Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Ivan Karić

Ivan Karić

Zeleni Srbije

Govori

Zahvaljujem se, uvaženi predsedavajući.
Poštovana ministarko, uvažene koleginice i kolege, još jedan u nizu sistemskih zakona. Nisam želeo da dovedem u pitanje vaše obrazloženje u malopređašnjem obraćanju, razumeo sam vas dobro, ali i dalje smatram da moramo dalje da nastavimo da menjamo zakone i da popravljamo Srbiju.
Ovaj naš amandman odnosi se na naknade za korišćenje šuma i šumskog zemljišta i naknada za unapređenje opštih korisnih funkcija šuma. Mi smo predvideli ovde i naravno da bi ovaj naš predlog trebalo da prođe i kroz neku raspravu, ako bi bio prihvaćen. Mi smatramo kao Zeleni Srbije da loše stvari moraju da budu oporezovane. U Srbiji i u većem delu svete, nažalost, uglavnom se oporezuju dobre stvari, pa jedan od primera je ogrevno drvo i pelet. PDV je 8% i PDV za pelet 20%. U startu je taj proizvod 12% skuplji i dovodite ga u neravnopravan položaj. Moramo da menjamo i eto načina da ne damo iz budžeta, a da nešto subvencionišemo ili pomognemo.
Prema tome, mi predlažemo obveznike, osnovice i iznose naknada za unapređenje opštih korisnih funkcija šuma koje bi se uputile u budžetski fond za šume sa namenom unapređenja opštih korisnih funkcija šuma. Te funkcije su nam svima potrebe. Nekad su ukidali ovu naknadu sa obrazloženjem - zašto Beograđani plaćaju uopšte korisne funkcije šuma? Pa Beograđani najviše treba da plaćaju opšte korisne funkcije šuma jer potroše najviše kiseonika i proizvedu najviše ugljendioksida po glavi stanovnika, a taj demagoški ministar je to tada ukinuo. Najveći zagađivači vazduha ili proizvođači proizvoda koji u najvećoj meri doprinose zagađenju vazduha, najveći emiteri CO2 bili bi u obavezi da plaćaju ovu naknadu za podizanje novih šuma.
Dakle, ako bismo ušli u taj, a to je cirkularna ekonomija, krug transporta od sadnje, transporta, proizvodnje ugljendioksida, videli bi, kada bismo uneli ekološke inovacije, kada bismo uneli zelene inovacije, da bismo ostvarili znatnu uštedu i u novčanim sredstvima i ono što opet, nažalost, liberalni ekonomisti ne računaju, uštedu u kvalitetnom vazduhu, uštedu u kvalitetnoj vodi, uštedu u kvalitetnom zdravlju građana i građanki Srbije.
Mi smo vam se vrlo često obraćali sa predlozima, sa poslaničkim pitanjima. Mi smo vam doneli 11000 potpisa za Šabac bez opasnog otpada, pa ste vi reagovali. Očekujemo da nas nekad pozovete da vam ispričamo kako možete da oplemenite neki zakon i pre nego što uđe u proceduru. Meni je žao što je ta podeljenost između pozicije i opozicije toliko velika da i kada se ja ministarstvima i predsedniku Vlade obratim sa molbom da dovodim sedam evropskih poslanika Zelene evropske partije u Beograd, niko mi ne odgovara 15 dana. To je za mene tragedija ovog društva i to je suštinsko nerazumevanje između pozicije i opozicije.
Da li je toga bilo pre? Verovatno jeste, ali kada vam dolazi sedam evropskih poslanika u Srbiju, a vi narodnom poslaniku koji vam se obraća ni ne odgovorite ni iz jednog ministarstva, to je za mene poraz ovog društva, to je za mene poraz ovog parlamenta i žao mi je što sam ovo morao javno da kažem. Prvo pismo koje sam poslao ministrima da prime evropske poslanike, prošlo je već više od dve nedelje, žao mi je što niko ne odgovara. Vama nisam poslao zato što to nije teme, nije tema životna sredina, nego migracije, izbeglice, evropske integracije itd. Ministri zaduženi za te oblasti se nisu još uvek javili. Ako ovo gledaju, možda će mi se javiti.
Ja te evropske poslanike dovodim u lepu misiju u državu Srbiju, da pomognu evropskim integracijama Srbije, da Zeleni u Evropskom parlamentu pomognu politiku koja je trenutno veoma dobra.
Samo da završim rečenicu. Mislim da je politika države Srbije prema izbeglicama veoma dobra, da je politika Vlade prema integracijama veoma dobra. Evropski poslanici dolaze u tu misiju i mi možemo da vam pomognemo. Hvala.
Zahvaljujem se, uvaženi predsedavajući.
Poštovane koleginice i kolege, pitanje na aktuelnu temu ima veze sa nedeljom parlamentarizma, u kojoj svi poslanici manje-više učestvuju. Ovih dana se susrećemo sa različitim organizacijama civilnog društva, sa različitim udruženjima građana. Dolaze građani i samostalno sa svojim problemima ili sa svojim interesovanjima, a u vezi sa radom parlamenta i u vezi sa radom institucija. Najangažovaniji u svemu tome je Otvoreni parlament i kroz nekoliko sesija od ponedeljka do današnjeg dana mi smo zaista razgovarali sa mnogo organizacija civilnog društva.
Neformalna zelena poslanička grupa koja postoji u parlamentu i koja okuplja poslanike različitih političkih opcija stalno govori o tome kako ekologija je iznad politike i kako ekologija ne bi trebalo da poznaje političke granice. Pokazuje se ovim pitanjem koje ću ja danas uputiti Vladi i nadležnim ministarstvima, pokazuje se da je to samo obmana o kojoj sve druge političke partije pričaju kada govore o zaštiti životne sredine i o ekologiji i kao što je svaka stranačka politika politika, tako je i zelena politika jedna ozbiljna politika. Nažalost, četiri godine zelena politika i ekološka politika u Srbiji ne postoji.
Zbog toga je Srbija na rubu ekološke katastrofe, zbog toga svakog dana u jednom gradu Srbije, u jednom gradu šumadije, u jednom gradu Vojvodine, u jednom gradu zapadne, istočne i južne Srbije dolazi do manje ili veće ekološke katastrofe.
Prema godišnjem izveštaju kvaliteta vazduha za 2014. godinu, Agencija za zaštitu životne sredine godišnje vrednosti koncentracija sumpor-dioksida, su iznad granične vrednosti. U Boru je ta koncentracija bila na svim mernim mestima. Tehnički fakultet 343 mikrograma po metru kubnom, gradski park 331, Jugopetrol 281, Slatina 142, Institut 129, dozvoljeno je 50 mikrograma po metru kubnom. Kao i prekoračenja dnevnih graničnih koncentracija i vrednosti, a najčešća su bila u Boru tokom 2014. godine.
Tehnički fakultet 314 dana, znači da građani Bora koji žive u blizini Tehničkog fakulteta 314 dana žive u ekstremno zagađenim uslovima, a o tome u državnim medijima nema ni reči. Jugopetrol 245 dana, gradski park 245 dana, sva ona deca i bebe koje se šetaju gradskim parkom u Boru 245 dana se šetaju u ekstremno zagađenoj životnoj sredini. Maksimalne dnevne koncentracije sumpor-dioksida su tokom 2014. godine bile u Boru, gradski park 3.339 mikrograma po metru kubnom, Tehnički fakultet 2.040 mikrograma po metru kubnom, Jugopetrol 1.851 mikrogram po metru kubnom, Institut 1.217 mikrograma po metru kubnom. Sve ovo Bor svrstava u treću kategoriju po zagađenosti životne sredine i zagađenosti vazduha, a učestalost prekoračenja dnevnih graničnih vrednosti se beleži gotovo svakodnevnom od 2010. godine.
Jako zagađen po kategorizaciji, Agencija vazduha u Boru je zbog sumpor-dioksida i beleži tendenciju rasta poslednjih godina. Zagađenje vazduha je jedan od vodećih faktora rizika za zdravlje. Stručnjaci su upozorili da prisustvo sumpor-dioksida u vazduhu utiče na značajan prost hroničnih respiratornih oboljenja, kao i povećane incidence karcinoma pluća. Velika vlažnost vazduha i magla povećavaju opasnost zbog nastanka sumprone kiseline koja acorbovana na česticama aerosola prodire u pluća, gde oštećuje membrane alveola i time se smanjuje vitalni kapacitet pluća.
O svemu ovome, nažalost, u medijima, u državnim medijima, pre svega u režimskim medijima nema ništa o Boru. Imate utisak da ono što se prikazuje na televiziji jeste Srbija, a Srbija je danas u Boru. Srbija je danas u Vranju, u Leskovcu. Srbija je danas u Obrenovcu. Zahvaljujem se.
Zahvaljujem se, uvaženi predsedavajući.

Uvaženi ministre sa saradnicima, poštovane koleginice i kolege, današnja rasprava je jako zanimljiva, kada bi ste se vodili kriterijumima kada ste mene kažnjavali, verovatno cela sala godinu dana ne bi primala platu posle današnjih priča i svega što je izrečeno, ali vi se ne pridržavate uvek istih kriterijuma i to je najveća zamerka ovoj nedemokratskoj vlasti i ovom nedemokratskom parlamentu. Ali, to nije stvar amandmana.

U obrazloženju amandmana piše da se on ne prihvata jer on ne stvara jasnu jezičku i pravnu dilemu. Međutim, dve druge zamerke u ovom amandmanu su znatno važnije od ovoga što imamo u obrazloženju.

Dakle, SDS-ZZS-ZS smatraju da status stranog ulagača ne može i ne sme da ima državljanin Republike Srbije sa stalnim mestom boravka izvan Republike Srbije dužim od jedne godine, jer se na ovaj način otvara prostor za zloupotrebu zakona, pa čak i za vršenje krivičnih dela. Ako sam pažljivo slušao moje uvažene kolege preko puta, oni upravo to bivšim vladama zameraju što je bilo nekakvih manipulacija, a evo sada vi otvarate prostor za takva krivična dela da je to sramotno i pominjati.

S druge strane, učestvovao sam na radu Odbora kada je ministar izjavio da 80% lokalnih samouprava, bojim se da ne upotrebim iste reči, pa da me ne kaznite, koje je on upotrebio, ne razume šta to lokalne samouprave rade i kako rasteruju strane ulagače time što nemaju pojma o tome kako se dovodi strani ulagač, pa je onda na intervenciju uvaženog kolege iz Topole on rekao da to neće reći u načelnoj raspravi, ali sve što se ovde kaže snima se, tako da je ostao zapis da ste vi to izgovorili.

Mi smatramo da jedinice lokalne samouprave mogu, treba i da centralizovana Srbija nije Beograd, da u Beogradu ne može sve da se rešava. Kao što znate, gospodine Sertiću, i mi smo završavali fakultete, i mi iz unutrašnjosti smo završavali fakultete u Beogradu. Nisam siguran da samo vi što živite u Beogradu imate prava da određujete sudbinu Srbije. Hvala.
Zahvaljujem se.
Uvaženi predsedavajući, potrudiću se da budem brz, koncizan i ne previše opširan, da na početku konstatujem da ne bi bilo zabune, ovaj zakon nije katastrofalan, da preventivno delujem na kaznu koja može da se desi kada se govori istina, a ovog puta je istina da ovaj zakon nije katastrofalan, ali je i prethodni put bila istina da je prethodni Zakon o nacionalnim parkovima katastrofalan i to se pokazalo samo u ove dve sedmice.
Međutim, to što ovaj zakon nije katastrofalan, to što ovaj zakon nije tako loš zaista, ne znači da nije mogao da bude malo savremeniji. Ne znači da ovaj zakon nije mogao da koristi malo više principe zelene ekonomije i u jednom delu da odlučnije podstiče proizvodnju bio mase i, da kažemo, na neki način, jasnije obaveže sopstvenike, korisnike, javna preduzeća da moraju da investiraju na degradiranim površinama. Na primer, samo u Kolubarskom basenu gradacija i degradirane površine i jalovišta se mere hiljadama hektara, a pošumljenost se meri eventualno desetinama hektara.
Mi imamo deklarativno da oni moraju to da obavljaju, nažalost, i to nije zamerka vašem ministarstvu nikako, ali već koliko godina i decenija postoji Kolubara, nedovoljno, nedovoljno, nedovoljno ulaže u sanaciju i nedovoljno ulaže u rekultivaciju degradiranih površina.
Osnovna zamerka ovom zakonu naše poslaničke grupe SDS – Zajedno za Srbiju – Zeleni Srbije, jeste nedovoljno sredstava za investiranje u oblasti šumarstva. To se negde oseća u ovom zakonu. I dalje se držimo onog staromodnog, rigidnog, budžetskog fonda koji ne daje dovoljno inventivnosti, koji ne daje dovoljno mogućnosti da se ubrza ulaganje u obnavljanje i, pre svega, u sadnju novih šuma. To mi imamo i u nekoliko amandmana. Ja nisam rekao na početku da mi nećemo glasati za ovaj zakon, nisam rekao ni da smo protiv ovog zakona, mi smo spremni da u razgovoru o amandmanima, ukoliko ozbiljno razmotrite naše amandmane, ukoliko budete spremni da prihvatite naše amandmane, mi ćemo svakako podržati ovaj zakon.
Posle toga, Zeleni Srbije, pre svega, ali i naša poslanička grupa SDS – Zajedno za Srbiju – Zeleni Srbije, smatraju da nedostaje investicioni šumski fond. Vi znate da Zeleni insistiraju na tome svaki put kada govorimo o životnoj sredini, o prirodnim resursima, mi moramo da mislimo o podizanju energetskih zasada na degradiranim površinama, mi imamo mnogo klizišta, mi imamo mnogo erodovanog zemljišta i mislimo da bi iz tog jednog investicionog fonda mogle da se finansiraju korisne funkcije šuma, plus da razmišljamo o prevenciji prirodnih katastrofa.
Imajte u vidu i da, možda je to neko danas i izgovorio, 50% kiše koja padne na dobru šumu, ostaje u toj šumi, u zemljištu, u korenu. Kako bi bilo da je pošumljenost Kolubarskog regiona bila znatno veća, koliko bi efekti poplave u Obrenovcu i u celom Kolubarskom regionu bile manje.
Znači, ovo su preporuke koje mi uvek izgovaramo i koje uvek da bismo podržali napore Ministarstva, vi nas možda nekad ne shvatite dobronamerno, ponekad su rasprave žučne ali mora da postoji investicioni fond u zaštiti životne sredine i u šumarstvu koji će da podstiče, da gura da bi predupredili prirodne katastrofe, da bi predupredili klimatske promene o kojima mnogo govorimo. A, da ne govorim juče smo bili na predstavljanju programa OUN za održivi razvoj i u sedamnaest tačaka koji je veoma zahtevan i obiman i za državu Srbiju i za nadležno ministarstvo. To što se mi nekad razilazimo da kažem u unutrašnjoj politici ili u ovom delu politike koja se tiče zaštite životne sredine, naravno, da Zeleni zahtevaju maksimum zaštite životne sredine. Naravno da neoliberalni kapitalizam zahteva minimum ili po mogućstvu ukidanje zaštite životne sredine. Moramo da razmišljamo o tim investicionim fondovima koji pokazuju da je ulaganje u zelenu ekonomiju dobitak i da nije nikako zaštita životne sredine trošak.
Treća glavna zamerka je sanacija usled prirodnih nepogoda, snegolomi, požar, vetar, ne sme biti prepuštena individualno, ne sme biti prepuštena sopstvenicima, a pre svega, a to smo govorili i kad su bile u pitanju poplave i ekološke katastrofe, mi moramo da kažem, da napravimo i predlažemo nacionalno obavezno osiguranje i reosiguranje šuma od rizika nastanka šteta usled prirodnih nepogoda i ekoloških katastrofa. Naša poslanička grupa SDS – ZZS – ZS o tome je govorila i kada smo govorili o poplavama i o ekološkim katastrofama i nikada nismo našli način da napravimo jedno nacionalno obavezno osiguranje i reosiguranje od rizika koji mogu nastati usled ekoloških i drugih prirodnih katastrofa.
Zeleni smatraju da više nema elementarnih nepogoda i da u 21. veku sve predstavlja ekološku katastrofu, zato što je najveći uzročnik čovek.
Ova tri nedostatka koje sam naveo su glavna zamerka ovom zakonu. Mi mislimo da bi on bio bolji ako bi ove tri stvari bile integrisane u zakon i zbog toga, da kažem, naša poslanička grupa SDS-ZZS-ZS na ovaj način preporučuju kako bi zakon mogao biti bolji. Da ne govorimo sada o prirodnim štetočinama, o gubarima i o svemu onome što se dešavalo u istočnoj Srbiji. Znam da postoji Fond za šume iz kojeg se to delimično saniralo, ali verujemo da moraju da postoje sredstva koja su rezervisana, obezbeđena i sa kojima može uvek da se interveniše. Za razliku od fonda u ovoj trećoj stavki, mi govorimo o Investicionom fondu, poput onog Zelenog investicionog fonda koji ste vi najavljivali.
Srbija se nalazi na sredini lestvice evropskih zemalja gde se bespravno seku šume i to nije, da kažem, poražavajući podatak, a naša poslanička grupa SDS-ZZS-ZS smatra da ovo može biti potencijalno opasno za Srbiju i da bespravna seča može ugroziti prirodno blago Srbije. Posebno postoje slučajevi na jugu Srbije kada se nedovoljno ažurno i nedovoljno brzo reaguje.
Mi smo vam se i obraćali sa poslaničkim pitanjima i u prethodnoj Vladi, ali i vama, dobijali smo odgovore, vi ste sada u poslednjih godinu i po dana jedna od ministara, znači ministarka ste koja najrevnosnije odgovara na poslanička pitanja i hvala vam na tome. Postoje ministarstva koja ignorišu poslanička pitanja i uopšte ne prosleđuju odgovore, ali mi smo vam se obraćali upravo zbog tih seča na jugu Srbije, Kozijak, Kukavica, Dolina Pčinje. I, molim vas, ne sme u Srbiji da postoji selektivna pravda.
Nema veze ko bespravno seče šumu i molim vas da se kažnjavaju podjednako svi, bez razlike da li su to sopstvenici, da li su to javna preduzeća, da li je to lokalna samouprava, da li je to crkva. Svako ko seče mora biti kažnjen, bez obzira što u državi Srbiji nažalost, koja je deklarativno sekularna, postoje zaštićene grupe ljudi koji su nedodirljivi. Crkva ne sme biti izuzeta iz ovog pravila, zbog toga što se vrlo često dešava da nepravilno gazduje šumskim blagom.
Zanimljiv podatak je takođe da je šumovitost u Srbiji po glavi stanovnika 0,3 hektara za razliku od Srbije ali je i razumljivo da je u Rusiji to 11,11 hektara, da je u Norveškoj 6,93 hektara, da je u Finskoj 5,91 hektar po glavi stanovnika, da je u Bosni i Hercegovini 1,38, u Hrvatskoj 1,30. I ono što je za nas poražavajući podatak, a čini mi se da ste ga i vi pomenuli, da postoji između 60 i 70% izdanačkih šuma.
Mi smatramo da i taj Investicioni fond o kome govorimo može da preuzme obavezu na sebe, da umesto izdanačkih šuma mi imamo šume od kojih u budućnosti, u perspektivi 2050, 2100. godine možemo da očekujemo veliku dobit i veliku vrednost, ne samo u gubicima, nego u onome što liberalni ekonomisti uvek zaboravljaju, a to je vazduh, čista voda, pijaća voda i naravno zaštita od ekoloških katastrofa.
U protekle dve godine, kada smo već kod ekoloških šteta i katastrofa, mi smo pretrpeli od tih nazovi prirodnih nepogoda, bujica pre svega i poplava, preko jednu milijardu evra štete. To je za Srbiju nedopustivo, za malu ekonomiju i malu zemlju sa ograničenim resursima kao što je Srbija, a to je nedopustivo, da se čista seča mora smatrati, sve ono što se dešava ispod dalekovoda za PTT provodnike. Ja se bojim da je ovo izuzimanje pre svega urađeno zbog žičara. Zeleni smatraju da to mora biti promena namene šume i da se obavezno mora plaćati naknada za podizanje novih šuma za sve ono što se seče, bez obzira koji je razlog i koji je povod.
Ono zbog čega apelujemo na vas ovde, da treba dati mogućnost i drugim javnim ustanovama koje imaju potencijal da gazduju šumama, podrazumevamo institute, fakultete, ali pre svega privatne kompanije, zadruge, investicione fondove, imamo veoma zanimljiv koncept esko kompanija koje takođe mogu biti nosioci ovih velikih i značajnih investicija i energetskih ušteda o kojima govorimo.
Pothitno EPS treba primorati da pošumi sve degradirane prostore, zatvorena jalovišta i deponije pepela. Njih pothitno treba i stimulisati, ne samo, da kažem, naterati, a to ne možemo bez Fonda za zaštitu životne sredine, stimulisati da što pre započnu uvođenje bio mase u proizvodnju struje i da smanje količine uglja i fosilnih goriva u ležištima, a da povećaju udeo bio mase.
Mi danas, 100% proizvodnja struje se zasniva na fosilnim gorivima, ne govorim o onom delu obnovljivih izvora energije koji mogu biti i diskutabilni s obzirom da visoke brane nisu obnovljivi izvori energije i to vrlo brzo ćete saznati od Evropske komisije i od EU u toku pregovora o Poglavlju 27, tako da moramo brže postizati te ciljeve u obnovljivim izvorima energije.
Mi razumemo potrebu i bogatstvo ugljem u Srbiji, ali cilj Zelenih Srbije jeste napuštanje fosilnih goriva što pre, po mogućstvu sutra. Mi to ne možemo da uradimo ako ne primoramo EPS da ozeleni svoju proizvodnju struje i da to što pre počne da radi. Brzorastuće vrbe, brzorastući zasadi, paulovnie viskantus giganteus.
Postoje namenske vrste koje mogu da pospeše proizvodnju, uz to povećavaju i proizvodnju kiseonika, ali i smanjenje proizvodnje ugljen dioksida.
Definicija šume i šumskog zemljišta u početku može biti diskutabilna jer livade polja, zaparložene njive, ako se ne obrađuju može se pojaviti šumsko rastinje i kroz nekoliko godina, da kažem potencijalno cela Srbija može postati šuma ili šumska zona.
Zbog odsustva relevantnih strategija, zbog odsustva moći da razmišljamo kao ozbiljna država mnogo godina unapred, nama se može desiti ono što niko ne priželjkuje, ali to je političko i strateško pitanje da imamo šumu a da nemamo građane Srbije. Cela Srbija može postati šuma, ali cela Srbija može postati ispražnjen prostor. Mi moramo da razmišljamo i o demografskim uticajima i, da kažem, u jednoj strategiji razmatramo impakte svih ostalih socijalnih, ekonomskih i drugih ekoloških efekata. Naravno, Zelenima takav razvoj šumarstva ne treba niti ga priželjkujemo.
Još jednom, da kažem, osnovne tri zamerke jesu staromodan i rigidan budžetski fond. Želimo i mislimo da investicioni šumski fond može da pospeši ulaganja, može i u energetskom sektoru da pospeši ulaganja, a da smanji uticaj ugljen dioksida na klimatske promene.
Mi moramo da nateramo kao zaštitari, da nateramo i da pronađemo ekonomske instrumente da energetici i rudarstvu ne dozvolimo da izrabljuju prirodna bogatstva nego da sve vraćaju u prvobitnu namenu i prvobitan izgled.
Mi, čini mi se, u poslednjih 70 godina nemamo ni jedno pravilno rekultivisano ležište, pravilno rekultivisan rudnik i opet je to naša zajednička greška, a ne samo vaša greška i ono na čemu ćemo zaista insistirati nacionalno, obavezno osiguranje i reosiguranje šuma od rizika nastanka šteta usled prirodnih i ekoloških nepogoda.
Mi smo spremni zaista kao poslanička grupa SDS, ZZS, ZS da glasamo i da podržimo ovaj vaš predlog zakona ukoliko vaše ministarstvo ozbiljno, pažljivo razmotri vaše amandmane ukoliko je spremno da prihvati neke od amandmana, amandmani ne ruše koncepciju vašeg zakonskog predloga, čini mi se da je malo pospešujemo, čini mi se da je malo ozelenjavamo i da na ovaj način i sa ovim amandmanima možemo da učinimo ovaj zakon boljim.
Zahvaljujem se na pažnji i nadam se da ćemo imati prilike i u raspravi u amandmanima, sada nisam govorio o amandmanima da neke detalje razjasnimo. Zahvaljujem se.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.
Poštovana ministarko, uvažene koleginice i kolege, upravo srž ponekad našeg nerazumevanja leži u tome što naši kadrovi, naši stručnjaci, ljudi koji se bave ekonomijom, šumarstvom, ne poznaju zelenu ekonomiju. Zbog toga imamo problem da motivišemo sopstvenike da pristanu ili da prihvate da ulažu u šumske zasade. Mi moramo da menjamo ekonomsku politiku Srbije, koja može da bude i zelena ekonomija i cirkularna ekonomija, da nalazimo načine da podstičemo ljude da ulažu u to o čemu vi govorite. Upravo motivacija jeste i odgovor se krije u zelenoj ekonomiji, zbog toga što postoje dugoročni benefiti onoga što ti sopstvenici ili privatni posednici mogu da imaju, a država stalnim menjanjem svojih politika ili nestabilnošću tržišta s jedne strane, u stvari, dovodi do toga da ljudi ne smeju da ulože u neki zasad koji će im doneti dobit tek za 12 ili 20 godina, da ne govorim o nečemu za 50 godina.
Moramo više da pričamo o zelenoj ekonomiji. Vaše Ministarstvo je to počelo da radi, da pronalazimo načine i da ne govorimo o tome da Vlada daje nekakve pare zaštiti životne sredine ili, u ovom slučaju, šumarstvu. Postoje naknade koje su namenske, opredeljene za to, nisu prihod budžeta, nego su naknade koje su namenjene, tako da niko nikome ne daje, nego građani kroz naknade ili pravni subjekti i javna preduzeća, privatne kompanije …
… tako i na taj način uplaćuju namenski novac, a ne daje država nikome milostinju. Zahvaljujem.
Zahvaljujem se uvaženi predsedavajući.
Poštovana ministarko, pa, ovaj član 11. i ovaj amandman o kome govorimo upravo govori o srži ovog zakona. Ovaj zakon je nedovršen, ovaj zakon je nejasan, ovaj zakon je neprimenjiv i ovaj zakon treba povući. Još uvek nije kasno da se ovaj zakon povuče zato što traje rasprava u pojedinostima, a po Poslovniku član 159. vlada do kraja pretresa u pojedinostima, može da povuče ovaj zakon.
Molim vas, da obavestite premijera Vlade Republike Srbije da se ovde radi o katastrofalnom zakonu koji je neprimenjiv i koji će da dovede do pravne nesigurnosti, koji će da unese zabunu i kod investitora, i kod nacionalnih parkova, i kod čuvara prirode.
Molim vas, da dok još imamo vremena obavestite predsednika Vlade da je ovaj zakon katastrofalan i siguran sam da će on u skladu sa Poslovnikom kada mu kažete, o kakvom katastrofalnom zakonu se ovde radi da će on sigurno povući ovaj zakonski predlog i za to ima i ovlašćenja prema Poslovniku.
Ovakav zakon je verovatno najgori i zakonski predlog koji je došao u ovaj parlament i o kojem narodni poslanici razgovaraju. Mi imamo takav zakonski predlog koji povećava pravnu nesigurnost, mi ovde imamo zakonski predlog koji privatnim investitorima do kojih vam je do stalo više nego da ste liberalna partija, a predstavnik ste neke levičarske partije i ovde donosite zakon koji pojačava korupciju koja smanjuje borbu protiv korupcije, koja lokalnim samoupravama…
Ovaj amandman upravo govori o tome da je ugrožena pravna sigurnost zakona.
Uvaženi predsedavajući, hvala na upozorenju. Zeleni Srbije i SDS podržavaju ovaj amandman, ali ovaj amandman govori o suštini ovog zakona koji je loš, koji je katastrofalan i koji unosi pravnu nesigurnost. U načelnoj raspravi SDS i Zeleni Srbije su pozvali Vladu da povuče ovaj zakonski predlog i jedino što bi bilo racionalno da je ona do sada to učinila.
Molim vas, ja koristim vreme poslaničke grupe.
Oduzimate mi reč? Mogu ja da budem ograničen čovek, ali toliko mogu da razumem u kojoj meri se prelazi na ne temu dnevnog reda.
Ne govorim o celom zakonu.
Govorim o amandmanu na član 11.
Pa, suština ovog člana je da ceo zakon ne valja. Kako vi hoćete da vam ja kažem da je zakon dobar, jer zakon je katastrofalana i da omogućava… (Isključen mikrofon.)