Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Darko Laketić

Darko Laketić

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem.
Poštovana predsednice, poštovani ministre, uvažene kolege narodni poslanici, povodom ovog amandman na član 19. Zakona o zaštiti uzbunjivača, lično smatram suvišnim rečenicu u amandmanu predlagača. Citiram – ako se opasnost može sprečiti samo uzbunjivanjem javnosti.
Zašto? Zato što se predloženom formulacijom od strane Vlade već precizno definiše kada se javnost može uzbuniti bez prethodnog obaveštavanja poslodavca. Verujte mi, mislim, to je moj stav, ali zaista mislim da je predložena formulacija u zakonu više nego jasna i bez predloženog amandmana.
S druge strane, analiziram i ovu rečenicu koja je predložena. Tu se postavlja mnoštvo pitanja. Na primer, ko bi radio procenu da li se opasnost može ili ne sprečiti samo uzbunjivanjem javnosti? Sada govorim hipotetički na osnovu ove rečenice koja je predložena. Da li sam uzbunjivač treba to da radi? Mislim da ne i mislim da ne treba unositi dodatne nedoumice jer je apsolutno jasna i rečenica i stav o kome se govori. S toga predlažem da amandman odbacimo u celosti. Hvala.
Poštovana predsednice, poštovani ministre, članovi njegovog tima, uvažene kolege narodni poslanici, pre svega svi smo zajedno svesni situaciji u zdravstvu, svi smo svesni da novca nema, a isto tako smo svesni i neophodnosti da se reforme u zdravstvu što pre učine.

Ono što bih hteo da kažem jeste da ova diskusija na ovaj način izlaganja, predlaganja i saopštavanja određenih ideja po meni nije dopustiva. Evo iz kojih razloga. Pre svega, građani moraju znati da je sadašnja opozicija za vreme svoje vladavine u ranijem periodu zaista imala mogućnost i priliku da promeni, ne samo upravni odbor, nego da učini sve one neophodne reforme u zdravstvu koje su zaista i tada bile neophodne kao i danas. Međutim, to nisu učinili. Sada traže da se poveća na ovaj način njihovim predlozima. Oni obrazlažu da se na taj način povećava briga u finansijskim sredstvima, ne samo u RFZO, već da se na taj način poveća kontrola tih sredstava.

Lično mislim da će se na ovaj predloženi način sa izmenama u Upravnom odboru RFZO uspostaviti ta preko potrebna kontrola trošenja novca, a svesni smo još jednom o kakvim aferama se priča u javnosti unazad nekoliko dana ili desetina dana. Dakle, značajno je da postavimo stvari na svoje mesto. Značajno je da sve ono što se dešavalo unutar, ne samo RFZO, već unutar zdravstvenog sistema uopšte, pre svega ne dopustimo da se dogodi više.

Isto tako, čuo sam od opozicionih poslanika jednu konstataciju da upravni odbor u ovom formatu koji je do sada postojao nije bio dobar i da ti ljudi koji su bili u upravnom odboru nisu branili interese onih osiguranika koji su ih delegirali, ako sam dobro razumeo. Čemu onda ne menjati? Evo, imamo predlog da se to promeni, a to je praktično uvod u reformu o kojoj pričamo danas, jer fondovska sredstva, pa gde se troše fondovska sredstva? Troše se u zdravstvu, troše se za osiguranike, troše se za prostor, za opremu itd.

Ono što je vrlo bitno jeste da pre svega sada kada se predlaže promena nečega što nije dobro, sada je to problem. Iskreno, ja tu ne vidim problem. Ja sam video problem u ranijem periodu i kada pored ovakvog Fonda i ovakvog Upravnog odbora Fonda koji je bio u ovom formatu, sa predstavnicima mnogih osiguranika u sastavu od 21 člana, opet nije bilo odbrane interesa tih ljudi koji su ih delegirali i tih branši.

Ono što je takođe sigdifikantno, mislim da ta praksa da se uvek proguta nešto, a u ovom slučaju to je član upravnog odbora u predlogu, mislim da treba da pripada prošlosti. Hvala vam puno.
Hvala vam, gospodine predsedavajući.
Pre svega, ja zaista ne razumem opozicionog poslanika koji me je pomenuo u diskusiji, evo iz kojih razloga. Prvo, on objašnjava kako je upravni odbor RFZO-a bio sasvim drugačiji, kako su u upravnom odboru RFZO-a bili zastupljeni skoro svi predstavnici osiguranika i komentariše na taj način da su oni branili interese tih osiguranika a da ministarstvo nije imalo upliv u sve to što se dešavalo, a u isto vreme samo konstatuje da u tom periodu praktično Ministarstvo zdravlja nije imalo nikakav uticaj na rad RFZO-a i da je RFZO bila jedna nezavisna ustanova, institucija, koja je radila na svoj način.
Nakon toga, u svom kasnijem izlaganju me pominje kao pomoćnika ministra koji je trebao sasvim drugačije, šta je uradio sa sredstvima i finansijama RFZO-a. Mislim da je taj moj raniji sagovornik i sadašnji zaista obrazac jedne kontroverzne osobe.
Ono što mogu da kažem, na čemu ja insistiram, jeste da se utvrdi trošenje sredstava RFZO-a, ne samo u filijalama u Beogradu, već i u filijali u Nišu, da se utvrdi eventualno postojanje milionskih šteta za refundacije, koje nisu bile validne, da se utvrdi da li su postojali mrtvi ljudi koji su uvedeni u osiguranje da bi se izvršila refundacija. To je ono što mora, po zakonu, da se utvrdi i da se vidi da li se to zaista i dešavalo, i ne samo u Nišu već i u drugim filijalama. To je moj zahtev i moj predlog vama, gospodine ministre, da se i time pozabavite u nekom periodu.
Dakle, to je nešto na čemu moramo bazirati tu pojačanu kontrolu. Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, uvaženi kolege narodni poslanici, ja postavljam pitanje s kojim pravom gospodin Pavićević poziva na odgovornost ranije govornike kada većina njih nije apsolutno učestvovala u izvršnoj vlasti ili učestvovala je u nekom kratkom vremenskom pravom, s kojim pravom kada se zna da je njegov šef bio premijer države, a stranka na čijoj listi je izabran bila dugogodišnji nosilac vlasti?
Posle ovako, po meni, malicioznih komentara, ja se zaista moram okrenuti političkoj astrologiji, jer po datumu osnivanja, koliko mi se čini, mislim da je Nova stranka u političkoj astrologiji znak raka, ali je definitivno u podznaku tumora. Hvala.
Hvala.
Gospodine predsedavajući, ja nisam prijavio da sam profesor. Prvo ta ispravka. Ja sam doktor Darko Laketić, iako sam doktor medicinskih nauka.
Reklamiram povredu Poslovnika, čl. 107. i 108. Pre svega, vi ste dužni da se starate o redu na sednici Narodne skupštine, a ja smatram da sam doveden u zabludu zato što sam ja mog sagovornika u replici nazvao „profesorom Pavićevićem“ pod utiskom vašeg prozivanja. Stoga mislim da je u redu da se i vi, a i gospodin Pavićević, izvinite u to ime.
S druge strane, razumem da je oslovljavanje prijalo, ali shodno njegovim godinama zaista nisam sumnjao u njegovo zvanje i iz tih razloga mislim da sam opet na taj način doveden u zabludu. Insistiram da se, što se toga tiče, i vi izjasnite. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, uvažene kolege narodni poslanici, takođe predlažem da se ovaj amandman ne prihvati iz sledećih razloga. Svaki zdravstveni radnik kada je u pitanju medicinska dokumentacija, dakle, beleži dokumente informacije o bolesniku i svoj rad u jednu zajedničku listu. Ono što je prednost i ono što je, da kažem, preimućstvo ovog načina vođenja evidencije jeste da zajednička dokumentacija je problemski orijentisana. Praktično, zdravstveni problem pacijenta i sam pacijent se nalazi u središtu tog sistema i ovo omogućava da se upravo svi podaci, sve informacije o pacijentu i njegovom zdravstvenom problemu nalaze na jednom mestu, da su dostupni svim članovima tima.
Ono što je takođe vrlo bitno jeste, ukazati da je neophodno da ova dokumentacija ne bude preopširna. Isto tako neophodno je da ne bude nepregledna, sa nepotrebnim detaljima itd.
Takođe, sestrinska dokumentacija se može voditi posebno u tzv. izvorno orijentisanim sistemima vođenja dokumentacije. U ovom slučaju svi zdravstveni radnici imaju svoje liste, ali je zapaženo da je ovaj način zajedničkog vođenja dokumentacije bolji i pregledniji i u svakom slučaju bolji za pacijenta, nego ovaj izvorni, stoga podržavam apsolutno predlog Vlade. Hvala.
Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre i njegovi saradnici, uvažene kolege narodni poslanici, pre svega osvrnuo bih se na nekoliko vrlo bitnih stvari u vezi oba zakona.
Medicinska evidencija mogu reći da služi kao jedan značajan izvor podataka za statistička istraživanja u zdravstvu i ono što je bitno jeste da je čitav proces od interesa za čitavu državu. Ta medicinska dokumentacija se koristi za praćenje i proučavanje, pre svega, zdravstvenog stanja stanovnika, ali i za programiranje i planiranje u oblasti zdravstvene zaštite, takođe se koristi i za potrebe odbrane zemlje, za potrebe naučnog istraživanja i za druge svrhe.
Ono što je takođe bitno jeste da podaci koji su sadržani u evidencijama koriste i građani i to građani na koje se ti podaci odnose. Mogu reći da je najbitnije ono što se ovim zakonom detaljno uređuje, upravo detaljno se definiše upisivanje i obrada medicinskih podataka, što je i preduslov efikasnog upravljanja zdravstvenim sistemom.
Treba na ovaj način ići u korak sa jednim zaista značajnim napretkom tehnologije i zdravstva i na taj način će se upravo racionalizovati i na adekvatniji način pratiti zdravstveno stanje stanovništva. Mislim da je to upravo krucijalna stvar kojom se ovaj zakon bavi.
Ništa manje značajno, isto tako mogu reći da je i, pre svega, ušteda koja se pomoću ovog zakona dobija, ušteda s jedne strane, a sa druge strane taj novac će se opet usmeriti, gde drugo, nego u zdravstveni sistem, da li u opremu, da li u prostor ili tamo gde već treba.
Na kraju, ovo je zakon kojim se stvaraju preduslovi za uspostavljanje jednog jedinstvenog informacionog sistema koji će omogućiti i veći konfor pacijentu s jedne strane, ali i efikasniji rad zdravstvenog osoblja s druge strane. Sve ovo, uz racionalizaciju i smanjenje broja članova Upravnog i Nadzornog odbora Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje, mogu reći da ukazuje na jednu značajnu dozu ozbiljnosti sa kojom se pristupa reformi zdravstva.
Takođe, zahvalio bih se i kolegama iz opozicije koji su shvatili značaj oba zakona, naravno ne svi, i konstruktivno pristupili ovoj diskusiji.
Citirao bih Karla Gustava Junga koji je rekao da ništa ne možemo promeniti dok to ne prihvatimo i da osuda ne oslobađa već tlači. Na taj način, zaista mogu pohvaliti opozicione poslanike zato što su prihvatili neminovnost promena i progresivne ideje koje im se nude i činjenica je da zajedno moramo da menjamo sve ono što je bilo loše u zdravstvu za vreme perioda bivše vlasti.
Takođe, čuo sam ovde od ranijih govornika vezano za sredstva iz Republičkog fonda zdravstvenog osiguranja. Mogu reći da je mnogo manji problem prebacivanja sredstava Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje u budžet PIO, mnogo je manji to problem od sistematskog isisavanja novca iz Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje i slivanje u džepove pojedinaca, o čemu bruji javnost prethodnih dana. Mislim da je to realno tako.
S druge strane, isto tako mogu konstatovati, u više navrata sam čuo iz usta mojih uvaženih kolega, da je neophodno hitno sprovesti analizu troškova finansijskih sredstava iz budžeta RFZO i u periodu vladavine prethodne bivše vlasti. Ja se apsolutno slažem sa tim i zaista treba utvrditi gde su ta sredstva išla, ali isto tako moram citirati Ivana Sergejevića Turgenjeva, koji je rekao da je istina koja nije izrečena u pravo vreme gora od laži. Hvala puno.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministri, uvažene kolege narodni poslanici, pre nego što krenem sa izlaganjem, pohvalio bih rad Vlade i poštovanje svih zakonskih okvira i rokova koji su vezani za rebalans budžeta.
Mogu samo konstatovati da od kada Srpska napredna stranka učestvuje, dakle, participira na bilo koji način u vlasti, mogu reći da su i budžeti dolazili u Ustavom i zakonom zagarantovanom roku.
Podsetiću da su do 2012. godine, odnosno zaključno sa budžetom za 2013. godinu budžeti skoro po pravilu dolazili van zakonskog roka, a nekada i u minut do ponoći 31. decembra.
Mnogi se sećaju šta se dešavalo za budžet koji je rađen za 2009. godinu, kada su se pravili dogovori sa određenim poslaničkim grupama da ne uzimaju učešće po amandmanima samo zato da se ne bi išlo na privremeno finansiranje. Zašto do tada nijedan budžet nije došao u zakonskom roku, a sada su pojedinim opozicionim poslanicima puna usta rokova i datuma?
Prvo bih u svom izlaganju spomenuo onaj deo rebalansa koji se tiče zdravstva. Još kada smo razgovarali i diskutovali o Zakonu o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje, rečeno je da ukoliko prikupljena sredstva koja će se uliti u budžet Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje ne budu dovoljna za sprovođenje adekvatne zdravstvene zaštite stanovništva, rebalansom će biti opredeljena sredstva iz budžeta. I sam sam učestvovao u raspravi i dao adekvatan doprinos prilikom tog zasedanja.
Upravo ovo je odgovor svima onima koji su tada sa nepoverenjem pričali o tome. Naime, nijedan transfer u zdravstvu neće biti ugrožen i građani mogu biti spokojni, jer će sva prava koja su vezana za obavezno zdravstveno osiguranje ostvarivati kao i do sada.
S druge strane, isto tako smo svesni da su mere fiskalne konsolidacije teške, ali da bez tih mera definitivno nije moguće pokrenuti i oporaviti privredu.
U sklopu i zajedno sa tim merama ja posmatram ovaj današnji rebalans budžeta. To je ono sa čim raspolažemo i sa čim možemo planirati.
Da su ranije vlasti bile odgovornije sada ne bi došli u situaciju da se borimo za redovno isplaćivanje penzija i zarada, tako da na osnovu svih problema i nedaća sa kojima se ova Vlada susreće, a koje je nasledila od bivših vlasti, mogu samo reći da su srpske vlade od 2000. do 2012. godine definitivno bile najgore od dolaska Slovena na Balkan. Drugačije ne mogu da iskomentarišem.
Danas ću akcenat staviti na razloge zašto je budžet takav kakav jeste i zašto se Vlada susreće sa ovakvim problemima. Bivša vlast je za vreme svoje vladavine uništila srpske fabrike, proizvodno i izvozno orijentisana preduzeća i, ono što je takođe vrlo loše, drastično uvećala administraciju negde nažalost čak i za deset puta.
Šta reći i kako opisati činjenicu da je hiljadu najkvalitetnijih, najboljih srpskih preduzeća privatizovano za oko dve milijarde evra, ako se to tako može reći, prodato ili privatizovano? Nažalost, mnogo tih preduzeća danas više ne postoje, što je još gore od toga.
Isto tako, moram sve ovo predstaviti na primeru jednog malog grada u Srbiji odakle dolazim, a to je Prokuplje i tako je u većini gradova u Srbiji.
Naime, Prokuplje je privatizaciju dočekalo sa 10.700 zaposlenih, od čega 6.700 u privredi. Evo šta su uradili: kompanija „Prokupac“ u stečaju, preduzeće „Milan Toplica“ u stečaju, više od decenije voda otiče u reku Toplicu, kompanija „Topličanka“ u stečaju, kompanija „Fijaz“ u stečaju, fabrika obojenih metala pred stečajem, fabrika šupljeg stakla u stečaju, fabrika ravnog stakla u stečaju, preduzeće „Univerzal promet“ u stečaju, preduzeće „Toplica“ u stečaju, trgovinsko preduzeće „Trgopromet“, sada doo „Trgopromet“ sa dva zaposlena radnika.
Gospodo draga, sva ova preduzeća su upošljavala preko pet hiljada ljudi, preko pet hiljada radnika. Možete samo zamisliti i pretpostaviti sa kakvim kapacitetom su ona punila srpski budžet, da, budžet o kome danas raspravljamo, onaj isti budžet čiji danas rebalans radimo. Svi ti ljudi su ostali na ulici. Zašto je nekome trebalo da uništi višedecenijski trud generacija? Da li je to urađeno da bi se funkcioneri bivše vlasti materijalno obezbedili, iako im je to bio prvi posao u životu, ili su ga dobili i bez završenog fakulteta?
Mi danas od opozicionih poslanika neprestano slušamo o tome kako problemi sa budžetom nemaju veze sa njihovom vladavinom, kako se kasni sa rebalansom itd. Posle takvih sramnih efekata kvazi privatizacije, da je tako nazovem, oni imaju obraza da to pitaju i da komentarišu budžet.
Danas je njima lako da postavljaju populističke zahteve i da daju populističke izjave i da pokušaju po ko zna koji put da obmanu građane Srbije. Međutim, hrabrost leži u tome da se radnicima kaže istina, drage kolege.
Ono što ja vidim jeste da gospodin Vučić zaista politiku poima kao sudbinsko i životno pitanje gde je porez veći od smrti. To dokazuje njegova rečenica - obećavaću manje, trudiću se da uradim više. Ja sam to prvi put u životu čuo, ne u toku bavljenja politikom, već u životu. Daleko od toga da je neko to pokušao da ugradi u politički genom stranke koju vodi, kao što je uradio on. U ovom slučaju se zaista dokazuje da je iskrenost najbolja politika, kao što je to nekada davno rekao Bendžamin Frenklin.
Moja poruka, pre svega opozicionim poslanicima i opoziciji u celini, jeste da zaista insinuiranjem, vređanjem, nipodaštavanjem onoga što je jedna iskrena želja da se uradi kako treba mislim da neće uraditi ništa. Moja poruka je da gospodin premijer Vučić ima takvu podršku građana da bi mogao poput Vladimira Klička u teškoj kategoriji da ujedini sve titule premijera. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, članovi njegovog tima, uvaženi narodni poslanici, pre svega ja bih se osvrnuo prvo na ono što najviše interesuje naše građane, a to je da rok za zamenu zdravstvenih knjižica ne utiče na pravo osiguranika iz obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Dakle, dok traje ova procedura zamene papirnih zdravstvenih knjižica u elektronske, svi osiguranici će imati osiguranje i zdravstvenu uslugu na isti onaj način na koji su imali i do tada.
Takođe, smatram da je rok koji je dalo Ministarstvo zdravlja i Republički fond za zdravstveno osiguranje, a to je 31. decembar 2016. godine, rok koji je optimalan za uslugu izrade personalizacije i distribucije zdravstvenih kartica, ali sam isto tako ubeđen, kao i gospodin ministar, da će rok za sprovođenje ovog projekta biti značajno kraći i ubeđen sam da će i procedura biti transparentna, tako da u tom smislu zaista nemam dilemu.
Što se tiče ugovora koji je pomisao kolega iz opozicije, samo ću reći da je osnovni ugovor i dva aneksa, kojima je cena definisana, govorim o ceni elektronske kartice, da su potpisani u toku 2010. godine. Koliko se sećam, ugovor je potpisan februara meseca, prvi aneks 8. marta 2010. godine, a drugi aneks 10. maja 2010. godine, kada su definisane cene elektronskih kartica. Prvo je bilo 5,16 ugovorom, nakon toga 3,87 i nakon toga 2,96 evra bez PDV-a. Svi ugovori su potpisani za vreme vladavine DS. Hvala puno.
Poštovana predsednice, poštovani ministre, poštovani državni sekretari i članovi njegovog tima, pre svega isprovociran sam zaista delom izlaganja opozicionih poslanika.
Pojedina izlaganja opozicionih poslanika vidim kao bežanje od suštine, i to na sledeći način. Poslednjih petnaestak godina, politička elita je temeljno opljačkala i izdala državu. Izdala je naciju, narod, izdala je svaku porodicu.
Sa medicinskog aspekta, odnosno medicinskim žargonom rečeno, nama su prebili i ruke i noge, razbili lobanju, ali su nam zapatili i stidne vaši da se u manjku posla nečim zabavljamo, ja tako vidim tu njihovu priču, tako da danas oni ne govore o suštini zakona i značajnim detaljima i momentima koji su vezani za zakon, već čuli ste svi o čemu se ovde danas govori.
Preći ću zaista na temu današnje skupštinske sednice. Lično smatram da je uvođenje elektronskih zdravstvenih knjižica kao ličnih dokumenata u pravni sistem pre svega potreba osiguranika da na adekvatan način, koji je siguran, komforan, pre svega ima adekvatan pristup zdravstvenog sistema. To je suština.
Ono što je takođe bitno jeste da je informatičko društvo prioritet. Pre svega, to je standard i stvarnost i zahtev vremena u kome živimo i uvođenje informacionih tehnologija, pre svega možemo reći da su imperativ.
Pravni osnov za uvođenje kartica iz zdravstvenog osiguranja je u svim pozitivnim propisima i strategijama Vlade Republike Srbije, a naročito u Zakonu o zdravstvenom osiguranju.
Zamena papirnih dokumenata elektronskim je apsolutno jedan proces, deo procesa usklađivanja sa evropskim standardima. Nije ovde reč samo o elektronskoj zdravstvenoj knjižici, govorim i o ličnoj karti, vozačkoj dozvoli, saobraćajnoj dozvoli, pasošu, mi u sklopu usklađivanja sa evropskim standardima moramo uskladiti i dokumentaciju o kojoj govorimo.
Međutim, naveo bih i prezentovao i pitanje u Upitniku Evropske komisije, tačnije u Poglavlju 2 koje govori o slobodi kretanja radnika. Govori se o evropskoj kartici zdravstvenog osiguranja i pitanje 37 glasi – Da li imate elektronsku nacionalnu zdravstvenu knjižicu i ukoliko je nemati, da li planirate je uvedete i u kom vremenskom periodu?
Tadašnja vlada je odgovorila, dala sledeći odgovor, u Republici Srbiji još nije uvedena elektronska nacionalna zdravstvena knjižica. U toku 2010. godine sprovodiće se pilot projekat zamene isprava zdravstvenog osiguranja kroz uvođenje elektronske zdravstvene knjižice osiguranim licima sa teritorije grada Valjevo.
Planirano je da u toku 2011. godine se otpočne sa sukcesivnom zamenom, odnosno uvođenjem elektronske zdravstvene knjižice za sva osigurana lica na teritoriji Republike Srbije. Očekuje se da ovaj postupak sukcesivnog uvođenja elektronskih zdravstvenih knjižica bude okončan 30. juna 2012. godine, odnosno da do 1. jula 2012. godine sva osigurana lica na teritoriji Republike Srbije, imaju elektronske zdravstvene knjižice.
`Međutim, ja bih naglasio da informatizacija u zdravstvu i uopšte uvođenje elektronske zdravstvene knjižice ima mnogo veći značaj za nas i naš zdravstveni sistem i državu iz sledećih razloga. Govorim sada i na ovaj način daću odgovor svim ovim opozicionim poslanicima koji su postavili pitanje šta će to značiti za naše građane?
Evo šta će značiti našim građanima uvođenje ovog dokumenta. Prvo, visok stepen bezbednosti. Kada govorimo o visokom stepenu bezbednosti, činjenica je dakle da će se na toj kartici makroskopski videti samo ime i prezime, datum rođenja i LBO broj koji je značajan Republičkom fondu. Dakle, tu se neće videti svi oni lični, da kažem, vitalni podaci koji su vezani za osiguranika, počev od osnova osiguranja, matičnog broja, prebivališta, itd. To je po meni vrlo značajno jer se na taj način čuvaju i štite lični podaci.
Zatim, automatizacija procesa overe. Uvođenje elektronskih zdravstvenih kartica, dobija se opet i na ovom polju mnogo, zato što se prilikom uplate doprinosa, same kartice će se automatski obnavljati njihov rok važenja, to je vrlo bitno. Dakle, neće biti lepljenja markica, neće biti izdavanja novih dokumenata, već će se elektronskim putem sagledavati ko je uplatio od poslodavaca doprinos i na taj način odmah i na ovom dokumentu videti do kada taj dokument važi.
Ono što je vrlo bitno jeste i taj finansijski deo o kome ću kasnije govoriti, sada govorim o ovim drugim benefitima koje ova kartica pruža. Dakle, nema više lepljenja markica, čekanje na šalterima RFZO, nema više utroška svih onih resursa poput papira, tonera, itd. Dakle, reč je upravo o benefitima te prirode.
Zatim, kartica važi 10 godina. Nova zdravstvena kartica omogući će promenu mesta prebivališta, promenu ličnih podataka bez fizičke zamene dokumenta, to nije bilo moguće do sada. Svaka promena koja je bila vezana za podatke osiguranika, morala je biti praćena izdavanjem novog dokumenta. Sada se ti podaci menjaju u bazi RFZO, a nakon toga sa istim dokumentom, praktično pacijent ide u zdravstveni sistem.
Zatim pomoć slabovidima. Ovo će biti jedan od retkih dokumenata koji na sebi će imati, odnosno koji sadrži Brajevu azbuku i na taj način ćemo pomoći slabovidima da koriste ovaj vrlo značajan dokument.
Zatim, više vremena za pacijente. Kako? Svedoci smo neretko da postoje redovi ne samo za lekara, već red za overu recepata, red za predaju knjižice, za nošenje kartona, itd. na ovaj način prostim provlačenjem kroz sistem skraćuje se taj period administracije, tako da će lekar imati mnogo više vremena za pacijenta nego što je to ranije bilo.
Zatim, olakšava se provera važenja same dokumentacije, odnosno zdravstvene knjižice. Pre svega, pojednostaviće se provera zato što direktnim provlačenjem kroz sistem videće se dokle ta knjižica važi.
Sada ću reći nešto više o uštedama. Svake godine Republički fond zameni oko 2,2 miliona papirnih knjižica, pre svega iz razloga što se desi promena prebivališta, promena u bilo kom statusu vezano za osiguranika. Godišnja cena, godišnji troškovi za sve to iznose 45 miliona dinara. Tih troškova više neće biti.
Isto tako, ono što je vrlo bitno jeste ušteda koja se odnosi na poslodavca. Svake godine procedure overe markicama koštaju blizu 400 miliona dinara. Na ovaj način praktično te procedure više neće koštati ništa. Dakle, ušteda se meri milionima dinara uvođenjem ovog vitalnog dokumenta.
Paralelno sa uvođenjem elektronske knjižice radi se na uvođenju kompletne informatizacije zdravstvenog sistema, integrisanog informatičkog sistema putem koga će se, prvo, čuvati veliki broj podataka osiguranika, podataka građana u jednoj bazi, gde će biti svi podaci koji su relevantni za materiju o kojoj pričam. S druge strane, uspostaviće se takva elektronska evidencija prava koju osiguranici ostvaruju u zdravstvenim ustanovama da će Republički fond u svakom trenutku imati evidenciju koje pravo iz obaveznog zdravstvenog osiguranja je osiguranik ostvario u određenoj zdravstvenoj ustanovi, što je, složićete se, možda i krucijalna stvar u tome da se uštede ostvare na najbolji mogući način.
Apsolutno podržavam i odluku ministra i odluku ljudi koji vode zdravstveni sistem da elektronska zdravstvena kartica bude podržana i prepoznata u sistemu.
Sada bih odgovorio na nekoliko pitanja koja sam čuo od strane opozicionih poslanika. Jedno od pitanja je bilo kašnjenje u sprovođenju zakona. Apsolutno sam saglasan da se desilo kašnjenje. Ako sagledamo kada je zaključen ugovor između NBS, s jedne strane, i RFZO-a, s druge strane, a to je 2. februar 2010. godine, dakle, pre usvajanja Zakona o izmenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju, a stupio je na snagu 9. avgusta 2011. godine, dakle, to je bilo vreme apsolutne vladavine bivšeg režima, predmet ovog ugovora je usluga izrade personalizacije, distribucije zdravstvenih kartica u ukupnoj količini sedam miliona komada, kao i dinamika isporuke. Prva faza do 30. juna 2010. godine, druga faza 30. jun 2012. godine, kada je i planiran završetak realizacije projekta. Ono što je najbitnije, ugovorena jedinična cena u tom osnovnom ugovoru je od 5,16 evra.
Dakle, ovaj posao koji je započet i projektovan da se završi do 30. juna 2012. godine nam je ostavio bivši režim, s tim da je to po njima tada bio optimalan način da se uredi zdravstveni sistem, a sada odjednom naprasno nije.
Ono što je takođe bitno vezano za kašnjenje u ovim rokovima jeste da je stvorena takva atmosfera u javnosti da je uvođenje ovog dokumenta kritikovano zbog ekonomske krize, finansijske situacije, ne sagledavajući prednosti uštede koje građani imaju uvođenjem ovog dokumenta. To potvrđuju i stavovi Poverenika za informacije od značaja, gospodina Saše Jankovića, ali i gospodina Dušana Milisavljevića, tadašnjeg predsednika Odbora za zdravlje, koji su bili žestoki protivnici uvođenja ovog dokumenta.
Za to postoji i stenogram sa sednice Odbora za zdravlje. Postavio bih pitanje, pošto sam pročitao taj zapisnik, kako je to moguće? Evo, pročitaću. Gospodin Dušan Milisavljević je rekao: „Pozitivan stav imam prema uvođenju jedinstvenog invformacinog sistema u Srbiji, umrežavanju svih institucija u zdravstvu i uvođenju elektronskog zdravstvenog kartona radi lečenja pacijenata, ali ne podržavam uvođenje elektronskih zdravstvenih knjižica, te da je preporuka EU pogrešno protumačena“.
Imam nekoliko pitanja. Kako je moguće da je tada predsednik Odbora za zdravlje predložio da se ne poštuje zakona koji je Skupština donela? Isto tako, kako se može uvoditi jedinstveni informacioni sistem, elektronski karton, recept itd, a da se ne uvede elektronska knjižica? Mislim da smo dovoljno ozbiljni i dovoljno svesni da jedno bez drugoga zaista ne ide i da je reč o jednom sistemu gde ukoliko se jedna komponenta ne uradi, ceo sistem će biti doveden u pitanje.
Doktor Milisavljević radikalno menja stav. Sada sam video da je podneo amandman kojim predlaže skraćenje roka za izdavanje elektronskih kartica - umesto 31. decembar 2016. godine na 31. decembar 2015. godine.
Čuo sam pitanje i vezano za cenu zdravstvenih kartica. Prvo ću govoriti o proceduralnom delu kako se formira cena. Dakle, Upravni odbor RFZO, koji broji 21 član, daje predlog, taj predlog ide i Ministarstvu zdravlja i finansija i Ministarstvu rada i Sekretarijatu za zakonodavstvo. Dakle, mora da prođe nekoliko stepenica da bi došlo do Vlade. Predlog koji stoji od strane dela opozicionih poslanika jeste da sama kartica bude besplatna. Ako je po toj logici da izdavanje zdravstvenih kartica bude besplatno, haje da i lične karte budu besplatne. Tu je cena 1.300 dinara. Zašto i to nije besplatno? Zašto platne kartice u bankama nisu besplatne? Zašto Zaštitnik građana nema nikakvih primedbi što banke na svake tri godine menjaju kartice, a građani moraju da plate?
Tu se postavlja nekoliko drugih pitanja. Prvo, da li je moguće izdavanje kartica bez para? Drugo, ko će to da plati i iz kojih sredstava? Treće, kako je to moguće da dok su bili na vlasti imali su sasvim drugačije mišljenje? Kako to da je ugovor koji je napravljen, napravljen za vreme njihove vlasti između MBS i RFZO, zaključen 2. februara 2010. godine, definisao cenu koja je 5,16 evra bez PDV-a, a sada traže da kartice budu besplatne? Kako je moguće toliko ateriranje u tim političkim stavovima? Odakle onda pravo da se krivica za sve to prebacuje na nekog drugog? To su sve pitanja za koje da sa njihove strane postoji samo politički odgovor, a ne profesionalni.
Ono što je takođe bitno, a pomenuto je to je pitanje ovog perioda od 9. avgusta do današnje sednice, pitanje ostvarivanja prava osiguranika iz obaveznog zdravstvenog osiguranja. Pre svega, ono što je najbitnije za naše građane, za građane naše zemlje koji gledaju danas ovo skupštinsko zasedanje jeste da i u tom periodu i u narednom periodu dok se ne izdaju te elektronske kartice, oni će ostvarivati regularno svoja prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja i ničim neće biti oštećeni.
Dakle, poenta cele priče je da na ovaj način se ostvaruju višestruki benefiti koje sam već ranije pomenuo. Isto tako, u periodu do dobijanja te nove zdravstvene dokumentacije, te elektronske kartice, osiguranici će apsolutno ostvarivati svu zdravstvenu zaštitu iz obaveznog zdravstvenog osiguranja u skladu sa svim pravilnicima i zakonima ove zemlje. Prema tome, moja poruka građanima je da će zdravstveni sistem definitivno biti drugačiji, precizniji, bolji i brži kada budemo ostvarili ovo o čemu danas pričam.
Ne treba takođe posebno naglašavati, mislim da je i o tome bilo reči, da nijedna zemlja nije prvo razvila servise za čije korišćenje je neophodna kartica, pa tek onda uvodila kartica. Ovim bih svoje izlaganje završio. Hvala.
Poštovana predsednice, poštovani ministre, uvažene kolege narodni poslanici, prvo da kažem da mi je jako drago zato što je veliki broj poslanika zaista uzeo aktivno učešće u diskusiji i vidim da je tema jako bitna i materija jako bitna, ne samo za poslanike, već smatram da je značajna i za građane države Srbije.
Pre svega, zaista razumem napor predlagača da zajedno sa svima nama se nađe najbolje rešenje za određene probleme u ovoj oblasti o kojoj danas govorimo, ali reći ću svoj stav da lično smatram da ovaj amandman ne trebamo prihvatiti. Nadam se da ću imati adekvatnu argumentaciju.
Predlog da se svim nezaposlenim zdravstvenim radnicima sa visokim obrazovanjem odobre specijalizacije lično mislim da nije dobar, evo zašto. Brižljiva analiza kadrova mislim da treba da bude ta polazna osnova i temelj tog zdravstvenog sistema o kome govorimo i upravo taj red, a ne anarhija, mora biti taj primarni postulat o kome danas pričamo.
Ono što je vrlo bitno jeste da na ovaj način se ne bi zadovoljile potrebe zdravstvenog sistema, sada govorim ukoliko bi se amandman usvojio, ne bi se zadovoljile potrebe zdravstvenog sistema, a sa druge strane došlo bi do jednog neplanskog stručnog usavršavanja jednog broja lekara, što lično mislim da ne bi doprinelo unapređenju zdravstvene zaštite u našoj zemlji.
Takođe, ovaj drugi deo amandmana koji govori o predlogu za specijalizaciju, o tome pre svega predlog je predlagača da predlog odluke o odobrenju specijalizacije i uže specijalizacije donosi direktor na predlog načelnika odgovarajućeg odeljenja. Lično mislim da je postojeći način više nego dobar i postojeće rešenje, a to je pre svega da predlog specijalističkog i subspecijalističkog usavršavanja polazi od stručnog saveta. Znamo da stručni savet predstavlja jedno telo koje je sastavljeno od najznačajnijih, najeminentnijih, najomiljenijih lekara u jednoj zdravstvenoj ustanovi i mislim da stručni savet zaista predstavlja merodavno telo za taj početni akt, za tu inicijativu.
Tako da, upravo iz ovih razloga smatram da ovaj predlog, dakle ovaj amandman ne treba prihvatiti. Hvala vam puno.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, kolege narodni poslanici, svoje izlaganje ću započeti na sledeći način. Pre svega, ova izmena zakona je inače mala po obimu, ali lično smatram da će biti od velikog značaja za zdravstveni sistem.
U skladu sa osnovnim potrebama svakog zdravstvenog sistema u vidu kadrova, opreme i prostora, smatram da će ovaj predlog zakona značajno uticati na popravljanje starosne strukture lekara i povećanje broja visoko-specijalizovanog kadra, a naročito u oblasti deficitarnih grana medicine.
Na ovaj način će se neposredno popraviti situacija vezana za ovaj prvi stub zdravstva, koji sam pomenuo, a to je kadar. Time bih demantovao ranijeg govornika da na ovaj način, ovom izmenom zakona, neće doći do popravljanja situacije u tom kadrovskom smislu.
Takođe, zbog očigledne i nesumnjive diskrepance da je problema u zdravstvu mnogo, sa jedne strane, a da je para realno malo, ovo je dobar pristup rešavanja problema u zdravstvu, jer se na ovaj način, kao što je predlagač o obrazloženju rekao, praktično ne troše dodatna sredstva.
Mislim da je neophodno omogućiti mladim lekarima, mladim zdravstvenim radnicima sa visokim obrazovanjem ranije upućivanje na specijalizaciju. Mislim da je to dobar predlog i u skladu sa brižljivim planiranjem i analizom kadrova u zdravstvu.
Odobravanje deficitarnih specijalizacija zaposlenim lekarima je dobar predlog, jer osim određene mogućnosti da se sutra ti lekari zaposle u državnom sistemu zdravstva, postoji realna mogućnost da se ti lekari uposle u privatnom sistemu i da povećaju broj zaposlenih u privatnom zdravstvu, a što je cilj ove Vlade.
Suštinska razlika ovog predloga u odnosu na postojeći jeste mogućnost da lekari nakon obavljenog pripravničkog staža i položenog stručnog ispita stiču mogućnost da dobiju specijalizaciju. Druga, ne manje značajna promena jeste da će nezaposleni lekari imati mogućnost da se specijalistički usavršavaju, naravno ko bude u finansijskoj mogućnosti da to uradi, ali će imati pravni osnov, zakonski regulisanu mogućnost da se specijalistički usavršava.
Na ovaj način će se značajno povećati broj visoko specijalizovanog stručnog kadra mlađe dobi i na taj način popraviti starosna struktura zdravstvenih radnika sa visokim obrazovanjem. To je vrlo bitno. Čuli smo i od ministra, čuli smo i od mnogih kolega danas kakva je starosna struktura lekara i smatram ovaj potez više nego značajnim. Osim ovog efekta, ne manje značajno i zanavljanje deficitarnih grana medicine, stomatologije i farmacije.
Ovim aktom se posredno i neposredno utiče na povećanje broja specijalista deficitarnih grana, čime će se definitivno povećati broj ovih specijalista i mogućnost adekvatnog zdravstvenog zbrinjavanja u ovim specijalističkim oblastima. Kao krajnji ovog predloga zakona, dobiće se, uveren sam, kvalitetnija i dostupnija zdravstvena zaštita, kao jedan pošteniji model stručnog usavršavanja za visoko obrazovan zdravstveni kadar, ali i efikasnije korišćenje resursa zdravstva.
Saslušao sam izlaganja i ministra i ovlašćenih predstavnika stranaka u parlamentu. Mogu reći da je jedan deo njih zaista imao šansu da menja zdravstveni sistem zato što su bili na vlasti jedan dugačak niz godina. Međutim, to se tada nije desilo.
Ono što mogu reći jeste, nekoliko puta je pominjano bahato ponašanje u zdravstvu, mislim od strane kolega iz DS i kada se pomene bahato ponašanje u zdravstvu apsolutno imam sliku perioda vlasti DS i stranke koja je tada gazdovala zdravstvom stranke G17 plus.
Takođe, kada se govori o blokadi Ministarstva finansija vezano za prijem lekara sam čin, samo formiranje Komisije Ministarstva finansija vezano za prijeme u državnoj upravi je posledica katastrofalne finansijske situacije i devastacije naše zemlje, a koja je upravo nastala kao posledica vlasti DS.
Dakle, ovde bih razgraničio uzrok i posledicu. Takođe, moram reći da sam zaista razočaran omalovažavanjem ili nipodaštavanjem Skupštinom Srbije, ministra zdravlja i svih nas od strane dela opozicionih poslanika time što se ljudski postupak ministra prezentuje kao jeftin politički marketing time što se izlaganje, odnosno čitanje obrazloženja i informisanje građana o tome o materiji o kojoj danas govorimo opet prezentuje na jedan pežurativan način. Zaista sam razočaran.
Gospodine predsedavajući, moram vam reći da izlaganje pojedinih narodnih poslanika zaista se svelo na primitivne aluzije i uvrede. Vama se obraćam gospodine predsedavajući. Oni nisu krivi što su takvi. Njih je izopačio sistem koji su sami napravili. U tom smislu da imaju jednu neodoljivu želju za destrukciju svega onoga što je progresija. Reći ću još da ničija genetika nije tako loša i da sam stava da ukoliko usvoje dovoljno kućnog vaspitanja, dobre namere i kulture od narodnih poslanika sa ove strane biće ono što nisu danas. U suprotnom, tražim objašnjenje i izvinjenje. Hvala vam.
Poštovana predsedavajuća, odnosno predsednice, poštovani ministre, uvažene kolege narodni poslanici, koliko znam i zakon o privatizaciji i Zakon o stečaju, dakle ima apsolutnu podršku evropskih finansijskih institucija, a koliko vidim nemamo podršku ljudi koji se samo formalno deklarišu kao „evropejci“.
Dakle, zaista sam saslušao i obrazloženje predlagača, ali i svaku diskusiju po amandmanu i tragao za razlozima ovakvih predloga, dakle, „briše se“. Pričam o amandmanu broj 2, dakle, i pričam o svim amandmanima, dakle svih 94 amandmana koji su predloženi na jedan isti način, a to je sa dve reči „briše se“.
Zaista sam tragao za razlozima i motivima podnošenja ovakvih predloga amandmana. Našao sam ih u citatu, u jednom citatu pokojnog doajena novinarstva Aleksandra Tijanića koji je izrekao sledeću rečenicu kada su ga upitali da li je uzeo Zorana Živkovića da mu piše kolumnu, otvoreni citat: „Ne moguće“, rekao je, „Kako dotični da piše kada ne zna da kuca? Elem, od dana kada je ukopao prvi čokot, somelijer Živković nije više u srodstvu sa sobom“. Zatvoren citat.
Zaista mislim da sa ovim citatom i bukvalno sa ovim objašnjenjem mogu protumačiti, a možemo i svi zajedno, motive podnošenja 94 amandmana sa dve reči „briše se“. Mislim, takođe, da ova rečenica oslikava ne samo jedan gigantski poslovni poduhvat pomenutog gospodina, naravno uz subvenciju države, evo završavam, već i stanje duha. Hvala vam puno.
Poštovana predsednice, poštovani ministre, uvažene kolege narodni poslanici, zaista mislim da je ovo prvi ozbiljniji pokušaj da neko reši problem preduzeća u restrukturiranju i državnih preduzeća koja već godinama akumuliraju gubitke i generišu dubiozu.
Ozbiljnost koju je premijer uneo u novu Vladu, u rad Vlade i potezi koje vuče, definitivno govore o tome koliko je značajno i koliko je neophodno prekinuti subvencionisanje gubitaša koji na godišnjem nivou odnesu i preko 740 miliona evra.
Ono što je takođe bitno, a citirao bih i ministarku Udovički, ukoliko hitno ne počnu reforme, radićemo za kamate.
Zakon o privatizaciji se odnosi na 584 preduzeća, uključujući i preduzeća u restrukturiranju, kojih je 157. Ona budžet koštaju oko 740 miliona evra godišnje i zato je zakonom predviđeno da se njihov status okonča do aprila iduće godine, do godišnjice Vlade. Rok za privatizaciju ostalih je kraj iduće godine.
Ono što je vrlo bitno, a vezano je za Zakon o stečaju, jeste da će privatizacija biti moguća i prodajom kapitala, prodajom imovine, strateškim partnerstvom, prenosom kapitala bez naknade itd. Agencija za privatizaciju treba da obezbedi transparentnost i formiranje cene po fer i tržišnim uslovima.
Pomenuo bih i Zakon o stečaju koji pre svega treba da obezbedi uslove za bolji poslovni ambijent, efikasnije sprovođenje stečajnog postupka i sprečavanje zloupotreba i korupciju u tom procesu. Cilj je da se povećaju prava poverioca i da se otklone problemi koji su uočeni u ranijem periodu.
Ono što je naročito značajno jeste da su u ovom slučaju poverioci ti koji odlučuju o izboru stečajnog upravnika. To je vrlo značajno i zbog ubrzavanja samog stečaja i zbog efikasnosti u celom tom procesu.
Ono što bih ja hteo da naglasim jeste da privatizacija preostalih 600 državnih preduzeća neće biti pljačkaška. Ne može se desiti da 1.000 najboljih, najkvalitetnijih, najuspešnijih preduzeća u Srbiji bude prodato, ako se može tako nazvati, za dve milijarde evra. Isto tako, ta činjenica sama po sebi govori kakva je bila privatizacija.
Želeo bih da kažem gospodinu Martinoviću, nije tu, da zaista greši ako misli da su samo u Vojvodini žute dahije pravile zulum. Navešću primer privatizacije iz Prokuplja, odakle dolazim.
Naime, Prokuplje je privatizaciju dočekalo sa 10.700 zaposlenih, od čega 6.700 u privredi. Evo šta su uradili.
Kompanija „Hisar“ - nakon 5. oktobra, dva i po miliona maraka novca, robe, sirovina, akcija komercijalnih banaka i oko 1.000 zaposlenih. Nakon ispumpavanja novca od strane DOS dahija prodat „Pioniru“ i danas zapošljava oko 150 radnika.
Kompanija „Prokupac“ - pre privatizacije 72 radnika, privatizovano, trenutno pokrenut stečajni postupak.
Preduzeće „Milan Toplica“, fabrika vode - pre privatizacije 100 radnika. Privatizovan od strane ljudi protiv kojih se vodio postupak u tzv. stečajnoj mafiji. Nakon toga je poništena privatizacija, prodat „Invest international“ 2011. godine i do danas ta kvalitetna voda otiče u reku Toplicu. Tačnije, Milan Toplica je odoleo Turcima, ali ovim savremenim dahijama definitivno nije uspeo.
Kompanija „Topličanka“, industrija pamučnog prediva - upošljavala je pre privatizacije 1.200 radnika. Nakon toga, privatizovana iz stečaja. Danas su proizvodni pogoni prodati privatnicima koji su od njih napravili poslovni prostor. Nema radnika.
Kompanija „Fiaz“, fabrika azbestnih kočionih obloga – zapošljavala je 619 radnika. Danas nema radnika u „Fiazu“.
Fabrika obojenih metala – pre privatizacije 1.000 zaposlenih. Jedna od uspešnijih fabrika u Srbiji. Privatizovana je i sada oko 75 radnika radi, koji neredovno primaju lični dohodak.
Fabrika šupljeg stakla – pre privatizacije 493 zaposlena, privatizovana i sada nema radnika.
Fabrika ravnog stakla – pre privatizacije 64 zaposlena, privatizovana i sada nema radnika.
Preduzeće „Univerzal promet“ – pre privatizacije upošljavalo je oko 300 radnika. Nakon toga je iz stečaja prodato 2005. godine i sada nema radnika.
Preduzeće „Toplica“ - kupljeno iz stečaja. Nekada je imalo 160 radnika, a sada nema radnika.
Trgovinsko preduzeće „Trgopromet“ – pre privatizacije 271 zaposlen, a sada Doo „Trgopromet“ dva radnika.
Ko je kriv što je više od 5.000 radnika ostalo bez posla i zašto njihovi članovi porodice nemaju hleba?
U ime svega ovoga postavio bih pitanje - kako je moguće da je veliki broj čelnih ljudi u Demokratskoj stranci, oni koji su nastupali u ime Demokratske stranke, odjednom uspeo da se toliko materijalno obezbedi i obogati da se to za neke ne može ni izmeriti, a dobro znamo da za mnoge od njih te pozicije su bile prva radna mesta, bez radnog iskustva i prvi posao u životu? Danas oni nas ubeđuju da toga nije bilo. Kako da poverujemo na osnovu ovoga? Ko je kriv za 5.000 izgubljenih, upropašćenih radnih mesta u Prokuplju, a koliko u Srbiji?
Pitao bih – da li postoji sprega između tih ljudi koji su sistematski uništavali imovinu i sudskih organa? Da li je iko procesuiran? Takođe, postavio bih pitanje – da li su ljudi koji su oštećeni imali mogućnost da odbrane svoju imovinu ili raznoraznim varkama i pravnim smicalicama praktično nisu bili u situaciji da reše svoje probleme?
Zaista vas molim da razumete zašto emotivno govorim o svemu ovome. Jedan ogroman broj ljudi u Prokuplju je ostao bez posla i grad se nalazi na ivici socijalne bede. Sve ono što je urađeno apsolutno treba i da se procesuira, govorimo o kriminalnim radnjama i delima. Isto tako smatram da će novi zakon, zakon koji se predlaže o stečaju i privatizaciji, definitivno doneti boljitak u ovoj oblast. Žao mi je što ovakav zakonski akt nije donet i kada su drugi bili na vlasti. Hvala vam još jednom.

Whoops, looks like something went wrong.