Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Vjerica Radeta

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Gospođo Đukić-Dejanović, član 225. Najpre moram da vas podsetim na član 27, koji ste upravo malopre prekršili. Ne možete narodnom poslaniku da isključite mikrofon, a da ga prethodno ne upozorite da je prekoračio vreme.
Ja sada govorim ponovo po članu 225. stav 1. i, u skladu sa Poslovnikom, citiram vam taj stav: "Narodni poslanik ima pravo da bude obavešten o svim pitanjima potrebnim za vršenje funkcije narodnog poslanika".
Meni je od izuzetnog značaja, gospođo predsedniče Narodne skupštine, da bih mogla da obavljam funkciju narodnog poslanika u skladu sa Poslovnikom, Ustavom i našim pravnim sistemom, upravo da saznam ono o čemu sam ovde govorila i na šta sam pokušala da dobijem odgovor.
Naravno, potpuno mi je jasno zbog čega ste mi baš u onom momentu isključili mikrofon, ali ću ipak reći da, posle ove skandalozne i sramne presude Žalbenog veća Haškog tribunala kojom je oslobođen Naser Orić svih optužbi za zločine i zlodela nad srpskim narodom u Srebrenici, najmanje što sam očekivala jeste da Zakonodavni odbor promeni ovu svoju odluku, a pogotovo sam očekivala da bar jedan deo ove buduće vladajuće koalicije prihvati moj amandman.
Mislim da nikome više posle ovoga ne bi trebalo da padne na pamet i da razmišlja o izručenju bilo kog Srbina haškom kazamatu. Ako vam i posle ovog danas nije jasno da je to u Hagu politički sud, antisrpski sud, onda zaista neka vam je na čast i bavljenje politikom i bavljenje ovim poslom.
Mislim da ni diktator, koji će sutra očigledno zaokružiti svoju diktatorsku funkciju, Boris Broz, ne sme više ni da pomisli na to da negde traži Karadžića, Mladića i Hadžića. Dovoljno je sramote naneo državi Srbiji što je uhapsio, na onaj način, Stojana Župljanina. Mislim da niko od narodnih poslanika neće moći da glasa protiv mog amandmana, mislim pre svega na narodne poslanike koji imaju malo morala i malo nacionalne svesti. Hvala lepo.
 Dame i gospodo narodni poslanici, nema nikakvog razloga za neko posebno raspoloženje. Gospođa Vesna Pešić samo nije više mogla da izdrži da ovde ne iznese svoje pravo lice, svoju pravu prirodu, svoju pravu funkciju.
Nemojte da izlazite, gospođo Vesna Pešić, imamo mnogo toga da vam kažemo i čućete. Podsetiću vas, pretpostavljam, pošto ste vi načitana žena, da ste čitali knjigu prof. Dragana Filipovića koja se zove "Anatomija globalističkog smrada". Tu je opisao vas kao jednog od onih smradova koji rade za američke interese odavno.
Dakle, kao što vidite, sve što neko radi, sve se zapiše, sve ostaje. Ne možete da prevarite nikog, kao što ste malopre izneli ovde neistinu da niko nije poznavao prof. Šešelja u vreme kada ste ga vi znali, pa ste onda slagali da ste se 1979. godine sa njim upoznali i da je on tada zagovarao '' Veliku Srbiju''. Profesora Šešelja, recimo, ja poznajem od 1975. godine i od tada smo prijatelji.
Dakle, vi ste eventualno mogli da ga upoznate 1989. godine, a 1979. godine vrlo teško. Podsećam vas da je gospodin Vojislav Šešelj osamdesetih godina bio u zeničkom kazamatu zato što se i tada borio protiv onoga čemu ste vi pripadali, pošto ste ćerka nekog visokog zvaničnika, vojnog oficira, kao što ste svi vi koji spadate u tu grupu ''globalističkih smradova'', kako vas je prof. Dragan Filipović opisao, svi ste vi ispod jednog šinjela.
(Predsednik: Molim vas da vodite računa kako se obraćate.)
Prof. dr Vojislav Šešelj se, istina je, zalagao i zalaže se za ''Veliku Srbiju''. Ideja ''Velike Srbije'' jeste njegova ideja, jeste ideja SRS. Dokle god živimo i dokle god se bavimo politikom, naša politička oštrica biće usmerena upravo ka stvaranju uslova za formiranje ''Velike Srbije'', a prof. dr Vojislav Šešelj svoju borbu za srpske nacionalne interese i za Srbiju vodi i danas u haškom kazamatu. Od vas lično sam slušala da noćima niste spavali jer ga slušate. Sa ovog mesta ste govorili da pratite suđenje. I treba, možda nešto i naučite, još ste mladi, ima vremena, mada teško.
Završavam, gospođo Đukić-Dejanović. Dakle, prof. dr Vojislav Šešelj je, a to sam vam i danas pre podne rekla, i danas rekao da se tamo bori za čast dobrovoljaca SRS i srpskog naroda. Vama je to strano. Vi radite za američke dolare i morate da se borite za globalističke američke interese.
Hvala bogu, u Srbiji ste manjina i biće vas sve manje, a nas srpskih radikala, iskrenih patriota, sledbenika Vojislava Šešelja, iz dana u dan je sve više, a pogotovo za koji mesec, kada nam se i on vrati, kada se Srbiji vrati, pa kada i on bude mogao da vam odgovori na ta pitanja.
Dame i gospodo poslanici, hoću da govorim o članu 45, koji se odnosi na rad Zakonodavnog odbora. Naime, predsednik Zakonodavnog odbora, gospodin Vlatko Ratković, zakazao je sednicu Zakonodavnog odbora za danas u 11,30 časova.
Poslanici SRS, članovi tog odbora, bili su, naravno nismo hteli da uđemo u tu salu da činimo kvorum, kao što to ne radimo ni ovde, jer nikada ne ubacujemo identifikacione kartice dok ono što se zove skupštinska većina ne obezbedi kvorum.
Zakonodavni odbor do 12,00 sati, znači pola sata smo čekali, nije imao kvorum, s obzirom da je sednica zakazana za 12,00 sati, mi smo otišli ispred sale u kojoj je zakazana sednica Zakonodavnog odbora da bismo prisustvovali sednici Narodne skupštine. Ovde smo saznali da se sednica pomera za 30 minuta. U međuvremenu niko nas nije obavestio da je sednica Zakonodavnog odbora pomerena, da je zakazana u neko drugo vreme. Sada na stolu nađoh papir, odnosno nešto što je valjda izveštaj Zakonodavnog odbora, potpisao je gospodin Vlatko Ratković, koga sada ovde ne vidim, a ne znam ko drugi može da odgovori na to pitanje.
Dakle, hoću da nam gospodin Vlatko Ratković kaže zašto poslanici SRS nisu pozvani na sednicu Zakonodavnog odbora, to prvo. Drugo, insistiram da na ovom mestu pročita imena narodnih poslanika, članova Zakonodavnog odbora, koji su prisustvovali ovoj sednici i koji su ovaj izveštaj usvojili.
Dakle, izražavam sumnju da li je bilo kvoruma u vreme kada je Zakonodavni odbor zasedao. Ako je zaista bilo kvoruma, to će kolega, sigurna sam, sada da nam kaže, jer moraće. Ako to ne bude rekao, sigurna sam da će i druge moje kolege intervenisati sve dotle dok ne budemo saznali istinu.
Da li je sednica Zakonodavnog odbora, ne mogu da kažem ni pomerena, jer mi smo se razišli da bismo došli na sednicu. Ponovo odbor nije zakazan. Ponovo sednica nije zakazana. Nije nam rečeno, dođite u toliko i toliko sati, imaćemo sednicu Zakonodavnog odbora.
Ne možete da diskriminišete poslanike opozicije. Želimo da učestvujemo u radu, kao što ste videli, učestvovali smo u radu Odbora za pravosuđe i upravu. Namera nam je bila da to isto radimo i u ovom odboru, ali nažalost nama je to pravo uskraćeno. Ovo je najgrublji mogući način kršenja prava narodnih poslanika.
Insistiram da vidimo i da nam kažete te vaše trange-frange kombinacije, sada imate amandman, pa nemate amandman, pa kada imate amandman nemate većinu, pa kada povučete amandman dobijete većinu itd.
To moraju, pre svega, građani Srbije da čuju i od vas, od nas će i te kako mnogo toga da čuju. Kolega Vlatko Ratkoviću, vama se obraćam i tražim gospođo Đukić-Dejanović da pozovete predsednika Zakonodavnog odbora da odgovori na ova dva pitanja.
Dakle, prvo pitanje - zašto poslanici SRS nisu pozvani na sednicu Zakonodavnog odbora i drugo pitanje - da pročita imenom i prezimenom sve članove Zakonodavnog odbora koji su prisustvovali sednici, da bismo bili sigurni da je za ovaj izveštaj postojao kvorum koji je predviđen Poslovnikom Narodne skupštine. Hvala.
Dame i gospodo, kolega Vlatko Ratković je povredio član 104. i član 101. Poslovnika Narodne skupštine.
Kada već govorimo o povredi Poslovnika od strane kolege Vlatka Ratkovića, moram da kažem da i juče i danas kolega Vlatko Ratković samim svojim izgledom ne poštuje dostojanstvo Narodne skupštine, jer je nedopustivo kolega da na sednice Narodne skupštine dolazite obučeni u farmerke, jer znamo da je u prošlom sazivu donet pravilnik o tome kako neko obučen može da uđe u Skupštinu.
Kao što znate, svi novinari sada koji prate rad ovog parlamenta znaju da oni ne mogu, novinari ne mogu da uđu u farmerkama i patikama u zgradu Skupštine, a vi već dva dana ovde ponižavate i vređate dostojanstvo Narodne skupštine i uglavnom istupate kao predsednik Zakonodavnog odbora neprimereno obučeni.
Ne bih ovo rekla da me niste isprovocirali ovim grubim kršenjem Poslovnika i iznošenjem neistina. Najpre ste rekli da pojedini poslanici nisu hteli da uđu u to što vi zovete Plavi salon.
Pojedini poslanici pripadaju poslaničkim grupama i jasno i glasno sam rekla - poslanici SRS su bili ispred sale, nismo hteli da uđemo u salu da vam dajemo kvorum, nikada to nećemo, dok smo opozicija nikada nećemo biti kvorum ni na ovoj sednici, niti na bilo kojem odboru. To je stav SRS, poznat već godinama, i mi, za razliku od vas, ne menjamo stavove.
Drugo, rekli ste da se čekao jedan narodni poslanik koji će, kako je javio, kasniti pet minuta. Lepo sam napisala šta ste rekli. Zašto niste obavestili narodne poslanike da se čeka jedan narodni poslanik i da kažete ko je taj narodni poslanik koji se čeka, da se čeka pet minuta, a mi smo ga čekali 30 minuta, nije se pojavio, a vi nas uopšte niste obavestili da nekog treba da čekamo, odnosno da je neko javio da iz opravdanog razloga ne može da prisustvuje sednici.
Niste, u skladu sa Poslovnikom, obavestili narodne poslanike, niste pomerili sednicu Zakonodavnog odbora, ni sad u sali ne vidim tog kolegu kojeg vi kažete da ste čekali pet minuta, nije se pojavio za 30 minuta.
I dalje insistiram da kažete imena i prezimena narodnih poslanika, članova Zakonodavnog odbora, koji su, ne telefonom, nego koji su bili u sali, raspravljali, da li su raspravljali, nisu morali, ali u svakom slučaju usvojili ovaj izveštaj koji ste predstavili narodnim poslanicima.
Posle vašeg obrazloženja još više sam u sumnji da niste imali kvorum kada ste uradili ovaj izveštaj.
Dame i gospodo poslanici, reklamiram član 27. stav 1. tačka 3, koja obavezuje predsednika Narodne skupštine da se stara o primeni Poslovnika Narodne skupštine.
Gospođo Đukić-Dejanović, pokušaću da vam pomognem. Vrlo je jednostavno. Kada narodni poslanici dođu na sednicu nekog odbora, onda stručne službe idu sa spiskom članova odbora, svaki narodni poslanik se svojeručno potpiše pored svog imena i prezimena.
Dakle, vrlo jednostavno, tražite od gospodina Odalovića da traži od službi taj spisak narodnih poslanika koji su prisustvovali sednici Zakonodavnog odbora.
Ono što insistiramo, pročitajte naglas ta imena. Ako to neće da u radi predsednik Zakonodavnog odbora, evo vama vrlo velikodušno pomažem i kažem vam na koji način vi to u skladu sa Poslovnikom možete da uradite.
Mi znamo šta je pozadina toga ima kvoruma, nema kvoruma. Najpre je netačno da smo bili ispred sale kada je počela sednica, to je netačno. Dakle, mi smo došli ne u 11,30, nego je u 11,22 minuta završena sednica Odbora za pravosuđe i upravu, član sam i tog odbora.
Krenula sam do naših poslaničkih prostorija i vratila se iz hodnika, jer su moje kolege, članovi Zakonodavnog odbora, došli na sednicu Zakonodavnog odbora i stajala sam sa njima ispred sale i pre tog vremena, termina, 11,30, kada je trebalo da počne Zakonodavni odbor. U neformalnom razgovoru sa kolegama iz DS i sa gospodinom Vlatkom Ratkovićem pitali smo šta se desilo sa onim amandmanom koji se juče pojavio, a koji se odnosi na ukidanje Ministarstva za manjinska i ljudska prava.
Kolega Vlatko Ratković je rekao - taj amandman je povučen. Kako povučen, pitali smo, kada ga narodni poslanici nisu dobili? On kaže - dobio sam ja.
Dakle, čak je i to bio planirao da stavi na dnevni red, amandman, odnosno povlačenje amandmana koje je dobio samo on kao predsednik Zakonodavnog odbora. Kada je u tom neformalnom razgovoru shvatio da to neće moći, da ćemo mi o tome da raspravljamo, rekao je - dobrom, može i da se prekine ova prva sednica, da završimo amandmane zakona o Vladi, pa ćemo sutra ili večeras amandmane na zakon o ministarstvima.
Nismo imali ništa protiv da to tako bude, da i svi mi dobijemo ovaj amandman, u međuvremenu smo ga dobili, to trange-frange, danas ima ministarstvo, sutra nema. Dakle, mi opravdano sumnjamo da je upravo taj amandman bio razlog zašto mi nismo imali kvorum u Zakonodavnom odboru između 11,30 i 11,55 časova, koliko su poslanici SRS, članovi Odbora, bili ispred sale.
Dakle, nije moguće da je mogao neko da prođe, da se taj odbor održi, a da mi to ne vidimo, uostalom, sve to vreme, tih 25 minuta, s nama je stajao i kolega Vlatko Ratković i ostali poslanici iz vladajuće koalicije, članovi Zakonodavnog odbora.
Dakle, gospođo Slavice Đukić-Dejanović, prekratite ovo ukoliko želite da krenemo na dnevni red, ako ne, mi imamo i vremena i strpljenja.
Dokle god nam se ne pročita, ili gospodin Vlatko Ratković odavde, ili vi s vašeg mesta, a to možete u skladu sa članom 27, čak vam je obaveza da se starate o primeni Poslovnika, da vam službe donesu, da tamo piše u koliko sati je održan Zakonodavni odbor, ko je sve prisustvovao, ali i dalje, i kada to budemo imali, ostaje greh na duši Vlatka Ratkovića zašto nije obavestio poslanike SRS o održavanju sednice Zakonodavnog odbora.
Dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram član 221. stav 1. Poslovnika, koji kaže da je narodni poslanik dužan da učestvuje u radu Narodne skupštine. Mi želimo da učestvujemo u radu Narodne skupštine, a to znači i u radu skupštinskih odbora. Niko nema prava da narodnog poslanika spreči da učestvuje u radu Narodne skupštine.
Podsećam vas, gospođo Đukić-Dejanović, da smo pre nekoliko godina gospođu Natašu Mićić smenili sa funkcije predsednika parlamenta upravo zato što je na raznorazne načine onemogućavala narodne poslanike da učestvuju u radu Narodne skupštine. Vi ste razumna žena i nadam se da nećete dozvoliti da krenemo i u tu vrstu priče.
Dakle, imali ste ovde konkretan predlog gospodina Todorovića. Vreme je uobičajeno za pauzu. Istina je, Skupština ima pauzu u radu jedan sat, ne mora da bude od 14,00 do 15,00 časova, ali očigledno da su ovi "žuti" navikli da ručke upravo u to vreme, jer ih nema sada više od 10 u ovoj sali.
Bilo bi dobro da napravite tu pauzu, da poslanici, članovi Zakonodavnog odbora u pauzi raspravljaju o dnevnom redu, odnosno da vidimo kakav je dnevni red predložen, da li je raspravljano o obe tačke dnevnog reda, da li je na takvu brzinu bilo moguće raspravljati i o zakonu o ministarstvima o amandmanima, jer je i to bilo predviđeno. Dakle, imamo mi mnogo toga na odboru da kažemo.
Nešto mi je interesantno, ne vidim kolegu Ranđelovića u sali. Pročitali ste, gospodine Ratkoviću, da je i gospodin Nebojša Ranđelović prisustvovao sednici Zakonodavnog odbora. Volela bih da nam kaže kako je on saznao za sednicu, jer smo skupa, on i ja, krenuli ispred sale i ostali. Baš sam bila u njegovom društvu kada smo krenuli ispred sale i volela bih da znam na koji način je on saznao, da li je čovek slučajno prošetao da vidi šta se dešava, pa video da ipak imate kvorum, jer poslanici LDP-a nisu hteli da vam daju kvorum na sednici Zakonodavnog odbora, valjda se pokajali što su vam omogućili da uopšte imate dnevni red.
Da nije bilo poslanika LDP-a, zahvaljujući vašoj nepostojećoj skupštinskoj većini, ni dnevni red do danas ne bi bio utvrđen, podsećam vas na to. Dakle, volela bih da znam da li ste posebno obavestili gospodina Nebojšu Ranđelovića ili je on sasvim slučajno saznao za sednicu odbora.
Kada je u pitanju primedba koja se odnosi na član 104, dostojanstvo Narodne skupštine, gospodine Vlatko Ratkoviću, zaista biste morali da se ponašate u skladu sa tim članom Poslovnika. Već ste nekoliko puta izlazili i trebalo je da se pristojno obučete.
Gospođa Donka Banović, koleginica, pričala je o jednom ministru kada se to desilo, a ja ću konkretno da kažem, da smo u kasnim, nekim noćnim satima, kada je Mlađan Dinkić bio na rođendanu Lepe Brene, to smo sutradan iz tabloidnih novina saznali, sa tog rođendana došao negde oko jedan sat, pola dva noći, u nekom džemperu, farmerkama i tada je Aleksandar Vučić insistirao da mora da ode i da se presvuče ili ne može da govori o tom predlogu zakona koji je tada bio sa ove govornice. Mlađan Dinkić je tada podvio rep, otišao, presvukao se i vratio se u odelu sa kravatom i ovde smo nastavili raspravu, čini mi se, do 5 sati ujutru. Dakle, nije problem, ali moramo svi da poštujemo.
Vi, gospođo Đukić-Dejanović, ako mislite da je ovo u redu, vi imate mogućnost da Administrativnom odboru predložite da se stavi van snage taj pravilnik o oblačenju, jer mi je zaista žao svih zaposlenih i svih novinara, koji po ovoj vrućini moraju da dolaze u sandalama sa zatvorenim prstima, odnosno u cipelama, koji moraju da dolaze zakopčani do grla, sa rukavima itd.
Znači, oni se maltretiraju u skladu sa tim pravilnikom, i zaposleni i novinari, jer drugačije ne mogu da uđu u Skupštinu, a neko ko je narodni poslanik može da se prošeta kako god mu padne na pamet. Dakle, ili upozorite gospodina Vlatka Ratkovića da se pristojno obuče ili sazovite hitno Administrativni odbor, tražite od gospodina Nikolića, ukoliko bi prihvatio tu hitnu sednicu, da sazove sednicu Administrativnog odbora, pa da se taj pravilnik stavi van snage, pa da onda lepo i svi zaposleni i svi novinari mogu bar po ovoj vrućini da dolaze kako im je volja.
Dame i gospodo narodni poslanici, u pravu su kolege iz DSS koji su insistirali, po Poslovniku, da se narodnim poslanicima podele amandmani koje su podneli predstavnici predlagača.
Gospođo Đukić-Dejanović, niste u pravu kada ste rekli da se amandmani nalaze kod narodnih poslanika. Gospodin Tomislav Nikolić, kao čovek koji u ovom parlamentu uživa veliko poverenje i kod svih zaposlenih, dobio je taj jedan primerak amandmana, ali narodni poslanici u klupama još uvek nisu dobili taj amandman.
Kada je reč o zakonu o ministarstvima, odnosno o Predlogu tog zakona, ne bih rekla da će ova vlada biti socijalno odgovorna vlada, s obzirom na veliki broj ministarstava, na veliki broj agencija, uprava, republičkih zavoda.
Kada smo juče na Zakonodavnom odboru i Odboru za pravosuđe i upravu raspravljali o ovome, onda je predstavnik predlagača gospodin Vlatko Ratković svoje izlaganje počeo pitanjem - zašto ovako glomazna vlada, pa je pokušao to da nam objasni. Evo, pošto nas niste ubedili, kolega Ratkoviću, upotrebila bih jednu narodnu - "mala bara, mnogo krokodila".
Ova vlada biće sastavljena od 17 političkih partija, tako da uopšte nije iznenađujuće da nam se predlaže ovako veliki broj ministarstava. Naglašavam, ono što je problem za SRS, to je naš principijelni stav koji ovde godinama iznosimo, problem paralelnih državnih organa.
Nisu u pitanju samo ministarstva, svako ministarstvo paralelno ima ili agenciju, ili upravu, ili direkciju i kada pogledate, evo i u ovom predlogu zakona, videćete da je gotovo identična nadležnost predviđena za ministarstvo i za agenciju, koja nekako niče iz tog ministarstva.
To je dakle naš principijelni stav i nikada za ovakve zakone i za takve agencije nećemo glasati zato što mislimo da je to, s jedne strane, namet na vilajet, odnosno da se direktno na ovaj način ulazi u džepove građana, a, s druge strane, jasno nam je zašto to radi i ova vlada, zato što su to radile i prethodne vlade.
Ne mogu svi stranački funkcioneri biti ministri, ali mogu da budu ministri u senci, tako što će biti direktori agencija, direktori direkcija, uprava itd. To je obrazloženje zašto ovako glomazan državni aparat.
Srpska radikalna stranka, odnosno poslanička grupa je svoj stav prema ovom predlogu zakona iznela kroz 64 amandmana, koliko smo uložili na ovaj predlog zakona i naravno da ćemo govoriti o svim tim amandmanima. To će biti tek prekosutra, sutra je nemoguće, s obzirom da mora da protekne 24 časa prema tom rogobatnom Poslovniku, koji je usvojen ovde i koji nas evo dovodi u situaciju da ćemo sutra da radimo svega možda sat-dva, najviše tri, jer nećemo moći da raspravljamo o ovim amandmanima zato što imate loš Poslovnik.
Ali, vama to čovek ne može da objasni. Menjaćete, menjaćete, pokušaćete još restriktivniji poslovnik da donesemo, pa znamo kakav imate predlog, ali o tome ćemo kad to bude aktuelno, gospođo Kolundžija.
Sada bih vrlo kratko samo o dva-tri ministarstva. Ministarstvo pravde, interesantno je da je obrazloženje šta će to da radi Ministarstvo pravde u svega jednom pasusu. Pola toga pasusa je obuhvaćeno spremnošću Ministarstva pravde, znači i buduće Vlade Republike Srbije na, kako piše, predaju optuženih za navodne ratne zločine Haškom tribunalu.
Dakle, jedan deo buduće koalicije se zaklinjao u izbornoj kampanji da nikada neće prihvatiti da se ijedan Srbin preda Haškom tribunalu, a evo u ovom zakonu se to predviđa.
Naravno, o Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja moglo bi do sutra da se priča, šta je sve Mlađan Dinkić sebi prikupio u to ministarstvo, sve gde su pare. Jedino je ostavio Nacionalni investicioni plan, koji će zapravo biti vlada u vladi. Znamo kako je tim sredstvima iz tog Nacionalnog plana raspolagao Dragan Đilas, znamo kako je žutim predsednicima opština vodio izbornu kampanju sredstvima građana Srbije. Ko će sada imati tu sreću, videćemo kada budemo dobili predlog članova Vlade.
Reći ću samo još, zbog kratkoće vremena, jednu rečenicu vezanu za Ministarstvo za ljudska i manjinska prava. Zaista sam se šokirala kad su me novinari ispred pitali šta mislim o tom amandmanu, mislila sam da se šale ili da ne razumem šta me pitaju.
Pogotovo, juče sam o tome govorila, kada u razlozima za donošenje ovog zakona po hitnom postupku stoji, između ostalog, da će se usvajanjem ovog zakona ubrzati rad na zaštiti ljudskih i manjinskih prava itd. Naravno, ponavljam ono što sam rekla juče, ljudska i manjinska prava u Srbiji nisu ugrožena, ugrožena su prava Srba na delu Srbije, a to je Kosovo i Metohija.
Naravno, jedan deo ove vladajuće koalicije, pre svega mislim na DS i G 17 plus, Srbi na Kosovu i Metohiji ne interesuju, pokazali ste to vašim odnosom kod formiranja srpske skupštine na Kosovu i Metohiji. Ali, da ne prihvatate, a mi smo amandmanom već dva puta tražili da se formira ministarstvo za ljudska i manjinska prava, i valjda zato što ste čuli da smo na svim odborima rekli da ovo nije vaš izum, da je to ideja SRS-a već godinama unazad, danas vam je palo na pamet da amandmanom brišete ovaj deo člana 2. Predloga zakona.
Dakle, zakon vam je loš, Vlada će biti još lošija, o tome ćemo kada budemo o amandmanima i konkretno o članovima Vlade.
Dame i gospodo poslanici, ne znam čemu i sa ove strane "bravo" posle ovoliko kršenja propisa od samog početka konstituisanja ovog parlamenta i zaista nema opravdanja za predsednika Narodne skupštine da nije bilo vremena da se upozna sa Poslovnikom.
Kao što vidite, narodni poslanici koji su ovde, popriličan broj, takođe nisu bili ranije poslanici, pa su već savladali ovaj poslovnik. Gospođa Đukić-Dejanović očigledno nema valjano objašnjenje zbog čega se danas na ovako brutalan način krši Poslovnik Narodne skupštine. Zašto je ova sednica morala da se zakazuje na ovaj način? U skladu sa članom 84. rekli ste, gospođo predsedniče, da ćete da date obrazloženje i pokušali ste da nam objasnite zbog čega ste morali u subotu ili u noći između petka i subote da dostavite materijal narodnim poslanicima, da bismo već danas mogli da učestvujemo u radu, naravno, do momenta početka tačaka ovog dnevnog reda da određene amandmane, ukoliko imamo, dostavimo stručnim službama, odnosno dalje narodnim poslanicima.
Najmanje što sam očekivala, kada ste neuspešno pokušali da nam objasnite, jeste da nam objasnite da ste to uradili zbog razloga za donošenje zakona po hitnom postupku koje su u obrazloženju naveli narodni poslanici koji su predložili zakon o ministarstvima, a to obrazloženje je nešto što nas veoma zabrinjava.
Jer, u obrazloženju ovog predloga zakona kaže – usvajanjem Predloga zakona o ministarstvima po hitnom postupku ubrzaće se rad na zaštiti ljudskih i manjinskih prava, daće se impuls daljem razvoju prostornog planiranja i nastaviće se rad na projektima iz NIP itd.
Gospođo Đukić-Dejanović, očekivali smo, i dalje očekujemo, da nam objasnite, pošto ste i vi jedan od potpisnika ovog predloga, da li je vama poznato nešto što nama narodnim poslanicima nije, da li se i gde se to u Srbiji krše ljudska i manjinska prava. Mi smo uvereni da toga u Srbiji nema, da se jedino brutalno krše ljudska prava Srbima na KiM.
Ovo obrazloženje hitnosti donošenja ovog zakona, da ćete donošenjem ovog zakona da, kako kažete, ubrzate rad na zaštiti ljudskih i manjinskih prava, jeste nešto što ste dužni da nam obrazložite. Očekujem to i od predstavnika predlagača, ali nismo mogli da nađemo nijedno razumno rešenje zašto moramo od subote, u noći od petka do subote, do jutros da radimo.
Jedino obrazloženje koje sam očekivala i koje smo očekivali jeste upravo da nam objasnite ovo što sam malopre citirala. I dalje očekujem obrazloženje.
I, gospođo predsedniče Narodne skupštine, svaki put kada narodni poslanik reklamira povredu Poslovnika, vi ste u obavezi da date objašnjenje. Nije vaše da vi razmišljate koliko puta nekom narodnom poslaniku nešto treba da se objasni. Ako poslanik insistira sto puta na povredi nekog člana Poslovnika, vi ste svih sto puta u obavezi da objasnite zbog čega ste povredili Poslovnik.
Uverena sam da neću biti zadovoljna vašim odgovorom i zato tražim da se u danu za glasanje Skupština izjasni o povredi Poslovnika, kako sam prethodno rekla.
Dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram član 104. Poslovnika Narodne skupštine, u skladu, takođe, sa Poslovnikom. Odredba član 104. koju reklamiram, kaže: "Narodni poslanici dužni su da poštuju dostojanstvo Narodne skupštine.
Narodni poslanici dužni su da se jedni drugima obraćaju sa uvažavanjem.
Nije dozvoljeno korišćenje uvredljivih izraza, kao ni iznošenje činjenica i ocena koje se odnose na privatni život drugih lica".
Mi u SRS odlično znamo šta sve narodni poslanik može da kaže, na koji način treba i može da se obraća svojim kolegama u ovom parlamentu, građanima Srbije. Mi smo ovde svi da bismo preneli stavove onih građana koji su glasali za naše političke opcije. Mi možemo da iznosima svoje političke stavove i da se oni, koliko god se nekada nekom činilo da su uvredljivi, zapravo, ne kose sa članom 104. Poslovnika Narodne skupštine.
Kada kažem da je ovaj kolega koga sada ne vidim u sali, izvinjavam se, nisam mu zapamtila ime, da je to čovek koji je ovde pokušao da odbrani neodbranjivo, koji je pokušao da odbrani kragujevački dvojac kriminalaca "Verko i Mlađa", onda to nije uvreda. Time ja iznosim naš politički stav. Mi znamo da to jeste tako, ali, gospođo Đukić-Dejanović, prosto je neverovatno da vi niste reagovali kada je malopre taj predstavnik tog para lopuža, "Verko plus Mlađa", ovde iznosio onakve stavove i ocene u odnosu na narodne poslanike.
Čini mi se, ne bih da vam se mešam u struku, da je čak iznosio i neke konkretne nazive upravo iz oblasti kojom se vi bavite. Vama nije palo na pamet da reagujete, da tom gospodinu izreknete opomenu zbog onoga što je izneo sa ovog mesta. Znamo mi, naravno, da ste se vi, osim onog koalicionog sporazuma koji još niste potpisali, obavezali na mnogo šta, obavezali ste se, očigledno, gospođo Đukić-Dejanović, da trpite da vi budete na tom mestu i da vi podnosite sve kritike narodnih poslanika. Nemojte da preterujete.
Mislim da neće biti ugrožena vaša koalicija i ne bi bila ugrožena da ste onog gospodina malopre opomenuli da ne može da iznosi onakve stavove. To što on ne zna šta je državna uprava, šta je državna samouprava, to je njegov problem.
Suština je da je on pokušao da odbrani činjenicu da postoji dil između buduće Vlade Republike Srbije, odnosno Mlađana Dinkića u toj vladi, i Veroljuba Stevanovića u Kragujevcu kao predstavnika, odnosno predsednika lokalne samouprave. To je nešto što je interna stvar buduće Vlade Republike Srbije i tih i takvih predsednika opština, odnosno lokalnih samouprava, ali, ponavljam, morali ste da reagujete i da opomenete gospodina koji je malopre na onaj način govorio.
Nemamo ništa protiv toga što je on izašao i što je pokušao da objasni da nismo u pravu u tumačenju sukoba interesa, ali da on procenjuje nečiju svest, nečiju pamet, zaista je nedopustivo.
Ako bismo mi na taj način nastupali sa ovog mesta, mnogo toga znamo i mnogo toga smo spremni da kažemo, naravno, govorićemo, nemamo nikakvih ograničenja kada je u pitanju iznošenje naših političkih stavova... Kao što vidite, nemamo problem da nekom kažemo da pravi nekakav lopovski dil i verovatno se sad pitaju građani Kragujevca što li glasaše za taj dvojac, kad još uvek nema ništa od "Fijata" u Kragujevcu, ali to je, takođe, tema za neku drugu raspravu, za neku drugu tačku dnevnog reda.
Od vas očekujem, gospođo predsedniče Narodne skupštine, sada kada sam vas upozorila, možda malopre niste znali šta piše u članu 104, da izreknete opomenu onom gospodinu koji nema petlju ni da sedi u ovoj sali, da sasluša šta ćemo da kažemo o onom njegovom malopređašnjem laprdanju sa ovog mesta.
Očigledno je, dame i gospodo, da gospodin Stevanović ima dilemu oko toga kakva će biti odluka Ustavnog suda, jer je i sam rekao – videćemo šta će Ustavni sud da odluči, pa će onda posle toga on da se povinuje odluci Ustavnog suda. Bez obzira što zahvaljujući "žutom" diktatoru, Borisu, Brozu, Tadiću, imate režimski Ustavni sud, imate partijski Ustavni sud, verujte da nema tog pravnika i tog sudije koji će odlučiti suprotno članu 102. Ustava Republike Srbije. Dakle, nesporno je svakom pravniku, pripravniku, da postoji sukob interesa kada su u pitanju narodni poslanici koji su istovremeno i predsednici opština.
Pitanje na koje gospođa Đukić-Dejanović još uvek nije odgovorila jeste šta će se desiti ne ako, nego kada Ustavni sud donese takvu odluku?
Onda vi, gospođo Đukić-Dejanović, niste predsednik Skupštine. Onda vi, kada budete doneli zakon o izmenama Zakona o Vladi i ministarstvima, nećete imati te zakone. Onda vi, kada budete u međuvremenu izabrali Vladu, nećete imati vladu, a ta vlada će donositi odluke koje će podrazumevati i trošenje narodnih para i zaključivanje nekakvih ugovora, i međunarodnih ugovora, i ne znam šta sve.
Pitanje na koje nam niste dali odgovor, a niste poslušali predlog gospodina Dragana Todorovića da napravite pauzu i zamolite Ustavni sud da najbrže moguće razreši tu dilemu, jeste – čija će biti odgovornost?
Da li ste vi spremni da preuzmete na sebe tu odgovornost zbog svega onoga što će nastati kao posledica odluka koje će biti donete bez postojanja kvoruma u ovom parlamentu, jer je to nesporno i svima jasno?
Gospodine Stevanoviću, vi ste ovde sami ovako pompezno postavili pitanje, rekli – zašto i predsednik opštine i poslanik? Hteli ste da objasnite zašto ste vi i jedno i drugo. Gospodin Tomislav Nikolić vam je objasnio kako ste sami otkrili zbog čega ste, zapravo, i poslanik i predsednik grada Kragujevca, ali postoji još nešto.
Vi ste u nekim vašim odnosima sa Dinkićem napravili verovatno za vašu stranku neki problem, tako što je Dinkić sa svoje kvote vama dao određen broj, tako da vi kada Ustavni sud utvrdi da vi ne možete biti narodni poslanik, a to je nesporno, vi onda na vašoj listi više nemate kandidata koji bi vas zamenio. To je vaš problem, ali što ste dozvolili Dinkiću da vas prevari, tako će vas prevariti i za "Fijat", tako će prevariti, zajedno sa vama, građane Kragujevca.
Dame i gospodo narodni poslanici, uopšte nije čudno što je, očigledno, kolegi Ristiću bilo neprijatno da obrazlaže nešto u šta sam ne veruje. Naime, tako je govorio i na Zakonodavnom odboru, na kojem smo ja i ostale kolege iz SRS izdvojili mišljenje, objašnjavao je, kolega, da se pravni osnov za predlaganje ovog zakona nalazi u članu 135. Ustava RS, a član 135. kaže – "O Vladi se donosi zakon".
Niko od nas na Odboru nije imao primedbe na to da o Vladi treba da se donese zakon, odnosno da ova buduća vlada ima potrebu da menja ili dopunjava Zakon o Vladi koji postoji. To, naravno, nikada ne bismo doveli u pitanje. Radi se o tome da mi kroz ovaj predlog o Vladi koji ste dobili, kolege poslanici, a nadam se da ste imali vremena da u međuvremenu pročitate, ovo je kratak zakon, ali ni kraćeg zakona ni više kršenja Ustava... Naravno, mi smo navikli od Borisa Tadića da krši Ustav od kada je stupio na funkciju na kojoj jeste, a to nastavlja intenzivno ovih dana. Da, kolega Milivojeviću, predsednik vaše stranke svakodnevno krši Ustav na način kako pokušava da formira Vladu i kako on sam sebi daje za pravo da bira ministre itd, ali to je nešto o čemu ćemo da govorimo kada za to dođe vreme. Sada govorim kao član Zakonodavnog odbora i skrećem pažnju kolegama poslanicima da mi ispred sebe imamo apsolutno neustavan zakon, odnosno Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o Vladi.
Šta je Zakonodavni odbor uradio? Podsetiću narodne poslanike na član 45. koji govori o nadležnosti Zakonodavnog odbora, gde kaže – "Zakonodavni odbor razmatra predlog zakona, drugog propisa i opšteg akta, koji je upućen Narodnoj skupštini, sa stanovišta njegove usklađenosti sa Ustavom i pravnim sistemom, predlog za donošenje autentičnog tumačenja"... itd. Ovaj drugi deo nas trenutno ne interesuje.
Kakav imamo izveštaj vi ste videli, dobili ste svi ispred sebe danas pre podne izveštaj Zakonodavnog odbora koji je, takođe, potpisao pravnik kolega Vlatko Ratković, gde kaže – izveštaj na osnovu člana 79. Poslovnika Narodne skupštine. Šta kaže član 79. Poslovnika? U tom članu kaže se da odbor odlučuje većinom glasova prisutnih o predlogu zakona na sednici. Najpre se vodi načelni pretres, a nakon završetka pretresa pristupa se glasanju itd. Dakle, nema pravnog osnova koji govori o nadležnosti Zakonodavnog odbora koja je sadržana u članu 45. našeg poslovnika.
Zaista je bilo potrebno, kolega Ratkoviću, barem da se potrudite da ono što pokušavate, ovako flagrantno kršeći zakon, Ustav, naš Poslovnik, koliko-toliko uobličite poslovnički da izgleda da ovo ima smisla i da je u skladu sa Poslovnikom. Dakle, vi ste potpisali da je Odbor razmotrio Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o Vladi i predložili Narodnoj skupštini da ga prihvati u načelu.
Ovo uopšte nije nadležnost Zakonodavnog odbora. Znam da će na ovu temu kolega Martinović detaljno da govori i zato neću više u to da se upuštam.
Razumem zašto je kolega Ratković, predsednik Zakonodavnog odbora, dao ovako zakukuljeno i zamumuljeno, inače nikada ovako nismo dobijali izveštaj Zakonodavnog odbora. Svaki put je u izveštaju stajalo na osnovu kog člana Poslovnika se donosi ovaj izveštaj. Zašto to nemamo ovde? Zato što kolega zna da ne može da kaže da je izveštaj donet na osnovu člana 45. našeg poslovnika, jer ne može kao pravnik sebi da dopusti da potpiše da je u skladu sa Ustavom nešto što nema blage veze sa Ustavom, što je potpuno neustavno. Naravno, o tome ćemo detaljno da govorimo, već sam potrošila pet minuta koliko mogu da govorim po ovom osnovu, naravno, u načelnoj raspravi i o amandmanima detaljno o ovom kršenju Ustava.
Molim vas, kolege poslanici, pogledajte ove članove Poslovnika koje sam citirala, pogledajte član 135. Ustava Republike Srbije i videćete da ste predložili nešto što je apsolutno neustavno. Dozvolili ste sebi luksuz da Srbiju uvedete u jedno potpuno neustavno stanje. Jer, znate, nije država u neustavnom stanju samo kad nema Ustav, nego i kada se ovako flagrantno, brutalno, na najgrublji mogući način krši Ustav. Nemojte sebi to da dozvolite barem vi pravnici i nemojte da sramotite pravnu struku i pravnu nauku.
Dame i gospodo narodni poslanici, slušamo danas ceo dan i pre nego što smo prešli na dnevni red govorili smo o onome što je zapravo tema dnevnog reda, a to je – na koji način je sazvana ova sednica, zašto se ovako navrat-nanos našao na dnevnom redu Predlog zakona koji je neustavan i mislim da to više nikome nije nejasno.
Zašto mi još uvek nismo dobili odgovor na pitanje – šta je bio motiv i razlog, zbog čega ste morali ovako hitno, prekoračujući sve moguće poslovničke odredbe, da nam predložite ovaj zakon i zašto on mora ovako hitno da se donese? Na to nam još niko nije odgovorio.
Ako su u pitanju pritisci iz Haškog tribunala - uhapsili ste Stojana Župljanina i bez nove vlade, vi, deo, koji će sada formirati ovu novu vladu to ste uspeli već da uradite. Ne znam šta bi drugo moglo da bude vaš motiv da se to tako na brzinu radi? Mislim da nikome, zaista nikome, više nije sporno da mi danas govorimo o jednom potpuno neustavnom tekstu zakona. Gospodin Ristić je, evo vidim, izašao. Pokušao je da nas ubedi da je pravni osnov za donošenje ovog zakona član 135. Ustava koji kaže bukvalno – "O Vladi se donosi zakon". Dakle, to je sadržina člana 135. Ustava Republike Srbije. Ovo svakako ne može biti pravi pravni osnov za donošenje zakona o kojem danas raspravljamo.
Ne znam zašto se DS tako igra sa Boškom Ristićem. Svaki put kada radi nešto što je u sa suprotnosti sa Ustavom, nešto što je nezakonito podmetnu Boška Ristića. Za ovaj zakon nama je jasno da ćete ga vi usvojiti, odnosno glasaće 126 ili 129 narodnih poslanika, ali Boško Ristić će ostati zapamćen i upisan kao neko ko se zalagao za nešto što je potpuno neustavno. Zašto kažem – zbog čega svaki put Boško Ristić? Pa podsećam vas na ono vreme kada je DS isključila kompletnu poslaničku grupu DSS, kada je Ustavni sud doneo odluku da se svi ti poslanici vrate u skupštinske klupe i kada smo u jednom momentu imali 308 poslanika u Skupštini, koja po Ustavu ima 250 narodnih poslanika.
Tada je Skupština tim poslanicima morala da isplati odgovarajući iznos za sve ono vreme koliko nisu bili u skupštinskim klupama. Ne znam iz kog razloga prethodna Vlada nije pozvala Boška Ristića na odgovornost i zašto još uvek ne znamo da li će neko i kako će da odgovara zbog toga što je napravio takvu materijalnu štetu državi Srbiji i građanima Srbije, kakvu je tada napravio Boško Ristić.
To mu nije bilo dovoljno, sada, čovek, ponovo srlja, da nas ubeđuje da je danas sreda, otprilike tako izgleda njegovo obrazloženje, jer ne postoji suvislo, razložno i razumno obrazloženje koje bi bilo koga, bilo kog građanina Srbije, koji je potpuni laik za pravo, mogao da ubedi da mi nismo u pravu, svi mi koji danas ceo dan pokušavamo da vas usmerimo i da vam kažemo – u redu je, gospodo, obezbedili ste skupštinsku većinu, hoćete da menjate Zakon o Vladi, to je vaše pravo, možete to, ali uradite u skladu sa Ustavom.
Nemojte da nas terate da ceo dan pričamo i skrećemo pažnju javnosti na to, na koji način će funkcionisati Vlada, na koji način će uopšte biti izabrana Vlada, kad imamo ovakav predlog zakona, a svakako da ćete vi ovih dana da ga usvojite.
Bilo je ovde govora i o tome da će Ustavni sud jednog dana da se izjasni o ovom zakonu. Gospođa, predsednik Parlamenta je rekla da će i ona sa te funkcije da pokrene inicijativu kod Ustavnog suda za ispitivanje ustavnosti i zakonitosti. Naravno, uradiće to poslanička grupa SRS, to smo rekli, ali ne zato što očekujemo da će Tadićev Ustavni sud da pohrli da reši po tim inicijativama. Neće. Znate kada će rešiti? Kad prođe rok ovoj vladi koja još nije ni formirana, kada se formira neka nova skupštinska većina. Do tada će to stajati u nekoj fioci.
Samo podsećam kolege poslanike da je Ustavni sud, nije to bilo tako davno, nadam se da nismo zaboravili, reagovao vrlo hitno po službenoj dužnosti. Sećate se kada smo doneli Zakon o zaštiti porodica haških optuženika, kada je bio aktuelan progon porodice Slobodana Miloševića, u ovom parlamentu smo uspeli da obezbedimo većinu, doneli smo taj zakon, ali taj zakon nikada nije stupio na snagu, i ni jednog dana nije primenjivan, zato što je tada, takođe, Tadićev Ustavni sud, vrlo efikasno, u toku noći, proglasio taj zakon neustavnim i nezakonitim.
Dakle, može Ustavni sud, ako hoće, a sada javno prozivam sudije Ustavnog suda da pokažu i da nam dokažu da nismo u pravu kada tvrdimo da su politički sud, a jesu, neka me demantuju, biće mi zadovoljstvo da već sutra ili za dva dana priznam da je to zaista profesionalan sud, jer će proglasiti ovaj zakon neustavnim.
Naravno, što se tiče obrazloženja koja je pokušavao gospodin Ristić ovde da iznese, videli smo da je i sam bio vrlo zbunjen i da mu je bilo očigledno neprijatno što je dobio taj vruć kolač u ruku, ali to je zaista njegov problem i moraće sam da se nosi sa tim.
Ovde nije rekao gospodin Ristić, ali je rekao jutros na Odboru za pravosuđe i upravu da ovakvi primeri postoje u uporednoj pravnoj praksi. Pitali smo ga i ovde, ali nije rekao gde. Jutros je rekao da ovakvi primeri postoje u Hrvatskoj i Sloveniji. Mislim da, sa našom istorijom i našom pravnom tradicijom, ne bi trebalo da prepisujemo od Hrvatske i Slovenije. Ako morate po nalogu EU da prepisujete ono što vam oni kažu, valjda ne morate i od naših komšija da prepisujete samo zato što vam u tom momentu odgovara takvo rešenje i da biste mogli da kažete "nismo mi ništa izmislili, to već postoji".
Priča koju je ovde kolega Ristić pokušavao da nam ispriča, o tome kako rešavaju parna sudska veća, ne znam gde to postoji parno sudsko veće. Ako postoji tročlano i petočlano sudsko veće, sudija pojedinac nije paran.
Dakle, ne znam gde je to Boško Ristić video. Sigurna sam da je već sada red ispred njegova advokatske kancelarije u Nišu, da građani dolaze da mu uzmu punomoćje, da uzmu svoje predmete, da vide da čovek koji ovoliko malo poznaje pravo, svakako ne može da ih zastupa, pošto je on advokat u Nišu.
Ovaj predlog zakona, o kojem govorimo, ima svega pet članova. Možda bi nekome izgledalo čudno zašto imamo potrebu toliko dugo da pričamo o tako malom zakonu. Analiziraću vrlo kratko svaki od članova.
U Zakonu o Vladi član 1. kaže: "u članu 13. stav 3. se briše. Dosadašnji stav 4. postaje stav 3". Stav 3. koji se briše, glasi: "Predsednik Vlade određuje potpredsednika Vlade koji ga zamenjuje za vreme odsutnosti ili sprečenosti sa svim ovlašćenjima predsednika Vlade, izuzev ovlašćenja na predlaganje izbora ili razrešenje člana Vlade".
Šta smo dobili umesto ovog stava člana 13.? Dobili smo član 13a koji glasi: "Predsednik Vlade određuje jednog potpredsednika Vlade za prvog potpredsednika Vlade – zamenika predsednika Vlade, koji ga zamenjuje za vreme odsutnosti ili sprečenosti sa svim ovlašćenjima predsednika Vlade, izuzev ovlašćenja na predlaganje izbora ili razrešenja člana Vlade.
Prvi potpredsednik Vlade – zamenik predsednika Vlade pomaže predsedniku Vlade u vođenju i usmeravanju Vlade, staranju o jedinstvu političkog delovanja Vlade i usklađivanju rada članova Vlade.
U svemu ostalom na položaj prvog potpredsednika Vlade –zamenika predsednika Vlade shodno se primenjuju odredbe ovog zakona koje se odnose na potpredsednika Vlade".
Član 125. Ustava RS kaže: "Vladu čine predsednik Vlade, jedan ili više potpredsednika i ministri". Dakle, ovo: "Prvog potpredsednika – zamenika predsednika" ne poznaje Ustav Republike Srbije.
Meni se čini da kolege koje su danas govorile o ovom predlogu zakona i ovde licitirali nekim imenima, pre bih rekla da ste na pogrešnom putu. Meni se čini da je ovo mesto rezervisano za Mlađana Dinkića, jer je on taj koji želi na ovaj način da upravlja predsednikom Vlade, kao pandam Borisu Tadiću, koji će, takođe, upravljati predsednikom Vlade, tako da će predsednik Vlade valjda negde, na neki papir, da stavi potpis. To je jedina njegova uloga u budućoj Vladi.
Član 3. kaže: "U članu 26. posle stava 1. dodaje se novi stav 2. koji glasi: "U slučaju da Vlada ima paran broj članova, odluka Vlade je doneta i ako za nju glasa najmanje polovina svih članova Vlade, pod uslovom da je za odluku glasao predsednik Vlade". Boško Ristić, koji ovo pokušava da nam objasni i obrazloži, verovatno je mnogo gledao kvizove.
Sećate se onog "Kviska". Ovaj član 3. je, zapravo, "Kvisko" u rukama Borisa Tadića preko Mirka Cvetkovića, budućeg predsednika Vlade.
Dakle, neprihvatljivo je, nema pravnog osnova u našem pravnom sistemu i nema logičnog ni rezonskog obrazloženja kako neko u nekom organu može da vredi za dva čoveka. Zaista ne postoji obrazloženje evo, izađite sada i pitajte građane koji su gledali šta mi danas radimo i slušali nas, pitajte da li oni znaju nekoga kome bi dali da vredi za dva čoveka i da glasa kao dva čoveka, to svakako nećete nigde ni videti ni čuti. Dakle, imamo, doduše, mi primera, to ćemo jednog drugog dana, pošto sam već dosta vremena potrošila o tome kako se krade na izborima, pa kako se pišu tužbe, pa onda tužilaštvo odbacuje prijave zbog uvrede časti i ugleda, jer konstatuje da taj neko ko tuži nema ni časti, ni ugleda. To će biti jednog drugog dana.
Član 4. ovog zakona kaže: "Ovlašćuje se Zakonodavni odbor Narodne skupštine da utvrdi prečišćeni tekst zakona o Vladi".
Naravno, nema svrhe ovaj član ako su ova dva pod znakom pitanja, odnosno što se tiče stava srpskih radikala, ne mogu da opstanu u ovom zakonu.
Zakon stupa na snagu danom objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije". Naravno, mi smo predložili brisanje i ovog člana, jer nema svrhe postojanja ovog člana ako se brišu ovi prethodni, čak i kada bi ostalo sve ovako, ne postoji nijedan pravni razlog sadržan u članu 196. stav 4. Ustava Republike Srbije zbog čega bi trebalo da se ovaj zakon donosi po hitnom postupku.
Član 196. Ustava, u stavu 4. kaže – "Zakoni i drugi opšti akti stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja i mogu da stupe na snagu ranije samo ako za to postoje naročito opravdani razlozi, utvrdi prilikom njihovog donošenja". Niko nas nije ubedio da postoje posebno opravdani razlozi da se navrat-nanos donose ovakvi zakoni.
Vidite, danas niste obezbedili većinu, čisto da podsetim građane Srbije, i niste uspeli da objedinite raspravu o ova dva zakona i nećete uspeti da formirate Vladu u sredu, ni u četvrtak, kako planirate. Uspećete za nekoliko dana. Ništa nije sporno. Upravo vam to i govorimo ceo dan, uradite to za šta imate obezbeđenu skupštinsku većinu, ali nemojte na način da se stidite kolega iz struke, sada se pre svega obraćam pravnicima, a i vi koji niste pravnici, političari jeste. Nadam se da ste razumeli naše poruke.
Dakle, pozivam narodne poslanike da vode računa o integritetu Narodne skupštine, jer ćemo imati sasvim sigurno napad sa svih strana od stručne javnosti zato što donosimo neustavne zakone, a onda na taj način svi vi koji budete glasali za to kršite ugled Narodne skupštine.
Dame i gospodo poslanici, svi vi, a i svi građani Srbije znaju da poslanici SRS-a uvek vode računa o primeni Poslovnika i da ćemo uvek intervenisati, ako bilo ko, ko predsedava parlamentom, krši Poslovnik.

Takođe, mi znamo šta znači većina od 126 narodnih poslanika. Kada bih predložila da se u danu za glasanje glasa o povredi Poslovnika, znam da biste izglasali da nije bilo povrede Poslovnika. Mi smo ipak narodni predstavnici i mi moramo, pre svega zbog javnosti, zbog građana koji su nas poslali u ovaj parlament, da objasnimo neke stvari i da skrenemo pažnju na kršenje Poslovnika.

Jasno je, naravno, da mi nemamo ništa protiv činjenice da vi imate skupštinsku većinu od 126 narodnih poslanika, da ćete konstituisati Skupštinu, izabrati Vladu. Sve to jeste potrebno Srbiji i Srbija mora da ima konstituisan parlament i izabranu Vladu. Naravno, kada to bude na dnevnom redu, o tome ćemo i govoriti.

Nažalost, evo drugi dan i još uvek nismo stigli do nastavka sednice i do dnevnog reda.

Gospodin predsedavajući je juče upozoren da nije reagovao po članu 100. stav 3. kada je bio u obavezi, i danas je i uvek je, ko god predsedava parlamentom, u obavezi da nakon svake intervencije narodnog poslanika o Poslovniku kaže, odnosno da obrazloženje primedbe narodnog poslanika.

Dakle, vi gospodine predsedavajući niste reagovali u skladu sa Poslovnikom i ne reagujete onako kako treba i onda kada treba. Ali, zato, suprotno odredbi člana 96. ovog poslovnika, komunicirate s narodnim poslanicima sa tog mesta gde sedite. To ne možete i nisu vas nadležni u službama, očigledno, uputili. Trebalo bi i oni da vode računa. Razumem da ste vi tek dva dana, odnosno danas treći dan na tom mestu i verovatno niste ni stigli da se upoznate sa Poslovnikom, ali verujte, kada mi intervenišemo, onda to nije nikakav hir i onda to nije nikakva opstrukcija, već je to onda zaista povreda Poslovnika.

Evo, član 96. kaže: "Predsednik Narodne skupštine, kada predsedava sednicom Narodne skupštine, ako želi da učestvuje u pretresu, prepušta predsedavanje jednom od potpredsednika Narodne skupštine".

Šta to znači u vašem slučaju? Jeste li želeli da replicirate gospodinu Tomislavu Nikoliću? Mogli ste nekog od mlađih kolega da sednete tu gde ste vi, da taj kolega kaže da reč ima dr Jovan Krkobabić, replika na povredu Poslovnika gospodina Tomislava Nikolića, pa lepo izađete i kažete ovde, zapretite sa ovog mesta prstom Tomislavu Nikoliću, kažete Tomislavu Nikoliću da nije smeo da izađe za govornicu i da kaže nešto što je rekao, a što, naravno, niko ne sme da kaže nijednom poslaniku. Ali, ako ste to želeli, ne bi bio nikakav problem da ste se javili za reč i da ste to rekli sa ovog mesta.

Verujte, sve naše primedbe su dobronamerne i zbog vas lično, a i zbog činjenice da ne želimo da se ovaj parlament pretvori u lakrdiju. Mnogo godina je prošlo otkad smo u parlamentarnoj demokratiji, ajte da je poštujemo i poslušajte ponekad i one koji to zaista znaju i koji su, verujte, krajnje dobronamerni.
Dame i gospodo narodni poslanici, opšte je poznato da od petooktobarske DOS-ovske buldožer revolucije Srbija nije pravna država, da se ne poštuju institucije sistema, da ne funkcionišu institucije sistema.
Ali, vi ste gospodine Krkobabiću funkcioner iz onog prethodnog vremena do 2000. godine, kada je Srbija bila uređena pravna država, kada je predsednik Srbije i predsednik Savezne Republike Jugoslavije bio gospodin Slobodan Milošević, kada se poštovala Narodna skupština, kada se znalo ko može da bude u Vladi, ko ne može, ko može da bude u parlamentu, ko ne može.
Zaista me iznenađuje da se ne setite toga vremena i da ne podsetite pre svega stručne službe da vam daju tačne podatke o ovome što mi govorimo. Ovo su vrlo, vrlo ozbiljne stvari.
Dakle, ne radi se o tome da mi ovde govorimo samo da bismo izašli i tek da bismo nešto rekli.
Ne, nego zato što je SRS stranka koja se od svog osnivanja do danas, a i ubuduće će, uvek zalagala za poštovanje zakona, za poštovanje Ustava, za poštovanje svih podzakonskih akata, i to je jedino što mi danas tražimo od vas kao predsedavajućeg, od skupštinske većine i od svih narodnih poslanika.
Ne možemo, dame i gospodo, da 2008. godine trpimo, da onaj ko ima nekakvu većinu i čak onaj koji je nema ili koji ima sumnjivu većinu, na svako pravno pitanje daje odgovor - može mi se.
Tu smo imali priliku skoro, kada je gospodin, vršilac dužnosti gradonačelnika, Alimpić, kada je obavešten od strane predstavnika SRS, DSS - Nove Srbije i grupacije okupljene oko SPS, da smo zaključili koalicioni sporazum, da smo obezbedili skupštinsku većinu i da treba da zakaže sednicu Gradske skupštine da bi se formirala gradska vlast, da građani Beograda ne budu već koliko vremena bez legalnih organa. Tada je gospodin Alimpić rekao u lice predstavnicima ovih stranaka, odnosno ove koalicije na gradskom nivou: "Znam da ste u pravu, ali može mi se".
Dakle, nećemo da prihvatimo takve stavove i ne možemo to da dozvolimo, gospodine Krkobabiću, i ovde u ovom parlamentu. Ne može neko da kaže, i pre neki dan sam pročitala u nekim novinama da je jedan od gradonačelnika, koji je izabran juče ili prekjuče za gradonačelnika, a već je bio narodni poslanik, i na pitanje novinara kako može da obavlja te nespojive funkcije, kaže: "Ma šta mene briga za tamo neki odbor i za nekog Dedijera, ja ću da budem ono što hoću".
Da li je to demokratija? Da li je to parlamentarizam? Na šta, ljudi, liči ovo što vi radite već dva dana? Vi imate neku, narodski rečeno, frku, vama se jako zbog nečeg žuri. Nećemo da bacamo pasulj da razmišljamo šta je u pitanju, ali šta god da je, poštujte, ovo je poslovnik koji ima 241 član i toliko možete da poštujete i da radite samo po ovoj knjižici, pa verujte odavno bismo bili možda već i na poslednjoj tački dnevnog reda.
Molim vas, u tom smislu, gospodine Krkobabiću, da nas obavezno obavestite, ako to ne možete odmah, moguće je da vi nemate informacije koje mi imamo, da tražite od službi da vam kažu - koji su narodni poslanici koji su ovde u sali, pa i nije bitno da li su u sali, nego su narodni poslanici, koji su istovremeno na nekoj od funkcija koja je u sukobu interesa, u skladu sa članom 102. stav 3. Ustava Republike Srbije. Kažite nam lepo da nemate tu informaciju. Zadajte, imate to pravo, sekretaru taj zadatak. Potrebno joj je 15 minuta da vas obavesti o tome, a vi onda da obavestite nas.
Naravno, mi srpski radikali ćemo raditi svoj posao i kada je ovo u pitanju, već se piše predlog Ustavnom sudu itd, ali to je nešto što je izvan ingerencija ovog parlamenta. Vas molimo da to pitanje razrešimo i da se gospoda, koja bi da sede na dve stolice, opredele koja im je draža.
To što mi imamo loš Zakon o sukobu interesa, kada je taj zakon donošen, mi smo govorili da taj zakon ne znači ništa, onako kako je koncipiran. Evo primera: zakon koji kaže da će neko dobiti nejavnu, pa javnu opomenu zato što krši zakon, naravno da nije zakon koji nešto znači ljudima bez moralnog integriteta, jer da to imaju, sasvim sigurno ne bi bili i predsednici opština i narodni poslanici, kada je to u direktnoj suprotnosti sa Ustavom Republike Srbije.
Hvala lepo. Izvinite, prekoračila sam vreme.