Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milan Knežević

Milan Knežević

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, ovaj amandman na član 4. se direktno nadovezuje na amandman koji smo imali i koji je moj kolega Poskurica malopre obrazlagao, a odnosi se u stvari na uvođenje novog termina, a to je – početna akreditacija.
Radi javnosti samo da kažem da se ovaj član odnosi na nadležnost i rad Komisije, a ranije u tom stavu 1. i tački 1) te nadležnosti su bile da komisija predlaže Nacionalnom savetu standarde za izdavanje dozvola za rad.
Sada se briše ovo "za izdavanje dozvole za rad" i ubacuje "Komisija predlaže Nacionalnom savetu standarde za početnu akreditaciju" u tački 1), i u tački 9) umesto daje mišljenje, opet sačinjava izveštaj o početnoj akreditaciji.
Smatramo da je ovo preveliko administriranje u izdavanju dozvole, jer ako se ispune svi zakonski uslovi koji su definisani u drugim članovima zakona da se dobija akreditacija, u suštini posle se dobija ta početna akreditacija, a posle godinu dana treba da se dobije dozvola za rad. Praktično, dolazi do akumulacije administriranja svih elemenata koje su neophodni za odlučivanje.
Verovatno, ako ijedna institucija koja treba da se akredituje, sigurno će odmah, u skladu sa zakonom, normativima i svim onim što je zakon obavezuje, da ispuni te uslove.
Zašto dati početnu akreditaciju, pa posle godinu dana opet ući u raspravu, pogotovo što u drugim članovima jasno postoji da može svake pete, a po potrebi i vanredno vrši kontrola rada i kvaliteta institucije.
Ponavljam, predložili smo i da se brišu stavovi koji se odnose na uvođenje ovog termina na početne akreditacije, jer smatramo da produžava administriranje i produžava razrešavanje problema akreditacija neke visokoškolske ustanove koje može odmah, u sagledavanju svih relevantnih parametara potrebnih za rad i za akreditaciju, da se sagleda. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, poštovani ministre, što se tiče ovog amandmana, prozvali prethodno isti, mala je razlika u tekstu, amandman koji su podneli poslanici vladajuće većine, pa mi je drago jer to je neki dokaz da bez obzira na partijsku pripadnost sagledavamo neki problem koji želimo da poboljšamo, jer je prosveta, a mislim da se svi slažemo, nešto što apsolutno treba da ima svoju doktrinu i nema obojenosti.
Na ovaj član, koji inače što se tiče SNS-a kada se pogleda, nema primedbe, čak mogu da kažem da je veoma dobar pokušaj da se konačno u sistem visokog obrazovanja, naravno, to će naknadnim podzakonskim aktima Vlade i odlukama da se definitivno uobliči, ali ovde imate i predloge da se konačno i poslovi odbrane, odnosno policijskog obrazovanja inkorporiraju u civilno zdravstvo, što je dobro, jer mnogo je primedbi bilo po raznim osnovama i u svakodnevnom životu je bilo kolizija.
Znači, ovo je član koji je u redu i mi smo smatrali baš, što se tiče ovog, da u ovom članu treba dodati sledeći stav. Radi javnosti bih pročitao, pošto vi znate o čemu se radi. Taj stav 9. treba da glasi: ''Imajući u vidu poseban društveni značaj obrazovanja u oblasti medicine, prava, pedagogije i bezbednosti, zakonom se propisuju posebni uslovi za rad visokoškolskih ustanova koje izvode studijske programe za sticanje diplome odgovarajućeg nivoa i vrste studija u tim oblastima, uzimajući u obzir regulativu EU.''
Hteli smo da se u ovom zakonu iskaže potreba za posebnim regulisanjem u obrazovanju u oblastima koje su od posebnog značaja, a radi javnosti da kažem da te oblasti od posebnog značaja su one koje utiču na ljudski život, medicina, pravo, pedagogija i bezbednost.
Smatrali smo da se stvaraju preduslovi koji bi kasnije stvorili uslov za donošenje posebnog zakona o regulisanim profesijama. Na ovaj zakon o regulisanim profesijama, sa druge strane, upućuje i direktiva Evropskog parlamenta od 2005. i 2006. godine i većina zemalja Evrope ima tendenciju da se ovaj zakon, koji se odnosi na pomenute oblasti, praktično na odgovarajući način razreši. Pogotovo što i stav ovog donošenja zakona su donele Konferencija univerziteta Srbije, bilo onih koje je Vlada osnovala ili one kojima nije osnivač Vlada.
U odgovoru vi ste rekli da se kvalitet obrazovanja, da ne čitam, što jeste, zasniva na standardima, proceduri akreditacije, proveri kvaliteta i svega toga, ali ste i priznali da je potrebno doneti zakon i da treba doneti poseban zakon koji se odnosi na pitanje regulisanih profesija, u skladu sa drugim nadležnim ministarstvima.
Indirektno, slažemo se i mi i vi u stvari da to treba, jedino što smo mi smatrali, da bi premostili, da treba jednu odredbu u ovom zakonu, pošto se radi o visokom obrazovanju, zakon o regulisanim tim profesijama podrazumeva i neke druge segmente, ali podrazumeva i nivo obrazovanja i da u stvari ovaj stav ne remeti ništa, samo može da da kvalitet i da stvori preduslov za donošenje tog budućeg zakona.
Mislimo da ovo uopšte ne remeti koncept zakona i da čak ide u prilog onome što ćete verovatno vi da donesete i da predložite kao zakon o regulisanim profesijama, i zato smatramo da bi samo ovaj član još postao kvalitetniji uz inkorporaciju one prethodne dve vrste profesija koje ste naveli. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, naš amandman je sličan kao što je malopre profesor Šami obrazložio.
Mi smo u ovom amandmanu predložili da se stav 3. briše. Stav 3. se odnosi u stvari na broj i sastav Saveta.
Radi javnosti da vam pročitam: "Broj članova i sastav Saveta visokoškolske ustanove čiji osnivač nije Republika uređuje se statutom visokoškolske ustanove".
Mi smo isto mišljenja da u ovom zakonu treba i broj bar, ako ne i sastav, da bude uređen i određen zakonom. Ništa time što će broj i sastav da bude uređen zakonom neće osnivačka prava onog ko je osnovao taj fakultet da budu narušena.
U stvari, Ministarstvo i vi kao ministar, kad kažem ministar ne mislim direktno na vas, vidite i sami u raspravi, ne samo u Skupštini, nego koliko i na televiziji, u novinama, i u akademskoj javnosti i u onoj vanakademskoj javnosti postoji odgovarajući negativni naboj prema privatnim fakultetima.
Da budem jasan – ja sam za ravnopravno prisustvo i državnih i privatnih fakulteta, ne samo što sam bio po inostranstvu i što je u svetu to prisutno, i da kvalitet, način nastave i sve je ono što je jedini kriterijum, ali znači i kriterijum studiranja i kvalitet kadra koji izlazi, jeste ono što treba da bude pravo merilo.
Čuli ste i mnogo stvari oko tih doktorata odbranjenih na privatnim fakultetima, tako da u stvari treba da bude jedna mudrost odrediti to, osnivaču koji ulaže svoje bankarske garancije neće ugroziti određivanje broja i sastav saveta.
I u načelnoj raspravi sam pomenuo, na svakom fakultetu, da li je državni ili privatni, postoje tri interesne strane. Interesna strana su studenti. Ako plaćaju školarinu ipak treba u nekom savetu da iznesu način organizacije i neke probleme za rešavanje. Druga interesna strana su predavači, znači nastavnici, asistenti i naravno osnivač.
Tako da funkcija, kvalitetna funkcija i privatnog fakulteta zavisi od ove interesne strane, a neće da bude ugrožena. Time bi smanjili negativni naboj.
Proverite, recimo, na ekonomiji ko je završio privatni ekonomski fakultet da li može da upiše doktorske studije? Može. Je li znate kako? Onaj ko je završio državni ekonomski fakultet rangira se po prosečnoj oceni, a ovi koji su završili privatni po prosečnoj oceni, isto da je veća ispunjava uslove, ali za njih traže da polažu dodatne ispite zavisno od smera. Time već pristup nije ravnopravan.
Znači za ove koji su završili privatne fakultete za doktorske studije traže, pored prosečne ocene, da ih državni fakultet proveri. Mislim da to nije u redu.
Želim, i mi kao stranka želimo, da to bude ravnopravno. Ovo će da bode mnogo oči u javnosti, a pri tome neće ugroziti osnivačka prava i finansiranje.
Jasno je nama sve to, tako da mislim da je tu trebalo na odgovarajući način uvažiti ovaj amandman i razrešiti, baš zbog toga da se i taj deo privatnih fakulteta i univerziteta na odgovarajući način vremenom dovede u ono da budu rame uz rame i da kvalitet bude jedini parametar u proceni bilo kog fakulteta, bez obzira na vlasničko prisustvo.
Ovo nije replika. Samo želim, kao profesor koji radi na državnom fakultetu i svestan sam ovih naboja i problema koji postoje u privatnim, da se uvek kroz svaki zakon polako izgradi sve, da se stvarno ima kvalitet, ono nešto što je potrebno našoj državi.
Da li ja ili neko od nas to voli to treba da bude po strani. Interes je obrazovanja sticanje većeg procenta obrazovnih kadrova na kvalitetan i pravi način i mi moramo u našim glavama, i vanakademskim i u akademskim krugovima, da polako ali samo prave kriterijume imamo.
U pravu ste, akreditaciona komisija i uslovi akreditacije i održavanje nastave treba da dovedu to u red, ali i ovakve sitne stavke, znam iz komentara, zato sam izneo, ljudi se hvataju za mnogo sitnica kojim odudaraju od organizacije državnog i odjedanput se to prikazuje, svesni ste i vi toga, kao negativna konotacija na način rada fakulteta koji nisu privatni.
Naša diskusija je krajnje dobronamerna, da to više nije stvar ni partijske ni državne pripadnosti, nego u cilju boljeg obrazovanja, kvalitetnijeg i većeg procenta obrazovanih ljudi u našoj državi.
Poštovana predsedavajuća, koliko je ostalo još vremena poslaničkoj grupi?
Verovatno nećemo stići sve amandmane, pa da ostane vreme i za poslaničku grupu za predstojeći amandman.
Možemo da kažemo da je ovo tehnički amandman u članu 21, a odnosi se na nazive lica koja su završila odgovarajuće nivoe akademskih studija i čisto smo tehnički, pošto se navelo da ovde kod lica koja su završila osnovne akademske studije, u obimu od najmanje 180 ESP bodova, pa onda 240 ESP bodova, čisto da bi možda konzistentnije zvučalo dodali smo da lice koje završi diplomske akademske studije ističe akademski naziv mastera sa ESP bodovima od najmanje 300.
Znamo da je to u zakonu regulisano na drugom mestu, ali smo čisto, kada su se ovde pomenule ove ESP bodovne stavke, jedna tehnička intervencija i smatrali smo da je ovako korektna i daće konzistentnost stavovima, tako da ne bih ulazio u mnogo veće obrazlaganje nego što je ovo. Za druge stavove ovog člana nemamo primedbi, ponavljam još jedanput, ovo je čisto intervencija da bi se dala konzistentnost prethodnim stavovima. Tako da smo zato intervenisali ovim amandmanom.
Na kraju, pošto celo popodne ovde diskutujemo, nas poslanika je relativno malo bilo, ali smo diskutovali i obrazlagali naše amandmane. Amandmane obrazlažemo ne samo zbog ministra, nego i zbog javnosti. Moram da prokomentarišem da mi je drago što je ministar sve vreme bio i aktivno učestvovao u obrazlaganju i skoro svakog amandmana na koji smo mi imali obrazlaganje. Zašto to kažem?
Imali smo ministre koji odsede tu bez komentara ili reaguju na deseti ili petnaesti amandman i čisto trebalo bi svi ministri na taj način da reaguju i da to bude prava rasprava. Da li se vama naše obrazloženje ili ministra dopada ili ne, o tome ne diskutujemo, ali je aktivno učešće Vlade u liku ministra, koji treba da brani i obrazlaže zašto je odbijen ili prihvaćen amandman, i javnosti koja je čuje. Mislim da je to prava skupštinska rasprava i da bi drugi ministri trebali aktivno da učestvuju, jer se onda i mi drugačije trudimo da obrazlažemo i to daje mnogo veću ozbiljnost. To sam hteo da prokomentarišem.
Poštovana predsednice, poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, sada da se uklopim u ovih pet minuta i probaću da kažem o nekim segmentima o kojima moje kolege iz Poslaničkog kluba Napred Srbijo nisu rekle, da popunim taj deo i da u celini pokrijem ove izmene i dopune Zakona. Eto, mi, kao Srpska napredna stranka, isto imamo generalnu primedbu na ovu izmenu zakona, gde se sada tačka 5) formuliše na novi način, pri čemu se izbacuje iz prethodne definicije ''nacionalna tradicija'', tako da mislimo da je prethodno rešenje mnogo bolje. Ne treba da brišemo u ovim uslovima u visokom obrazovanju u našoj državi ovu kvalifikaciju ''nacionalne tradicije'', naravno, uz uvažavanje svih humanističkih i demokratskih vrednosti, koje, uopšte, postoje u društvu. Prema tome, saglasni smo da to treba da ostane.
Što se tiče Nacionalnog saveta, takođe, imamo primedbu, jer smatramo da je nepotrebno povećan broj članova, sada se predlaže da ovo telo ima 21 člana. Vlada u obrazloženju kaže da ovo povećanje daje mnogo veći dignitet i stručnu kvalifikaciju Nacionalnog saveta. Isto i mi, kao stranka, imamo bojazan zbog ovog povećanja; kaže, Vlada predlaže šest članova, s tim da je jedan predstavnik AP Kosovo i Metohija, sa Univerziteta u Prištini sa sedištem u Kosovskoj Mitrovici, a jednog člana predlaže nadležni organ AP Vojvodine, to je sedmi, tako da od 21, sedam članova ima Vlada. To sigurno sada treba da jedan veći uticaj da, jednu nezavisnost Nacionalnog saveta i da smanji bojazan. Jer, ionako imamo primedbe odgovarajućih evropskih komisija da naš nacionalni savet nije dovoljno nezavisan. A, ako država finansira, daje novac, pogotovo za ove državne univerzitete i treba da ima uticaja, ali u smislu doktrinarnog, stručne kontrole kvaliteta, bez političke obojenosti.
Ono što dodatno malo pobuđuje sumnju, a nisam video da je neko od prethodnih poslanika prokomentarisao, jeste da sada ovde u članu 14, a stari je član 52, Vlada kada određuje članove saveta visokoškolskih ustanova, čiji je ona osnivač, u kriterijumima za imenovanje tih članova saveta kaže da ostaje samo jedan uslov da – član saveta ne može biti lice zaposleno u toj visokoškolskoj ustanovi ili organu uprave nadležnom za oblast obrazovanja. Sada se briše nekoliko elemenata, ranije je postojao kriterijum da ne može član saveta da bude lice koje je izabrano, postavljeno ili imenovano na funkciju u državnom organu, organu teritorijalne autonomije ili lokalne samouprave, ili izabrano u organ političke stranke. Da li brisanje ovih uslova podrazumeva, a sigurno podrazumeva, da će Vlada moći da imenuje i člana saveta visokoškolske ustanove koji pripada predsedništvu neke stranke.
Mislim da treba svi da budemo saglasni da je obrazovanje i prosveta nešto i, rečeno je, što nije partijski segment i element. To su doktrinarni stavovi obrazovanja koji su univerzalni i tu, praktično, ne treba da bude političke obojenosti. Ali, ovi kriterijumi koji su ovde obrisani ostali su za Nacionalni savet. Čim se ovo briše kao kriterijum za imenovanje pobuđuje razmišljanje da će možda član saveta biti imenovan iz lokalne samouprave, iz neke političke stranke, što nije dobro. U istom ovom članu, ako je u školstvu ravnopravno, visokoškolske ustanove, bilo da su osnovane od strane države ili od strane privatnih lica, trebalo bi i za sastav saveta da bude uniformno rešenje. Ovde je samo stav da – broj članova i sastav saveta visokoškolske ustanove čiji osnivač nije Republika, uređuje se statutom visokoškolske ustanove.
Lično mislimo da to nije dobro. Zašto? Može ta visokoškolska ustanova da kaže tri člana, što nije dobro. Samo još, na kraju, čuli ste mnogo kritika na račun privatnih fakulteta. Nepotrebno je. Treba ipak usvojiti osnovne principe kao i za državni. I na privatnom postoje tri zainteresovane strane …
(Predsednik: Gospodine Kneževiću, privedite kraju.)
…samo da završim: osnivač, studenti i zaposleni. Treba isti sastav (saveta) da bude i ovde. Neće biti ugrožena bilo kakva finansijska i vlasnička prava privatnih fakulteta. Time činimo korak ka suzbijanju nekog negativnog odnosa prema privatnim fakultetima. Hvala. (Aplauz)
Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, mi smo ovde u raspravi o dva zakona koja opet predstavljaju izmene zakona koji su skoro doneti, tako da smo mi od nove godine, ako analiziramo, imali nekoliko zakona gde razmatramo u stvari izmene i dopune. To su Zakon o regionalnom razvoju, Zakon o slobodnom pristupu informacijama, o ordenju, Zakon o naučnoistraživačkom radu, o inovacionoj delatnosti, da ne nabrajam. Postavlja se pitanje da li je stvarno potrebno da u ovako kratkom vremenskom periodu donosimo izmene i dopune zakona? Sigurno to odražava i odgovarajući, površni odnos Vlade u donošenju nekih zakona.
Kada se gledaju ovi zakoni koje ovde razmatramo uglavnom na kraju svakog zakona stoji da sprovođenje zakona ne košta ili je predviđeno budžetom. Mene i SNS interesuje da se uradi obračun da li je to baš tako. Ako mi neke zakone, odnosno izmene razmatramo u par meseci dva puta, to košta i ovu državu i ove građane, jer mi provodimo ovde neko vreme koje košta, koristeći vreme za raspravu u načelu i o amandmanima.
Izmene i dopune zakona odražavaju da u nekom preliminarnom, prvom podnošenju zakona ti zakoni ili nisu dobro urađeni, pa je sama Vlada shvatila to... A to je najveća ironija, što obično prilikom razmatranja predloga zakona opozicija podnosi amandmane, koji najčešće nisu usvojeni, da bi, kao što se sada u raspravi događa, odgovarajući amandmani bili usvojeni, a tada su odbijani glat, sa površnim ili neadekvatnim obrazloženjem. Na početku sam hteo da prokomentarišem da bi trebalo da se promeni ovaj manir.
Postoje objektivne okolnosti kada dolazi do izmene nekih zakona, ali u situacijama kada se događaju nepotrebno koštaju ovu državu i građane, tako da nije uvek tačna ona stavka na kraju zakona da sprovođenje zakona ne košta ništa. Košta i moglo bi sigurno da se izračuna koliko u jednoj godini koštaju ti dani rada ovu državu i građane, kada radimo izmene zakona koji su u nekim segmentima površno odrađeni.
Ova dva zakona koja su na dnevnom redu, a prokomentarisaću direktno Zakon o odlikovanjima... On je usvojen 26. 10. 2009. godine. Ovde je tekst i mi sada imamo, nakon nepunih šest meseci, izmene i dopune Zakona. Tada smo mi kao poslanički klub SNS, čuli ste od generala Delića, podneli amandmane, ne samo mi, nego sve opozicione stranke, pa čak i predstavnici vladajuće koalicije, koji nisu bili uvaženi.
U suštini, taj predlog zakona koji je urađen sigurno je urađen površno; da li je smatrano da je to neki manje važan zakon, pod znakom navoda... Ali, nije to baš tako kako izgleda. Zašto? Ne bi ni sve druge države izgradile taj ordenski sistem, gradile ordensku tradiciju, pa i naša država, da taj ordenski sistem ne ukazuje da država brine o zaslugama i naporima pojedinaca. S druge strane, pojedincima koji dobijaju te medalje i ordenje drago je i imaju satisfakciju da država i narod zna da ceni to. Da ne pričam o porukama. Znači, taj ordenski sistem nije nešto što je površno. Taj zakon je tako donet, sa mnogo primedaba, sa mnogo diskusija koje smo tada imali.
Rekli smo da pozdravljamo ove promene u smislu uvođenja ponovo Karađorđeve zvezde i imena Miloša Obilića, ali to je samo parcijalno podešavanje zakona koji u suštini opet nije dobar. Ovaj zakon apsolutno, već smo rekli, ne treba da nosi partijsku obojenost. Ovaj zakon o ordenju je trebalo stručni timovi da odrade, da ugrade našu tradiciju, našu istoriju. Neka je naša istorija i bila u diskontinuitetu, ali svejedno mi imamo istoriju, hiljadugodišnju.
Trebalo je da stručnjaci na odgovarajući način... Pogotovo što je, kako kažu istoričari, prošla dovoljna istorijska distanca da se sva istorijska razdoblja u prošlosti detaljno obrade i da ovaj ordenski sistem bude izgrađen uz uvažavanje celokupne naše istorije, naše tradicije, svih naših vrednosti. I ova sadašnja država, iako je moderna i sigurno ima neke svoje druge, savremenije pristupe, mora da bude utemeljena, a to su i drugi poslanici rekli, na nekoj tradiciji i istoriji, koja evidentno u ovaj ordenski sistem nije ugrađena kako treba.
Imamo mi i primedbe, praktično ne mi, nego heraldičari smatraju... Neću da citiram jednog od njih koji je rekao da iako je dobro što se menjaju ove dve stavke, uvodi se Karađorđeva zvezda i Orden „Miloš Obilić“, u celini taj zakon ne odražava našu tradiciju i da je loš od prvog do zadnjeg stava.
Trebalo bi ovaj segment jedanput uraditi kako treba i skinuti ga sa dnevnog reda, jer činjenica je, što su i neki poslanici rekli, da u našoj tradiciji, istoriji ima mnogo nekih razdoblja, nekih zaslužnih ljudi, od dinastije Obrenovića i Karađorđevića, do zaslužnih ljudi koji nisu ugrađeni u ovaj ordenski sistem, i ako mislimo da ovo na pravi način razrešimo sigurno bi trebalo, ne ovakvom parcijalnom... Znači, pozdravljamo vraćanje Karađorđeve zvezde i Ordena Miloša Obilića. Te amandmane, čuli ste, mi smo podnosili u oktobru; ne samo mi, nego sve opozicione stranke. Sada, posle šest meseci, naknadna pamet. Zašto? Verovatno se u nekim stručnim tumačenjima smatralo da treba to da se odradi.
Pozdravljamo ovu izmenu i uvođenje, vraćanje ovog segmenta naše istorije i tradicije, ali kao SNS smatramo da ovo ipak nije dobar zakon, da je trebalo sve elemente uvažiti i doneti jedan ordenski sistem koji će biti bez uticaja bilo kakvih političkih stranaka u budućnosti ili bilo kakvog političkog uticaja, bez obzira na to ko dođe na vlast. Hvala.
Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministre, dali smo ovaj amandman na član 15. On je krajnje tehničke prirode, gde smatramo da postoji tehnička greška, te ga je trebalo usvojiti.  
Samo da vam pročitam šta se navodi u tome, ovako – laboratorija obavlja dijagnostička ispitivanja (bakteriološka, serološka, virusološka, parazitološka, hemijska, biohemijska, fizička, patološka i raciološka). Mi smo stavili amandman da treba reč "fizička" da se zameni rečju "fiziološka", a reč "raciološka" apsolutno je reč koja ne postoji u dijagnostici.
Smatramo da je tehnička greška i da se mislilo na radiološku dijagnostiku, a pogotovo što je slično u članu 19. na koji imamo sledeći amandman, gde postoji ispravka, posle patološke navodi se ovamo radiološka. Tako da je trebalo prihvatiti, a pogotovo obrazloženje koje je dato u odgovoru.
Kaže amandman se ne prihvata iz razloga što ne postoje fiziološka laboratorijska ispitivanja. Verovatno je ovo rutinski odgovarao neko ko se ne razume u ovo i ne razume suštinu. Prvo, odgovor nije tačan, postoji fiziološka, da ne ulazimo, postoji patofiziološka istraživanja i fiziološka. Tako da ne ulazimo u tu stručnu raspravu.
Stvarno bi trebalo ili vi kao ministar da prihvatite. Nemao u ovom spisku laboratorijskih analiza fizičkih ispitivanja. Postoje laboratorije za fiziku, ali se bave nekom drugom problematikom.
Odgovor je netačan, postoje fiziološka i patofiziološka ispitivanja. U konkretnom slučaju nije prokomentarisano u odgovoru ovo – raciološka. Trebalo je reći da, to je tehnička greška, biće ispravljena. Mislimo da ovo treba prihvatiti, jer se krajnje u jednom segmentu ispravlja tehnička nepravilnost ove tačke 1.
Tu apsolutno ne treba reagovati apsolutnim odbijanjem, pogotovo ne znam ko je pisao odgovor, ali evidentno je da nije shvatio suštinu da ovo treba ispraviti, što se pokazuje indirektno u sledećem članu.
Evo, opet slična stvar se ponavlja u jednom segmentu. Amandman opet je obrazložen - da se radi o tehničkoj ispravci, koja opet nije prihvaćena uz isto obrazloženje.
Ovde se poziva na obrazloženje za ovaj prethodni amandman, s tim što ovde, naravno, više nema tehničke greške - da u ovoj tački stoji "raciološka" nego stoji "radiološka" dijagnostika, tako da je tu ispravljeno. I ovo indirektno pokazuje da je ovamo bila tehnička greška koja se u obrazloženju ne pominje.
Opet se ponavlja "fizička" superanaliza uzoraka i potvrdna dijagnostička ispitivanja i opet "fizička". Apsolutno profil ovih laboratorija i za superanalizu ovih uzoraka nema potrebe za fizičkim, bilo kakvim i ne znam koja bi mogla fizička svojstva da se ispituju, tako da i ovde predlažemo da se napravi izmena - mesto "fizičkih" da stoji "fiziološka".
Znači, to je jedna krajnje stručna ispravka koja samo poboljšava kvalitet ovog člana, gde verovatno je napravljen propust i ovo "fizička" apsolutno ne uklapa se u svrhu ove dijagnostike koja se navodi ovde.
Poštovana predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, podneli smo amandman na član 35, a taj član 35. se odnosi na uslovnu dozvolu za lek. U stavu 5. imamo u zakonu da se u hitnim slučajevima, u kojima je ugroženo javno zdravlje, uslovna dozvola za lek može izuzetno dati i bez svih propisanih podataka iz člana 29. stav 1. tačka 2. i 3.
Te tačke 2. i 3. u članu 29, da ne ulazim u detalje, podrazumevaju mnoge bitne karakteristike leka, farmaceutsko-hemijsko-biološke, farmakološko-toksikološke, sa svim komponentama korisnosti, štetnosti lekova i svim relevantnim pokazateljima.
U ovoj proceduri mi smatramo da davanje leka koji ne ispunjavaju ove osnovne kriterijume i situacija da možda neki nedovoljno ispitani lekovi mogu da se koriste, sa nepotpunim podacima o njihovoj korisnosti ili štetnosti, mi smo dodali da uz ovaj ovako pročitan deo stava 5. stoji i dodatak – da taj lek ima dozvolu po centralizovanom postupku dobijenu u EU ili od Američke agencije za hranu i lekove.
Znači, da ima bar jednu sigurnost i dozvolu o proverenosti leka, a odbijen je naš amandman zato što se poziva na obrazloženje za amandman kolege Martinovića, i s druge strane, i da je ovo harmonizacija svih procesa u oblasti lekova sa propisima EU.
Smatramo da je trebalo prihvatiti ovaj amandman i na taj način izbeći da neprovereni lekovi, nedovoljno ispitani lekovi budu na neki način kod nas testirani i naknadno formirana kompletna dokumentacija. Smatramo da je naš amandman primeren i da popravlja ovaj član zakona.
Naš amandman se odnosi na član 74. stav 1, gde imamo u članu 74 – donošenje odluke Etičkog odbora. Sada je tu predviđeno, kada je kompletna dokumentacija formirana za jedan lek, da Etički odbor donosi u roku od 60 dana odluku.
Smatramo da treba ubrzati proceduru i da ovaj rok treba skratiti na 30 dana i to ne samo u ovom članu, nego i kasnije u drugim članovima, gde smo dali amandmane – dali smo amandmane da je nepotrebno administrativno produženje roka za donošenje odluke, pogotovo Etičkog odbora, gde može u mnogo kraćem roku da se donosi odluka kada je dokumentacija kompletirana. Zato predlažemo – da se rok od 60 dana smanji na 30 dana za odluku Etičkog odbora.
Evo, opet je slična situacija. Malopre sam rekao da u nekoliko članova našim amandmanima hteli smo da skratimo to administriranje i proceduru, tj. smatramo da je nepotrebno da ovi rokovi budu ovako dugački, pogotovo što se govori o kompletnoj dokumentaciji i kompletiranoj dokumentaciji za neki lek.
Tako i ovde u stavu 2. smatramo da ovaj rok od 90 dana, a to jeste produženje roka za donošenje odluke Etičkog odbora, treba smanjiti na 60. Zašto? U svim ovim članovima, svuda su nepotrebno, kada bi sabirali sve ove termine, tj. stvarno u rokovima – u administriranju se gubi praktično veliko vreme, to je apsolutno nepotrebno i zato predlažemo da se rok skrati na 60 dana.
Eto, prethodni amandman je prihvaćen. U stvari, prihvaćena su naša dva amandmana, što znači -  na odgovarajući način Vlada je uvažila naše mišljenje.
Ovde opet ista priča koja se ponavlja, samo što su sada opet rokovi - za razmatranje zahteva za izdavanje dozvola za sprovođenje kliničkog ispitivanja leka.
Opet ovde predlažemo i dat je rok da agencija razmatra zahtev za odobravanje kliničkog ispitivanja i izdaje dozvolu najkasnije 60 dana kada je utvrđen kompletiran zahtev. Opet je nepotreban dug rok, pogotovo ako su svi parametri relevantni u dokumentaciji. Tu smo isto predložili da se rok skrati na 30 dana, ponavljam ponovo, da bi procedura koja je administrativne prirode bila skraćena.
Uvek se trudimo, ne samo u ovim, nego u mnogim segmentima kritikujemo predugu proceduru koja se odnosi na taj administrativni tok bilo kakvih zahteva, a ovde baš što se tiče lekova tu toliko ima administriranja, tako da je to nepotrebno i treba skratiti rok na 30 dana.
Priča oko pet amandmana sa istim terminima, od kojih nijedan nije usvojen, a obrazloženje bi uglavnom bilo isto, da se previše ne ponavljam, tako da i ovde u ovom članu 81. opet zahtevamo i predložili smo da se rok od 90 dana smanji na 60 dana.
Obrazloženja za odbijanje svih ovih amandmana sa rokovima glase da je dato rešenje u Predlogu zakona celishodnije pošto je usklađeno sa Direktivom 2001/20 EU. Ne znam kako glasi u ovim detaljima direktiva, ali nam nije jasno zašto se nepotrebno, na svim mestima ovi rokovi produžavaju. U regularnoj proceduri, pa i u ubrzanoj je čak mnogo više dato na vremenske termine koji su duži i nepotrebni u svim segmentima, tako da je i ovo apsolutno generalna primedba zakona.
Iako je obrazloženje dato kako jeste, smatramo da je to nepotrebno i da je ipak mogla agencija da se svi ovi termini skrate na primeren period, a to je sve tu oko 30 dana kada je dokumentacija kompletna.