Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Veroljub Arsić

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo Brnabić, imaćete jedan jako veliki i težak zadatak, a to je da Narodnoj skupštini vratite ugled i dostojanstvo koje joj pripada i po zakonu, zato što otkad konstituišemo ovu Skupštinu neprestano se urušava ugled Narodne skupštine od strane bivšeg režima.

Jedan iz bivšeg režima, inače francuski građanin kaže – a, kad je to bio kordon policije u Narodnoj skupštini? Kada su se to narodni poslanici bivšeg režima zaletali za sto predsedavajućeg? Kada su se to narodni poslanici bivšeg režima zaletali na kolege poslanike većine, pri tom se nadajući, nije nikada to radio Šešelj, pri tom se nadajući da će taj isti policijski kordon da ih zaustavi.

Urušavanje ugleda parlamenta nastavljaju i mlade kolege narodni poslanici. Sad možete da zamislite da svršeni student, znači diplomirala je Fakultet političkih nauka, izađe ovde, inače to je onaj fantom iz Vranja koji se doselio u Beograd, i ovde kaže da kandidat za predsednika Narodne skupštine nazaduje u svojoj karijeri zato što je obavila funkciju predsednika Vlade Republike Srbije. Pa, znate šta pričate? Pa to kaže osoba koja je diplomirala na Fakultetu političkih nauka, koja je bila u studentskom parlamentu. Pa zar to nije urušavanje dostojanstva Narodne skupštine. Pa ne zna da je predsednik Narodne skupštine po funkciji jači od predsednika Vlade. Pa koga biramo mi? Jel nas bira predsednik Vlade ili mi biramo predsednika Vlade i Vladu?

Sad moram da postavim pitanje pošto na istoj listi su bila i dva njena profesora - da i zbog njenog političkog angažmana ne znam i da su joj ocene poklonjene? Vi vičite „u“ jeste, ali znam da kod tih istih kolega profesora studenti koji ne učestvuju i ne podržavaju njihovu politiku ne mogu da polože ispit i polažu pred komisijama. Ima dokaza, nemoj da mislite da se kolege studenti ne javljaju kod narodnih poslanika. E, sad, kada imate takve poslanike u Narodnoj skupštini, gospođo Brnabić, imaćete ozbiljnih problema da vratite dostojanstvo Narodne skupštine koji ovi urušavaju.

Druga stvar, kada neko započne diskusiju o Kosovu, kad biramo predsednika Narodne skupštine i ovde izlazi demonstrativno mi pokazuje table RSK, RSK, RSK, pritom je bio savetnik ministra za Kosovo i Metohiju, pregovarao sa šiptarima, francuski građanin Miloš, i kad su izašli iz njegove kancelarije sa njegovih pregovora proglasili nezavisnost, jel to patriotizam?

Pazite, njegovo ludilo. Kada je bio martovski pogrom 2004. godine, prvo kaže kolega Orlić trajao je pet dana, pet dana su šiptari ubijali Srbe, isti oni šiptari koje ste pustili 2001. godine, kaže nije pet, ubijali su ih samo tri dana. Ja sam čuo to kada je rekao. Samo tri dana su ubijali šiptarski teroristi Srbe, a onda je to šta – patriotizam? Šta očekuje? Kaže - nećete valjda tenkove zbog ubijanja Srba da pošaljemo na Kosovo, kada je bio na vlasti. Čekajte, hoćete da zaratimo zbog parčeta pleha u ratu koji ne možemo da dobijemo? Ili još bolje, to je patriotizam po njima, pošto Kurti skida srpske državne tablice, ajde mi da skidamo Kurtijeve tim istim Srbima, da budemo isti kao Kurti, jer između njih i Kurtija nema nikakve razlike.

O predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću pričaju isto što priča i Kurti. U čemu je razlika? Ovi pričaju isto što pišu po hrvatskim portalima koji prekriveno gaje ustaštvo, pričaju o nekakvim izborima krađama. Sada moram da pitam nešto kolege poslanike. Ako pričate ono što govore Šiptari i Kurti, ako pričate ono što piše po hrvatskim portalima, o predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću, ako ne priznajete izbornu volju svog naroda, ako tražite da vas na vlast dovedu pripadnici drugog naroda i drugih institucija, a šta ste nego izdajnici? A šta ste nego izdajnici?

Sada, kolege poslanici, da biste u svom ludilu otišli korak dalje doživeo sam ovde da mi preti i meni i svim kolegama narodnim poslanicima ortak Dragana Šolaka, onaj što je zarađivao dva evra u sekundi. Ako niste znali, dan ima 86.400 sekundi, pa pomnožite sa dva evra. Dok izgovorim ovu rečenicu taj čovek bi za 10, 15 evra bio bogatiji.

Pa kaže ovako – ali umesto da vam dokazujem vaše laži, ja vas upozoravam da ću na svaku vašu laž odgovoriti istinom o jednom od vas. Jel to nije pretnja? Šta treba, da ne smemo da spomenemo njegovo ime? Šta će, da nas provuče kroz „toplog zeca“ preko njegovih medija? To ide još i dalje. Da vas upozorim, ako budete lagali o meni, opet on, nastaviću da govorim istinu o vama, preko svojih portala, pa je dao čovek sebi za pravo da bude još bezobrazniji i još više da bude drzak, kaže da mi u Srbiji pravimo tri puta skuplje puteve.

Evo ovako to izgleda. Južni krak Koridora 10 ima 36 mostova, ima 2,8 kilometara tunela i košta 350 miliona evra, što je barem dva puta jeftinije nego Most na Adi koji je on napravio. Ili hoćete o Koridoru 10 – Istočni krak, koji ima 90 kilometara auto-puta i koji je koštao opet manje nego taj vaš Most na Adi.

I da znate, nemojte da pričate više o tome da vas neko krade na izborima. Narod meri rezultate. Za vreme vaše vlasti 500.000 ljudi je ostalo bez posla. Niste izgradili ništa. Za vreme ove vlasti napravljeno je preko 450 kilometara auto-puta. Za vreme ove vlasti napravljene su bolnice, škole, otvarane su i građene fabrike i zaposleno je 550.000 ljudi. I zato ne možete da pobedite na izborima. Zato što je 500.000 ljudi gubilo posao za vreme vaše vlasti.

Prema tome, građani Srbije mogu da budu sigurni da poverenje koje smo dobili od njih nećemo da prokockamo. Nastavićemo da izgrađujemo Srbiju, da gradimo auto-puteve, da gradimo škole, da gradimo bolnice, da otvaramo fabrike, zato što Srbija ne sme da Stane.
Dame i gospodo narodni poslanici, voleo bih da obavestim i građane Republike Srbije šta se dešavalo na Odboru za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava, kada smo davali saglasnost na donošenje ovih zakona.

Naime, pripadnici bivšeg režima su stalno pokušavali da prikažu kako je Srbija prezadužena zemlja i kako ne treba nastaviti sa ovom politikom. Nas su pokušavali da optuže oni koji su nam ostavili 17,5 milijardi evra javnog duga. Moram da podsetim i pitam građane Republike Srbije šta su dobili za tih 17,5 milijardi javnog duga koji smo mi dobili od njih. Da li su dobili neki put, da li su dobili neku bolnicu, da li je obnovljena neka škola, da li je otvorena neka fabrika? Ili su oni samo tada dok su vršili vlast postajali sve bogatiji i bogatiji? Možete da zamislite da je samo jedan čovek zaradio toliko novca koliko košta najskuplji most na svetu, a to je Most na Adi. Dragan Đilas je zaradio 600 miliona evra, koliko košta Most na Adi.

Naravno da su oni protiv daljeg razvoja Srbije i naravno da mi koji hoćemo da nastavimo da se Srbija izgrađuje podržavamo Predlog zakona o budžetu i sve prateće zakone koje danas donosimo i imamo na dnevnom redu, zato što nećemo više zakatančene fabrike, kakve su nam ostavljali, nećemo više da nam građani beže iz Srbije u inostranstvo, nećemo da dozvolimo da se građani Srbije unižavaju i ponižavaju. Nećemo da dozvolimo da gube posao, kao što su izgubili 600.000 radnih mesta u njihovim privatizacijama. Nećemo da dozvolimo da se odreknemo tradicionalnih prijateljstava, već hoćemo da se Srbija dalje izgrađuje, da otvaramo nove fabrike, da podižemo plate i penzije zaposlenima i penzionerima, da poboljšavamo subvencije i stanje u poljoprivredi.

Da podsetim, samo u poljoprivredi ove godine blizu milijardu evra su subvencije, toliko napadane da država ne misli o poljoprivredi i iznose 50% svih državnih subvencija. Građani Srbije, nemojte verovati onima koji su ostavljali zakatančene fabrike, onima koji su postajali sve bogatiji, onima koje sve okuplja Dragan Đilas oko sebe, i bivši DOS, i ove što su doveli tadašnju Demokratsku stranku na vlast i pod izgovorom da su patriote, jer to nisu, jer su oni isporučivali najveći broj Srba u Hag, navodno patriote, jer su oni rasturili tri srpske države, jer su oni pustili i Kurtija i braću Mazreku iz srpskih zatvora. Nemojte verovati ni ovima što se zavetuju i što dverinjaju po pitanju Kosova i Rusije, zato što su svi okupljeni oko Dragana Đilasa, iste noći bi kada bi došli na vlast uveli sankcije Rusiji i priznali nezavisno Kosovo.

Zbog svega ovoga građani Srbije očekuju da nastavimo one reforme koje je započeo Aleksandar Vučić, da nastavimo da izgrađujemo Srbiju, da nastavimo da zapošljavamo naše građane, da nastavimo da izgrađujemo škole, obdaništa, da sve ono što oni nisu mogli, nisu znali, nisu hteli, uradimo da ne bi oni ponovo katančili fabrike, zaduživali zemlju i postajali sve bogatiji, okupljeni oko Dragana Đilasa.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo imali smo prilike da slušamo jedan nadahnut govor jednog pripadnika bivšeg režima koji je učestvovao u katančenju fabrika u Srbiji.

Sada zamislite ovo, jedan most u Beogradu koji je izgradio njegov šef Dragan Đilas košta šest stotina miliona evra, taman onoliko koliko košta i istočni i južni krak Koridora 10, znači od Niša do Dimitrovgrada i od ulaska u Grdelicu do Preševa, toliko su oni platili samo jedan most i to su bile naduvane cene.

Kada kaže da kriminalci budu u zatvoru, evo ga jedan ulazi sad u salu, neki Solunac, priznao čovek krivicu, a s njim ćeš na listu, priznao čovek krivicu, potpisao da je kriv. Što sad beži?

Dalje, ja nikad jednu stvar ne bih uradio što je baš nadahnuti kolega uradio, seo je ispred zastave terorističke države tzv. Kosovo. Ja to nikad ne bih uradio, ni za živu glavu i za to hoće građani da glasaju za njega. Ja nikad ne bih tražio, bez obzira ko bio predsednik Republike Srbije, da se njemu uvedu sankcije, bez obzira koja bi politička cena bila za moju politiku koju zastupam, a to je baš upravo tražio, umesto da zatraži u istom tom pismu da se sankcije uvedu Aljbinu Kurtiju, ali ne može, jer je učestvovao u njegovom puštanju 2001. godine.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo, opet da se vratimo na našu čini mi se, najbolniju temu unazad već dvadeset i nešto godina, Kosovo i Metohija. Evo, ja bacam rukavicu kolegi iz Šapca, napravite peticiju da se uvedu sankcije Aljbinu Kurtiju, tzv. predsednici skupštine AP Kosovo, da se konačno isporuče Republici Srbiji na postupanje oni koji su digli autobus „Niš ekspresa“ u Podujevu, da se isporuče Republici Srbiji i njenih pravosudnim organima oni koji su pobili decu dok su se kupala na reci Bistrici, pa tada možemo da pričamo o nekom patriotizmu. Da ne spominjem, žeteoce, a to ste zaboravili, onda da vas podsetim, u Starom Gackom. Da se isporuče i oni koji su palili srpska sela marta 2004. godine, palili srpske crkve dok ste vi okretali glavu na drugu stranu. Tada možemo da pričamo nešto koliko je kome stalo do Srbije.

A što se tiče vaših ekonomskih tema, samo totalan ekonomska neznalica može da poredi inflaciju, da predstavlja da se u Srbiji teže živi, kada je za vreme njegove vlasti više od 600 hiljada ljudi ostalo bez posla, kada je za vreme ove vlasti 550 hiljada ljudi našlo posao, hrani svoje porodice.

I, još nešto, pošto je spominjao i evro, da nam objasni da li zna kako to kada je evro nerealno nizak srpski izvoz raste i raste pokrivenost uvoza. E, kada mi to objasni taj ekonomista koji se pravi da jeste, možemo o nečemu dalje da pričamo.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, reklamiram član 107. da je prekršen. Znate šta, ovde se nešto predstavlja se Republika Srbija i njeni zvanični organi vlasti kao da smo nekakva kolonija, kao da postoji samo jedna, sebe nazivaju državotvorna opozicija. To ne postoji. Srbija je Republika, ima svoju državnost, nikakva državotvorna opozicija ne postoji. To odmah da raščistimo.

U prilog tome, gospodine predsedniče, tvrde za nas da smo mi kolonija američkog ambasadora, i to tvrde oni koje je američki ambasador, Kajl Skot, uveo ovde u Skupštinu, a pogodite čijim glasovima, gospodine predsedavajući, Bojana Pajtića. Bojan Pajtić je toj našoj državotvornoj opoziciji, dao glasove.

Sada, kad kažu da neće sa Đilasom, da vas podsetim gospodine predsedavajući, i vi i ja smo gledali kako se jedan od pripadnika te državotvorne opozicije, ovi što su uzimali i krali pare iz „Kolubare“, ispred ove Skupštine grli i ljubi sa Draganom Đilasom. Evo, gledao je ministar Martinović. Sada posle svega onoga što su radili, kažu nećemo mi sa Đilasom. Gospodine predsedavajući, grlili bi se i ljubili samo kada bi namakli 126 poslanika još strasnije.

Inače, taj prvi poljubac i taj prvi zagrljaj, bio je jako emotivan, jako dirljiv, suze mi za malo nisu pošle na oči. Budite sigurni da će sledeći da bude još emotivniji, još veći, u duhu pravih porodičnih vrednosti, kako to oni kažu.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo imao sam priliku da čujem od svog kolege iz bivšeg režima velike rezultate njihove vlasti. NJima je to smešno, znate, kad pričaju o ekonomskom suverenitetu, odnosno monetarnom, ali nije ni to znao, nije znao ni kako se kaže evro, pa je govorio euro, kao da živimo u europi, a ne u Evropi, ali znate šta, mislim da je za vreme njihove vlasti nastao problem sa kreditima koji su bili indeksirani u švajcarskim francima. Za vreme njihove vlasti, a taj problem nisu rešili. Rešila je vlast Aleksandra Vučića.

Kažete još, pazite sada na sledećem primeru, da su banke te koje vedre i oblače po Srbiji. E ovako je bilo za vreme njihove vlasti, podignete kredit po jednom kursu, indeksiran u evrima i to jeftinijim, a vraćate po većem kursu. Jel bilo tako za vreme bivšeg režima? Jeste.

Jel se dešavalo za vreme bivšeg režima da su banke onako kako su htele, bez ikakve ekonomske opravdanosti i pravila menjale kamatne stope? Jeste. Znači kako je njima padalo na pamet, kakav je njihov poslovni interes bio, tako su radili.

Sada, jedna od najvećih anomalija koja je bila tada u tom periodu jeste da je Evropska centralna banka 2008, 2009, 2010, 2011. godine snižavala referentu kamatnu stopu. Znači poslovne banke su se sa manjom kamatom zaduživale na tržištu kapitala u Evropi, a znate gde su samo rasle kamate? Samo u Srbiji.

Pa sada, kolege moje iz bivšeg režima, imate situaciju da vam banka poveća kamatu koju morate da platite i na sve to vam još poraste i kurs evra prema dinaru. Pa kada počnete sa kreditom od 35, 40 hiljada dinara, do kraja godine nagurate na 80. Tada nismo imali ekonomski suverenitet, tada nismo imali našu monetarnu politiku i zato to vreme vama neće više nikada se vrati.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, evo, ja sam očekivao da ćemo danas da raspravljamo o povećanju penzija, da ćemo da raspravljamo o povećanju plata, o kapitalnim investicijama, a čini mi se da bivši režim nikako da utrefi temu i da kažu o čemu danas raspravljamo. Sve i svašta smo raspravljali danas.

Znate, gospodine ministre, ja kada sam bio narodni poslanik u opoziciji, radovao sam se kada mi vlast obeća izbore, a sada kada njima neko spomene izbore oni popadaju pod klupe, a tražili su izbore pre samo mesec dana. Neke kolege se čak i pozdravljaju ovde sa nama, opraštaju se od Narodne skupštine, znaju kako će da prođu na izborima. Svega i svačega sam se naslušao. Razumem potrebu nekih tzv. tog patriotskog bloka koji je zajedno sa ovim žutima, zajedno bi pravili novi dos, neki javno, neki prikriveno, neki iz Francuske, neki iz Srbije. Kada neke podatke govore, ali bar da ti podaci nisu tako lako proverljivi.

Evo, tu je čak i ova što mi se zavetuje, što voli da vozi Mercedes, pa jedna profesorka univerziteta koja sebe predstavlja kao uglednu, pa jedna koleginica koja je stalno nešto potresena, kažu ovako, 95% subvencija koje država daje idu stranim investitorima. Čuli smo to nekoliko puta danas. Valjda zato što misle da će tu da dobiju neki politički poen. Znate, narod ne voli kada se novac daje strancima, to ja razumem, ali kada pogledate budžet Republike Srbije piše nešto sasvim drugačije. Subvencije u poljoprivredi direktno iz budžeta Republike Srbije, 88 milijardi, sa subvencijama za gorivo, to je blizu milijardu evra. To je polovina svih subvencija koje Republike Srbije daje, a neko kaže da mi dajemo 95% stranim investitorima, a ukupno subvencija u privredi za sve investitore su tačno pet puta manje.

Eto, na čemu se zasniva njihova politika, na zameni teza, na neistinama, na jednoj populističkoj priči. E, sada zamislite još kada kažu, ovaj budžet je pljačkaški. Baš sam hteo da čujem zbog čega je pljačkaški. Kažu ovako, najveći prihod budžeta Republike Srbije iz poreza na dodatu vrednost. Pa, iz čega hoćete da bude porez, najveći prihod u budžetu. Hajde, neka mi neko kaže.

Dozvolite da završim. E, sada da bi dokazali u svom neznanju kako naša privreda ne funkcioniše, kažu, pogledajte koliko je manji porez na dodatu vrednost u zemlji od poreza na dodatu vrednost iz uvoza. Kome ja sada da objašnjavam, gospodine ministre, da kada neko dobro proizvede u Srbiji, obračunate porez na dodatu vrednost i to isto dobro izvezete iz Srbije, taj porez na dodatu vrednost koji ste zaračunali, morate da vratite proizvođaču ili izvozniku. Samim tim što je veći izvoz sasvim je prirodno da bude manje prihoda od poreza na dodatu vrednost obračunatog u zemlji. Sada zamislite, gospodine ministre, da je takav stručnjak na vašem mestu.

Džabe vama tih pet milijardi koje čuvate za neke krizne situacije koje mogu da nas zadese oni bi to pokrili za tri dana. Čini mi se da je sva njihova politička borba da se dočepaju tih pet milijardi evra.

Znate, kažu pljačkamo građane Srbije, a čitav dan govorimo kako se povećavaju penzije i plate. Pa, jesu to građani Srbije? Penzioneri nisu građani Srbije jel tako?

Zaposleni u javnom sektoru nisu građani Srbije, policija, vojska, prosveta, zdravstvo, pa šta su onda oni? Pa, još izađe jedan tu iz sindikata, mada nešto te sindikalce ne volim mnogo, više se oni bave svojim sindikalnim primanjima nego pravima radnika. Kažu znate li vi kolika je to minimalna plata i šta može da se kupi sa njom? Pa, citiraju premijera Anu Brnabić, a šta je moglo da se kupi sa 15.000 dinara u njihovo vreme?

Šta je moglo da se kupi sa ništa u njihovo vreme kada je 600.000 ljudi ostalo bez posla? Šta je ministre moglo da se kupi za minimalnu platu koja je bila privilegija u vreme njihove vlasti? Vrlo malo, skoro ništa.

Kad su se banke konačno, za njihovo vreme dočepale građana Republike Srbije, iznosile su novac, menjale kamate, pravile inflaciju, dok su oni lepo na razne načine dolazili do nekih sumnjivih izvora prihoda i tih čuvenih 619 miliona evra. Ovaj davao kroz nevladine organizacije svom tastu 600.000 evra itd, itd, da ne nabrajam.

Došli smo do toga da nas pitaju, odnosno postavljaju pitanje kako mi to trošimo novac građana Republike Srbije već 11 godina, da ih podsetim kako je bilo pre 11 godina. Treba stalno vas podsećati. Znam da vas to najviše boli, znam da vam to najviše smeta, ali znate šta ako hoćete da se bavite politikom neke rezultate morate da imate, vi imate vaše, mi imamo naše. Mi vaše ne želimo, mada se uporno trudite da vaše rezultate prepišete nama, a to se vidi koliko poznajete.

Evo, video sam kako jedan kolega priča o finansijsko monetarnom tržištu. Samo mi recite da li je jedan vaš guverner smeo u kriznim vremenima da ograniči kamate bankama na stambene kredite? Nije ni jedan, ni pomišljao, nije smeo, a onda pričate kako mi danas nemamo ekonomski suverenitet, a koliko mi je poznato Centralna banka je pre mesec dana ograničila kamate na stambene kredite.

Što to vi niste smeli da uradite? Moratorijum u periodu korone. Što vi to niste smeli da uradite? Nije bila svetska ekonomska kriza, nije bilo krize u evro zoni, nisu skočile za 150% rate za kredite u švajcarskim francima.

Toliko o tome kako su oni vodili državu, a mogu da poručim građanima Srbije da ne brinu nastavićemo da izgrađujemo Srbiju, nastavićemo da otvaramo nova radna mesta, da povećavamo zarade zaposlenima, da povećavamo penzije i da radimo sve da se ova banda koja je uništila Srbiju od 2000. godine do 2012. godine nikada više ne vrati na vlast bez obzira što se predstavljaju kao neki patriotski blok ili žuta banda.
Dame i gospodo zanimljive sam teorije čuo od predlagača ovog amandmana. Samo bih hteo da podsetim da su pre 2000. godine bila i ratna dejstva, da su bile sankcije, ali moram i da postavim jedno drugo pitanje, ako je SPS, koja je vodila Srbiju u periodu od 1990. godine do 2000. godine toliko loša, što su pravili sa njima koaliciju 2008. godine i čuvenu istorijsko pomirenje?

(Srđan Milivojević: Ja kažem da ste vi loši, a ne oni.)

Što su pravili jednu takvu koaliciju?

Sam podnosilac amandmana uporno izbegava da jednu činjenicu drugu kaže, da je svakog dana za vreme njihove vlasti kada nije bilo sankcija, kada nije bilo ratova, kada nije bilo bombardovanja, 555 građana Srbije je gubilo posao. Jedna Loznica mesečno, 48 meseci pa izračunajte.

Takvu su nam Srbiju oni ostavili. Sa 17,5 milijardi evra duga, sa neisplaćenim penzijama poljoprivrednim, sa neisplaćenim penzijama za vojna lica, sa neisplaćenim troškovima za isporuku gasa, sa ukradenim autoputevima, sa nestalim autoputevima. Srbiju bez fabrika, Srbiju bez puteva, Srbiju bez naroda. Srbe u Srbiji bez nade. Takvu Srbiju smo zatekli 2012. godine i koji bi da nas vraćaju u devedesete. Nemaju prava o tome da pričaju.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, koristiću priliku da govorim i kao izvestilac Odbora i kao ovlašćeni predstavnik predlagača kandidata za Komisiju za kontrolu državne pomoći.

Gospođo Brnabić, vi ste spominjali određena javna zaduženja preko kojih se finansiraju javni radovi za teritoriju Republike Srbije i na sednicama Odbora za finansije, budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava, moje kolege iz bivšeg režima su stalno tvrdili da nemaju ništa proti da se Srbija gradi, izgrađuje, ali zašto to mora da se radi iz kredita, zašto se to ne radi iz sopstvenih izvora? Znate šta? To je i moguće, ali ako finansirate iz sopstvenih prihoda javne radove neće biti povećanja penzija, neće biti povećanja plata, neće biti povećanja životnog standarda građana Republike Srbije, a opet ako povećavate životni standard građana Republike Srbije bez javnih radova usporavate svoj razvoj, usporavate rast i na kraju doći ćemo u jednu situaciju u kakvoj smo bili 2008, 2009, 2010. i 2011. godine. Svakako da ne želimo da se u ta vremena vraćamo.

Bilo je tu raznih primedbi čak i onih koji nisu u nadležnosti Odbora, pa su stalno upozoravali na to da su otkupne cene poljoprivrednih proizvoda zbog povećanja troškova visoke, pa su onda upozoravali na inflaciju koju građani trpe, tako da meni nije jasno u kom trenutku, čiji su to oni interes branili? Da li poljoprivrednih proizvođača kada kažu da su cene niske ili životni standard građana kada kažu da su cene visoke? Neka se odluče već jednom koga i čiji će interes da brane. Ne možete sve da branite odjednom, ali niko od njih nije rekao da je sada više od tri puta veće subvencije u poljoprivredi, nego što su bile za vreme njihove vlasti.

Preko 63 milijarde, mislim sa ovim novim dogovorima, i preko 70 milijardi će da bude u narednom periodu naspram njihovih 23, 24 milijarde koliko je to bilo za vreme njihove vlasti.

Gledali smo i ovde, mogu da kažem jako lažu brigu, oko zaposlenih u Srbiji. Jedna koleginica iz bivšeg režima izašla je ovde i čitala srceparajuće pismo ili šta god već neki svoj govor oko toga kako je Gruner otpustio 60 radnika, jel tako? Zamislite. Desilo se čudo u Srbiji, 60 radnika je zbog problema koje ima poslodavac ostalo bez posla iako je Vlada Republike Srbije uradila sve da tih 60 radnika dobiju novi posao. Samo gospođo predsednice to nije bila nikakva vest za vreme njihove vlasti 60 radnika. Jedan članak pročitaću, više puta sam ga pročitao, ali sad ću da iskoristim priliku.

Članak je iz 13. aprila 2011. godine Dojče vele. Znači, mediji koji su apsolutno njima naklonjeni. Kaže ovako – početkom godine Republički zavod za statistiku iznelo je alarmantan podatak da su u Srbiji bez posla svakog meseca u proseku ostane grad veličine Loznice.

S obzirom na to da svakog dana otkaz dobije 555 radnika. Sad zamislite, oni koji plaču nad sudbinom 60 radnika za koje se Vlada pobrinula da dobiju novi posao, ni traga, ni trunke odgovornosti kada je svakoga dana pod tom lopovskom vlašću 555 radnika gubilo posao. Bivši režim sa kojim vidim kompletno svi sarađujete. Tako da to njih pitajte, a mene ostavite da završim svoju diskusiju. Znači, to nije bio problem kada 555 radnika svakog dana izgubi posao.

Kada je u pitanju državna pomoć stalno napadaju Vladu Republike Srbije da novac daje stranim investitorima. Opet bih te iste, najviše ove sa juga Srbije podsetio na „Geoks“, šta su uradili i kakav su problem napravili državi, kako su zloupotrebljena državna sredstva. Ugovor je potpisao tadašnji predsednik Republike Srbije Boris Tadić, gde je „Geoks“ trebao da dođe u Vranje. Mi nismo imali komisiju za kontrolu državne pomoći. Zašto je baš namenski „Geoks“ tražio Vranje, zašto njega nisu poslali u Vlasotince, a „Gruner“ doveli u Vranje. U Vranju su imali kompletnu obučenu radnu snagu za proizvodnju koju je imao „Geoks“. Zahvaljujući ugovoru koji je potpisao Boris Tadić „Geoks“ je dobijao sredstva od države Republike Srbije, finansirao u to da preotme radnu snagu našeg domaćeg investitora. O tome ćute. O tome se ne govori.

Zamislite, oni koji brane navodno domaće investitore, otvore fabriku koju finansira država pored domaćeg investitora i jednom nelojalnom, nezdravom konkurencijom ga uništavaju. To su te priče o tom lažnom moralu koji ne postoji kod bivšeg režima. Moral kod vas ne postoji. Svaku priliku ste koristili da nanesete štetu državu. Tu državnu pomoć valjda zbog svojih rezultata stalno napadaju. Samo ću da pročitam određene statističke podatke. Gledaću da budem što je moguće kraći.

Godine 2008. u Srbiji je radilo 2.821.000 zaposlenih, 2012. godine 2.259.000. Preko 600.000 radnika je izgubilo posao, za vreme njihove vlasti. To je onih 555 dnevno. To su one lažne suze za 60 zaposlenih iz „Grunera“. Godine 2013. već povećanje za nekih 80.000, 2014. godine povećanje za 112.000, 2015. godine povećanje za 50.000, 2016. godine i da ne nabrajam sve, 2022. godine zaposleno je 2.954.000, odnosno 562.700 radnika od kojih je 500.000 na stalnom radu. To je ta državna pomoć koja je dala taj rezultat.

Tu imamo još jednu, mogu da kažem suludu ideju, da ubede ljude, neprestano pokušavaju da prikažu kako je 334 evra prosečne plate za vreme njihovo više nego što je sada 800 evra, koliko je sada prosečna plata u Srbiji. To što rade kosi se sa zdravom logikom. I ovo što se desilo sa „Geoksom“ ne bi moglo da se desi da su tada imali Komisiju za kontrolu državne pomoći, jer oni su vrteli negde u svojoj glavi da oni kontrolišu da li su ispunjeni uslovi da neko dobije državnu pomoć.

Pre svega, uloga Komisije za kontrolu državne pomoći jeste da se državna pomoć ne zloupotrebljava stvaranjem nelojalne konkurencije na tržištu. Zato je mnogo važno da ta komisija nastavi da radi u punom sastavu, jer mi nemamo svoj „Geoks“, niti želimo da ga imamo. Ne želimo da otvaramo pogone stranim investitorima, a domaćima da zatvaramo kao što ste vi radili, jer koristi od toga nije bilo. Nije se povećala ni zaposlenost, nije se povećao ni dohodak, samo su radnici promenili poslodavca, koji je na kraju otišao. Takve ste poslodavce dovodili u Srbiju.

Jako ružnu sliku šaljete i prema „Geoksu“, jer je ovde bilo priče i oko toga kako on namerava da ne vrati sredstva koja je dobio od Vlade Republike Srbije. izmišljamo saopštenja, pišu oni umesto njih. Samo da bi se stvorio privid kako Vlada Republike Srbije se ne ponaša domaćinski prema sredstvima koje dobija od građana Republike Srbije. Cela njihova politika je politika na osnovu izmišljenih afera, konstrukcija događaja koji se nikada nisu desili, a podaci koje sam čitao, nisu izmišljeni, nego su verodostojni i to se vidi po tome kako naši građani žive.

Nikako da odgovore na još jedno pitanje kada spominju inflaciju koja nije samo kod nas. Mogu da vam čitam i podatke za inflaciju da vidite koja je bila samo kod nas i da je svake godine bila kod nas i da je svake godine bila dvocifrena. Svake godine od 2008. do 2012. samo kod nas, ali nikako da odgovorim na pitanje da li još neka zemlja koja ima inflaciju povećava plate i penzije svojem stanovništvu?

To pokazuje da je državna pomoć koju je davala Vlada Republike Srbije i one reforme koje je započeo tada premijer, a sada predsednik Republike Srbije, Aleksandar Vučić daju rezultate koje osećaju građani, zato i nemojte da se čudite zašto ja vama više ne verujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo dok raspravljamo o nepoverenju ili poverenju ministra unutrašnjih poslova, Bratislavu Gašiću, naslušao sam se i kokoški iz Morovića i Savamale i plantaže marihuane Jovanjice itd. Ono što mi zapada ovako za oko, a to je da poslanici bivšeg režima zaboravljaju ko im je asflatirao puteve po Srbiji. Angažovali kriminalni zemunski klan da im izgrađuje Srbije. Kad je ojačao taj kriminalni zemunski klan i ubio im premijera, oni postreljali njih i više ništa u Srbiji nisu asfaltirali, ali su zato znali da je opljačkaju.

Pričamo o nekom sistemu. Čuo sam mnoge poslanike iz bivšeg režima o tome. Nešto, kolege poslanici, ja vas da pitam, imamo li mi Izveštaj Odbora za bezbednost i unutrašnje poslove? Jeste li tražili vi da imate vašeg predsednika tog Odbora, da kontrolišete ministra unutrašnjih poslova i ministra odbrane? Gde je taj Francuz? Štrajkuje ispred Jelisejske palate protiv francusko-nemačkog plana, o čemu pričate ljudi?

Mi kao Skupština raspravljamo o izglasavanju nepoverenja ministru unutrašnjih poslova, nemamo mišljenje nadležnog Odbora, a onda kažete kako brinete o građanima Srbije i našoj deci. Vidim koliko. Samo jednu sednicu niste zakazali i to onu najvažniju, da ministar podnese izveštaj svom Odboru, a onda tražite da se ukida televizija, da se ukidaju novine.

Više puta ste ovde, pogotovo ovi iz žutog, bivšeg režima, spominjali i Arapsko proleće u Srbiji i Majdan i Makedonski scenario, sve obojene revolucije. Obojena revolucija je uvek naziv za nasilno preuzimanje vlasti po cenu da padaju glave, ali je ulepšano da bi to narodu bilo prihvatljivo. To ste tražili i pravite već sad. Zato i tražite ukidanje televizije, Televizije "Pink" zato što afirmativno prenosi šta aktivnosti predsednika Republike Srbije Aleksandra Vučića i neće afirmativno da pišu o vama nego onakvi kakvi jeste, Televizije "Hepi" isto zbog prenošenja vesti ali postoji još jedan momenat. Često imaju emisije koje su istorijskog karaktera gde se opisuju stradanja srpskog naroda i u Prvom i u Drugom svetskom ratu i u Građanskom ratu. To hoćete zbog toga da zatvorite, nije u pitanju Marićev pištolj. Da priča o vama pohvalno i afirmativno, pustili bi ste ga da maše i mitraljezom, nego da se zaboravi Jasenovac, da se odreknemo naših žrtava u Jasenovcu, valjda zarad novog nekog bratstva i jedinstva, jer narod koji se odrekne svojih žrtava neće ni da postoji.

Stradanje dece bio je samo povod i ovu sednicu ste zakazali samo zbog toga da biste afirmisali proteste ispred Narodne skupštine. To je bio prvi korak. Drugi korak u organizaciji novog 5. oktobra bile su blokada puteva po centralnoj Srbiji. I nemojte da mi kažete da nisu bile. I nemojte da mi kažete da nisu vaši ljudi to organizovali. Ja sam iz Požarevca. Znam jako dobro ko je predvodio poljoprivrednike u Požarevcu. Neki od zahteva su bili opravdani, ali njima to nije bilo važno, tima vašima koji su ih predvodili, nego da se blokira Srbija.

Tako ste i započeli peti oktobar, blokadom centralne Srbije i nemojte da se pravite nemušti i da se to ne zna. Onda da sakupljate građane ovde, kada dostignete famoznu cifru za vas od sto hiljada građana opet juriš na Skupštinu. Samo od te cifre nije bilo ništa, ni upola od toga i niste uspeli da pozovete te građane koji vam izlaze na proteste u dovoljnom broju i da stvar bude još smešnija, zamislite ovo - političar koji pretenduje na vlast i poziva građane na proteste, sakriva se od tih građana.

Stvarno, ljudi, kako mislite doći na vlast? Krijete se od sopstvenog naroda i onda vi kažete ovde kako vi imate puno pravo da vi njih predstavljate. Kako ih predstavljate kad se krijete od njih? Dovodite umetnike, nemam ništa protiv, ali vi se krijete jer znate koliko vam je nizak nivo poverenja kod tih istih građana i šta onda preostaje? Pa preostaje ovde da mi Boško Pajtić kmeči za prelaznu Vladu.

Pa valjda se i mi pitamo nešto ovde. Mi smo narodni poslanici. Mi treba da biramo tu prelaznu Vladu, a znajući vas kakvi ste i koliko ste štete naneli Srbiji pre bih sebi odsekao ruku nego za takvu Vladu da glasam zato što znam kakvi ste i zato što previše volim Srbiju da bi vam je ponovo vratio da budete na vlasti. Živela Srbija.
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, za duže od dve decenije poslaničkog staža nisam doživeo da me neko naziva kaktusom i slugom i to može da uradi samo baraba i niko drugi.

Čovek bez dostojanstva i čovek koji ne poštuje druge i koji neće da poštuje razlike koje imamo, pogotovo da jednog Srbina naziva slugom, treba da ga bude sramota. Za sve ono što sam prošao u životu, sramota.

Danas vodimo raspravu o REM-u, govoru mržnje, kontroli medija, slobodi govora i čudi me da bivši režim zaboravlja da su ovde samo pre neku godinu kada je govor mržnje u pitanju i pozivanje na nasilje njihovi poslanici iz DOS-a prizivali u Srbiji Majdan i ukrajinski scenario. Vaši poslanici to ste zaboravili.

Jel je Majdan posledica nasilja? Jeste. I kada to nasilje hoćete da primenjujete u Srbiji, onda je to za vas povoljno, to vama ne smeta. Nešto kasnije počeli su da prizivaju u ovoj istoj sali skopski i makedonski scenario. Ima poslanika koji su i tada bili poslanici i sada oni nama mogu da pričaju o govoru mržnje i nasilju, a svaki mogući pokušaj incidenta pokušali su sa njim da pokrenu nasilje i na nasilan način preuzmu vlast preko tzv. obojenih revolucija, što je ulepšano ime za nasilno menjanje izborne volje građana.

O tome se danas vrlo malo priča, ali evo ja ću vam sada pročitati jedan članak. Početkom godine „Republički zavod za statistiku izneo je alarmantan podatak da u Srbiji bez posla svakog meseca u proseku ostane grad veličine Loznice, obzirom na to da svakog dana otkaz dobije 555 radnika. Paralelno sa tim, oni građani koji imaju sreću da rade suočavaju se rastućom inflacijom devalviranjem ili smanjenjem plata, ali i sa neizvesnošću da li će sutra ostati bez posla. Prema podacima koje je upravo objavila Evropska komisija, Srbija je prva u regionu po porastu stope inflacije sa rastom cena od 10,3%“. Dalje u tom istom članku se kaže „sve više preduzeća u Srbiji je primorano da otpušta radnike. Naš sagovornik, vlasnik jedne građevinske firme u Beogradu, koji je molio da ostane anoniman kaže da je početkom 2009. godine morao da otpusti čak 122 od 250 radnika“. Da ne čitam ceo članak, „Beograđanin Predrag Lazić radi u jednom privatnom uvozno-izvoznom preduzeću koje je zatvoreno u periodu krize, čekajući na berzi rada sa dvoje dece i ženom koja takođe ne radi, primoran je da radi na crno. Taj posao obezbeđuje neka sredstva za život, ali nemam ni penziono ni socijalno osiguranje“. Ekonomista Miroslav Zdravković kaže „što se mene lično tiče, mislim da sposobnost stanovništva za trpljenjem ovde u Srbiji je osnovna životna veština. Ekonomskog oporavka ni statističkog u Srbiji tokom prošle godine gotovo da nije bilo, jer je rast BDP bio skromnih 1,8%“. To je jedan članak za vreme vlasti bivšeg režima, ali nije iz naših medija. Članak koji opisuje kako 555 građana Srbije svakog dana dobije otkaz, da mesečno jedan grad veličine Loznice ostane bez posla za vreme bivšeg režima, napisao je „Dojče vele“. Ne možete izvor da osporite.

Zašto nije bilo u domaćim medijima? Evo ovako, imali smo sada zahteve nekih opozicionih poslanika iz bivšeg režima da RTS prenosi njihov miting i proteste protiv nasilja. Hajde da vidimo kako je to izgledalo kada su oni bili na vlasti.

Skupština Srbije nastavila je u sredu raspravu o amandmanima na Vladin Predlog zakona o telekomunikacijama. Iako je ukinuto vanredno stanje, ni danas, kao ni prethodnih više od 40 dana nije bilo direktnog televizijskog prenosa sednica Narodne skupštine. U Skupštini niko nije mogao da odgovori na pitanje zbog čega nema prenosa sednice parlamenta i ko je nadležan da to pitanje reši. Potpredsednica Skupštine Gordana Čomić kaže da je prenos izostao jer državna televizija nije imala tehničke uslove da ga omogući.

Da li je to ta demokratija? Tražite da vam se prenosi miting, a kad ste na vlasti ne može ni sednica Skupštine Srbije. Baš ste neka alternativa SNS i Aleksandru Vučiću. Baš velika.

Idemo dalje. Direktni prenosi sednica Narodne skupštine Srbije mogli bi biti ukinuti od 1. oktobra, ukoliko se parlament do tada ne sporazume sa RTS-om, 10. septembar 2008. godine. I tad ste hteli da ukinete prenos sednica Narodne skupštine.

Dana 28. aprila 2011. godine, „Blic“: „Skupština Srbije poslaće danas RTS-u konačnu verziju ugovora o prenosu sednica parlamenta“. I tada ste hteli da prekinete prenos sednica Narodne skupštine. Zašto? Šta vam smeta stranački pluralizam? Da li je to demokratija, ukidanje sednica preko javnog servisa? Kažete da pripada svim građanima. Pa pripada. Pa što ste ukidali prenose sednica?

Sad, bilo je ovde kritika mnogo, na mnogo televizija i njihovih uređivačkih politika. Ovo je zvanični izveštaj, državni, Saveta za borbu protiv korupcije od 19. septembra 2011. godine. U tom izveštaju se kaže: „Savet je tokom analize obimne dokumentacije uočio tri glavna problema medija. Jedan od tih problema je problem RTS, koji umesto javnog servisa ima ulogu servisa političkih stranaka i vladajućih elita, što sve za posledicu ima zatvorenost medija za brojne probleme sa kojima je Srbija suočena, pa i za problem korupcije“, 2011. godina, gospodo, vreme vaše vlasti. Što sad ćutite? Što sad izlazite iz sale? Sad vam se ne sviđa?

Državne institucije u Srbiji izdvajaju velika budžetska sredstva na oglašavanje i promociju, čime se ostvaruju lična i partijska promocija. Da li je to funkcionarska kampanja? Pa, jeste. Samo vaša. Na godišnjem nivou, na uzorku od 50 najznačajnijih institucija, nije manja od 15 miliona evra. Evo sad spiska ko je uplaćivao za funkcionersku kampanju za vreme bivšeg režima.

Finansijska sredstva za medije izdvajali su „Telekom Srbije“, Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja, Agencija za privatizaciju, Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja, Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, pa je zato gotovo nemoguće pronaći analitički tekst, odnosno istraživački pristup novinara kada izveštavaju o radu ovih institucija. Jel to diktatura, gospodo? Pa jeste. Baš ste vi neka alternativa Aleksandru Vučiću i SNS. Što lažete ove ljude ispred? Što ne kažete da biste bili sad još gori?

Posebni uticaj državni organi ostvaruju preko RTS-a koji, umesto da bude javni servis građana, predstavlja servis političkih struktura i produkcija koje blisko povezane sa vrhovima vladajućih stranaka. Tokom rada na ovom izveštaju posebno smo imali problem sa delom o javnom servisu, jer rukovodstvo RTS-a je mesecima odbijalo da dostavi dokumentaciju koju je Savet za borbu protiv korupcije tražio na osnovu Zakona o dostupnosti informacija od javnog značaja. Ni do dan-danas Savet nije dobio svu traženu dokumentaciju. Pa idite tražite od bivšeg gradonačelnika, pošto Savet nema mogućnost.

Kažete – ko kontroliše medije? Idemo dalje. Polovinu udela dnevnih listova „Pres“ poseduje preduzeće registrovano na Kipru, „Amber pres limited“ iz Limasola. Nepoznato je ko stoji iza te firme, pa se o vlasniku „Ambera“ i danas samo spekuliše. S obzirom na prirodu tekstova u ovom listu, u javnosti se često pominjalo da iza te kiparske firme zapravo stoji Miroslav Mišković, a jedno vreme i njegova doskorašnja saradnica Milka Forcan. Kontrola nad ovim pripisivana je čak i Draganu Đilasu, gradonačelniku Beograda, potpredsedniku DS i vlasniku moćnih marketinških kompanija „Multikom grupe“ i „Dajrekt medija“. Znači, naše pare su išle na Kipar, narodne. Jedan glumac, zove se Nikola, reče da su to narodne pare, da pripadaju svim građanima, samo izgleda da je pobrkao lončiće. Lopov je bivši režim, on je iznosio to na Kipar.

Idemo dalje, ima tu dosta. Daću kolegama poslanicima da vas podsećaju.

Uz obrazloženje da samoreklamira usluge mobilne telefonije, „Telekom Srbija“ je imao ugovore sa većinom medija u Srbiji. Druga dva operatera mobilne telefonije troše nešto manje sredstava na marketing „Telekoma“. Najviše novca troši se na oglašavanje na RTS-u, televiziji „Pink“ i RTV, B92. Znači, „Telekom“ je davao novac „Pinku“ kada je suvlasnik bio bivši gradonačelnik Dragan Đilas. I tada vam Željko Mitrović nije smetao i program „Pinka“ vam nije smetao, ništa vam od toga nije smetalo. Da li ste mu davali novac? Sad vam smeta. Ne znam.

Idemo dalje. Ima još. „Elektroprivreda Srbije“ od 2008. do 2010. godine je izdvojila 14,6 miliona dinara za medije. Znate kome je najviše dala? Dnevnom listu „Danas“, opet bivšem gradonačelniku. List sa tiražem od 1.000 primeraka.

Idemo dalje, „Multikom grupa“, svima je poznato, bivšeg gradonačelnika, većinski je vlasnik domaćih preduzeća, preduzeća za promotivne aktivnosti, da ne nabrajam sad, između ostalih i štamparija „Big print“ za štampanje itd. E sad, u kojoj je „Multikom“ sve donedavno bila suvlanik 49%, realizuje najskuplje televizijske programe, poput „Velikog brata“, više puta spominjanog. Ali pazite sad ove bizarnosti, „48 sati svadba“, pa još bizarnije, „Menjam ženu“, pa „Operacija trijumf“, pa „Uzmi ili ostavi“, pa „Sve za ljubav“, sve rijaliti do rijalitija. Sve rijaliti do rijalitija. Sve se finansira iz budžeta Republike Srbije.

(Predsednik: Cakiću, samo malo tiše, ako može.)

„Multikom“ i „Dajrekt medija“ iz godine u godinu beleže rast neto dobitka, pa je tako „Dajrekt medija“, prema podacima iz APR-a, u 2008. godini ostvarila neto dobit od 558.628.000 dinara, dok je u prethodnoj 2007. godini bio manji za 200 miliona, jer tad nije bio gradonačelnik, nego je bio samo ministar, pa je ostvario prihod od 380.604.000 dinara. U 2009. godini neto dobitak je bio 619 miliona dinara, a u 2010. godini 759 miliona dinara građana Srbije uzeo je „Dajrekt medija“ i „Multikom grupa“.

Prema navodima iz štampe, Dragan Đilas preko svojih agencija kontroliše zakup najvećeg dela reklamnog prostora na nacionalnim i regionalnim televizijama u Srbiji. Kako bi proverio informacije, Savet je 27. septembra 2010. godine podneo RTS-u zahtev za pristup informacijama od javnog značaja, kojim smo tražili ugovore o medijskom oglašavanju sa marketinškim agencijama od 2007. do 2010. godine. Kako RTS nije dostavio Savetu najveći deo tražene dokumentacije, nismo bili u mogućnosti da istražimo ovaj problem. Zaključke do kojih smo došli na osnovu malog dela tražene dokumentacije koju nam je dostavio RTS iznećemo u delu izveštaja koji se odnosi na javna ulaganja.

Kada su u pitanju, opet povezano lice sa bivšim gradonačelnikom, na osnovu podataka dobijenih od Trezora Narodne banke, Savet za borbu protiv korupcije utvrdio je da je štamparija Big Print koja je članica „Multikom grupe“, ostvaruje direktnu poslovnu saradnju sa državnim institucijama među kojima ima onih koji se finansiraju iz budžeta grada Beograda, čiji je gradonačelnik upravo Dragan Đilas. Ta firma pružala je usluge i Skupštini grada Beograda, Gradskoj opštini Novi Beograd, većini beogradskih pozorišta: „Atelje 212“, „Zvezdara teatar“, BDP, JDP.

Naši uvaženi glumci bi trebali da znaju da im je novac uzimao Dragan Đilas, preko štamparije koja se zove, Big Print. Vrhunac bezobrazluka jeste da su koristili i usluge Turističke organizacije Beograda, Biblioteka grada Beograda, Kulturni centar grada Beograda, Dom omladine, Dom zdravlja Rakovica. PRU Big Print je pružao usluge istorijskom muzeju, Pedagoškom muzeju, Narodnom muzeju, Muzeju istorije Jugoslavije. Jedan od tih muzeja je bio zatvoren decenijama.

Kako vas nije sramota. Vrhunsko licemerstvo i bezobrazluk. Tragedije koje imamo u društvu koristite za majdan, nakedonski scenarijo, petooktobarski scenarijo itd. Pričate o slobodi govora, ukidali ste sve prenose sednica Narodne skupštine.

Da poručim još jednom, nešto. Ukidanje medija ova vlast nikada nije radila, niti će. Ukidanje medija je uvod u jednu najreakcionarniju i najstrašniju ideologiju u istoriji čovečanstva, u fašizam. Kada počete da gasite medije, sledeće su knjige. Samo je pitanje kada ćete da počnete sa njihovim spaljivanjem.

Gospodu koja nas proziva da smo krezubi, da smo sendvičari, da smo botovi, da smo fekalije, da se srpski domaćin prodaje za 2.000 dinara, dve crvene, sve to pričate preko društvenih mreža, često ovde i u skupštinskoj sali, mogu samo da vam se zahvalim. Nastavite da nas vređate još više. Koliko god možete, koliko god možete ponižavajte članstvo SNS, jer nema boljeg motiva da vas to isto članstvo na sledećim izborima ne da pobedi, nego da vas razvali da budete u promilima na smetlištu istorije. Živela Srbija.
Gospodine predsedavajući, po članu 287. Poslovnika informacije koje su potrebne narodnom poslaniku za obavljanje njegove poslaničke dužnosti.

Upravo je u medijima objavljena vest da su Franko Frenki Simatović i Jovica Stanišić u Hagu osuđeni na po 15 godina zatvora. Uhapšeni su od dosovog režima i isporučeni u Hag. Svi ovde koji se zaklinju u patriotizam, u ljubav prema Srbiji, u ljubav prema Kosovu, isporučivali su kompletan policijski i vojni vrh u Hag, a francuski građani koji nasrću ovde na predsednika Republike Srbije neka slobodno naprave miting ispred Jelisejske palate protiv francusko-nemačkog predloga. Da napravim ja jedan takav miting tamo, mene bi odmah uhapsili, ali pošto je dotični gospodin francuski građanin na to ima pravo.

A ovi koji su isporučivali Srbe na kilo u Hag, nemoj da mi se više zaklanjate iza patriotizma, iza ljubavi prema otadžbini, jer svaka ta presuda umanjuje šansu Republike Srbije da Kosovo ostane u teritorijalnom integritetu Republike Srbije. Kada shvatite konačno jednom šta ste radili ovoj Srbiji, kada shvatite da je dobro da još uvek postoji, onda možemo da razgovaramo kao ljudi.
Dame i gospodo poslanici, gospodine predsedavajući, mislim da imate previše tolerancije na događaje u sali. Koliko vidim i juče i danas postoji jedna jako velika želja da se od strane bivšeg režima i tzv. patriotske opozicije da uruši ugled svih institucija u Srbiji, pa između ostalih i DRI.

Ovde sam imao priliku da ovde u našoj Narodnoj skupštini slušam kako se ruši institucija Vojske Srbije …

(Nebojša Cakić: Kakve to veze ima?)

Imao sam priliku da slušam kako se urušava institucija, a to jeste institucija Predsednik Republike Srbije, imao priliku da gledam sada ovde i slušam kako se uništavaju institucije koje su pravosuđe i tužilaštvo. Imao sam prilike da čujem, da pročitam kako urušavaju i ugled institucije koja se zove Srpska pravoslavna crkva samo zato što ne deli njihove ideje i vrednosti i neće da zauzima isti stav koji oni imaju. Što ne bi urušavali i DRI? Što ne bi narušavali ugled Zaštitnika građana?

Zamislite jedan kolega kaže gde je bio sadašnji Zaštitnik građana kada je policija tukla demonstrante? Kakve su bile demonstracije? Jel su bile mirne ili su bile rušilačke? Jel se provaljivalo ovde u Skupštinu? Jel su prebijani policajci?

Sada da postavim jedno drugo pitanje, gde je bio njihov Zaštitnik građana kada je ubijen Ranko Panić?

E ljudi, na mirnom protestu, na mirnom protestu ni jedan izlog nije razbijen, ni jedna žardinjera oborena, policija je ubila čoveka na pravdi Boga. Saša Janković je ćutao i to je urušavanje institucija. I njegov zamenik je ćutao. Znate zašto? Zato što je jedan bivši ministar odbrane ovde u Skupštini rekao jel stvarno on misli da može da bude Zaštitnik građana? Posle je i predvodio jednu od stranaka bivšeg režima. Bio predsednički kandidat.

I neko sada ima pravo da priča o narušavanju ugleda institucija, o tome kako su one disfunkcionalne, kako su maltene privatne, kako je Vojska Srbije privatna vojska SNS, Aleksandra Vučića. Zamislite tu teoriju. Sve to rade. Neki put po društvenim mrežama, neki put ovde. Zašto Vojska Srbije ima manevre? Zašto se kupuje naoružanje? Zašto imamo vojnu neutralnost?

Mladi kolega to ne zna, ubijen je Ranko Panić. Policija ga je ubila, Saša Janković je ćutao. Što to nisi spomenuo, a plačeš nad demonstrantima koji su razbijali i rušili Skupštinu. U televiziju ulazili sa puškama i motornim testerama, ovde u salu sa kamenjem.

Doživeo sam i da mi se u ovoj sali preti. U ovoj sali se preti da postoji neki tajni sporazum, da naprednjaci provere kakva je istorija bila, kada je nekakav tajni sporazum potpisan oko 1800. godine. Ljudi, nema tajnih sporazuma, to ne postoji, to je vaša percepcija, to je vaša percepcija, da prikažete da se nešto radi iza leđa naroda, da neko laže da je nešto prodato, da je nešto izdato. Zamislite, kada to kaže čovek koji brani Kosovo i Metohiju, a prodao je sve što ima na Kosovu i Metohiji, a odavde brani.

Doživeo sam da mi preti i sinovima u holu Narodne skupštine, da će da dođe u goste. Evo, sada kaže – izvolite dođite, samo se najavite, da vas dočekam kao pravi srpski domaćin. Verujte mi, kakva poseta bude bila, takav će i doček da bude.
Dame i gospodo narodni poslanici, evo ja bih voleo da je moj kolega koji je najružnije stvari govorio o SNS-u, a sada ne zna zašto je kolega ovlašćene stranke imao pravo na repliku, to nije bitno.

Gospodine predsedavajući, ja nijednu reč nisam čuo o ovome što je danas tema na dnevnom redu, ali dobro. Svaki narodni poslanik ima pravo da na svoj način izražava svoj politički stav pa makar i da nema veze sa temom koja je na dnevnom redu i to nikad neću nikom da osporim.

Ono što jeste da se u diskusijama uvek provlači jedno pitanje koje je emocionalne prirode vezano za patriotizam i o navodnom nekakvom izostanku državne reakcije prema našim borcima koji su branili ovu zemlju ili srpski narod. Pritom zaboravlja da u ovim poslaničkim klupama ima narodnih poslanika koji to jesu radili zaista. Ima jedan nam se upravo obraća.

(Strahinja Erac dobacuje.)
Pa vas molim da prvo svoju dozu pristojnosti i ljubavi prema bivšim borcima pokažete sad, a ne samo da držite govore, jer vi ne znate šta je redenta, a pričate o Kosovu. Prvo to ne znate. To je jedan vid demagogije koji ovde danima moramo da slušamo i kojoj smo danima izloženi. Demagogija, ništa više. Dotičemo se uvek stvari i pričamo o stvarima koje uvijamo i o kojima ne znamo ništa.
Ne razumemo se, ali bitno je da pošaljemo političku poruku emotivne prirode.
Evo još jednu stvar ću da kažem kolege. Ja sam prvi narodni poslanik u ovoj Narodnoj skupštini koji je glasao za Briselski sporazum. Prvi. Monitor je bio prazan. Moja lampica je bila prva. Bio sam tad predsednik Poslaničke grupe SNS-a i da me sad neko pita da li bi to ponovo uradio - evo kažem vam sad - bih, jer o ratovima i pozivima na ratove govore mi balavci koji o tome nemaju pojma, nemaju pojma kakva je to destrukcija i kako to izgleda i koji bi da ratuju iz skupštinskih klupa ili iz kafića kao što smo imali prilike da vidimo.
Dve stvari, koje konzumiramo svaki dan i primetimo da nam nedostaju onda kada ih izgubimo su sloboda i mir i kada to bude nekom bilo jasno, onda svoju patriotsko, emotivnu retoriku prilagodi tome, jer kad izgubite mir i slobodu to se vraća samo krvlju, pa kad pozivate druge da idu u rat, nemojte samo da budete dobrovoljni davalac tuđe krvi.
Da završim? Kako vas nije sramota? Kako vas nije sramota? Kako vas nije sramota? E to je odnos prema borcima. To je odnos prema kolegi Ivanu Andriću koji je ratovao na Košarama. Koliko ste imali tada godina? Šest, sedam. Vi znate šta je to. Idite dole na Kosovo, živite malo sa tim Srbima. Idite vi sami u Prizren da vidite kako ćete da prođete. Što prozivate nas da idemo ispred vas? Nije meni problem ni četvrti put da stavim opasač i čizme. Meni to nije problem, ali mi je problem sa decom koja će da izginu. O njima vodite malo računa. Pa kada budete znali da cenite ne samo svoj život nego i tuđ, onda ste dorasli da budete pravi narodni poslanik koji će da diskutuje ovde u interesu tih građana koje predstavlja i države koju predstavlja.
(Strahinja Erac: Replika.)