GORAN PERČEVIĆ

Nestranačka licnost

Poslednji put ažurirano: 06.05.2016, 09:50

Osnovne informacije

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Članstvo u radnim telima

Poslanik nije ni u jednom radnom telu.

PRVO VANREDNO ZASEDANjE, 12.07.2000.

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedniče, želeo bih da kažem nekoliko reči o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o akcizama i porezu na promet. Smatram da ove izmene i dopune nisu obične izmene poreskog zakona, kao što bi to na prvi pogled moglo izgledati nekome ko je neupućen. Ovde je u pitanju zakon od vitalnog značaja za normalan život u našem glavnom gradu. Poznato je da živimo u vremenu velikih teškoća izazvanih od strane vlada zemalja agresora. Vlada Republike Srbije pokazala je da je moguće postići i u tim uslovima izvanredne rezultate u obnovi i pokretanju razvoja. Ti rezultati su jako vidljivi.
Međutim, isto je tako lako vidljivo da u Beogradu imamo nesposobnu, podmitljivu, nepatriotsku vlast. Građani Beograda se svakodnevno suočavaju sa kolapsom komunalnih preduzeća, urbanističkim haosom, nenamenskim korišćenjem tih sredstava. Ne pamti se da neko ko živi, na primer u Starom gradu ili nekom drugom delu Beograda, strahuje od gubitka vode, kao osnovnog sredstva za život. A, građani Beograda su godinama ulagali u njegovu infrastrukturu. Svi mi koji živimo u Beogradu suočili smo se sa pokušajem gradske vlasti da svoju nesposobnost i korumpiranost sakrije stavljanjem ruke u džep građanima, povećanjem takse od 3%, koja se posebno koristi za rešavanje problema glavnog grada. Ovim zakonom mi odbijamo takav pokušaj i idemo jedinim mogućim putem. Ne ukidamo sredstva koja se izdvajaju za ovu namenu, ali obezbeđujemo da se koriste namenski i u korist građana.
Podsetiću, sredstva od posebne takse koriste se za učešće u finansiranju po zakonu, za učešće u finansiranju programa komunalne i saobraćajne infrastrukture grada Beograda, nastavka izgradnje beogradskog železničkog čvora, kao i za sanaciju i ekonomsko-finansijsku konsolidaciju javnih komunalnih preduzeća. Zato je sigurno da će građani podržati donošenje ovog zakona. Podržaće ga isto tako kao što su podržali i zavođenje reda u Gradskom saobraćajnom preduzeću, podržaće ga zato što on sprečava dalje opterećenje građana i omogućava da se sredstva koja se sada izdvajaju troše za normalan i bolji život u našem gradu.
Konačno, građani znaju da su Vlada Republike Srbije i ova skupština najodgovorniji za stanje u Republici i traže od Vlade da stane na put onima čiji je koncept - što gore to bolje. I, nije ni realno očekivati da domaći advokati, oni koji su nas do juče bombardovali, iskreno i ozbiljno žele da rešavaju životne probleme u ovom gradu.
U Beogradu danas imamo suprotstavljena dva politička koncepta. Jedan je na liniji onoga što predstavlja obnovu, razvoj i rešavanje mnogobrojnih problema nametnutih spolja, a drugi koncept je logika - što gore to bolje, podanički odnos prema agresoru i lični interes, korupcija i drugi oblici kriminala.
Na kraju, namensko korišćenje takse od 3% obezbediće ne samo sprečavanje zloupotreba i drugog kriminala već će omogućiti da se sredstva namenjena za komunalnu infrastrukturu i ekonomsko-finansijsku konsolidaciju javnih preduzeća, komunalnih preduzeća, ne samo upotrebljavaju tako da reše svakodnevne probleme građana već i angažuju privredu ovog grada, što će imati i mnoge druge pozitivne efekte.
Lokalni izbori koji su pred nama staviće tačku na nerad, nesposobnost, kormupiranost i vazalstvo dosadašnje lokalne vlasti, zaštititi ovaj grad od paralize javnih funkcija i otvoriti perspektivu za Beograd. Nova lokalna vlast će raditi u interesu Beograda, ali i zemlje u celini, a ne za ciljeve nekog spolja ili u privatnom interesu.
Današnji zakon je jedna od mera koju Vlada Republike Srbije preduzima da bi se koliko-toliko otklonile posledice prave pustoši koju je iza sebe ostavila gradska vlast u Beogradu. Hvala.

PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 10.11.1999.

Poštovani predsedniče, uvažene kolege poslanici, poštovani članovi Vlade, prva faza obnove, koja se pre svega odnosi na infrastrukturu, elektroenergetski sistem, obnovu bolnica i stanova i oživljavanje proizvodnje, je uspešno završena. Obnova i razvoj stvaraju uslove za nastavak reforme. Reforme imaju i jednu specifičnu dimenziju, koja se odnosi na oblast državne organizacije i političkog sistema.
Zakon koji danas usvajamo jedan je od reformskih poteza te vrste i odnosi se na oblast javnih poslova na lokalnom nivou. U izgradnji svakog pravnog sistema, kodifikacija znači jedan pravno savršeniji oblik zakonodavnog reda. Zato, usvajajući predloženi zakon o lokalnoj samoupravi, zakon koji na jednom mestu i celovito uređuje lokalnu samoupravu, činimo značajan korak u razvoju našeg pravnog sistema.
Oblast lokalne samouprave jedna je od esencijalnih oblasti za istinski razvoj demokratije. U savremenoj ustavno-pravnoj i političkoj teoriji u svetu ocenjuje se da je lokalna samouprava u krizi i potisnuta od centralnih vlasti, posebno egzekutive. Nema sumnje da će usvajanje ovog zakona ostati kao svedočanstvo o našem zajedničkom naporu da i u vremenu neposredno posle agresije, kada pritisci na našu zemlju ne prestaju, mi vodimo brigu o učvršćenju i razvoju demokratskog karaktera našeg društva.
Jer, predloženi zakon zaista ne predstavlja samo prostu sistematizaciju odredaba o lokalnoj samoupravi, već nudi i značajne demokratske novine. Prvi put su sasvim razrađena tri instituta neposrednog učešća građana u obavljanju mesnih poslova, referendum je propisan statutom i za njega su vrlo jake garancije, zatim narodna inicijativa, koja, u slučaju da se ne prihvati, obavezno proizvodi referendum, i najzad mesna zajednica.
Dakle, jedna od najznačajnijih demokratskih novina je uvođenje instituta narodne inicijative. Za razliku od svih dosadašnjih propisa, članom 195. utvrđena je i obaveza skupštine lokalne samouprave da, ukoliko ne prihvati predlog sadržan u narodnoj inicijativi, u roku od 90 dana raspiše referendum.
Mesna zajednica sačuvana je kao oblik neposredne demokratije, iako taj pojam vuče negativan odijum u tom smislu što se smatra da se ceo institut vezuje za Kardelja, što nije inače tačno. Mesna zajednica je u svojoj suštini institut koji je užljebljen u suštinu lokalne samouprave i mora opstati. To je van spora, naročito zbog toga što su naše opštine relativno velike i što bi one progutale mnoga naselja, pre svega tipa sela, koja imaju svoj individualitet i svoju subjektivnost, svoju istoriju.
Za razliku od dosadašnjih propisa o lokalnoj samoupravi, zakon uređuje, kao veoma značajnu novinu, i sudsku zaštitu prava jedinica lokalne samouprave, zavisno od slučaja, ili pred Ustavnim, ili pred Vrhovnim sudom.
Možemo slobodno reći da od trenutka usvajanja ovog zakona ustavne garancije kojima se građanima jemči pravo na lokalnu samoupravu dobijaju svoj puni smisao. Želim posebno da naglasim da je razvoj lokalne samouprave jedna od temeljnih tačaka programa Socijalističke partije Srbije. Uostalom, i prirodno je da Socijalistička partija Srbije, kao vladajuća u najvećem broju jedinica lokalne samouprave, preko 100 opština u Srbiji, bude posebno zainteresovana i politički obavezna prema biračima da predloženim zakonom obezbedi njeno bolje i efikasnije funkcionisanje.
Napor koji je zakon učinio da precizno i jasno odvoji državnu nadležnost od lokalne nadležnosti vredan je hvale i predstavlja nešto što je neophodno za uspešno funkcionisanje i države, i lokalne samouprave. Između države i lokalne samouprave treba da postoje odnosi međusobne saradnje. Na temu odnosa države i lokalne samouprave, u našoj javnosti rasprava je na produktivan način okonačana još u 19. veku, u njoj su učestvovali mnogi, od Svetozara Markovića do Slobodana Jovanovića, i bez obzira na sve razlike, zaključak je zajednički - lokalna samouprava ne može biti država u državi. Ovom zaključku se ni danas ne može ništa ni oduzeti, ni dodati.
Pojedine političke partije pokušavaju već duže vreme u našoj javnosti da stvore krajnji odijum prema utvrđivanju ili regulisanju bilo koje državne nadležnosti, kao da se ne radi o njihovoj državi i kao da je država sama po sebi negativna i nedemokratska pojava. Odnos prema sopstvenoj državi i njenim legitimnim organima jedno je od osnovnih merila patriotizma.
Predloženi zakon ima sve odlike zakona ove vrste u zemljama sa razvijenom lokalnom samoupravom i demokratskom tradicijom. On je ne samo u skladu sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi, već predviđa mnogo veća prava i garancije lokalne samouprave, nego što je to slučaj u mnogim drugim zemljama Evropske unije.
Uzmimo za primer nadzor centralnih organa u odnosu na lokalne organe u Francuskoj, Italiji, Grčkoj, gde postoji daleko strožiji nadzor centralnih i regionalnih organa vlasti nad lokalnom samoupravom, nego što je to slučaj sa rešenjima koja su predložena u ovom zakonu.
Ogroman je značaj lokalne samouprave u tradiciji i svesti našeg naroda. Tradicija narodne samouprave kod nas odigrala je ogromnu ulogu u očuvanju nacionalnog bića i tradicionalnih oblika demokratije. Uzmimo samo npr. seosku i kneževsku samoupravu za vreme petovekovne turske okupacije. Verovatno je u osnovi neprincipijelnih i paušalnih osporavanja ovog zakona bojazan od rešenja koja se tiču izbora predstavničkih tela jedinica lokalne samouprave.
Jer, u želji da celovito reguliše oblast lokalne samouprave, zakon logično uređuje i način izbora organa lokalne samouprave i uvodi najstariji i najjednostavniji način izbora, jednokružni većinski sistem.
Lično mi nije teško da objašnjavam prednosti većinskog izbornog sistema, jer se za njega zalažem još od vremena kad je u Srbiji uveden višepartijski sistem, utoliko pre što i u programu Socijalističke partije Srbije izričito stoji da socijalisti daju prednost većinskom izbornom sistemu, jer je demokratskiji.
Većinski izborni sistem najviše odgovara, što nagoveštava i sam njegov naziv, onome ko dobije većinu glasova na izborima. Zato je tragikomično da oni koji najviše govore o nenarodnom karakteru režima, plaše se kao đavo od krsta većinskog izbornog sistema. Uostalom, ako su već uzeli 11,8 miliona dolara, o kojima svedoči Madlen Olbrajt, i ako su u stanju da opravdaju čak i onih 22.000 tona bombi koje su nam bacili na glavu, zašto ne prihvate model izbornog sistema koji je stvoren i koji se uveliko primenjuje u Engleskoj i SAD, kao i u drugim anglosaksonskim zemljama.
Zahtev za efikasnijim izbornim sistemom, koji je bio posebno izražen i u famoznom Gonzalesovom izveštaju, uvođenjem većinskog izbornog sistema doživeo je svoju satisfakciju, jer je jednokružni izborni sistem najjednostavniji i najefikasniji, pošto se ceo izborni postupak završava u jednom krugu.
Nema izbornog sistema koji može od male da napravi veliku partiju. Partijama koje nemaju podršku građana ne može pomoći nijedan izborni sistem. Zahtev za proporcionalnim sistemom je isto tako legitiman, kao i za većinskim, ali činjenica da smo na saveznom i republičkom nivou prihvatili proporcionalni sistem, nije argument za odbijanje većinskog na lokalnom nivou, jer bez obzira na sve pozitivne i negativne strane većinskog ili proporcionalnog sistema na nacionalnom nivou, očigledno je da je većinski sistem primereniji lokalnim izborima, pre svega zato što se birači dobro međusobno poznaju na lokalnom nivou i zato što žele da glasaju za kandidata prema njegovim ličnim kvalitetima, a ne partijskim bojama.
Prema tome, partije, koje imaju dobre, ugledne i kvalitetne kandidate na lokalnom nivou, ne treba da se boje ovog sistema.
Želim da naglasim da se zalaganje naše poslaničke grupe za ovakav izborni sistem ne bazira na trenutnim političkim kalkulacijama, već na principijelnim razlozima, koji se nalaze u programu naše partije i koji se ne odnose samo na davanje prednosti većinskom izbornom sistemu, već znači i afirmaciju mogućnosti isticanja nezavisnih kandidata, koje predlažu grupe građana. S obzirom da je u postojećim partijama organizovana samo jedna petina biračkog tela, bitan uslov demokratije je da i grupa građana može predložiti za odbornika bilo kog pojedinca kao nezavisnog kandidata. Proporcionalni sistem, bez obzira na formalne mogućnosti, suštinski devalvira ovakvu mogućnost.
Kvalitet ovog zakona je u tome što precizno određuje sadržaj izvornih poslova lokalne samouprave, izvore finansiranja tih poslova, način organizacije i rada organa i jedinica lokalne samouprave, način izbora odbornika skupštine opštine.
Predloženi zakon, u okviru Ustava, uvažava i posebnosti i razlike određenih lokalnih sredina, daje mogućnost da one dođu do izražaja, ne dovodeći u pitanje ravnopravnost građana, kvalitet njihovog života i funkcionisanje lokalne samouprave. Samostalnost lokalne samouprave je neprikosnovena.
Zakon predviđa delovanje države samo u slučajevima kada treba ispraviti nezakonitosti u funkcionisanju lokalne samouprave, ali istovremeno precizno utvrđuje slučajeve i mehanizme, koji obavezuju državu da uspostavi narušenu zakonitost.
Ovaj zakon odlikuje veoma studiozan način pripreme. Prva verzija je napravljena još 1994. godine. Rasprava je obavljena u svim resorima Vlade, a sa prvacima parlamentarnih stranaka organizovani su razgovori sve do ove poslednje verzije. Narodna skupština je 1997. godine čak usvojila zakon u načelu, a nažalost politička opstrukcija, koja je kulminirala 1997. godine, kao i stalno osporavanje ovog zakona, koje je bilo motivisano uskostranačkim interesima, vezano za izbornu matematiku, sprečilo je neke političke stranke da daju suštinski i kreativan doprinos ovoj zaista potpunoj i kvalitetnoj raspravi.
Donošenje zakona označava afirmaciju Ustavom utvrđenog prava na lokalnu samoupravu, kao i prevazilaženje određenih slabosti i nedorečenosti dosadašnjih rešenja.
Veoma je važno naglasiti da Predlog zakona zadržava sva već utvrđena ovlašćenja jedinica lokalne samouprave, pa se prema tome sve neprincipijelne kritike na tu temu moraju odbaciti, jer se ovim prava jedinica lokalne samouprave ne samo ne sužavaju u odnosu na do sada dostignuti nivo, već se naprotiv dalje razrađuju i proširuju.
Kada je reč o specifičnostima lokalne samouprave na Kosmetu, rešenja, koja predviđa zakon predstavljaju neku vrstu lex specialisa u odnosu na ostale odredbe zakona. Ove odredbe polaze od multietničke strukture, onemogućavaju majorizaciju i u ovom trenutku, kada je na delu strašna zloupotreba Ujedinjenih nacija, pod čijom zastavom se sprovodi etničko čišćenje Srba i nealbanskog življa na Kosmetu, još jednom potvrđuje civilizacijsko opredeljenje, za koje smo se zalagali od početka - ravnopravnost svih građana i nacionalnih zajednica i odbrana celovitosti i nezavisnosti naše zemlje.
Poštovani narodni poslanici, stari i čuveni politički teoretičar Monteskije je rekao da politički zakoni ustanovljavaju politički sistem, ali da ga građani održavaju. Zato se nadam da ćemo donoseći zakon o lokalnoj samoupravi ne samo napraviti značajan korak na zakonodavnom planu, već i našim praktičnim delovanjem dalje oživotvoriti lokalnu samoupravu, polazeći od snažnih tradicija narodne samouprave u našem narodu, ali i potrebe sveobuhvatnijeg razvoja demokratije na pragu novog veka.