Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Vesna Rakonjac

Vesna Rakonjac

Srpska napredna stranka

Govori

Hvala, uvaženi predsedavajući.

Poštovani ministre sa saradnicima, poštovane kolege, ono što uporno pokušavam da shvatim, a ne mogu ni juče, ni danas, a to je da naše kolege od preko puta ne mogu da shvate da mi ne želimo da uposlimo radnu snagu u firmama koje rade od danas do sutra. Zato su i uključene privredne komore i to vam je odgovor na jedno od vaših pitanja. Radi se planski. Znači, tri godine u jednom proizvodnom procesu za jednu ozbiljnu kompaniju je vrlo kratak period.

Te kompanije planiraju, imaju strateške planove za 20, 30 i 50 godina unapred. Prema tome, apsolutno ne stoji to što govorite, da li će ta deca i taj kadar biti aktuelan na tržištu rada posle tri godine završenog srednjoškolskog obrazovanja.

Druga stvar, u vaše vreme firme su baš poslovale od danas do sutra. Čim ne ispune uslove kada su porezi u pitanju, one se gase, otvaraju se nove ćerke i druge firme, tako da su ljudi ostajali bez posla i znamo kako se to završilo.

Finski model o kom ste pričali, potpuno se slažem sa ministrom, i kada se radi o finskom modelu, molim za malo pažnje, kao što je ministar rekao, ima i dobrih i loših strana, ali ono što mi želimo to je naš model. Želimo srpski model, prilagođen našim uslovima, našem tržištu, našoj deci.

Treća stvar, kako tumačite da je depresija broj jedan bolest u Finskoj i da imaju veliki izvoz visoko školovane radne snage prema Americi, a da uvoze radnu snagu srednjeg stručnog kadra iz zemalja srednje Evrope? Objasnite mi, ako je to dobar, toliko, model, zašto je onda to tako u Finskoj?

Još jedna stvar, mislim da za jedan od govora od sinoć dugujem izvinjenje svim roditeljima i svim majkama u državi Srbiji, jer smo čuli, to je promaklo možda poslanicima, meni nije, da će roditelji upućivati decu zbog nekog novčanog iznosa da idu na ovu vrstu obrazovanja da bi deca izdržavala roditelje. Kada budete imali roditeljska osećanja i kada budete bili roditelj, onda možete govoriti o tako nečemu i trebate imati osećaj zaštite. Izvinjavam se svim majkama i očevima, jer ono o čemu ste vi govorili, iz vremena Čarlsa Dikensa koje je davno prošlo, u Srbiji to vreme nikada nije ni postojalo. Roditelji u Srbiji imaju zaštitnički odnos prema svojoj deci, čak i svoju decu i u 35. i 40. godini zovu decom i štite ih, a vi ste ih doveli u tu situaciju, jer nemaju posla, a izdržavaju ih roditelji penzioneri koji ih i dalje štite. Molim vas, vodite računa kada govorite o tome. Hvala.

(Aleksandra Jerkov: Replika.)
Hvala uvaženi predsedavajući, poštovani ministre, pre svega, ja sam uputila izvinjenje roditeljima koji su obeleženi da će da zloupotrebljavaju svoju decu. Tako sam razumela. Tako je i rečeno.

(Aleksandra Jerkov: Da će neki roditelji to da rade.)

To je zločin prema detetu. Ako se tako postupa, ali to je kažnjivo zakonom i porodičnim i krivičnim.

(Aleksandra Jerkov: To je sada replika.)

Molim vas dozvolite, bez dobacivanja, ja sam vas pažljivo slušala. Znači, nemojte frustracije, koje imate zbog vašeg neuspeha.

(Aleksandra Jerkov: Izvinite, zašto ne reagujete predsedavajući? Čujete li ovo? Ovo je replika.)

Ja ću mirno da sačekam da završite vaše ćaskanje, a onda ću vam reći, sve što treba da vam kažem.

Imali ste 12 godina vremena da uvedete reformu obrazovanja po meri i želji građana Srbije, vi to niste učinili. Sada stigmatizujete sva radnička zanimanja. Zašto to činite, zar je sramota danas biti častan radnik sa dobrom platom, sa dobrim životom? O čemu se radi? Zašto plašite roditelje i decu da neće imati pravo na izbor? Imaće pravo na izbor, ali ne mogu svi da budu visoko obrazovni, prosto nije prirodno. Ni u jednom društvu.

Daću vam jedan primer. Proizvodili ste u prethodnom periodu menadžere za sve i svašta. Evo, daću vam primer ovako, napravite menadžera za pekarsku proizvodnju, pa ga angažujte da vam održi predavanje kako se prave pekarski proizvodi i da vam to dobro i papreno naplati, kako ste vi uzimali sredstva iz evropskih fondova da držite koje kakve edukacije i bezvezna predavanja prosvetarima i prodavali im maglu ovih 12 godina, umesto da ste radili nešto sa decom i obrazovali ih, vi ste činili samo suprotno.
Hvala predsedavajući.

To što roditelji bedno žive, vi ste krivi. Vi ste krivi. Mi ih upošljavamo i više ne žive bedno. Vi ste krivi. Ne možemo za 60 godina da ispravimo ono što ste napravili za 12. To je bilo kao najezda skakavaca. O tome razmišljajte.

Prvo ćemo uposliti roditelje, a onda deci pružiti šansu. Kako vas nije sramota da na ovaj način zloupotrebljavate i decu i roditelje. Kada nemate argumente, onda se odmah hvatate za plate i penzije, pa viste doveli do bankrota državu.

Samo da vas pitam, da li se vodite ličnim primerom, kada ste od dece, da ne kažem sa posebnim potrebama, jer sva deca imaju posebne potrebe, nego sa smetnjama u razvoju, uzeli novac od „Heterlenda“? To je primer kako postupate i kako rezonujete i kako razmišljate. To je način vašeg razmišljanja.
Vi ne umete drugačije da razmišljate, razmišljate samo na takav način, kumovi, prijatelji, rođaci. Mi razmišljamo na drugačiji način, Srbija ispred svega, zdrava nacija, obrazovana nacija, obrazovana deca, privreda u usponu. To je vama muka i to vam je žao što niste uradili. Imali ste priliku, narod vas je kaznio, jer niste iskoristili priliku. Prihvatite to jednom za sva vremena. Možda ćete dobiti neki glas
Hvala, uvaženi predsedavajući.

Poštovani ministre, drage kolege, malo mi je mučno više da slušam o besplatnim udžbenicima, to nismo imali ni u vreme socijalizma. I u vreme socijalizma roditelji su plaćali svojoj deci udžbenike, socijalne kategorije su imale besplatne udžbenike i besplatne užine. Prema tome, opredelite se šta želite – utopiju ili kapitalizam. Kapitalizam ste želeli, to ste dobili. Prema tome, uživajte u onome što ste tražili, kao što rekoh, to ste i dobili.

Druga stvar, ako želite da se ugledate na zemlje EU, pogledajte model Danske i kako izgleda jedan vrtić u Danskoj. Nema šarenih zidova, nema igračaka, zidovi su sivi, deca su prepuštena vaspitačicama koje nisu baš mnogo posvećene, jer kod njih preovladava mišljenje da deca treba sama da se izbore za svoje statuse i roditelji nisu toliko brižni kao mi, pa neće juriti za detetom da mu stavimo kapu na glavu kada pada sneg, nego ćemo ga pustiti da izađe, pa kada oseti da mu je hladno vratiće se sam.

Znači, to je upravo napisala jedna Srpkinja koja je napustila Srbiju u potrazi za boljim životom i nastanila se u Danskoj. Kaže da su Danci najsrećnija nacija na svetu po nekim evaluacijama. Prema tome, izaberite šta hoćete. Hoćemo li takav sistem ili vašu utopiju koja, kažem vam, nije bila ni u vreme socijalizma. Ne znam gde ste vi živeli sedamdesetih i osamdesetih, ja sam živela u Srbiji, školovala se po onom socijalističkom sistemu koji je bio takav kakav jeste, ali nikada sve kategorije učenika nisu imale ni besplatne udžbenike, ni besplatnu užinu, prema tome, nemojte više da nam prodajete maglu i da zaluđujete narod, molim vas.
Ne po amandmanu, replika, prozvana sam imenom i prezimenom.
Znate u tom nikakvom socijalizmu mi smo imali takav socijalni status kakvom sada teže nordijske zemlje. Šta se dogodilo, potražite odgovor kod vas samih. Da ponovim još jednom, ovo društveno uređenje u kome smo sada je kapitalističko, a vi malo proučite udžbenike, pa izvolite.
Uvaženi predsedavajući, poštovani ministre, ne bih želela da izazovem dalje replike i obratiću se isključivo vama.

Imam jedno pitanje. Da li članovi DS znaju da su ujedno i članovi Socijalističke internacionale, pa sada ne znam, ove vrste govora čemu u prilog idu.

Druga stvar, 1999. godine, posle bombardovanja, u Kruševcu je bilo 40 hiljada zaposlenih od toga 30 hiljada u realnom sektoru. Posle dvanaestogodišnje vladavine u Kruševcu je bilo 12 hiljada zaposlenih, od toga tri hiljade u realnom sektoru.

To je katastrofalno. Zato nemaju roditelji da plate udžbenike deci. Zato roditelji nemaju da plate udžbenike deci, o tome se radi. Zato mnoga deca nemaju za užinu, a nama spočitavaju.

Još jedna stvar. Zašto gledamo na dualno obrazovanje sa neke crne pozicije? Zašto gledamo sa pozicije budućnosti bez perspektive? Da li je jednostavno vizija DS takva da sve bude crno i ništavno?

Zašto ne pustimo zakon da živi, pa da ga promenimo ako nije dobar? Zašto se oslanjamo na njihovo dvanaestogodišnje, pređašnje iskustvo, gde su bile firme od dva, tri dana, dva, tri meseca, pa ćemo proizvodni program menjati kako se tajkunima prohte.

Ove firme koje dolaze sada u Srbiju su firme sa respektom, firme sa dugom tradicijom, sa proizvodnim kapacitetima i programima u svetu koji su čuveni i stabilni.
Prema tome, nema bojazni ni za našu decu kada je bezbednost na radu u pitanju.
Hvala, uvaženi predsedavajući.

Poštovani ministre, drage kolege poslanici, samo bih želela da kažem da je ovaj amandman potpuno neprihvatljiv iz prostog razloga, i da podsetim mog dragog uvaženog kolegu člana Odbora za rad, koji je prošao sve one sednice Odbora za rad koje su se odnosile na migrante, a trajale su od februara meseca 2015. godine pa do pre par meseci, znate, ako ste bili prisutni ili ako ste slušali šta smo govorili na tim sednicama i sa međunarodnim organizacijama i sa nevladinim sektorom i koje mere smo preduzimali da zaštitimo i naše stanovništvo, ali i milion migranata koji su prošli kroz našu zemlju, kako smo korak po korak unapređivali jedan po jedan sistem, prvo sistem bezbednosti, pa zdravstva, pa obrazovanja, pa hraniteljstva, o kojem je pričala gospođa Maja Gojković.

Čudilo bi me da je neko drugi podneo ovaj amandman, ali vi, vi koji ste bili u toku događaja, koji znate da je balkanska ruta zatvorena 2016. godine i da ta deca već skoro dve godine, dve i po godine, borave u ovoj državi i da je ova država obezbedila da naučni i srpski jezik i da mogu da se uključe u naš sistem obrazovanja, ali čude me još više od gospođe Marije Janušević, koja je bila sa nama izveštajnoj sednici Odbora u Subotici, u izbegličkom kampu i obišla svu tu dragu decu, decu kojoj treba puno ljubavi, puno topline, ali i obrazovanja da nastave tamo gde su stali. Hvala ministra na ovakvom predlogu zakona. U Srbiji svi dobri ljudi su dobrodošli. Hvala.

(Boško Obradović: Replika.)
Hvala uvaženi predsedavajući.

Kolika je briga, govorim o amandmanu i smatram da je postojeće stanje sasvim zadovoljavajuće, da ministar bez portfelja koji se bavi populacionom politikom to dobro radi. Znači, nemamo ministarstvo bez portfelja, nego ministra bez portfelja, a ja znam da je vama stalo do fotelja, pa vam je to vrlo blisko - portfelja, fotelja itd. prvo to da raščistimo.

Drugo, da ste toliko zainteresovani o populacionoj politici pročitali biste makar mejl koji vam je poslao Odbor za rad, a čiji ste član i izveštaj gospođe Slavice Đukić Dejanović…
… gospođe Slavica Đukić Dejanović, koja nam je poslala izveštaj, informaciju o radu sektora kojim se bavila u proteklih šest meseci. Znači, makar bi bilo dovoljno da je pročitao mejl pa bi znao o čemu se radi. Inače, populaciona politika ne može da se proceni na osnovu šest, osam, deset ili dvanaest meseci, već po nekim pokazateljima u periodu od pet, deset i petnaest godina.
Čuli smo da je manje rođeno 400.000 dece u proteklom periodu. Ja se pitam - da li je to neposredna posledica otpuštanja 400.000 radnika koji su ostali bez posla, mladih koji nisu mogli da se zaposle, urušavanje sistema od 2000. do 2012. godine, sistematsko urušavanje sistema koje smo doživeli, a koje je za posledicu imalo i ovakva demografska kretanja? Prema tome, treba tražiti uzrok. Posledice mi lečimo i mislim da to radimo na pravi način.
Još jedna stvar, upoređivati milion koji je odvojen za rad ministarke bez portfelja i resora za populacionu politiku nema veze sa ukupnim davanjima koja se odvajaju za podršku porodici sa decom, koja se daju za roditelje, samohrane majke, nadoknade porodiljama, nadoknade za dečiji dodatak. Znači, to nema nikakve veze sa tim. Ima za operativni rad ministarstva.
Prema tome, nije to odvojeno za populacionu politiku nego za rad ministarstva, odnosno za rad ministra bez portfelja u toj oblasti. Mislim da razjasnimo neke stvari koje očigledno nisu jasne. Prema tome, sa punim pravom mogu da govorim o populacionoj politici, jer sam svoje sinove rađala u periodu od 90-e do 2001. godine, kada nije bilo ni malo lako biti ni majka, ni državljanin države Srbije. hvala.
Poštovana predsednice, poštovani narodni poslanici, danas ću govoriti, prevashodno o proširenju Vlade, sa jednim novim ministarstvom, da kažemo novim starim ministarstvom. To je Ministarstvo zaštite životne sredine, i veoma sam srećna što ćemo konačno dobiti odvojeno ministarstvo, ali ne kao uslov za potptlaćivanje nekog, nego već kao jednu potrebu da konačno uredimo našu životnu sredinu, onako kako to treba da bude.

Kao što znamo, osnovi politike i ciljevi politike Zaštite životne sredine su o očuvanju prirodnih vrednosti i resursa, efikasna ekonomija i briga o javnom zdravlju, pre svega.

Politika životne sredine je multisektorska i samim tim zahteva veliku pažnju kojoj treba biti posvećena. Kada govorimo o zaštiti životne sredine znamo da je to jedan veliki problem i da je poglavlje 27. ako ga gledamo u finansiskom smislu, jedno od praktično najskupljih poglavlja koje možemo da otvorimo, kada se radi o pristupanju EU. O čemu se ovde radi? Deset godina i više unazad, urušavano je sve ono što je u Srbiji i postojalo i u bilo kojoj formi, a kada je zaštita životne sredine upitanju. Imali smo Ministarstvo zaštite životne sredine, ali na žalost, ono je funkcionisalo kroz tri načina, odnosno kroz tri institucije. Jedno je bilo samo ministarstvo, drugo je bilo Agencija za zaštitu životne sredine i treće je bilo Republički fond za zaštitu životne sredine.

Bili smo svedoci, pre par godina kada je taj fond ukinut, kako su se dušno predstavnici opozicije borili da očuvaju taj republički fond.

Čemu je on služio? Pa nije služio za državne institucije, nije služio za izuzetne projekte, za zaštitu životne sredine, za čistu vodu, za kategorizaciju reka, za izgradnju fabrika, za prečišćavanje otpadnih voda. Služio je za podsticaj u kampanji za izbore demokratske stranke. U to vreme, ministar je bio gospodin Dulić, a evo ja ću kratko da vam pročitam kako je Republički fond za zaštitu životne sredine, predao preko dva miliona dinara i to ovako: Nevladina organizacija mikser, republički fond za zaštitu životne sredine juni mesec 2011. godine, 949 500 dinara, maj mesec 2010. godine, ravno milion dinara, istom Ne Vladinoj organizaciji, ministarstva za zaštitu životne sredine u maju 2011. godine, poklonila je 700 000 dinara, budžet grada Beograda 6,6 miliona u 2011. godini, a iz Uprave za trezor, takođe imamo podatak da u 2010. godini je dobio milion i 400 000 dinara. Takođe, Nevladine organizacija KIOKS, Ministarstvo kulture u periodu od 2008 – 2011. godine, 9 350 590 dinara

Ništa ne bi bilo čudno da se ta nevladina organizacija bavila onim što je zaštita životne sredine. „Mikser“ je u APR-u registrovan kao, praktično, nevladina organizacija, odnosno udruženje građana, neprofitno, za unapređivanje kreativnog stvaralaštva u oblasti kulture, a, gle čuda, dobijalo sredstva iz Republičkog fonda za ekologiju, odnosno za zaštitu životne sredine.

Ni to ne bi bilo čudno, vlasnik nevladine organizacije, odnosno direktor tog, da kažemo, nevladinog udruženja građana bio je sin Nade Kolundžije, tako da eto kako su oni očistili Srbiju. Nama je ostalo aerozagađenje od spaljivanja Skupštine od 2000. godine, sa kojim smo se borili 12 godina, dok jednostavno narod nije uvideo u koga treba imati poverenja i ko će jednostavno njega uvesti u EU.

Pa i ako dođe do takvih promena da evropski fondovi presuše i da, jednostavno, se dogodi nešto će usporiti ulazak ostalih zemalja u EU, mi ćemo našu državu urediti po našoj meri, po vrednosti naših građana i za naše građane.

Sve zakone koje donosimo donosimo prevashodno za naše građane, a ne zbog predpristupnih fondova i pranja para na ovakav način i prelivanja novca u džepove funkcionera, kao što su to radili neki i u prethodnom režimu. Znači, uradićemo to za zdravlje naše dece, za čist vazduh, za čiste vodotokove, za zdravu, čistu naprednu životnu sredinu. Hvala.
Uvažena predsednice, poštovani ministre sa saradnicima, da ne ostane nedorečeno, ako smo pažljivo pročitali zakon, jasno je definisano koji se međunarodni standardi primenjuju kada je banka u pitanju i kada je inspekcijski nadzor u pitanju. Ovde neće postojati samo inspekcijski nadzor. Ako sprovodimo standarde koji su obavezni da se sprovode, postoji i princip samokontrole unutar već postojeće ustanove i postoji sistem preveniranja neželjenih događaja, odnosno na osnovu praćenja parametara i određivanja kritičnih kontrolnih tačaka, kao što sam rekla u prethodnoj raspravi.

Znači, za svaku doniranu ćeliju koja je zamrznuta postoji procedura, jasna procedura na kojim osnovama se ona čuva i šta se događa sa tim materijalom ako dođe do neke greške. Prema tome, ovde je potpuno sve jasno definisano, jasno precizirano i zahteva jedan multidisciplinarni pristup. Smatram da će inspektori koji će vršiti nadzor imati kompetencije i ingerencije da to dobro rade, a i zaposleni koji rade u ovim ustanovama biće dobro obučeni da sprovode i sistem samokontrole koji se sprovodi bukvalno na dnevnom nivou.

Zamislite vi da ministar ide u kontrolu i da ministar proverava procedure, poštovanje standarda i sve ostalo. To je prosto nemoguće. Tako da, ovaj amandman apsolutno treba odbiti, jer je zakonskim rešenjem jasno definisano, samo trebamo dobro da čitamo zakon i da znamo šta u zakonu piše. Hvala.
Hvala.

Uvažena predsednice, poštovani ministre sa saradnicima, drage kolege, samo da ne ostane nešto nedorečeno kada su standardi u pitanju, država Srbija sprovodi isključivo svoje standarde. Ne radi se o ni o kakvoj evropskoj direktivi. Piše, ali pročitajte lepo. Evropska direktiva obuhvata međunarodne ISO standarde koji se odnose na menadžment kvaliteta 9001 koji je osnovni standard.

Što se tiče konkretne situacije, radi se o isključivo srpskom standardu zvanom SRPS ISO 15224 iz 2016. godine, koji se primenjuje na zdravstvene usluge i radi se o standardu 13875, takođe SRPS ISO i rade ga akreditovana tela i

sertifikovane ustanove. To nećete naći u objašnjenju, ali ja koja se bavim standardima skoro desetak godina apsolutno znam sve postupke i procedure koji se preduzimaju. Ne postoji mogućnost odlaganja i delovanja u trenutku kada se nešto desi. Standard postoji da vi prenebegnete neželjeni događaj, da do njega ne dođe. Kada do njega dođe, onda je to već padanje tog sistema i onda je to veliki problem. Zato se preduzimaju sve ove konkretne mere da do toga ne dođe.

Prema tome, molim vas, radi naših građana koji željno očekuju da se sve ovo završi i da usvojimo ova dva dobra zakona, molim vas, izučite malo ova dva standarda pa će vam onda biti sve jasnije. Hvala.

Whoops, looks like something went wrong.