Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Aleksandra Tomić

Aleksandra Tomić

Srpska napredna stranka

Govori

Uvažena predsedavajuća, poštovani ministre, kolege poslanici, pa s obzirom da se pomenula SNS, ono što treba odgovoriti koleginici je da ono što smo mi zatekli, a to su preveliki dugovi, zaokupljena privreda svim mogućim kreditima, kako pojedinaca, građana tako i kompletne privrede, je nama stvorilo jednu veliku obavezu da, pre svega, moramo da stvorimo zakonski ambijent da bi domaće kompanije radile, da bi uopšte bile u mogućnosti da povlače određene subvencije, odnosno otvaraju nova radna mesta, s obzirom da se subvencije povlače isključivo za nova radna mesta.
I na tome smo jako puno radili, pogotovo kada se odnosi na deo privatizacije. Treba reći da je 750 miliona evra išlo svake godine za preduzeća u restrukturiranju i stečaju i privatizaciju kojih je bilo 558. S tim postupkom se završilo. Ekonomski rast, koji je u stvari pad, od 3,6% trebalo je pretvoriti u ekonomski rast, koji je sada 2,7% i sve ono što smo kroz zakonska rešenja zajedno sa Vladom Srbije i gospodinom Aleksandrom Vučićem radili proteklih godina je trebalo da dovede suštinski do promena koje su se pokazale na našim rezultatima rada, što je ocenjeno od međunarodnih finansijskih institucija pozitivno. Svako ko ovde u sali želi da umanji rezultate SNS ne govori istinu.
Sa druge strane, ono što me začuđuje jeste da moja koleginica, koja je iz Kraljeva, treba da govori praktično o predlogu zakona kojim se finansira izgradnja 336 stanova, odnosno za hiljadu ljudi koji su rezultat neke politike koja je trajala do 2012. godine, gde političari tada nisu odradili svoj posao i zbog toga to treba podržati.
Zahvaljujem predsedavajuća.
Dosta toga smo čuli na teret SNS, ali treba reći da Kraljevčani nisu krivi što su ih u to doba vodili nepošteni ljudi iz drugih stranaka i što je dokazni materijal za sudske postupke na volšeban način izgoreo. Tako da nisu mogli da budu procesuirani sa kaznama za koje bi zaista imali adekvatnu kaznu koja im sleduje. Svi oni koji su bili uhapšeni.
Što se tiče međunarodnih tendera, nećete odlučivati vi, ni bilo kod nas ovde ko će dobiti tender za izvođenje radova, već jednostavno to će biti javno nadmetanje i onaj ko da najbolju ponudu po međunarodnim standardima, taj će vršiti radove.
Prema tome, SNS se trudi da zaista Kraljevo krene u jednom novom pravcu putem razvoja i modernizacije, a svi oni koji su imali šanse a nisu to uradili, govore samo o njima i zbog toga su otišli u političku prošlost. Hvala.
Uvažena predsedavajuća, poštovani ministre, kolege poslanici, evo, na kraju možemo da kažemo da je prošlost u Srbiji, budžeti sa skrivenim deficitima koji su se vodili preko poslovnih banaka i garancija javnih preduzeća, to jednostavno pripada prošlosti i vreme kada je MMF proterivan iz Srbije.
Ono što je ohrabrujuće, a to je što je i ministar na konferenciji za štampu juče rekao, to je da je Srbija praktično sigurna što se tiče situacije da više nikada neće doći do bankrota, što naše javne finansije oporavljamo i što dolazimo u situaciju da pričamo o rastu i razvoju kada imamo praktično 2,7 projektovan rast i razvoj za ovu godinu.
Ono što je važno reći da naknadna pamet nekih stranaka koje su govorile o patriotizmu, govori o samo sitno sopstveničkim interesima pojedinaca koji žele jednostavno da ostanu na političkoj sceni sa promašenim pričama koje danas nikada u Srbiji nisu donele, pa ni danas, ne mogu da donesu nešto dobro, a pogotovo kada govorimo o narodu na Kosovu i Metohiji. Tako da kada govorimo o Fondu za Balkan, praktično govorimo o tome da je to odraz jedne odgovorne spoljno političke i regionalne politike Srbije.
Na kraju treba reći da zajam, da kada govorimo o Abu Dabiju i podršku Ujedinjenih Emirata koje se odnose na Srbiju, odnosi se ne samo na budžet nego i na započete strukturne reforme, ali govorimo i o podršci određenih centara finansijskih, kada govorim o projektima konkretnim koji se odnose na redefinisanje i efikasnije funkcionisanje javne uprave. Govorimo o konkretnim projektima koje prethodne vlade nisu imale hrabrosti da sprovedu do kraja. Sve to govori i dovodi do toga da svi rezultati pokazuju da Srbija ide u dobrom smeru i Duing biznis lista na kojoj smo došli na 47. mesto, munjevitom brzinom, pokazuje i našu težnju da bez obzira što smo došli do tog mesta, težnja je da uđemo u prvih 30, ali da to prati veliki broj infrastrukturnih projekata kojih u poslednjih 30 godina Srbija nije imala.
Na kraju treba reći da ovaj set zakona koji je danas bio na dnevnom redu, nadam se da će i stranke koje su glasale 2009, 2010, 2011. godine za podršku preduzetništvu sigurno će glasati u danu kada budu bili u mogućnosti i nadam se da kada govorimo o zakonima koji podržavaju projekte kao što je Kraljevo biće podržano od strane svih poslanika iz Kraljeva bez obzira koju političku opciju podržavaju, u kom poslaničkom klubu se nalaze.
Tako da, mislim da u danu za glasanje zaista ovi zakoni će imati podršku od strane mnogih poslanika, ne samo poslanika vladajuće većine. Mislim da će to pokazati da Srbija zaista prevazilazi određene političke nesuglasice kada su u pitanju političke stranke, pogotovo kada su viši interesi državni u pitanju i neki interesi lokalnih samouprava, ali i kada je borba za jaku i modernu Srbiju pred nama. Hvala
Replika gospodinu Šaroviću, koji je naveo da u Vladi gospodin Dačić sedi sa najvećim preletačima na političkoj sceni. Onaj ko je na Odboru za KiM uporedio SNS sa strankom Hitlera i Musolinija, koji je naveo da su izlaganja gospodina Marka Đurića, jedna velika laž.
Govorimo o poslaniku koji je želeo da uvredi stranku koja se pokazala, na ovoj političkoj sceni, kao najodgovornija, a pogotovo kada su u pitanju rešavanje međunarodnih sporazuma i uopšte međunarodna politika. Jer, u vreme kada su druge stranke vladale, kada je zemlja bila na kolenima, što se tiče i ekonomskog i političkog odnosa i velikih sila i zemalja u regionu, u to vreme nije postojala politička stranka koja je mogla da se pohvali ovakvim međunarodnim statusom koji Srbija danas ima.
Zbog toga smo u obavezi da kažemo, zbog građana Srbije, da ovakva stanovišta na svakom odboru, u svakom plenumu ćemo uvek govoriti istinu zarad građana Srbije.
Šta je SNS uradila, šta Vlada gospodina Vučića radi i u svakom trenutku ćemo te informacije deliti sa građanima Srbije. Hvala.
Uvaženi predsedavajući, poštovani ministri, pre pola sata sam tražila repliku na izlaganje gospodina Boška Obradovića, gde je naveo niz uvreda i laži kada je u pitanju SNS.
Teorija koju govori, ko je koga napravio, ne bi trebao baš on da se diči, zbog toga što se lično hvalio da su DSS i Srpska pravoslavna crkva napravila Dveri, a posle toga je ušao u finansiranje od strane gospodina Đilasa, 2012. godine na izborima.
Prema tome, vi ste bili ti koji ste pravljeni, a s tim što nikada niste imali politiku i danas nemate politiku. S obzirom da imam pravo i na drugu repliku prethodnog govornika, kada je takođe pomenuta stranka, rekla bih, citirala bih jednu rečenicu gospodina, pokojnog, Tijanića, koji kaže: „Svako se kreće u granicama svoje pokvarenosti“. Sve ono što mislite da biste vi radili, pripisujete SNS.
Nikada nećemo priznati nezavisno Kosovo, ali to na šta ste vi spremni da priznate, to verovatno građani Srbije jako dobro prepoznaju, pa vam na izborima ne daju više od 5 procenata. Hvala.
Zahvaljujem, predsedavajuća.
Poštovani ministri, kolege poslanici, imali smo prilike od ovlašćenih predstavnika svih stranaka da čujemo detaljno koji su danas predlozi zakona, sporazuma, odnosno zakona koji ratifikuju međunarodne sporazume, na dnevnom redu i ono što treba reći da kada podelimo oblasti po kojima suštinski oni obuhvataju, to je onaj deo koji se odnosi na direktnu podršku budžetu zarad vraćanja skupih kredita i zamenom jeftinijih, i to je gospodin ministar Vujović jako dobro obrazložio.
Imamo onaj konkretni deo, a to je finansiranje projekata, koji mislim da su od velikog značaj, a danas se nije toliko posvetilo pažnje, već se više govorilo na neki politikanski način zbog toga što je bila suština cele priče da se napadne Vlada i vladajuća koalicija, da se ona bespredmetno zadužuje, što naravno nije istina, zbog toga što moj kolega prethodni govornik jako dobro obrazložio da mi danas ne bi uopšte pričali o zajmu da su neki političari do 2012. godine bili odgovorni, već bi govorili o tome da mi dajemo drugima zajmove. Međutim, to nije slučaj u Srbiji. Očito je da svaka Vlada nasleđuje prošlost prethodne, i mora da se nosi sa tom prošlošću. Ta prošlost do 2012. godine nije bila nimalo laka, a to se vidi upravo po današnjim predlozima.
Jedan od predloga, a mislim da je jedan od važnijih predloga o kome se malo govorilo, a moje kolege poslanici iz Kraljeva će jako dobro i detaljno govoriti o tome, to je praktično projekat koji pomaže Banka Saveta Evrope koji se odnosi na projekat - urbana regeneracija izgradnju 366 stanova za gotovo 1.000 ljudi koji su praktično ugrožene socijalne kategorije kao posledica zemljotresa u Kraljevu. I to je projekat koji je prvi praktično zaživeo još za vreme Vlade gospodina Dačića, kada je praktično jednim amandmanom našeg poslanika stavljeno u budžet Srbije da se krene u početak ovakvog jednog projekta koji će dati praktično jedno novo lice i Kraljevu i dati novi jedan život ovim ljudima koji su proživeli golgotu, iako su oni koji su do 2012. godine zloupotrebili državne pare, kada su rekonstruisali objekte posle zemljotresa. I u tome je suštinska razlika između nas i njih koji su bili pre i o tome će govoriti moje kolege.
Ono što je bitno reći je da će taj kredit biti isključivo za projektno finansiranje dat u dve tranše u iznosu od osam miliona evra, s tim što je rok otplate od 15 do 20 godina sa grejs periodom od pet godina.
Treba reći da je raspoloživost ovih finansija praktično do 2019. godine, što pokazuje da ne možete povući bilo kakva sredstva ukoliko ozbiljno ne realizujete projekte i po tome suštinski se pokazuje da smo mi odgovorni ljudi sa kojima sve međunarodne institucije vole da rade, jer shvatamo da postoje propisi i procedure na osnovu kojih možete da povlačite određene transakcije. Tako da, teza o tome da se mi zadužujemo samo zarad zaduživanja ne stoji.
Drugi projekat koji je jako važan, koji će finansirati takođe Banka Saveta Evrope, to je izgradnja zatvorskih kapaciteta u Kragujevcu za preko 400 zatvorenika koji praktično imaju kaznu preko pet godina i tu će biti jedan objekat od 10.800 kvadratnih metara na tri sprata, kojim ćemo znatno poboljšati nivo u kojima će zatvorenici u Srbiji izdržavati svoju kaznu. Rok kredita takođe je 20 godina i kamatne stope i po prvom i po drugom kreditu su izuzetno povoljne. To je ono zbog čega treba reći da su to podrške u tom projektnom finansiranju.
Treći kredit, koji je najviše izazvao pažnje, kada govorimo o preduzetništvu, je vrlo zanimljiv kredit koji pokazuje suštinski da to nije počelo od Vlade gospodina Vučića, nego je nastavak saradnje Evropske investicione banke sa Srbijom, a preko NBS i komercijalnih banaka. Ali, treba reći da nije mogla da se povuče ni jedna kreditna linija dok se nije napravila jedna platforma u kojoj će Evropska investiciona banka zajedno sa Vladom Republike Srbije i Ministarstvom finansija napraviti plan, program i namenu tih kredita.
Ono što je najvažnije reći je da izbor banaka ne radi ni Ministarstvo, ni Vlada Republike Srbije, nego sama Investiciona banka. Znači, ona će uzeti kredibilitet svake banke, odnosno bonitet i reći – svaka od tih banaka je sposobna ili nije sposobna, neće moći da sarađuje po ovom projektu.
Samo sam htela nešto da kažem. Ovde govorimo o trećem apeksu po redu. Prvi apeks za finansiranje ovog ugovora je bio 11. maja 2009. godine, kada je povučeno 250 miliona evra za razvoj malih i srednjih preduzeća. Drugi apeks 16. maja 2011. godine, zatim 16. maja je prvo povučeno 50 miliona, a onda sa drugom tranšom još 100 miliona. Godine 2012, 23. januara, znači, još uvek nije došlo praktično do promene u političkom sistemu Srbije, 2012. godine je povučeno 100 miliona evra, tako da, ono što je važno da se kaže je da je 2013. godine po određenoj novoj strategiji i izveštajima Evropske investicione banke tek onda dozvoljeno da se povuče još 150 miliona evra.
Praktično je ovo poslednja tranša po kojoj Evropska investiciona banka na osnovu programa povlači ova sredstva. Narodna banka je tu agent. Mala i srednja preduzeća se sa svojim biznis planovima javljaju kod poslovnih banaka, konkurišu za ta određena sredstva i to je ono zbog čega je veoma bitan ovaj kredit, da se time otvara mogućnost za investicije koje će pokrenuti privatan sektor, otvaranje novih radnih mesta, zbog čega mislimo da ova kreditna linija i ovaj zajam praktično će mnogo toga novog doneti u Srbiju, jedan novi zamajac, pored onoga što daje Fond za razvoj Republike Srbije i Razvojna agencija Srbije, koja se naziva „Godina preduzetništva“.
Ova sledeća dva zajma, odnosno sporazumi o kojima smo govorili, koji su jako važni kao što je Svetska banka, govori o javnoj upravi i takođe jednom projektu koji se odnosi na modernizaciju i optimizaciju i on se izražava u obimu od 69 miliona evra. Važno je reći da je usvojena strategija po kojoj se vrši reforma javne uprave 2014. godine, ali je usvojen i Akcioni plan za implementaciju ove strategije i bez toga, normalno, ni jedna finansijska organizacija ne bi mogla ni da odobri takva sredstva.
Povoljnost je što praktično imamo 17 godina za otplatu ovakvih kredita i ona iznosi pet godina prvo grejs perioda, kada nemamo obavezu da otplaćujemo ove rate i sledećih 12 praktično pada na otplatu. Cilj je unapređenje efikasnosti zapošljavanja i ono što je rekao gospodin ministar, odnosi se na efikasniji rad uprave, na davanje otpremnina za radnike koji žele da napuste javnu upravu, za edukaciju i efikasniji rad Uprave za javne nabavke.
Ono što je važno reći da će DRI biti praktično nadležna za reviziju postupka sprovođenja ovog celog kredita, znači, da će imati određeni sistem kontrole.
Na kraju, dolazimo do zanimljivog sporazuma, koji se mnogima dopada, kada govorimo o predstavnicima političkih stranaka, mnogima se ne dopada. Ali, ono što treba reći i objasniti građanima Srbije da mi danas ovakvim kreditima praktično smanjujemo stopu kamata koje smo obavezni da vraćamo kredite.
Ako kažemo da su same kamate iz prošlih kredita bile godišnje od milijardu evra do 1,3 milijarde evra, onda preračunajte od 2008. godine pa do danas koliko je novca praktično otišlo na zaduživanje. A kada se zadužujete kao država po kamatnim stopama od 7,25%, 8%, 10% i kada imate zaduživanja od 2%, sasvim je logično da u trenutku povlačite tranšu kada treba da otplaćujete ratu za kredit, tad povučete i zatvarate praktično sa novim kreditom koji ima mnogo manje kamatne stope.
To jednostavno glasi da u stvari zamenjujemo skupe kredite sa jeftinijim. I sve dok ne budemo oslobodili se plaćanja ovako skupih kredita, mi moramo da se ponašamo krajnje efikasno i racionalno, budžetski moramo da trošimo onoliko koliko prihodujemo.
To nije bio slučaj do 2012. godine i zbog toga se uvek pribegavalo emisiji hartija od vrednosti, povećanju kursa evra. Treba reći da je kurs evra 2008. bio 78 dinara, da je 2012. došao do 118 dinara, do kraja 2020. čak došao na 120 dinara za jedan evro. Prema tome, to su realne činjenice od kojih niko ne može da pobegne.
Ono što je danas pokušaj da se politizuje, praktično, finansijski zakoni koji su tačka dnevnog reda, to je, praktično, sporazum koji se odnosi na formiranje Fonda za zapadni Balkan. I, ono što treba reći, a očito niko od onih koji su napadali ovu temu nisu pročitali član 3, a član 3. lepo kaže da je Srbija, praktično, tražila da se usvoji integralna izjava, znači Srbije, kao sastavni deo Deklaracije i ona glasi, namerno ću da pročitam zbog toga što očito oni koji su napadali ovo nisu hteli uopšte da kažu da je Srbija u svoju ugovornu obavezu, a i obavezu zemalja potpisnica, ugradila sledeći tekst: „Budući da je teritorija Kosova i Metohije sastavni deo Republike, na osnovu Rezolucije Saveta bezbednosti UN 1244, nalazi se pod međunarodnom upravom potpisivanje i izražavanje pristanka na obavezu Republike Srbije i vlade Kosova, sa zvezdicom, na sporazum o osnivanju Fonda za zapadni Balkan se ne može tumačiti kao priznavanje nezavisnosti Kosova, niti se time između Republike Srbije i Kosova, sa zvezdicom, formira ugovorni odnos u smislu pravila Bečke konvencije i ugovorenom pravu iz 1969. kojom je regulisana materija zaključena u izvršenju Međunarodnog ugovora“.
Ovim suštinski i drugim i trećim stavom se potvrđuje upravo ono o čemu su govorili i ministar inostranih poslova i ministar finansija da ovaj, praktično, sporazum koji se odnosi na osnivanje Fonda za zapadni Balkan nema političku dimenziju u potpisivanju država članica, već samo onih potpisnica koje predstavljaju predstavnike određenih institucija koje bi dale svoj doprinos u tom finansijskom smislu, a to se kada govorimo o Kosovu i Metohiji sa zvezdicom odnosi na UNMIK. Vi znate da su oni uvek posrednici u tom postupku, pogotovo čak i kada je EU, kada su u pitanju pregovori Beograd-Priština.
Znači, mi danas govorimo o regionalnoj saradnji kada govorimo o međunarodnoj politici kao jednoj od važnih tema za funkcionisanje, ne samo političkog života u Srbiji, već i ekonomskog. To je tema na kojoj i tačka na kojoj mi moramo da budemo svesni. Ukoliko ne učestvujemo u radu regionalnih organizacija, fondova, onda otvaramo veliki prostor Kosovu i Metohiji da bude punopravna članica ovakvih organizacija na kojoj mi nećemo imati jednostavno ne samo nikakav uticaj, nego nećemo imati ni mogućnost ni mehanizme da stavimo na mesto onima koji žele jednostavno da Kosovo sa zvezdicom ne postoji.
Prema tome, to je bila tema i Odbora za spoljne poslove, to je uvek tema svih odbora u Narodnoj skupštini Republike Srbije. samo oni koji su zlonamerni žele da podrivaju nacionalne interese sa temama u društvu, da obesmišljavaju praktično ovakav način prezentacije uopšte učešća Srbije u regionalnim organizacijama i kod međunarodnih sporazuma.
Vrlo je važno da kažemo da ćemo u danu za glasanje ceo ovaj set zakona koji se odnosi na ratifikaciju sporazuma, kao SNS, podržati i učestvovati aktivno u debati, pogotovo kada se govori o temama koje žele da se zamene u vidu određenih teza koje smo imali prilike da čujemo i kod ovlašćenih izlagača nekih partija koji jednostavno nisu shvatili šta Vlada Srbije radi, šta sve ove godine želi da postigne i na koji način postoji ugled Vlade Republike Srbije i Srbije uopšte u međunarodnim institucijama.
Dobrodošli su svi oni koji žele da čuju, ukoliko žele da čuju, zaista obrazloženje. Možda promene svoje mišljenje. Nadam se da oni koji su glasali za ovakve predloge i 2009, 2010. i 2011. godine će glasati i sada za takve sporazume. Oni koji nisu imaju pravo da promene svoje stav u odnosu na objedinjenu raspravu u načelu, po pojedinostima. Nadam se da ćemo u danu za glasanje, kada su sporazumi u pitanju, biti jedinstveni. Hvala.
Uvaženi predsedavajući, poštovani ministre, kolege poslanici, danas imamo temu koja nam se iz godine u godinu ponavlja. Ono oko čega mislim da se svi ovde slažemo, to je da treba da otvorimo i stvaramo društvo jednakih šansi. Pod tim geslom jednakih šansi po ko zna koji put produžavamo rokove za studente koji su upisali još 2005. godine svoje studije. Ali, mislim da ovde u ovoj sali, iako želimo ponekad da budemo i prestrogi u delu da kažemo – dosta je bilo više studiranja preko dozvoljenog roka, dolazimo u situaciju da otvorimo pitanje sa koliko aspekata možemo da posmatramo današnjeg studenta, magistranta i doktoranta. Pre svega, u kom ambijentu živimo? Živimo u ambijentu u kome u protekle četiri godine smo imali sprovedene ekonomske reforme i fiskalnu konsolidaciju koje su pogodile sve društvene slojeve, pa tako i studente i magistrante i doktorante, koji zaista u svom okruženju možda nisu imali ni vremena ni mogućnosti da završe započeti posao, kada govorimo o studijama.
Ali, ono što je važno da kažemo je da, kada su u pitanju ekonomske reforme i fiskalna konsolidacija, treba da upoređujemo stalno procenat visokoobrazovanog kadra u Srbiji u odnosu na države regiona i u odnosu na države članice Evropske unije. Svesni smo toga da je 10% visokoobrazovanog kadra u Srbiji steklo svoje diplome na državnim univerzitetima, 6% na privatnim univerzitetima, da je to ukupno 16%, ali taj procenat u razvijenim državama ide od 40 do 60%.
Naš strateški cilj, kao države Srbije, je 35%. To znači da se jako malo nalazimo na toj liniji na kojoj smo sebi zacrtali određene zadatke i da treba jednostavno da upotrebimo sve svoje resurse u državi, sve relevantne subjekte u društvu da ovaj procenat podignemo na određeni način. Ako želimo da Srbiju stvaramo kao društvo znanja i društvo inovacija, treba da dajemo podršku svima da uče i da shvatimo da je učenje jedan kontinualan proces sa kojim treba da se nosimo svi, kao i mi poslanici, kao i studenti, kao i srednjoškolci i osnovci. Ono što sigurno nama predstoji je reforma obrazovanja, ali reforma i visokog obrazovanja. Ta reforma sigurno neće početi preko noći i ona je pre svega počela određenim predradnjama koje je u protekle četiri godine kako-kako Ministarstvo prosvete u ovim teškim vremenima sprovodilo.
Ako želimo da kažemo, da budemo pošteni, šta je sve to Ministarstvo prosvete i nauke radilo u proteklom periodu, onda pored onoga što ste čuli, što je moj kolega Orlić rekao, da je stvorio i taj centar za etiku i centralni registar u kome će zaista da se svi doktorati stave na izlaganje javnosti. Ako kažemo da je postignut i formiran centar u kome će se vršiti objedinjenost nostrifikacija diploma, na koju se čekalo do sada i više od godinu-dve dana, moramo da kažemo da su i stvoreni uslovi za stvaranje novog jednog predloga novog zakona o visokom obrazovanju, o čemu je i ministar govorio. Ali, treba reći i da je urađena Strategija za internacionalno visoko obrazovanje i Grupa za IT, koja je objedinila određenu vrstu registara, kada govorimo o visokoškolskim ustanovama, čak i kada govorimo o delu koji se odnosi na objedinjenu cifru u budžetu Srbije, znači, zajedno sa Ministarstvom finansija i Ministarstvom nauke i prosvete, praktično su utvrdili podatke o sopstvenim prihodima svih naučno-istraživačkih ustanova.
Znači da se dosta toga radilo, pogotovo kada govorimo o projektima koje je ministarstvo nosilo, da je 18 projekata u toku u saradnji sa Evropskom unijom u ukupnom iznosu od 17 miliona evra, ali da je Odbor za nauku i prosvetu i Odbor za evropske integracije usvojio pregovaračku poziciju za poglavlja 25. i 26. koja se odnose upravo na ovu oblast, što je značajni iskorak i pokazatelj koliki je trud i napor uložila ne samo Vlada Republike Srbije, nego i parlamentarci. Kada su odlazili u međunarodne delegacije van Srbije, govorili su upravo o tome da je Srbija ta koja želi da uspostavi društvo u kome će zaista napredak ići u smeru ne samo ekonomskih reformi i privrednog razvoja, već i razvoja tržišta kapitala radne snage, koje jednostavno mora da ide zajednički sa razvojem nauke i tehnološkog razvoja. Zašto nauke i tehnološkog razvoja? Zato što kada govorimo o razvoju informatičkog društva i zalaganju svih i sa strane stručne javnosti i ministarstva, pa čak i prosvetnog saveta koji su doneli odluku i parlamentaraca ovde za uvođenje informatike kao obaveznog predmeta u srednje škole, treba reći da sve odluke koje su donesene su donesene na osnovu realnog stanja uopšte u Srbiji, a to stanje, treba da kažemo, je onoliko koliko je do sada bila mogućnost da se razvijemo kao društvo.
Šta to znači? To znači da mi možemo u velikim gradovima, zaista da oformimo i centre i opremimo škole kada je u pitanju informatika, ali resurse, ljudske resurse je vrlo teško naći, jer kad donesete odluku da to važi za Beograd, Niš, Novi Sad, Kragujevac onda je to jednostavno, ali kad kažete da treba da važi za 40 opština kao što su Prokuplje, Crna Trava, Vranje, Leskovac, onda tu postoje određeni problemi kada govorimo o školama koje se nalaze u ruralnim područjima.
Znači da moramo da budemo svesni toga koliko smo kao društvo sposobni da donosimo ovako odgovorne odluke i da napravimo jedan veliki skok u društvu kada je u pitanju razvoj prosvete i nauke. Zašto sad govorimo o visokom obrazovanju? Zato što naši fakulteti, pogotovo tehnički fakulteti u Srbiji mora jednostavno sa delom koji se odnosi na informatičko društvo da budu vezani za velike kompanije koje se bave ovom oblašću. Zbog toga kad pričamo o dualnom obrazovanju, do sada smo imali modele kao što su stručne prakse, volonterski, pripravnički staž, jednostavno donese se ta odluka na nivou i visokog obrazovanja, da određene poslednje godine, pogotovo tehnički fakulteta, budu isključivo vezani za velike sistem, za velike privredne subjekte velike multinacionalne kompanije koje su otvorili svoje proizvodne pogone u Srbiji. Zbog toga kada govorimo veza između privrede i nauke mora da postoji, jednostavno mora da postoji na jednom zavidnom nivo i to Zakon o visokom obrazovanju mora da podrazumeva.
S toga smatram, da je sigurno Ministarstvo kroz određene projekte na osnovu kojih je i razgovore sa svim relevantnim subjektima u društvu po ovoj temi donosilo sigurno implementiralo i ove predloge.
Ono što treba reći da ukoliko danas govorimo o ovoj temi da dajemo mogućnost studentima da produže svoj rok studiranja, ja negde i kao profesor, koji zaista radim dosta sa studentima ne smatram to kao neku veliku manu svih onih koji žele da uče, da li govorimo o četiri i po hiljade ljudi ili govorimo o 12.000 ljudi koji su hteli da pokažu da jednostavno žele da uče.
Osnovni problem se postavlja da li će država to finansirati ili oni stvarno imaju sami volju da uče. Ukoliko imaju sami volju da uče i da se samofinansiraju treba im pružiti šansu na određenim modelima i treba ih uputiti na nove modele učenja i nove modele studiranja i ne treba stopirati bilo koga u toj želji da stekne diplomu, baš zbog ovog niskog procenta visokoobrazovnog kadra u Srbiji. Mislim da mi kao društvo zaista uvek moramo da budemo na strani studenta, jer ne postoji taj Poslovnik koji danas u društvu može da kaže student nije u pravu. Student je uvek u pravu kada želi da uči. Ali, ono što treba država, to je da stvori ambijent u kome će on zaista moći da ostvari svoja prava. Mi se uvek nalazimo negde na granici da li možemo da pomognemo ili ne? Ali, kada kažemo da ništa ne košta fakultete to što oni uplaćuju, jednostavno nije istina.
Pre svega, korišćenje samih ustanova koje u ovoj državi postoje, zatim radnog vremena profesora koji daju po određenim grupama, izdržavanje objekata samih visoko obrazovanih institucija, zaista mnogo koštaju kad vi pogledate određene budžetske stavke, pogotovo kad je u pitanju Zakon o budžetu. Videćete da kada izvedete i podelite sa brojem studenata sa završenom diplomom onda je ta cena mnogo, mnogo, desetostruko veća nego u razvijenim državama koje imaju mnogo veći broj završenih studenata i jednostavno država uvek mora da nađe određeni balans.
Obrazovanje i visoko obrazovanje ne sme da bude socijalna kategorija u društvu, već jedna razvojna šansa društva gde svaki od studenata na završnim godinama počinju da daju svoj neki doprinos privredi, ali sa tim završenim diplomama imaju obezbeđena određena mesta.
Zbog toga je veliki značaj otvaranja fabrika, novih radnih mesta u Srbiji, pogotovo prestižnih kompanija iz inostranstva, pogotovo onih koji kažu da priliv stranih, direktnih investicija ne znači mnogo. Svakog ekonomskog stručnjaka možete da pitate on će vam reći da priliv stranih direktnih investicija direktno utiče na smanjenje siromaštva i utiče na povećan broj praktično rast i razvoj preduzeća i primenu inovacija u društvu. Jednostavno svako ko želi ovim da obezvredi rad Ministarstva prosvete i nauke je zlonameran i ne doprinosi uopšte razvoju nivoa svesti u javnosti da je učenje naš osnovni princip rada u kome možete da idete kao društvo napred.
Na kraju bih završila sa tim da očekujemo nov zakon ovde u Skupštini. Očekujemo jedan nov koncept, odnosno jednu novu platformu razgovora i ja verujem da će ministar zaista obezbediti razgovor sa svim relevantnim subjektima u društvu po pitanju uopšte ne samo Zakona o visokom obrazovanju, nego svih zakona, jer ako je u pitanju imate određenu vrstu promena, reformi i da ta nova platforma će dovesti do razvoja i napretka društva.
Zašto? Nama je potreba da jednostavno menjamo mnoge stvari kada je u pitanju nauka i primena inovacija, zato što tehnologija i tehnološki razvoj suviše brzo idu, društvene nauke ne mogu to da prate. Mi smo danas, jednostavno, okrenuti ka tim novim tehnološkim rešenjima i moramo ubrzano da pratimo te promene. Te promene će sigurno ići kroz nova zakonska rešenja i sigurno da je potreba veća podrška društva za takve promene.
U danu za glasanje ne samo poslanici SNS će podržati ovakve predloge koji se odnose na nove promene, ali sam sigurna da će mnoge svoje predloge i nova rešenja podržati i poslanici opozicionih stranaka, jer ako su do sada govorili o tome da žele napredak i podršku svim studentima magistrantima i doktorantima onda će to morati da pokažu na delu. Zahvaljujem se.
Uvažena predsedavajuća, poštovane kolege poslanici, dosta smo toga čuli kada govorimo o kandidatima, ali da ponovimo, znači, odbor je doneo odluku da Milan Petković, Biljana Ratković Njegovan, Goran Peković, Velimir Milošević su u stvari lista kandidata za člana Saveta REM-a, koja se predlaže iz organizacija koje zajedno čine ovlašćenu listu predlagača. Biramo dva člana. Ali, ono što treba reći, sigurno da je na osnovu izlaganja i koleginica koje su članovi Odbora za kulturu i informisanje, procedura obavljena perfektno, da ono što je sigurno moglo da se čuje na tom odboru o razgovoru kandidata je jedna konstruktivna debata i razgovor o tome koji je kandidat bolji i na osnovu čega ćemo mi tek doneti odluku. Naša poslanička grupa će pre dana za glasanje imati sastanak poslaničke grupe i tada, praktično odučiti za koje kandidate ćemo glasati.
Ono što je važno reći da REM kao regulatorno telo prema svojim nadležnostima treba da obezbedi da svaki medij obezbedi slobodno, objektivno, istinito i blagovremeno informisanje, ali da ljudi koji, praktično će raditi ovaj posao treba u svakom trenutku prevazilaze i svoje lične animozitete unutar same institucije, ali i lične stavove, koje jednostavno svako od njih ima, i jednostavno rešava probleme koji su se sigurno tokom ovih godina nataložili.
Problemi koje treba ljudi koje ćemo izabrati da rešavaju koji su praktično bili nekada, a nekada su se problemi odnosili na ono da nisu radili svoj posao, jer nisu smeli da rade svoj posao, jer je politički uticaj do 2012. godine toliki da njihovo mišljenje nikada ni u jednom trenutku nije smelo biti donešeno, a da nije bilo odobreno od najviših instanci tadašnje vlasti do 2012. godine.
Današnji problemi se odnose na rešavanje nametnutih problema. Nametnutih problema u javnosti koji se vode pod nazivom, cenzura, autocenzura, diktatura. Da otvorimo priču i o cenzuri, i o tome da EU je dala pozitivno mišljenje na čitav set medijskih zakona koje je usvojila ova Narodna skupština. Da je u izveštaju o napretku Srbije od strane Evropske komisije i za prošlu i za pretprošlu godinu pohvaljen, praktično, napredak, čuli smo i od moje koleginice, da postoje organizacije koje su radile izveštaj, i da je Srbija napredovala za osam mesta u ovoj oblasti.
Kada pričamo o cenzuri, prosto, u državi u kojoj su i predsednik države i premijer države predstavljeni od strane mnogih medijskih kuća, ali i štampanih medija, na najgori mogući način, sa iznešenim gadostima koje se odnose po ličnoj osnovi, na članove porodice, da to jednostavno nije karakteristika država u kojima postoji cenzura. I navedite mi jednu državu u kojoj ovakav vid cenzure postoji.
Sa druge strane, kada govorimo o istraživačkom novinarstvu, očito je potreba stranaka bivšeg režima bila da pozovu u pomoć određene nevladine organizacije koje su napravljene isključivo zbog toga da bi se bavili plasiranjem neistina i laži. Kada uzmete dve godine i pogledate kolike su te laži bile potpuno je razumljivo bilo što je SNS organizovala izložbu necenzurisane laži, gde ja za dve godine pregledala sve naslove koji su bili i konstatovali da ih ima 6732 od kojih je izložila svega 2523 naslova, direktno od svih onih medija koji su imali mogućnost i dali svoja određena viđenja, ne samo premijera kao čoveka koji vodi Vladu Republike Srbije i državu Srbiju već i na ličnoj osnovi gde su navedeni privatni podaci, gde su navedeni ljudi iz njegovog najbližeg okruženja koje nije zabeleženo ni u vreme gospodina Tadića, ni u vreme gospodina Koštunice, pa čak ni u vreme gospodina Slobodana Miloševića.
To je činjenica i fakat koji ne možete promeniti. Da određene nevladine organizacije koje se bave istraživačkim novinarstvom tipa BIRN, tiša BIROT su finansirane po određenim projektima od strane EU, po projektima medijskog praćenja po određenim temama, sada imamo i žutu patku koja se bavi medijskim praćenjem određenog rada gradskih struktura. Vidite da postoje orkestrirane laži koje se plasiraju na medijskoj sceni Srbije.
To je ono od čega ne možemo niko da pobegne u Srbiji i to je ono što su dokazi ka tome da su oni koji su vladali do 2012. godine izgubili izvore finansiranja u kojima, pogotovo onih medijskih kuća koje su do tada po principu plati pa ću da te reklamiram, vodili svoje političke kampanje, vodili svoje lične kampanje kao uspešni privrednici, imali određene ne samo medijske kuće, nego čitave grupe koje su bile posrednici za instaliranje određenih programa, kao što su rijaliti programi i praktično su začetnici takvog jednog kreiranja javnom mnjenja u Srbiji.
Danas su najveći kritičari svega toga, danas su najveći kritičari i izložbe koju je SNS počela da prikazuje Srbiji kao dokaz o tome kako izgleda medijska slika u Srbiji i čime se sve bave političke strane. Ono što još treba reći, kada govorimo o autocenzuri treba reći da se Srbija danas suočava da medijske kuće trče za novce, trče za izvorom finansiranja. Zbog toga su u tom svom putu krenule ka popularizaciji tema koje u društvu izazivaju senzaciju. U toj popularizaciji došli su do toga da određene emisije tipa rijaliti, koji svi ovde osuđujemo i cela javnost osuđuje, su popularnije nego političke emisije. Na to ne možemo da utičemo.
Možemo da utičemo da se one emituju, jer je to tržište, da se oni emituju u vreme kada jednostavno je gledanost jako mala, ali ne možemo da utičemo da tržište radi svoje.
Ono na čemu treba da utičemo da kvalitet uopšte medijskog programa, a i da u tome pomogne REM, mora da bude bolji, mora da postoje određeni kriterijumi po kojima će uopšte takvi programi biti emitovani i da jednostavno i kao poslanici dignemo glas da svi oni koji žele takvo tržište treba jednostavno da daju svoje viđenje uopšte cele medijske slike u Srbiji da ona treba da bude bolja i da naša deca treba da uče mnogo bolje stvari nego da budu jednostavno opsednuti ovakvim rijaliti programima.
U tome mora da učestvuje i politička elita, ali i obrazovna, ali i roditelji koji jednostavno treba da kontrolišu svoju decu.
Ono što bih još rekla, kada govorimo o autocenzuri, to je da određene emisije koje su ovde navedene da su skidane zbog političkog uticaja, ta činjenica jednostavno ne stoje. Evo zašto. Zato što onoga trenutka kada ste pustili tržište i kada neko želi da ide ka što većoj gledanosti, kao određena medijska kuća, onda ona prati te „piplmetre“. Ako se ustanovi da određene emisije nemaju određenu gledanost, svaki vlasnik određene televizijske kuće i elektronskog medija jednostavno tu emisiju će skinuti sa svog programa upravo zato što želi sve veći priliv u budžetu da bi imao što veće investicije u svojoj medijskoj kući. Tako da je potpuno opravdano zbog čega određene emisije nisu toliko gledane.
Na kraju krajeva, reći ću vam sa određenim izborima, političkim kampanjama, vreme kada je došlo do toga da pričamo čak i o emisiji „Utisak nedelje“ u kontaktu sa narodom sve više smo čuli da jednostavno ljudi nisu mogli više ni da gledaju tu emisiju. Uvek su gasili i ta gledanost je povremeno opadala sve više i više i potpuno je logično bilo da je ta emisija jednostavno ugašena i ne samo ona.
Ako pričamo i o „Trenutku istine“, kao što znate, ta emisija je u početku bila vrlo gledana do trenutka dok nije prešla praktično granicu dobrog ponašanja i kulture i u tom trenutku ljudi su takođe okretali kanal i čim je ta emisija počela da pada po svojoj popularnosti vlasnik je jednostavno promenio i ugasio ovakvu emisiju.
Prema tome, kada pričamo uopšte o cenzuri u politici i kada pričamo o autocenzuri koja se odnosi u rijaliti programima u jednoj komercijalnoj osnovi pokušaj bivšeg režima je da izjednači te dve stvari. To nikada neće biti i nikada se neće pojednostaviti. U tome je razlika između nas i vas. Mi jednostavno politiku ne doživljavamo kao komercijalnu stvar i ne doživljavamo kao nešto što je za prodaju.
Političke ideje treba da imaju zaista svoj medijski prostor, treba da budu na određenom nivuo komunikacije i treba da govorimo zaista realno sa činjenicama.
Kada pričamo o cenzuri i kada pominjemo RTS treba reći da ako govorimo o cenzuri evo samo primer jučerašnjeg Dnevnika RTS od pola osam. Skupština Srbije je prikazana od svih političkih stranaka, samo ne od strane poslanika SNS.
Priča o tome da su problemi za verifikaciju mandata u Savetu Evrope bili i da je to jednostavno problem cele Srbije nije nijednom rečju pomenuta u tom Dnevniku. Treba reći da ako engleski poslanici socijalističke grupe, što je objasnila gospođa Maja Gojković, dolaze na određene odbore i traže stopiranje verifikacije mandata Srbije, onda je to problem Srbije. Znači, nije problem DS, nije problem ni SNS, nego je problem neodgovorne politike onih koji šalju svoje predstavnike u Savet Evrope nezadovoljni time što su vladali tamo 15 godina pa bi hteli i dalje da budu na silu poslanici, ali građani Srbije im nisu dali to poverenje kada jedna poslanička stranka treća po redu po broju svojih poslanika nema prava da ima onda svog predstavnika u određenoj delegaciji.
Prema tome, tako nešto nikada niste mogli da čujete na RTS, probleme koje imamo kao država zbog neodgovorne politike bivšeg režima nikada nećete čuti na RTS, pa vas onda pitam – o kojoj cenzuri pričamo? Da li govorimo o cenzuri politike koju vodi Vlada Republike Srbije i ova skupštinska većina ili pričamo o tome da su neki sebi dali za pravo uz pomoć određenih centara moći da jednostavno kreiraju javno mnenje tzv. spinovanjem i jednostavno pobunom javnosti i lažima koje plasiraju građanima Srbije.
Građani Srbije su prepoznali šta je istina i svaki put na izborima daju svoj glas istini i tako je bilo i tako će biti i zbog toga SNS nema problem sa tim da izađe na izbore i kaže građanima Srbije za koju političku platformu treba da se opredele. Zbog toga ćemo u danu za glasanje sigurno podržati kandidate za REM koji će obezbediti u medijskom prostoru podjednaku zastupljenost i da istina uvek bude na političkoj sceni Srbije. Hvala.
Poštovani predsedavajući, kolege poslanici, danas smo imali zaista prilike da čujemo i ono što su koncepti nekih neostvarenih želja bivših ministara, ali i ono što su, čini mi se, nerazumevanja u tehničkom smislu ovog autentičnog tumačenja.
Pre svega, ispred SNS mislim da treba da se zahvalimo strankama koje će podržati ovo autentično tumačenje, jer su ipak svoje stranačke interese stavili iza državnih interesa. S obzirom da kada pričamo o „Železari“, ona je pre svega državni interes i s obzirom da su shvatili i imali iskustva kada je bilo priče i o „Sartidu“ i o US Steel i „Železari“, došlo je jednostavno do toga da su nagomilani imovinsko-pravni problemi i finansijski problemi koji su proizašli iz svih ovih godina tražili suštinu, a to je dobar strateški partner.
Dobar strateški partner je bio potreban u 17 preduzeća kojim je Vlada Republike Srbije kroz zakone o privatizaciji, izmenama i dopunama Zakona o stečaju u 2013. i 2014. godini zaštitila u jednom delu da upravo poverioci ne mogu da bace u stečaj firme kao što su „Galenika“, kao što je „Železara“ i to je ono što predstavlja jednu ne samo privrednu, ekonomsku i socijalnu odgovornost Vlade, nego i svih građana Srbije, pre svega, prema ovoj državi, ali i država prema građanima. Jer, koncept da 100.000 ljudi ostavite na ulici, bez obzira da li oni imaju određeni novac za povezan radni staž i za određena finansijska sredstva, isplata po godini radnog staža, ne donosi prihodima i novostvorenoj vrednosti i ne donosi ekonomskom razvoju. „Železara“ je jedan od glavnih generatora BDP-a i problemi sa kojima se Srbija našla i 2000. godine kada je u pitanju bio dug tadašnje države, koji je tadašnji US Steel, odnosno preuzeo, odnosno nije preuzeo, jer se država odrekla praktično potraživanja, nego je prodala za određenu cenu, a pre toga „Sartid“ napravio i cena za koje su prodate u to vreme, su bili očito jedino moguće rešenje u tom trenutku. Svaka Vlada se mučila sa rešenjima koje treba da donese.
Ova Vlada je u trenutku kada je trebala da sprovede ekonomske reforme i fiskalnu konsolidaciju javnih finansija sa 232 kreditne linije, sa hipotekom nad mnogim objektima, sa dugovanjima koji su jednostavno krediti davani od strane države po komercijalnim uslovima došla u situaciju da 17 strateških preduzeća zaista mora da zaštiti i na određeni način ljude koji rade u tim preduzećima ostavi u određenom radnom odnosu. Onda je krenuo jedan veliki i težak period pronalaženja strateškog partnera. Strateški partner, i sva sreća što na određeni način posle dugogodišnjeg rada, bez obzira što su se tu pojavljivali i druge zainteresovane kompanije, je došao i javio se na konkurs, na javni poziv koji je Vlada Srbije raspisala i pristao da kroz određenu pravnu regulativu uđe u određenu ugovornu stranu sa Vladom Srbije, odnosno sa „Železarom Smederevo“.
Ono zbog čega danas imamo ovde autentično tumačenje je, pre svega, što smo mi kao ova Skupština i kao skupštinska većina doneli zakon sa kojim smo zaista hteli da rešimo većinu imovinsko-pravnih problema u kojima Srbija ne samo poslednjih 15 godina, nego poslednjih 25 godina se muči i jednostavno ne postoji način na koji ona može da izađe, pogotovo kada je u pitanju pregovaranje sa stranim investitorima i kada kažemo da „Železara Smederevo“ i danas je i još uvek ostaje 100% u vlasništvu Republike Srbije, onda je to velika stvar, zbog toga što danas imamo dva pravna lica - „Hestil“ koji je kineski partner „Železari“ je jedno pravno lice, a „Železara Smederevo“ drugo pravno lice.
Važno je reći zbog građana Srbije da je „Hestil“ isključivo kupio imovinu „Železare“, a to znači da nema prenosa potraživanja, nema prenosa obaveza prema zaposlenima, niti nekih trećih uslova. Ali, šta je važno? Važno je reći da je poverenje koje je „Hestel“ kao investitor imao u Vladu Srbije i u „Železaru“ da sklopi sa 5.000 zaposlenih koji su radili u „Železari“ direktno, znači, „Hestil“ ima ugovore o radu sa zaposlenima u „Železari“.
Samim tim, oni su pokazali visok stepen poverenja i u ovu državu i u svog strateškog partnera koji se nalazi u Smederevu. Smederevo je jedna od žila kucavica ekonomskog razvoja Srbije, odnosno ekonomskog pada Srbije. Zbog toga ne treba olako shvatati rešenja koja govore o tome, najlakše je to baciti u stečaj, preko noći rešiti celu situaciju, otpustiti ljude, a ako treba zaposlićemo možda stotinak, dvesta, jer kao takva važna privredna strateška tačka ona jednostavno generiše naš BDP, novu vrednost, pogotovo kada govorimo o proizvodnji.
Ono zbog čega danas treba reći da „Hestil“ zapošljava pet hiljada ljudi govori o tome da je zaustavljen taj pad uopšte kada pričamo o Smederevu i zaustavljen pad ekonomski kada govorimo uopšte o privredi Republike Srbije. Ko je „Hestil“? Vrlo je važno da danas znamo kakav je naš strateški partner. Pre svega, 4. marta 2006. godine, kada je objavljen javni poziv za prikupljanje ponuda za nadmetanje radi prodaje imovine subjekta privatizacije koji se odnosi na privredno društvo i „Železaru Smederevo“, krajnji rok je bio 30. mart 2016. godine, 4. marta praktično je raspisan taj javni poziv na koji se javio investitor koji je u svojoj ponudi dao 46 miliona evra i ono što je rekao u svojoj ponudi, da će zaposliti sve zaposlene iz „Železare Smederevo“.
Osim toga, kada imate jednu pravnu proceduru po kojoj funkcioniše partner kakav je „Hestil“ i kada imate jedno imovinsko-pravno nasleđe u Srbiji u kojem je jako teško da bilo koji investitor shvati da mi ta nerešena pitanja do sada nismo nikako rešili, nego da imamo različite modele rešavanja, kao što smo imali pitanje stečaja ili smo imali pitanje da 200 parcela fizičkih i pravnih lica imaju ispod vodove koji su povezani sa „Železarom“, onda je sasvim razumljivo da morate da nađete određeno pravno autentično tumačenje sa kojim će investitor da osigura svoje postojanje dugi niz godina na tržištu Srbije. Treba reći da ti vodovi o kojima danas pričamo se nalaze pod zemljom i postoje više od 60 godina. Oni nisu novi.
Kada govorimo o tome da pričamo o autentičnom tumačenju, o pravu službenosti, a ne o vlasništvu, to znači da bez prava službenosti „Hestila“ „Hestil“ ne možda da radi, jer može da se desi da pojedinac vlasnik te parcele kroz koju prolaze određeni vodovi, po određenom sistemu dođe do oštećenja i jednostavno nema finansijskih sredstava da tako nešto popravi, onda će biti ugrožen sam „Hestil“, odnosno „Železara“ zbog takvih problema.
Ono zbog čega ovo govorim, zato što mislim da je nerazumevanje kolega iz nekih stranaka koji kažu da je pitanje telekomunikacija, pitanje mreže elektroprivrede Srbije, da je to pitanje ustupanja vlasništva. Trebali bi da znaju da po Ustavu Srbije, mreža elektroprivrede Srbije je 100% u vlasništvu države Srbije i nikada nije u vlasništvu privatnika. Jednostavno, takve protivustavne akte ne možemo da donesemo. Sistem telekomunikacija, takođe, ne može da bude u vlasništvu privatnika, već je u vlasništvu države.
Zbog toga danas imamo autentično tumačenje po kome želimo suštinski da pojačamo određeno pravo koje ima onaj ko je kupio imovinu, jer bez tog prava se dovodi pitanje delatnosti koju obavlja „Hestil“. I ono što je u pravnom smislu kolega Neđo Jovanović, kao iskusan pravnik, potpuno objasnio, kao i predsednik Odbora za zakonodavstvo, ja ne bih više ponavljala, ali hoću da kažem da u trenutku kada govorimo o privrednim aktivnostima i kada govorimo o ekonomskim reformama i kada govorimo o tome da je Vlada Srbije uspela da sačuva pet hiljada radnih mesta u Smederevu, da je to jedan od najvažnijih zadataka koje je ona ispunila prema građanima Srbije, dugovanja koja su proistekla rada „Železare Smederevo“ nisu od juče, nisu napravljena 2012, 2014. godine, nego su proizvod svih onih zakona koji su vladali, pa čak i situacija na tržištu, kad pričamo o proizvodnji čelika, o porastu i smanjenju cene čelika na svetskom tržištu i mogućnostima uopšte da ovakva fabrika radi i da bude isplativa. Jer, nije slučajno što je „Ju-es Stil“ otišao i nije slučajno što, jednostavno, ono što je investirao u Srbiju, onoga trenutka kada je preuzeo „Železaru Smederevo“, do trenutka kada je napustio Srbiju, nije uspeo da na isplativ način zatvori finansijsku konstrukciju.
Treba reći da dana 5. aprila 2006. godine Ministarstvo je donelo odluku po kojom je kupca proglasilo učesnika „Hestil grup“, i ono što je važno reći, da je ugovor potpisan i objavljen na sajtu Vlade Srbije, odnosno Ministarstva privrede 18. aprila, da su saradnici odnosno advokatske kancelarije koje zastupaju „Hestil“ podnele Komisiji za zaštitu konkurencije praktično zahtev prema kome je Komisija odobrila sprovođenje koncentracija kompaniji „Hestil“ i „Železara Smederevo“, čime su se stekli uslovi praktično da i u formalno-pravnom smislu menadžmenti ove dve kompanije razmenjuju određene vrste ugovora, potpišu sa novozaposlenima i da 1. 07. faktički je menadžment, odnosno preuzet u formalno-pravnom smislu i „Hestil“ u vlasništvo svoje.
Zbog čega sve ovo govorimo, kada govorimo uopšte o ovom autentičnom tumačenju? Dobro je da je gospodin Martinović, kao iskusni pravnik, primetio i dao predlog Vladi Srbije da ovakvo autentično tumačenje usvoji, zbog toga što smo ovim poslali poruku ne samo kineskom investitoru, nego svim drugim investitorima da, ako imaju ozbiljnog partnera u Republici Srbiji, a to je Vlada Republike Srbije, u svakoj situaciji smo na strani posla, na strani otvaranja novih radnih mesta i stvaranja klime u pravnom i formalnom smislu da pravimo novu vrednost, da stvaramo i razvijamo, da podstičemo, jednostavno, taj bruto društveni proizvod, ne samo zbog nas, nego zbog naše dece, zbog naše budućnosti.
Ono što je važno reći danas, da se nadamo da, evo i ispred SNS ovlašćeni predlagač, da će možda, pored ove dve stranke iz opozicije za koje smo čuli da će podržati ovo autentično tumačenje, nadam se da će možda i oni koji smatraju da pitanje vlasništva možda nije na adekvatan način definisano, da su zaista od iskusnih pravnika ovde u Skupštini dobili dobro obrazloženje i dobar razlog zbog čega bi ovo podržali. Jer, ipak smo mi svi ovde u Skupštini u interesu građana, birani od tih istih građana i smatramo da u budućnosti, koje god odluke da donosimo, zaista treba da ih donosimo sa što većim konsenzusom, bez obzira o kojim se investitorima radi, iz koje zemlje oni dolaze i da nekada svoje stranačke interese treba da podredite državnim. Iako se smatrate opozicionim strankama, ne treba svoje pravo da koristite u tzv. oportunitetnom smislu, nego jednostavno da koristite u jednom konstruktivnom smislu.
Naravno, legitimno pravo je i stranaka koje smatraju da ovakav predlog treba da se povuče. Verovatno postoji to nerazumevanje, jer sistem funkcionisanja države u pravnom i regulatornom smislu se menja. Mnogo se toga promenilo, od 2012, 2014, pa i danas, i sigurno je da će se ta brzina povećavati, promene naših zakona, ali i primena. Očito je da Skupština Srbije treba da pomogne ne samo Vladi Srbije nego i svim građanima Srbije da ostvare svoje interese – pravo na rad. Pravo na rad su zaista ostvarili ovih 5.000 ljudi u Smederevu, da nisu ostali bez posla. Jer, da smo slušali neke krajnje racionalne energetski efikasne modele, očito bi ostali sa ljudima bez posla, sa ljudima kao socijalnim slučajevima, sa porodicama bez nada, sa decom koja bi gledala što pre da odu odavde, beznadežno, sa situacijom koja u političkom smislu bi samo dovodila do toga da jednostavno budete u bezbednosnom smislu pod velikim pritiskom, ne samo sada koji trpimo, već i onim koji imaju sve ostale države koje su ekonomske nestabilne i politički zaista neaktivne.
Kada govorimo uopšte, na kraju, o „Železari“ i kada govorimo o autentičnom tumačenju, treba reći da je ovo samo jedan primer rešavanja imovinsko-pravnih odnosa koji pokazuje spremnost svih nas da se aktivno uključimo u rešavanje problema u privredi, ali u privredi na taj način što želimo da pošaljemo poruku svim domaćim i stranim kompanijama da je jednako pravo da budu zainteresovani za firme koje su i u proceduri stečaja i one koje su strateški zaštićene od strane države.
Ono što je najvažnije danas reći jeste da je ovo autentično tumačenje prilika da se sve stranke ovde pokažu na delu, da li podržavaju zaista koncept otvaranja novih radnih mesta, da li podržavaju koncept izvlačenja privrede iz propasti i da li podržavaju koncept za budućnost Srbije. U danu za glasanje SNS će podržati ovo autentično tumačenje. Hvala.
Uvažena predsedavajuća, poštovane kolege poslanici, kada ulazite u pregovore sa određenim investitorima, očito da su uvek apetiti sa strane koja želi da kupi određenu imovinu sve veći i veći. I ono što je najveći problem bio tada, a to je u javnosti i rečeno, potrebu da takvu vrstu ugovora aminuje Evropska unija i Evropska komisija.
Očito da kada određeni investitori žele ugovore tipa da naprave određenu vrstu monopola, pa pogotovo kada je u pitanju „Železara Smederevo“ i tržište čelika, da to jednostavno nije moguće ukoliko imate posla sa Evropskom unijom.
Prema tome, Vlada Republike Srbije je u svakom slučaju štitila interese Srbije, ne samo zarad dobrih investicija, nego zarad toga da pet hiljada radnika zaista ostanu na svojim radnim mestima. I to je bila suština svega.
S druge strane, ono što treba reći, to je da dugovanja inače koje je Srbija imala i budžet Srbije, svake godine je bio minimum davanje državne pomoći od 100 miliona evra. Prema tome, da li je to bilo za vreme ove firme ili neke druge, toliko košta jednostavno „Sartid“ ovu državu. U ovom trenutku, kada imamo najbolju kompaniju u Kini, tih dugovanja više u tom obimu nema.
Ono što treba reći je da je najznačajnije što je „Hestil“ u stvari došao u Srbiju, firma koja na globalnom nivou ima zaposlenih 120 hiljada radnika, koja u 30 država ima preko 70 svojih kompanija, koja godišnje pravi prihod od 43,7 milijardi dolara, a ukupan kapital za 2015. godinu je bio 50 milijardi dolara. Hvala.
Uvažena predsedavajuća i poštovane kolege poslanici, svi se ovde zalažemo za sistem, ali sistem treba da važi za svi i za one koji su imali 16 firmi, bili stečajni upravnici, koji su od države uzeli 22 miliona 750 hiljada na konto rada toliki broj sati kao stečajni upravnici i da vidimo kako su te firme u stvari u svom stečajnom postupku, da li su zaposlili nove ljude, otvorili nova radna mesta, našli strateške partnere ili su otišli u stečaj, u bankrot i rasprodata imovina u bescenje. Znači, to je sistem vrednosti koji traži odgovornost svih učesnika. Znači, ne od juče, ni od prekjuče nego od prethodnih 20 godina. Hvala.
Uvaženi predsedavajući, povredili ste član 96. stav 4. Znači, reč možete da date samo ovlašćenom predstavniku ili predsedniku poslaničke grupe, a ne prisutnima u sali, koji za to nemaju adekvatnu osnovu uopšte da dobiju reč, zbog toga što takav vid kršenja Poslovnika može da se desi da svaka sledeća stranka u diskusiji na sledećim zasedanjima traži reč i da taj presedan postane sasvim normalan. Zato vas molim da više ne dozvolite ovakvo flagrantno kršenje Poslovnika. Hvala.
Uvaženi predsedavajući, poštovane kolege poslanici, da završimo ovu diskusiju. Završila bih sa jednim citatom iz lista „Vreme“ od 2. februara 2012. godine gde kada opisuju čeličnu politiku kažu, gospodin Žarković, da proizvodnja čelika u Smederevu zapravo nikada nije bila rentabilna, kaže da je bila stalno dotirana od strane države i da procene ulaganja za dotacije se kreću od tri do četiri milijarde dolara, a verovatno i u daleko većem obimu.
Još kažu da prodajom SARTID-a američkoj kompaniji u „US Stell“ preko Trgovinskog suda u Beogradu za 23 miliona dolara 2002. godine, praktično američka kompanija nije uspela da zaradi u Smederevu bez obzira što su ovu „Železaru“ dobili gotovo džabe, jer su u nju morali da ulože gotovo 300 miliona dolara.
Još kaže da je neizvesna budućnost uopšte pronalaženja strateškog partnera, jer svaki gubitak ide po toni od sto dolara. Kaže još da bi se njen opstanak obezbedio potrebno je minimum deset milijardi dinara iz budžeta, da samo plate iznose pet i po milijardi dinara godišnje.
Takva situacija je bila 2012. godine kada je praktično Vlada u kojoj je Aleksandar Vučić bio jedan od glavnih aktera, suočio se sa problemom i zbog toga danas kada imamo stabilnog strateškog partnera, najboljeg u proizvodnji čelika u jednoj Kini koja ima milijardu i 300 miliona stanovnika, koja ima tržište od 500 najrazvijenijih čeličana je na 239 mestu u svetu, danas šaljemo poruku svim investitorima da u Vladi Republike Srbije svaki partner je dobrodošao i ima odgovornog i sigurnog partnera u Aleksandru Vučiću i Vladi Republike Srbije.
Autentično tumačenje je samo jedna od podrške u kome zajedno rešavamo probleme koji su nagomilani kada pričamo o imovinsko-pravnim odnosima, a pogotovo kada je u pitanju „Železara Smederevo“. Hvala.
Zahvaljujem predsedavajući.
Uvažena ministarko, kolege poslanici, pa pažljivo sam slušala diskusiju po amandmanima na član 1. i ono što smo danas mogli da čujemo je vrhunac licemerja zbog toga što oni koji su pravili najveća dugovanja, oni koji su ostavili lokalne samouprave sa dugovima od 1,7 milijardi, kao što je Smederevska Palanka, Inđija 1,5 milijardi, Vrbas 1,5 milijardi, Beograd koji je preuzeo 2013. godine od privremenog organa bio je u dugu 960 miliona evra, AP Vojvodina koja je na osnovu DRI dve milijarde dinara trošila nenamenski, dolaze u situaciju da govore ovde o tome kako treba raspolagati lokalnim budžetima.
Svi ti vodovodi i vrtići koje treba izgraditi zamenili su se sa džipovima, stanovima u Beču, parama na deviznim računima u inostranstvu, upravo onih pojedinaca koji su vodili te lokalne samouprave. To je vrhunac licemerja koje jednostavno danas treba reći građanima Srbije, da su išli o trošku građana, ne samo budžeta Republike Srbije, nego i budžeta lokalnih samouprava u gradovima iz kojih dolaze.
Ono što je važno danas reći jeste da se amandmani na član 1, bilo ih je 20, mogu podeliti u dve grupe. Jedna grupa je potpuna urađena na jedan stihijski stereotipan način, tipa – briše se, a ostali je urađen na kreativan način, upravo onog tipa o kome ste govorili, gospođo ministarka, da se tražilo da procenat koji se transferima od zarada daje lokalnim samoupravama bude veći od 80% procenata, veći nego što je bio odlukom iz 2011. godine. To upravo pokazuje najviši stepen neozbiljnosti uopšte bilo kakve saradnje i želje da se na konstruktivan način ovakav vid zakona podrži.
Ono što treba reći, to je da takav stepen neozbiljnosti pokazuje suštinski želju da se doživi politička slava za dva minuta obrazlaganja amandmana i da se dodvoravamo nečemu što se ne možemo dodvoriti, jer upravo to ne postoji u lokalnim samoupravama kao vid mogućnosti da lokalne samouprave prežive sva ona dugovanja koja su ostala gradovima i opštinama od onih koji su vladali jedan, dva, pa neki i tri mandata, ali su sada ove poslanici došli da nam spočitavaju visoke moralne vrednosti. Takve moralne vrednost jednostavno nisu kadri ni da nose.
Zbog toga treba reći da ovi amandmani koji su predloženi na član 1. treba da koriste i kao jedna vrsta pokrivanja svih onih marifetluka koje su vodile te lokalne samouprave, sve one aktivnosti koje su državni revizori i koje su policijski organi i uprave prihoda imali u svojim izveštajima prilike da ocene na onaj način na koji su zaista, na neadekvatan način vođeni.
Zbog toga je potpuna opravdano što Ministarstvo finansija nije podržalo nijedan ovakav amandman, jer pokazuje na koji način i koji je cilj bio svih ovih amandmana. Stoga treba reći da su ove izmene i dopune početak reforme javnih finansija lokalnih samouprava i potpuno treba podržati od strane svih poslanika odbijanje ovakvih amandmana.
Zbog toga ćemo u danu za glasanje podržati jednostavno ono što je jedino moguće bilo u ovom trenutku, a to je Predlog zakona u izvornim izmenama i dopunama, smanjenje praktično procenta transfera od poreza na zarade od 3% do 6% procenata, a grad Beograd 4%. I upravo ovo što ste rekli, da jednostavno grad Beograd će podržati praktično najveći teret podrške lokalnim budžetima upravo zbog toga što je u tom procentu grad Beograd sa 4% od zarada koje će im biti uskraćene, minimalno biti uskraćene zarade, praktično porez od zarada najsiromašnijim opštinama.
Na nama je da radimo nov koncept zakona. Javne rasprave su prošle, Ministarstvo finansija je praktično i spremilo nov koncept, ali je očito da lokalne samouprave za sada u ovom trenutku nisu dovoljno bile sposobne i spremne da taj nov koncept podrže. Zbog toga je ovaj prvi korak bio neophodan, a svako onaj ko je dobronameran jednostavno će podržati ovakav predlog izmena i dopuna zakona koji ste dali, a svi oni koji jednostavno žele da prebace na neki drugi teren politikanstva nisu kadri da danas uopšte pričaju o njemu. Hvala vam.
Uvažena predsedavajuća, poštovani ministre, narodni poslanici, danas imamo jedan nov iskorak u kvalitetu budžetiranja. Ono što treba reći jeste da je Ministarstvo finansija obavila javne rasprave u velikim gradovima animirajući sve lokalne samouprave za donošenje novog zakona na osnovu izveštaja koji je uradio Fiskalni savet i svog mišljenja koje je na kraju dao za ovu verziju izmena i dopuna zakona.
Taj novi koncept praktično je rekao da osam milijardi dinara treba da bude vraćeno, ne zbog vraćanja u republički budžet, jer jednostavno ne treba prenebregnuti činjenicu da su povereni poslovi suštinski poslovi lokalnih samouprava i garant uopšte budžeta lokalnih samouprava je budžet Republike Srbije. Znači, svaki gradonačelnik, svaki predsednik opštine koji pravi dugove koje ne može da vrati, jednostavno se prelamaju na građane Srbije, odnosno na budžet Republike Srbije o kome mi razmatramo jednom godišnje ovde.
Prema tome, nisu lokalne samouprave sa svojim upravljanjem javnim finansijama izdvojene pa su sada to njihovi budžeti, pa pripadaju samo njima ili samo građanima te opštine, nego jednostavno pripadaju svima nama. Zbog takvog upravljanja mi danas imamo dugovanja pre svega budžeta Republike Srbije, jer ako jedna Smederevska Palanka ostavi takav budžet da je u dugu 1,7 milijardi dinara, onda tu obavezu preuzima ministarstvo finansija, republički budžet.
Znate šta se desilo sa Smederevskom Palankom, ovo govorim zbog toga što vi kao lokalna samouprava verovatno sada kada pričamo o finansijama treba da znate, urađen je po prvi put u životu UPPR. Poverioci, dužnici koji imaju određena potraživanja od opštine Smederevska Palanka morali su da sednu zajedno sa Ministarstvom finansija da naprave sistem kako će se vraćati ta dugovanja. U međuvremenu taj grad, opština mora da nastavi da živi, znači mora da izmiruje svoje obaveze, mora da ima prihode ali mora da ima i rashode.
Prema tome, hoću da kažem da kada jedan Kragujevac ima dug od 120 miliona evra, znači ima duga dva i po budžeta, ako jedna Smederevska Palanka ima šest budžeta dugovanja, onda ona ima probleme u funkcionisanju. Te probleme ova Vlada koja je nasledila sve to, lokalne samouprave koje su preuzele vlast sada posle lokalnih izbora, posle 2012. godine, sada 2016. godine moraju da se suočavaju i da prevazilaze te probleme. To mora decidno da se kaže građanima Srbije, o čemu se radi kada pričamo o budžetima.
Kada govorimo o tome da moramo od 3 do 6% da smanjimo prihode onda treba reći da su to standardi prema kojima smo jednostavno obavezni, ne samo prema MMF, ako hoćemo da imamo održive finansije. Šta znači održive finansije? Znači koliko prihodujete, toliko i da rashodujete. Ni jedna lokalna samouprava u ovom trenutku, a mali ih je broj ne može da se pohvali da može da funkcioniše iako ima suficita, jer ima dugovanja iz prethodnih godina i mora da vraća.
Prema tome, ako biste gledali završne računa, odnosno budžete lokalnih samouprava, ni jedna u ovom trenutku nije sposobna da funkcioniše na ovaj način. Zbog toga budžet Republike Srbije pomaže sa jedne strane, a sa druge strane u saradnji sa međunarodnim institucijama, Svetskom bankom, IBRD povlači određena sredstva za određene projekte.
Reći ću vam da je 29. septembra Ministarstvo energetike povuklo određena sredstva za finansiranje energetske efikasnosti za 15 lokalnih samouprava. Tu su dobili određena sredstva, s tim što lokalne samouprave moraju da učestvuju sa 30% sredstava, dakle 125 miliona dinara na 15 lokalnih samouprava. Tu su sredstva za određene projekte energetske efikasnosti i kada govorimo o javnim zgradama, ali i kada govorimo o toplifikaciji, o uvođenju određenih kotlova na biomasu. Dobila je Babušnica, Žagubica, Mionica, pored toga što su dobili Kraljevo i Kruševac. Hoću da kažem da se zaista mislilo na lokalne samouprave koje jako teško funkcionišu.
Ono što sigurno treba raditi u budućnosti je da procenat učešća plata mora biti iznivelisan. Mi smo na osnovu izveštaja Fiskalnog saveta videli da učešće plata da u ukupnoj masi koje lokalne samouprave imaju se kreće od 7% u Čajetini zato što je opština Čajetina jedna od opština koja ima zaista bogatu turističku ponudu, do Novog Pazara koji ima 41% u odnosu na svoj budžet.
Prema tome, treba reći da, ono što ste rekli prosečan procenat od 23% treba ujednačiti za sve lokalne samouprave. Negde se primetilo da lokalne samouprave koje se smatraju nerazvijenim imaju mnogo veći procenat, veći od 23 pa se kreće do 39, a one razvijenije idu ka manjem procentu. Prema tome, mislim da je ovo nešto na čemu treba raditi.
Dobro je što je Fiskalni savet podržao izmene i dopune ovog zakona, ali je on u svom drugom delu rekao da nismo imali snage da krenemo u veću reformu javnih finansija što se tiče lokalnih samouprava i to je ono na čemu treba stalno insistirati. Treba reći da je 29% uopšte kapitalnih investicija u lokalnim samoupravama zateknuto stanje, a da je povećan broj troškova koji je ova Vlada od 2014. godine još započela da smanjuje kroz zapošljavanje, odnosno kroz Zakon o zabrani zapošljavanja.
Naravno treba reći da mnoge lokalne samouprave do 2016. godine su pokušale da izigravaju taj zakon pa su recimo tako u pravnom delu pokušale da opštine proglase za gradove zato što bi sebi povećavale veličinu budžeta, broj zaposlenih a nisu bile kadrovski sposobne da se nose sa tim.
Prema tome, treba biti pravedan prema svima, ali treba reći koje lokalne samouprave su zaista donele veliku štetu. Imali smo čak i u Beogradu neke lokalne samouprave koje su podizale kredite, recimo opština Zvezdara gde je garant grad Beograd podigla je kredit dva miliona evra sa kamatnom stopom od 15,5% i 17% za rekonstrukciju mesnih zajednica. Zamislite u centralnim gradskim opštinama vi rekonstruišete mesne zajednice i vršite rekonstrukciju bazena u vrednosti od dva miliona evra, pri tome do sada su isplaćene kamate u vrednosti od 500.000 evra.
Hoću da kažem da promašene investicije određene političke garniture koja je vladala do 2012. godine i 2016. godine su pokazale kako bi oni vladali danas, a pokazuju da su mislili samo na sebe, a da su sav trošak isporučivali svim građanima Srbije. To je ono zbog čega danas je veoma važno što ste vi došli kao neko sa iskustvom u radu sa Skupštinom, praktično SKGO-om, odnosno Međunarodnom konferencijom skupština i gradova, jer na osnovu tog vašeg iskustva u budućnosti se nadamo da kada dođe nov koncept Zakona o lokalnim samoupravama koji će sigurno doneti velike promene, gde mislim da će otpori biti još veći, imamo svi snage da te promene obavimo i izvršimo u lokalnim samoupravama. Imate razumevanja da je svima u lokalnim samoupravama veoma teško, jer su dugovanja velika, jer su problemi koji su nasleđeni veliki, ali da moramo da ih rešavamo korak po korak.
U danu za glasanje ćemo sigurno podržati ovo rešenje kao jedan od prvih koraka u donošenju i reformi javnih finansija u lokalnim samoupravama. Želim vam puno uspeha na tom putu. Hvala.