Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Ljubica Mrdaković Todorović

Ljubica Mrdaković Todorović

Srpska napredna stranka

Govori

Povodom predloženog amandmana nezavisnih poslanika, htela bih da kažem da afirmišući mlade i stručne kadrove za prijem na rad u javno tužilaštvo, predloženim izmenama zakona oni se dodatno motivišu time što njihov prijem u radni odnos, a misli se na one kandidate koji su postigli najbolje rezultate tokom obuke i polaganja ispita, nije više u formi prednost prilikom zapošljavanja, već u formi obaveze da takvi kandidati budu primljeni u radni odnos.
Ne znam o kakvoj zloupotrebi misli predlagač ovog amandmana jer nadam se da i on zna da je zakon jednak za sve.
Ukoliko svi kandidati polože pravosudni ispit osa odlikom, biće svi primljeni u radni odnos, a u koliko se i nakon toga pojave upražnjena mesta, takva mesta se mogu popuniti sprovođenjem konkursa na koji mogu da konkurišu svi građani koji ispunjavaju zakonom propisane uslove. Hvala.
Hvala, predsedavajući.
Smatram da predloženi amandman treba odbiti i da je suvišan u predloženom zakonskom rešenju.
Naime, kada govorimo o tužilačkom pripravniku, logično je da je on obavljao pripravnički staž u tužilaštvu, za razliku od advokatskog pripravnika koji je pripravnički staž obavljao u advokatskoj kancelariji. Insistirati na tome da neko može biti primljen u stalni radni odnos samo ukoliko je ceo pripravnički staž obavljao u tužilaštvu po meni je nepotrebno, jer takvo tužilaštvo može ostati uskraćeno za kvalitetne kadrove.
Na kraju krajeva, postavlja se pitanje – šta ako je neko od kandidata samo jedan mesec proveo i obavljao praksu u sudu ili advokatskoj kancelariji, a preostalih 35 meseci je bio pripravnik u tužilaštvu? Da li i on, ukoliko položi pravosudni ispit sa odlikom, ne treba da bude primljen u stalni radni odnos? Hvala.
Hvala predsednice.
Predložene izmene i dopune ovog zakona imaju za cilj da produže rok za prikupljanje potrebne dokumentacije licima koja su podnela zahtev za legalizaciju nelegalno izgrađenih objekata.
Po starom zakonskom rešenju, rok je do 1. novembra 2014. godine, a s obzirom da znamo da je podnet veliki broj zahteva za legalizaciju, neophodno je navedeni rok produžiti kako većina prijava ne bi bila odbačena.
Međutim, smatram da je predloženi rok za četiri godine nepotrebno vremenski taj interval od četiri godine, da je to jako nepotrebno i predugačko i predloženi rok od četiri godine po mom mišljenju obesmišljava cilj zakona i nameru da se legalizacija ilegalno podignutih objekata završi u razumnom roku.
Nejasna je namera predlagača ovog amandmana da, kako kaže, zbog nesaglasnosti pojedinih zakona, rok treba produžiti za četiri godine, jer verujem da svako fizičko lice koje je već prikupilo deo dokumentacije i predalo zahtev za legalizaciju može u dodatnom roku od šest meseci da prikupi i preostalu dokumentaciju i kompletira zahtev koji bi nakon toga bio rešen u što kraćem roku. Hvala.
Hvala predsednice Skupštine.
Vlada je dala obrazloženje zašto treba odbiti ovaj amandman, ali ja bih dala i neki svoj komentar u prilog tome da treba odbiti predloženi amandman.
Naime, zdravstveni kapaciteti, kao što znamo ne stvaraju se preko noći i za njihovo održavanje je potreban kontinuitet. Oni koji su dozvolili da godinama propadaju bolnice, domovi zdravlja, ambulante, da bez ikakvog plana i realnih potreba zapošljavaju nemedicinsko osoblje i da se stvara velika disproporcija i nedostatak kadrova u zdravstvenom sistemu kao i dupliranje opreme koja stoji nekada neraspakovana, danas nas savetuju politički mudraci, neki veoma brižni ljudi, kako bi trebalo da se radi a oni su čitavu deceniju uništavali naše zdravstvo, srpsko zdravstvo, a mnogi od njih iz bivšeg režima, koliko do juče su bili perjanice bivšeg režima i na rukovodećim mestima u zdravstvenom sistemu Srbije, pa ih pitam koji su oni doprinos dali očuvanju i unapređenju zdravstvenog sistema Srbije. Neka se pohvale svojim rezultatima rada.
Trebaće nam par godina da zdravstvenom sistemu Srbije vratimo ugled koji je nekada imao u Evropi i u svetu, ali kako je to deo ukupnih reformi, ubeđena sam da će sa ozdravljenjem čitavog društva ozdraviti i naš ukupni zdravstveni sistem.
I na kraju bih rekla da u razdelu Ministarstva zdravlja postoji projekat izgradnja i opremanje zdravstvenih ustanova čiji je osnivač Republika Srbija i sredstava su planirana. Ta sredstva se odnose na održavanje i adaptaciju zdravstvenih ustanova kao i na nabavku neophodne medicinske opreme u skladu sa prioritetima u zdravstvenom sistemu. Hvala.
Hvala, predsedavajući.
Pokušaću biranim rečima da kažem obrazloženje povodom odbijanja ovog amandmana, da ne bih izazvala povredu Poslovnika.
Htela bih da kažem da kreativnost pojedinih opozicionih poslanika, pa tako i predlagača ovog i ovih amandmana prilikom pisanja obrazloženja su izuzetno velika i nadahnuta idejom da se uvek i za sve bude protiv, iako za to nema valjane argumentacije niti valjanog obrazloženja.
Mi danas ovaj zakon usvajamo zato što moramo i zato što moramo da sačuvamo supstancu koja je nagrižena i gotovo uništena, a ne zato što nam je došlo iz čistog hira da umanjujemo nečije plate i penzije. Niko od nas nije srećan zbog ovakvih mera, ali smo kao odgovorni ljudi svesni da moramo da amputiramo prst ako želimo da sačuvamo ruku.
Takođe smo svesni da ovim zakonom ispravljamo greške i marifetluke prethodnih vlada, u kojima su bili i predlagači ovog i ovih amandmana i koji su nas, na kraju krajeva, i doveli do ovakve situacije gde se danas nalazimo. Hvala.
Gospodine predsedavajući, povodom predloženog amandmana zavisnih, pardon, nezavisnih poslanika i svih njihovih predloženih amandmana, ja sam zaista fascinirana destruktivnim manirom predlaganja amandmana, ali dobro, imamo pravo na to.
Želim da istaknem da svrha novog Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o Agenciji za privatizaciju je da kao procesni instrument omogući pravilnu primenu Zakona o privatizaciji. Upravo je Zakon o privatizaciji taj zakon koji treba da stvori bolje ekonomsko okruženje i veću socijalnu stabilnost, stabilnu makro-ekonomsku politiku i sprečavanje odliva budžetskih sredstava kroz postupke planirane privatizacije, a ovaj zakon ima samo za cilj da omogući sprovođenje Zakona o privatizaciji.
Takođe, cilj je da priča o privatizaciji ne bude samo priča i mrtvo slovo na papiru kao što je to do sada bila, već da se ta priča jednom konačno završi na pravi i pravedan način. Ja očekujem da će to ova Vlada završiti, a naravno i svi naši poslanici i građani. Tako da, predlažem da se podneti amandman od nezavisnih poslanika i svi njihovi podneti amandmani odbiju. Hvala.
Hvala predsednice Skupštine.
Takođe sam i ja saglasna sa prethodnim govornikom da ovaj amandman treba odbiti. Naime, predlog da se za člana komisije bira lice koje je stručnjak u oblasti privatizacije pravnog položaja i poslovanja privrednog društva ili oblasti stečaja, smatram nepotrebnim jer se time postavlja limit pri odabiru kadrova koji kvalitetne i obrazovne kadrove može uskratiti da budu članovi komisije i zato predlažem da se ovaj amandman odbije. Hvala.
Hvala predsednice.
Gospodine ministre, nesporna je kontrolna funkcija Agencije za privatizaciju, ali ona je na to obavezna po sili zakona, odnosno po opisu posla kojim se bavi. Znači, svako kada nešto radi, mora da zna šta radi i da vodi računa o tome da se poštuje zakon.
Ovaj član zakona ima za cilj da uspostavi, kako sam razumela, dodatnu kontrolu rada Agencije u oblasti izvršenja obaveza kupca i strateškog partnera, ali, od strane ministra, odnosno lica koje on odredi ili imenuje. Ukoliko bi Agencija obavljala poverene poslove i njen direktor obrazovao komisiju kao kontrolno telo.
Nisam baš sigurna da bi tu bilo prave kontrole. Zato smatram da takvu komisiju treba da formira ministar kako bi se sačuvala i očuvala njena nezavisnost u radu u odnosu na čelnike agencije i ostvarila prava svrha nadzora i kontrola rada agencije. Zato smatram da predloženi amandman treba odbiti. Hvala.
Hvala, predsedavajući.
Pošto nam ministar nije tu, poštovani saradnici Ministarstva omladine i sporta, koleginice i kolege narodni poslanici, potpuno je jasno da Predlog zakona koji se danas nalazi na dnevnom redu uređuje i normira izuzetno dinamičnu oblast, tako da i nacionalni propisi, ali i propisi na globalnom nivou, koji su posvećeni ovoj temi, zahtevaju stalnu korekciju, dopune i poboljšanja.
Upravo danas je naš zadatak da usvajanjem novog Predloga zakona izvršimo usaglašavanje važećeg zakona sa Zakonom o sportu iza 2011. godine, ali i da unapredimo i uskladimo oblast borbe protiv dopinga u sportu sa aktuelnim rešenjima iz međunarodnih propisa.
Nova zakonska rešenja regulišu sledeće oblasti i vi ste o tome govorili u svom uvodnom izlaganju, a to su definisanje povrede antidoping pravila na način utvrđen svetskim antidoping kodeksom, način izricanja sankcija sportistima i drugim licima zbog povrede antidoping pravila, regulisanje obaveza svih sportskih organizacija u odnosu na sprečavanje dopinga, nadležnost sportskih inspektora, usklađivanje krivičnih i prekršajnih sankcija.
Pre svega, kao lekar i kao humanista, kome je ljudski život i zdravlje prioritet, moram da istaknem sva pogubna dejstva sredstava za doping koji se negativno odražavaju na celokupni zdravstveni sistem korisnika tih sredstava.
Danas znamo da postoje različite farmakološke supstance, razni stimulansi, počev od narkotika, anabolika koji su bili jako popularni 70-ih i 80-ih godina prošlog veka, zatim diuretici, lokalni anestetici, koritiko preparati, betablokatori i mnogi drugi, a njihovo pogubno dejstvo se kod korisnika manifestuje kroz oštećenje funkcije jetra, funkcije bubrega, hormonalnog dizbalansa koji kod muškaraca sportista dovodi do dinekomastije, impotencije, erektilne disfunkcije, a kod žena sportskinja dovodi do hipetrofije reproduktivnih organa, nepravilnog menstrualnog ciklusa, sa svim posledičnim konsekvencama, zatim rani prestanak rasta i mnogo toga, i mnogo toga zaista.
Osim narušavanja zdravlja, sportista koji koriste doping sredstva doping nije i ne može da bude prihvatljiv ni sa moralnog aspekta, jer nije pošteno prema brojnim sportistima koji ne koriste doping.
Kada govorimo o motivima, koji su motivi za korišćenje dopinga. Oni su brojni, pre svega, sama ličnost, nezadovoljstvo rezultatom i napretkom u sportskoj karijeri, želja sportiste da se izbori sa anksioznošću i sa stresom, etičke vrednosti, verovanje da drugi koriste doping, lako potpadanje pod uticaj drugih osoba, nedostatak samopouzdanja i nedostatak znanja o dejstvima nedozvoljenih supstanci.
Pored toga, motivi mogu da proističu iz okruženja sportista, a to su vaspitači, treneri, porodica, prijatelji, društvo, navijači, mas-mediji, organizatori, takmičenja, finansijske i materijalne nagrade, ali i nacionalni politički i ideološki razlozi. Sport koji je danas sve više prestao da bude igra, razonoda, rekreacija, postao je profesija, nažalost industrija novca i uključuje u sebe mnogo toga nedozvoljenog i opasnog, što kao krajnji rezultat dovodi do narušavanja zdravlja pojedinca.
Zabrinjavajuće je to što se u mlađim selekcijama pojavljuje tendencija upotrebe nedozvoljenih sredstava a sve u cilju postizanja vrhunskih rezultata, a u pozadini svega toga imam utisak da je novac koji je dominantan i zbog kojeg mnogi mladi sportisti svoj život stavljaju na kocku, tako da smatram da je doping u sportu smrt sport i da ga u potpunosti treba iskoreniti.
Na kraju, htela bih da kažem da spektar načina za doping se svakodnevno uvećava a testovi za otkrivanje nedozvoljenih supstanci u organizmu su ili zastareli ili prevaziđeni, ili su preterano skupi pa samim tim nestandardni. Sve ovo nam nameće obavezu da redovno pratimo trendove u svetu i usaglašavamo naše zakonodavstvo sa rešenjima donetim od strane međunarodnih tela, jer kao izuzetno nadarena sportska nacija ne smemo da zatvaramo vrata našim sportistima da pristupe bilo kom takmičenju ili da organizuju bilo koje takmičenje, tako da će SNS u danu za glasanje podržati ovaj predlog zakona. Lično, apelujem na sve kolege poslanike da takođe podrže ovaj predlog zakona. hvala.
Hvala predsedavajući.
Koleginice i kolege narodni poslanici, poštovani gospodine ministre, ja sam potpuno saglasna sa vama da se moramo kloniti paušalnih i naglih odluka koje su često donošene u prošlosti, tako da sada između ostalog imamo i problem ljudskih resursa u sistemu zdravstvene zaštite.
Ovaj rok koji ste ponudili do 31. decembra 2016. godine smatram da je optimalan, jer kada govorimo o zameni zdravstvenih isprava elektronskim, potrebno je da poznajemo proceduru te zamene.
Samo bih podsećanja radi kazala da je recimo zamena obrazaca starih za nove zdravstvene knjižice trajala tri godine.
Ovaj projekat zamene zdravstvenih isprava elektronskim je sveobuhvatni projekat koji ne zavisi isključivo samo od Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje, nego zavisi i od osiguranika i smatram da su Vlada i ministarstvo opravdano odbili predloženi amandman opozicionih poslanika. Hvala.
Poštovana predsednice Skupštine, gospodine ministre, članovi ministarstva, koleginice i kolege narodni poslanici, ja sam protiv amandmana koji je podnela koleginica iz DS.
Smatram da predlog izmene člana 184. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji je predložilo ministarstvo i ministar, treba snažno podržati, jer je cilj ove izmene vrlo jasan, a to je pružanje kvalitetne i dostupne zdravstvene zaštite, omogućavanje bržeg i efikasnijeg obnavljanja kadrova.
Da ne dužim. Na kraju bih rekla da sam vrlo zadovoljna što su moje kolege iz DS tako puni sugestija i ideja. Govorim o funkcionisanju zdravstvenog sistema. Pitam se koji su oni doprinos dali od 2008. do 2012. godine u tom pogledu, a neki od njih su mnogo duže participirali u vlasti, a neki od njih su se recimo za četvorogodišnji mandat svega četiri puta javili za skupštinskom govornicom i od toga svega dva puta govorili o sistemu zdravstvene zaštite. Toliko o njihovoj brizi.
Javljam se povodom predloženih amandmana, svih 95 predloženih amandmana nezavisnih poslanika, za koje nećemo, naravno, glasati.
Želela bih da kažem nešto. Ono što je komunistički sistem posle Drugog svetskog rata uspeo da stvori i institucionalizuje za jako kratko vreme, mi ne možemo da demontiramo bezmalo tri decenije. Unikatna pojava svetskih razmera, tzv. društvena svojina, visi na vratu svih nas i celokupne države kao balast koga se treba osloboditi.
Brojni pokušaji dosadašnjih Vlada da se izbore sa tim problemom i da se jednom zauvek zatvori priča sa tom samoupravnom umotvorinom, dali su u najgorem slučaju nikakve rezultate, a u najboljem slučaju delimične rezultate.
Da se ne zavaravamo, preduzeća koja postoje i danas, a koja su u režimu društvene svojine su na teret svih nas u ovoj zemlji, počev od državne kase, koja je uvek tu da pripomogne, pa do radnika koji godinama preživljavaju bez ikakvih prihoda i rade za overenu zdravstvenu knjižicu i za markicu za prevoz, koji žive ispod minimuma ljudskog dostojanstva i koji se samo na papiru vode kao zaposleni, a niti šta rade, niti su uradili poslednjih godina, a o redovnim prihodima, bez ikakve proizvodnje, iluzorno je govoriti, pa do poreskih obaveza koje se gomilaju iz dana u dna, bez ikakve šanse da se ikada naplate.
Iz tog razloga novi zakon o privatizaciji ima zadatak da u relativno kratkom roku prekine agoniju tzv. društvena svojina. Predviđeni su instituti, mehanizmi onoga što nije razgrabljeno ili prodato u bescenje proteklih godina, da se na jasan i manje komlikovan način, veoma transparentan način izvrši privatizacija društvenog kapitala i da se zaposlenima koji još uvek rade i nalaze se u tim preduzećima, obezbede nova radna mesta ili da se očuvaju postojeća radna mesta.
Zbog toga će SNS u danu za glasanje podržati ovaj set zakona.
Hvala predsednice.
Upravo ovaj član 32. Predloga zakona o privatizaciji ima za cilj da ukaže na svu ozbiljnost preduzetih aktivnosti po ovom zakonu i da odvrati potencijalne kupce koji u stvari i nisu kupci.
Obaveznost uplate kotizacije garantuje ozbiljnost potencijalnih kupaca, a gubitak svojstva kupca je sankcija za odustajanje od kupoprodajnog procesa. Inače, ovakvo postupanje prilikom prikupljanja ponuda i javnih prodaja postoji otkako je sveta i veka, tako da su nejasni motivi predlagača amandmana da se ovaj član zakona briše, a da pri tome predlagači amandmana nisu ponudili nikakvo razumno rešenje koje bi bilo alternativa postojećem.
Zahvaljujem.
Kao što ste rekli, Odbor za prostorno planiranje, saobraćaj, infrastrukturu i telekomunikacije je podneo amandman. Svetska zdravstvena organizacija, zemlje EU su iskazale solidarnost sa građanima Srbije uputivši kroz donacije ili humanitarnu pomoć i lekove i medicinska sredstva. Ovaj amandman se upravo odnosi na to.
Međutim, u našoj zemlji za proizvodnju i promet lekova važi Zakon o lekovima i medicinskim sredstvima, tako da svi uvezeni i ocarinjeni neregistrovani lekovi, koji su predmet donacija ili humanitarne pomoći, neće se distribuirati i stavljati u promet na teritoriji naše zemlje, dok Agencija za lekove i medicinska sredstva ne izda sva potrebna dokumenta i potrebne dozvole. Hvala.
Hvala predsednice.

Radi javnosti i mojih kolega koji nisu lekari htela bih da kažem povodom ovog amandmana da je Vlada opravdano odbila ovaj amandman, jer treba praviti razliku između bolovanja koje nije uzrokovano obavljanjem posla radnika i odsustva sa rada koje je posledica povrede na radu i profesionalne bolesti tako da ću pročitati definicije šta znači profesionalna bolest, šta znači povreda na radu.

Profesionalne bolesti predstavljaju patološka stanja nastala u neposrednoj vezi sa redovnim zanimanjem radnika. To su određene bolesti prouzrokovane uticajem procesa i uslova rada na radnika koji taj posao obavlja. To su bolesti izazvane štetnostima sa radnog mesta.

Što se tiče povreda na radu, povreda na radu je povreda uzrokovana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim ili hemijskim dejstvom, kao i povreda prouzrokovana naglim promenama položaja tela, iznenadnim opterećenjem tela ili drugim promenama fiziološkog stanja organizma pod uslovom da je nastanak povrede uzročno vezan za obavljanje poslova, odnosno radnih zadataka.

Malo plastično da objasnim, nije isto kada u procesu rada na strugu, ne daj bože, izgubite prst ili kada na zabavi pokvarite stomak, pa zbog nus pojava ne možete da prisustvujete poslu. Hvala.