Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Aleksandra Tomić

Aleksandra Tomić

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem predsedavajući.

Uvaženi predsedavajući, poštovani ministri, kolege poslanici, mi smo prošle nedelje na Odboru za finansije raspravljali praktično o ovom ugovoru koji se odnosi na program finansijske podrške privrednim subjektima, koji se odnosi i na obrtna sredstva i na likvidnost preduzeća, baš iz vremena prošle godine, kada je Srbija bila pod udarom korone i Kovida - 19, isto onako kao što su i sve evropske zemlje i ceo svet, kada smo bili zatvoreni mesec i po dana. Praktično je zaustavljena privreda u tom trenutku i država je morala na određeni način da reaguje.

Mi smo kao prva država napravili taj iskorak i dali podršku privredi, što je bilo od velikog značaja u tom trenutku, što to se pokazalo kasnije kao jako dobro, jer rezultati koje smo postigli u stvari, kada govorimo o najmanjem padu BDP-a, odnosno svih privrednih aktivnosti na kraju 2020. godine, je pripala Srbiji. To je ono po čemu smo zaista dobili zahvalnost svih međunarodnih institucija, što su videli da je Srbija uradila nešto što oni nisu imali hrabrosti i samim tim tek kasnije u koracima kada su davali svoje podrške, u stvari su shvatili da te visoke stope pada ekonomskih aktivnosti u stvari su zahvaljujući tome što nisu shvatili na vreme šta treba da urade sa svojom privredom, baš u vreme kada se jednostavno sve privredne aktivnosti transformišu od tog dela, koje se odnose i na mala i srednja preduzeća i na sektor trgovine i na sektor poljoprivrede.

Finansijski ugovori koji su podrazumevali podršku države malim i srednjim preduzećima, ali i poljoprivrednim zadrugama, kao i trgovini, turizmu i ugostiteljima, od prošle godine, kada je raspisan taj veliki konkurs koji je Vlada raspisala i Ministarstvo privrede a treba da ga realizuje Fond za razvoj, u stvari je podrazumevao prikupljanje svih zahteva u tom trenutku privrednih subjekata koji su imali problem sa likvidnošću i sa obrtnim sredstvima. Znači, nedostajući tzv. cash flow da bi se izmirile sve obaveze u tom trenutku.

Verujte mi, u tom trenutku je Fond za razvoj imao sedam hiljada zahteva. Na te zahteve, odnosno na taj konkurs su se javila i ona mala i srednja preduzeća i oni preduzetnici koji možda do sada nikada nisu posegli za tim korakom da podignu kredit, što pokazuje da je u tom trenutku nastao jedan strah kada je u pitanju funkcionisanje uopšte privrede.

I danas kada pričamo o tome govorimo da mnogi, naravno, nisu imali prilike da potpišu ugovor sa Fondom sa razvoj. Prošlo je godinu dana, njihovi zahtevi su ostali. Naravno, garancije koje Fond za razvoj traži su i sada iste one koje su tražene i pre Kovida - 19, ali time država što daje podršku za ovo relaksira te vidove garancije preduzetnicima i malim i srednjim preduzećima time što daje mogućnost da isključivo sa menicama, što ličnim, što privrednih subjekata, mogu jednostavno da povlače ove kredite. Država je opredelila 200 miliona evra za sektor malih i srednjih preduzeća da jednostavno podrži ove kreditne mogućnosti, s tim što je raspoloživost kredita dve godine, 70% je za kvalifikovane projekte, što znači da je Fond već dosta toga obradio, ali nije mogao da pusti u realizaciju, jer nije bilo određenih adekvatnih finansijskih sredstava za ovaj vid kreditiranja i 30% je za investicije, što pokazuje da ovakvi krediti mogu biti od strane države povlačeni u 15 tranši po 10 miliona, a može i jedna od 40 i da nema troškova povlačenja ovih tranši.

To sve pokazuje da država zaista traži sve modele mogućih jeftinih kredita, da bi omogućila svojoj privredi da sklopi ugovore sa kojima će zaista relaksirati deo koji se odnosi na likvidnost i na obrtna sredstva, da omogući da funkcionišu krajnje normalno na tržištu, sada kada jednostavno negde i taj privredni zamajac smo u mogućnosti da radimo na intenzivnom oporavku naše privrede od pandemije Kovid - 19. Time treba da očuvamo zaposlenost u privatnom sektoru, da omogućimo da realizaciju novih investicija imaju sve firme, da postignemo veću konkurentnost kada su u pitanju naši proizvodi i da izvršimo primenu digitalizacije u svim sektorima.

Znači, ono što je sada najefikasnije, nisu samo mala i srednja preduzeća, već i onaj deo koji se odnosi na poljoprivredu, trgovinu, turizam, da se izvrši potpuna primena IT tehnologije. Zbog toga smo zaista sa zadovoljstvom prihvatili ove predloge na Odboru za finansije. Hvala.
Uvaženi predsedavajući, poštovana ministarko, kolege poslanici, mi smo još 6. jula razmatrali predloge sporazuma koji se nalaze na današnjem dnevnom redu u plenumu, a koji se odnose uopšte na olakšice kada je u pitanju uticaj konkurentnosti Srbije i kada su u pitanju odnosi CEFTE, EFTE, Turske, znači saradnje, i tržište i EU i Srbije koja očito ima dobre odnose kao zemlja zapadnog Balkana, ima dobre odnose sa svim ovim međunarodnim odnosima.

Zonu slobodne trgovine koju imaju članice EU i EFTE očito Srbija treba da koristi. Na Mešovitom komitetu očito je došlo do određenih promena gde Srbija svoje akte treba da usaglasi. To je u stvari jedan od ovih predloga, kao što ste videli, pogotovo ovaj deo koji se odnosi na poreklo robe. To su sporazumi koji nemaju određenu direktnu finansijsku podršku, odnosno uticaj u smislu toga da se Srbija zadužuje ili da Srbija na određeni način povlači neka sredstva iz međunarodnih institucija, ali prema ovim pravilima ona sebi omogućava veće prihode, veću trgovinsku razmenu sa svim državama u regionu, sa velikim centrima trgovinske razmene čime u stvari povećavamo svoje prihode i omogućavamo u stvari da postižemo konkurentnost naših proizvoda, što je od velikog značaja.

O poljoprivrednim proizvodima i o saradnji sa Islandom, Švajcarskom i Norveškom, Norveška će tek potpisati ovaj sporazum, sigurno da će govoriti moj kolega, predsednik Odbora za poljoprivredu, ali ovaj deo kada pričamo o Carinskoj konvenciji, kada pričamo vezano za TIR, pokazuje u suštini da će naši proizvodi mnogo lakše doći do ovih država sa kojima imamo sporazum.

Ono što smo na jučerašnjoj sednici imali, kao jedan od važnih projekata daljinskog grejanja grada Kragujevca - Ugovor između Srbije i Evropske banke za obnovu i razvoj, predstavlja veliki značaj za Srbiju. Velike čestitke gospođi ministarki za to što će u stvari Kragujevac biti jedan od četiri velika grada koji će prvi uvesti ovakav sistem daljinskog grejanja i koji će u stvari uraditi za zaštitu životne sredine jako mnogo.

Ono što smo imali prilike da čujemo na Odboru, kada su u pitanju parametri za smanjenje zagađenja, znači ono direktno što se odnosi na životnu sredinu su frapantni, što pokazuje suštinski da ova Vlada jako puno radi na tome, kada je u pitanju očuvanje životne sredine, ali ono što je nas interesovalo najviše su tu ekonomski i finansijski parametri. To je ono povlačenje kredita od 14 miliona evra, plus dva do četiri, kada je u pitanju sanacija pepelišta, što mislimo da se prvi put u Srbiji povlače ova sredstva, jer mi u suštini ne znamo kolika su ulaganja u sanaciju pepelišta kada je u pitanju Srbija i kada su u pitanju velike crne tačke u ovom pogledu.

Mislim da je od velikog značaja ovaj kredit, odnosno sporazum koji mi potvrđujemo, koji je Vlada i vaše Ministarstvo potpisalo. Zaista mogu da vam čestitam da jedan od najvećih projekata kada govorimo o zaštiti životne sredine je ovaj.

Pozivamo vas da kada govorimo i o neformalnim poslaničkim grupama i kada su ciljevi održivog razvoja i kada je Forum za energetsku politiku ste dobrodošli da nam kažete koji sve to zeleni projekti su inicirani od strane vašeg Ministarstva, jer mislimo da je to od velikog značaja da građani Srbije znaju koliko radite na tome uprkos napadima i nekim bezrazložnim konstatacijama kako ova Vlada i kako vaše Ministarstvo ne radi ništa. Ono što ste vi do sada uradili jednostavno može da se vidi direktno na terenu, ne obazirete se na to šta ko priča, već je bitno šta ko radi. Mislim da je jako važno da su rezultati koji ostaju iza nas u stvari i jedini uspeh u našem radu. Zbog toga u danu za glasanje, mislim, i kao Odbor i kao poslanici ćemo podržati ove predloge. Hvala.
Hvala, gospodine predsedavajući.

Poštovana ministarka, kolege poslanici, danas imamo prilike zaista da govorimo o projektima koji pišu istoriju Srbije koja govori o tome da se Srbija menja, i to menja se po sistemu koji je karakteristika za visokorazvijene države koje svoju ekonomiju zasnivaju na tzv. zelenoj agendi, odnosno na održivom razvoju, što znači da mora da se uspostavi jedan balans između ekonomije, ekologije i socijalnih davanja, da postanemo jedno razvijenije društvo u tom pogledu, bez obzira da li smo članice EU ili ne, zato što je dobro to za nas, zato što je dobro za našu ekonomiju i zato što je to u interesu budućnosti naše dece.

Projekat daljinskog grejanja grada Kragujevca je prvi projekat koji u Srbiji praktično uvodi zamenu prelaska sistema grejanja sa uglja na gas, odnosno sa tzv. neobnovljivih na prirodne resurse, kojima u stvari daje mogućnost da svi građani koji žive u velikom gradu mogu da se prikače na daljinsko grejanje i da u stvari koriste energente koji daju najmanju emisiju zračenja, koji daju najmanje štetne posledice po zaštitu životne sredine.

Ono što je ovim predlogom sporazuma, odnosno povlačenja kredita i Sporazuma između Srbije i Evropske banke za obnovu i razvoj koji je sklopljen i potpisan 2. jula ove godine pokazuje da osim zamene kotla koji će se desiti dolazimo do jednog od najvećih projekata čišćenja pepelišta, jer smo imali prilike na Odboru da čujemo da je neki proračun da 40.000 tona pepela u stvari treba da se sanira ovim projektom, što u stvari pokazuje kolika je u stvari šteta koju mi kao ljudi nanosimo životnoj sredini kada koristimo energente koji su neobnovljivog tipa, ali koji jednostavno su stvar naše svakodnevice, i ne samo u Srbiji, nego i u zemljama u okruženju, pa čak i onim razvijenim državama.

Te priče koje mi imamo prilike da čujemo, da treba zatvoriti sve termoelektrane, je neki dugoročan cilj koji postavlja ne samo Evropa i razvija energetska tranzicija, već i sve države koje žele da postanu članice EU u stvari pokazuje da najrazvijenije ekonomije EU, kao što je Nemačka, grade termoelektrane. Prema tome, jedan energetski balans o trošenju energenata svaka država treba shodno svojim mogućnostima da donese. To je ono što je jedna razvijenija ekonomija, kao što je Nemačka, odavno počela, taj svoj put, i zato ona i svoju ekonomiju, koju zasniva na visokim stopama rasta i koju zasniva na tome da treba da koristi što više obnovljivih izvora energije i sebi postavlja visoke ciljeve da li je to 30%, 50%, 70% do 2050. godine.

Srbija je negde sebi postavila kao ciljeve 27%, ali ono što je bitno je u stvari ta emisija štetnih čestica u našu životnu sredinu, jer ne ide samo u vazduh, jer jednostavno kad padaju, onda padaju zemljište, pokazuje u stvari da Srbija ovim putem kojim je krenula, velikim koracima kada je u pitanju sprovođenje visokih ekoloških standarda u svoju privredu, u stvari želi da postigne zaista održivu proizvodnju, shodno onim pravilima kako to rade sve razvijene države sveta. Naravno, neko kao država koja je ratifikovala konvenciju koja se odnosi i na ciljeve održivog razvoja, koju su promovisale UN i skladu sa Pariskim sporazumom 2015. godine u Parizu i time u stvari je pokazala da interes svakog građanina u našoj državi mora biti ispoštovan.

Recimo, sada će Kragujevac imati prilike zaista da živi u gradu u kome ti standardi će podići rapidno tu lestvicu, jer plan je u stvari da ovim sporazumom izvođači koji treba da realizuju ovaj projekat treba da budu uvedeni krajem avgusta meseca, da treba da se zaista završi jako veliki posao ovim sporazumom, da je plan da dočekamo sledeću grejnu sezonu sa novim kotlom, sa korišćenjem prirodnog gasa i da se izvrši čišćenje pepelišta u periodu od 2022. godine, pre svega izradom studije koja treba da bude završena u maju mesecu, do druge polovine 2022. godine. Čišćenje pepelišta uopšte nije jednostavan posao. Naravno, postoje i određene tehnologije koje treba da pomognu da to pepelište bude sanirano na način koji će možda stvoriti neku novu upotrebnu vrednost, biti ugrađeno u neke, recimo, izgradnje puteva, kao određena vrsta ugradnog materijala, samim tim dobiti smanjenje troškova kada je u pitanju uopšte povlačenje kredita za putnu infrastrukturu.

Znači, da zaista ono što mi ovde želimo da kažemo građanima Srbije, da je Srbija dostigla pre svega finansijski mogućnosti da povlači ovako razvijene projekti koji su zasnovani ne samo na realnim investicijama, već na znanju i na inovacijama i to je ono što mislim da je od velikog značaja za sve nas, a pre svega i za one mlade ljude koji jednostavno danas ulaze u realizaciju ovako modernih projekata, sa završenim fakultetima određenih struka, koji zaista imaju čemu da se nadaju u budućnosti i da se pohvale da na ovakvim strateškim projektima koje Srbija sada ima učestvuju i jednostavno ulazi u njihove biografije kao neko ko je menjao Srbiju u svom pozitivnom smeru.

Kada govorimo o sporazumima i predlozima zakona o potvrđivanju odluka Mešovitog komiteta države EFTA-e i Republike Srbije koja se odnosi na Sporazum o slobodnoj trgovini, u vezi definicije pojma „proizvoda sa poreklom“ i metodama administrativne saradnje, znači, mi ovde govorimo o tome da mi svoje proizvode jednostavno treba da potenciramo i da definišemo tačno koje imaju svoje poreklo, ali da time u stvari dobijemo jednu konkurentnu prednost za naše proizvode koji će ići na ta tržišta i to je ono što u stvari za nas predstavlja mogućnost da napravimo veći izvoz i da imamo veće prihode u budžet Republike Srbije. Kao takav model promene samih protokola, mi u stvari treba da stvorimo te finansijske benefite koji su od velikog značaja za nas.

Što se tiče Predloga zakona o potvrđivanju sporazuma koji se odnosi na poljoprivredne proizvode Srbije i Islanda i Srbije i Švajcarske, imali smo prilike dosta toga da čujemo koje su prednosti od gospodina Marijana Rističevića i gospodina Milije Miletića. Gospodin Rističević je, kao ovlašćeni predstavnik naše poslaničke grupe, dao onu konciznu, realnu analizu koje su to koristi samih poljoprivrednih proizvođača od ovoga što mi ovde radimo u Skupštini Srbije i kada donosimo i usvajamo ovakve protokole.

U vezi sa tim, ono što imamo kao potvrđivanje izmena i dopuna određenih carinskih konvencija vezano za TRS, to je ono što govori o samom prevozu, o transportu ne samo poljoprivrednih proizvoda, već uopšte proizvoda, prema principima koje konvencije koje još važe od 1975. godine, ali naš cilj je da u stvari kamioni sa našom robom treba za što kraće vreme da jednostavno dostignu krajnje destinacije, pogotovo kada su zemlje EU u pitanju i sa onim što smo imali kada su u pitanju poljoprivredni proizvodi, mi onda jednostavno na onoj lestvici kada je u pitanju konkurentnost naših proizvoda, ako zauzimamo neko npr. 50. mesto, kada skočimo na 30. ili 20. u stvari pokazujemo koliko smo sposobniji od drugih država u regionu, i onih koje su članice EU i onih koje to nisu, da jednostavno osvajamo tržišta i samim tim imamo bolje makroekonomske pokazatelje.

Kada govorimo o pokazateljima onda je to najava i premijerke i predsednika države da ćemo imati penzije veće za pet procenata i određeno povećanje plata, u sledećoj godini plate koje će 2022. godine dostići 600 evra, prosečna plata u Srbiji govori o tome da je to gotovo dvostruko više nego 2012. godine kada su vodili ovu državu oni koji su napadali i Aleksandra Vučića u ono vreme kada je sprovodio teške ekonomske reforme i fiskalnu konsolidaciju.

Ali, napadaju ga sa istim žarom i danas kada su ti ekonomski rezultati mnogo bolji i kada priznanje za ono što smo onda radili i ovo sada kada je u pitanju i priliv stranih direktnih investicija u vreme korone i posle korone, u stvari govori o tome da oni koji napadaju i ovu državnu politiku nemaju svoju politiku i zbog toga u svojoj nesposobnosti da pokažu da Srbija može da ide napred, da bude i bolja od ovih rezultata jednostavno nemaju političku viziju kako to Srbija treba da ide napred.

Zbog toga je onda mnogo lakše napadati, vređati i samog Aleksandra Vučića, njegovu porodicu i njegove saradnike i misleći da će time postići neke procente i poverenje građana, u stvari iz izbora u izbore mi vidimo da građani imaju odgovornost i prema sebi, svojim porodicama, svojoj deci, svojoj budućnosti i ne daju podršku takvim politikama i takvim pojedincima.

Ono što želim da kažem da je obim stranih direktnih investicija za prvih pet meseci 1,7 milijardi evra, što pokazuje da ćemo ovu godinu završiti sa preko 3,5 milijardi evra stranih direktnih investicija, da rast koji je projektovan budžetom, a podsetiću vas da su nam u decembru mesecu govorili da nema šanse da postignemo rast od 6% sada gotovo govorimo o izvesnoj cifri od 6% BDP-a, pa čak i nešto većem, da je za prvih pet meseci javni dug iznosio 28,07 milijardi dinara, što je 55,6% BDP-a, gde su dogovorili da ćemo možda preći 60%, pa ćemo urušiti taj nivo koji je karakterističan za razvijene zemlje EU, da ono što je deficit republičkog budžeta iznosio za prvih pet meseci 99,8 milijardi dinara pokazuje da ćemo zaista ispoštovati ovaj deficit od 3% ukoliko ne dođe do određenih većih poremećaja na tržištu koje mi imamo sa najavama raznoraznih, takozvanih opozicionih stručnjaka koji nam govore o tome kako ne vodimo odgovornu finansijsku i ekonomsku politiku ove države.

Oni ne shvataju da ove naše rezultate prate sve međunarodne finansijske institucije i upravo svakim danom prateći naše rezultate govore o tome da mi i jesmo bili prošle godine i ove godine ekonomski gigant kad su u pitanju rezultati, da njima i dan danas nije jasno kako smo zaista postigli te dobre rezultate zato što poštujemo ono što sve napišemo i onda i kada ne veruju te neverne tome da ćemo zaista nešto uraditi kad je u pitanju konsolidacija javnih finansija i kad je u pitanju podrška i privatnom i javnom sektoru, kada rešavamo probleme, zaista to i uradimo.

Na kraju, dobijemo zaista to što su brojke, što je u stvari rezultat i politike Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke i zajedno sa koalicionim partnerima koji su videli u nama, zaista pouzdanog partnera za buduću politiku kada govorimo i izlazak pred građane da smo skloni tome da ocene da li smo dobro radili svoj posao ili ne kada je u pitanju sama ekonomija Republike Srbije.

Imaće prilike građani dogodine u svom regularnom roku, kada budu bili raspisani izbori, i kada govorimo o predsedničkim i kada govorimo o Gradu Beogradu, da se izjasne o tome da li jednostavno podržavaju politiku odgovornosti, da li podržavaju politiku ekonomskog rasta i razvoja, inovacija, bitke za bolju Srbiju, bitke za održivi razvoj Srbije, za borbu koja se odnosi i na očuvanje svih standarda kada su u pitanju zaštita životne sredine, borba za nacionalne interese kada je u pitanju i Zelena agenda.

Imaće prilike da se izjasne o tome da li podržavaju ovu politiku ili će dati podršku nekim neodgovornim političarima koji su samo pričali, ništa nisu radili, a sasvim suprotno kada je bio u pitanju budžet Republike Srbije brinuli o njemu na način tako što su prelivali novac iz budžeta građana Srbije u svoje lične džepove, na svoje lične račune i o tome na kraju krajeva će doneti odluke i neke međunarodne institucije koje će dati dokaze za sve ono što smo govorili do sada i što govorimo u budućnosti.

Prema tome, u danu za glasanje, podržaćemo predloge ovih zakona i sporazuma koji daju podršku ovakvim novim trendovima kada je u pitanju zaštita životne sredine, projektima daljinskog grejanja, ne samo grada Kragujevca, već i drugih gradova i daćemo podršku saradnji koja će dati podršku poljoprivredi i sve u cilju održive ekonomije Republike Srbije.

Hvala.
Uvaženi predsedavajući, poštovani predstavnici VSS, kolege poslanici.

Današnji izbor sudija i predsednika sudova, nikada nije bilo problem u ovom parlamentu, zato što poslanici SNS imaju poverenja u institucije, na kraju krajeva, i u sam proces predlaganja sudija, koji su ovde predmet našeg dijaloga.

To je ono na čemu mislim da danas smo svi zajedničkog stava, da ćemo podržati izbor i ono što je predlog i vaš i na kraju krajeva Odbora za pravosuđe, ali danas smo imali prilike da otvorimo mnoge teme o kojima mi svi ovde imamo različita sagledavanja i to je ono što za nas predstavlja ustvari današnju temu kao najznačajniju zato što želimo da građanima Srbije obrazložimo šta se dešavalo cele ove nedelje, a mislim i da i vi kao predstavnici VSS, imate sigurno svoje mišljenje i ono što je samo tumačenje Kasacionog suda, koje se odnosi uopšte na temu naplate troškova za obradu kredita, kod građana kojih je dobilo svoj sudski epilog, a ima ih 200 hiljada, negde su tema i politizacija, mnogih političkih subjekata u društvu, koji ne mogu da dobiju podršku građana u političkom životu, pa su zbog toga posegli za preuzimanjem određenih tema u fokusu da brane jednu ili drugu stranu, pozivajući se upravo na interese građana. Zašto ovo govorim?

Zato što naplata, kada govorimo uopšte o naplatama obrade troškova kredita do 2012. godine, dok je vladao gospodin Đilas, nije moglo da bude predmet uopšte bilo kog sudskog spora.

Znači, nisu ni pokretani ovakvi sudski sporovi, a kamoli da sudije dođu u situaciju da razgovaraju o tome.

Od trenutka, kada pričaju advokati sa sudijama da to jednostavno nije moguće, do trenutka kada su banke podržavale isključivo izvođače radova koji su radili, most na Adi, koji su radili rekonstrukciju Bulevara Kralja Aleksandra, koje su podržavali 27 firmi gde je suvlasnik bio Dragan Đilas.

Znači pričamo o periodu do 2012. godine, kada ovo uopšte nije bila tema na sudovima, kada nisu postojali sudski postupci, i govorimo o tome da niste uopšte mogli da pričate sa bankama na ovaj način kako građani danas pričaju. Oni pričaju jednostavno na način na koji se presavije tabak i traži se pravo i pravda na sudu.

Advokati su ti koji zastupaju vaše pravo i nakon toga dolazi do ročišta, koje sada treba da zaštiti prava građana da može da naplati određene troškove od banke koje do sada nisu nikada mogle da urade to.

To su činjenice i to su fakti i problem naplate obrade troškova kredita, nije nešto što mi o tome nismo do sada govorili.

Na Odboru za finansije imali smo prilike da razgovaramo i sa NBS i kao narodni poslanici o tome da banka jednostavno naplaćuje određene troškove, ali prvi put nakon dolaska i preuzimanja odgovornosti za vršenje vlasti SNS, je guverner NBS, uspeo sa bankama da izađe na kraj da vi na kraju svake godine, kao komitent određene banke, dobijate napismeno koliko vam banka naplaćuje svaku uslugu, koliko naplaćuje za bilo kakvu, obradu, ne samo kredita, nego usluga onih koji se zovu transakcije, za onaj deo koji se zove naplata troškova, marže, i deo koji se naziva naknada.

Posebno, nezavisno od naknada su naplate troškova kredita. Ono što svaki građanin i svako privredno društvo, u kontaktu sa bankom kod povlačenja kredita ima ugovor. U ugovoru se tačno navodi koji su to troškovi i koliko će vas određeni kredit koštati.

Svaki građanin ima posebnu i ličnu odgovornost zašto uzima taj kredit i svako pravno lice ima pravnu odgovornost zašto uzima određeni kredit.

Kod tog uzimanja kredita, znači vi tačno znate koliko će vas šta koštati i svesno ulazite u taj aranžman, a sa druge strane, problem samih kredita u tome koliko će vas koštati, naravno je u trajanju tog kredita i naravno je u ambijentu poslovnom koji imate kada uzimate taj kredit.

Ja ću vas podsetiti kada su određeni građani uzimali kredite u švajcarcima, su plaćali kredite koji su koštali basnoslovno i da su njihove rate od 2005. godine do 2019. godine, gotovo se duplirali i došli su do cifre u samim evrima u duplom iznosu. Šta se desilo?

Trebalo je da dođe jedan Aleksandar Vučić da rešava probleme zaostale iz 2005. godine, kada je taj gospodin Nikezić vedrio i oblačio na finansijskom tržištu Srbije, kada nije smeo niko banci da kaže „A“, kada su u pitanju krediti i kada je u pitanju promena valutne klauzule ili promena kamatne stope, gde ste jednostavno ušli u taj aranžman sa bankom i ušli u jedan začarani krug gde su mnogi ljudi ostajali bez svog zdravlja i bez života, zbog toga što su uzimali takve kredite.

Nemojte da zaboravite da je država iz budžeta aprila meseca 2019. godine izdvojila preko 100 miliona evra da reši problem 16.800 ljudi koji su želeli da, jednostavno, promene samo švajcarce u evre i nastavili da plaćaju stambene kredite.

Ja ću vas podsetiti da su tada svi građani preuzeli na sebe obavezu da rešavaju pitanja koja su ovi koji danas brinu o takozvanim građanima zbog naplate troškova kredita, plaćali obradu troškova kredita 5%. Znači, onaj ko je uzeo kredit od 100.000 evra je platio 5.000 evra banci troškove obrade kredita.

Prema tome, nemojte nama danas da spočitavate ni, gospodine Đilas, ni gospodo dela advokatske komore, koja želi jednostavno da se dodvori ekipi Đilas, Jeremić, Marinika Tepić, da govorite o tome kako mi ne branimo interese građana Srbije. Mi branimo interese građana onog trenutka kada govorimo o tome da banke moraju da definišu šta su troškovi obrade kredita, ali i da kažemo da ti krediti, odnosno troškovi koji su dobijeni preko suda koje banka treba da plati ne iznose 100 miliona evra, nego iznose 50 miliona. Onih drugih 50% naplaćuju advokati i naplaćuju sudovi kao svoje troškove. Prema tome, treba biti realan u tome.

Banke, kao što vidite, u zadnje dve nedelje jednostavno se spajaju zato što je mala kamatna stopa na tržištu kapitala. Nema tolike zarade banaka kao što je bila pre. Oni svoje poslovanje mora da redefinišu na tržištu kapitala. Spajaju se zato što ne mogu same da funkcionišu.

Drugo, žale se Narodnoj banci Srbije da depozit koji daju, koje su obavezni za rad, od 10 miliona evra njima pada. Samim tim, one dovode u opasnost da njihovo poslovanje, jednostavno, biva ugroženo ovde na tržištu u Srbiji.

Šta se dešava? Onda kada padne taj depozit između obaveznog osiguranja koje daje kada počinje da radi može da dovede u opasnost da te banke prestanu da rade, a onda sve ove kredite koji građani imaju bi država bila dužna da preuzme. Pa, jel hoćemo da svi građani Srbije plaćaju troškove i advokatima i, jednostavno, kredite građana koji su se zadužili kod banaka? Naravno da nećemo.

Naravno da želimo stabilan sistem, naravno da želimo da jednostavno i banke i sudovi sednu za sto i građani sednu za sto i zajedno pokušaju da reše ovaj problem, a ne da svoje probleme lične prelivaju na budžet građana Srbije i ugroze makroekonomsku stabilnost.

To nije samo slučaj kod nas, da vam kažem. To se dešavalo i u Italiji. Setićete se da su tri vlade padale zbog problema banaka, jer banke se uvek naplate.U bilo kom slučaju, da li u ovom ili u nekom drugom potezanju sudskih sporova od strane banaka da bi naplatili svoje troškove, one jednostavno uvek nalaze načina da naplate svoja potraživanja.

Prema tome, mi moramo da budemo mudri u ovom slučaju. Mi smo ovde kao država zaštitili i predsednik Vučić interese građana Srbije, onih 200 hiljada koji su dobili sudske postupke, ali jednostavno moramo i advokatskoj komori da kažemo da ovaj motiv koji su oni imali, a to je isključivo njihova lična zarada, u ovom trenutku mora da stanu u interesu građana Srbije.

Autentično tumačenje troje kolega naših ovde je bio pokušaj da se jednostavno na određeni način podrži Kasacioni sud u svojoj odluci, a da pokušaju da se zaustave novi sudski sporovi koji bi doneli zaradu advokatima isključivo, a ugrozili jednostavno ne samo građane Srbije u tom delu naplate svojih troškova kredita, već da se preliju problemi u potencijalne probleme za budžet Republike Srbije i to je bio motiv mojih kolega koji su želeli jednostavno da pokušaju da reše ovaj problem.

Naravno da rešavanje ovog problema mislim da bi i sudije sada trebale da jednostavno uzmu svoju odgovornost u tom delu kada su u pitanju pokretanja ovih postupaka, odnosno suđenje prema ovim postupcima zato što neblagovremeno jednostavno donošenje određenih odluka, kao što smo videli, donosi i probleme koji mogu da nama svima zapečate sudbinu u tom finansijskom smislu, a ovaj politički deo koji su pokušali, Dragan Đilas, da politizuju ovu temu, pa da napadaju ne samo naše poslanike, nego u krajnjoj distanci njihov cilj je u stvari da se napadne Aleksandar Vučić, za to da ne mislimo na građane Srbije i ja sada postavljam pitanje – zašto je trajao štrajk advokata 2014. do 22015. godine pet meseci? Zato što je ova skupština htela da uvede da jednostavno advokati koji su paušalni poreznici budu na određeni način jednaki sa svim ovim privrednim društvima, a to je da uđu u sistem PDV-a za one koji prekorače određeni limit od osam miliona dinara prometa, da budu i oni koji će koristiti fiskalne kase. U krajnjem slučaju, da daju izveštaju APR-u svake godine o tome koliko je para prošlo.

Nemojte da zaboravite da je ostalo do dana današnjeg da su advokati oni koji plaćaju isto porez prema paušalnom rešenju, kao što plaćaju frizeri, kao što plaćaju pekari, kao što plaćaju obućari, a kao što vidite ovde, po njihovom načinu funkcionisanja rada, oni očito daleko više prihoduju i daleko više donose problema kada su u pitanju zaštita interesa građana Srbije u mnogim slučajevima, zato što koriste mnoge tzv. pravne praznine ili bi neko rekao rupe u zakonu da bi jednostavno zarađivali mnogo više nego što im pripada.

Ja ću vam reći da postoji još jedan zakon u kome oni koriste te praznine. To je, recimo, Zakon o zaštiti informacija od javnog značaja, gde oni, recimo, zastupaju određene građane, koji traže informacije od nekih javnih funkcionera – koliko su, na primer, potrošili za telefon koji je u službenom vlasništvu, pa na primer određeni funkcioneri koji te informacije ne daju u roku koji je naveden moraju da plate određene takse koje iznose od 50.000 do 100.000 i onda naplaćuju kroz to, i tu su poznati neki advokati iz Novog Sada, troškove i advokatima i sudovima koji iznose tri puta više nego što treba da plate, odnosno da daju tu informaciju.

Znači, postoje mnoge praznine koje se zloupotrebljavaju i politizuju da bi se napadali ne samo poslanici SNS, već uopšte ljudi koji žele da u ovoj državi pokrenu mnoge postupke koji se odnose na ekonomski rast i razvoj u društvu i samim tim oni pokušavaju da ljuljaju određene institucije, čime bi želeli u ovom društvu da simuliraju u tome kako postoji neko opšte nezadovoljstvo. Nezadovoljstvo je njihovo zato što oni nisu u poziciji da, jednostavno, vladaju ovom državom na način na koji su vladali do 2012. godine uz pomoć određenih tajkuna i ostali su samo restlovi u vlasti koji sada žele da se prikažu kako su oni ti koji sa svojim institucijama, kao što je advokatska komora, vladaju jednostavno kao jedna branša bez koje ovaj sistem ne može da funkcioniše i zbog toga žele jednostavno da građane Srbije stave na svoju stranu kao neke nezadovoljne zastupnike.

Reći ću vam, 200 hiljada ljudi koje je dobilo sudski epilog i dobilo rešenja o vraćanju troškova koje je banka naplatila od njih neka se zapitaju da li su dobili sav novac ili su većinu tog novca uzeli advokati i da li je tu interes građana onda u zaštiti ovog parlamenta i Aleksandra Vučića, koji je decidno rekao da građani Srbije treba da budu zaštićeni u ovim postupcima ili su to advokati želeli da zajedno sa određenim tajkunima politizuju i stave na svoju stranu zarad novih nekih štrajkova koje najavljuju.

Mislim da u tome svemu sudije imaju veliku ulogu u tome da objasne i građanima i na kraju tim advokatskim kancelarijama, da je zaista interes građana zaštićen sa odlukama koje oni donose, a i da banke na određeni način će definisati tačno koji su to troškovi koje naplaćuju i neće imati zbog toga problema i mislim da je taj konsenzus u društvu nama svima potreban.

Zbog toga ova tri poslanika koji su podneli autentično tumačenje ne treba da završe na stubu srama, jer su želeli samo da pokažu građanima da zaista žele da zaštite ne banke, nego one građane koji su jednostavno oštećeni i od strane samih tih advokata.

Zahvaljujem se i mislim da sam bila dovoljno jasna kada je u pitanju uloga svakog od nas u ovom procesu. Hvala.
Uvaženi predsedavajući, poštovani ministri, kolege poslanici, mi smo na Odboru u maju mesecu još razmatrali ove sporazume o kojima ste vi danas govorili i ono što nas zanimalo je kao članove Odbore jeste kolika je kamatna stopa, koliki je rok otplata ovih kredita i deo koji se odnosi na samu maržu. Kada posmatramo svaki od ovih važnih sporazuma koji nam daju realizaciju projekata koje do sada Srbija nije mogla da sanja, koji govore o infrastrukturi, o zelenom oporavku i javnoj upravu, pokazala da su ovi povoljni krediti, kada govorimo o delu kredita, a i govorimo o tome, o podršci EU za određene strateške projekte koji su odlika saradnje mnogih ekonomskih centara moći od kojih Srbija mnogo zavisi, uopšte njen rast i razvoj, a koji su do sada imali jako puno problema da se, prvo, sporazumeju oko toga.

Kada govorim o tome, mislim na Sporazum o interkonektoru Niš – Dimitrovgrad koji se odnosi na gas i gasnu interkonekciju zato što ste svi svesni toga da EU već dugo godina unazad pregovara sa Ruskom Federacijom kako će gasovod izgledati, kuda će prolaziti kroz Evropu i Srbija je uvek tu negde u tranzitu bila, što nama, naravno, odgovara u tom ekonomskom smislu, ali smo morali da sačekamo da sazru sami ti projekti koji treba da dođu na realizaciju, a i, sa druge strane, Srbija je dala mogućnost davanja tzv. diverzifikacije, energetske diverzifikacije, što znači mogućnost pristupa gasa mnogim zainteresovanim subjektima koji žele da rade sa gasom, a da vrše transport kroz naš gasovod.

To je od velikog značaja za Srbiju, a u tom ekonomskom smislu zato što će imati određene prihode za budžet od naknade za transport, ali i od toga da mi imamo jako dobru bilateralnu saradnju i sa članicama EU i sa Ruskom Federacijom. Samim tim, izdržali smo sve moguće pritiske od 2012. godine do danas i sada kada su se stekli uslovi, ovakav sporazum je od velikog značaja za Srbiju.

Kao što vidite taj inter konektor finansira Evropska unija u vrednosti od 60 miliona evra. Onaj drugi deo je kredit Evropske investicione banke i to je za nas od velikog značaja.

Treba reći da je do sada 280 hiljada priključaka u Srbiji, radi 31 snabdevač i mi smo imali, podsetiću vas, pre dve nedelje i tri sporazuma koja se odnose na gasifikaciju Borskog okruga, Kolubarskog i deo Leskovac-Vranje, što pokazuje suštinski da pored ove infrastrukture koja se odnosi na železnicu, koju imamo kao danas jedan od Predloga Sporazuma i povlačenje određenih kreditnih linija za interoperabilnost razvoja Koridora Save i Drine, kao i za efikasnost javnog sektora, taj zeleni oporavak, odnosno sprovođenje tog četvrtog paketa evropskih direktiva, koje se odnose na zaštitu životne sredine. Mi u stvari danas govorimo o jednom velikom industrijskom iskoraku Srbije i to naravno, pokazuju cifre, kada su u pitanju finansije.

Ono što je vest, juče koju je gospodin Vučić izneo, mislim da je informacija da je u prvih pet meseci priliv stranih direktnih investicija 1,73 milijarde evra, što govori o tome da sa ovakvom dinamikom i projekcijama mi bi ovu godinu trebali da završimo preko tri milijarde evra stranih direktnih investicija, što vam govori o tome da je Srbija poželjna privredna destinacija u kojoj i strani i domaći investitori žele da otvore svoje proizvodne kapacitete.

Očito, informacija da danas u IT sektoru imamo, ne 19 hiljada zaposlenih, već 38 hiljada zaposlenih stručnjaka koji rade u ovoj oblasti, da prosek plata u ovom sektoru nije više 138 hiljada dinara, već 184 hiljade dinara, govori o tome da sledeću godinu izvoz IT tehnologija će preći moguće i izvoz poljoprivrednih proizvoda.

Znači, Srbija postaje zaista, jedna razvijena moderna država, gde jednostavno priliv stranih direktnih investicija nije samo iz realnog sektora otvaranje fabrika, već zasnovana na znanju. To govori o tome da mi jednostavno, idemo velikom brzinom napred, da je to nezaustavljivo i da taj priliv stranih direktnih investicija može biti veći i da obuhvata, maltene cifru koja će obuhvatati ceo region zapadnog Balkana i da taj razvoj jednostavno, više niko ne može da zaustavi.

Mislim da je velika zasluga Vlade Republike Srbije, premijerke Ane Brnabić, vaša što ste imali razumevanja, da negde zajedno sa gospodinom Vučićem, sve njegove ideje koje je on imao, da jednostavno dobre bilateralne sporazume pretvori u konkretne sporazume, koji će doneti dobrobit svim građanima Srbije i povećanje plata i penzija i veliki zamajac, kada je u pitanju ta četvrta industrijska revolucija.

Mi danas imamo upis na fakultete. Ja ću vas podsetiti da je fokus kompletno na tehničkim fakultetima. Vi ste imali 4.000 dece na prijemnom ispitu, na FON-u, gde se prima 800 studenata. Pet na jedan je konkurisao za mesto za upis na ovaj fakultet.

Svi tehnički fakulteti, gotovo duplo i troduplo više su studenti bili zainteresovani da dobiju indeks na tim tehničkim fakultetima, što pokazuje, suštinski da sve ovo što mi sada radimo, mladi su prepoznali i da je to u stvari budućnost Srbije. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovane kolege poslanici, danas smo imali prilike u prepodnevnoj raspravi da čujemo kojih sedam sporazuma danas su na dnevnom redu i da njihova vrednost iznosi 768,8 miliona evra, što pokazuje u stvari da je to ulaganje u zeleni oporavak ili tzv. sprovođenje Zelene agende, zatim ulaganje u infrastrukturu. Najveći deo projekata je vezan za železnice i onaj deo koji je vezan za Moravski koridor, kao i za gasifikaciju Srbije i treći deo je ulaganje u javnu upravu.

Imala sam prilike u prepodnevnoj raspravi, kada smo govorili da smo zainteresovani kao članovi Odbora za određene detalje ovih ugovora, u onom delu kolika je kamatna stopa, koliko je praktično trajanje tih kredita, kolika je marža, kolike su naknade, zato što smatramo da je to naš zadatak da kao članovi Odbora za finansije znamo osnovne stavke, odnosno karakteristike svakog od ovih sporazuma.

Ono što smo imali prilike da čujemo to je da, recimo, Sporazum koji se odnosi na železnički sektor sa Međunarodnom bankom za obnovu i razvoj, koja je u kombinaciji sa Svetskom bankom i Francuskom bankom, 51 milion evra koji je praktično sufinansiranje, rok dospeća je 12 godina. Kao vrlo povoljan, od tri godine, u stvari ima grejs period, s tim što su kamatne stope deo koji predstavlja fiksni deo i onaj koji predstavlja šestomesečni euribor koji je promenljiv.

Mi smo sada svesni da su na svetskom tržištu te kamatne stope sada zaista niske i u stvari ovaj trenutak u kome Srbija investira veliki deo u infrastrukturu je najpogodniji trenutak u kome sa malim kamatnim stopama ulažete u nešto što će vam donositi narednih 20 godina velike prihode za budžet, što pokazuje suštinski da te visoke stope rasta mi u stvari jedino na taj način možemo da postignemo. Druge države koje nisu imale prilike da jednostavno imaju tu finansijsku stabilnost da mogu da povlače ovakve kredite upravo zbog toga što nisu sprovodili na vreme fiskalnu konsolidaciju, ono što je Srbija sprovela, su pokazale u stvari u doba korone gde su i šta su.

Oni koji su dobro radili svoj posao kad su u pitanju javne finansije proteklih godina su imali najmanje stope pada, odnosno rasta, odnosno i najmanje stope pada, a one zemlje koje su se pre toga zaduživale one su imale visoke stope pada i dan danas, znači godinu dana posle Kovida, jednostavno tek se sada polako vraćaju, rehabilituju, s tim što njihovi rezultati, makroekonomski pokazatelji u stvari im ne dozvoljavaju da ulaze u ovako velike investicione zamajce kao što je Srbija.

Projekat koji se odnosi na interoperabilnost i integrisan razvoj koridora Save i Drine je projekat i sporazum koji je vredan 78,2 miliona evra i ima svoje četiri komponente. Te komponente su, pored zaštite od poplava i zaštite životne sredine, i deo koji se odnosi na upravljanje samim projektima, zatim i deo koji se odnosi na regionalnu saradnju.

Takođe, povlačenje, rok koji se odnosi na ovaj sporazum je 30. jul 2026. godine, što u stvari pokazuje da svi ovi sporazumi jesu deo budžeta, odnosno rebalansa koji je urađen i pokazujemo u stvari da taj projekat „Srbija 2025“ uveliko je započeo, pogotovo kada pričamo o ovim infrastrukturnim projektima.

Efikasnost javnog sektora i zeleni oporavak je u stvari sporazum koji se zasniva na povlačenje finansijskih sredstava u terminu od 15 godina gde je pet godina grejs period i iznosi 86,2 miliona evra i zasniva se na dva stuba, a to su efikasnost javnog sektora i zeleni oporavak.

Kada pričamo o efikasnosti javnog sektora, vrlo je važno reći da tu postoji nekih pet akcija koje su definisane, pored modernizacije samog postupka vođenja javnih nabavki i kontrole državne pomoći, imamo i uvođenje novih registara pogotovo kada su određene socijalne kategorije u pitanju. Tako da je i taj sam postupak digitalizacije javne uprave, on se sada negde kreće potpuno po dubini. Znači, sve ciljne grupe treba da budu obuhvaćene tim postupkom digitalizacije i očito iz ovakvih projekata i ovakvih kreditnih linija Srbija to sprovodi.

Kada se priča o zelenom oporavku, mi tu imamo deo koji se odnosi na održivi rast i razvoj u skladu sa ciljevima održivog razvoja i Agendom 2030, zatim razmišljamo o većoj otpornosti na klimatske promene. To znači da kada dođe do određenih problema usled klimatskih promena, da svaka javna uprava mora da bude spremna i organizaciono, ali i finansijski da podnese određene troškove koji nastaju usled određenih negativnih efekata kada su u pitanju klimatske promene.

Šta to znači? Mi sada ulaganjem i preventivom u ovako, možda potencijalne probleme, mi u stvari smanjujemo mogućnost da zaista budžet Srbije doživi određene štete usled toga.

Mislim da je to od velikog značaja da pokazujemo praktično, i Evropi, ali i svetu, da mi nemamo problem sa paketom evropskih direktiva koji se naziva tzv. „zelena agenda“, da je to nešto što mi radimo, da je to sastavni deo budžeta, sastavni deo ulaganja za budućnost, i da mi moramo da se krajnje odgovorno odnosimo prema tome.

Kada govorimo ponovo o železničkom sektoru, još jedan od ovih sporazuma, odnosno kredita, podrazumeva sa Francuskom bankom 50% učešća Srbija, a 50% učešće praktično, francuske banke, i taj kredit je na 10 godina, s tim što je šest godina grejs period. Znači, modernizacija same železnice u vrednosti od 51 milion evra, zaduživanja, predstavlja mogućnost povlačenja kreditnih linija i modernizacija čak do 30. aprila 2027. godine.

Program urbane sredine i otpor na klimatske promene, takođe, predstavlja jedan deo promocije principa zaštite životne sredine i Zakona o klimatskim promenama o kojima ćemo mi razgovarati, možda i sledeće nedelje, ili nekih narednih dana, pogotovo što imamo izmene i dopune koje se odnose na Zakon o klimatskim promenama, što pokazuje da se mi usklađujemo u hodu upravo, u saradnji sa svim relevantnim subjektima kada je u pitanju i region i EU, na ovu temu. Tu je kredit, naravno, 12 godina, sa tri godine grejs perioda, što pokazuje suštinski da sve ovo o čemu sada govorimo znači, da su upravo jako važni projekti upravljanja zaštitom životne sredine, pogotovo kada je pitanje upravljanja otpadnim vodama, gde Srbija zaista ulazi rame uz rame sa razvijenim ekonomijama.

Ono što je za nas, mi smo u prepodnevnoj raspravi je dat jedan veći akcenat, to je upravo ovaj sporazum koji se odnosi na potvrđivanje finansijskog ugovora za gasni interkonektor, koji je pravca Niš-Dimitrovgrad- Bugarska granica, koji finansira EU, Evropska investiciona banka. Ono što treba reći to je da mi o tom projektu smo inače, slušali prethodnih šest, sedam godina, od strane Energetske zajednice, i u stvari, pregovori sa Vladom koji su bili, kako će EU uložiti, odnosno pomoći finansijski ovakav jedan projekat, s obzirom da je ona bila zainteresovana za tzv. diverzifikaciju, znači, mogućnost pristupa i drugih dobavljača gasa. To je ono što u stvari, trebalo finansirati, Srbija naravno, nije bila u mogućnosti da finansira i to s obzirom, da je sama sprovodila projekat sprovođenja ove trase. Ono što ste imali prilike juče da vidite to je da su spojene cevi na granici Srbije i Mađarske, kada je u pitanju ovaj gasovod. To znači da su stvoreni uslovi da ovaj projekat počinje da živi.

Ono što možete da vidite u Izveštaju Agencije za energetiku za 2020. godinu, to je da je pored „Srbijagasa“, „Jugorozgasa“, delatnost distribucije, znači obavlja još 28 preduzeća. To su uglavnom preduzeća lokalnih samouprava, i gradova, koji moraju da poseduju licencu za obavljanje ovakvog posla. Na kraju 2020. godine bilo ih je 65 energetskih subjekata koji su imali ovaj vid licence za snabdevanje, od kojih je svega 24 aktivno bilo. Vlada Republike Srbije je u skladu sa zakonom odredila javno preduzeće „Srbijagas“, da bude snabdevač gasom i rezervi prirodnim gasom za 2020. godinu. Za sada registrovanih ima 280 hiljada priključaka koje snabdeva 31 snabdevač, što znači, da otvaranjem ovog gasovoda, i onih projekata koji su započeli pre par nedelja na osnovu Sporazuma koji smo mi osvojili, a to je gasifikacija ona tri važna okruga, to je Kolubarski, Borski i pravac Leskovac-Vranje, u stvari, Srbija postaje i gasno umrežena zemlja, i samim tim energetski stabilnija, s jedne strane.

S druge strane, povećan stepen primene četvrtog paketa direktiva EU, koji se naziva tzv. zeleni paket u energetici, što pokazuje suštinski da mi zaista podižemo lestvicu kada su u pitanju visoki ekološki standardi. Postizanje tih visokih ekoloških standarda za nas predstavlja i postizanje visokih ekonomskih standarda, zato što samim tim, mi imamo veće prihode u budžetu, rasterećujemo naravno, elektroenergetski sistem time, ali najvažnije što jačamo privredu i samim tim stvaramo ambijent za priliv novih stranih direktnih investicija.

Na kraju, ono o čemu smo započeli ovde raspravu, kada su u pitanju infrastrukturni projekti, a jedan od najznačajnijih je Moravski koridor, predstavlja, u stvari, ugovor o kreditnom aranžmanu, koji se odnosi na zajam u iznosi od 431.685.732,70 evra. Kada pričamo o „Behtelu“, „NK Limitid“, to je u stvari, firma koja ima ovde svoju registrovanu d.o.o. predstavništvo, i ona je dužna da izvede radove u iznosu od 110 kilometara u tri deonice. Garancija Agencije Vlade UK su 100%, što pokazuje u stvari, zaista, da postoje jako dobri bilateralni odnosi kada govorimo o zapadu, kada govorimo o Engleskoj i kada govorimo o zemlji koja je sada izašla iz EU.

Ali, bez obzira na to sve, zahvaljujući zaista odgovornoj politici spoljnoj i unutrašnjoj koju vodi gospodin Vučić, mi imamo podršku ove Agencije da ovaj projekat se obavi sa 100% garancije, što mislim da pokazuje u stvari jednu ruku podrške za ovako jedan značajan projekat, a za nas šta znači i za građane Srbije, to je povezivanje Koridora 10 i 11 i praktično umrežavanje Srbije u tom infrastrukturnom pogledu, potpuno, da jednostavno svi regioni budu na određeni način zajedno, na istom nivou kada je u pitanju putna infrastruktura, kao što smo videli pre toga i železnička infrastruktura, što znači da za strane direktne investicije, svako ko je zainteresovan da otvara fabrike, moći će jer će imati pristup toj putnoj infrastrukturi i smanjiće troškove transporta. Cena električne energije za sve investitore ovde u Srbiji je vrlo primamljiva i subvencije koje država kao podršku otvaranju novih radnih mesta je takođe vrlo interesantna.

Ono što se pokazalo, to je da imamo mlade, pametne ljude, to znači da kada govorimo o zapošljavanju i baratanju sa novim tehnologijama, kada su u pitanju mladi ljudi, danas su vrlo interesantni za investitore iz celog sveta. To je u stvari ono što je budućnost počela već danas i ono kada je gospodin Vučić govorio budućnost Srbije, kada je započeo da obilazi Srbiju, još pre nekoliko godina i u svakom malom gradu pokušavao da nađe koji su to potencijali koji bi zaista razvili svaki grad, gradić i opštinu koja je bila što se tiče zatvaranja radnih mesta, potpuno osiromašena do 2012. godine i nije mogla da razmišlja o tome da mladi ljudi ostaju u tim mestima, danas je ta slika potpuno drugačija.

To je ono što ne kažemo samo mi, već kažu i druge međunarodne institucije i ne kažemo samo u pogledu finansija, nego govorimo i u političkim pregovorima i sa razvijenim zemljama EU koje danas kao što vidite ne prezaju uopšte da otvaraju fabrike u Srbiji i pre će se odlučiti za nas, koji nismo članica EU, nego za neke zemlje koje su već u sistemu kada je u pitanju sam budžet EU.

U danu za glasanje naravno da ćemo podržati ovakav predlog ovih sporazuma, zato što smatramo da ovo daje mogućnost da Srbija dostigne i veće stope rasta, nego što je 6% planirano ovim budžetom i mislimo da zbog toga kao posledicu će imati boljitak svi građani Srbije, ne samo kroz povećanje plata i penzija, već kroz razvoj i rast i onih oblasti koje nisu direktno vezane za proizvodne delatnosti, kao što su obrazovanje, kultura i zdravstvo koje je danas broj jedan tema, upravo kada je u pitanju Kovid 19. U danu za glasanje naravno glasaću takođe za ove predloge. Hvala.
Uvaženi predsedavajući, poštovani predstavnici institucija o kojima danas imate prilike kroz izveštaje ovde da se obratite kolegama poslanicima, poštovane kolege poslanici, mi smo na Odboru za finansije 24. maja 2021. godine, na 30. sednici, razmatrali ova četiri izveštaja za 2020. godinu, i ono što je nama bilo najinteresantnije, to je da prvi izveštaj Komisije za državnu pomoć ustvari po prvi put imamo prilike da čujemo o tome šta se dešavalo, a drugo, što su oni, kako da kažem komisija u nadležnosti rada Skupštine, zato što su oni 2009. godine bili koncipirani kao komisija koja je odgovarala Vladi do 2019. godine i izbori ustvari su učinili uz pomoć radnog tela Vlade koji su formirali nekoliko predstavnika ministarstava, tako da je njihov rad bio više vezan za Ministarstvo finansija, i sa obzirom da smo ušli u pregovore sa EU i to poglavlje 8. konkurentnost, a vidimo da je to deo i najvažnijeg klastera 3. koje govori o konkurentnosti privrede, jedan od ciljeva sa kojima Srbija ide u pregovore sa EU, u ovoj godini i očito je da smo na vreme kao država preduzeli sve aktivnosti, pre svega Vlada i Ministarstvo nadležno koje je predložilo zakon, nov o državnoj pomoći, koje je formiranje komisije poverilo u nadležnost rada Narodne skupštine Republike Srbije.

Godine 2020. je formalno početak rad ove komisije i to je ono što možemo da kažemo da se potrefilo da najgoru godinu u svetu treba da započne jedna vrlo važna komisija, ali mislim da se ona sa svojim radom dobro snašla, s obzirom kao i Republika Srbija što se dobro snašla u pandemiji i to pokazuju svi rezultati rada naše države, ali komisija je uspostavila taj institucionalni okvir, naravno uz pomoć i narodnih poslanika i nadležnog odbora.

Ono što je važno, a što su nadležni odbori usvojili na vreme, još u januaru mesecu, gotovo s početka godine, sve akte uz pomoć kojih oni treba da rade. Oni uz pomoć pravilnika i poslovnika o radu, sa kojima su definisali i koji su nadležnosti odbora za budžet i finansije, bili su dužni da akt o sistematizaciji predaju odboru za administrativna pitanja, i to je od velikog značaja jer je tu definisano 27 radnih mesta, a suštinski ona nisu mogla da budu popunjena, jer zaista njihov rad je bio onemogućen i zaustavljen kao i svih novih institucija koje su radile 15. marta, ali treba reći da je 5 članova saveta na čelu sa predsednikom, znači radila taj posao, 6 ljudi koji su stalno zaposleni, prebačeni iz Ministarstva finansija, koji su radili ovaj posao u poslednjih 10 godina i 6 je zaposleno po privremenim i povremenim poslovima, i muke koje su sa samim prostorom za rad, koji nije samo vaš problem, odmah da kažem.

Sve institucije u nadležnosti Narodne skupštine, imaju određene probleme, neki ih uspešno rešavaju, a neki se još uvek muče, ali kako da kažem, na vama je da se borite, i za bolji ambijent u kome funkcionišete.

Za nas je ovde važno, da ste vi, i da radite svoj posao kada je u pitanju usaglašavanje, zakonodavstva Srbije sa zakonodavstvom EU, i da bi poslanici znali zašto je to od velikog značaja, onaj deo koji se odnosi na regulativu, koji usaglašavanje regulative za transport, pogotovo vazdušni transport i recimo, deo koji se odnosi na zakonsku regulativu iz oblasti energetike, reći ću da smo imali mi zaista uvek u ocenama fiskalnog saveta, velike kritike, kada je u pitanju davanje određenih sredstava i subvencija, kada je u pitanju „ Er Srbija“, i ovim suštinskim mi smo došli do toga da jednostavno ceo ovaj posao radimo uz saglasnost EU.

Prema tome, danas niko ne može da kaže da mi na određene načine podržavamo naša javna preduzeća i preduzeća koja su ušla u određena strateška partnerstva i privatizaciju, na način koji nije u skladu sa direktivama EU, zatim zakonodavstvo koje se odnosi na same postupke i formiranje podzakonskih akata iz oblasti energetike koje treba da budu u saglasnosti sa energetskom zajednicom.

Taj put o kome govorimo upravo je uz pomoć ove Komisije za državnu pomoć i to je nama od velikog značaja, jer se država rasterećuje svih pritisaka koje je ranije imala od zakonodavnih organa kada je u pitanju EU i Evropska komisija.

Prema tome, mislim da je za ovu godinu tačno da nije dovoljno prepoznata ova tema u javnosti. To znači da je u stvari taj put usaglašavanja EU direktiva dug i mukotrpan, ali vi ste tu, naravno, da pomognete i da radite i da donosite te akte, usaglašavate propise i da na krajnje odgovoran način blagovremeno informišete i narodne poslanike ovde u Skupštini Srbije, što je nama od velikog značaja da u direktnim kontaktima sa evropskim parlamentarcima imamo nadležnu komisiju koja se odnosi na pristupanje i formiranje, stabilizaciju odnosa sa EU, na čijem čelu je gospodin Orlić.

Možemo u svakom trenutku da damo svoje rezultate kada je u pitanju ova tema. Za nas je to od velikog značaja, iako Izveštaj Evropske komisije govori o tome za prošlu godinu da ova tema možda nije dovoljno prisutna i prepoznata u javnosti. Za nas je od velikog značaja da ovde kao narodni poslanici imamo punu informaciju o tome.

Ono što smo primetili to je da projektovan budžet upravo to i pokazuje, da niste bili u mogućnosti da se dovoljno razvijete u prošloj godini i da radite, s obzirom na opravdane okolnosti pandemije Kovid-19, kao i svi ostali i zato vam je budžet koji je predviđen, praktično upola realizovan, ali to ne znači da u ovoj godini ne možete da idete određenim punim kapacitetom.

Što se tiče Izveštaja Komisije za državnu pomoć, naravno, tu smo uvek da pomognemo i ukoliko mislite da imamo neke teme koje možemo da otvorimo u vidu određenih javnih slušanja, da bi informisali sve narodne poslanike, uvek smo tu otvoreni za saradnju.

Što se tiče Komisije za zaštitu ponuđača u postupcima javnih nabavki, pošto je tako redosled Izveštaja, pa zbog toga se obraćam, Izveštaj koji je podnela, imali smo prilike gospođu Fukić u nekoliko puta da slušamo i, na kraju krajeva, imali smo po novom zakonu i izbor novog predsednika i jednog člana Komisije, taj posao smo završili 23. decembra 2020. godine i u tom Izveštaju, praktično i o radu njenom, a i o Izveštaju za prošlu godinu same institucije imali smo prilike da vidimo da ne ocenjujemo samo mi taj rad, nego smo imali prilike da vidimo da je i Evropska komisija slala svoju Komisiju koja je ocenjivala taj rad i kojom u stvari pokazuje da samo ovaj rezultat smanjenja obrade predmeta i donošenje odluka sa, recimo, 41. dana na 29,8 dana ili odlučivanje sa 28,6 dana na 21,3 dana u proseku, pokazuju napredak u radu ove institucije.

Mislimo da je najveći kamen spoticanja kada, recimo, pošto imate tri Veća i devet članova, mi recimo ne obavimo taj izbor članova kojima je istekao mandat, pa su onda ta Veća negde zaustavljena u tom svom radu i to u stvari nama pokazuje da zajednički posao mora da bude efikasan i u skladu sa rokovima koji su postavljeni kroz zakon i da je to jedan podsticaj i naša podrška vama da ovaj posao radite što bolje.

Ono što vidimo na osnovu rada jeste da postoji taj kontinuitet u tom radu i u zaštiti prava, da očito pravna lica imaju sve veće poverenje, jer povećanje broja predmeta koje ste obrađivali u prošloj godini, iako ste radili dosta u onlajn formatu, pokazuje, u stvari, da pravna lica negde zaista imaju poverenja u institucije i zbog toga podnose žalbe. Ta vrednost od 105 milijardi dinara i to povećanje u odnosu na 71 milijardu dinara u vrednosti ugovora koji su u oblasti žalbi vaših, u stvari, pokazuje upravo taj rezultat.

Prihode koje ste naveli su za 50% veći, kada su u pitanju takse i to je takođe jedan od parametara podrške kojom vi podižete lestvicu kada je u pitanju kvalitet samog rada Komisije za zaštitu ponuđača.

Znači, vi ste jedan primer dobre prakse i očito Evropska komisija može da zemljama u regionu, jednostavno, predstavi vaš rad kao jedan od dobrih primera i mislim da kada bude bilo vreme očito ćete kao taj primer dobre prakse moći da prezentujete vašim kolegama u drugim državama u komšiluku.

Kancelarija za javne nabavke po prvi put sada je telo koje u stvari je definisano novim Zakonom o javnim nabavkama i počela je da radi u ovom formatu od 01. jula 2020. godine, prema članu novog zakona 241. i prvi put sada imamo, u stvari, ulogu te kancelarije koja vrši kompletan monitoring celog postupka javnih nabavki.

Znači, naručioci predstavljaju sada taj javni tzv. institut, vrši se posao koji je do sada imala, ali mislim da je negde sada po ovom zakonu kompletniji, u kontaktu sa onim pravnim licima koji sprovode ceo taj postupak. Znači, od zahteva, pa do preventive savetodavnog dela, pa do same kontrole i do stručne pomoći i do onog dela pokretanja prekršajnih postupaka u stvari pokazuje da je ovim novim zakonom dosta toga vama dato da radite i da kompletirate kada je u pitanju uopšte taj monitoring javnih nabavki.

Zaključci koji su pokazali da je sklopljeno 1.161 ugovor u vrednosti od preko osam milijardi dinara u stvari pokazuje da vi negde zaista vršite taj osnovani nadzor na samom procesu javnih nabavki, a da broj samih mišljenja u drugoj polovini 2020. godine je opao, što znači da dolazimo do toga da ipak negde su dosta bili edukovani sami naručioci javnih nabavki, što je od velikog značaja, zato što negde i vas vide, prepoznaju Kancelariju za javne nabavke kao instituciju u koju treba da se jave pre nego što pokrenu ceo taj postupak i pre nego što uopšte krenu da rade jedan posao koji, naravno, ima svoje procedure i te procedure treba da se poštuje.

U 2020. godini izdato je 1.289 pozitivnih mišljenja od strane Kancelarije i svega 29 negativnih mišljenja. To pokazuje, u stvari, te rezultate rada i ono što je važno, da postoji da obuka, ali da poverioci, odnosno naručioci javnih nabavki treba da znaju koje su kaznene odredbe i upravo zbog toga da budu uvek okrenuti poštovanju procedura.

Komisija za hartije od vrednosti, imali smo prilike nekoliko puta u prošloj godini i u ovoj da se susretnemo, upravo zbog toga što su mnogi novi zakoni koji su doneseni praktično dati, kao što je Zakon o reviziji u prošloj godini, koji je stupio na snagu i Zakon o otvorenim investicionim fondovima. Imamo i Zakon o digitalnoj imovini koji treba da stupi na snagu sada 28. juna.

Ono što smo imali prilike da vidimo to je pojednostavljenje postupaka uopšte kada je u pitanju primena ovog zakona i negde Komisija za hartije od vrednosti sigurno je da sada ima pritisak, jer kada dobijete nove nadležnosti, a imate isti broj kadrova koji treba da rade taj posao, a nove su teme i za njih, kao i za korisnike njihovih usluga, onda je očito uvek pritisak na tu instituciju. Sigurno je da će vam novi portal koji uspostavljate pomoći svemu tome da jednostavno radite ovaj posao.

Ovo što ste uveli, praktično deo koji se odnosi na IT komunikacije je od velikog značaja i kao što ste i naveli da pripremate i novi zakon, jer treba da negde da obavestim poslanike da vama po ovom sadašnjem zakonu ističe mandat kao Komisiji krajem ove godine i da očito će biti sigurno određenih predloga u izmenama i dopunama Zakona, odnosno u novom zakonu, kako će Komisija izgledati, s obzirom na nove nadležnosti, na nove okolnosti. Komisija za hartije od vrednosti više nije ista kao komisija od pre deset godina.

Ono što smo imali prilike da vidimo, to je da ste kuburili sa novcem prošle godine, upravo zbog toga što su stale privredne aktivnosti, što nije bilo praktično zainteresovanih za određenu vrstu privatizacije na osnovu kojih vi u stvari imate određenu vrstu prihoda, ali i da ste zaista na jedan krajnje legalan način taj gubitak pokrili iz definisanih rezervi i da ste na osnovu toga i uradili eksterni nadzor nad javnim finansijama, odnosno trošenju budžeta Komisije za hartije od vrednosti, pre nego što ste poslali izveštaj o realizaciji praktično vašeg budžeta i plan za ovu godinu. Tako da, jako je važno da je maksimalno smanjen negativni uticaj koji je mogao da se desi u prošloj godini shodno novim okolnostima.

Kada je u pitanju pandemija Kovida – 19 i jako je važno reći da rezultat u stvari rada svih ovih institucija leži u tome da na zajedničkom zadatku sa Ministarstvom finansija i Narodnom bankom Srbije, mi imamo ovaj kvartal, u stvari, kao rezultat 2020. godine, da je 1,2% rast BDP, znači, kada su u pitanju uopšte privredne aktivnosti, a da je priliv stranih direktnih investicija gotovo jedna milijarda evra, što je više od ukupnog regiona Zapadnog Balkana, koji čine sve ove zemlje i veći je praktično za 13,5% nego prošle godine u istom kvartalu.

Ono što je još važno reći da je stabilnost deviznog kursa u Republici Srbiji i negde ta stabilnost inflacije za nas jako bitna i to smo na Odboru otvorili kao pitanje. Znači, pitali smo da li ove institucije prate dešavanja na svetskom tržištu kapitala kada su u pitanju i rast inflacija i rast kamatnih stopa i da li će doći do određenih refleksija na našu ekonomiju, da li se oni spremaju za određene mere, kako to rade i što je za nas od velikog značaja kao činjenica da mi zajednički u stvari imamo sliku o tome kako oni to prate, kako prati državna pomoć, kako prati Komisija od vrednosti, u saradnji, naravno, sa Narodnom bankom Srbije, jer u mnogim komisijama i kada rade te nove zakone, oni sarađuju, naravno, i sa Ministarstvom finansije.

Tu se, u stvari, pokazuje pristup državi, odgovornost države prema građanima. Znači, mi moramo da pratimo šta se dešava u svetu upravo da bi mogli da projektujemo svoju budućnost i da bi mogli na adekvatan način da odreagujemo u datim trenucima. To smo uradili i za vreme pandemije. Prvi smo iskočili sa podrškom građanima u vreme pandemije Kovid – 19 i praktično vanrednog stanja, kada nije bilo protoka roba i usluga u onom načinu kako je to bilo do praktično 15. marta 2020. godine, i to se pokazalo kao dobro.

Mnoge evropske zemlje su zakasnile sa tim i zbog toga su sačekale kraj godine sa visokim stopama pada ekonomskih aktivnosti.

Mi smo država koja smo sa najmanjom stopom pada praktično završili tu godinu i imali najbolje rezultate u EU i sada vidimo, u stvari, u ovom prvom kvartalu da imamo najbolje rezultate, što pokazuje da ćemo proći projektovanu onu stopu rasta od 6%, gde su mnogi bili skeptici i kritikovali tu stopu, pre svega, Fiskalni savet, ali ne samo oni, nego i određena udruženja privrednika i ekonomista koji jednostavno imaju kritički stav prema državi kad god je to potrebno, zato što je negde to postalo jako moderno kritikovati državu, a kada pogledate rezultate suštinski, onda vidite da zaista Srbija ide dobrim putem i to je ono što mislimo da građani uvek prepoznaju.

Trećeg juna je Srbija potpisala nov aranžman sa MMF-om, naravno, on je savetodavnog karaktera, kao i onaj pre što je bio, što pokazuje, u stvari, da Srbija zaista ide dobrim putem kada su naše javne finansije u pitanju.

Ovoliko za uvod kada su u pitanju izveštaji ovih institucija, a mislim da svaki od predstavnika ovde može i direktno da odgovori na pitanja poslanika. Hvala.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.

Znači, ako biste želeli da budete maliciozni, a i jeste maliciozni u vašem izlaganju, iskoristili ste Izveštaj o monitoringu Kancelarije za javne nabavke da govorite o tome kako postoji sistemska korupcija od strane SNS. Nije SNS naručilac posla i nije on naručilac javnih nabavki, nego institucije i pravna lica iz privrede koje su u javnom ili privatnom sektoru.

Prema tome, nemojte da zamenjujete teze i da pokušavate svoje političke neuspehe u političkoj kampanji, što ne možete građanima uopšte da objasnite kako je Boško Obradović u jednom trenutku bio za Đilasa, pa kako više nije za Đilasa, pa kako je uzeo 5.000 evra od crkve, pa kako nije uzeo 5.000 evra, pa kako je Đilas uzeo 619 miliona od građana Srbije iz budžeta, da prevaljujete na sistemsku korupciju SNS. Ovde postoje institucije, postoje zakoni, postoje organi unutrašnjih poslova koji prate rad svih onih koji nisu u skladu sa zakonom i za to određeni akteri odgovaraju i da li su oni članovi SNS ili neke druge stranke, to će jednostavno pokazati i da uvek odgovaraju da su pred zakonom svi jednaki.

Prema tome, nemojte da zamenjujete teze i pokušavate na taj način da pridobijete glasače u dnevnopolitičkoj borbi za vaše glasove. Jednostavno, morate da se opredelite ili ćete izaći sa određenim programom, ali nemojte lažima ovde da obmanjujete građane Srbije napadom na SNS. Hvala.
Uvaženi kolega Glišiću, pa ne odlučujemo mi o tome ko će sedeti ovde u parlamentu, nego građani Srbije. Oni prepoznaju kome treba da daju podršku za vođenje politike ove države.

Prema tome, ukoliko imate planove, programe, izvolite pred građane Srbije, pa kada dobijete određeni broj glasova, imate i određeni broj poslanika. Očito je problem u tome što ne postoji program, što ne postoji plan kojim vi vidite da Srbija treba da ide u narednih pet, deset, 15 i 20 godina, a to je veliki problem za vas.

Nemojte vaše probleme unutar opozicionih poslaničkih grupa i stranaka da prebacujete na nas i nemojte da koristite institucije zarad toga da bi govorili kako u Srbiji ne postoji vladavina prava, ne postoji parlamentarizam. Ove institucije rade mnogo, mnogo bolje nego što su radile 2012. godine, a to ne kažemo samo mi, nego kažu i ocene svih međunarodnih institucija, ne samo finansijskih i ne samo evropskih, nego i one koje se nalaze na istoku i na zapadu. To je ono što vas boli, što ne možete da nađete uporište bilo gde gde se kritikuje praktično vođenje ove državne politike.

Zbog toga je jako važno da prepoznate potrebu kako da idete u razgovor sa građanima, a ne da kritikujete bezrazložno ono što institucije državne rade. Ne možete da udarate na njihovu nezavisnost. Ne možete bez razloga, bez ikakvih adekvatnih činjenica da pričate o tome zarad toga da zamenjujete teze da je SNS kriva za nešto što ne stoji.

Ono što su činjenice jeste i da je Đilas danas jedan od najbogatijih ljudi u Srbiji, da svi oni koji se nalaze oko njega se nalaze kao kvaziopozicija koja želi, ne samo legalnim putem, u smislu izbora da dođe i da sedne u ove klupe, nego i tzv. nepolitičkim putem koji su najavili na svojim društvenim mrežama. Ako treba i nasiljem, ali samo da bi seli u ove klupe, da bi vodili određenu političku borbu.

Prema tome, mislim da je pamet u glavu svima da izađete sa političkim programima, da kažete građanima šta je to i kako vidite da idete napred, da kažete šta nije dobro ako određene institucije rade i na koji način bi bilo bolje da funkcionišu, a ne da zamenjujete teze i da građane Srbije dovodite u veliku zabludu. Hvala.
Institucije će da rade onako kako su radile i do sada, a sebi su postavili vrlo visoke ciljeve kako će da napreduju na tom putu, a vi ćete morati da nađete očito neku drugu političku stranku kojoj ćete da stanete na listu da dobijete mandat, a onda izdvojili svoje mišljenje pa bili jedinstveni poslanik ovde kao opozicija. Hvala.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Uvaženi predsedavajući, poštovani predstavnici nezavisnih institucija čije smo izveštaje danas imali prilike da razmatramo, kao što vidite, teme i oblasti kojima se vi bavite otvaraju mnoga pitanja ovde u ekonomiji Srbije, ali otvaraju i pitanje prošlosti.

Upravo zbog prošlosti treba da ponovimo da je prvo Poglavlje 5 otvoreno 13. decembra 2016. godine, to je Poglavlje 5, koje se odnosi na javne nabavke, a pre toga, godinu dana pre toga je otvoreno prvo poglavlje u pregovorima Srbije sa EU, Poglavlje 32, koje se odnosi na finansijsku kontrolu i nadzor.

Zašto ovo govorim? Od 2016. godine do danas je prošlo pet godina i kao što vidite, za pet godina oblast javnih nabavki, kada govorimo o njima, je dobila jedan zaista visok stepen poštovanja standarda koji su u rangu sa EU. Kada govorimo o tome, očito je Srbija prošla jedan evolutivni put u ovoj oblasti i dostigla te visoke standarde, i kada je u pitanju transparentnost, i kada je u pitanju ušteda, ali i sam postupak digitalizacije. Očito je taj postupak digitalizacije pomogao u svemu ovome da javne nabavke mogu biti predmet kontrole i od strane svih nadležnih institucija, DRI, ali i svih građana Srbije, jer mogu na jedan javan način zaista da vide kako se troše pare građana Srbije, na koji način i po kom principu, znači, koja je ta procedura koja je ispoštovana. Sve ono što podrazumeva da nije ispoštovano, a kosi se sa zakonom je u stvari alarm za neke druge organe koji treba da se bavi onim nadležnim institucijama, predstavnicima koji nisu radili po zakonu.

Prema tome, ta tema za nas nikada više neće biti tabu tema, već samo jedna tema koja treba da dostiže sve više i više standarde i da jednostavno doživimo taj trenutak kada će se Poglavlje 5, koje se odnosi na javne nabavke, zatvoriti od strane EU, a to znači da smo postigli te standarde, odnosno zakonodavstvo koje je podjednako sa zakonodavstvom EU.

Kada govorimo o tržištu kapitala, videli smo da je ova tema takođe jako interesantna i ona daje u stvari rezultate koji se odnose i na priliv stranih direktnih investicija i na jedan ambijent ekonomski u kome su investitori zainteresovani da ulažu u Srbiju i to je pokazatelj da u prvom kvartalu ove godine preko milijardu evra imamo priliv stranih direktnih investicija, što je pokazatelj da Srbija ima taj priliv stranih direktnih investitora veći nego sve države zajedno u regionu koje obuhvataju zapadni Balkan.

Dostupnost i atraktivnost domaćih hartija od vrednosti je u stvari rezultat odgovorne politike Aleksandra Vučića i SNS ne samo od 2016. godine do sada, već i onaj period do 2016. godine, kada smo sproveli ekonomske reforme i fiskalnu konsolidaciju. Taj put nije bio lak, bio je trnovit i podrazumevao je mnoge teške korake koje smo uradili upravo kada je pitanje polja državnih subvencija, odnosno državne pomoći.

Zašto ovo govorim? Zato što se sećamo svi i Železare Smederevo i Bora i drugih firmi u restrukturiranju koje su u stvari deo privatizacije Srbije, odnosno firmi i preduzeća koja su podrazumevala proces privatizacije, koju smo završili, naravno uspešno, takođe uz pomoć EU.

Važno je samo na kraju reći da su do 2012, odnosno 2013. godine kada su rađena istraživanja, četiri do šest puta bila veća ulaganja, odnosno državna pomoć, na neefikasan način od strane onih koji su vladali do 2012. godine nego danas. To znači da nam EU priznaje sve ove ekonomske rezultate i u ovoj oblasti. Za nas to predstavlja kroz otvaranje fabrika rezultat, kroz otvaranje novih radnih mesta, kroz bolje finansiranje budžeta.

I ovo danas što smo imali prilike da vidimo, novo otvaranje nemačke fabrike na 8.000 kvadrata u Jagodini u stvari je jedan od rezultata kompletnog dobrog vođenja ove politike, kada su u pitanju ove tri oblasti o kojima smo danas imali prilike da pričamo. Ali i ono što je danas priznanje i Aleksandru Vučiću i SNS, na kraju krajeva, i Srbiji celoj je u stvari poklon i predstavnika Fišera, a to su vaučeri koji se odnose na finansiranje obrazovanja dece i omladine koje je dobio gospodin Vučić, zatim gradonačelnik Jagodine, koji se odnosi na ulaganje u obdaništa i škole, kao i finansiranje vatrogasne službe u toj lokalnoj samoupravi.

Znači, to je u stvari pokazatelj da danas imamo 70.000 zaposlenih građana Srbije u nemačkim kompanijama, u kojima je do juče radilo svega 17.000. To je pokazatelj poverenja EU prema Srbiji, prema ekonomiji, prema putu koji jednostavno vaše institucije rade u saradnji sa zakonodavstvom EU.

Mi vam se za sada zahvaljujemo na ovom postignutom rezultatu, ali to ne znači da u budućnosti jednostavno nećemo kritikovati određene segmente, ukoliko za to bude bilo razloga.

Zbog toga ću, kao predstavnik SNS, u ime poslaničke grupe "Aleksandar Vučić – Za našu decu", podržati zaključak kojim se prihvata izveštaj o radu vaših institucija za 2020. godinu. Hvala.
Uvažena predsedavajuća, poštovana ministre, kolege poslanici, danas u ovom setu objedinjene rasprave pored Zakona o registru koji se odnosi na deo koji je vezan za sektor bezbednosti, čuli smo da je Predlog zakona o davanju garancija Republike Srbije kada su u pitanju dugoročni krediti JP „Srbijagas“ i na 32. sednici 27. maja smo usvojili ove predloge, zato što ovi predlozi su inače predviđeni za kompletnu gasifikaciju Srbije i izgradnju mreže koja je definisana i predviđena i budžetom Republike Srbije.

Ono što je važno, a nas je zanimalo na samom odboru, to su uslovi pod kojima praktično se vrši gasifikacija ovih okruga, pre svega kad govorimo o Borskom i Zaječarskom, to je 66 miliona evra vredan projekat i on obuhvata preko 210.000 stanovnika i mogućnost pristupa gasifikacionoj mreži, na osam godina su krediti sa dve godine grejs perioda, u dinarskoj protivvrednosti, i ono što je važno – sa deviznom klauzulom, ali otplata je tromesečna i kamatna stopa je 1,7%.

Kada govorimo o gasifikaciji, takođe kod OTP banke, kredita koji se povlači za pravac Leskovac-Vranje, ali on obuhvata i Trgovište i Bujanovac i Preševo, onda govorimo o kreditu od 28 miliona evra, zato što je na toj deonici već nešto urađeno u saradnji sa „Jugorosgasom“, tako da je kredit takođe na osam godina, sa dve godine grejs perioda i 1,78% kamate godišnje. Kada je u pitanju gasifikacija Kolubarskog okruga, onda govorimo o kreditu od 75 miliona evra i takođe povučeno 178 na osam godina realizacije.

Ono što je važno da se kaže, da 169 miliona evra davanje garancije na ova tri praktično kredita i na ova tri strateška projekta za Republiku Srbiju pre svega će dozvoliti implementaciju četvrtog paketa direktiva Zelene energije, koja je pod tzv. zelenom agendom, zatim postizanje ekoloških i ekonomskih standarda, ali i rasterećenje energetskog, elektroenergetskog sistema Srbije, čime u stvari mi jačamo svoju privredu i otvaramo mogućnosti za priliv novih stranih direktnih investicija.

Ovim Srbija dobija jako mnogo i to je jedan proces u koji ulazimo i mislimo da podrškom ovim zakonima za davanje garancija u stvari razmišljamo o budućnosti Srbije. Hvala.
Uvaženi predsedniče parlamenta, poštovana premijerko, poštovani ministri i ministarke, pošto svako danas ima pravo da se opredeli za rodno senzitivni jezik, pa eto koristim to pravo da pokažem kolegama da je to mogućnost.

Ustav kao najviši pravni i politički akt podrazumeva pravo podjednako za sve građane Srbije, ali to pravo obavezuje i one koji obavljaju sada funkciju predsednika parlamenta i sve one koji su obavljali tu funkciju predsednika parlamenta i ranije. Nema protokolarnih funkcija, već ima tačno definisane nadležnosti koje su definisane Ustavom Srbije.

Zašto ovo govorim? Zato što danas kada govorimo o predlogu ustavnih amandmana, koje treba Narodna skupština da razmatra i da napravi jedan konačni predlog o kome će se građani Srbije izjasniti kroz referendum, mi danas smo imali prilike da čujemo i pitanje nacionalnih manjina i formalno pitanje donošenja ovakvih odluka i videli smo da pojedini poslanici imaju različita gledanja na ovu današnju temu. U stvari, to je i suština demokratije, da o jednoj temi možemo da imamo različite stavove i da uz pomoć određenog konsenzusa u društvu donosimo odluke koje će biti opšte prihvatljive za celo društvo.

Kroz sedam javnih rasprava, 32 predloga nacrta amandmana, mi danas govorimo o praktično oduzimanju nadležnosti poslanicima da ovde donose odluke koji sudija će biti izabran na koje mesto, u kom sudu i na koji način će vršiti svoju sudijsku funkciju. Do sada imamo postojeći Ustav koji na predlog VSS daje predlog Skupštini i narodni poslanici su ti koji donose odluke o pravosudnom sistemu, kako će on da funkcioniše kroz izbor svakog pojedinca.

Prenošenjem praktično svojih nadležnosti na profesije na izbor Visokog saveta sudstva koji će donositi isključivo odluke o tome ko će biti sudija mi suštinski svoje pravo delegiramo na samo pravosuđe i time mi u stvari pokazujemo visok stepen demokratije i postizanje visokih standarda kada su u pitanju ljudska prava i to je ono što je jedan iskorak u društvu kojem treba svi podjednako da učestvuju.

Moram da kažem da do 2012. godine smo imali pokušaj onih koji danas sebe nazivaju autentičnom opozicijom, i Đilasa i Vuka Jeremića, da jednostavno pokušaju da urade ovu reformu i tu reformu nisu sproveli ne samo zato što su bili nesposobni to da urade, nego zato što jednostavno nisu politički shvatili koliki je značaj u stvari u društvu imati nezavisne institucije. To ne kažem ja, ni SNS, nego to kaže gospođa Vida Petrović Škero, predsednica Vrhovnog suda Srbije koja je vršila funkciju od 2005. do 2009. godine i 2007. godine otvoreno govorila u javnosti o tom problemu. Kao posledica tog problema imali smo neuspelu reformu 2007. godine. Imali smo štetu od 44 miliona evra i videli smo kako to izgleda donositi odluke preko kolena i u skladu sa sitno sopstveničkim stranačkim interesima gde smo imali slučajeve da su opštinski odbori DS davali direktno predloge koje sudija treba da bude na kom sudijskom mestu.

Mi smo od tada imali veliki posao i sproveli velike ekonomske i finansijske reforme prvo da bi mogli da otvorimo mogućnost da sprovodimo ovakve reforme u društvu kao što je reforma pravosuđa. Od 2017. godine Savet Evrope kao međunarodna organizacija, u kojoj je Srbija već 18 godina, koja je članica zajedno sa 47 zemalja, je jednostavno zajedničkim snagama u saradnji i sa Evropskom unijom i sa OEBS-om krenula u put demokratizacije ovog društva. Sproveli smo sve preporuke GREKO-a i to pre svega doneli Zakon o lobiranju kao jedan od najvažnijih zakona u kojima se sprovodi praktično demokratizacija društva u ovom ekonomskom smislu, zatim potpuno nov Zakon imamo o Agenciji za sprečavanje korupcije, koja je do sada bila Agencija za borbu protiv korupcije koja nije imala dvostepenost odlučivanja i na kraju smo doneli taj Kodeks ponašanja koji su ovde narodni poslanici sami o sebi trebali da sprovedu na jedan potpuno nov način.

Sada onaj deo koji nije završen su bili praktično amandmani na Ustav. Amandmani na Ustav su pretrpeli više javnih rasprava nezavisno od ovih javnih slušanja koje je Skupština imala. Ja ću da vas podsetim da smo imali jednu javnu raspravu koja se odnosila na organizaciju Saveta Evrope i Ambasade Holandije gde su bili prisutni predstavnici međunarodnih organizacija, zatim Društvo sudija i Centar za pravosudna istraživanja. Zašto ovo govorim? Zato što svi znate da pojedine sudije koje se danas predstavljaju kao autentično nezavisne sudije, a u stvari predstavljaju politiku onih koji danas na Tviteru potpuno pogrešno predstavljaju nameru ove države da ide u demokratizaciju svog društva i naprave taj demokratski iskorak promene Ustava, praktično su se saglasile sa svim ovim promenama. I ta saglasnost je uvek tu bila kada su predstavnici pojedinih ambasada i međunarodnih organizacija, a kada dođu kući na domaći teren, kada imamo jednostavno predstavnike domaćih strukovnih udruženja onda glume negde svoju nezavisnost kroz određenu vrstu kritike koja jednostavno ne stoji.

Zato je vrlo važno to danas reći da su i oni podržali ustavne promene i reforme i da Aleksandar Vučić nedvosmisleno ima podršku i onih koji ga kritikuju svakodnevno. Te kritike pokazuju da jednostavno su prazne puške i da ne stoje i da ono što su naša paradigma društva i politike Aleksandra Vučića jesu u stvari rezultati. Rezultati pokazuju da smo mi sposobni da otvorimo određena poglavlja i usvojimo ovde u Skupštini i kada je u pitanju Poglavlje 15. – energetika, i kada su u pitanju porezi, pitanje Poglavlja 16. koje su skupštinski odbori usvojili nedavno ovde u Skupštini i vratili Vladi da kao pregovaračke pozicije za klastere koji se odnose na konkurentnost i zelenu agendu smo spremni kao društvo u pregovorima sa EU kao jedno od najtežih poglavlja razgovaramo sa njima.

Na EU će proceniti da li smo mi spremni da zaista idemo i korak dalje na tom putu, ali je bitno da smo mi stvorili uslove, ambijent u državi da oni postoje. Kao rezultat uopšte reforme pravosuđa treba reći da su brojevi predmeta u međunarodnim sudovima smanjeni, da su preporuke koje smo imali od međunarodnih institucija u demokratizaciji ovog društva veće od 95% i da je podrška u stvari svih onih organizacija koje su dale saglasnost pa i Venecijanska komisija pa i OEBS pa i Savet Evrope u stvari na strani Vlade Republike Srbije, predsednika države i svih ministarstava koja su učestvovala u ovako velikom poslu, a na kraju i samog parlamenta koji jednostavno je zajednički na ovom zadatku.

Zahvaljujem vam se što ste danas saslušali sve ove predloge i sve ono što su poslanici imali da kažu, možda su neki videli jednostavno temu na potpuno drugačiji način, ali je bitno da se čuju i ta mišljenja, jer na osnovu tih mišljenja mi zaista pokazujemo koliki stepen standarda EU primenjujemo ovde. To smo najbolje pokazali za vreme pandemije.

Vi danas članicama, zemalja članicama EU imate prilike da vidite kako izgleda demokratija u tim zemljama, a kako izgleda u Srbiji i kada je u pitanju vanredno stanje, i kada je u pitanju deo koji se odnosi na kretanje građana, na kretanje roba i usluga, na ono što je pitanje uopšte ekonomskih reformi i da mi nikada ne stajemo na tom putu.

Znači, naš put je stalna promena i gradacija društva u pozitivnom smeru. To nam daje uslove da zaista razmišljamo o budućnosti naše dece i da ne brinemo za tu budućnost sve dok imamo zaista na čelu države gospodina Aleksandra Vučića, koji je pokazao zaista da je spreman u svakom trenutku zarad viših interesa da mnogo toga uradi možda što i nije politički popularno ni za SNS, ali je pokazao da jednostavno mi svi ovde treba da pratimo takav politički put, jer je to u interesu naše budućnosti.

Zato ćemo u danu za glasanje podržati nacrt ovih predloga. Hvala.
Uvaženi predsedavajući, poštovani ministre, kolege poslanici, mi smo juče na odboru razmatrali izmene i dopune zakona koje se odnose na jaka pića i ono što je najvažnije reći da oporezivanje jakih pića, znači, od 2013. godine, od 1. septembra kada je naša obaveza bila da primenimo tu direktivu do dana današnjeg nije usaglašen.

To znači da je ipak dato neko vreme Srbiji da može jednostavno podigne svoje proizvođače kapacitete na način na koji je bio moguć, ali nemojte da zaboravite da smo imali ekonomske reforme i fiskalnu konsolidaciju, i da jednostavno ovakav način usaglašavanja akciza predstavlja jedno dodatno prihodovanje u sam budžet Republike Srbije, ali i dodatno troškove koje se odnose na same proizvođače, koji će u postupcima trgovine sa zemljama EU i ako želimo da postanemo sastavni deo tog tržišta, moramo biti podjednako konkurentni, jer mi smo predstavljali jednu nelojalnu konkurenciju, kada je u pitanju rakija i kada su u pitanju uopšte pića, koja su izrađena na bazi voća i određenih biljaka.

Zašto ovo govorimo, zato što punjenje budžeta naravno ide od poreza na dodatu vrednost poreza i doprinosa koji se plaćaju kada je u pitanju privreda Srbije i privredna aktivnost i naravno deo ide od akciza.

Srbija osam godina nije bila usaglašena sa ovom direktivom i to je ono što, recimo, kada god su imali prilike evropski parlamentarci u saradnji kroz Odbor za pridruživanje i stabilizaciju EU da nam kažu da je ta direktiva još od 1992. godine i da mi tu nismo bili usaglašeni.

Mi smo na određeni način pokušavali da im objasnimo da time što smo dali tri kategorije u stvari pića i što smo taj zakon 2015. godine, poslednju izmenu imali, se približavali na korak do kompletne primene ove direktive, i to je tako i bilo. Sada imamo uvođenjem ove direktive, metodologije obračuna, kada je u pitanju akciza.

Čuli smo od predlagača i od moje koleginice da je ta metodologija do sada bila kroz tri kategorije u odnosu na jačinu alkoholnog pića, kada je u pitanju procenat alkohola, a od sada ide na fiksnu taksu koja iznosi 42.500 dinara po jednom hektolitru, i osnovica se obračunava na osnovu određenih brojeva koji su definisani o procentu alkohola u tome.

Ono što je važno reći, a to je da ovim zakonom svi proizvođači mora da urade popis lagera, kompletno koji je ostao, neprodat i moraju da podnesu nadležnom ministarstvu i time suštinski zaista pokazujemo da težimo evropskim integracijama i poštovanju njihovih standarda i direktiva i u susret stvaranja uslova, Poglavlja 16. koje ćemo imati prilike ovde na sednici Odbora, u četvrtak, u prisustvu ministra finansija da na zatvorenoj sednici usvojimo pregovaračku poziciju, i to je od velikog značaja, što pokazuje da mi ustvari idemo ka tome da su nam u fokusu klaster 3 i klaster 4, koji se odnosi na konkurentnost i inkluzivni rast, a klaster 4, na zelenu agendu.

Sve ove zakone koje mi sada imamo i koje možda u javnosti predstavljaju velike promene, i gde vi vidite da ljudi jednostavno reaguju na te promene, ustvari predstavljaju taj evropski put, o kome mi stalno govorimo i mi moramo da se menjamo na tom evropskom putu, ali i idemo, naravno, postepeno korak po korak.

Suština svega je da vi danas imate rezultat, a to je ono što smo juče imali prilike, gospodine ministre da čujemo, da je sa završetkom marta meseca, priznata prosečna plata od svih međunarodnih institucija, naravno na osnovu svih izveštaja relevantnih institucija u Srbiji, prosečna plata u Srbiji iznosi 555 evra.

To je ono što je taj put, ka podizanju standarda građana. To je ono što mi planiramo da do 1. januara imamo prosečnu platu u Srbiji 600 evra, što je gotovo duplo više nego ono što smo zatekli 2012. godine, i to je ono što ustvari ovaj evropski put nam pokazuje da moramo da prolazimo mnogo toga što je teško, za sve nas kada su u pitanju određene promene, ali mislim da je efikasno i da pokazuje, da Srbija ide napred.

Zahvaljujem se na tome što ste kao predstavnici ministarstva na adekvatan način sve ove promene koje radimo u tom finansijskom delu, zaista na jedan realan način uvek tu da nam obrazložite na samom odboru, jer od velikog je značaja da mi, pre svega kao narodni poslanici to razumemo i možemo u direktnom kontaktu sa građanima da objasnimo zbog čega donosimo određene odluke koje su u interesu svih građana Srbije.

Hvala.
Uvaženi predsedničke, poštovani ministri, kolege poslanici, u tom duhu mog kolege Rističevića mi idemo i stavljamo sve u funkciju ekonomskog razvoja. I ovaj današnji predlog zakona koji se odnosi na istorijsku obnovu praktično Sremskih Karlovaca je takođe u toj funkciji, ali i ovaj deo kada pričamo o rodnoj ravnopravnosti i borbi protiv diskriminacije takođe je u funkciji ne samo ekonomskog razvoja, nego uopšte društvenog razvoja. To je ono što danas treba da kažemo.

Osvrnuću se najviše, pošto vidim da smo pri kraju rasprave, na Zakon o rodnoj ravnopravnosti. Mi smo ovde u Skupštini zajednički, gospođo ministarka, pokrenuli neka pitanja na osnovu onoga što nas je sačekalo ovde 2012. godine, a sačekao nas je taj vaš poslanički rad, u smislu toga da ste uspeli da uvedete određene kvote za izbor poslanika, odnosno poslaničkih lista i odborničkih lista. Trebalo je krenuti dalje.

Očito je prvi korak bio jako težak, a to je Ženska parlamentarna mreža, u stvari uspostaviti jednu neformalnu poslaničku grupu od svih predstavnica poslaničkih grupa pozicije i opozicije. U tom trenutku od 2012. do 2013. godine je trajala ta borba sa tim da jednostavno i sa naših kolegama objasniti šta ćemo mi to da radimo, u stvari. Tada smo se našli negde upravo kod ovih tema kao što su Istanbulska konvencija, kao što je rodna ravnopravnost, i taj naš put od 2013. do 2015. godine, decembra, kada smo uspeli određene amandmane, da animiramo i naše kolege, ali na kraju krajeva i ministra finansija gospodina Dušana Vujovića i gospodina Vučića, koji je bio tada premijer, pokazalo se u stvari da su to rezultati tog mukotrpnog rada.

Znači, o tome se nije pričalo u javnosti, kada pričamo o izvršnim organima, o institucijama. U društvu se pričalo kada su u pitanju pregovori sa Evropskom unijom, to je negde stajalo pod poglavljima 23, 24, gde su otprilike prava, borba protiv diskriminacije, ljudska prava, manjinska prava, ali nigde nije iskočila ta tema kada je u pitanju rodna ravnopravnost.

E šta sad danas imamo 2021. godine? Znači, 2015. godine, podsetiću vas, osim onih amandmana koji su ušli na Zakon o budžetu, gde je ušlo rodno odgovorno budžetiranje i veća podrška, kada su u pitanju žene iz ruralnih područja, žene preduzetnice i žene koje su u oblasti nauke, mi smo tu negde izvršili podizanje nivoa svesti kod svih ljudi, a to je što do tada bila definisana kancelarija u Ministarstvu za rad i socijalna pitanja koja se bavila rodnom ravnopravnošću, a jednostavno smo izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima ugasili taj deo kancelarije i otvorili jedno koordinaciono telo ovde u Skupštini, znači, izglasali Zakon o ministarstvima, Koordinaciono telo koje će se baviti rodnom ravnopravnošću i koje će odgovarati isključivo premijeru Vlade Republike Srbije, odnosno gospodinu Vučiću.

To znači, da nije bilo političke volje i da nije bilo zaista političke svesti o tome da je potrebno podići na viši nivo ovu temu, mi danas ne bismo uopšte mogli da pričamo o ovom zakonu. Zašto to govorim? Znači, naš rad od dve godine i ne samo ovde u parlamentu, već i razgovor po dubini, kada pričamo o odbornicama lokalnih parlamenata, je negde urodio plodom.

Kada smo dobili sve te mehanizme, trebalo je onda ići na realizaciju svega toga, ići na pripremanje ovakvog jednog zakonskog rešenja. Kao što vidimo, od 2016. godine do danas je bio takođe dug put. Imali smo tri predloga, odnosno načina, postupka, procesa, kako da ih nazovem, dok smo došli do današnjeg rešenja u vidu jednog zakonskog predloga. Taj predlog je zasnovan na onim oblastima upravo koje smo mi ovde u parlamentu zacrtali, deo koji se odnosi na društveni dijalog vezan za rad, za zapošljavanje, za deo koji se odnosi na obrazovanje, kulturu, deo koji se odnosi na socijalnu politiku i borbu protiv nasilja prema ženama i deo koji se odnosi na veće učešće žena u političkom životu. Mi smo kao rezultat toga dobili jednu Vladu Republike Srbije koja ima 50% plus jedan žena.

Znači, mi smo napravili taj demokratski iskorak i pokazali i Evropskoj uniji i svetu da mi to možemo i bez ovog zakona. Znači, ipak je do čoveka, ipak je do nas, ipak je do toga da li mi možemo da sprovedemo jedan konsenzus kada je u pitanju i politički dijalog i istomišljenika i neistomišljenika. Mi smo danas imali prilike da čujemo da je ovde u Maloj sali bio takođe jedan politički dijalog pozicije i opozicije, koji jednostavno ne prihvataju tu činjenicu da žele da bude to pod patronatom nekih stranih međunarodnih organizacija, pa bio to i Evropski parlament.

Kao što vidite, mi razgovaramo o tome u društvu. Što više razgovaramo, očito imamo bolje rezultate. Bez obzira što postoje pojedini koji sebe nazivaju opozicijom, pa napadaju gospodina Vučića, predsednika Srbije, da je on politički tiranin, da ne prihvata bilo kakav dijalog, pokazuju u stvari, govore o njima koji ne žele da razgovaraju, jer nemaju šta da kažu po određenim temama. Oni da su hteli da kažu, oni bi rekli nešto o ovom Zakonu o rodnoj ravnopravnosti. A ovaj zakon je mnogo toga uredio i čak je otišao i mnogo koraka napred.

Ja sam inače htela ovo svoje izlaganje da posvetim nečemu što mislim da niko nije toliko baš razmatrao detaljno, a to je rodno odgovorno budžetiranje, članom 5. definisano ovim zakonom, jer sve ovo što govorimo, podrška ženama, i kada su u pitanju socijalne kategorije, i zdravstvene, i obrazovanje, i žene na selu, i borba protiv nasilja nad ženama, ne može ukoliko vi nemate sistemsku finansijsku podršku države, a ona ide kroz budžet, a ona mora da ide po određenim svojim pravilima, a ta pravila već su negde Ujedinjene nacije prenele da to rade međunarodne finansijske institucije, i to već radi Svetska banka, i to već radi MMF.

To je trebalo zaista uvoditi korak po korak. Godine 2016. je počelo to u Ministarstvu finansija, sa 27 institucija, danas imamo već četvrti izveštaj o napretku o uvođenju rodno odgovornog budžetiranja u sistemu planiranja javnih finansija u Republici Srbiji i taj izveštaj je uradio UN Women, u kome je rekao da je Srbija u svojim zaključcima dosta napredovala. A napredovala je zahvaljujući tome što danas kada pričamo o 2019. godini, pošto se uvek ide unazad kada se rade određene analize, od 40 subjekata koji su direktni budžetski korisnici, 34 je uključeno konkretno u postupak rodno odgovornog budžetiranja.

Šta to znači, da bi građani Srbije razumeli? Tačno su definisan novac, koliko se troši za žene a koliko za muškarce, koliko za određene programe koji su vezani za rodnu ravnopravnost a koliko treba još da bi dostigli taj balans koji smo čuli od naših koleginica – 50% i 50%. To je vrlo teško. Taj put je težak, ali treba reći i da sve članice EU ne poštuju ovo. Znači, onoliko koliko država smogne snage i finansijske i demokratsko, u smislu svog organizovanosti društva, da sprovede sve te programe, mi možemo da govorimo o tome da li je neko postigao određene rezultate.

Po izveštajima UN Women vi možete da vidite da je Srbija i ispred Hrvatske i ispred Bosne, Makedonije, Crne Gore. Znači, ipak je lider u regionu, ipak se ona sada takmiči sa zemljama Beneluksa, koje su najbolje u svemu ovome zato što je sistem inače funkcionisanja njihov odavno počeo po ovom principu rodno odgovornog budžetiranja.

Mi smo imali prilike ovde da ugostimo određene članove parlamenata Belgije, Švedske, gde su oni u svom sastavu dolazili potpuno u muškom sazivu. I njima je bilo jako čudno što smo mi sve žene sa druge strane. A onda smo mi njih pitali – pa, dobro, kako je to moguće da se muškarci bore za rodnu ravnopravnost u vašim zemljama, a oni kažu – mi smo ti koji smo u stvari taj ugroženi pol koji tražimo svoju ravnopravnost, isto kao što vi sad tražite ovde.

Prema tome, vidite, slika može da se gleda i sa jedne i sa druge strane. Najbolje je sprovesti određeni balans. Taj balans, put do tog balansa je jako težak.

Ciljevi izveštavanja, kada pričamo o rodno odgovornom budžetiranju, postoje i tačno su definisani. Oni treba da daju afirmaciju dobre prakse, treba da daju doprinos određenim institucijama koji su uveli rodno odgovorno budžetiranje, treba da daju podršku učenju celom ovom procesu, ali treba da daju i podršku onim institucijama, subjektima koji su već uveli taj primer dobre prakse i jednostavno kao taj primer treba da budu primer za ostale koji će to da uvedu. Do sada je inače 165 državnih službenika prošlo edukacije koje se odnose na rodno odgovorno budžetiranje i mislim da je to od velikog značaja za ove četiri godine.

Ne mogu da završim ovaj svoj govor a da ne kažem da postoje i određene kritike na ovaj zakon. Zašto? Zato što kada pričamo uopšte o borbi protiv diskriminacije, ne smemo da dozvolimo ni ovim zakonom, koji je zaista jedan evropski i demokratski iskorak za Srbiju, ne smemo da ugrozimo i da uvedemo jednostavno neki vid druge diskriminacije uvođenjem određenih prava manjina i time u stvari sprovesti određeni pritisak na određene ciljne grupe. Šta hoću da kažem?

Hoću da kažem da, recimo, vi imate institut za očuvanje jezika Republike Srbije koji se suprotstavio ovakvom jednom zakonu, upravo zbog toga što mi ovde ovim zakonom uvodimo jedan rodno senzitivni jezik, ali to nije naš model, to je model svih razvijenih država koje su uvele jedan ovakav zakon i negde se mnogi stručnjaci iz ove oblasti protive tome, zato što mi negde naše reči uvodimo neke nove pojmove u svakodnevno korišćenje i samim tim rušimo onaj koncept pravilnog govora srpskog jezika i to je ono što u stvari u ovom delu kada je samo jezik u pitanju, znači, negde stvara jedan crv sumnje zbog čega sad uvodimo ovakav zakon, da nije on nešto previše za sve nas, sa druge strane, uvođenje određenih školskih programa u ovom delu kada je upravo promena, odnosno uvođenje tog rodno senzitivnog jezika i možda postaje problem za određene grupacije, sa treće strane, pisanje naučnih radova koji su obavezni za korišćenje rodno senzitivnog jezika. Znači, sve to piše ovde u zakonu.

Zato kažem, mi možda ne čitamo sve baš tako detaljno, pa onda neke stvari i ne prepoznajemo na taj način. Znači, obavezuje sve naučne radnike da uvedu rodno senzitivni jezik kad rade svoje radove.

Sa druge strane, samo pitanje zapošljavanja, recimo, ako imate određene kompanije u kojima imate preko 60-70% da li muškaraca ili žena, ovde vas negde obavezuju da morate 40% da imate taj manje zastupljeni pol. Šta se onda dešava sa tim kompanijama? Da li onda oni moraju da otpuštaju određeni broj radnika pa da zapošljavaju nove ili će jednostavno reći – u redu, prihvatam kaznene odredbe, nisam u mogućnosti da sprovedem sve ove odredbe?

Mislim da nam je zbog toga jako važno, videla sam u primeni ovog zakona da će mnoge odredbe biti tek primenjene 1.1.2024. godine, da jednostavno pravilnicima i uredbama, podzakonskim aktima, zaista rešite sve ove nedoumice koje se javljaju i kao možda jedan strah ljudi koji će učestvovati u celom ovom procesu.

Zato kažem da ovaj zakon predstavlja za nas veliki iskorak i ono što sada više ne pričamo o poglavljima kada su u pitanju pregovori sa EU nego pričamo o klasterima, sigurno da će ovaj zakon biti deo klastera koji ćemo usvojiti. Za nas je to od velikog značaja i mi se ovde normalno borimo da pokažemo da smo na tom putu evropskih integracija zaista najbolji u regionu, i to se i pokazalo i juče na ovom sastanku zapadnog Balkana koji je bio na Brionima, da imamo tu najveću svest o tome koliko je važno da imamo dobru regionalnu saradnju, bez obzira na provokacije, odakle god one dolazile, i mislim da zbog toga treba dosta pričati u javnosti. Vi ste nosilac, na kraju krajeva, kao Ministarstvo, ovog predloga zakona, treba pričati u javnosti o tome šta ovaj zakon donosi i koliko dobroga u stvari će on građanima odnosno građankama doneti u budućnosti i koliko ćemo probleme prevazilaziti mnogo lakše u društvu.

U danu za glasanje naravno da ću podržati ovaj predlog zakona, s tim što mislim da i neke predloge amandmana koje sam videla zaista treba da ih ozbiljno razmotrite. Hvala.