Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Darko Laketić

Darko Laketić

Srpska napredna stranka

Govori

Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, poštovani gosti i uvažene kolege narodni poslanici, ne bih zaista kao moja koleginica Slavica Đukić Dejanović razgovarao sa gospodinom van sednice zato što bi to značilo drugu vrstu nemoći.
Ono što zaista mislim posle današnje rasprave jeste da sam imao nadu da će ipak ova tema danas biti na drugačiji način sagledana od strane kolega narodnih poslanika. Imao sam nadu da se neće politizovati ono što ne sme da se politizuje, to je zdravstvo, ali očito da određene diskusije pojedinih poslanika govore više o njima nego o temi. Ono što je bitno i što smatram da upravo stoji kao činjenica jeste da su građani i narod prepoznali takvu vrstu vođenja politike i naravno na izborima kaznili.
Ono o čemu bih takođe još nešto rekao jeste da kao primer upravo takvih diskusija, naveo bih konkretno primer jednog mladog kolege koji je diskutovao na početku, koji je napravio uvod da on nije stručan, ali da bi hteo da diskutuje, a nakon toga tražio blagoslov od njegovog starijeg kolege u poslaničkim klupama. Činjenica je da što se blagoslova tiče i takve terminologije i takvog načina ponašanja u Narodnoj skupštini i parlamentu, činjenica je da im stranka funkcioniše on bi odavno bio raščinjen, da upotrebim tu crkvenu terminologiju.
S druge strane, zaista mislim da profesionalnu diskusiju na najvišem nivou treba zaista ostaviti ljudima koji su stručni, profesionalni i jako se dobro razumeju u tu problematiku. Gledao sam i amandmane, mislim da ovo nije problematika na kojoj treba insistirati upravo na kritikama zato što u ovim zakonima, još jednom ponavljam, mi smo pioniri uvođenja zakonitosti i reda u određenim oblastima i uvodimo zakon i red u oblast licenciranja i edukacije, što je svakako osnova za dalji napredak zdravstvenog sistema. Hvala vam puno i želim vam svu sreću.
Poštovana predsednice, uvažene kolege narodni poslanici, predlažem da se ovaj amandman odbije iz razloga što je zakonom već definisano koje uslove treba da ispunjava rukovodilac u turističkoj agenciji.
Naime, smatram obrazloženje predlagača neadekvatnim, a obrazloženje je da postoji manjak kadrova koji ispunjavaju zakonski propisane uslove u pogledu radnog iskustva. Da je to zaista tako sigurno je da bi i sam zakonski predlog bio drugačiji. Dakle, da bi u samom zakonu uslovi, koji su definisani za rukovodioce u turističkoj agenciji, bili drugačiji, odnosno niži. Pre svega, jednom analizom kadrovske strukture i profila koji se nalaze na Nacionalnoj službi za zapošljavanje došlo se i do ovog zakonskog rešenja koji apsolutno podržavam. Hvala.
Poštovani predsedavajući, uvaženi kolege narodni poslanici, dobar dan.

Veoma mi je drago što danas razgovaramo o Zakonu o turizmu. Razloga za to ima mnogo.

Prvi i osnovni razlog jeste da naša Srbija zaista ima veliki broj prirodnih bogatstava i poseduje prirodne lepote i zaslužuje mnogo veći broj turističkih poseta. To se može postići značajnijim ulaganjem u turizam, ali i na ovaj način, adekvatnom zakonskom regulativom. Ono što je vrlo bitno jeste da, mislim da svi to od ovog zakona očekujemo.

Drugi ne manje značajan razlog jeste taj da se ovim zakonom detaljno definišu prava i obaveze turističkih agencija, turističkih organizacija, ali i korisnika usluga.

Možemo reći da ovim zakonom takođe se definišu i nivoi obrazovanja, odnosno broj godina radnog staža u struci, znanje i veštine koje moraju da poseduju direktori turističkih organizacija, što je vrlo bitno, ali i turistički poslenici.

Naime, svedoci smo jednog neodgovornog i rekao bih, bezobzirnog ponašanja pojedinih turističkih agencija.

Sećate se dobro da je bilo zaista dosta nemilih događaja kada su korisnici turističkih usluga u ranijem periodu, ostajali i bez smeštaja, bez hrane i bez pomoći od strane turističkih agencija u nekom, kažem, ranijem periodu.

U ovom predlogu zakona, u odnosu na postojeći, u odnosu na važeći, možemo reći da postoji razlika. Ovaj zakon decidno kaže šta je obaveza turističke agencije, a to je da obezbedi smeštaj putnika za sve vreme trajanja ugovorenog putovanja, da obezbedi dolazak i povratak na odredište, da angažuje tokom celog putovanja najmanje jednog turističkog pratioca itd.

Ja lično smatram da je ovo jedan adekvatan zakonski preduslov da te nemile scene zaista nikada više se ne ponove, a da odgovorna lica budu svakako sankcionisana. O kaznenim odredbama ovog zakona, više je govorio ministar i zaista se tu ne bi zadržavao.

Osim toga, mislim da je vrlo značajno zato što se ovim zakonom definiše i stručna sprema, radno iskustvo i adekvatno legitimisanje licenca za turističke vodiče. Takođe i za turističke animatore, postoje uslovi.

Ovo je vrlo bitno zato što lično smatram da se na ovaj način uvodi dodatna ozbiljnost u oblast turizma.

Takođe, kao dobro rešenje vidim uređenje seoskog i lovnog turizma. Ono što je naročito značajno jeste da se ovim zakonom uređuje kategorizacija svih naših potencijala, govorim sada o seoskom i lovnom turizmu.

Ovo je vrlo bitno zato što ćemo na jednom mestu imati adekvatan broj objekata koji su kategorisani i na taj način mislim da ćemo moći da na adekvatan način organizujemo jednu smislenu turističku ponudu naše države u ovoj oblasti.

Kao zdravstvenog radnika, posebno me raduju odredbe postojanje zakonskih odredaba koje su vezane za zdravstveni i sanitarni nadzor i inspekciju. Ovo je vrlo bitno zato što niste se oslonili samo na Zakon o zdravstvenoj zaštiti koji već definiše i reguliše ovu oblast, već vidim da ste u članu 76. konkretno rekli da lice koje pruža usluge pripremanja i usluživanja hrane i pića, mora da ispunjava zdravstvene uslove koji su definisani Zakonom o zdravstvenoj zaštiti.

Na sličan način su definisani i sanitarni uslovi, sanitarno higijenski uslovi objekata na kojima se hrana i piće pripremaju.

Sve ovo uz definisanje vrlo bitnih turističkih pojmova koje ste uveli, a koji definitivno pokazuju jedan savremeniji i moderniji pristup turizmu, a to su destinacijski menadžer organizacije, destinacijski menadžer kompanije i turistički klaster, ja lično mislim da smo dobili dobar zakon koji, pre svega, odražava zajedničku želju za unapređenje ove oblasti, dakle, oblasti turizma. Hvala puno.
Poštovani predsedavajući, uvažene kolege narodni poslanici, pre svega cilj svake ozbiljne države jeste neprestano unapređenje zakonodavstva u svim oblastima. Ja ovim današnjim zakonom vidim unapređenje zakonodavstva u oblasti oporezivanja, u oblasti efikasnije naplate PDV-a, zatim u sprečavanju zloupotreba u ovoj oblasti, ali i unapređenju sistema kontrole PDV-a od strane Poreske uprave, a sve to sa ciljem stvaranja adekvatnog ambijenta za privredne subjekte u našoj zemlji, za adekvatan rad i razvoj.
Celokupan zakonski akt, vrlo je bitno, je napisan tako da je saglasan sa zakonskim aktima EU koji regulišu ovu oblast. Sa ovom činjenicom potencirao bih jedan vrlo bitan deo ovog zakona, a to je regulisanje oblasti lica koja obavljaju promet dobara i usluga u našoj zemlji, a nemaju prebivalište, odnosno sedište u našoj zemlji. Ovim zakonom praktično se reguliše i ova problematika, gde se takva lica uvode u sistem PDV-a.
Ono što je vrlo bitno jeste da se uvodi institucija punomoćnika za ova lica. To je tzv. poreski punomoćnik. Lično smatram da se na ovaj način praktično uspostavlja jedna svojevrsna ravnopravnost između tih privrednih subjekata koji vrše promet dobara i usluga koji imaju sedište u našoj zemlji sa onima koji nemaju sedište u našoj zemlji. Na taj način imaju ista prava i obaveze.
Ono što je bitno jeste da ovaj zakon reguliše i određuje dobrom energiju za hlađenje. Zašto to kažem? Zato što do sada to nije bilo tako, a izmene se pored energije za hlađenje odnose na mesto i vreme prometa električne energije, prirodnog gasa, ali i energije za grejanje, odnosno hlađenje, čija se isporuka vrši preko prenosa, odnosno transportne mreže.
Osim regulisanja zakonodavstva u ovoj oblasti, mogu reći da će ovaj zakon dati svoj doprinos i regulacijom zakonodavstva u oblasti saobraćaja, ugostiteljstva i građevinarstva, a čuli smo čak da i poslanici iz redova opozicije hvale ove zakonske predloge u ovim oblastima.
Ono što smatram značajnim pomakom, a vezano je upravo za poresku službu i poresku upravu jesu izmene koje se odnose na sačinjavanje pregleda obračuna PDV-a i njegovog dostavljanja uz poresku prijavu. Mislim da će se na ovaj način uspostaviti jedna valjana evidencija, dakle, poreskih prihoda, uspostaviće se i unaprediti kontrola naplate PDV-a, tako da apsolutno i ovaj deo zakona pozdravljam.
Iz tih razloga mislim da će ovaj zakon imati pozitivne efekte, ne samo na poresku upravu, već i na budžet Republike Srbije, a iz razloga što smatram da se na ovaj način povećava obuhvat, a isto tako mislim da će se povećati broj poreskih obveznika.
Ne manje značajan efekat će biti taj da strana lica, koja ne teritoriji Republike Srbije nemaju sedište, praktično ulaze u sistem PDV-a preko poreskih punomoćnika i na taj način će se obezbediti da, pored toga što imaju iste obaveze, imaju ista prava, kao i svi poreski obveznici, odnosno privredni subjekti, lica koja vrše promet usluga, dobara na teritoriji Republike Srbije.
Podržavam zakon i mislim da će se ovim zakonom desiti jedan kvalitativni pomak u narednom periodu u oblastima koje on definiše. Hvala puno.
Poštovana predsednice, poštovane kolege narodni poslanici, moje poslaničko pitanje upućujem ministru unutrašnjih poslova Republike Srbije i ministru pravosuđa Republike Srbije.
Dozvolite mi da napravim jedan kratak uvod pre postavljanja pitanja. Takođe, dozvolićete mi da iskoristim ovu priliku da vam predstavim malo bliže mesto odakle dolazi i koje predstavljam u republičkom parlamentu.
Pre svega, osećam veliku odgovornost prema građanima Prokuplja i želim da na pravi način predstavim i ljude koji dolaze iz tog područja, samo mesto, ali nažalost i probleme koje trenutno imamo u samom gradu i koji su doveli Prokuplje u veoma nezavidnu situaciju.
Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, opština Prokuplje je najveća opština Topličkog okruga i broji 44.419 stanovnika. Kao takva, predstavlja ekonomski, administrativni i kulturni centar Topličkog okruga. Međutim, u opštini Prokuplje izražen je trend opadanja broja stanovnika, što je pre svega uslovljeno slabom ekonomskom razvijenošću. Broj radno sposobnih stanovnika je 16.527, stopa nezaposlenosti 32%, a prosečna neto zarada iznosi 33.733 dinara, što su neki od razloga velike migracije pretežno mladih ljudi iz Prokuplja.
Međutim, ono što je naročito značajno, jeste dugovanje opštine Prokuplje, koje iznosi preko dva budžeta opštine Prokuplje, tačnije preko dve milijarde dinara. Radi se o velikoj opterećenosti budžeta preuzetim obavezama i dugovanjima koji su nastali u periodu od 2006. do 2012. godine većinom i to za vreme vršenja vlasti Demokratske stranke u Prokuplju.
Možemo reći da ovo u krajnjoj liniji danas predstavlja jedno veliko ograničenje za neke ozbiljne infrastrukturne projekte. Nažalost, ovo je dug koji je napravila neodgovorna vlast Demokratske stranke, koji se godinama samo uvećavao i, nažalost, doveo do toga da se dostigne ovaj neverovatan iznos. Međutim, uprkos svim problemima, rukovodstvo opštine Prokuplje je uspelo da u ovom proteklom periodu servisira sve tekuće obaveze i, što je još bitnije, da uredno servisira i obaveze iz proteklog perioda. Takođe, u toku je realizacija nekoliko infrastrukturnih projekata, naravno, koliko finansijska mogućnost u svemu tome dozvoljava.
Trenutno je najveći problem opštine Prokuplje upravo dugovanje javnog preduzeća Direkcije za izgradnju, urbanizam i stambene poslove u opštini Prokuplje, koje trenutno iznosi 540 miliona dinara. Zaista ogromna suma, a reći ću vam i kako je nastala. Najveći deo duga odnosi se na potraživanje bivšeg Preduzeća za puteve Niš iz Niša, koji je preuzela „Univerzal banka“ a.d. Beograd.
Naime, tada su odgovorna lica u Direkciji i lokalnoj samoupravi, bez plana javnih nabavki, bez planiranih i obezbeđenih sredstava, direktnom pogodbom sve poslove dodeljivali Preduzeću za puteve Niš. Na taj način su javno preduzeće Direkcija za izgradnju doveli u stanje nelikvidnosti, za ukupan iznos preko 540 miliona dinara i time direktno ugrozili opstanak opštine Prokuplje.
Napominjem da je ugovor o preuzimanju potraživanja između PDP Niš, s jedne strane, prema Direkciji za izgradnju i „Univerzal banke“ a.d. Beograd, s druge strane, potpisan 30.12.2010. godine. Svima je verovatno poznata vlasnička struktura i PDP Niš i „Univerzal banke“ a.d. Beograd, sada „Univerzal banke“ a.d. Beograd u stečaju.
U ovom momentu obaveze prema „Univerzal banci“ a.d. Beograd u stečaju iznose 405 miliona dinara, što sadrži glavnicu od 190 miliona dinara, a ostatak je zatezna kamata i troškovi sudskog postupka. opština Prokuplje bi naplatom potraživanja, pre svega od strane „Univerzal banke“ a.d. Beograd u stečaju u iznosu od 405 miliona dinara, imala nesagledive posledice po dalje funkcionisanje. Dakle, opstanak ne samo opštine, već našeg grada je dovedeno u pitanje zbog neodgovorne politike koja je vođena.
Moje pitanje za ministra unutrašnjih poslova i ministra pravosuđa Republike Srbije glasi – da li je moguće efikasno i temeljno ispitati zakonitost postupanja nadležnih organa i odgovornih lica Opštine Prokuplje kod ugovaranja poslova, izvođenja radova i zaduženja u predmetu Preduzeća za puteve Niš, odnosno „Univerzal banka“ a.d. Beograd? Hvala.
Zahvaljujem.
Uvaženi predsedavajući, poštovani ministre, uvažene kolege narodni poslanici, pre svega za nas lekare koji sedimo u poslaničkim klupama velika je čast i zadovoljstvo uvek kada se nađe neki od zdravstvenih zakona. U ovom slučaju čast mi je i zadovoljstvo zato što se danas raspravlja i radi o Zdravstvenom savetu Srbije, vrhovnom savetodavnom telu u zdravstvu.
Pomenuću nekoliko vrlo bitnih nadležnosti koje Zdravstveni savet Srbije ima. To je, neophodno je reći da Zdravstveni svet Srbije, jedna od njegovih zakonskih nadležnosti jeste da donosi planove i strategije u reformi zdravstva. To je vrlo bitno zato što telo koje je sastavljeno od eminentnih stručnjaka koje danas vidim kao predlog, pre svega, uliva poverenje u domenu ove nadležnosti koju danas pominjemo.
Takođe, jedna od nadležnosti Zdravstvenog saveta Srbije jeste i usklađivanje standarda sa zdravstvenim standardima koji postoje u EU, zatim, koordinacija sa Ministarstvom zdravlja, koja je definitivno neophodna u cilju poboljšanja nivoa kvaliteta zdravstvene zaštite u našoj zemlji, strategija edukacije zdravstvenih radnika itd.
Ono što je posebno interesantno i posebno značajno, naveo bih, jeste značaj i nadležnost Zdravstvenog saveta u pisanju posebne obrazovne politike, koja je vezana za upisnu politiku na fakultetima i upisnu politiku u školama zdravstvene struke. Ovo je posebno značajno, pre svega, znajući da se nalazimo u jednoj situaciji kada postoji jedan veliki broj zdravstvenih radnika određenih profila na birou, i s tim u vezi, mislim da će Zdravstveni savet definitivno dati najbolje smernice da, ne samo smanjimo broj takvih profila na birou, već i da na adekvatan način u realnom životu i te ljudi uposlimo.
Takođe, kao čovek koji se pored medicine bavim i obrazovanjem zdravstvenih radnika, moram reći da značaj Zdravstvenog saveta Srbije u procenjivanju kvaliteta kontinuirane medicinske edukacije je veliki i, rekao bih, dominantan u ovoj oblasti.
Mi, zdravstveni radnici, posebno znamo koliko je značajno da svako od nas prati struku i da to praćenje bude propraćeno adekvatnim sagledavanjem i analizom od strane i Zdravstvenog saveta Srbije, koji prati programe, i Komore lekara, koja je dužna i ima, pre svega, nešto drugačije nadležnosti.
Ono što je vrlo bitno, jeste da, čitajući, kažem, ova imena koja su predložena, a govorim o ljudima koje znam, moram priznati da zaista imam mišljenje i stav da će kontinuirana medicinska edukacija u narednom periodu biti značajno bolja, značajno pažljivije analizirana u ovom periodu i, u svakom slučaju, doprineti boljoj organizaciji zdravstvene službe i boljem sagledavanju i lečenju pacijenata.
S tim u vezi, samo moram reći da, u skladu sa ovim činjenicama koje sam izrekao, apsolutno mislim da ćemo u danu za glasanje podržati ove predloge i želim im sav uspeh. Hvala puno.
Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, poštovana ministarko, članovi njenog tima, uvažene kolege narodni poslanici, pre svega, zgrožen sam ovom poplavom diskusija opozicionih poslanika koji ne nude odgovor na suštinska pitanja. A suštinsko pitanje jeste – zašto je oblast poput ekologije korišćena za pljačku?
Pitaću kolege i kolege koji su upućeni i koji se pozivaju da su bili upućeni u oblast ekologije i projekte vezanih za deponije, sledeće - Da li su upoznati sa slučajem deponije u Prokuplju? Da li znaju o čemu se tu radi i šta se tu dogodilo? Evo, ja ću vam reći, pošto ja njih, iskreno, i ne očekujem odgovor.
Naime, planirana je izgradnja deponije na prostoru opštine Prokuplje i došlo se do toga da je urađen i projekat, praktično, došlo se skoro do kraja što se tiče tog administrativnog dela. Nakon toga, kad je trebalo da se pređe na realizaciju i pre ubodenog ašova, što bi se reklo u žargonu, dakle, pre započinjanja bilo kojih radova, biva imenovan čovek samo na jedan dan da bude direktor eko-fonda opštinskog. Novac se prebacuje iz Republike i novac sa tog računa odlazi firmi „Alpina“, koja je danas u stečaju a koja je trebala da bude izvođač radova na toj deponiji.
Nakon toga, novac ostaje kod „Alpine“ jedan duži vremenski period i nakon toga pod velikim pritiskom, pre svega tada opozicionih stranaka i opozicione stranke SNS, deo novca biva vraćen u budžet Republike Srbije, ali nažalost deo novca zauvek ostaje u toj fiprmi koja je u stečaju i ko zna sve ko koga.
Upravo zato celokupnu priču koju danas slušam od strane pojedinih opozicionih poslanika, ja mogu samo da je okarakterišem kao takvu priču u koju niko u ovoj državi ne može da poveruje, a naročito ne građani Prokuplja zato što smo opečeni time da sve ono što je obećavano, da sve ono što je urađeno, da sve te nazovi plemenite ideje o kojima pričate danas su zloupotrebljene za vreme bivše vlasti.
Ono što je takođe razočaravajuće, jeste da oblast poput ekologije ne bi smela da bude zloupotrebljavana na taj način i ono što insistiram i od vas gospođo ministarka, ja vas molim podrobno proanalizirate taj predmet deponije u Prokuplju, a reći ću vam još jednu stvar koja je takođe katastrofalna. Opština je garantovala 31 milion dinara menicama, sopstvenim menicama, koje nigde nisu zavedene u opštini Prokuplje.
Nama je došlo sad pre mesec dana, dva meseca poziv iz ministarstva da taj novac treba da se vrati jer deponije nema, nema ničega. Ja vas molim pre svega zbog toga što će ovo dobiti verovatno i sudski epilog i zbog toga što su i građani iznevereni i izneverena apsolutno naša očekivanja da sve to shvatite ozbiljno i da nam prenesete na nekom od narednih sastanaka i sednica šta je urađeno na tu temu. Hvala.
Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, uvažene kolege narodni poslanici, zaista razumem potrebu za donošenjem novih zakona iz paketa vojnih zakona, pre svega iz razloga što smatram da će se na taj način otkloniti problemi i nedostaci koji su uočeni u toku praćenja, sprovođenja već važećeg zakona, Zakona o izmenama i dopunama Zakona o odbrani.
Ono što mogu reći kao svoj lični stav jeste da se na taj način vrši preko potrebno usaglašavanje pravnog sistema, odnosno promena pravnog sistema u Republici Srbiji koje su stupile na snagu nakon donošenja prethodnog, dakle, važećeg zakona o odbrani.
Takođe, smatram da je jedan od vrlo bitnih razloga za donošenje ovog zakona upravo otklanjanje višestrukog uređivanja istih ili sličnih nadležnosti, što je vrlo bitno, ali isto tako mislim da je u ovom zakonu takođe lepo obuhvaćeno i to da se više nadležnosti koje se ponavljaju u nekoliko zakona koji regulišu oblast odbrane, na taj način urede, a sve ovo zajedno doprinese efikasnijem funkcionisanju sistema odbrane.
Međutim, ja ću navesti takođe i nekoliko momenata gde mislim da je napravljen vrlo značaj pomak u odnosu na raniji zakon. Navešću sledeće. Samo donošenje zakona o izmenama i dopunama Zakona o odbrani možemo reći da danas ima apsolutno pravno utemeljenje. Podsetiću da je članom 7. stav 2. alineja 1. definisan godišnji plan upotrebe Vojske Srbije i drugih snaga odbrane u multinacionalnim operacijama.
Kada je donošen prethodni zakon, dakle važeći zakon o odbrani, sporno je bilo upravo utemeljenje ovog plana u strateškim dokumentima. Naime, tada se zakonopisac pozivao na Strategiju nacionalne bezbednosti Republike Srbije, na Strategiju odbrane Republike Srbije i Strategijski pregled odbrane Republike Srbije.
Međutim, ono što je vrlo značajno jeste da su upravo ovi strategijski dokumenti bili u skupštinskoj proceduri i ono što je vrlo značajno jeste da čak i nacrt strategijskog pregleda nije ni bio dostupan javnosti. Za razliku od toga kako se tada radilo, danas već postoje usvojeni strateški dokumenti, tako da i ovaj zakon ima apsolutno pravno utemeljenje.
Drugi momenat koji je takođe vrlo bitan jeste jedna velika zamerka u ovom prethodnom važećem Zakonu o Vojsci jeste član 14a. Ta zamerka još kada je bio donošen je više puta iznesena. To je član kojim se zabranjuje profesionalnim pripadnicima vojske da učestvuju u udruženjima koja se bave tematikom odbrane. Ovim članom tadašnje Ministarstvo obrane je upravo manifestovalo zatvorenost prema građanskom društvu.
Isto tako, ovakvo rešenje je, što je vrlo bitno, u suprotnosti sa načelima demokratskog civilnog društvo. Što je još gore, taj član je takođe bio sporan iz razloga što je bio suprotan članu 141. Ustava koji propisuje da je Vojska Srbije pod demokratskom civilnom kontrolu. Ali, suprotno Zakonu o Vojsci, tačnije članu 29. Zakona o vojsci, koji kaže takođe o demokratskoj civilnoj kontroli koja propisuje da su subjekat ove kontrole, između ostalih, i građani, pa samim tim i njihova udruženja. Podsetiću da je ovaj zakon izglasala bivša vlast 2009. godine.
Članom 6. novog zakona predlaže se upravo izmena u članu 14a kojom se profesionalnim pripadnicima Vojske Srbije, umesto zabrane, omogućava da, uz saglasnost ministra, oni aktivno participiraju u udruženjima gde je upravo tematika odbrane, odnosno gde se ostvaruju značajni ciljevi vezano za odbranu i vojsku naše zemlje. Na taj način se omogućava načelo demokratske civilne kontrole nad vojskom, ali i prezentuje se apsolutna otvorenost Ministarstva odbrane prema građanskom društvu. Upravo je to jedan neposredan odgovor na neargumentovane napade Zaštitnika građana na vojsku, ministra, VOA. Kada smo već kod VOA-e, ne mogu a da ne pomenem upravo ono što je maločas izrečeno, a to je kupovina opreme za prisluškivanje u vreme prethodne vlasti.
Dakle, moje pitanje je upućeno direktno ministru odbrane i to je nešto što nije samo pitanje mene kao narodnog poslanika, već nešto što sigurno interesuje građane Srbije, a to je – da li su tadašnji opozicioni lideri bili prisluškivani u periodu bivše vlasti, ko je prisluškivan, koga je tadašnji ministar, odnosno nadležne službe prisluškivale, zašto je oprema kupljena bez znanja i saglasnosti naših nadležnih službi koje odlučuju o tome? Molim vas, pre svega u cilju informisanja javnosti i naših građana, da nam date odgovor na to pitanje i jednom detaljnom istragom ustanovite o čemu se ovde zapravo radi.
Moj lični odgovor i odgovor poslaničke grupe SNS svakako je da mi menjamo zakon tako da sve što radimo bude još transparentnije. Hvala puno.
Poštovani predsedavajući, uvažene kolege narodni poslanici, pre svega, ja ovu problematiku sagledavam sa tri aspekta, a to su pravni aspekt, medicinski aspekt i humani aspekt. Humani aspekt je definitivno najdominantniji i mora da bude najdominantniji u ovoj situaciji, pre svega zato što obolele osobe i one osobe kod kojih nije postavljena dijagnoza definitivno pripadaju vulnerabilnim, osetljivim grupama koje moraju da imaju posebnu pažnju celokupne društvene zajednice.

Takođe, vrlo je bitno i to i razlog više je i taj što ova oblast definitivno nije uređena zakonom u našoj zemlji. Mišljenja sam da je ovaj zakon jedna dobra polazna osnova da se uredi oblast genetičkog zdravlja, koja do sada, kažem i ponavljam, nije bila uređena nijednim zakonom.

Ono što smatram profesionalno vrlo značajnim, jeste prenatalna dijagnostika kojom se utvrđuje genetično zdravlje ploda. Dakle, lekar je odgovorno lice koje informiše trudnicu i koji je upućuje na dalje pretrage, a radi utvrđivanja eventualnih genetičkih malformacija. Ono što je bitno, jeste da takav nalaz u stvari predstavlja medicinsku, etičku indikaciju za prekid trudnoće na zahtev trudnice, naravno, a koja će biti potvrđena konzilijarnim odlukama etičkog odbora ustanove i konzilijarnom odlukom lekara.

Takođe, i postnatalna dijagnostika je vrlo značajna, pre svega u smislu ranog prepoznavanja genetičkih malformacija. Međutim, ono što je bio najveći problem u ranijem periodu, jeste formiranje centralnog registra za retke bolesti. Ja ne mislim da će ovaj zakon rešiti problem u tom smislu, ali smatram da će napraviti pomak.

Takođe, vrlo je bitno i konstatovati to da pacijenti oboleli od retkih bolesti koji nemaju postavljenu dijagnozu ne mogu imati ni pravo na invalidska kolica, enteralnu hranu itd, pravo na lečenje o trošku RFZO. Na ovaj način, ja mogu samo reći da je za mene lično svaka novopostavljena dijagnoza velika i humana stvar.

Do sada su pacijenti najčešće vođeni pod različitim radnim dijagnozama ili privremenim dijagnozama, i ne samo iz proceduralnih razloga, ovo moramo naglasiti, već i iz razloga zato što je postavljanje tih dijagnoza kod retkih bolesti u nekim slučajevima jako kompleksno. To takođe treba imati u vidu i prilikom podnošenja amandmana.

Međutim, meni je posebno drago zato što je uvaženi kolega Milisavljević konačno naišao na Vladu koja će podržati zakon i koja će ga sprovesti. Ne znam da li je bilo želje da se ovaj zakon usvoji pre pet, sedam, deset godina, ali opet mi je naročito drago što će se ovaj zakon usvojiti baš sada, jer se na taj način prezentuje upravo iskrena namera Vlade da se menja sve ono što ne valja iz korena. U ovom slučaju u zdravstvu i u ovom slučaju da se pre svega uredi ona oblast koja zakonom nije uređena. Ja sam u to ubeđen. Hvala vam puno.
Prvo, meni je naročito zadovoljstvo kada i Ministarstvo zdravlja, s jedne strane, i celokupna Vlada prezentuju takav način rada da se i predlozi zakona na ovaj način usvajaju i pre svega prezentuju, ne samo jednu demokratičnost, već i jednu dovoljnu količinu samosvesti da ono što je neophodno mora proći nezavisno od toga ko ga predlaže, da li je reč o poziciji ili opoziciji. Apsolutno mislim da smo saglasni vezano za to.

Ali, vezano za ovu moju priču, koja apsolutno nema veze sa politikom, već ima veze isključivo sa mukom tih ljudi i sa profesijom, odnosno sa medicinom, retke bolesti definitivno postoje i postojale su i u ranijem periodu, i pre ovih godinu i po dana od kada su u žiži, kako kolega kaže. Ali, prvi put u budžetu Ministarstva zdravlja je postojala aproprijacija za retke bolesti tek 2012. godine. Od 2012. godine do danas ta suma koja je opredeljena ka obolelima od retkih bolesti se neprestano povećava, čak za preko 150%.

Ono što je vrlo značajno i o čemu možemo razgovarati, jeste da li je ta suma dovoljna za ukupan broj ljudi koji su oboleli od retkih bolesti? Još jednom, ovo nije niti replika, niti prozivanje, već samo konstatacija. Isto tako, postoji više nego dobra volja i više nego dobra namera i želja da se ono što ne valja promeni i da se sistem uredi na najbolji mogući način. Hvala vam puno.
Poštovana predsednice, uvažene kolege narodni poslanici, biću kratak, predlažem da se predloženi amandman odbije, iz razloga što smatram da je preduslov za početak sprovođenja izvršenja upravo provera da li je novčano potraživanje izvršnog poverioca u postupku pred sudom namireno. Tako da na taj način smatram da i sam amandman suvišan. Hvala.
Po amandmanu.
Poštovani predsedavajući, uvažene kolege narodni poslanici, pre svega izmena Zakona o izvršenju i obezbeđenju koji se odnosi na određivanje mesta nadležnosti izvršitelja urađena je sa namerom da se učini ravnomerna distribucija premeta, s jedne strane. Dakle, izmenama zakona, Komora se definiše kao organ koji će određivati ravnomernost izvršitelja u predmetima.
S druge strane, nešto što je takođe bitno jeste regionalna raspodela predmeta, kada se izvršitelj određuje prema prebivalištu ili sedištu izvršnog dužnika. Predlog da određivanje mesne nadležnosti izvršitelja treba da se odnose samo na državna preduzeća, a da privatna preduzeća imaju mogućnost odabira izvršitelja ne mogu podržati upravo iz razloga što smatram da ekskluzivnost, u bilo kom smislu, kada se određuju izvršitelji ne sme postojati jer će se upravo na taj način poremetiti oba kriterijuma koja su zakonom definisana, odnosno izmenama zakona, a takođe poremetiće se upravo ravnomernost i regionalna raspodela.
Dakle, iz ovih razloga ekskluzivnost ne sme postojati. Stoga predlažem da se amandman ne usvoji. Hvala.
Poštovani predsedavajući, uvažene kolege narodni poslanici, predlažem da se ovaj amandman na član 1. stav 4. ne usvoji zato što smatram da je predložena formulacija koja je već data u izmenama zakona jasna i decidna i jasno kaže, citiram – ako mu ne dostavi dokaz da Komora nije odgovorila u propisanom roku i odnosi se na izvršnog poverioca, čime se dobija informacija na osnovu koje je izvršitelj dužan da zaključkom odbaci predlog za izvršenje.
Mislim da je tu sve jasno i sam predlog smatram suvišnim.
Dobar dan.

Poštovani predsedavajući, uvažene kolege narodni poslanici, pre svega, ja sam očekivao da od predlagača zaista čujem adekvatno obrazloženje za amandman koji je predložen. Nažalost čuo sam samo neargumentovane napade i klevete. Takva politika kleveta i napada je i kažnjena na poslednjim izborima.

Ja mogu zaista da poručim, da su zaista bukvalno shvatili onu izreku Vinstona Čerčila koji kaže da se uspeh postiže tako što idete od neuspeha do neuspeha ne gubeći entuzijazam, ali dobro to je već stvar predlagača.

Pre svega, povodom ovog amandmana na član 12. Zakona o zaštiti uzbunjivača, mogu reći da je Vlada predlaganjem rešenja i ovakve formulacije koja stoji u pomenutom članu 12. zakona, na bliži način definisala kako se to i na koji način može obavestiti javnost, pa je tu navedeno unutrašnje uzbunjivanje, spoljašnje uzbunjivanje i uzbunjivanje javnosti.

Međutim, samim zamenom termina javnost i formulacijom koja je predložena od strane predlagača amandmana, a to je, citiram – većem broju lica, kojima je informacija neposredno upućena, ono što je najbitnije jeste da se gubi suštinski smisao, odnosno suštinsko značenje ovog člana, jer je javnost termin koji je šireg značenja i ono što je najbitnije, željeni smisao, dakle, ovog člana o kome govorim.

Takođe smatram da je termin javnost opšte poznati termin koji ne mora biti definisan predlogom zakona. S toga predlažem da se ovaj amandman ne usvoji.

 
Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, poštovani ministre, uvažene kolege narodni poslanici, povodom ovog amandmana na član 15. zakona o zaštiti uzbunjivača, lično mislim da je definisanje rokova kojim bi se oročilo okončanje postupka u ovom članu nepotrebno iz sledećih razloga. Pre svega, zato što je obaveza samog poslodavca da opštim aktom uredi postupak unutrašnjeg uzbunjivanja, a sve to u skladu sa podzakonskim aktom ministra kojim se bliže uređuje način unutrašnjeg uzbunjivanja, rokovi, ali i druga pitanja od značaja. Ono što je jako bitno jeste da upravo ovaj podzakonski akt ministra je opisan i članom 17. gore pomenutog zakona.
S druge strane, predloženo skraćenje rokova za postupanje po informaciji sa 15 na osam dana lično smatram da ne trebamo prihvatiti iz razloga što smatram da je nedovoljan period u kome može da se sa dovoljno pažnje, analize postupi po informaciji. Ono što je takođe bitno jeste da, mišljenja sam da će najveći broj postupanja po informaciji biti u značajno kraćem roku od predloženog, ali definitivno, postojaće i oni slučajevi gde će sam kompleksan problem uticati na dužinu postupanja po informaciji i da upravo zbog ovakvih primera i zbog ovakvih slučajeva treba ostaviti taj rok od 15 dana.
Tako da, mislim da su i kolege opozicioni poslanici saglasi da je pre svega obaveštavanje i uzbunjivanje zakonom dovoljno precizno utvrđeno, tako da dodatnih predloga na ovaj član mislim da ne treba da bude. Hvala puno.