MIODRAG LINTA

Srpska napredna stranka

OSVRT OTVORENOG PARLAMENTA

Miodrag Linta do sada je bio narodni poslanik u pet saziva. Prvi put je izabran za narodnog poslanika u 9. sazivu, 2012. godine, a zatim i u naredna četiri skupštinska saziva, tako da je na funkciji narodnog poslanika od 2012. godine do danas.

U 10. sazivu bio je zamenik predsednika Odbora za dijasporu i Srbe u regionu.

U 11. sazivu bio je predsednik Odbora za dijasporu i Srbe u regionu.

U 12. sazivu bio je član Odbora za dijasporu i Srbe u regionu, član Odbora za Kosovo i Metohiju i član Odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova. Tokom 12. saziva na redovnim skupštinskim zasedanjima je proveo 496 sati, 27 puta se obraćao u plenumu, nije učestvovao u postavljanju poslaničkih pitanja, a u traženju obaveštenja i objašnjenja je učestvovao jednom. Što se tiče prisustva glasanjima za akte, prisustvovao je 395 puta, od čega je 390 puta glasao “za” i dva puta “protiv”

U 13. sazivu izabran je za poslanika kao 43. na listi ALEKSANDAR VUČIĆ – Zajedno možemo sve, mandat mu je potvrđen 01.08.2022. godine. U 13. sazivu bio je deo poslaničke grupe ALEKSANDAR VUČIĆ – ZAJEDNO MOŽEMO SVE, član Odbora za dijasporu i Srbe u regionu, i zamenik člana Odbora za spoljne poslove i Odbora za evropske integracije.

U 14. sazivu izabran je za narodnog poslanika kao 129. na listi Aleksandar Vučić – Srbija ne sme da stane, mandat mu je potvrđen 06. februara 2024. godine.

BIOGRAFIJA

Rođen je 1969. godine u Karlovcu. Gimnaziju je završio u Karlovcu, osnovne studije započeo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a završio na Filozofskom fakultetu u Beogradu, odsek istorija, gde je završio i postdiplomske studije. Predavao je istoriju u vise beogradskih osnovnih i srednjih škola.

U periodu od 2008. do 2015. bio je predsednik Koalicije udruženja izbeglica.

Predsednik je Saveza Srba iz regiona i upravnog odbora Srpskog demokratskog foruma, nevladine organizacije koja okuplja Srbe iz Hrvatske.

Živi u Beogradu.
Poslednji put ažurirano: 17.02.2024, 10:12

Osnovne informacije

Statistika

  • 81
  • 2
  • 10 postavljeno / 0 odgovoreno

Pitanja građana

Poziv poslanicima i poslanicama da podrže amandmane organizacije CRTA

čeka se odgovor 4 godine i 3 meseca i 18 dana

Poštovani gospodine Linta, U proceduri Narodne skupštine Republike Srbije nalaze se dva predloga zakona od velikog značaja za izborni proces - Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o sprečavanju korupcije

Pitanje na odgovor

čeka se odgovor 4 godine i 5 meseci i 2 dana

Poštovani, Trenutno se ne nalazim u zemlji pa Vam šaljem mamin broj, moje je pitanje bilo u vezi uništenih stvari u Hrvatskoj, popis smo pravili izmedju pet i sedam godina a odgovor nikad nije stigao. Anđelka Hvala Vam na brzom odgovoru. S poštovanjem, Vanja

Uništene stvari u ratu u Hrvatskoj

odgovoreno za 1 dan i 18 sati

Poštovani, Moji roditelji su izmedju pet i sedam godina,(ne secaju se tacno), uglavnom moglo se poslati spisak unistenih stvari u Hrvatskoj, zanima ih da li će biti nesto od toga ili ne, nikad nisu dobili nikakav odgovor, samo da je zaprimljeno putem E mail,-a, puno hvala na brzom odgovoru.

VIDI SVE POSTAVI PITANJE

Četvrto vanredno zasedanje , 20.07.2023.

Poštovani gospodine predsedniče, poštovani članovi Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, ja ću u svom izlaganju govoriti o dva predloga zakona, a to su Predlog zakona o dopunama Zakona o ozakonjenju objekata i o Predlogu zakona o izmeni Zakona o posebnim uslovima za realizaciju projekta izgradnje stanova za pripadnike snaga bezbednosti.

Još jednom snažno da pozdravim odluku Vlade Republike Srbije da pošalje u skupštinsku proceduru Predlog zakona o dopunama Zakona o ozakonjenju objekata. Mislim da je u pitanju zaista jedna humanitarna mera i da je cilj ovog zakona da građani koji žive u nelegalnim objektima konačno dobiju pravo da legalno priključe, odnosno privremeno priključe se na struju, vodu, gas i grejanje. Dobro je poznato i to je evropski standard da među ostala ljudska prava spada i pravo na osnovnu komunalnu infrastrukturu.

Ja sam u prethodnom periodu takođe imao veliki broj razgovora sa prognaničkim i drugim porodicama koja imaju taj problem i lično sam isto 24. maja uputio dopis ministru Vesiću sa spiskom od 42 prognaničke porodice koje su mise obratile iz naselja Busije, Grmovac, Plavi Horizonti, Altina, Šangaj, Mirijevo, Mali Mokri Lug, Sunčani Breg u opštini Rakovica i drugih mesta na području grada Beograda.

Dakle, radi se o više hiljada građana koji dugi niz godina žive bez struje u uslovima koji nisu dostojni čoveka u 21. veku. Biće da je gospodin Vesić veoma jasno rekao da sa ovim predlogom zakona se ne rešava pitanje ozakonjenja, ne rešava se pitanje statusa objekata i da se ovo ne odnosi na poslovne objekte.

Mislim da je veoma važno da se ovo pitanje konačno reši. Nadam se dakle da će veoma brzo nakon usvajanja uredbe od strane Vlade Republike Srbije svi građani koji imaju ovaj problem u roku od 30 dana se prijaviti i da će rešiti ovo važno civilizacijsko pitanje.

Ono što bih posebno hteo da istaknem da imamo takođe veliki broj problema vezano za legalizaciju. Takođe, obraća mi se veliki broj prognaničnih i drugih porodica koje ne mogu da reše to pitanje. Jedno od tih pitanja jesu i 22 prognaničke porodice koje žive u 11 dvojnih kuća u ulici Save Radovanovića i Braće Vojinović u Batajnici.

Naime, u pitanju su porodice koje su 2003. godine, dakle pre 20 godina dobile placeve od opštine Zemun, švajcarska organizacija SDC im je dala materijal i te su porodice 2004. godine same izgradile dvojne kuće, tako da svako od njih ima stan od 35 metara kvadratnih i visoko potkrovlje.

U ugovorima koje su dobili navedeno je da će u roku od pet godina, dakle do 2008. - 2009. godine, dobiti stanove u vlasništvu. Evo, prošlo je 19 godina kako su ove pordice uselile u ove stanove i još uvek nije rešeno pitanje vlasništva nad zemljom i pitanje legalizacije.

Mislim da je upravo pitanje legalizacije jedno od ključnih pitanja koje bi trebalo rešavati u narednom periodu i o tome je govorio ministar Vesić. Dakle, prema podacima Republičkog geodetskog zavoda u Srbiji imamo više od 2,5 miliona nelegalno sagrađenih objekata i trebalo bi pronaći mehanizam masovne legalizacije da se to pitanje konačno reši.

Nažalost, i pored nekoliko zakona o ozakonjenju koje su doneti u prethodnom periodu proces ozakonjenja je tekao veoma sporo iz više razloga, zbog neusaglašenosti propisa, zbog nerešenih imovinsko-pravnih odnosa, zbog nedovoljnih kapaciteta lokalnih samouprava, odnosno gradova i opština i ako bi se ovim tempom nastavio proces legalizacije on bi trajao narednih 100 i više godina.

Dakle, apel ministru Vesiću da nadležno ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture u što kraćem vremenskom roku pronađe mehanizam masovne legalizacije, da se ovo važno pitanje reši i da konačno građani mogu da prometuju svoje nekretnine ili da ih založe za kredit, što sada nažalost, nije slučaj.

Drugo pitanje, odnosno Predlog zakona o izmeni Zakona o posebnim uslovima za legalizaciju projekta izgradnje stanova za pripadnike snaga bezbednosti. Dakle, to je jedno veoma važno pitanje. Mi u Srbiji imamo nekoliko hiljada porodica vojnih beskućnika koji su najugroženija grupa građana u okviru Ministarstva odbrane. Radi se o borcima koji su se časno, hrabro i pošteno borili kao pripadnici oružanih snaga SFRJ za svoj narod i državu.

U bivšim jugoslovenskim republikama su im oduzeti stanovi i sva pokretna imovina. Nakon dolaska u Srbiju im je dodeljen tzv. privremeni smeštaj u kojima mnogi žive 30 i više godina. Nažalost, nisu obeštećeni i još uvek im nije rešeno njihovo stambeno pitanje. Velika većina njih se nalazi u životnoj dobi od 68 do 80 godina i imaju problem vezano za mehanizam kreditiranja, odnosno kupovine stanova na osnovu kredita.

Mislim da je ovde veoma važno da Ministarstvo odbrane nađe mehanizam da se reši ovo važno humanitarno ljudsko pitanje ovih nekoliko hiljada vojnih beskućnika, odnosno da se izdvoji poseban kontingent stanova da se ti ljudi reše i da konačno budu svoj na svome.

Dajem samo primer takođe od 25 porodica vojnih beskućnika koji su 2018/19. godine iselili iz vojnog hotela „Bristol“ u Beogradu, dobili su stanove na privremeno korišćenje, njihov apel i molba ministru odbrane jeste, i ja sam lično pisao pismo, da te porodice konačno dobiju pravo zakupa na određeno vreme da mogu konačno postati vlasnici tih stanova i da konačno reše svoje ključno pitanje, odnosno, pitanje integracije. Dakle, apel Ministarstvu odbrane da reši i ovo pitanje 25 porodica vojnih beskućnika da postanu vlasnici svojih stanova na području grada Beograda. Hvala.

Treće vanredno zasedanje , 27.06.2023.

Hvala.

Poštovani predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, pre sedam dana 20. juna obeležen je Svetski dan izbeglica, ali nažalost posle toliko godina od završetka ratova na prostoru bivše Jugoslavije nije rešeno ključno pitanje integracije jednog dela tih građana Srbije, a to je pitanje snovanja.

U Srbiji i dalje živi više od 12 hiljada prognanih porodica koje su podstanari ili žive u uslovima koji nisu dostojni čoveka od 21. veku. Takođe, imamo značajan broj porodica interno naseljenih lica sa KIM-a koji takođe nisu rešili svoje stambeno pitanje.

Premijerka Brnabić je 11. marta prošle godine primila na sastanak u Vladi delegaciju Odbora za rešavanje stambenog pitanja prognanih porodica i mene i na kraju sastanka je rekla dve ključne stvari - da će Vlada obezbediti krov nad glavom svakoj prognanoj porodici i da sredstva nisu i ne smeju biti problem.

U međuvremenu sam poslao nekoliko pisama premijerki Brnabić sa apelom i molbom da se što pre krene u realizaciju dogovora koji je postignut na tom sastanku 11. marta prošle godine u Vladi.

Moje pitanje Premijerki Brnabić jeste - kada će Vlada usvojiti program rešavanja stambenog pitanja navedenih 12 hiljada prognanih porodica sa područja Hrvatske i Federacije BIH-a i kada će obezbediti zajedno sa gradom Beogradom, gradom Novim Sadom i nizom drugih lokalnih samouprava lokacije i infrastrukturu za izgradnju stanova i kada će obezbediti sredstva za dodelu paketa, građevinskog materijala da jedan deo porodica završi svoje kuće, da se kupe seoska imanja i da se kupe montažne kuće?

Drugo pitanje upućujem ministru za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja gospodinu Selakoviću. Ja sam uputio jedno pismo gospodinu Selakoviću vezano za više od dve hiljade prognanih porodica, čiji su stanovi izgrađeni sredstvima međunarodnih organizacija, stranih Vlada i te porodice u tim stanovima žive dugi niz godina, deset, petnaest, dvadeset i više godina, ali nažalost i dalje nemaju pravo otkupa tih stanova. Radi se više od 1.200 prognanih porodica u pedesetak opština i gradova, čiji su stanovi obezbeđeni u tzv. socijalno stanovanje u zaštitnim uslovima. Zatim, 530 prognanih porodica i drugih porodica u sedam lokalnih samouprava čiji su stanovi sagrađeni sredstvima Italijanske vlade i koji su se uselili u te stanove 2008. godine. Radi se o 300 prognanih porodica, odnosno porodica ratnih vojnih invalida i porodica poginulih boraca, čiji su stanovi sagrađeni sredstvima Japanske vlade i manjim delom iz budžeta i imamo 52 ratna vojna invalida ili porodica poginulih boraca koji žive u Zemunskom naselju Kamendin.

Februara ove godine, i to je moja pohvala Ministru Selakoviću, doneto je rešenje o osnivanju radne grupe za izmenu i dopunu Zakona o izbeglicama. Moje pitanje gospodinu Selakoviću - kada će radna grupa da završi svoj rad, da napravi finalni nacrt sa izmenama dopuna Zakona o izbeglicama da ovih više od dve hiljade prognanih porodica tim mojim Zakonom o izbeglicama dobiju pravo otkupa svojih stanova, jer je samo u slučaju vlasništva nad tim stanovima oni su trajno integrisani u Srbiji?

Takođe, kroz ove izmene i dopune Zakona o izbeglicama moj apel ministru Selakoviću da se omogući da hiljadu prognanih porodica koje su proterane sa područja Federacije BiH, sa područja Hrvatske, a nisu se formalno pravno prijavili i nemaju formalno pravni status izbeglog lica i Komesarijat za izbeglice i migracije ih sprečava da konkurišu za rešavanje svog stambenog pitanja, da se kroz zakon i tim porodicama omogući da reše pitanje stanovanja i kada će taj nacrt biti poslat na Vladu da ga usvoji u formi predloga i pošalje u skupštinsku proceduru?

Sledeće pitanje takođe ministru Selakoviću. Uputio sam mu takođe jedno pismo vezano za izmene i dopune Zakona o pravima boraca, ratnih vojnih invalida, civilnih lica rata i članova njihovih porodica, da je došlo krajnje vreme da sa svim pripadnicima vojske, policije Republike Srpske Krajine prizna ratni staž za čitavo vreme rata u dvostrukom trajanju. Krajiški borci su se hrabro, časno i pošteno borili za svoj narod i državu i zaslužuju nakon toliko godina od završetka rata da budu priznati, da bude priznata njihova pravedna borba, da se tim izmenama i dopunama zakona omogući institut dva kvalifikovana svedoka za jedan deo krajiških boraca koji nemaju validne dokumente zbog dobro poznatih razloga, odnosno zbog niza zločinačkih akcija hrvatske vojske i policije, da se prizna status civilnog invalida rata jednom delu krajiških civila, jer je njihova invalidnina ukinuta nakon nestanka savezne države.

Sledeće pitanje ministru Vesiću, veoma kratko, završavam. Javio mi se veliki broj porodica koje su sagradile svoje kuće, a nemaju pravo na priključak struje zato što nije završen proces legalizacije. Apel ministru Vesiću da u što kraćem vremenskom roku se nađe rešenje da više od dve hiljade porodica koji sada žive u mraku da im se omogući privremeni priključak struje…

(Predsednik: Hvala vam.)

… dok konačno se ne reši pitanje legalizacije. Hvala.

Prvo vanredno zasedanje , 07.02.2023.

Poštovani gospodine predsedniče, poštovana gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici.

Ja ću govoriti o jednoj temi koja je jedna od važnih preduslova istinske normalizacije odnosa na prostoru bivše Jugoslavije. To je pitanje ratnih zločina. Nažalost prošlo je više od tri decenije od početka oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije. Mi i dalje imamo dvostruke standarde o suđenjima za ratne zločine u odnosu prema žrtvama.

Nažalost zapadni deo međunarodne zajednice i dalje zastupa lažni mit da su Srbi krivci za ratove na prostoru bivše Jugoslavije, da su oni zločinačka strana, da su oni agresori, a da su tobože Hrvati, Muslimani, kako se sada zovu Bošnjaci i Albanci nevine žrtve velikosrpske agresije.

Taj lažni mit zastupaju i službeni Zagreb, i službeno Sarajevo, i institucije privremene samouprave u Prištini. Postoje brojni dokazi da pravosuđe, hrvatsko pravosuđe, bošnjačko pravosuđe i pravosuđe u Prištini, nisu nezavisna, nepristrasna, pravosudna pravosuđa, u pitanju etnički motivisana pravosuđa, koja su u funkciji ratnih politika u Zagrebu, Sarajevu i Prištini.

Mogu samo da navedem nekoliko primera etnički motivisanih pravosuđa u regionu, od 1991. godine, do danas u tri decenije rada hrvatskog pravosuđa, dakle od dolaska na vlast proustaškog Franje Tuđmana, podignuto je, pokrenuto je više od tri hiljade 700 krivičnih postupaka za ratne zločine. Od tog broja 98,5 posto su krivični postupci protiv Srba, a 1,5 posto su svega krivični postupci protiv Hrvata, od tog broja je podignuto više od dve hiljade optužnica, protiv Srba, pripadnika bivša JNA i vojske i policije Republike srpske Krajine.

Takođe, donešeno je blizu 700 osuđujućih presuda protiv Srba. Istovremeno od ulaska Hrvatske u EU, imamo sve veći broj montiranih sudskih postupaka u Zagrebu protiv srpskih veterana koji su se časno, hrabro i pošteno borili za svoj narod i državu.

Šta je cilj etničkih motiva srpskog pravosuđa? Sa jedne strane da izaziva konstantni strah i da zastrašuje srpske borce, da se ne vraćaju svoja imanja, da ne posećuju svoj rodni kraj, sa jedne strane.

Sa druge strane da se sa donošenjem što većeg broja lažnih presuda verifikuje lažni mit koji je temelj hrvatske politike, a koji je formulisan u Deklaraciji o …..ratu, koji je Hrvatski sabor, konsenzusom doneo 2000. godine, a toj deklaraciji jasno stoji da su Srbija, JNA i Krajiški Srbi agresori, da je Hrvatska bila žrtva veliko srpske agresije.

Takođe, etnički motivi su na pravosuđe u Sarajevu. Navešću samo ko je takođe u funkciji Bošnjačke ratne politike. Imamo niz skandaloznih presuda. Navešću samo jednu od njih iz 2018. godine, kada je sud BiH oslobodio ratnog zločinca Nasera Orića i time amnestirao bošnjačke ratne zločince za brojne zločine koje su počinili nad srpskim narodom u zapadnom Podrinju i širom BiH.

Ono što je posebno važno i želim da se obratim gospođi ministarki Popović…

Treće vanredno zasedanje , 27.06.2023.

Hvala.

Poštovani predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, pre sedam dana 20. juna obeležen je Svetski dan izbeglica, ali nažalost posle toliko godina od završetka ratova na prostoru bivše Jugoslavije nije rešeno ključno pitanje integracije jednog dela tih građana Srbije, a to je pitanje snovanja.

U Srbiji i dalje živi više od 12 hiljada prognanih porodica koje su podstanari ili žive u uslovima koji nisu dostojni čoveka od 21. veku. Takođe, imamo značajan broj porodica interno naseljenih lica sa KIM-a koji takođe nisu rešili svoje stambeno pitanje.

Premijerka Brnabić je 11. marta prošle godine primila na sastanak u Vladi delegaciju Odbora za rešavanje stambenog pitanja prognanih porodica i mene i na kraju sastanka je rekla dve ključne stvari - da će Vlada obezbediti krov nad glavom svakoj prognanoj porodici i da sredstva nisu i ne smeju biti problem.

U međuvremenu sam poslao nekoliko pisama premijerki Brnabić sa apelom i molbom da se što pre krene u realizaciju dogovora koji je postignut na tom sastanku 11. marta prošle godine u Vladi.

Moje pitanje Premijerki Brnabić jeste - kada će Vlada usvojiti program rešavanja stambenog pitanja navedenih 12 hiljada prognanih porodica sa područja Hrvatske i Federacije BIH-a i kada će obezbediti zajedno sa gradom Beogradom, gradom Novim Sadom i nizom drugih lokalnih samouprava lokacije i infrastrukturu za izgradnju stanova i kada će obezbediti sredstva za dodelu paketa, građevinskog materijala da jedan deo porodica završi svoje kuće, da se kupe seoska imanja i da se kupe montažne kuće?

Drugo pitanje upućujem ministru za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja gospodinu Selakoviću. Ja sam uputio jedno pismo gospodinu Selakoviću vezano za više od dve hiljade prognanih porodica, čiji su stanovi izgrađeni sredstvima međunarodnih organizacija, stranih Vlada i te porodice u tim stanovima žive dugi niz godina, deset, petnaest, dvadeset i više godina, ali nažalost i dalje nemaju pravo otkupa tih stanova. Radi se više od 1.200 prognanih porodica u pedesetak opština i gradova, čiji su stanovi obezbeđeni u tzv. socijalno stanovanje u zaštitnim uslovima. Zatim, 530 prognanih porodica i drugih porodica u sedam lokalnih samouprava čiji su stanovi sagrađeni sredstvima Italijanske vlade i koji su se uselili u te stanove 2008. godine. Radi se o 300 prognanih porodica, odnosno porodica ratnih vojnih invalida i porodica poginulih boraca, čiji su stanovi sagrađeni sredstvima Japanske vlade i manjim delom iz budžeta i imamo 52 ratna vojna invalida ili porodica poginulih boraca koji žive u Zemunskom naselju Kamendin.

Februara ove godine, i to je moja pohvala Ministru Selakoviću, doneto je rešenje o osnivanju radne grupe za izmenu i dopunu Zakona o izbeglicama. Moje pitanje gospodinu Selakoviću - kada će radna grupa da završi svoj rad, da napravi finalni nacrt sa izmenama dopuna Zakona o izbeglicama da ovih više od dve hiljade prognanih porodica tim mojim Zakonom o izbeglicama dobiju pravo otkupa svojih stanova, jer je samo u slučaju vlasništva nad tim stanovima oni su trajno integrisani u Srbiji?

Takođe, kroz ove izmene i dopune Zakona o izbeglicama moj apel ministru Selakoviću da se omogući da hiljadu prognanih porodica koje su proterane sa područja Federacije BiH, sa područja Hrvatske, a nisu se formalno pravno prijavili i nemaju formalno pravni status izbeglog lica i Komesarijat za izbeglice i migracije ih sprečava da konkurišu za rešavanje svog stambenog pitanja, da se kroz zakon i tim porodicama omogući da reše pitanje stanovanja i kada će taj nacrt biti poslat na Vladu da ga usvoji u formi predloga i pošalje u skupštinsku proceduru?

Sledeće pitanje takođe ministru Selakoviću. Uputio sam mu takođe jedno pismo vezano za izmene i dopune Zakona o pravima boraca, ratnih vojnih invalida, civilnih lica rata i članova njihovih porodica, da je došlo krajnje vreme da sa svim pripadnicima vojske, policije Republike Srpske Krajine prizna ratni staž za čitavo vreme rata u dvostrukom trajanju. Krajiški borci su se hrabro, časno i pošteno borili za svoj narod i državu i zaslužuju nakon toliko godina od završetka rata da budu priznati, da bude priznata njihova pravedna borba, da se tim izmenama i dopunama zakona omogući institut dva kvalifikovana svedoka za jedan deo krajiških boraca koji nemaju validne dokumente zbog dobro poznatih razloga, odnosno zbog niza zločinačkih akcija hrvatske vojske i policije, da se prizna status civilnog invalida rata jednom delu krajiških civila, jer je njihova invalidnina ukinuta nakon nestanka savezne države.

Sledeće pitanje ministru Vesiću, veoma kratko, završavam. Javio mi se veliki broj porodica koje su sagradile svoje kuće, a nemaju pravo na priključak struje zato što nije završen proces legalizacije. Apel ministru Vesiću da u što kraćem vremenskom roku se nađe rešenje da više od dve hiljade porodica koji sada žive u mraku da im se omogući privremeni priključak struje…

(Predsednik: Hvala vam.)

… dok konačno se ne reši pitanje legalizacije. Hvala.

Trinaesta sednica Prvog redovnog zasedanja , 25.05.2021.

Hvala, gospodine predsedniče.

Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, želim da uputim nekoliko pitanja Vladi Republike Srbije.

Prvo pitanje tiče se rešavanja stambenog pitanja proteranih Srba iz Hrvatske i Federacije BiH. Naime, u Srbiji živi više od 12 hiljada prognaničkih porodica iz Hrvatske i Federacije BiH koji još uvek nisu rešili svoje stambeno pitanje. Takođe, živi više od hiljadu prognaničkih porodica kojima Komesarijat za izbeglice i migracije ne omogućava da konkurišu za rešavanje svog stambenog pitanja, jer se formalno nisu prijavili kao izbegla lica na popisu 1996. godine. Takođe, ima značajan broj prognaničkih porodica kojima se onemogućava pravo otkupa svojih stanova koji su izgrađeni sredstvima međunarodnih donacija i EU.

Postavljam pitanje Vladi - da li će Vlada Republike Srbije da nastavi regionalni stambeni program u saradnji sa EU i da konačno reši stambeno pitanje svih prognaničkih porodica i sva ostala nerešena pitanja u procesu integracije?

Drugo pitanje tiče se otete i uzurpirane imovine i stečenih prava stotina hiljada proteranih Srba sa područja Hrvatske i Federacije BiH. Naime, tokom rata i posle rata proteranim Srbima u Hrvatskoj i Federaciji BiH uzurpirana je ili oteta imovina, poljoprivredno i šumsko zemljište, zaostale neisplaćene penzije, stanarska prava, nepriznat deo radnog staža, nije omogućena naknada štete za uništenu i oštećenu imovinu u klasičnim terorističkim akcija širom hrvatskih gradova i gradova u Federaciji BiH i niz drugih pitanja.

Postavljam pitanje Vladi - da li će Vlada Republike Srbije da pokrene suštinski dijalog sa zvaničnim Zagrebom i Sarajevom o pronalaženju pravičnog i trajnog rešenja otete i uzurpirane imovine i stečenih prava proteranih Srba iz Hrvatske i Federacije BiH? Temelj tog dijaloga mora da bude jedan veoma važan međudržavni sporazum, Bečki sporazum o sukcesiji, odnosno Aneks Sedam toga sporazuma koji se zove Privatna svojina i stečena prava i u njemu se jasno kaže da svim građanima moraju biti zaštićena i vraćena prava koja su imali na dan 31.12.1990. godine, a svi ugovori sklopljeni pod pritiscima i pretnjama moraju biti proglašeni ništavnim. Taj Bečki sporazum o sukcesiji ima jaču pravnu snagu od zakona u BiH i Hrvatskoj zato što je taj sporazum ratifikovan i u Skupštini BiH i u Saboru Republike Hrvatske.

Treće pitanje odnosi se na progon, sudski progon pripadnika bivše JNA, pripadnika Vojske Republike Srpske i pripadnika Vojske Republike Srpske Krajine za ratne zločine. Naime, u prethodnih 26 godina etnički motivisano pravosuđe u Zagrebu i Sarajevu vršu progon časnih srpskih boraca koji su se borili za svoj narod i državu, koji su se borili za očuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Jugoslavije. Šta je cilj etnički motivisanog pravosuđa u Sarajevu i Zagrebu? Cilj je da se donese što više lažnih presuda na osnovu lažnih dokaza, na osnovu lažnih iskaza svedoka saradnika da bi se opravdala besmislena i potpuna laž i izmišljotina bošnjačkih i hrvatskih političara da je Srbija i Srbi tobože izvršili agresiju na BiH i Hrvatsku, a da su Bošnjaci i Hrvati tobože bile nevine žrtve veliko-srpske agresije.

Postavljam pitanje Vladi – da li će Vlada Republike Srbije da osnuje kancelariju za pomoć optuženim, osumnjičenim i osuđenim Srbima za ratne zločine, da im pruži punu pravnu, finansijsku, stručnu pomoć da se brane od montiranih sudskih postupaka pravosuđa u Zagrebu i Sarajevu?

Konačno, postavljam pitanje Tužilaštvu za ratne zločine – da li će Tužilaštvo za ratne zločine konačno da počne da pokreće istrage i podiže optužnice za brojne brutalne, masovne i svirepe zločine koje su počinili pripadnici tzv. armije BiH, hrvatske vojske, raznih bošnjačkih i hrvatskih paravojnih formacija?

U prethodnom periodu Tužilaštvo za ratne zločine, dakle, od svog osnivanja 2003. godine do kraja prošle godine na osnovu informacije koja im je dostavljena podiglo je 217 optužnica. Nacionalna struktura tih optužnica je sramna i skandalozna. Od tih 217 optužnica 190 je podignuto protiv Srba, 21 protiv Albanaca od kojih je 17 iz dinarske grupe oslobođeno ekspresno iako su postojali brojni dokazi za zločine protiv našeg naroda na području Metohije, četiri optužnice protiv Bošnjaka i svega dve optužnice protiv Hrvata. To je apsolutno skandalozni i sramni rad Tužilaštva za ratne zločine.

Dakle, postavljam pitanje, još jednom – kada će Tužilaštvo za ratne zločine da procesuira sve odgovorne za brojne brutalne i masovne zločine nad srpskim civilima i srpskim ratnim zarobljenicima tokom građanskog rata u Hrvatskoj i BiH?

Hvala.

Dvadeset peto vanredno zasedanje , 20.02.2020.

Uvažena predsednice, poštovane koleginice i kolege narodni poslanici, ja bih postavio poslaničko pitanje Ministarstvu za rad i zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja.

Kao što je dobro poznato u Srbiji živi više stotina hiljada građana koji su učestvovali u ratovima 90-tih godina prošlog veka na prostorima bivše Jugoslavije. Radi se o više stotina hiljada boraca i svi oni očekuju da konačno njihovo pitanje bude rešeno na jedan sistemski način donošenjem novog zakona o borcima, o pravima boraca, vojnih invalida, civilnih invalida rata i porodica palih boraca.

Proces pripreme donošenja zakona traje već više godina i svi očekujemo da on uskoro uđe u Skupštinsku proceduru. Među ključnim pitanjima koje borci očekuju da budu rešena jeste između ostalog i pitanje boračkog dodatka, zatim pitanje regulisanja postraumatskog stresa, pitanje boračke penzije i niz drugih pitanja.

Opet ću kao što sam to radio više puta u Skupštini istaći jedan poseban problem, a tiče se preko 50 hiljada pripadnika vojske Republike Srpske Krajine, čije statusno pitanje obim Predlogom zakona nije obuhvaćeno.

Naime, ovim Predlogom zakona krajiškim borcima priznaje se ratni staž samo do 27. aprila 1992. godine, do dana stvaranja Savezne Republike Jugoslavije. Ovim Predlogom zakona ne priznaje se period posle 27. aprila 1992. godine i zbog te činjenice 50 hiljada krajiških boraca se oseća ogorčeno jer smatraju da nisu vodili nikakav privatni rat nego da su se časno i pošteno borili za interese svog naroda, za Srbiju i Jugoslaviju.

Želim samo navesti nekoliko primera zbog čega smatram da krajiškim borcima treba priznati ratni staž. Prvo, već u prethodnom periodu svim krajiškim oficirima i podoficirima priznat je ratni staž u dvostrukom trajanju za čitavo vreme rata. Postavlja se pitanje – sa kim su krajiški oficiri i podoficiri komandovali ako se njima priznaje ratni staž, a njihovim borcima ne?

Takođe podsećam i o tome sam govorio više puta da je Hrvatska svojim zakonom o pravima hrvatskih veterana pre nekoliko godina u potpunosti izjednačila prava pripadnika Hrvatskog veća odbrane i susedne BiH sa pravima pripadnika hrvatske vojske i u tom smislu nije pravila nikakvu razliku. Dakle, moje mišljenje je da ovaj Predlog zakona mora da bude dopunjen sa ovom odredbom, da se svim pripadnicima vojske i policije Republike Srpske Krajine prizna ratni staž za čitavo vreme rata u dvostrukom trajanju. Mislim da bi na taj način bila ispravljena istorijska nepravda i da bi na taj način Srbija poslala jasnu poruku da priznaje krajiške borce i da priznaje njihovu časnu i poštenu borbu. U suprotnom ispašće tačna lažna teza hrvatske strane da su Srbi, odnosno Krajišnici izvršili agresiju na Hrvatsku, što je apsolutna laž.

Takođe bih postavio pitanje Ministarstvu pravde – da li će konačno biti obezbeđena sredstva da se pomogne optuženim Srbima za ratne zločine u njihovoj odbrani? Velika većina boraca živi u veoma teškoj situaciji i jedva sastavlja kraj sa krajem, a sada se suočava sa velikim brojem optužnica koje podiže hrvatsko tužilaštvo, tužilaštvo BiH, a najveći broj tih optužnica zasnovan je na lažnim činjenicama. Dakle, očekujem i tražim da Ministarstvo pravde pomogne krajiškim borcima, odnosno svim borcima da u njihovoj odbrani za istinu i pravdu. Inače, u suprotnom ispašće tačna teza Sarajeva i Zagreba da su Srbi tobože bili agresori i zločinci, a da su Hrvati i Bošnjaci tobože bili žrtve koji su vodili oslobodilačke ratove. To je apsolutno neprihvatljivo i zbog toga je veoma važno da Srbija pomogne odbranu boraca vezano za ratne zločine.

Imovinska karta

(Beograd, 06.09.2022.)

Funkcija Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija Izvor prihoda Interval Neto prihod Valuta Vreme obavljanja / od-do
Narodni poslanik Narodna skupština Republike Srbije Republika Mesečno 80000.00 RSD 03.07.2016 - 03.08.2020.
Narodni poslanik Narodna skupština Republike Srbije Republika Mesečno 126000.00 RSD 03.08.2020 - 01.08.2022.
Narodni poslanik Narodna skupština Republike Srbije Republika Mesečno 126000.00 RSD 01.08.2022 -