Uvaženi predsedavajući, poštovani ministri, kolege poslanici, danas smo jako puno slušali o svemu, samo ne o zakonima koji su danas dati u ovom setu koji se odnosi i na finansije i na privredu, ali i na sektor visokog obrazovanja, što očito pokazuje suštinu funkcionisanja ove Vlade, jer smatra da jedino povezivanjem nauke i privrede i finansija suštinski Srbija može da pravi jednu novu vrednost u budućnost, da mladi zaista imaju perspektivu, da u Srbiji otvaraju nova radna mesta, i na kraju kao rezultat svega toga jednostavno Srbija nema problem sa budžetom.
Ono što nam je ostalo u amanet do 2012. godine, jednostavno ovih poslednjih tri godine smo morali da rešavamo kako smo morali, prvo konsolidacijom javnih finansija, a zatim funkcionisanje na taj način da donosimo zakone koji treba da reformišu kompletan sistem funkcionisanja, kako u tehničkom smislu, tako i u društveno ekonomskom smislu.
Kada danas imamo na Odboru za privredu jedan set zakona koji govori, potpuno novih zakona, Zakon o zadrugarstvu, Zakon o privrednim komorama, ali i onaj deo koji se odnosi na završetak procesa privatizacije i još dva zakona koja su vezana za to, onda to pokazuje suštinski da se ekonomske reforme zaista brzo rešavaju, da ova Vlada na čelu sa Aleksandrom Vučićem i njegovom Vladom sada jednostavno ide velikim koracima koje određeni sektori čak i određeni politički subjekti u društvu. Ne mogu da prate i to pokazuje upravo ova rasprava da u nemogućnosti da prate svaki zakon i da pričaju o određenim zakonima koji su danas na dnevnom redu, onda pribegavaju takvim svojim izlaganjima gde jednostavno pokušavaju jeftinim političkim panfletima uplaše narod time da će se to odražavati na određeni kućni budžet, pitanje „Srbijagasa“ ili određenih pitanja administrativnih taksi.
Da se vratimo na Zakon o zadrugarstvu, sistem zadrugarstva je definisan zakonom prvo iz 1989, zatim 1996. godine, savezni zakon i 1998. godine republički zakon. Znači od 1998. godine ni jedna Vlada do ove Vlade gospodina Aleksandra Vučića nije bila sposobna da donese nov Zakon o zadrugarstvu. Ekonomija se menjala od 1998. godine do danas nekoliko puta, menjala je svoju strategiju i došla je toga da Vlada Aleksandra Vučića donese jedan takav zakon, u kome ako se malo bavite statistikom videćete da postoji registrovanih 4117 zadruga, od kojih 2238 je aktivno kao pravna lica.
Ako pričamo o zemljoradničkim zadrugama, ukupno ih ima 2691, a aktivno je 1466 i to je pod znakom pitanja. Zatim, kada pričamo o studentskim, omladinskim zadrugama ima ih 686, a registrovanih saveza, znači zadružnih saveza 40, dok je aktivno svega 33. Znači, to suštinski pokazuje sa čime se ova Vlada i ovo Ministarstvo privrede suočilo u trenutku kada je zaista htelo da donese jedan nov moderan Zakon o zadrugama, gde je praktično trebalo mnogo toga otkloniti, sve ono što je pokazivalo da ceo sistem zadrugarstva u Srbiji je bio potpuno urušen. Mogu reći slobodno da nije ni postojao.
Kada dođete na to da morate da pišete nov zakon, onda polazite od određenih osnova koje treba da se usklade sa postojećim funkcionisanjem drugih zakona, pogotovo kada pričamo o zakonima koji su do tada doneseni, kada pričamo o reformski zakonima koje je već Ministarstvo privrede donelo. Onda trebate da donesete jedan nov model i nov koncept zadrugarstva koji treba da bude u funkciji onoga, a pre svega kada su pitanja poljoprivreda, građevinarstvo, omladinsko preduzetništvo, socijalno preduzetništvo. Znači da treba da donesete jedan krovni zakon i upravo je sada ovo krovni zakon koji će se kasnije, kako smo čuli i na odboru gospodina ministra, razređivati po svim segmentima.
Ono što je bitno reći jeste da su sada mogućnosti za osnivanje zadruga mnogo lakše nego što su bile nekada, sada je dovoljno da pet fizičkih lica osnuje jednu zadrugu. Bitno je reći i da, kada pričamo o zadružnim savezima, tu je minimum 100 preduzeća, privrednih subjekata koji treba da učestvuju u tome.
Oblast koju reguliše uopšte ovaj zakon je pored definisanja pojma zadruge, funkcionisanje osnivanja, sistem upravljanja samim zadrugama podrazumeva i registraciju, ali takozvanu zadružnu reviziju, kao i određene kaznene odredbe.
Mi smo u prošlosti imali zaista određenih iskustava i sa propalim građevinskim zadrugama i sa propalim poljoprivrednim zadrugama, zato kroz ovaj krovni zakon je trebalo da se na određeni način svi segmenti sva ograničenja u tom delu donesu, da danas sutra kada se krene u razradu po temama jednostavno ne postoje bilo kakve prepreke da one zažive.
Ono što je važno reći, kao glavno pitanje zbog čega mislim da sve prethodne Vlade nisu imale dovoljno hrabrosti da donesu ovaj zakon je u stvari pitanje imovine samih tih zadruga. I, ono što stoji kao jedna od činjenica da postoji 50.000 hektara praktično koje su u nadležnosti određenih zadruga o kojima sam pričala, koje postoje na papiru, a mnoge od njih i ne funkcionišu.
Kada govorimo uopšte o pitanju zadrugarstva u Srbiji, na kraju treba u ove načine raspravi reći da je zaključak da se ovim praktično podstiče zadrugarstvo, da se otvara jedan nov poslovni ambijent, da zajedno sa Zakonom o poljoprivrednom zemljištu o kome ćemo pričati već sutra. Jednostavno dolazimo u situaciju da Srbija zaista treba da na jednom mestu pokuša da centralizuje uopšte poljoprivrednu proizvodnju i otkup kojim će danas sutra moći da izađe na određena tržišta gde će zaista naći sigurno svoj plasman.
Kada govorimo o Zakonu o privrednim komorama, mislim da je danas na odboru bilo onoliko koliko je članova odbora još toliko poslanika koji nisu članovi odbora, jer su hteli da čuju praktično uopšte koncept koje Ministarstvo privrede dalo kada pričamo o Zakonu o komorama. Nov komorski sistem je suštinski dat kroz ovaj zakonski predlog na osnovu modela austrijskih komora zbog toga što oni imaju velike rezultate. Zašto?
Austrija je zemlja koja je približno po broju stanovnika i načinu privrede kao Srbija, ali ono što je ona uspela to je da na ovakav način uređenja komorskog sistema uopšte mreže poslovnih privrednih društava, na određeni način postigne određenu veću konkurentnost, poveća izvoz i to drastično i samim tim postane vrlo interesantna zemlja za sve strane direktne investicije i zbog toga kao takav model je primenjen u ovom zakonu. Ono što je vrlo važno da centralizacija, odnosno po tom sistemu u komorskom koji se ovde predlaže podrazumeva mogućnost i kao trajno rešenje, osvrtanje ka toj takozvana ekonomskoj diplomatiji.
Znači, postojanje suštinski i naših komora u inostranstvu koje je na određeni način više ukidamo kroz Ministarstvo spoljnih poslova gde imamo ekonomske takozvane savetnike ili atašee koje jednostavno ništa nisu uradili, nisu imali rezultata, nego jednostavno kroz privrednu komoru koja će imati ovde jednu važnu instituciju u Republici Srbiji, imate svoje podružnice koje će biti u okviru velikih gradova Srbija, ali će biti i u zemljama sa kojima imamo izuzetno dobru ekonomsku saradnju što je važan uslov za povećanje izvoza. Sa povećanjem izvoza, naravno, imate veći priliv u budžetu, smanjenjem troškova s druge strane, vi potpuno konsolidujete javne finansije.
Naravno, sve to ne možemo bez Ministarstva obrazovanja i nauke, zbog toga što ukoliko stalno ne učimo jednostavno ne možemo da pratimo velike tehnološke promene, pri tome ekonomske nauke spadaju u društvene nauke koje jednostavno moraju da prate tehničke nauke i tehnološke inovacije i time u stvari privredna komora u saradnji sa univerzitetima suštinski jedino daje mogućnost da taj ekonomski zamajac zaista i zaživi.
Ono što je važno reći da Privredna komora postaje praktično veliki stožer u društvu sa kojim država treba da uspostavi jedan potpuni dijalog. Parlament Srbije ovde kroz određeni Ekonomski kokus, saradnju sa NALED-om i ostalim privrednim subjektima međunarodnim organizacijama pokušala na neodređeni način da inicira tu saradnju sa privredom.
Međutim, Privredna komora je ipak Privredna komora, jedna mreža svih poslovnih privrednih subjekata u društvu i ona treba da bude ta koja će da daje svoja mišljenja na zakone koje će da inicira određena zakonska rešenja da bi rešavale probleme u privrednim aktivnostima, da jednostavno daje mišljenja na efekte određenih zakona koji ovaj parlament usvaja i samim tim ovakva institucija treba zaista da zaživi u punom svom kapacitetu.
Danas smo imali prilike još da čujemo određeni Predlog zakona o centralnoj evidenciji i privremenih ograničenja prava lica registrovanih u APR, to je jedna zakon koji mislim da odavno su svi čekali, pogotovo kada pričamo o stečaju. To je jedna centralizovana baza podataka u kojoj treba da se nađu svi oni koji jednostavno imaju određene krivične postupke ili postupke koji se odnose na prekršajna dela ili na upravni postupak kojim su vlasnici određenih malih i srednjih preduzeća koji su u prošlosti ulazili u određena kriminalne radnje sa drugim privrednim subjektima i na taj način pokušavali da izvrdaju zakon i vršili određene prevare.
Do sada nije postojao takva jedna centralizovana baza podataka niti je postojao uopšte kroz sudove način da se na jednom mestu nađe popis svih tih lica. Zbog toga je ovakav predlog zakona pogotovo koji ide, i ti povereni poslovi su APR dobar način da suštinski vršite kontrolu nad svim onim što predstavljaju velike probleme i ko se sve sa zakonima u oblasti privrede.
Efekti ovog zakona su čak i merljivi. Oni su pokazali da 30. oktobra 2014. godine postoje 48.482 privredna subjekta koji su imali blokade čak duže od 60 dana, pa čak i 120 dana i pokazali su da je mnogo lakše, recimo, raditi pod blokadom kroz neka treća lica i jednostavno su dolazili u situaciju da su povlačili u probleme i svoje kupce i dobavljače i time zaista pravili određene probleme u samom finansiranju i funkcionisanju privrednog sistema.
Za to su potreban određena finansijska sredstva i Vlada i Ministarstvo privrede obezbedilo je to kroz sporazum sa Kraljevinom Norveške, sa kojim će jednostavno primenu ovakvog zakona obezbediti od 1. juna 2016. godine.
Što se tiče Zakona o izmenama i dopunama o privatizaciji. Zakon o izmenama i dopunama koji se odnose na besplatne akcije i novčana sredstva građana Srbije od privatizacije, to je praktično završetak postupka privatizacije, od 1. januara neće postojati više društvena imovina. Čuli ste od ministra Sertića da je ono što je preuzimanje nadležnosti prilikom gašenja Agencije za privatizacije, praktično u nadležnosti Ministarstva i samog ministra, predstavlja još jedan veliki terete ne samo ministra i ove Vlade, ali s obzirom da se Vlada obavezala sporazumom i sa EU, da će završiti proces privatizacije, sigurno da svoje obećanje i svoju datu reč drži.
Ovim suštinski Vlada pokazuje svoj evropski i strateški cilj i put i ovim kroz sva ova zakonska rešenja mi u budućnosti imaćemo rešavanje pitanja privatizacije. Naravno, da će tu biti zaista puno problema, rešavaće se pitanja 17 strateški važnih preduzeća za Republiku Srbiju, ali očito da Ministarstvo privrede može da se nosi sa tako velikim izazovima. Naravno da ćemo u danu za glasanje i kao poslanici SNS, ali mislim koalicija, a možda i neki poslanici opozicije, razmisliti da određene zakonske predloge prihvate. Ja vam se zahvaljujem.