to izgledalo tada jednostavno je svako ministarstvo imalo svoj žiro račun, svako javno preduzeće je imalo svoj žiro račun, svaka agencija je imala svoj žiro račun, nije polagala nikakve račune jednostavno onim koji su iznad njihovih nadležnosti nego na kraju dođu ovde na kraju fiskalne godine, pa usvajaju rebalans budžeta, pa onda dođe gospodin Dulić pa kaže ajmo sad to da pokrijemo kreditom od 1,4 milijarde pa ćemo to da peglamo ako treba kroz zaštitu životne sredine, kroz poljoprivredu, kroz neke projekte i onda ćemo to jednostavno da stavimo sve u javni dug. E tako je izgledao otprilike budžet Republike Srbije do 2012. godine.
Pravljenje takvog, kao što bi gospodin Mišković hteo da troši a da prihoduju neki koji su jednostavno finansirali od privatizacije. Sa tom praksom se prestalo 2012. godine, kad se jednostavno videlo da su svi troškovi, sve kamate od svih kredita došli na naplatu, 750 miliona evra iz budžeta svake godine je dato za firme u restrukturiranju, za četiri godine to vam je tri milijarde evra i plus od 1,2 do 1,5 milijardi evra su kamate bile od kredita. Znači za ove četiri godine 8 milijardi evra ste morali da servisirate, plus normalno je zbog čega je onda javni dug skočio. Kada dolazite u tu situaciju da morate da rešite svoje finansije onda je potpuno razumljivo zašto je do štednje moralo da dođe.
Takvi modeli štednje su predlagani i Grčkoj, i Portugalu i davali su rešenja, ali tamo su smanjenja bila 20% plata i penzija, 40% praktično su išla smanjenja kada se govorilo o delu kada je u pitanju državna uprava i otpuštanje. Naš model je bio mnogo bolji. Mi smo to uradili pre nego što, jednostavno nas je bankrot terao da tako da nešto uradimo, nego smo sami napravili plan restrukturiranja privrede, ekonomskih reformi. Sami smo napravili plan finansiranja praktično budžeta Srbije i pozvali MMF i rekli, mi smo spremni da vi nadzirete ovakav plan. Oni koji govore o tome da je potrebno da u Srbiji imamo mere fiskalne konsolidacije koje Skupština treba da usvoji nisu videli da je Ministarstvo finansija na krajnje odgovoran način donelo mnoga akta, pre svega finansijsku strategiju koja se odnosi na konsolidaciju javnih finansija od 2018. do 2020. godine, program ekonomskih reformi od 2018. do 2020. godine i program reformi upravljanja javnim finansijama koje su uputili takođe i Odboru za budžet i finansije.
Prema tome svi oni koji kažu da budžet u ovom trenutku na određeni način nije zakonskim putem ušao da se raspravlja, jednostavno žele da prenebregnu činjenicu da su upravo oni navikli da budžete usvajaju zadnji dan, praktično u tekućoj godini.
Kada pričamo o završnom računu budžeta Srbije treba da budete realni i da kažete do 2002. godine ni jedna vlada nije donela završni račun. Kada govorimo o završnom računu, prvo moramo da završimo ovu fiskalnu godinu da bi mogli da uradimo završni račun, a drugo revizija mora da donese svoj akt na osnovu međunarodnih standarda koji treba da usaglasi naravno sa Ministarstvom finansija i da onda nakon toga zaista realno sagledavamo završne račune budžeta. To se do sada nikada nije desilo. I svi oni koji pričaju imaju toliko ideja o tome kako treba nešto uraditi nikada to nisu ni uradili, nego jednostavno su se zaduživali i donosili budžete sa 127 poslanika u ovoj Skupštini do 128, jednostavno svoje političke interese stavljali u funkciju ovakvih tablica i nisu vodili računa o građanima Srbije. Prema tome krajnji stepen licemerstva danas smo imali prilike da čujemo od pojedinih poslaničkih grupa ovde koje su imale svoje izlaganje.
Ono što je važno reći da kada pričamo o tome da li stvarno želimo bolje ovoj Srbiji, onda treba reći da je i na Odboru za finansije ministar rekao da postoji rešavanje problema koje zaista traže određeni konsenzus. I taj konsenzus treba tražiti u strankama koje su danas ceo dan govorile o budžetu. Teme na kojima treba zajednički da razgovaramo je pored reforme javnih preduzeća i reforme javne uprave, da govorimo o firmama koje su u restrukturiranju jer smo ih iste nasledili kao što su oh oni nasledili. Međutim, oni su ih nasledili u mnogo boljoj poziciji kada su one bile u trenucima finansijskog rasta, a ne u trenucima kada su u stečaju.
Međutim ono što je interesantno reći da je Fiskalni savet u svom izveštaju po prvi put pohvalio i rekao da spirala duga koja je rasla je praktično zaokrenula svoj smer. Oni koji su najveći kritičari, zato što samo gledaju brojke, zato što jednostavno ne gledaju realan život, zato što te brojke za njih predstavljaju poslute klasične konzervativne ekonomije po prvi put sada kažu nešto najinteresantnije, da je Elektroprivreda i Srbijagas, po prvi put sada nemaju nikakve kredite za tekuću likvidnost, ali isto tako kažu da treba dati iz budžeta i pomoći određene firme u restrukturiranju ko što je Bor, kao što je Resavica, da ne dođemo u situaciju kao što je bilo ranije da docnjom jednostavno napravite velike dugove, da dugove gurate pod tepih i onda da dolazimo u situaciju da opet moramo da određene garancije ponovo aktiviramo i u stvari uvećavamo javni dug. Znači to kaže Fiskalni savet.
To nije bio predlog ni ministarstva. Zašto kažu? Zato što su imali lođe iskustvo od pre. Zato što su govorili od 2007. godine da treba smanjivati plate i penzije, odnosno ne treba ih povećavati tom brzinom linearno nego napraviti model da podjednako svi podnesu teret te svetske ekonomske krize. Ovo je vrlo ozbiljna rasprava bila na Odboru za finansije i mislim da je baš ušla u domen struke i svi oni koji su hteli da čuju čuli su šta treba da rade, a to je pogotovo kada je priča o Boru i kada je priča o Resavici, priča o energetskoj politici da treba ovde u Skupštini da otvorimo i pitanje finansiranja uglja, i pitanja 4.000 radnika u Resavici, koji danas plaćaju milijardu i po dinara za poreze i doprinose. Znači, od nekada ranijih praktično dugovanja i to sve ide normalno iz same proizvodnje koja je u ovom trenutku neefikasna i neekonomski isplativa.
Znači, Resavica je jedan veliki problem naše države, ali i jedno veliko političko pitanje zbog toga što uopšte pitanje energetike treba da otvorimo ovde u parlamentu, s obzirom da nas ekološki standardi negde teraju da poštujemo i da imamo velike investicije u rudnike. S druge strane oni koji žele međunarodni veliki investitori da uđu sa investicijama za obnovljive izvore energije traže garancije budžeta, a u ovom trenutku Srbija to nije u mogućnosti, ne samo Srbija, nego i mnoge države u regionu zemalja zapadnog Balkana. To je nešto o čemu treba da razgovaramo.
Prema tome mi smo ovde imali goste iz Bundestaga iz evropskog parlamenta i pričali smo uopšte o politici zelene energije. Ali ta zelena energija je skupa u ovom trenutku za modele kakvi postoje u razvijenim evropskim zemljama. Zbog toga Srbija treba da nađe svoj energetski miks i ona ga u ovom trenutku za date političke okolnosti ima, ali to je ono što je nepromenljiva kategorija i zbog toga upravo o tome moramo da razgovaramo u budućnosti.
Heterogena subvencija i stari dugovi su još jedna od tema koje je ministar Vujović pokrenuo na odboru o kojima treba da razgovaramo. Heterogenih subvencija nešto što smo navikli u prošlosti da jednostavno određene subvencije u poljoprivredu dajemo po hektaru i dajemo ljudima, poljoprivrednim proizvođačima, koji su zaista sada možda u godinama i koji ne mogu da obrađuju poljoprivredno zemljište. Dolazimo u domen praktično da određene subvencije predstavljaju socijalnu kategoriju, socijalne subvencije. I onda ih to tako treba i zvati. Ne treba ih zvati jednostavno određenim subvencijama za poljoprivredu, jer one ne doprinose razvoju. Zbog toga je bilo važno da se čuje na odboru ono što treba u budućnosti da razgovaramo.
Samo bih još napomenula jednu stvar gde nismo zaboravili, a to je da Srpska napredna stranka sa poslanicama iz Ženske parlamentarne mreže razgovarala za amandmane o rodno odgovornom budžetiranju.
Da se zahvalimo stvarno ministru, koji je prošle godine ima sluha da usvoji onih šest amandmana, ali nije sedeo skrštenih ruku, nego je njegovo ministarstvo organizovalo radionice po svim institucijama koje su trebale da odrede indikatore, praktično za rodno odgovorno budžetiranje koje se odnose na 28 institucija.
One su poslale svoje izveštaje i mi se, naravno, nismo zaustavili na tome, imaće još neka dva amandmana koja se odnose i na žene baš u oblasti nauke. To je ono zbog čega zaista, ministre Vujoviću, treba da negde kažemo svima u javnosti da ste prepoznali praktično potrebu da ovakav vid amandmana i ovu celu jednu oblast ste digli na potpuno jedan viši nivo koji u Vladi do 2012. godine nisu ni prepoznali.
Hvala vam. U danu za glasanje SNS će podržati ovaj set zakona.
Zahvaljujem, predsedavajuća.
Uvažena predsedavajuća, poštovane kolege poslanici, nakon konstituisanja Odbora za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava, konstatovali smo na Odboru da je 14. jula istekao mandat od 2011. godine praktično svim članovima Saveta i predsedniku Komisije za hartije od vrednosti.
Odbor je, na osnovu člana 245, na toj sednici, prema Zakonu o tržištu kapitala, uputio dopis svim poslaničkim grupama da do 29. jula 2016. godine dostave predloge i to su sledeće poslaničke grupe učinile: SNS, SPS, SDPS, DJB, Dveri i DS.
Petog avgusta je kompletna dokumentacija koja je tražena praktično da se dostavi, pored biografije i plana rada, budućeg rada za izbor članova Saveta Komisije i predsednika su dostavili kandidati sa zahtevom o prihvatanju kandidature i taj kompletan materijal 5. avgusta je unesen u podatke u e-parlament. Znači, bio je praktično na izlaganju i mogućnosti svim poslanicima, ne samo članovima Odbora, na uvid.
Petnaestog avgusta pismeno smo obavešteni da je kandidat DS gospodin Srboslav Antić odustao praktično od kandidature, u pismenoj formi, i u skladu sa članom 203. Poslovnika o radu Narodne skupštine Srbije, stav 3. zakazali smo sednicu Odbora za 18. avgusta, gde smo i bili u obavezi da obavimo intervju sa svim ostalim kandidatima koji su praktično ostali na listi, koji su predali svoje kandidature.
Nakon obavljenog razgovora sa svim kandidatima i uvid u sav materijal koji je dostavljen, praktično se Odbor izjasnio o svakom kandidatu pojedinačno. Ono što je bilo uopšte težište svih pitanja je - kako oživeti tržište kapitala, kako praktično oživeti uopšte i formulisati neki nov koncept rada uopšte Komisije za hartije od vrednosti, kako pospešiti regionalnu i međunarodnu saradnju, kako ići praktično u susret evropskim integracijama, kako vratiti poverenje svih učesnika na tržištu kapitala, sam nadzor regulatornog tela, zatim promene zakona koje su nužne u određenim delovima, zatim saradnja sa drugim organima koji se odnose ne samo na Komisiju za hartije od vrednosti, već i na samo pravosuđe, na saradnju sa Odborom za finansije, zatim težnja da zakonodavni okvir koji postoji i interesovanje Komisije za hartije od vrednosti da učestvuje u pisanju određenih zakonskih predloga, kako i na koji način to da definišemo. Ali smo na kraju krajeva i kod članova Odbora razmatrali relevantnost, uopšte stručnost kadrova koji su dolazili na intervju.
Ono što treba reći je da je na osnovu glasanja pojedinačno o svim kandidatima praktično Odbor poslao ovaj materijal koji ste dobili u pismenoj formi, zajedno sa svim biografijama kandidata, to je da za predsednika Komisije za hartije od vrednosti predlažemo prof. dr Predraga Dedeića, a za članove Saveta Žarka Milićevića, bivšeg predsednika Komisije, Vladislava Stankovića, Mirjanu Ivošević i gospodina Marka Jankovića.
Sada bih nešto više rekla o biografijama ovih kandidata koji su predloženi.
Prof. dr Predrag Dedeić ima 57 godina, diplomirao, magistrirao i doktorirao je na Pravnom fakultetu. Pored aktivnog znanja engleskog jezika, radio je u „Ekonomskom birou“ kao pravni savetnik i direktor „ICT Legal“, konsultantska, pravna i finansijska kompanija, od 2005. godine. Docent je na Poljoprivrednom fakultetu od 2005. godine i vanredni profesor na Beogradskoj bankarskoj akademiji. Pored predavanja koja je držao u inostranstvu, predsednik je praktično Instituta za kanadske studije. Gostujući je profesor na fakultetima u Vankuveru, Sevilji i Torontu. Obavio je veliki broj radova iz ove oblasti, pored hartija od vrednosti, korporativnog upravljanja.
Kada govorimo o predlogu za izbor članova Saveta Komisije za hartije od vrednosti, kada govorimo, recimo, o gospodinu Žarku Milićeviću, dosadašnjem predsedniku Komisije za hartije od vrednosti, treba reći da je on praktično od 2015. godine tu i da ima 39 godina, da ima Ekonomski fakultet, da je za predsednika postavljen u oktobru prošle godine, a da je prešao iz Ministarstva finansija, po funkciji bio član Komiteta za finansijsku stabilnost zemlje.
Osim gospodina Žarka Milićevića, kandidati su i Vladislav Stanković, koji je takođe bio član Komisije za hartije od vrednosti. Gospodin Vladislav Stanković je 44 godine star, specijalizirao je i diplomirao na Pravnom fakultetu. Završio je sve kurseve u oblasti finansijskih tržišta. Učestvovao je u radu više stručnih skupova u oblasti hartija od vrednosti, a inače je sa znanjem počeo pripravnika u Okružnom i Trgovinskom sudu, prešao u Komisiju za hartije od vrednosti i obavljao različite poslove u Sektoru za nadzor Komisije.
Pored ova dva kandidata, gospođa Mirjana Ivošević je takođe član u bivšem sazivu Saveta Komisije, koja je dosadašnji član Komisije, ima 56 godina. Zaposlena je u Komisiji od 2003. godine i radila je pre toga u bankarstvu još 18 godina. Vrlo je posvećena i zaista delom koji se odnosi na informacione tehnologije i kontrolu informatičkih podataka vezano za hartije od vrednosti je počela svoj rad u Komisiji, tako da sve poverljive poslove koje je predsednik Komisije naložio članovima Saveta u sektorskim oblastima gospođa Ivošević je obavljala.
Na kraju imamo jednog kandidata, koji mislim da nas je na određeni način sve obradovao zbog toga što je, kao kandidat koji nije član Komisije za hartije od vrednosti, jedan mlad čovek od 34 godine, koji je Ekonomski fakultet završio sa najvišim ocenama, pokazao svoju stručnost iz oblasti hartija od vrednosti sa trgovinskog aspekta, sa same berze, kao glavni broker u Credit Agricole grupi. Konsultant je bio u više firmi oko investiranja u hartije od vrednosti, a obavljao poslove faktoringa, upravljanja rizicima, kao i direktor akcionarskog društva „Centroprom“. Ono što je pokazao u samom intervjuu, to je da je potrebna sveža krv ovakvoj jednoj instituciji i da kao takav zaista u ovom timu treba da da jedan veliki svoj doprinos za potpuno nov koncept.
Ono što treba reći kada su u pitanju sami intervjui za ovih pet kandidata, to je da je prof. Dedeić, kao predsednik, u stvari, negde nas opredelio da na samom odboru promenimo praktično predlog svoj koji smo dali kao poslanička grupa 29. jula jer je prof. Dedeić bio kandidat za člana Saveta. Posle intervjua koji smo imali i njegovog izlaganja, mi smo se opredelili, u dogovoru i sa određenim koalicionim partnerima, preko kojih suštinski su i hteli da predlože prof. Dedeića kao svoje kandidate za jedno odgovorno mesto kao što je predsednik Komisije. Ali, ono što smo mi čuli od njega, to je da ima koncept kako da dođe do jednog zaokreta u radu uopšte Komisije za hartije od vrednosti jer očito je to potreba, s obzirom da je uopšte tržište hartija od vrednosti u Srbije previše malo i vrlo niskog kapaciteta i zbog toga je potrebno da se izvrši jedna reorganizacija i spolja i unutra u radu ove jedne institucije koja odgovara parlamentu.
Ono što je važno reći je da je Odbor za finansije negde pokazao spremnost da zajednički menjamo te stvari. Ono što je sigurno prvi zadatak i Komisije kada bude izabrana i nas kao Odbora i poslanika, to je da raspravljamo o novom zakonu. Drugo, organizovanost same Komisije od strane plana i programa prof. Dedeića, kako je on to nama predstavio, pre svega pokazuje njegovu viziju o tome da osim onoga što treba menjati unutar kuće, preko sistematizacije, treba davati veći fokus sekretaru ove komisije koji je sada samo deo određenih stručnih službi, koji treba na određeni način da bude zaista ono što je prema standardima svih razvijenih zemalja koje imaju razvijena tržišta hartija od vrednosti.
Ali, ono što je još naglasio, to je da poseban fokus i pažnja mora da se obrati na zaštitu malih akcionara. Kroz unapređenje tržišta, shvatila se i potreba kroz taj plan, a to su kasnije i ostali kandidati govorili, da Komisija treba da bude efikasna i operativna, ali da treba da se i postave određeni novi mehanizmi kao što je mehanizam interne revizije unutar same komisije, zatim Sektor nadzora, gde se realizuje jedna od dve ključne funkcije Komisije, treba praktično da se oživi na onom nivou koji zaslužuje.
Pored onog dela koji se odnosi na rad same komisije spolja i kada govorimo o saradnji u regionalnom delu tržišta kapitala i kada govorimo o međunarodnom delu, vrlo bitan faktor, odnosno ulogu igra uopšte odnos sa medijima, odnosno tzv. PR služba koja do sada, naravno, nije ni postojala, ali je vrlo bitan deo koji se odnosi na informacioni deo prezentacije same komisije, kao što je sajt, zatim uvođenje savremenih tehnologija i kvalitetna saradnja sa pravosuđem, ono na čemu suštinski smo mi insistirali, kao i kvalitet regulative i nadzora.
Pre svega zaštita investitora je jedan od ključnih faktora na kojima mislim da su se svi ovde obratili, a sporovi koji postoje od strane profesora Dedeića, u njegovom predlogu je da mora da se oformi jedan centar za tzv. medijaciju, odnosno mirno rešavanje sporova, upravo zato da se sudovi ne bi zatrpavali ovakvim postupcima.
Vrlo je bitno da postoji taj kontinuitet kontrole stalno i da jednostavno postoji način na koji će doći do sertifikacije ljudi koji su zainteresovani uopšte da se bave ovom oblašću. Profesor Dedeić je uopšte svojim izlaganje pokazao da postoji jedna vizija u kojoj do sada se uopšte nije razmatralo, kao jedan način rada Komisije za hartije od vrednosti, i to je ono što ga je negde kandidovalo suštinski da ga predložimo za predsednika ove komisije, s obzirom da su promene od 2011. godine potrebne, pogotovo kada je ova institucija u pitanju, a pogotovo ono što se zove kao regulatorno i nezavisno telo koje je u nadležnosti rada Skupštine.
Pored intervjua koji smo obavili sa gospođom Mirjanom Ivošević, koja je govorila o evropskim integracijama i Poglavlju 9 EU, vrlo je bitan detalj reći da se shvatila obaveza da je velika pomoć gospodina Žarka Milićevića, potrebna u svemu ovome, kao bivšem predsedniku, jer je komisija u 2015. godini, poslovala sa dobiti od 52 miliona dinara i uplatila polovinu, praktično, tih sredstava u budžet Srbije, čime je pokazala suštinski da je zaista funkcionisala na najbolji mogući način u datim okolnostima. Te okolnosti govore o niskom stepenu prometa na berzi. Ako uporedite 2007. godinu kada je bila ekonomska kriza i pred samu ekonomsku krizu promet praktično, hartija od vrednosti bio u nekom obimu od dve milijarde evra, a kada govorimo o 2015. godini taj obim praktično prometa je 185 miliona evra, onda govorimo o tome da je tržište hartija od vrednosti suviše plitko, sporo, neadekvatno i da je potreba da se mnogo toga menja.
Stoga, deo koji se odnosi na evropske integracije nam je jako bitan i gospođa Mirjana Ivošević, kao kandidat na listi za savet je žena koja je dosta pratila ove evropske integracije i pregovore za Poglavlje 9 i ona za zaposlena u Komisiji od 2003. godine, a ima izuzetno iskustvo od 18 godina pre toga u bankarskom sektoru u radu u Beobanci.
Gospodinu Žarku Milićeviću, zaista nam je značajna njegova podrška u radu saveta, upravo zbog toga što je uspeo od 2015. godine do danas da održi ovakav rad Komisije, da ona funkcioniše uprkos svim problemima koji postoje na tržištu kapitala. Gospodinu Vladislavu Stankoviću, kada govorimo uopšte o njegovoj stručnosti, možemo da kažemo da od 1999. godine radi u Komisiji i da sigurno njegova pomoć uopšte u promenama koje nastoje kada pričamo, uopšte o funkcionisanju Komisije za hartije od vrednosti, će biti od izuzetnog značaja.
Tako da, na kraju, kada smo rezimirali kao odbor i kao predlagači, došli smo do nekog zajedničkog zaključka da je dobro rešenje da ostane jedan deo članova saveta koji je postojao i funkcionisao i pre i da jednostavno se izaberu i novi članovi koji će predstavljati jednu novu, svežu krv i koji će pokušati da pokrenu praktično nove procese kada su u pitanju hartije od vrednosti.
Mislimo da su ovi predlozi koji su vam dati u pismenoj formi, u ime predlagača, najbolje rešenje od svih koji su praktično bili kandidati sa kojima smo imali intervju. Ono što treba reći to je da je najkompletnija slika data kroz ovih pet kandidata, da svaki od kandidata ima neke svoje specifičnosti, neko je bio i ranije član saveta, neko je imao i različitu viziju kako treba komisija da izgleda, a neki kandidati su smatrali da je njihovo dovoljno iskustvo iz prošlosti u bankarskom sektoru ih kandiduje za takvo mesto koje bi moglo da izvrši određene promene kada je u pitanju ova oblast.
Želim još da kažem da kandidati koje su predložile druge stranke su: Zorica Krnjević Mišković, gospodin Dušan Bajac, gospodin Aleksandar Zinajić, gospodin Dejan Tufegđić i gospođa Jelica Marjanović.
Ono što nama predstoji kada je ova oblast u pitanju je da uspostavimo određene nove instrumente i nove mehanizme koji treba suštinski da pokrenu tržište kapitala, tržište hartija od vrednosti. Mnoge probleme smo otvorili na samom odboru. Mislim da je ta diskusija možda i previše stručna kada govorimo ovde u plenumu, ali ukoliko ima potrebe i da se otvore detalji u ovoj diskusiji, ja sam spremna u ime predlagača da odgovorim na sva pitanja. Hvala.
Evo da odgovorim na određena pitanja koja su ovde postavljena, s obzirom da kada se nema argumenata onda kažemo – kandidati su stranački zato što su se prijavili u poslaničke klubove političkih stranaka, ali ja ću vas pitati onda – kojim strankama su se prijavili kandidati koji su bili od 2011. godine, a ostavili smo ih kao stručne ljude? Ne znam stvarno odgovor na to pitanje. Evo, pročitaću kandidate.
Znači, profesor dr Predrag Dedejić, Žarko Milićević, Vladislav Stanković, Mirjana Ivošević, Marko Janković su kandidati SNS. Gospodin Srboljub Antić, koji je povukao svoju kandidaturu, je kandidat DS. Zorica Krnjević Mišković je kandidat SPS. Gospodin Dušan Bajec je kandidat Socijaldemokratske partije Srbije. Aleksandar Zinajić i Dejan Tufegdžić su kandidati Dosta je bilo. Jelica Marjanović je kandidat Dveri.
Ja znam dosta drugih kandidata koji su trebali da podnesu svoje kandidature, ali nisu hteli neki poslanički klubovi da ih kandiduju. To hoću da vam kažem. Znači, prvo, procedura uopšte izbora ove Komisije ide kad im istekne mandat, a njima je mandat istekao 14. jula. Da li mislite da treba da ih smenjujemo šest meseci ranije, pa da kažemo – sada ćemo da vas smenimo, pa ćemo da izaberemo nove. Ja mislim da je normalno, kada neko, bilo da je nezavisna institucija, agencija, komisija, kada istekne mandat, onda se ulazi u proceduru izbora sledeće komisije ili sledećeg člana saveta. Nismo mi ti koji treba za vreme izbora, prema tome još uvek nije bio konstituisan nov saziv Odbora za finansije, da pokrenemo proceduru izbora Komisije.
Drugo, pitanje zašto tek danas imamo na dnevnom redu, pa mi smo namerno pustili da ide u redovnom postupku ovaj predlog, jer ako bi išli po hitnom vi biste rekli – aha, a vama se sada žuri, idemo po hitnom. Sada odjednom ne valja ni kada je u redovnoj proceduri izbor. Znači, došao je na dnevni red kada su došli i prošli zakoni i kada smo u mogućnosti da stavimo na dnevni red. Verujte mi, već mesec dana alarmiram da stvarno treba da dođe na dnevni red, ali ne postoje faktičke tehničke mogućnosti da dođe na dnevni red.
Drugo, kada govorite o kandidatima, da su stranački kandidati, ja ću vam samo reći da stručni ljudi danas, ni jedan od njih, ne žele da se stranački deklarišu, da su članovi stranke, a to je bilo i u vaše vreme, ali nekako smo došli do toga da gospodin Dušan Bajec, koji je od 2001. godine član Saveta Komisije za hartije od vrednosti, do 2016. godine je, bio kandidat DS, ali ga je sada predložila Socijaldemokratska partija.
Znači, hoću da vam kažem da nema veze uopšte stranačka pripadnost. LJudi su na osnovu svoje stručnosti hteli da se kandiduju kroz određene poslaničke grupe i tako je došlo do toga da je prof. dr Predrag Dedejić došao da se kandiduje ispred SNS. Razgovarao je pre toga sa našim kolegama ispred Socijaldemokratske partije. Otišao je na godišnji odmor i nisu uspeli da uzmu dokumentaciju. Vratio se i jednostavno je došao u klub SNS da se kandiduje.
Na tom Odboru smo zaista detaljno razgovarali sa svim kandidatima. Tu su, na kraju krajeva, članovi opozicije i mogu da vam potvrde. Vi niste bili i vaši kandidati, iz vaše političke stranke, nisu bili na tom odboru. Sa svakim kandidatom se detaljno razgovaralo, tete-a-tete, postavljali pitanja krajnje direktna, od toga koji su vam motivi uopšte da se kandidujete za takvo mesto, gde ste radili, gde ste se školovali, kako vidite uopšte unapređenje rada tržišta hartija od vrednosti, kako vidite unapređenje Komisije. Zašto komisija sada odjednom pravi tolike gubitke i zbog čega sada treba da traži pare iz budžeta, kad je u prethodnoj godini poslovala sa dobitkom i uplatila pola para iz budžeta? Znači, da mnoge stvari ne valjaju, ali ne valjaju od vremena privatizacije kada je 2007. godine promet na berzama bio dve milijarde evra, a danas za prošlu godinu, znači 2015. godinu, 185 miliona evra. Znači, da svi ovde treba na neki način da pomognemo da se te stvari promene u društvu.
Prema tome, nemojte da prebacujete na to da određeni kadrovi su isključivo kadrovi određenih političkih stranaka, kada govorimo o stručnim ljudima. Znači, govorimo o ljudima koji su članovi Komisije i Saveta Komisije za hartije od vrednosti. Dugi niz godina, dugo rade u toj instituciji. Nemojte da time mi rušimo integritet te institucije, iako ona dobro ne radi. Očito, po rezultatima dobro ne radi, ali mi smo ovde poslanici. Oni su u našoj ingerenciji. Mi treba suštinski da pokrećemo određene inicijative, da menjamo te stvari. Nemojte na taj način da prikazujete javnosti i da politizujete ono što nije za politizaciju. Hvala.
Uvaženi predsedavajući, poštovane kolege da ne bi ostali ovde bez odgovora i da se ne bi u javnosti plasirale teme tipa da mi sada kršimo zakon time što kandidujemo prof. dr Dedeića na mesto predsednika za kandidata za predsednika Komisije za hartije od vrednosti.
Prvo, članom 246. Zakona o tržištu kapitala jasno se kaže da kandidati treba da imaju visoku stručnu spremu, najmanje pet godina iskustva stečenog obaljanju poslova u vezi sa hartijama od vrednosti u Republici ili inostranstvu.
Definisanje uopšte dela pojmova kada je u pitanju izbor u vezi poslova sa hartijama od vrednosti, nije definisano Zakonom o tržištu kapitala, već Zakonom o investicionim fondovima i to članom 1. tačka 6. koji kaže da – zakonom se uređuje pod tačkom 6. nadležnost Komisije za hartije od vrednosti u daljem tekstu Komisija. Pa, kaže član 12. - obavljanje poslova u vezi sa hartijama od vrednosti u zemlji ili inostranstvu na poslovima mogu biti: pod 1. u brokerskom dilerskom društvu, pod 2. na berzi hartija od vrednosti, odnosno finansijski derivata, tačka 3. u banci, tačka 4. u društvu za upravljanje investicionih i dobrovoljnih penzionih fondovima, tačka 5. u društvu za osiguranje, tačka 6. u Centralnoj banci ili drugim državnom organu ili organizaciji i tačka 7. u pravnom licu koje poslove u vezi sa hartijama od vrednosti obavlja za račun države kao poverene poslove.
Znači, definisan je ovde kada pričamo uopšte o hartijama od vrednosti je dosta široko definisano i zbog toga onaj deo koji se odnosi, pogotovo na profesora Dedeića rad u konsultantskoj kući, u ekonomskom birou 2001, 2002, 2003. Internacional konsalting centar legal d.o.o. kao direktor glavni konsultant za strane investicije do 2005. godine govori o tome da zapad inače definiše investicije kao realna dobra, a da u Americi i uopšte delovima koji se odnose i na Kanadu i na određene modele razvijenih ekonomija podrazumevaju investicije kao hartije od vrednosti.
Zbog toga onaj deo kada kažemo da je zaista stručnost njegov osnovno obeležje, u stvari, koje ga je kandidovalo za ovu funkciju, a oni koji kažu da je gospodin Martinović šaputao meni, ja ću reći da sam ja šaputala njemu, da u trenutku kada smo zaista izvršili intervjuisanje svih kandidata videli smo da zaista profesor Dedeić treba da nosi upravo ovu lidersku funkciju koja se odnosi na predsedničku funkciju ove komisije, upravo zbog toga što na osnovu stenograma koji možete da vidite sa ove sednice ono što je predložio profesor Dedeić ga zaista kandiduje za to.
Pre svega, kaže da treba izvršiti da bismo zaista razvili tržište hartija od vrednosti i reorganizovali na kraju krajeva samu komisiju, treba da posmatramo sa više aspekata i treba na određeni način da to radimo u neka tri nivoa. A pre svega profesor Dedeić ima dosta iskustva u radu sa hartijama od vrednosti prema nemačkom, austrijskom i kanadskom modelu. Zaista na osnovu toga on tvrdi da na određena tri nivoa unutar kuće izvan kuće i u regionu treba izvršiti određene hitne mere. Pa kaže, da Komisija mora da bude organizovana po najvišem nivou korporativnog upravljanja koja važi za javne službe i državne organe. Da pre svega ne možemo da napravimo čudo preko noći, ali pre svega moramo da se bavimo time da ona mora da bude čuvar pravila koja postoje, pre svega kada su u pitanju zaštita investitora, zaštita malih akcionara i da se obezbedi fer utakmica i atraktivno tržište na kome ćemo ići ka tome da smanjimo sve više rizike. Da Komisija ima kao organ, koje kažemo kao regulatorno telo, da treba da funkcioniše po najvišim standardima da obezbedi koheziju, da poveže sektore na svim nivoima.
Ono što treba još Komisija da predstavlja u svom budućem radu to je pre svega, da određene institucije kao što je sekretar, ne treba da bude sastavni deo samo obične službe već on da bude značajna figura u usklađivanju, pre svega zakonskih regulativa, postupanja veza između određenih segmenata kojim se komisija bavi.
Drugo, da treba da se uvede sistem interne revizije, ovo su sve odgovori ne samo vama, nego i prethodnim govornicima, da Sektor nadzora kao što je malopre pomenuto je vrlo važan i da mora da bude konkretna analiza učinka na samom terenu. Da odnosi sa javnošću koji su do sada negativni i potpuno bili mora potpuno da promene sliku kada je u pitanju ne samo Komisija već da samim tim se privuku određeni investitori i svi zainteresovani učesnici na tržištu. Da panel eksperata koji treba zaista da okupi ova komisija kao jedno telo koje treba da pomogne ovaj rad komisije i da okupi i one faktore koje bi pomogli tržištu sa te svoje stručne strane, da se organizuje ta panel diskusija bez obzira na kritička mišljenja i sugestije upravo u cilju da bi se naši najbolji modeli razvoja ovog tržišta.
Zaštita investitora i zaštita malih akcionara je uvek aktuelna, ali je vezano za veliki broj, znači sudskih sporova. Prema tome, ozbiljnu pažnju treba posvetiti tome da se uvede jedan centar za mirno rešavanje sporova, centar uzbunjivanje to bi bilo jedno takođe interesantan mehanizam koji bi rešio praktično deo koji se odnosi na pravosuđe kao jedan vid preventive.
Zatim, prof. Dedeić kaže da ono staro pravilo u biznisu kada kupac treba da čuva, mi u stvari smo ti koji treba da ga edukujemo, da on bude dobro informisan. Za sada su praktično oni listinzi i izveštaji i dokumenta koja su izlazila iz same Komisije na određeni način nisu davala pravu sliku stanja stvari, da to treba da se menja iz korena. Jednostavno novi instrumenti koji treba da pokrenu ovaj deo kada pričamo o hartijama od vrednosti su, jedan emancipovane obveznice koje se odnose na obveznice lokalnih samouprava koje su kasnije pratile određene i infrastrukturne projekte, ali da veliki oprez treba, jer stručnjaci kažu da treba biti ograničen kada su u pitanju institucionalni investitori, jer upravo recimo takva iskustva imaju nemačke berze i austrijske berze.
Hoću da vam kažem da on svoje iskustvo koje imao i u saradnji sa kanadskom berzom i sa američkom berzom, znači i sa berzama zapadnih razvijenih država je upravo pokazao da ima elemenata da može zaista da primeni kada je u pitanju predsedničko mesto ove komisije i može da se nosi sa time.
Ono što je vrlo važno, znači, predsednik Komisije treba da bude jedna figura gde će oni koji predstavljaju nove članove, a novi članovi su ta sveža krv, koja do sada nisu bili članovi uopšte saveta, odnosno Komisije za hartije od vrednosti, su kandidati koji su svi članovi glasali. Znači, možda neke partije nisu prisustvovale sednici Odbora ali postoji kandidat koji se zove Marko Janković, koji je zaista došao iz tog realnog sektora iz privrede i predstavio se na tom intervjuu zaista u najboljem svetlu zbog toga što su na kraju krajeva i članovi Odbora postavljali određena pitanja za koje su bili zainteresovani sa različitih aspekata i dobili su odgovore zbog koga su glasali i četiri stranke opozicionih predstavnika.
Tako da mislim da je ovakav kandidat uopšte i za predsednika i članove adekvatno može da odgovori promenama u društvu koje nas očekuje u ovoj oblasti. Što se tiče toga da su veliki procenti, odnosno velike promene se dešavale u vreme 2007. godine na berzi, kupovine i prodaje hartija od vrednosti, da upoređujemo sa 2015. godinom, mislim da nije realno ukoliko ne znamo činjenice koje su tada postojale. Godine 2007. praktično je period početka velike ekonomske krize, ali i završetka postupka privatizacije od 2001. godine. Tada je najveći broj preduzeća praktično prodat preko berze i zbog toga su hartije od vrednosti doživele tzv. bum te 2007. godine gde su posle toga 2008, 2009. i 2010. godine doživele veliki pad, mnogi u svetu su doživeli i krah berzi.
Stoga, ne možemo upoređivati uopšte karakteristike tadašnje i sadašnje berze, jer podsetiću vas, na tadašnjim berzama postojao je jedan „C-market“, jedan „Centroprom“, i određene firme vezane za kupovinu tadašnjih firmi od strane firmi gospodina Miškovića. Mi znamo kako su te privatizacije vršene i šta su akcionari, mali akcionari i zaposleni u tim firmama doživljavali i kakve su pritiske trpeli samo zarad toga da prihvate da uzmu svoje hartije od vrednosti, svoje obveznice, koje nisu mogli, naravno, nigde da zamene, a da su praktično dobijali po godini radnog staža po 100 evra, da bi uzeli svoje otpremnine sa kojima ništa nisu mogli da rade i pali na trošak države.
Zbog toga smo posle toga ima posledicu 400 hiljada novo nezaposlenih i pritisak na Nacionalnu službu za zapošljavanje, odnosno na teret budžeta Srbije.
Kao što vidite, ceo krah berzi i ceo krah rada sa hartijama od vrednosti je pao na trošak svih građana Srbije. Da se to više ne bi dešavalo, sada je trenutak da jednostavno moramo da krenemo u potpunu reorganizaciju ovog sektora. Hvala.
Uvaženi predsedavajući, poštovane kolege poslanici, da odgovorim, mnogo pitanja je ovde postavljeno.
Prvo, jedan od odgovora koji sigurno i traži javnost i na kraju krajeva i sve kolege, to je da 14. jula je prvi put konstituisan odbor u tom sazivu. Znači, to je datum kada je istekao mandat sastavu komisije i od tog trenutka teku sve radnje koje se odnose na izbor novog saziva. Do tada nismo imali prilike da dobijemo izveštaj za 2016. godinu, jer je ona u toku, ali imamo Izveštaj iz 2015. godine. Prethodni saziv, Skupštine, imao je i drugačiji saziv odbora je usvojio Izveštaj o radu Komisije za hartije od vrednosti za 2015. godinu. Znači, da bi znali svi o čemu govorimo, Izveštaj za 2016. godinu ćemo dobiti tek nakon završetka godine. Takva je procedura za sve institucije koje podnose određene izveštaje. Znači, nemaju oni onu obavezu kao ministarstva na svaka tri meseca. To je jedno.
Drugo, kada govorimo o tome da li je ko zaposlen, niti je naše da ulazimo u to kao članovi odbora, kako se ko zapošljava, zbog toga snosi odgovornost onaj ko sklapa takvu vrstu ugovora. Na nama je da kao, ne samo ja kao predsednik odbora, na kraju krajeva i članovi, tražimo pre svega, osim izveštaja o radu, da ne bi čekali kraj godine, možemo da tražimo i broj zaposlenih i strukturu i na kraju krajeva, stručnu spremu, na osnovu kojih ugovora su oni zaposleni i za koja radna mesta. Znači, to je ono što mi možemo sigurno da tražimo.
Drugo, što se tiče odnosa uopšte kada pričamo o gospodinu bivšem predsedniku odnosno Žarku Milićeviću, ono što je on pokazao kroz onaj intervju je izuzetna stručnost u smislu samog vođenja ove institucije i kontinuiteta u određenim aktivnostima same komisije. Znači, onaj deo koji se odnosi na samo rukovođenje unutar komisije, niko ne može do kraja da vam dokaže ukoliko zaista ne tražimo te ugovore na uvid. Uvek postoji da u svakoj firmi, pa i u komisiji, postoje zaposleni koji su zbog nečega nezadovoljni i pišu određena pisma. To nije slučaj samo za ovu komisiju, to je slučaj za sve agencije, ministarstva i javna preduzeća. To je uvek bilo i biće. Ali ono što je na nama je da ispitamo sve ove činjenice koje ste vi naveli, za koje tvrdite da su strogo poverljive. Mi nismo ni mogli da znamo da su strogo poverljive i da li su istinite. Mi možemo da tražimo u pismenoj formi da nam odgovori, na kraju krajeva, lično gospodin Milićević.
Ono što bih rekla, to je da kada smo imali njegovo izlaganje i njegov intervju, bio je ispitivan ne samo od članova pozicije, već i članova odbora iz opozicije i verujte mi da ja na njegovom mestu možda i ne bih odgovorila na mnoga pitanja, ali on je zaista odgovarao krajnje otvoreno, iskreno o svim onim problemima koji se odnose i na pravljenje troškova, kada je u pitanju budžet, znači budžet same komisije koji kaže da za 2015. godinu je napravio dobit od 52 miliona, ali za 2016. godinu kaže da će biti sigurno u minusu nekoliko miliona. I to je ono što je fakat, što pokazuje suštinski da ova komisija ne funkcioniše, odnosno da ne zadovoljava ono zbog čega je ona u tom sazivu.
Ja ću samo da vas podsetim da taj saziv je faktički promenjen na osnovu ovoga što je gospodin Arsić rekao, znači samo dva člana su promenjena 2015. godine, a on je funkcionisao i dalje u onom sastavu u kojem je bio i gospodin Bajec i gospodin Štimac. Hoću da kažem da je nekako uvek taj kontinuitet za bilo koju instituciju veoma važan. Vi morate da ostavite određene ljude koji su funkcionisali u određenim, ne možete sve da ih promenite, baš zbog tog kontinuiteta i zbog toga dok drugi novi ljudi dođu da funkcionišu u određenoj instituciji treba dosta vremena da bi pokrenuli mnoge stvari. Zbog toga je jako dobro uvek imati, što kaže, spoj iskustva i prakse, ali i spoj onih ljudi koji već rade taj posao i onih koji su novi.
Zbog toga smo se mi opredelili da upravo novi budu predsednik komisije i bude gospodin Marko Janković, koji dolazi iz realnog sektora za koga su se svi odlučili, da podrže njegov izbor za člana saveta ove komisije.
Šta treba zameriti Žarku Milićeviću ili ne, vođenje same komisije u roku od godinu dana. Znači, od 2015. do 2016. godine ,tačno je da je on bio na mestu šefa kabineta prethodnog predsednika, ali vi znate kada radite kao određeno stručno lice da vi niste donosilac odluka, kao kad radite kao predsednik i član saveta. Znači, zbog toga je bilo vrlo važno da obavimo kvalitetan intervju sa njim i u tom intervjuu, ono što smo mi imali prilike da čujemo od gospodina Milićevića, je upravo da nam je potrebno usklađivanje sa novim zakonskim aktima, da bi uopšte ova komisija mogla da počne da funkcioniše na način i da na kraju krajeva, prihoduje određena sredstva da bi mogla da se izdržava, da više ne potražuje finansijska sredstva iz budžeta.
To je jedno.
Drugo, da pitanje promena kaznene politike mora da se definiše upravo zbog kontrole na tržištu hartija od vrednosti. Drugo, da odnosi pravosuđa i same komisije koji do sada nisu ni funkcionisali na određeni način, uz pomoć naravno, i Odbora za budžet finansija i javnu potrošnju, mora da počnu da funkcionišu. Da poziciju regulatornog tela koji su do sada imali, jednostavno nisu bili u mogućnosti da za tih godinu dana za koliko je on bio na čelu mesta predsednika komisije, on jednostavno nije ni mogao da sprovede.
Prema tome, on u tom trenutku kada je postavljen 2015. godine je imao samo mogućnost da obavlja određene aktivnosti, da održi funkcionisanje komisije u datim okolnostima pri tržištu kapitala koje je potpuno minimalno i to je ono što negde treba reći da je uspeo, kada pričamo o 2015. godini, da završi godinu sa pozitivnim saldom, da 2016. godinu funkcioniše do trenutka dok im nije istekao mandat, a to je 14. juli 2016. godine. Ovo sve što ste naveli da je unutrašnja politika komisije, kada su u pitanju zapošljavanja, članovi Odbora do 14.07. nismo imali, ja kao predsednik prvi put sada sam preuzela tu funkciju, nisam imala ta saznanja i ono zbog čega mislim da treba sada sve više uspostaviti određenu kontrolu nad tim nezavisnim institucijama je upravo kroz formu pitanja nas poslanika, članova odbora, u pismenoj formi. Znači, tražiti praktično i uspostaviti disciplinu a to je profesor Dedeić naveo kao jedan od osnova kojim treba komisija da se rukovodi kada bude uređivala unutrašnju, praktično sistematizaciju i rad unutar komisije, disciplinu i funkcionisanje na osnovu korporativnog upravljanja.
Zbog toga smo smatrali da gospodina Milićevića zaista treba ostaviti u Savetu, upravo zbog ovih stvari koje je naveo u svom intervju kao važne za promenu Komisije.
Što se tiče toga kako se on ponašao kao predsednik, znači, mi nismo imali informacije za koje vi kažete da su strogo poverljive. Te strogo poverljive, nisam imala. I ako su anonimna pisma u pitanju, sve to uvek treba ispitati. Nije problem da se postavi pismenim putem pitanje i da se traži pismeni odgovor, ali to su jednostavno uvek u delu poluistina. Da li su istina 100% ili ne postoji uopšte ili su izmišljotina, na tome je da tražimo pismeni neki trag o tome što je neko postavio kao anonimno pismo i nemamo problem uopšte sa tim.
Znači, ako smo ga dobili, kad definišemo nov saziv i sastav komisije, direktno ćemo postaviti pitanje. Na kraju krajeva, i kad bude izveštaj za 2016. godinu, svi oni dolaze na Odbor za finansije. Mogu svi poslanici da dođu na Odbor i da pitaju lično.
Zbog toga vam kažem, namera je da se zaista donese odluka o izboru komisije koja će dati pun svoj doprinos u kreiranju novog koncepta politike hartije od vrednosti i tržište kapitala u Srbiji, da jednostavno počne komisija da prihoduje koliko zaista su njegovi troškovi, da se više ne traži od budžeta Srbije ništa.
S druge strane, da se pokrene to tržište kapitala, da se pokrenu investitori, da se zaista u tom delu negde razvijemo i kao društvo i da jednostavno razvijemo svest o potrebi toga kao društvo, pre svega, ako idemo u osnivanje novih start ap firmi, mladi, da pokrenemo svest o tome da kupovina prodaja hartija od vrednosti postane svakodnevnica ovde u društvu i to je ono zbog čega smatramo da gospodin Milićević treba da bude sastavni deo ovoga tima.
Sve ovo što ste naveli bićemo u mogućnosti da ga pitamo lično i pismenim putem i usmenim putem na sednicama Odbora. Hvala.
Kratko ću samo.
Gospodin Radulović je isto to pitanje direktno postavio gospođi Ivošević i dobio je adekvatan odgovor. Zato kažem da li to nije dovoljno prikazano u njenoj biografiji, ali jednostavno te godine koje se traže su potkrepljene činjenicama, tako da to uopšte nije problem. Eto.
Hvala.
Uvažena predsedavajuća, poštovane kolege, ovo nisu izbori ni za predsednika Srbije, ni za guvernera NBS. Ovde biramo predsednika i članove Saveta Komisije za hartije od vrednosti. U biografiji profesora doktora Predraga Dedeića u stavu 4. možete da pročitate da je 10 godina istovremeno bio profesor na državnom Poljoprivrednom fakultetu i na Beogradskoj bankarskoj akademiji.
To što vas boli što je taj fakultet deo Union univerziteta, svaki univerzitet ima nekoliko fakulteta. Šta se dešavalo na drugim fakultetima, mi to ne možemo da znamo, ali znamo šta se dešavalo i ko je profesor na Beogradskoj bankarskoj akademiji.
Ružno je provlačiti ljude kroz blato bez obzira da li rade na privatnom ili na državnom univerzitetu, jer tako štetimo pre svega nama samima, jer ti profesori treba da uče nečiju decu. Nije u redu da onda, bez obzira o kojoj danas komisiji govorimo, govorimo o tome i dovodimo u pitanje njihove i moralne i stručne kvalitete zbog toga da bi se obračunavali da li je to neko ko nas je u političkom životu u prošlosti nervirao, da li smo ga voleli, pa ga sad ne volimo. Znači, nemojte to da radite sa ljudima koji su profesori. Znači, čovek je deset godina profesor na državnom fakultetu i deset godina paralelno je radio na Beogradskoj, gde i da danas to radi kao profesor.
Mislim da nije mesto da koristimo svaku priliku baš kao povod da nam oni koriste da bi mi sad spomenuli da li je to Tomislav Nikolić, Aleksandar Vučić, Jorgovanka ili bilo ko drugi, ja vas molim to, kolege. Hvala.
Zahvaljujem predsedavajuća.
Prvo, lično da odgovorim što se tiče opšte DSS, tačno je, ja sam jedan od osnivača DSS koja je napustila 2005. godine kada je premijer postao dr Vojislav Koštunica i ne stidim se toga.
Politika koju je zastupala ta stranka od osnivanja dok nije došla na čelu da vodi državu se potpuno razlikovala i taj politički zaokret koji je napravila je očito koštala političke karijere jer ne postoji više na političkoj sceni sa tim čovekom na čelu te stranke. Prema tome, prvo se obavestite pa onda napadate.
Kada su u pitanju uopšte kandidati koje ste predložili ispred Dveri, ja sam dobila informaciju za mnogo veće stručnjake koje će predložiti vaša poslanička grupa. To se nije desilo.
Sa druge strane, vaš kandidat koji se kandidovao za ovakvo mesto juče je naveo da je dugo godina proveo u „AIK banci“ sa platom od sedam hiljada evra. Pa se sada postavlja isto ono pitanje – koji su motivi da sa tako velikih plata dođete u komisiju osim ako nemate određene potrebe da svoje određene poslove koje ste ranije radili završite kroz tu komisiju?
Tako da ono što navodite kao osnovne karakteristike, odnosno napade na ove kandidate koje smo predložili jednostavno stoji iz vaših političkih razloga, a ne stručnih. Toliko. Hvala.
Uvažena predsedavajuća, poštovani poslanici, da završimo današnju raspravu. Ali, pre nego što završimo, samo bih rekla da neki poslanici vole da govore neistinu, bez obzira što za to postoji stenogram i beleške. Kada je na pitanje postavljeno: „koliko ste godina radili?“ gospodinu Vladislavu Stankoviću odgovorio - 18 godina, a „od kada radite u Komisiji?“, decidan odgovor glasi: „imam potvrdu, dostavio sam zvanično od poslodavca, gde piše da sam se bavio poslovima u Komisiji u oblasti hartija od vrednosti i da sam se zaposlio na tim poslovima od 15. septembra 2008. godine“. Znači, ako neko izjavi da za to nema papire i nema određenu relevantnost da se kandiduje, a ovde flagrantno krši praktično sve poslovnike i onu najveću, to je etika, da govorimo istinu i samo istinu.
Na kraju bih rekla samo da, kada govorimo o nekima koji su imali svoje kandidate i ovde nam drže lekcije o tome da li je neko u sukobu interesa ili ne, mi poslanici ne možemo da proveravamo to. Postoji Agencija za borbu protiv korupcije koja kaže i izda dokument. Gospodin Marko Janković je doneo dokument od Agencije za borbu protiv korupcije, a verovatno neko ima bolje informacije iz te Agencije kada nam daje neke podatke koje mi danas nemamo ovde.
Na kraju bih rekla da oni koji nam ovde drže lekcije su doveli kandidate za ovakav vid Komisije upravo one ljude koji su se jednostavno hvalili time da imaju veliko iskustvo u privatizaciji ni manje ni više nego kao saradnici i zastupnici OMV investmenta, kompanije koja je radila praktično privatizaciju „Hajnikena“, „Simbrefta“, „Viktorija grup“, „Farmakoma“, „Potisja“, „Jugohemije“, „Knjaz Miloša“, „C marketa“ i Luke „Beograd“.
Eto, takvi ljudi su bili kandidati, ovde nama drže pridike o tome ko treba da radi, a ko ne treba da radi. Kandidati poslaničke grupe DJB nam ovde drže lekcije o pravdi, o etici, o tome da li neko može ili ne može da bude kandidat.
Srbija mora da krene napred što se tiče oživljavanja tržišta hartija od vrednosti institucije moraju da počnu da rade ono što su po zakonu dužne. Poverenje mora da se vrati investitorima i malim akcionarima. Mora država da počne da štiti male akcionare, investitore.
Nama je potreban jedan nov politički konsenzus kada želimo da implementiramo nov koncept, uopšte razvoja tržišta, oživljavanje berza i ono što je sada nama potrebno zaista da izglasamo ovako jednu komisiju koja će najzad početi da sarađuje sa svim relevantnim subjektima da bi zaista oživeli tržište kapitala.
U danu za glasanje treba podržati ovaj predlog koji je i Odbor za finansije usvojio, jer je to u interesu države, jer je to u interesu svih nas. Hvala puno.
Zahvaljujem.
Poštovana predsedavajuća, ministri, kolege poslanici, ja ću se osvrnuti samo na ovaj zakon koji je danas otprilike u fokusu svih predloženih zakona koji se odnosi na sprečavanje nasilja u porodici i negde čini mi se da smo zaboravili da poentiramo na ovoj temi negde kao narodni poslanici, kao Ženska parlamentarna mreža, koja je prepoznala od 2013. godine, kada se formirala, da smo ovde kao žene i kao članice svih političkih stranaka prepoznale ovaj problem u društvu.
Mislim da je to zaista današnji dan početak jednog novog života u smislu rada pravosuđa na ovoj temi, a negde inicijativa je potekla od 2013. godine. Baš zato što je valjda krenula i Ženska parlamentarna mreža time da se bavi u organizaciji SNS, negde ta tema ne želi da se prikaže na onaj način na koji treba.
Treba da se kaže da su ovde poslanice svih stranka praktično aktivirali ovu temu. Treba da se kaže da od 2013. godine se traži adekvatno rešenje za izradu ovakvog zakona. To što je od 2013. godine do danas ovaj zakon urađen kako je urađen je mnogo bolje nego da zakona uopšte nema, jer do tada smo funkcionisali kao Srbija po zakonu od 2005. godine po svim ovim problemima koji su postojali.
Zbog toga vam se zahvaljujem, gospođo ministar, što ste danas u poziciji ministra pravde, a i žene, da ovakav jedan zakon po prvi put u Srbiji imamo, sa svim novim konceptom koji je dat. Možda on nije najbolji, kako kažu neki poslanici koji se možda u ovom trenutku ne slažu i neće glasati za ovaj predlog zakona, ali je jedini koji do sada praktično postoji u javnosti.
Dvadeset godina se nevladin sektor bori da ovakav zakon postoji. Dvadeset godina ovakav vid zakona nije postojao. Zbog toga mislim da je značajno da je on uopšte donesen i da sve ono o čemu danas razgovaramo dobija uopšte na težini u javnosti, jer su i mediji počeli da se bave na adekvatan način ovom temom, ali bih skrenula pažnju ono što su i moje kolege primetile, to je da mnoga istraživanja idu u prilog tome da se na određeni način favorizuje procenat žena koje trpe nasilje. Osnovno pitanje se postavlja kada kažete u javnosti da li je to 50%, 30% žena, koliki je uzorak uopšte ispitivanih žena kada kažemo da žene trpe nasilje u Srbiji?
Znači, nije pitanje uopšte toga da Srbija bude prikazana kao jedina zemlja nasilnika, jer smo videli da je veliki procenat nasilnika i u visokorazvijenim državama, članicama Evropske unije, nego je pitanje toga kako će država da se nosi sa ovakvim problemima u budućnosti.
Velika je hrabrost danas izaći i predložiti ovakav zakon, usvojiti ga i reći da će on biti primenjen od 2017. godine. Zašto će biti primena tada? Zato što nam je potrebno da MUP, Ministarstvo za rad i socijalna pitanja i Ministarstvo pravde edukuju svoje ljude koji sprovode zakon na terenu, a to je prvo izbacivanje nasilnika iz kuće, da jednostavno sprovedu edukaciju po sistemu i proceduri kakva će biti, da ne bude zloupotreba u ovakvom postupku primene zakona i da do nasilnika dođe poruka kojom želimo ovaj zakon da usvojimo.
Ono što još želim da kažem jeste da su određeni mediji dali podršku ovakvom zakonu na adekvatan način i da bez podrške medija ovakva tema i ovakvi problemi ne bi mogli da budu osvetljeni u društvu, jer poslanici jako puno govore o određenim problemima ovde u parlamentu, ali ponekad nisu prepoznata u društvu, da treba o tome da razgovaramo na adekvatan način.
Na kraju, rekla bih da je vrlo bitno da o nasilju uopšte nad ženama, nad muškarcima, pošto govorimo o rodnoj ravnopravnosti, u nekim procentima 93% su žene žrtve nasilja, ali 7% su muškarci, pa očito postoji tema da razgovaramo o tome gde su deca žrtve nasilja, ali bogami i roditelji od strane dece. To je taj porast određenog procenta nasilja kod mladih, ali je interesantno do sada da nisu bila nikakva istraživanja. Poslednje tri godine je sve više i više tih istraživanja koja žele da skrenu pažnju na ove teme.
Nije dobro da neko ko je doneo zakon 2005. godine, a 2006. godine predsednik njihove stranke je imao određene firme koje su otkupljivale licence za neke rijaliti programe, tipa „Veliki brat“, koji su promovisali nasilje, sada govore da je to jednostavno tema gde su jedino krivi oni koji su sada na vlasti, nego da tu odgovornost, što se tiče promocije u medijima, treba svi zajedno da skrenemo pažnju i da na određeni način pritiskamo javnost da takve teme više ne budu deo bilo kojih programa na televizijskim kanalima.
Zbog toga u Danu za glasanje sigurno je da ćemo ovakav zakon podržati i na kraju krajeva raditi na unapređenju zakonskih rešenja i u buduće.
Ono što je danas posebno značajna tema, a to je zakon koji se odnosi na Zakon o krivičnom postupku koji je uveo usaglašavanjem određenih evropskih direktiva i standarda nova dela, kao što je deo koji se odnosi na dela malog značaja, čijim ukidanjem su praktično krenuli putem Slovenija i Crna Gora, ali zamenom za određene zatvorske kazne. Zatim, deo koji se odnosi na uslovni otpust i novčane kazne. Najinteresantniji deo se odnosi na privredu. Znači, uvođenje sedam tipova krivičnih dela koji do sada nisu postojali pokazuje, zajedno sa delom koji se odnosi na finansijsku forenziku, odlučnost Vlade Srbije da zaista pomogne, pre svega, sudijama koji vode određene krivične postupke da mogu da presude u korist oštećenih strana, jer to očito do sada nije bio slučaj.
Znači, mi smo imali situaciju da želimo da se borimo protiv korupcije i kao država, a da nismo imali zakonske mogućnosti da sudije presude uopšte u korist države ili u korist oštećene strane, jer oni koji su vršili određene zloupotrebe, znači sve o trošku građana Srbije, sve o trošku budžeta, nisu mogli da budu sankcionisani. Danas imamo predloge novih krivičnih dela. Pored zloupotrebe položaja odgovornih lica, pored nanošenja štete za privredu, pored poverenja koje je zloupotrebljeno u obavljanju privrednih delatnosti, imamo i krivična dela koja se odnose na privatizaciju, koja je jako interesantna za naše društvo, ali imamo i deo koji se odnosi na zloupotrebu kartica bez pokrića, pogotovo kada pričamo o državnom novcu i mislim da je to u ovoj načelnoj raspravi veoma značajno da se kaže i da svi oni koji žele dobro Srbiji i budžetu Republike Srbije i ekonomskom razvoju, treba ovakve predloge zakona da podrže. Zbog toga ćemo u Danu za glasanje, kao poslanici SNS, sigurno podržati ovakav set zakona. Hvala.
Uvaženi predsedavajući, poštovani ministre, kolege poslanici, obrazloženje uopšte za ovaj član govori o lučkim delatnostima. Ugovori o lučkim delatnostima nisu samo izgradnja objekata. Prema tome, vi treba u jednom širem smislu da pogledate šta su lučke delatnosti.
Drugo, hajde da uzmemo, npr, uopšte lučke delatnosti, ugovori koji su bili do trenutka privatizacije svih luka koje su danas praktično u posedu određenih pravnih lica koja su prošla tu tzv. privatizaciju do 2012. godine, pa ćete da vidite i da nisu investicije do pet miliona evra, nego prelaze čak i trostruko idu kada su u pitanju ne samo objekti.
Drugo, pitanje je šta su lučki objekti? To je prvo i osnovno pitanje. Nisu samo zgrade, i pri tome, ako uzmete izveštaje ranijih agencija, izveštaj Agencije za privatizaciju o lukama koje su privatizovane, videćete mnogo toga što je začuđujuće, pogotovo od strane predlagača ovog amandmana. Začuđujuće je to da su mnogi objekti pretvarani u poslovno-stambene objekte, uopšte ne za potrebe lučke delatnosti, nego za potrebe ugostiteljstva i određenih delatnosti koje uopšte nisu u nadležnosti luka.
Je li tako gospodine Raduloviću? Tako je.
(Saša Radulović, s mesta: Tačno.)
Sada mi imamo, pre svega, ovde sa stanovišta predlagača jedan nov koncept uopšte potrebe lučkih delatnosti i potrebu da se ovakvi amandmani objavljuju na internet stranici. To bi sve bilo u redu kada bi mi znali uopšte do sada šta je urađeno i na koji način uopšte predlagač tretira lučke delatnosti.
Zbog toga smatram da ovakav amandman pre svega ne govori o korupciji, odnosno predlagač govori uvek ono što ga najviše tišti, verovatno, i to je ono što danas mi moramo ovde da razlučimo. Ako su lučke delatnosti definisane zakonom, a tačno se zna da su aktivnosti pretovara i istovara roba, od koga luka ima određene koristi kroz naplatu svojih taksi i naknada, onda suština toga nisu samo investicije u objekte, nego u opremu koja to radi.
Prema tome, neko ko želi da investira i ima određeni odnos sa državom, u definisanje uopšte rada luke kroz opremu, kroz objekte, kroz uopšte način funkcionisanja na koji to rade moderne države, kao što su, recimo, Luka Beč, Luka Budimpešta, kroz naplatu određenih taksi da će i država imati kroz naplatu PDV-a i naplatu taksi velike koristi, onda nije to samo investicija u objekte. Ne znam zašto predlagač se hvata samo za objekte isključivo da je to jedna funkcija lučke delatnosti.
Stoga, ovaj amandman zbog toga ne treba prihvatiti i ne treba prihvatiti uopšte da ovakav vid ugovora bude sastavni deo isključivo internet stranice određenih ministarstava, nego to treba zaista da uđe u određene finansijske izveštaje kroz strane direktne investicije, koje ćemo na kraju krajeva i ovde odbori za privredu i za finansije razmatrati. I to treba da bude transparentno, na određeni način, ali ne na ovaj, gospodine predlagaču. Hvala.
Uvaženi predsedavajući, poštovana ministarko, kolege poslanici, pa, tražila sam još reč prilikom prethodnog predlagača kada je u pitanju bio amandman koji se odnosi na brisanje člana 2. koji govori da se briše Predlog zakona o plovidbi i lukama na unutrašnjim plovnim putevima. Znači, predlagači ovakvog amandmana su pokušali na jedan politikantski način da celu temu koja se odnosi na unutrašnje plovne puteve, na vodni saobraćaj,, zamene temom koja se odnosi na vodoprivredu i na deo koje je u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Znači, tema koja se bavi plovnim putevima i vodnim saobraćajem i našim međunarodnim obavezama, pogotovo kada govorimo o plovnim putevima, o reci Dunavu ili Savi, menjamo za priču o priobalju, uređenju priobalja, odbranu od poplava. Znači, to je prvo jedno neznanje koje je poteklo od samog predlagača kada smo govorili o ovom amandmanu.
Što se tiče uopšte plovnih puteva i vodnog saobraćaja, ovde treba reći da mi smo kao država jednostavno u ovoj oblasti jako puno zaostali za zemljama koje zaista izlaze na međunarodne reke i koje se bave jednostavno vodnim saobraćajem. Srbija je posle 2000. godine, kada je bila u situaciji da razvija uopšte vodni saobraćaj, jednostavno to nije uradila. Zatekla je situaciju da postoji Plov-put kao jedna savezna javna ustanova u to vreme kada je postojala savezna država, sa 250 brodova prosečne starosti od 30 do 50 godina i kao takva ustanova je trebalo da izdržava ne samo zaposlene i mornare koji su se na tim brodovima bavili održavanjem plovnog puta i obeležavanjem međunarodnog plovnog puta koji je naša međunarodna obaveza, odnosno prema Međunarodnoj konvenciji o Dunavskoj strategiji, koja je inače potpisana još 1948. godine, gde je Srbija i depozitar takve međunarodne konvencije.
Treba reći da Srbija od tada do danas nije bila u situaciji ni ekonomski ni kadrovski da prati uopšte korak razvoja unutrašnjih plovnih puteva. Zašto? Zato što vi ako pogledate današnje luke kao što su Budimpešta i Beč, vidite čime se bave suštinski zemlje koje se bave razvojem unutrašnjih plovnih puteva, a da ne pričamo o tome da smo i jedna od potpisnica inicijativa na svim nivoima, počev od parlamentaraca, pa do izvršnih organa i institucija i predstavnici autonomne pokrajine tzv. Dunavske strategije, jedne naše međunarodne obaveze koja u budućnosti treba suštinski da nam omogući da se zaista bavimo vodnim saobraćajem na onaj način kako se bavi Mađarska, kako se bavi Austrija.
Te obaveze govore o tome da plovni put morate da imate po određenim karakteristikama i gabaritima. To znači da unutrašnja morfologija mora da bude po određenim standardima da bi omogućila da brodovi koji plove unutrašnjim plovnim putevima Srbije mogu da bezbedno dođu do, recimo, Crnog mora preko Dunava. Samim tim, mi imamo obavezu da održavamo i da vršimo određene morfološke i hidrograđevinske objekte u tom plovnom putu i imamo obaveze da za to možemo kadrovski i tehničko-tehnološki da budemo spremni.
Očito da to država nije spremna i nije spremna da staru mehanizaciju stavi u funkciju ovako nečega. Zbog toga postoje i određene kompanije i državne i poludruštvene, nekadašnja društvena preduzeća koja su sada firme koje rade i funkcionišu i ovakve poslove i mogu da se jave na određene vrste konkursa koje će raspisati ministarstvo i da je to jedan od načina da se na određeni način obavi posao koji nam je zadat, i to u međunarodnim okvirima, i s druge strane, da naše kompanije, koje zaista rade ovaj posao, a ne samo obeležavanje i sanaciju plovnog puta, već i deo koji se odnosi na funkcionisanje zimovnika kada je u pitanju uopšte vodni saobraćaj i naše obaveze u lukama, da to mogu da rade.
Zbog toga je jedini način da sprovedete jednu utakmicu, a to je javni poziv, i da na toj utakmici i na tom takmičenju se jave svi oni koji mogu na određeni način da odrade ovaj posao. To je prevazilaženje jednostavno naših unutrašnjih problema funkcionisanja kadrova koji postoje i onoga što treba da uradimo i za čim treba da težimo da budemo države sa razvijenim unutrašnjim plovnim putevima.
Zašto ovo govorimo? Ukoliko osposobimo naše plovne puteve za funkcionisanje međunarodnog saobraćaja, ukoliko povećamo veći broj brodova koji će ići našim međunarodnim rekama, mi prvo obezbeđujemo veći posao u lukama, obezbeđujemo prikupljanje taksi i naknada i samim tim, punimo budžet na bolji i efikasniji način. Da vam ne pričam o tome da određene razvijene evropske države svoje plovne puteve koriste kao jedan od najboljih vidova saobraćaja i najjeftinijih vidova saobraćaja i samim tim, mi moramo time da razvijemo i jedan od koridora koji se naziva Koridor 7, kada govorimo o plovnom putu Dunava. Dovodimo do toga da pored ovih koridora koji se odnose na drumski, železnički i vazdušni saobraćaj, dobijamo razvoj jednog multimodelnog saobraćaja. Samim tim, podizanjem privredne aktivnosti u lukama, mi podižemo uopšte i privredne aktivnosti same zemlje i taj rast koji se ogleda na tom krajnjem našem funkcionisanju svake godine kroz određene privredne aktivnosti, koji se meri inače po broju gotovih proizvoda i usluga koji su u odnosu na prošlu godinu, najbolje se ogleda praktično kroz funkcionisanje naših luka.
Zašto sada ovo govorim? Zato što amandman, koji je predložen, da se ovaj predlog zakona uopšte briše govori o nepoznavanju uopšte stvari u društvu i nepoznavanju uopšte teme kada govorimo o vodnom saobraćaju i potrebi da se ovi zakoni menjaju, usavršavaju i postavljaju na jedan potpuno normalan i legitiman način, kako funkcioniše u razvijenim državama koje imaju tu mogućnost da kroz međunarodne reke, kao što je Srbija, koja ima i Dunav i Savu, može jednostavno da svoje privredne aktivnosti poveća. Zbog toga ovaj amandman zaista ne treba prihvatiti, pogotovo kada se govori o brisanju ovakvog zakonskog predloga.
Kada govorimo o predlogu amandmana, kojima ne mogu određeni poslanici da prihvate činjenicu da postoji konkurencija na tržištu, kada je u pitanju posao izvođenja samih hidrotehničkih radova, onda treba reći da jednostavno takva vrsta posla nije u mogućnosti da bude isključivo u nadležnosti države kakva je postojala sada. Zbog tih nemogućnosti u tehničko-tehnološkom smislu same opreme sa kojima bi to radili, jednostavno dovodi do toga da ovakav amandman ne može da bude prihvatljiv, s jedne strane.
S druge strane, ako se zalažemo za to da određena davanja iz budžeta koje nazivamo i državna pomoć za određen poslove kojima se daje monopol u određenoj sferi, kao što je u ovoj sferi bio do sada, jednostavno je u suprotnosti sa standardima EU i direktivama za koje se zalažemo do 2012. godine. Zbog toga postoji zaista realno opravdanje da ovakve amandmane ne treba prihvatiti. Hvala.