Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Vjerica Radeta

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo poslanici, pamtimo mi narodni poslanici iz onih prethodnih mandata i vreme kada se na ovaj način zakazivala sednica Narodne skupštine. Pamtimo Natašu Mićić, koja je, takođe, u poslednjem dnevniku neke od televizija obaveštavala narodne poslanike da je zakazana sednica Narodne skupštine. Posle njenog smenjivanja bili smo ubeđeni da to vreme nikada više neće doći u Srbiji.
Nažalost, evo opet imamo priliku da moramo da pratimo medije da bismo znali da se zakazuje Narodna skupština. Jedna televizija u 16,30 juče kaže, prema izvorima te televizije moguće je da će se održati sednica Narodne skupštine u utorak ili u sredu. Pola sata nakon toga na drugoj televiziji kažu, predsedavajući zakazao sednicu Narodne skupštine.
Gospodine predsedavajući, načinom na koji ste okupili narodne poslanike vi ste povredili dostojanstvo Narodne skupštine, vi ste povredili član 104. Poslovnika Narodne skupštine. Naravno, to nije jedini član koji ste povredili. Povredili ste i član 86.
Mi nismo nikakva neformalna skupina ovde. Mi smo poslanici Narodne skupštine, srpski parlament, ima nas 250 demokratski izabranih na poslednjim parlamentarnim izborima. Vi ste nas ovde okupili kao neke ljude sa ulice koje ste usput sreli, niti znamo koliko nas je bilo u sali kada ste kao počeli sednicu.
Naravno, opet suprotno odredbama Poslovnika, jer posle 15 minuta niste konstatovali da nemate uslova za nastavak sednice, niti znamo koliko nas je sada u sali. Vidimo na ovom monitoru da je 118 narodnih poslanika u ovoj sali. To znači, gospodine predsedavajući, da ne postoje uslovi za, kako su nam javile sekretarice, nastavak konstitutivne sednice.
Vi niste imali ovlašćenja, jer ste vi javnost obavestili pre nekoliko dana da ste, poslušavši stručne službe Narodne skupštine, odbili da zakažete jednu potpuno regularnu i legitimnu i veoma, veoma bitnu sednicu Narodne skupštine, o kojoj su narodni poslanici imali nameru da raspravljaju, o proglašenju ustava samoproklamovane republike Kosovo. Tada niste imali mandat da sazovete Narodnu skupštinu.
Onda kada ste to prihvatili trebalo je da kažete ili da vas poduče u službama Skupštine – mada, verujte mi, imam dugogodišnje iskustvo sa skupštinskim službama i nikada se nije desilo da skupštinske službe naprave takav kiks, to je neki drugi problem, nekakav dogovor o kom ćemo svakako raspravljati i danas i ovih dana – ako su vam rekli da ne možete da sazovete sednicu na predlog grupe narodnih poslanika, na kojoj bi se raspravljalo o nelegalnom donošenju ustava na teritoriji Republike Srbije koja ima svoj Ustav, koja je naravno priznata država, i vi niste dozvolili da o tome raspravljamo.
Trebalo je da pitate te stručne službe - kako uopšte onda da nastavim onu započetku sednicu 11. juna. Naravno, to niste uradili i ne znam, zapravo nisam sigurna, da li ste i vi znali da će ova sednica biti zakazana danas. Volela bih da narodne poslanike obavestite da li ste i vi dobili SMS poruku. Da li je ova sednica, odnosno nastavak sednice zakazan sa Andrićevog venca? Da li je ovo uradio Boris Tadić ili je to zaista urađeno, odnosno pokušano da se uradi u skladu sa Poslovnikom?
Gospodine Boško Ristiću, znam da vi ne možete, a da ne pomenete gospodina Šešelja. Naravno, gospodin Šešelj je...
(PREDSEDAVAJUĆI: Molim vas, nemojte dobacivati.)
...hvala na pitanju, predsednik SRS, čovek koji se junački u Hagu bori za srpske nacionalne interese. Mi, njegovi radikali, ovde se borimo protiv žutih kriminalaca. Mi branimo svog predsednika, za razliku od vas koji ste svog ubili.
Dame i gospodo narodni poslanici, sada želim zapravo da se obratim stručnim službama Narodne skupštine i to onom delu stručnih službi koje su pod direktnom komandom žutog diktatora Borisa Tadića.

Nažalost, mi nemamo parlament, iako su izbori skoro završeni, iako je narod birao svoje predstavnike. Mi u komunikaciji sa ljudima koji bi trebalo da vode ovaj parlament imamo ozbiljan problem, odnosno da se predsedava do izbora predsednika, imamo ozbiljan problem zato što na svako pitanje koje narodni poslanici postavljaju, ne samo danas nego i ovih dana, i na svako pitanje koje javnost postavlja, imamo odgovore, kažu stručne službe ovako, kažu stručne službe onako.

Nikada do sada, dame i gospodo, tako nešto se nije dešavalo. Stručne službe rade svoj posao, a najlepše molim one koji slušaju žutog diktatora Borisa Tadića, neka izvole neka to rade u Krunskoj ulici, neka izvole i neka to rade na Andrićevom vencu, a u ovom parlamentu mora da se poštuje pre svega Poslovnik Narodne skupštine.

U članu 100. ovog poslovnika, stav 3, nekoliko mojih kolega je podsećalo na stav 3, kaže da je predsednik Narodne skupštine dužan da nakon toga da objašnjenja.

To "nakon toga" odnosi se da je narodni poslanik dužan da navede koja je odredba Poslovnika, po njegovom mišljenju, povređena kada se poziva na povredu Poslovnika.

Mi smo danas ovde imali nekih petnaestak narodnih poslanika koji su ukazivali na povrede Poslovnika, maltene od člana 1. pa do poslednjeg člana ovog poslovnika, i mi nismo dobili ni jedan jedini odgovor.

U obavezi ste, gospodine predsedavajući, da onoga ko vam je rekao da na ovaj način okupite nas kolege, a inače nemam ništa protiv što smo se mi danas videli, pozdravili, porazgovarali.

Ali, nije bilo potrebe da nas neko posebno poziva na ovakvo viđenje. Mogli smo to i neformalno da uradimo na nekom drugom mestu. Ne smemo da rušimo dostojanstvo Narodne skupštine. Dostojanstvo Narodne skupštine ruši se upravo na načine na koji se danas ovde pokazuju.

Mi uporno ukazujemo na to da nije u skladu sa Poslovnikom zakazana sednica. Uporno ukazujemo da u ovom momentu ne znamo koliko je narodnih poslanika u sali. Uporno pokazujemo da ne znamo koliko je narodnih poslanika bilo u sali kada je, ne znam šta bih rekla, otvoren nastavak ovog što vi pokušavate da nazove sednicom, a mi tvrdimo da ovo nije sednica Narodne skupštine, i mi ne dobijamo nikakav odgovor na naša pitanja.

Naravno, mi sve to ne pitamo zato što ne znamo. Mi znamo da smo u pravu. Mi znamo da ste učinili sve ove povrede Poslovnika o kojima smo danas govorili. Želimo da građane Srbije upoznamo sa onim šta ih čeka već od danas, šta ih čeka kada Boris Tadić uzme svoju palicu u ruke i kada je u pitanju Vlada.

Vidite, Skupštinom već uredno "upravlja", to građane Srbije čeka i kada se formira ova nova vlada, koja će biti pod patronatom Borisa Tadića. To je razlog zbog čega mi insistiramo na svim ovim povredama i molim vas, gospodine predsedavajući, konsultujte nekog od tih ljudi iz stručnih službi, da vam sugerišu ili da nam oni objasne ko ih je ovlastio.

Evo, moje konkretno pitanje za sekretara Skupštine - da li je gospođa Tamara Stojčević dobila nalog od Borisa Tadića da obavesti sekretarice poslaničkih grupa da one obaveštavaju narodne poslanike da će danas nešto da se dešava? Jer nijedna nije znala ni dnevni red, ni zbog čega se sastajemo, ni da li ćemo dobiti nešto u pisanom obliku? Dakle, molimo da dobijemo odgovor na to pitanje. Ostalo je još svega deset minuta do kraja rada današnjeg radnog dana. U tom periodu nema, gospodine Boško Ristiću, znam kako vi ne poštujete Poslovnik.

(Predsedavajući: Gospođo Radeta, vreme.)

Završavam, završiću do šest, ne brinite.

Dakle, znam kako vi, gospodine Ristiću, poštujete Poslovnik, sećamo se i vremena dok ste vi bili predsednik Administrativnog odbora, kada ste oteli mandate svojim kolegama, pa je u Skupštini bili 308 narodnih poslanika.

Vi što ne umete ništa nego sve vreme se onako ko lud na brašno, što bi rekao naš narod, nemate razloga,. ništa nije smešno, tužna je, jadna je Srbija dok joj se dešava ovo što se danas dešava, dok nam Boris Tadić na ovaj način vodi i Skupštinu, i sutra vladu. Naravno, građani Srbije ne mogu da očekuju ništa bolje ni od te vlade, nažalost ni od vladajuće većine u ovom parlamentu.

Videćemo, mi smo tu da ukazujemo na sve vaše propuste i vrlo smo strpljivi, gospodine Ristiću, imamo vremena, nećemo vas ostaviti na miru. Gospodine Srđane Milivojeviću, čvrsto ste mi obećali da nećete dobacivati dok sam za skupštinskom govornicom, toliko niste mogli da izdržite.

(Predsedavajući: Budite ljubazni, molim vas.)

Završavam, gospodine Krkobabiću, a vas još jednom molim, da ne biste trpeli kritike ostalih narodnih poslanika, odgovorite na sva ova pitanja, obavezuje vas Poslovnik na to, pa onda da vidimo kako ćemo i kada ćemo nastaviti dalje.
Hvala, gospodine Albijaniću. Dame i gospodo narodni poslanici, kolega Zoran Krasić podneo je amandman na član 45. Predloga zakona o lokalnoj samoupravi.
U načelnoj raspravi sam rekla, u ime poslaničke grupe, da je ovaj set zakona prihvatljiv za SRS, da su suštinski elementi ovog zakona ono što smo zacrtali u našem programu i za šta se borimo već 15-16 godina.
Podneli smo mali broj amandmana, 12 ukupno, a Vlada, odnosno resorni ministar juče na Odboru za lokalnu samoupravu nije prihvatio tri ili četiri amandmana poslanika SRS. Ja ću da komentarišem zašto smo mi podnosili ove amandmane, šta smo želeli ovim amandmanima i obrazloženje Vlade zašto amandmani nisu prihvaćeni.
U članu 45, stav 2. predviđeno je da kandidate... Inače, ceo odeljak se odnosi na izvršne organe opštine, odnosno na izbor izvršnih organa. U tom stavu 2. stoji da kandidate za članove opštinskog veća predlaže kandidat za predsednika opštine.
Nekako nam se činilo da nije najsrećnije rešenje da kandidat predlaže kandidata. U tom smislu je kolega Krasić i podneo amandman. Predložili smo da kandidate za članove opštinskog veća predlaže predsednik opštine. Šta to podrazumeva? To bi podrazumevalo da se na jednoj sednici izabere predsednik opštine, a da se na sledećoj sednici, na njegov predlog, izaberu članovi opštinskog veća. Pošto bi to bilo faktički konstituisanje lokalnog parlamenta i organa opštine, to bi moglo da se desi sve istog dana, da se napravi određena pauza, u dogovoru sa strankama, odnosno na predlog stranaka koje bi bile većina u toj opštini. Taj posao može da se završi istog dana, ali ne istovremeno.
Između ostalog, zašto smo podneli ovaj amandman? Zato što smo imali problem u Skupštini grada Beograda. Svi ste upoznati sa tim problemom, i javnost Srbije, kada su na istoj sednici, suprotno sadašnjem, još uvek pozitivnom Zakonu o lokalnoj samoupravi (da je zakon bio ovakav onda to ne bi bilo suprotno zakonu), izabrani predsednik skupštine i predsednik opštine. Predsednik skupštine na istoj sednici je podneo ostavku, njegov zamenik takođe.
To je bila, sećate se, ona čuvena trange-frange kombinacija između DS-a i DSS-a zato što Demokratska stranka nije dozvolila DSS-u da ima bilo kakvog uvida u finansije i u trošenje budžeta, koji je u gradu Beogradu isključivo pod šapom DS-a i da ne bi ni jedan jedini minut, a ne dan, Demokratska stranka Srbije i njen predsednik, koji je po zakonu predsednik skupštine, koji je po zakonu trebalo da bude vršilac dužnosti gradonačelnika... Onda su oni napravili tu kombinaciju, zamenili se. Sve su to završili na istoj sednici, bez mogućnosti da odbornici drugih odborničkih grupa i drugih stranaka podnesu svoj predlog za kandidata za predsednika opštine i za njegovog zamenika.
Sećate se da su poslanici Srpske radikalne stranke danima ovde govorili o tome i da smo na kraju naterali resornog ministra gospodina Milana Markovića da, u skladu sa članom 111. pozitivnog Zakona o lokalnoj samoupravi, reaguje i na osnovu tog njegovog reagovanja, odnosno mišljenja, u gradu Beogradu je održana u Skupštini grada Beograda nova sednica, koja je urađena tek tada u skladu sa zakonom.
To je bio jedan od razloga zašto smo mislili da u ovom zakonu treba vrlo jasno da se precizira na koji način se biraju članovi opštinskog veća. Vlada to nije prihvatila. Ovo mišljenje koje nam je napisala Vlada juče smo čuli na Odboru za lokalnu samoupravu i od ministra gospodina Milana Markovića, ali evo, ja ću da vas upoznam sa tim: "Amandman se ne prihvata iz razloga što se izbor predsednika opštine, zamenika predsednika i članova opštinskog veća vrši istovremeno. Predsednik opštine je istovremeno i predsednik opštinskog veća, odnosno u sastavu je organa čije članove predlaže."
Ova druga rečenica svakako nije sporna. To stoji u zakonu i to je jasno, ali nam nije prihvatljivo to da se amandman ne prihvata iz razloga što se izbor predsednika opštine, zamenika predsednika i članova vrši istovremeno. Jednostavno, mislimo da to tehnički nije izvodljivo i rogobatno zvuči kada u zakonu piše da kandidate za članove opštinskog veća predlaže kandidat za predsednika opštine.
Molim narodne poslanike, s obzirom na to da nismo imali razumevanje ni ministra ni Vlade za ovaj amandman, da u danu za glasanje razmisle i da glasaju za ovaj amandman. Istina je da ovaj amandman suštinski ne utiče na kvalitet koji zakon inače ima, ali mislimo da bi bilo dobro da i ovaj amandman bude prihvaćen. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, da ne bude pogrešno protumačen stav Srpske radikalne stranke prema ovim predlozima zakona i prema činjenici da gospodin Milan Marković danas veći deo dana nije sedeo ovde, jer je uobičajeno da poslanici SRS prvi reaguju ako ministar nije tu, moram da kažem da su ovi predlozi zakona, sva četiri, kao i amandmani, rađeni od početka sa ministrom i sa ovlašćenim predstavnicima poslaničkih grupa.
Ne znam da li su sve poslaničke grupe na taj način pozvane i da li su učestvovale.
Juče smo proveli, pre Odbora za lokalnu samoupravu, tri-četiri sata sa ministrom, sa njegovim saradnikom (ne znam da li je zamenik ili pomoćnik, izvinjavam se), bile su i kolege iz DSS-a, SPS-a, i svaki amandman smo do detalja razmotrili, svako je izneo svoje stavove.
Jedan od amandmana oko kojeg nismo mogli da postignemo dogovor je i amandman koji je kolega Momir Marković podneo na član 8. Predloga zakona gde je predložio da se u članu 8. stav 2. tačka 5) briše. I dalje mislimo, naravno, da ovaj amandman treba da se prihvati i zato ga dodatno obrazlažem.
Član 8. govori o nadležnostima grada Beograda, a u stavu 2. tačka 5) predviđa da grad Beograd može da osnuje televizijske i radio-stanice, novine i druga sredstva javnog obaveštavanja.
Najpre, stav Srpske radikalne stranke, naš programski stav jeste da lokalne samouprave ne treba da imaju svoja glasila u ovom smislu, već da sve to treba da bude privatizovano. To je, na kraju krajeva, sadržano u Zakonu o radiodifuziji. Ova tačka ovog stava člana 8. je u suprotnosti sa Zakonom o radiodifuziji.
Vi ste, gospodine ministre, pokušali da objasnite zbog čega mislite da to treba da ostane u ovom zakonu, u suštini i niste imali neko valjano obrazloženje, a Vlada nam je rekla da ovaj amandman ne prihvata zato što je rešenje sadržano u Predlogu zakona saglasno članu 50. Ustava Republike Srbije. To, naravno, nema veze sa suštinom. Član 50. Ustava Srbije govori o slobodi medija. Mi ovim amandmanom ni na koji način ne ugrožavamo slobodu medija. Vi ste, odnosno Vlada je pokušala da nađe neko obrazloženje koje se njoj činilo ubedljivim, ali zaista nije.
Tačno je ovo što su govorile kolege iz SPS-a, a juče su na Odboru za lokalnu samoupravu neke kolege, predstavnici stranaka iz vladajuće koalicije, stavile primedbe da se na ovaj način grad Beograd forsira u odnosu na ostale jedinice lokalne samouprave. Čak je pre nekoliko dana, svi znate, ovde ispred Skupštine (valjda daleko od predsednika parlamenta) bila grupa građana iz Niša koji traže da Niš, da niška lokalna samouprava ima svoju televiziju, odnosno da može da je osnuje itd.
Dakle, ovo ne samo da je u suprotnosti sa Zakonom o radiodifuziji, nego bi, kad bi ostalo u zakonu, zaista dovelo u neravnopravni položaj ostale jedinice lokalne samouprave u Srbiji.
Sve ovo govorim ne zato što mislim da će ministar Marković promeniti svoje mišljenje, jer smo zaista juče dugo raspravljali, između ostalog i o ovom, već zato što pokušavam da ubedim kolege narodne poslanike. Bez obzira na to što je ovo stav Vlade, mi kao narodni poslanici možemo svojim glasom i glasanjem da ovaj amandman usvojimo. Ništa nećemo poremetiti u koncepciji zakona.
Zakon će i dalje biti dobar, samo će biti bolji jer neće imati jednu neustavnu, odnosno nezakonitu odredbu.
Zaista bi bilo šteta, gospodine ministre, da jedan zakon, koji ste sa nama radili profesionalno i odgovorno... Ako bilo kome padne na pamet da podnese zahtev Ustavnom sudu, ova odredba će biti poništena. Ne treba vam to, da sav svoj trud i rad s nama pokvarite zato što morate...
Znam šta je u pitanju, mi svi znamo šta je u pitanju, to je Studio B i Dragan Đilas. To je jednostavno nešto što je istina. Razumem i vašu partijsku disciplinu, ali pokušajte, zaista ste se ovih dana u saradnji sa narodnim poslanicima izdigli iznad toga, mi takođe.
Dogovor je bio od početka, i tako smo i radili na ovim zakonima, da donesemo zakone koji će važiti nekoliko godina, koji će biti zakoni koji neće smetati ni onome ko je vlast, ni onome ko je opozicija, odnosno potpuno je svejedno. I kada dođe do promene vlasti sigurno nikome neće pasti na pamet da se menjaju ovi zakoni, jer su zaista dobri zakoni, dobro urađeni. Izdignite se iznad tog, ili bar vi, kolege poslanici, kakve su zasluge Dragana Đilasa u vašoj stranci, ja u to ne želim da ulazim i neću sada uopšte o tome da govorim, nego hoću, zarad javnosti, da kažem da mi znamo šta je ovde problem. Nemojte da samo zbog jednog čoveka pravimo zakon.
Mi uglavnom govorimo dobro o ovom zakonu; čak i kolege koje imaju amandmane koji nisu usvojeni u suštini nemaju neke velike primedbe na zakon, a posebno nemaju primedbe u odnosu na komunikaciju sa ministrom i Ministarstvom prilikom izrade ovog zakona. Zamislite, kada se posle mesec ili tri meseca pojavi u novinama da je Ustavni sud poništio jednu od odredaba ovog zakona, a ovde smo uglavnom govorili da je dobar zakon, onda će građani da se pitaju da li ti narodni poslanici rade dobro ili ne rade. Valjda nam je svima stalo da svako kod svojih birača, kod svih građana Srbije ostavi utisak ozbiljnih, odgovornih i stručnih ljudi.
Još jednom molim sve vas, narodne poslanike iz svih poslaničkih grupa, mislim da sam vrlo jasno obrazložila ovaj član, da glasate za amandman Momira Markovića da bi nam ovaj zakon bio zaista dobar i da nemamo problema u ostalim lokalnim samoupravama, da ne može ni jedna druga opština u Srbiji da nas pita – šta vi tamo u Narodnoj skupštini radite, samo za Beograd ili za celu Srbiju? Mi srpski radikali radimo za celu Srbiju i zato naglašavamo da je neophodno da se ovaj amandman prihvati.
Ministre, kada ste malopre odgovarali kolegi Petronijeviću sami ste rekli da narodni poslanici ne treba da uređuju odnose unutar grada Beograda, jer mi nismo poslanici samo grada Beograda, već smo poslanici Republike Srbije. To ste dobro rekli, ali onda to i potvrdite prihvatanjem ovog amandmana.
Ne znam da li vi to možete, pošto je Vlada odbila amandman, ali možete da se dogovorite sa vašim stranačkim kolegama i kolegama iz vaše vladajuće koalicije da glasate za ovaj amandman, da stvarno ovi zakoni prođu bez mrlje i da zaista budu zakoni ne samo za ovaj momenat, već i za izvesnu budućnost.
Dame i gospodo poslanici, ovo što se danas desilo u opštini Grocka, što se pre nekoliko dana desilo u opštini Ruma, činjenica da imamo deset ili jedanaest opština u Srbiji trenutno gde je uvedena prinudna uprava, posledica je veoma loših zakona koji su regulisali ovu materiju i o tome su poslanici SRS-a govorili u vreme kada su donošeni ti zakoni. Tačno smo bili u stanju da predvidimo kakve će situacije da se dešavaju i sve što je moglo najlošije da se desi, desilo se u primeni trenutnog, odnosno aktuelnog Zakona o lokalnoj samoupravi.
Set zakona o kojima danas raspravljamo, odnosno predlozi zakona o lokalnoj samoupravi, o glavnom gradu, o lokalnim izborima i o teritorijalnoj organizaciji, obaveza su ovog parlamenta koja proističe iz člana 3. stav 4. Zakona o sprovođenju Ustava Republike Srbije. SRS, naša poslanička grupa, smatra da je dobro da se ovi zakoni donesu i da ova Skupština treba da poštuje Ustav i Ustavni zakon, jer ako to nećemo mi koji donosimo zakone, onda ne znam od koga bi građani Srbije mogli da očekuju takvu obavezu.
Tačno je da je gospodin Milan Marković, resorni ministar, obavio konsultacije, pretpostavljam i s ostalim poslaničkim grupama, sa Poslaničkom grupom SRS-a jeste, i mislimo da je to dobar način komunikacije između ministara u Vladi Republike Srbije i narodnih poslanika, odnosno poslaničkih grupa.
Takođe je tačno da je određen broj primedaba koje smo imali na onaj inicijalni tekst prihvaćen. Naravno, u toku komentara svih ovih predloga zakona, izneću ono što je za SRS veoma bitno, a što je sadržano u ovim zakonima.
Mi smo podneli 12 amandmana ukupno na sva četiri zakona, zapravo, na tri, na zakon o teritorijalnoj organizaciji nismo imali nijedan amandman. S obzirom na to da poslanici SRS-a svaki zakon veoma detaljno čitaju, kontrolišu, mislim da je ovo, i pravno, i tehnički, grupacija zakona koja je urađena na zadovoljavajući način. Sigurno je na to uticala i ova činjenica o kojoj je govorio i gospodin Milan Marković, a koju sam ja ponovila, a to je komunikacija sa poslaničkim grupama, ali, kažem, činjenica da mi, koji čitamo i ono što piše i ono što između redova može da se pročita, nismo uspeli da nađemo više primedaba, govori o tome da se radi o dobri zakonima.
Očekujem, gospodine ministre, ne znam da li ste dobili ove amandmane, s obzirom na to da je, zaista, bio vrlo kratak rok i da smo ih predali, bukvalno, u poslednjem času, da ćete ozbiljno razmotriti amandmane i da ćemo, pretpostavljam, imati vašu saglasnost, možda, i Odbor da ih prihvati, da bismo poštovali rok, tj. da bi ovi zakoni bili doneti u roku koji je predviđen Ustavnim zakonom.
Da ne budem pogrešno protumačena, ne činimo mi nikakve ustupke DS-u kada na ovaj način govorimo o ovim zakonima, niti ministru Milanu Markoviću koji je iz te stranke. Jednostavno, pokazujemo da poslanici SRS-a, kao i SRS, vode računa o državnim interesima, o nacionalnim interesima. To smo pokazali i sinoć, kada smo raspravljali o Rezoluciji o Kosovu i Metohiji, kada smo, i pored određenih primedaba, i pored određenih strahova koje smo izneli, glasali za tu rezoluciju.
Kada su u pitanju ovi zakoni, sada ću, pojedinačno, po nekoliko rečenica da kažem, ono što je najbitnije, i zbog narodnih poslanika, a, naravno, i zbog javnosti.
Na Predlog zakona o teritorijalnoj organizaciji Republike Srbije, rekoh, nismo imali nekih značajnijih primedaba. Pored nabrojanih naziva i sedišta naseljenih mesta, zakon ima nekih 15 članova, otprilike, tu je sadržano sve ono što omogućava, pre svega, stanovnicima određene teritorije Srbije da organizuju opštine, gradove itd. Mislim da ovaj zakon, zaista, može da se prihvati, upravo, u ovoj formi.
Kada je u pitanju Zakon o lokalnoj samoupravi, to je onaj zakon o kom sam govorila malopre i koji je izazvao i onaj problem sa početka ove sednice, ima nekoliko novina u zakonu o kojem danas raspravljamo i te novine su, zapravo, suština, one rešavaju sve buduće, eventualne, probleme. Mislim da smo došli do toga da smo višegodišnje iskustvo u radu i funkcionisanju lokalnih samouprava uspeli, što kroz amandmane, što kroz primedbe, što, naravno, kroz osnovni tekst koji smo dobili od Ministarstva, da ugradimo i da napravimo, zaista, prihvatljiv zakon o lokalnoj samoupravi.
Ovde ću prvo pomenuti član 15, koji govori da jedinice lokalne samouprave imaju svoju imovinu, da njihovom imovinom samostalno upravljaju organi jedinice lokalne samouprave, u skladu sa zakonom. Mislim da svi oni koji govore da nema decentralizacije u ovom zakonu mogu da pogledaju, između ostalih, i ovaj član koji o tome govori. Ono što je posebno bitno za SRS što se, apsolutno, uklapa u naš stranački program, jeste činjenica da ovaj zakon predviđa da predsednika opštine bira skupština opštine iz reda odbornika, na vreme od četiri godine, tajnim glasanjem, većinom glasova od ukupnog broja odbornika skupštine opštine. To je sadržano u članu 43.
Zašto kažem da je nama bitno što je ovo sadržano u ovom zakonu? Zato što ovo, bukvalno, kao da je prepisano iz programa SRS-a. Jer, sećate se da smo se mi, srpski radikali, i kada smo donosili Ustav Republike Srbije, zalagali za to da se i predsednik Republike bira u Parlamentu, ali, s obzirom na to da je prilikom donošenja Ustava bilo potrebno i poželjno da se postigne određeni konsenzus, sve poslaničke grupe i stranke koje su učestvovale u izradi teksta Ustava su, na neki način, popuštale u svojim programskim i principijelnim stavovima.
Mi smo tada procenili da to može tako da ostane u Ustavu, ali dobro je da ovaj zakon o lokalnoj samoupravi to predviđa.
Imamo jednu principijelnu primedbu i nismo podneli amandman. Ima na više mesta, pominje se u članu 56, da načelnika opštinske uprave, odnosno uprave za pojedine oblasti, postavlja opštinsko veće, na osnovu javnog oglasa, na pet godina.
Naša primedba se odnosi na to da ovo ne može da bude pet, nego četiri godine, ali smo znali da amandman ne bi bio prihvaćen, zbog toga što, pretpostavljam, ministre, tako ste mi odgovorili kada sam vas pitala, Zakon o državnim službenicima i nameštenicima predviđa taj rok od pet godina. Dakle, to je nešto što se nama srpskim radikalima ne dopada, ali kada budemo u prilici, a bićemo, ako Bog da, uskoro, menjaćemo i taj zakon; onda neće biti nikakav problem da se promene odredbe i ovog zakona i ovih zakona koji predviđaju te rokove od pet godina.
Kada je u pitanju zakon o glavnom gradu, nadležnosti grada Beograda sadržane su u članu 8. i mi ovde imamo jednu primedbu, na koju smo amandmanski intervenisali, u stavu 2. Predložili smo da se briše tačka 5. koja kaže da grad Beograd može da osnuje televizijske i radio-stanice, novine i druga sredstva javnog obaveštavanja. Naš amandman je, s jedne strane, principijelni stav i programsko opredeljenje SRS-a, a, sa druge strane, ovo je u suprotnosti sa Zakonom o radiodifuziji.
Očekujem, ministre, da ćete prihvatiti amandman, ne zato što je programski stav SRS-a, nego zato što je u suprotnosti sa Zakonom o radiodifuziji. To je naša suštinska primedba. Naravno, očekujemo da deo nadležnosti grada Beograda, koje su predviđene u članu 8, statutom budu opredeljene prema gradskim opštinama. Čuli smo u vašem uvodnom izlaganju da i vi to očekujete. Nadam se da će to tako i biti.
U svakom slučaju, u članu 8. jeste predviđeno sve što je nadležnost grada, a videćemo, ne samo u članu 8, nego i u članu 12, s tim što na član 13. imamo primedbu. Tu smo amandmanski reagovali, na stav 3, gde se govori da se o donošenju statuta grada odlučuje većinom glasova ukupnog broja odbornika. Predložili smo da ista većina važi i kod donošenja budžeta i urbanističkih planova. Mislimo da se radi o ozbiljnim aktima i da je vrlo umesan amandman.
U članu 23. predviđeno je da gradonačelnika bira Skupština grada iz reda odbornika, na vreme od četiri godine, tajnim glasanjem, većinom glasova od ukupnog broja odbornika Skupštine grada. Ovo je, takođe, programsko opredeljenje SRS-a i pretpostavljam, na osnovu svega što sam rekla o ova tri zakona, da je svima jasno zbog čega kažemo da je ovo dosta dobar set zakona.
Zakon o lokalnim izborima. Tu, takođe, imamo nekoliko primedaba. Za ovih pet-šest minuta ću da pretrčim preko onih najbitnijih odredaba.
Pošto je u članu 23. predviđeno da se potpisi birača koji podržavaju izbornu listu overavaju u skladu sa zakonom kojim se uređuje overa potpisa, u poslednjem stavu je predviđeno, gospodine ministre, da visinu naknade za overu potpisa utvrđuje, posebnim aktom, ministarstvo nadležno za poslove pravde.
Amandmanom smo intervenisali da to bude i Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu i da to bude odmah po raspisivanju izbora, a evo zbog čega.
Mislimo da za lokalne izbore nije neophodno da ovi potpisi budu overeni u sudu, već da mogu biti overeni u opštini, odnosno u mesnim kancelarijama, da se ljudi ne bi maltretirali da iz sela dolaze u grad. Iz tog praktičnog razloga, neophodno je da i ovo ministarstvo utvrdi visinu naknade.
U članu 26. je predviđeno da se redosled izbornih lista, s imenima svih kandidata, na zbirnoj izbornoj listi utvrđuje prema redosledu njihovog proglašavanja. To je nešto što je, zaista, normalno i što drugačije ne može da se reguliše.
U članu 28. govori se o nadležnosti izborne komisije. U poslednjem stavu se kaže da izborna komisija bliže utvrđuje sadržinu, oblik i izgled glasačkih listića, način i kontrolu njihovog štampanja i dostavljanje i rukovanje glasačkim listićima.
Kao i uvek, mi smo oprezni, pa smo amandmanski intervenisali, da ovde stoji da izborna komisija određuje i štampariju, odnosno štampara za glasačke listiće. Sada to svako može da radi, ipak, komisija da odluči. Mislim da ćete to, ministre, svakako uzeti u obzir.
U članu 34. govori se o tome kako se glasa. Između ostalog, u stavu 3. se kaže da se glasa zaokruživanjem rednog broja ispred naziva izborne liste za koju se glasa ili zaokruživanjem naziva izborne liste.
Ovde smo amandmanom intervenisali da stoji – ili na drugi način, tamo gde se očigledno može utvrditi za koju izbornu listu je birač želeo da glasa. Zašto? Zato što govorim o praksi.
Recimo, neko će da zaokruži i redni broj i ime, ili će da zaokruži istovremeno redni broj i ime, ili da podvuče izbornu listu, pa da birački odbori ne bi imali problema kada budu brojali glasačke listiće na kraju radnog dana. Mislimo da sve treba da bude precizno i jasno.
Svi imamo dosta godina iskustva u ovom poslu i dobro je da svoje iskustvo prenesemo u ovaj zakon, da ne moramo svaki čas da menjamo. Uostalom, na predlog SRS-a donet je Zakon o izboru narodnih poslanika još u oktobru 2000. godine. Još uvek je, s neznatnim izmenama, na snazi, tako da mislim da i sada treba da donesemo zakone koji će da traju duži period.
U članu 40. je predviđena raspodela mandata, da u raspodeli mandata učestvuju izborne liste koje su dobile najmanje 5% glasova od ukupnog broja glasova birača, odnosno, da pojednostavljeno i narodu razumljivo kažemo, cenzus je podignut na 5% . Mislimo da je to dobro i da politička scena u Srbiji treba da se ukrupnjava i uozbiljuje i ovo je jedan od načina da se to zaista desi.
Članom 41. je predviđen i proporcionalni izborni sistem, izračunavanje odborničkih mandata po tzv. Dontovom sistemu. To je nešto za šta se SRS zalaže i za nas je to veoma prihvatljivo.
Po član 43, podnosilac izborne liste će, najkasnije u roku od 10 dana od dana objavljivanja ukupnih rezultata izbora, dostaviti izbornoj komisije jedinice lokalne samouprave podatke o tome kojim kandidatima sa izborne liste se dodeljuju dobijeni odbornički mandati.
Mislimo da je ovo dobro rešenje i ovo je, takođe, stav SRS-a. Ovo je dobro rešenje, upravo, zbog iskustava koje smo imali u prethodnom periodu. Ako je proporcionalni sistem, stranka je ta koja će da odredi koji će kandidati biti odbornici. To je, svakako, u interesu svake ozbiljne stranke. O prestanku mandata i o ponovnim izborima, vi ste, gospodine ministre, govorili, kao i o odnosu između podnosilaca, odnosno stranka i kandidata, kasnije odbornika. Tu nema, zaista, ništa da se doda, to je dobro rešenje, koje SRS podržava, čak ga i propagiramo. Imali smo probleme i u ovom parlamentu i treba da nađemo način da se to prevaziđe.
O potvrđivanju mandata odbornika, na osnovu izveštaja verifikacionog odbora, skupština odlučuje javnim glasanjem. U glasanju mogu učestvovati kandidati za odbornika kojima su mandati dodeljeni u skladu sa članom 43. ovog zakona i koji imaju uverenje izborne komisije. To je ovo iz člana 56, o čemu ste vi, takođe, govorili, što smatram veoma bitnim, ali neću da zloupotrebljavam vreme.
Još ću samo da komentarišem član 60, koji predviđa da će prvi izbori za odbornike skupština jedinica lokalne samouprave u svim jedinicama lokalne samouprave, po stupanju na snagu ovog zakona, raspisati predsednik Narodne skupštine, tako da se oni održe u roku koji ne može biti kraći od 120 ni duži od 180 dana od dana raspisivanja izbora. Nismo ovde amandmanski intervenisali, nego samo želim vas, gospodine Duliću, da podsetim da, kada budete raspisivali izbore, vodite računa o članu 8. stavu 3.
Da li me sluša gospodin Dulić? Čini mi se da ne.
Gospodine Duliću, član 60. govori o tome kada se raspisuju prvi naredni izbori po ovom zakonu. Nismo pisali amandman, ali vas upozoravam na član 8. stav 3, da ste u obavezi da odredite, prilikom raspisivanja izbora, tih prvih narednih, da li će biti posle 120 ili 150, odnosno najdalje 180 dana.
Zakon vam ostavlja, kada bude usvojen, mogućnost da sami izaberete, ali da odredite neki primeren rok, od koga će početi da teku izborne radnje. Taj primeren rok bi, svakako, trebalo da bude onaj koji je predviđen za redovno raspisivanje izbora po ovom zakonu, a ne samo koji se odnosi na ovaj član 60.
Dakle, ovo bi u najkraćem bili stavovi SRS-a na ove predloge zakona. Čuli ste, ministre i kolege poslanici, naše primedbe, koje smo izneli kroz amandmane. Očekujemo da ćete amandmane prihvatiti, jer mislim da ćemo na taj način, nisam videla amandmane ostalih kolega, pretpostavljam da su i ostale poslaničke grupe podnosile amandmane, ako bude amandmana da su dobri, poboljšati ovaj zakon, a spremni smo za njih da glasamo.
Zaista, očekujem, i bilo bi dobro, jer ovo nisu politički zakoni, ovo su zakoni na osnovu kojih funkcionišu lokalne samouprave, da se postigne konsenzus oko ovih zakona, a računam i na narodne poslanike i na vas, ministre, kada su u pitanju primedbe.
Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici,  prošlo je pet meseci koliko Narodna skupština Republike Srbije nije imala na dnevnom redu temu KiM. U međuvremenu su to uradile i skupštine Italije i Rumunije, ali smo dobili danas po hitnom postupku, zato što smo mi iz SRS insistirali da se o ovoj ozbiljnoj i značajnoj temi za državu Srbiju i za sve građane Srbije ne raspravlja poslednjeg radnog dana, i Izveštaj našeg pregovaračkog tima, koji verovatno većina narodnih poslanika nije uspela ni da pročita.
Listajući onako, pošto je tu više od 100 strana, videla sam da se u govorima predsednika Republike, Borisa Tadića, pominju Olandska ostrva, Hong Kong, pre neko veče smo ga čuli kako KiM upoređuje sa Kiprom. Žao mi je što nije ovde, imam konkretno da mu postavim nekoliko pitanja, najpre vezano za vojnu neutralnost koja je predviđena ovom rezolucijom koju ćemo danas verovatno usvojiti. Sinoć je njegov ministar Šutanovac rekao da to što je u ovoj rezoluciji predviđena vojna neutralnost, da je to samo trenutno stanje i da to, faktički, ne znači ništa, pitanje je šta će biti sutra ili za neko izvesno vreme.
Kada sam to slušala, nekako mi se nametnula ideja da je cela ova rezolucija, što se tiče DS, samo jedna predizborna igranka, zato što ne mogu baš građanima Srbije u toku izborne kampanje za predsednika Republike da priznaju da njih, u odnosu na EU, ne interesuje KiM. To je bilo, očigledno, iz te izjave gospodina Šutanovca.
Ostalo je nejasno šta je gospodin Vuk Jeremić, takođe, ministar Borisa Tadića, mislio kada je govorio da ćemo mi biti širokogrudi kada su u pitanju pregovori o KiM.
Videli smo danas, gospodin Đelić je ovde, u nameri da opravda svoju DS, izneo istinu da je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju parafiran bez KiM. To isto je nedavno učinjeno i sa Sporazumom CEFTA, a reći ću vam, vrlo kratko, govorim brzo zato što malo vremena imam, a tema je mnogo ozbiljna, šta se dešava sa Sporazumom SOFA.
Novinar ''Velike Srbije'', novine SRS, Ivan Ninić, tražio je informaciju da li je Sporazum SOFA potpisan za celu Republiku Srbiju ili za Republiku Srbiju bez KiM, kao što je slučaj sa CEFTA i sa parafiranjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.
Generalni sekretarijat Vlade Republike Srbije obavestio je, Dejan Mihajlov je potpisao, gospodina Ninića – obaveštavamo vas da ovaj državni organ, Generalni sekretarijat, ne raspolaže traženim informacijama.
Zašto je gospodin Ninić to tražio od Generalnog sekretarijata? Zato što je prethodno od savetnika predsednika Republike, Nebojše Krstića, dobio obaveštenje – obaveštavamo vas da se dokument koji sadrži traženu informaciju nalazi u Vladi Republike Srbije.
Pre toga, Ministarstvo odbrane, Sekretarijat, Odeljenje za operativne poslove, Dragan Radulović, sekretar Ministarstva odbrane, kaže – s obzirom na činjenicu da je započet postupak potvrđivanja navedenog Sporazuma, ali da isti nije okončan, mišljenja smo da u ovoj fazi postupka nije moguće odgovoriti na zahtev tražioca i tekst Sporazuma učiniti dostupnim.
Naravno, intervenisalo se i preko poverenika za informacije od javnog značaja, ali nažalost, nismo uspeli da dođemo do ovog podatka, što samo potvrđuje našu sumnju da deo vladajuće koalicije sasvim sigurno, a tu mislim na DS, nema nameru i nema dilemu kada je u pitanju KiM i EU. Očigledno je da se DS opredelila za EU, bez obzira kakav će odnos EU biti prema KiM, odnosno prema državi Srbiji.
Zato ponavljam pitanje, gospodine Koštunica, vama, a odnosi se na tačku 7. Predloga rezolucije, stav pod ''đ'' gde stoji da Narodna skupština Republike Srbije nalaže Vladi Republike Srbije da međunarodni sporazumi koje Republika Srbija zaključuje, uključujući i Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, moraju biti u funkciji očuvanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta zemlje.
Pitam vas, gospodine predsedniče Vlade – da li ovo podrazumeva da u EU, prema vašem stavu, može ući samo cela Srbija? Da li ste znali da je ovaj sporazum parafiran bez dela Srbije, bez KiM?
Vaš portparol, gospodin Ristivojević je rekao da će Srbija u EU ući samo kao cela zemlja i kaže da očekuje da EU u tekstu Sporazuma o stabilizaciji i asocijaciji garantuje teritorijalni integritet i suverenitet Srbije na celoj teritoriji, što će biti uslov za njegovo potpisivanje.
Očigledno je, gospodine Vojislave Koštunica, da ovo nije bio uslov za parafiranje Sporazuma, jer nas je gospodin Đelić upoznao sa članom 135, čini mi se, ovog sporazuma, pa vas pitam, kao što vam je rekao i gospodin Tomislav Nikolić, od vašeg odgovora, gospodine Koštunica, zavisi da li ćemo mi glasati za ovu rezoluciju, jer želimo da znamo da li vi, kao predsednik Vlade i da li DSS, kao deo skupštinske većine, ima nameru da pregovara sa EU, sa članicama EU, da li imate nameru da nas uvodite u EU bez KiM? Stav SRS je da o EU ne može biti ni govora dok ne dobijemo garancije da nam EU garantuje KiM u sastavu Republike Srbije.
Dame i gospodo, mi imamo jednu otadžbinu, samo jednu Srbiju i ne možemo da je delimo, nemamo prava na to, nemamo mandat, nema niko u ovoj zemlji, ali očekujemo odgovor od predsednika Vlade. (Aplauz.)
Gospodine Albijaniću, jeste li se vi naspavali? Kako možete da pitate poslanika da li je pogrešio ako se javlja za reč? Neverovatno!
Dame i gospodo poslanici, ovaj zakon, kako ga u narodu već zovu - ''o besplatnim akcijama'', najobičniji je predizborni trik. Član 2. je upravo dokaz da su u pravu svi koji tako misle, a objašnjenje gospodina Dinkića je bilo otprilike kao da su akcije neka socijalna davanja. Objašnjenje vam je, ministre, i nestručno, i neozbiljno, populističko i verujte da u ovo što ste rekli niko ne može da poveruje.
Ja ću sada da vam, na osnovu amandmana kolege Petronijevića, na osnovu odgovora Vlade zašto ovaj amandman ne prihvata, objasnim šta je suština ovog vašeg predloga zakona.
U članu 2. nabrojani su uslovi koje lice treba da ispunjava da bi ostvarilo pravo na besplatne akcije. Onda kažete, posebno ću govoriti o ovom prvom stavu i tački 1. na koji je amandman podnet, ali ću pre toga da vas podsetim na tačku 2. gde ste rekli: lica da su na dan 30. juna 2007. godine bila državljani Republike Srbije.
Čuli ste ovde kolegu Petronijevića koji je govorio o Srbima iz Crne Gore, a ja ću da govorim i o tome i o problemu Srba iz Republike Srpske Krajine.
Da li znate, gospodine ministre, koliko Srba iz Republike Srpske Krajine već 15 godina živi u Srbiji? Ovde su zaposleni, ovde imaju kuće, ovde definitivno i trajno ostaju da žive, a ne dobijaju državljanstvo. Ne zato što ne žele da ga dobiju, već zato što vi državljanstva delite u zavisnosti od vaše procene ko će na izborima glasati za DOS a ko će glasati za nekog drugog.
Iz istog razloga i Srbi iz Crne Gore ne dobijaju državljanstvo.
Ne znam da li vi u Vladi Republike Srbije imate takva saznanja i te informacije, gospodine ministre, donet je ovde zakon koji navodno omogućava Srbima iz Crne Gore da dobiju državljanstvo. Još uvek ministar, vaš kolega, Jočić nije izdao odgovarajuća podzakonska akta i obrasce na osnovu kojih bi se uopšte podneo zahtev i još uvek Srbi iz Crne Gore ne dobijaju državljanstvo.
Oni su, dakle, živeli ovde, žive ovde, Srbi su, priznaju Srbiju kao svoju državu, ali ih u ovom vašem predlogu zakona nema. Ovde su možda proveli ceo radni vek, ali ih u vašem zakonu nema jer vi, samo kada treba da se deklarativno izjasnite, onda priznajete prava mnogima, a kada treba to da se provede u praksi, onda ste vi ono što zapravo DOS i jeste.
Vas interesuju samo vaše fotelje, interesuje vas samo kako da dođete do neke ciljne grupe koja će vam omogućiti i dalje sedenje u svojim foteljama, a to što na taj način varate većinu građana Srbije, obmanjujete većinu građana Srbije – vas to, naravno, uopšte ne interesuje.
Kada su u pitanju Srbi iz Srpske Krajine, gospodine ministre, takođe ne znam da li imate saznanja vi u Vladi Republike Srbije na koji način odugovlačite i odbijate izdavanje državljanstva Srbima iz Republike Srpske Krajine.
Tražite od ljudi koji se nalaze na kojekakvim tajnim ili javnim spiskovima Hrvatske da moraju da idu da uzimaju original dokumenta ne starija od šest meseci da biste im izdali državljanstvo Srbije iako ovde žive već 15 godina.
Sećate se koliko je desetina hiljada zahteva bukvalno nestalo, zapravo vi ste ih posle dosmanlijske buldožer revolucije proglasili nestalim, rekli ste da su izgoreli, ne znam da li ste ih vi zapalili. Pošto ste palili Saveznu skupštinu, zgradu Radio-televizije, moguće je da ste doneli i zahteve tih ljudi jer ste znali da oni nikada u životu svom neće glasati za bilo koga iz DOS-a.
Dalje, u tački 3. kažete da pravo na akcije imaju sva lica koja su na dan 30. juna 2007. godine imala prebivalište na teritoriji Republike Srbije, odnosno status privremeno raseljenog lica sa Kosova i Metohije. Ne čini li vam se suvišno ovo iza zapete, gospodine ministre?
Ako kažete da neko ima prebivalište na teritoriji Republike Srbije, valjda podrazumevamo da se to odnosi i na privremeno raseljena lica sa Kosova i Metohije. Zar vi Kosovo i Metohiju, gospodine ministre, ne smatrate teritorijom Republike Srbije?
Ovo je vrlo simptomatično. Malo-malo pa se pojavljuju ili neki međunarodni sporazumi ili, evo, sada i tekst zakona, gde vi polako poturate da Kosovo i Metohija možda, prema vašem stavu, i nije u sastavu Republike Srbije.
Da li zbog toga, evo već je skoro 11 sati, a sutra u ovo doba treba da raspravljamo o Rezoluciji o Kosovu i Metohiji, mi, narodni poslanici, još uvek nemamo tekst te rezolucije?
Gospodine ministre, opasno je ovo što ste napisali, što ste predložili u ovom zakonu. Kosovo i Metohija je sastavni deo Republike Srbije, gospodine Dinkiću, i to nigde ni u jednom propisu ne smete ni da naznačite kao sporno. I nije dobro što vam ovo stoji u ovom zakonu.
Sada o ovome što je kolega Milisav Petronijević u svom amandmanu tražio da se briše, da pravo na akcije imaju lica koja su na dan sticanja statusa nosilaca prava bila upisana u birački spisak nadležnih opštinskih organa. Ovo je ono što sam prethodno govorila. Vi sada pokušavate da jednu ciljnu grupu mladih ljudi obmanete tako što ćete da im kažete da se upišu u birački spisak, da glasaju za vašeg kandidata i da će na ime toga dobiti 1.000 evra.
Naravno, neće dobiti taj novac. Uostalom, vaš kolega Đelić je rekao da će to biti samo upis akcija – a kada će da se realizuju? – jednog dana, a možda i nikada. I nije problem što vi insistirate, na ovaj ili onaj način, da se svi građani Srbije upišu u birački spisak. Mi, srpski radikali, od samog početka se zalažemo da svi građani budu upisani u birački spisak i zalažemo se za jedinstven birački spisak.
Kada budemo imali jedinstven birački spisak, onda može da stoji ovo što je napisano u ovom predlogu zakona i onda može da stoji vaše obrazloženje, gospodine ministre, gde ste napisali da se amandman ne prihvata iz razloga što birački spisak nadležnih opštinskih organa predstavlja pouzdan spisak lica potencijalnih nosilaca prava koja će se uzimati kao polazna baza podataka prilikom upisivanja u evidenciju nosilaca prava.
Ovo, jednostavno, nije tačno. Birački spisak je potpuno nepouzdan spisak, gospodine Dinkiću, i to najbolje znamo, pretpostavljam i ljudi iz ostalih stranaka.
Na dan svakih izbora ja u SRS dežuram od šest sati ujutru do završetka izbora i, verujte, na stotine poziva dobijam, i sve moje kolege širom Srbije, od građana koji kažu - prošli put sam glasao, sada su me brisali, nema me u biračkom spisku. Prijavljuju, donose desetine poziva za glasanje licima koja su odavno umrla.
Lica koja su napunila 18 godina, ako sama ne odu da se upišu u birački spisak, najčešće i ne budu upisana u birački spisak.
Imate pregled biračkih spiskova tamo gde držite vlast u lokalnim samoupravama vi iz DOS-a, menjate izborne jedinice, usklađujete prema onome što vama odgovara na osnovu izbornih rezultata koje dobijate i koje imate, pravite veštačke izborne jedinice, brišete iz spiska ljude za koje znate da glasaju za SRS.
Podsetiću vas da na poslednjim izborima nije bio upisan u birački spisak stariji sin Tomislava Nikolića. O tome smo vam govorili posle tih izbora. Ne možete, valjda, da zamislite da sin Tomislava Nikolića nije na svakim izborima glasao? Naravno da jeste, ali na poslednjim izborima je bio brisan iz biračkog spiska.
Dakle, birački spiskovi ne da nisu pouzdani, nego vam služe za manipulaciju, a pogotovo sada želite u tu svrhu da ih upotrebite kada je u pitanju upis tzv. besplatnih akcija. Uradite nešto sa vašim kolegama iz Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu i Ministarstva unutrašnjih poslova.
Podsećam vas, vi tada niste imali stranku, 2000. godine, pred izbore, u izbornoj kampanji, članovi RIK iz SRS su se zalagali za jedinstveni birački spisak i tada su imali podršku članova RIK iz ondašnjeg DOS-a, zajedno sa nama su se borili za to. Kada ste osvojili vlast, više vam jedinstveni birački spisak nije bio potreban.
Tada ste i, evo, već sedam godina nam pričate da je zbir spiskova po lokalnim jedinicama – jedinstveni birački spisak. Naravno da nije.
Ponavljam, ne brišu se po automatizmu umrli, ne upisuju se po automatizmu oni koji postaju punoletni, ne menjaju se po automatizmu adrese. Isto lice može da bude upisano u birački spisak i u Starom gradu i u Lazarevcu, na primer, a to znači da, s obzirom na udaljenost, može da glasa i u Starom gradu i u Lazarevcu, bez obzira na onaj vaš sprej koji, kažu, dobro sapunom može da se opere.
Dakle, nemojte da obmanjujete građane Srbije, gospodine Dinkiću. Niko vam više ne veruje, ni vama lično, ni Vladi Republike Srbije, ni Borisu Tadiću. Uzalud vam je i ovaj pokušaj...
(Predsedavajući: Molim vas, gospođo Radeta, nemojte da preterujete.)
Možda vi, gospodine Albijaniću, verujete, ali govorim u ime većine građana Srbije, za koje pouzdano znam kome veruju i kome će svim srcem ukazati poverenje na narednim izborima.
Dame i gospodo narodni poslanici, mislim da je nedopustivo da i popodnevni rad nastavljamo bez ministra. Prihvatili smo prepodne da je morao valjda negde da ode.
Gospodin Albijanić nam je dva-tri puta rekao - evo, tu je ministar. Kao da smo mi maloumni ili ne vidimo da ministra nema. Mislim, gospodine Mrkonjiću, da nemamo uslove da nastavimo današnji rad.
Najpre bih rekla nekoliko reči vezano za amandman koji je podneo kolega Momir Marković. Nisam se javljala po tom amandmanu jer je on, naravno, rekao sve što je trebalo, ali je zaista više nedopustivo da se Zakonodavni odbor ponaša suprotno odredbama našeg poslovnika.
Kada je predsedavajući pročitao ovaj amandman, rekao je da je stav Zakonodavnog odbora da taj amandman nije u skladu sa Ustavom. Insistiram da nam predsednik Zakonodavnog odbora kaže šta to nije u amandmanu kolege Momira Markovića u skladu sa Ustavom. Zaista je krajnje vreme da Zakonodavni odbor počne da radi u skladu sa Poslovnikom.
Koleginica Jorgovanka Tabaković je rekla šta je suština celog ovog vašeg zakona. Svi mi, naravno, znamo da je ovo samo predizborni trik, da mnogo toga treba da se čita između redova. Govorili smo o tome i kada je bilo reči o članu 12. koji je vrlo karakterističan, a vezan je za biračke spiskove.
Podsetiću građane na izbornu kampanju DOS-a 2000. godine, kada se pričalo da na granici stoji šest milijardi dolara i samo se čeka da DOS preuzme vlast i da se tih šest milijardi dolara deli po glavi stanovnika. Isti slučaj je sada i sa ovim zakonom o tzv. besplatnim akcijama, od kojih građani Srbije neće imati nikakve koristi.
Da ne budemo pogrešno protumačeni, mi u SRS nemamo ništa protiv besplatnih akcija. Naprotiv, mi smo imali svoj predlog zakona, koji nije prihvaćen, po kojem je jedna trećina akcija trebalo da bude podeljena, a ne 15%, kako se to sada predviđa.
I sada, kada su ove poslednje izmene Zakona o privatizaciji bile na dnevnom redu, imali smo amandman za koji smatramo da je najbitniji u tom zakonu, a odnosi se na to da država mora da ostane vlasnik 51% ovih velikih strateških javnih preduzeća.
Niste prihvatili taj amandman. Na ovaj način ste ostavili mogućnost da onaj ko bude kupovao NIS, EPS, Aerodrom, JAT itd. postane vlasnik 51% i država tu više neće imati nikakvog uticaja na ova javna preduzeća.
To niste prihvatili od 2000. godine jer je vaša ideja da dovedete one sa kojima vi, odnosno Vlada Srbije i resorni ministri, napravite ''dilove'' od kojih uzmete provizije koje dogovorite. A šta od toga imaju građani Srbije, šta od toga ima Srbija, to vas iz DOS-a jednostavno nije briga i nije vas bilo briga od prvog dana, otkad ste onom svojom ''buldožer revolucijom'' preuzeli vlast u Srbiji.
Zašto je ovaj amandman o kojem sam govorila bitan za član 13. i za amandman koji sam podnela?
U članu 13. govori se o roku za prodaju akcija i udela. Predviđeno je u Vladinom predlogu da taj rok bude 31. decembar 2008. godine.
Amandmanom sam predložila da se taj rok pomeri na 31. decembar 2011. godine, sa obrazloženjem da je rok predviđen Predlogom zakona suviše kratak i da se prodajom akcija u ovako kratkom roku smanjuje njihova kurentnost na tržištu i samim tim bi cena po kojoj bi mogle biti prodate bila niža od realne cene.
Da sam ja u pravu govori i obrazloženje Vlade Republike Srbije zašto se amandman ne prihvata: ''Amandman se ne prihvata jer se stavom 4. i 5. u članu 12. Predloga zakona propisuje da cena po akciji po kojoj Akcijski fond prodaje akcije ne može biti manja od cene po akciji koju je platio kupac kapitala u postupku privatizacije, odnosno da cena po kojoj Akcijski fond prodaje udele ne može biti manja od cene koju je za odgovarajući deo kapitala subjekta privatizacije platio kupac u postupku privatizacije''.
Čime vi ovo garantujete ako će kupac kapitala biti vlasnik sa 51%? Čime vi garantujete da će on imati potrebu da u ovako kratkom roku povećava taj svoj procenat i da zadrži cenu akcija? Tu jednostavno nema garancije, već suprotno od toga, nema ni govora da će to tako da se desi u ovako kratkom roku.
Kažete dalje: ''Kako je u većem broju slučajeva reč o relativno atraktivnim manjinskim paketima za koje već postoji tražnja institucionalnih investitora ili kod kojih je interes strateškog investitora da steknu 100% vlasništva, potražnja na tržištu kapitala biće takva da se može očekivati visok stepen konkurencije u nadmetanju za sticanje jednog ekonomski značajnog paketa akcija, a time i postizanje relativno visokih cena''.
Ovo je takođe van konteksta onoga što smo predložili amandmanom i van onoga što je predviđeno članom 13. Predloga zakona. Ovo o čemu Vlada govori u svom obrazloženju, može da se primeni, recimo, na već privatizovane firme, gde je ostao još određeni procenat gde možda novi vlasnici žele tu privatizaciju da završe do kraja kupovinom akcija i da postanu, kako Vlada predviđa, 100% vlasnici, mada se to u praksi ne dešava i to znaju svi građani koji imaju akcije. Ali, suština je da se ovaj zakon ne primenjuje retroaktivno i da se ovaj zakon odnosi pre svega na javna preduzeća koja nisu privatizovana, na EPS, NIS, JAT, Aerodrom.
Gde vi u svom obrazloženju vidite ova preduzeća? Da li vi već znate ko su ti većinski vlasnici ovih preduzeća a građani Srbije i narodni poslanici to ne znaju?
Ako je tačno ovo obrazloženje i ako se stvarno odnosi na amandman koji sam podnela u ime poslaničke grupe SRS, onda neko u Vladi Srbije, gospodin Dinkić, verovatno, i gospodin Đelić, pošto su oni zaduženi za ove zakone, onda oni već znaju ko su većinski vlasnici i NIS-a, i EPS-a, i JAT-a i Aerodroma, i onda oni znaju da će oni imati interes da do kraja 2008. godine to svoje vlasništvo povećaju na 100%.
Dakle, pokušavate da se igrate građanima Srbije, pokušavate još jedanput da zloupotrebite poverenje građana Srbije, obmanjujete i na najprizemniji način lažete građane Srbije da će svi imati koristi od ovih tzv. besplatnih akcija. Mi, srpski radikali, poručujemo građanima Srbije da ne smeju da vam veruju, da se sete 2000. godine i kampanje. Još jedanput podsećam na obećanih šest milijardi dolara koje čekaju s one strane granice da Đinđić i Tadić preuzmu vlast pa da se to podeli narodu.
Kao što tada, poštovani građani, ničeg nije bilo od obećanja koje vam je DOS dao, tako ničeg nema ni od ovog obećanja koje vam daje DOS vezano za raspodelu besplatnih akcija. Da su hteli to da urade, prihvatili bi amandmane, odnosno pre svega naš predlog zakona o privatizaciji od pre nekoliko godina. Da su hteli to da urade, već odavno bi taj posao bio završen, a građani najbolje znaju koliko puta su, nažalost, nasedali.
Svakom je primamljivo, nekom ko radi u prosveti, u zdravstvu, u državnoj upravi, u sudskoj upravi, u lokalnim samoupravama, svuda gde su poprilično niske zarade, ljudima primamljivo zvuči kada im neko kaže da samo treba da potpišu neki papir pa će dobiti besplatne akcije u vrednosti od 1.000, 1.500, 2.000 ili ne znam koliko evra. Znamo iz prethodnih iskustava koliko je bilo zloupotreba, kada su građani morali da plaćaju da bi se upisali navodno u neki spisak pa su morali da plaćaju i određene takse itd.
Nadam se da su razumeli da je sve do sada bila prevara, da je jedina istina Srpska radikalna stranka i ubeđena sam da će građani ovog puta definitivno razumeti ko je taj ko im govori istinu, ko je taj ko im nudi istinu i ko im se obraća svim srcem u očekivanju da mu građani svim srcem 20. januara to i uzvrate.
Gospodine Albijaniću, nije po prethodnom amandmanu nego po amandmanu kolege Milisava Petronijevića.
Vi ste gledali samo na stranu gde sedi kolega podnosilac amandmana i sad je ispalo po vašem da sam se kasno javila, a nisam, nego blagovremeno, zato što želim da komentarišem amandman kolege Petronijevića.
On je predložio da se u članu 41a važećeg zakona, posle tačke 6a, o kojoj smo malopre govorili, doda nova tačka 6b koja glasi, moram da pročitam prvu rečenicu, početak člana 41: ''Ugovor o prodaji kapitala, odnosno imovine, smatra se raskinutim zbog neispunjenja ako ni u naknadno ostavljenom roku za ispunjenje kupac'', pa je onda navedeno šta sve, a u amandmanu kolege Petronijevića je dodato: ''ne poštuje prava zaposlenih utvrđena kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu i Zakonom o radu.''
Želim da podsetim, pre svega javnost Srbije, na Zakon o radu, odnosno zakone o radu koji su donošeni od 2000. godine. Sećate se onog prvog Zakona o radu, koji je bio zaista toliko loš da ni amandmanima nije mogao da se popravi. To je bio zakon koji je apsolutno zanemario i pod noge bacio prava zaposlenih i koji je, kao i svi vaši zakoni, donošen za poslodavce, i to, naravno, za ove nove poslodavce, za one koji su kupovali šećerane po jedan evro, koji su kupovali Ju-es-stil za tri puta manje novca nego što je zasta njegova vrednost, koji su kupovali cementare po ceni nižoj od one koja je bila nuđena u vreme, kako vi kažete, prethodnog režima.
Vaši zakoni o radu su donošeni, takođe želim da podsetim javnost pre svega, glasanjem iz Soluna.
Sećate se, tada poslanik, gospodin Novaković, tada gradonačelnik Novog Sada, nije bio u sali, bio je u Solunu i glasao je za Zakon o radu, odnosno, bolje reći, taj zakon o radu, koji ste primenjivali, nikada nije pravno donet, niti je mogao da stupi na snagu. Ovaj aktuelni Zakon o radu nije značajno bolji od onog prethodnog. Ovaj Zakon o radu, sada aktuelni, apsolutno ne vodi računa o zaposlenima, o radnicima.
Podsećam takođe javnost Srbije da na osnovu ovog zakona poslodavac nema obavezu, recimo, da isplaćuje prekovremeni rad. Zakon mu je ostavio na volju da li će to da radi ili neće. Sad mi vi recite koji je to poslodavac koji će da isplaćuje bilo kakvu naknadu ako ga zakon na to ne obavezuje, koji će to poslodavac da se ponaša kao socijalna ustanova prema zaposlenima. Naravno da takvih nema i to najbolje znaju građani Srbije. Takođe, na osnovu ovog zakona ne postoji obaveza, recimo, da ako zaposleni koji je dobio otkaz pravosnažnom sudskom presudom bude vraćen na posao, poslodavac nema obavezu da ga vrati na posao već da mu isplaćivanjem duple zarade, izgubljene, zapravo, zarade za taj period, da ga i dalje ostavi bez posla.
Faktički, sudska presuda ne znači ništa. Taj zaposleni, bivši zaposleni koji je dobio otkaz, ako tuži poslodavca, odnosno firmu koja mu je dala otkaz i ako pravosnažno bude vraćen na posao, od toga papira nema ništa, jer je zakon rekao da poslodavac nije u obavezi da ga vrati na posao.
Ovaj zakon, takođe, ne obavezuje ni na zaključivanje kolektivnih ugovora. U tom smislu je, možda u jednom delu, predlog kolege Petronijevića u ovom momentu, odnosno prema ovom zakonu nemoguć. Mada je amandman dobar i treba da se vodi računa o tome da, kada se raspravlja o jednom amandmanu, bez obzira što on nema potporu u nekim drugim zakonima, da ako se odluči skupštinska većina da glasa za ovaj amandman, naravno da to podrazumeva i menjanje nekih drugih zakona koji su u bliskoj vezi sa ovim amandmanom, odnosno sa ovim amandmanskim rešenjem.
Podsećam vas, takođe, a javnost, pre svega, da kada smo donosili taj Zakon o radu, koji je veoma loš zakon za zaposlene, da je Boris Tadić tada pokušao da napravi jedan, žargonsku rečeno, gaf, pa je kao vratio taj zakon Narodnoj skupštini, nije hteo da ga potpiše, zato što taj zakon nije dobar za zaposlene, ali smo dva ili tri dana nakon toga u ovom parlamentu ponovo glasali o tom tekstu zakona, potpuno istom, identičnom, ni jedna zapeta nije promenjena i Boris Tadić je tada taj zakon potpisao.
Hteo je samo da skrene pažnju građanima Srbije da on vodi kao računa o zaposlenima, ali potpisivanjem ovog zakona o radu je zapravo pokazao da je on običan licemer i da u suštini ne misli ništa dobro zaposlenima u Srbiji, već da podržava zakone koji se donose za poslodavce, i to za poslodavce koji to postaju nakon privatizacije.
U obrazloženju vlade zašto se ne prihvata amandman kolege Milisava Petronijevića, kaže se, između ostalog, ''amandman se ne prihvata zato što je rešavanje pitanja zaposlenih uređeno kroz socijalni program koji čini sastavni deo ugovora o prodaji kapitala, odnosno imovine'', i da ne čitam dalje, gospodine ministre, dame i gospodo poslanici, svi znamo šta znače ovi socijalni programi.
Svi znamo koliko je građana Srbije ojađeno ovim socijalnim programima, svi znamo koliko je ljudi sa 50 ili neku godinu više života ostalo bez posla na osnovu tog socijalnog programa, dobili po dve-tri ili pet hiljada evra, potrošili ih za dve-tri ili pet godina i sada imaju pet ili šest godina do penzije i ti ljudi bukvalno nemaju od čega da žive.
Niko neće da ih zaposli od ovih novih poslodavaca, zato što njima nisu potrebni ljudi sa iskustvom, koji bi zaista mogli da doprinesu razvoju proizvodnje u firmama koje su kupili, neće da ih zaposle, zato što se uglavnom te firme kupuju zbog lokacije, kupuju se budzašto, pa onda na tim lokacijama kada protekne rok iz ugovora od dve godine, gde su u obavezi da poštuju ti novi poslodavci obavezu iz ugovora da za dve godine ništa ne menjaju u firmi, da ne otpuštaju zaposlene koji su ostali, a koji nisu po socijalnom programu već su napustili firmu.
Kada prođu dve godine, šta se onda dešava: za te dve godine poslodavci zaista to poštuju u smislu što zaposlenima isplaćuju neke minimalne zarade, što se faktički ništa ne radi u tim firmama i kada prođu dve godine, pošto su to uglavnom dobre lokacije, umesto neke fabrike niču hoteli, niče ono što je profitabilno za novog poslodavca i tu nema ni reči o socijalnom programu koji zaista na pravičan način i trajno rešava pitanja i probleme ljudi koji ostaju bez posla.
Dalje, kaže obrazloženje vlade - prihvatanje predloženog amandmana značilo bi, zamislite, nepotrebno dopunjavanje postojećih normi u jednom delu, a u drugom bi otvorilo brojne mogućnosti za raskide ugovora zbog bilo kakvih povreda kolektivnog ugovora ili ugovora o radu, pa čak i minornih, što bi stvorilo pravnu nesigurnost i u konačnom ishodu dovelo do pogoršanja zaposlenih u preduzećima u kojima bi ugovori sa tih, minornih, razloga eventualno bili raskinuti.
Ovo obrazloženje, gospodine ministre, ako vi stojite iza njega, ako ste pročitali obrazloženje Vlade je zaista vređanje inteligencije i narodnih poslanika i građana Srbije. Kako možete da kažete da bi prihvatanje amandmana, najpre, značilo nepotrebno dopunjavanje postojećih normi u jednom delu. Šta to znači nepotrebno dopunjavanje?
Da li ovo dopunjavanje ima smisla ili nema smisla? Nema potrebnog i nepotrebnog dopunjavanja.
Mi podržavamo ovaj amandman i mislimo da je neophodno da se na ovaj način ovaj član dopuni.
Još gore je ovo što ste rekli da bi prihvatanjem ovog amandmana otvorilo brojne mogućnosti za raskide ugovora zbog bilo kakvih povreda kolektivnog ugovora. Koga vi štitite, gospodine ministre?
U čemu je problem da dođe do raskida tih ugovora, ako se zaista novi vlasnici ne pridržavaju ugovora i ako se ne pridržavaju zakona? Valjda država Srbija treba da štiti sve građane Srbije, a ne samo ovaj mali procenat onih koji su dovoljno bogati da mogu da kupuju preduzeća.
Naravno, nemamo mi ništa protiv ljudi koji su bogati, ništa protiv onih koji učestvuju u privatizaciji, ni protiv onih koji postaju u privatizaciji vlasnici firmi, ali imamo protiv onih koji ne poštuju prava zaposlenih, jer nažalost, ako to ne rade novi vlasnici i ako se država ogluši o to, onda veliki broj zaposlenih, koji su bivši zaposleni, ostaju bez sredstava za život.
Niti sindikati funkcionišu na način kako bi trebalo da funkcionišu, da zaštite prava tih ljudi. Vlada, to je očito iz vašeg obrazloženja, nema nameru to da uradi. Znate, ne možete vi da se, ovde ste malopre rekli kako ste vi poništili veliki broj otkako ste vi na čelu tog ministarstva, veliki broj ugovora o privatizaciji. Šta ste uradili sa Ju-es-stilom, šta ste uradili sa cementarama? Kažite narodnim poslanicima i javnosti Srbije koje ste ugovore i zbog čega poništili, gospodine ministre.
Govorili ste o saradnji sa reprezentativnim sindikatima. Mi vam ne verujemo kada kažete da ste bilo šta uradili u dogovoru sa reprezentativnim sindikatima iz dva razloga. Prvi je, što nikada nije utvrđeno šta su to reprezentativni sindikati i ko to ocenjuje. Drugi je, ova velika laž kojom ste u svrhu predizborne kampanje pokušali da upotrebite, a odnosi se na besplatne akcije.
Obavestili ste sa ovog mesta narodne poslanike, pa i građane Srbije, da ste ovaj predlog zakona o tzv. besplatnim akcijama napravili u dogovoru sa reprezentativnim sindikatima i samo dan posle toga imali ste sve sindikate, odnosno predstavnike tih reprezentativnih sindikata ispred Vlade Srbije, i oni su obavestili javnost Srbije da je Vlada obmanula zaposlene, da je obmanula građane Srbije, da je Vlada Republike Srbije, po ko zna koji put, slagala građane Srbije, ali o tome ćemo kada budemo govorili u pojedinostima o ovom zakonu koji je sledeći na dnevnom redu. Hvala.
Hvala lepo, gospodine Albijaniću. Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se na osnovu čl. 225. i 226. Poslovnika Narodne skupštine.
Gospodine Albijaniću, malopre ste, ovo se ne odnosi na ove članove, jednom od kolega rekli da ne mogu poslanici da se javljaju po osnovu ova dva člana dok se ne završi rasprava koja je u toku, što je protivposlovničko i neko vaše proizvoljno tumačenje i toplo vam preporučujem da se na taj način više ne igrate Poslovnikom.
Htela sam da pitam predsednika parlamenta, koji je trenutno odsutan, ali svejedno, svi narodni poslanici znaju, a ovo moje obraćanje je pre svega zbog javnosti, zbog građana Srbije, za danas u 12,00 časova je bilo zakazano glasanje o zakonu o budžetu.
Isto tako, kada smo raspravljali o amandmanima na zakon o budžetu, više puta ste vi i ostali predsedavajući upozoravali narodne poslanike da ne treba da se govori po Poslovniku, već da govorimo isključivo o amandmanima, jer ste negde jako žurili, trebalo je da se donese zakon o budžetu, u skladu sa Zakonom o budžetskom sistemu, do 15. decembra.
Niste nikad dali, ni vi ni resorni ministar gospodin Cvetković, koji je bio tu, niste dali obrazloženje zašto to nije urađeno do 15. decembra.
Nismo vas pitali, ali pitanje koje danas postavljamo je sledeće - zašto se danas u 12,00 časova nije glasalo o zakonu o budžetu, zašto je taj rok pomeren na 13,00 časova, zašto predsednik parlamenta nije utvrdio da li ima kvorum ili ne, jer je na ovoj tabli stajalo da je 118 narodnih poslanika u sali? Kakvi se dogovori prave, kakvi se dilovi prave? Zašto dozvoljavate, gospodine Albijaniću, da vam Boris Tadić upravlja i donošenjem budžeta i donošenjem svih propisa?
Ništa nije smešno, gospodine Stanimiroviću, žalosno je. Vi se možda smejete od sreće što vi faktički više nemate Vladu, jer u svakoj normalnoj zemlji, ako se ne izglasa budžet, nema više Vlade. Jedino u državi Srbiji, da bi se sačuvale fotelje, može sve i svašta, i mimo zakona, i mimo Poslovnika i mimo Ustava.
Pitanje za gospodina Dulića - zašto se danas nije glasalo o zakonu o budžetu? Rasprava je završena, zakazao je dan i čas za glasanje i nije rekao zbog čega je to odloženo, niti na koji rok je odloženo.
Da li će to glasati Skupština u ovom sazivu ili u nekom novom, očekujemo odgovor od predsednika parlamenta?
Najpre želim da svim pravoslavnim vernicima koji slave Svetog Nikolu svim srcem čestitam krsnu slavu. Dabogda da svi oni koji su morali da napuste svoja ognjišta dogodine slavsku sveću pale u svojim kućama.       
Sada bih rekla nešto o amandmanu kolege Radiše Ilića, koji je predložio da se član 14. Predloga zakona o budžetu briše. Čuli ste već da se član 14. odnosi na sredstva Nacionalnog investicionog plana. Čuli ste i jedan primer (da nije tragičan, bio bi smešan) kako su se sredstva Nacionalnog investicionog plana delila, kako se dele i dan-danas.
Radi boljeg razumevanja onih koji nas prate i kolega poslanika koji možda nisu pročitali budžet, ja ću da pročitam.
Član 14. je sadržan skoro na celoj stranici, a ja ću pročitati dva stava koja su vrlo bitna za razumevanje ovog člana i našeg amandmana. Stav 2. kaže: "Na predlog Kancelarije za Nacionalni investicioni plan, Vlada će uredbom urediti postupak po kome se biraju projekti za Nacionalni investicioni plan i postupak po kome se Nacionalni investicioni plan sprovodi." Dalje, u stavu 4. se kaže: "Aktom Vlade iz stava 3. ovog člana deo sredstava raspoređen u okviru razdela 3 - Vlada, glava 3.12 - Kancelarija za Nacionalni investicioni plan, može se raspodeliti, odnosno preneti drugom direktnom budžetskom korisniku za realizaciju projekata Nacionalnog investicionog plana iz nadležnosti tog budžetskog korisnika."
Srpska radikalna stranka misli da je, u najmanju ruku, neozbiljno bilo kom pojedincu ostaviti mogućnost da raspolaže tolikim sredstvima koja se predviđaju NIP-om. Podsećam da je onaj ko vedri i oblači i ko raspolaže tim parama Dragan Đilas, ministar koji u narodu nije poznat baš kao pošten građanin; mislim na razne mahinacije vezane za poslovanje njegovih firmi, za njegovo diskutabilno stečeno bogatstvo. Mi smo već ranije govorili da je dati Draganu Đilasu da raspolaže državnim parama isto kao pustiti zeca da čuva kupus.
Kada mi srpski radikali govorimo o Predlogu zakona o budžetu, ne govorimo to i ne podnosimo amandmane ni zbog Mlađana Dinkića, ni zbog Dragana Đilasa, mi to samo ilustrujemo primerima radi boljeg razumevanja. Svi naši amandmani su principijelne prirode. Mi ne želimo da ijedan ministar i da ijedna vlada može uredbama da raspolaže ovolikim sredstvima i da to bude na neki način državna tajna.
Ja sam vam i juče govorila šta znače uredbe Vlade Republike Srbije. One se objavljuju u „Službenom glasniku“ i to jeste obezbeđivanje javnosti, ali „Službeni glasnik“ je glasilo koje koriste isključivo pravnici u svom poslu i to nije način na koji veliki broj građana, odnosno svi zainteresovani građani mogu da se upoznaju sa trošenjem njihovih sredstava. Zato mislimo da bi bilo dobro da je Vlada prihvatila ovaj amandman. Preporučujem, naravno, kolegama poslanicima da to urade u danu za glasanje.
Sada ću još jednim primerom da vam pokažem zašto ne verujemo Vladi Republike Srbije, zašto ne verujemo Draganu Đilasu, zaduženom, gospodine ministre, za sredstva iz NIP-a, zašto sumnjamo u sve ono što Vlada radi, rekla bih, iza zatvorenih vrata, daleko od očiju Skupštine. Najnormalnije je upravo ono što smo predložili u obrazloženju - da je neophodno doneti zakon kojim će se regulisati postupak po kome će se finansirati, birati i sprovoditi projekti od nacionalnog značaja.
Ova materija, kao što piše u obrazloženju ovog amandmana, ne može i ne sme da se reguliše uredbama. Zato postoje zakoni.
Znate, mnogo je veća odgovornost onoga ko se ogreši o zakon, nego onoga ko se ogreši o uredbu. Naravno, postoji odgovornost i onoga ko se ogreši o uredbu, ali taj će pokušati da se snađe na taj način što će da objasni da nije imao zakonsku obavezu. Mi zato insistiramo da to bude regulisano zakonom, da se ne dešavaju situacije kao što je ona o kojoj sam takođe ovde jedanput govorila, a to je da sam na graničnom prelazu između Republike Srbije i Republike Srpske na jednoj livadi gde nema reke videla tablu gde piše – ovaj most finansiran je sredstvima investicionog plana. Dakle, zaista ima mnogo tragično-smešnih situacija, šta radite, kako obmanjujete građane Srbije, kako trošite pare.
Pretpostavljam da ste svi već stigli da pogledate dnevne novine "Pravda". Gledajte, Šutanovac dobio vilu, tako piše. "Ministarstvo odbrane završava sa renoviranjem vile u kojoj će stanovati ministar Dragan Šutanovac. Radovi traju od septembra meseca...". Naravno, ne čitam sve, nego samo ono što je najinteresantnije. "Vila se nalazi u Ulici Jevrema Grujića. Na renoviranje rezidencije do sada je potrošeno oko 100 hiljada evra. Ugrađeni su američki plakari, cela vila opremljena je luksuznim nameštajem, zadivljeni onim što su videli u budućem domu ministra naši sagovornici kažu "Pravdi". Kažu, Šutanovac će dobiti četiri velika plazma televizora." Ne znam da li će dobiti ili će preneti one što je dobio od firme braće Brašnjević, pa je po tome dobio nadimak Šuki plazma ili su ovo neki novi. "Kao posebno luksuzne i najlepše komade nameštaja izdvojio bih, kaže sagovornik "Pravde", lustere; svaki je koštao, zamislite, po tri hiljade evra. Ispred vile je već postavljeno obezbeđenje u civilu, sede u "mercedesu" ispred rezidencije ministra vojnog, policijska kućica i prilaze, kažu reporteri "Pravde", i kažu – zabranjeno je fotografisanje, ne samo zbog Šutanovca, već zbog komšiluka." To je komentar "Pravde".
Komšiluk je, dame i gospodo, ona čuvena zgrada u Ulici Jevrema Grujića o kojoj smo mnogo govorili i o kojoj ćemo još da govorimo. To je ona vila u kojoj se saslušavaju časni i čestiti građani Srbije, koji se na sve moguće načine pokušavaju naterati, uceniti, ubediti da budu lažni svedoci protiv dr Vojislava Šešelja u haškom procesu.
Zašto sam ovo povezala sa amandmanom gospodina Radiše Ilića? Zato što, pitam vas, ministre... Vi ste juče rekli da ne znate odgovore na sva ova pitanja, ja vam to ne zameram, niste vi svemogući, vi ste dobili predloge od vaših kolega ministara, nego zameram ostalim vašim kolegama što nisu tu da nam oni odgovore na pitanja.
Dakle, pitam Dragana Đilasa i molim neka se ovo evidentira kao poslaničko pitanje, da li je on izdvojio iz NIP-a sredstva za ovo bezobrazno i bahato luksuziranje Dragana Šutanovca u vili u Ulici Jevrema Grujića koju, kako piše "Pravda", Ministarstvo odbrane završava, odnosno završava renoviranje koje je započeto u septembru?
Dame i gospodo narodni poslanici, čuli ste obrazloženje kolege Srete Perića vezano za amandman koji je kolega Zoran Krasić podneo na član 17, odnosno kojim je predložio da se član 17. Predloga zakona o budžetu Republike Srbije za 2008. godinu briše.
Najpre ću da citiram dva stava člana 17. da bi bilo jasnije zapravo o čemu se ovde radi i zbog čega mi u Srpskoj radikalnoj stranci mislimo da ovaj član mora da se briše. U prvom stavu se kaže: "Ministar nadležan za poslove pravde nadležan je za davanje naloga za prenos sredstava koja se ostvare po osnovu naplate sudskih taksi na evidencione račune pravosudnih organa, kao i za prenos sredstava koja se ostvare po osnovu sudskih taksi sa računa budžeta na podračune pravosudnih organa." U poslednjem stavu kažete: "Ministarstvo nadležno za poslove pravde vrši nadzor nad trošenjem sredstava iz razdela 5 - Pravosudni organi, ako zakonom ili drugim propisom nije drugačije određeno."
Brisanje ovog člana je predviđeno zato što je neprihvatljivo da izvršna vlast preko izvršavanja budžeta može na bilo koji način da utiče na sudsku vlast i da platama ucenjuje zaposlene u pravosuđu.
Vi ste u obrazloženju rekli da ne prihvatate amandman iz razloga što izvršna vlast preko izvršavanja budžeta ne utiče na sudsku vlast, pa kažete: "Naime, predloženi član je u potpunosti u skladu sa članom 10. Zakona o budžetskom sistemu, jer su inače i sredstva za pravosudne organe utvrđena posebnim delom budžeta, koji obuhvata finansijske planove svih direktnih korisnika budžetskih sredstava, a prema tome i pravosudnih organa, shodno principu podele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Članom 17. Predlogom zakona je regulisano tehničko pitanje prenosa sredstava u skladu sa odobrenim aproprijacijama na podračune preko 500 pravosudnih organa, i to na način da je nadležnost za izdavanje naloga za ovaj prenos data ministru pravde, dok je izdavanje naloga za trošenje ovih sredstava u nadležnosti budžetskog korisnika tj. samog pravosudnog organa."
Dakle, vaše obrazloženje, gospodine ministre, ili obrazloženje Vlade Republike Srbije, ne odgovara suštini onoga zbog čega smo mi podneli amandman i vi zapravo niste objasnili zašto ovaj amandman kolege Zorana Krasića nije prihvaćen. To što je vaše predloženo rešenje u skladu sa članom 10. Zakona o budžetskom sistemu, naravno, nema nikakve veze sa našim amandmanom. Govorili smo danas o tome šta znači da li je neki član ovog Predloga zakona o budžetu u skladu sa Zakonom o budžetskom sistemu, i to je potpuno nebitno. Ja moram još jednostavnije od kolege Martinovića, koji je danas o tome govorio, da objasnim, pre svega zbog javnosti; volim da me građani Srbije razumeju, dakle, ne samo pravnici. Stručno se apsolutno slažem sa kolegom Martinovićem, ali ako mi podnesemo amandman na ovaj predlog budžeta, na bilo koji član koji je, kako vi kažete, u skladu sa Zakonom o budžetskom sistemu i ako vi u Vladi procenite da je naš amandman dobar i prihvatite taj amandman, ili ga prihvate narodni poslanici, onda je potpuno normalno da to podrazumeva da mora da se menja i Zakon o budžetskom sistemu. To i jeste naš cilj.
Dakle, mi tvrdimo sedam godina da vi dosovci donosite zakone koji su štetni i loši za građane Srbije. Mi kroz svaki zakon pokušavamo da vam skrenemo pažnju amandmanima da taj zakon nije dobar, ali nije dobar ni onaj na koji se ovaj predloženi na ovaj ili onaj način naslanja, nadovezuje, dopunjuje ga itd. To upravo jeste suština delovanja poslaničke grupe SRS.
Vi raspolažete, po ovom predlogu budžeta, gospodine Cvetkoviću, sa osam milijardi evra narodnih para i sa još više od milijardu evra za koje nameravate da zadužite građane Srbije. Vi ovde ne umete narodnim poslanicima da odgovorite ni na jedno postavljeno pitanje. Opet ponavljam, ne zameram ja vama, jer vi ne možete da znate odgovor na svako od ovih pitanja, ali ubeđena sam da bi na ovo pitanje o kojem sada želim da govorim znao da odgovori ministar Dušan Petrović. Onda biste i vi, ako ste saglasni sa ovim odgovorom Vlade ili ako ste ga uopšte pročitali, razumeli da smo mi u pravu kada tvrdimo da izvršna vlast preko izvršavanja budžeta ucenjuje sudsku vlast. To nam se desilo pre svega nekoliko dana, ne znam, petnaestak dana, koliko je prošlo od kada su zaposleni u sudskoj upravi štrajkovali zbog malih plata.
Šta je tada bilo? Da li je tačno da je tada Tadićev ministar Dušan Petrović izašao pred te zaposlene koji su štrajkovali i rekao da mogu dobiti veće plate ako njih 2000 napusti pravosuđe, odnosno ako daju otkaze? S druge strane, obećava da će da zaposli 2300 ljudi u pravosuđu. Zar to nije ucena? Zar to nije najbolji primer kako izvršna vlast utiče i pokušava da utiče na zaposlene u pravosuđu? I šta će ljudi, preti im se otkazom, onda kažu - bolje i plata od 12.000 dinara nego otkaz.
Vi na taj način vršite pritisak, gospodine Cvetkoviću, na sve sfere života u Srbiji. To je zaista nedopustivo. Nedopustivo je da vi objašnjavate nama, kao da smo mi debili pa ne razumemo ono što pišemo i o čemu vam ovde govorimo, i vi nas ubeđujete da nije tačno da vi vršite uticaj.
Pa vi, gospodine Cvetkoviću, vi iz Demokratske stranke, od Đinđića do Tadića, sedam godina lažete građane Srbije da ćete doneti pravosudni budžet. To je ono za šta se zalaže SRS. Vi sedam godina pričate da ćete od narednog budžeta imati pravosudni budžet. Gde je pravosudni budžet? Nema ga. Nema ga zato što vama treba da utičete preko plata na onog nesrećnika Vukčevića, specijalnog tužioca za ratne zločine, na ovog Mrdaka, njegovog zamenika. Vama trebaju specijalni sudovi, specijalne sudije. Vi njima određujete duplo i tri puta veće plate nego ostalim časnim i poštenim sudijama koji su verovatno sposobniji od onih koje ste vi proglasili specijalcima u vršenju poslova. Specijalci su zato što obavljaju specijalne zadatke za Karlu del Ponte, za SAD, za NATO, za sve one koji podržavaju Borisa Tadića u ovoj izbornoj kampanji.
Dakle, ne dozvoljavamo vam da obmanjujete građane Srbije. Naš amandman je potpuno u skladu sa stavovima SRS – jedini način da sudska grana vlasti bude apsolutno samostalna u vršenju svog posla jeste da raspolaže budžetom.
Mi imamo na dnevnom redu i zakon o sudskim taksama. Opet povećavate sudske takse. Sudske takse su dostigle takav nivo da se građani ne usuđuju ni da se tuže i sude za nešto gde zaista imaju razloga jer im sudska taksa i sudski troškovi budu skuplji od onog za šta žele da dokažu svoje pravo na sudovima.
Dakle, vi ovo nazivate samo tehničkim poslom Ministarstva pravde. Ne, mi srpski radikali ovo nazivamo direktnim uticajem Demokratske stranke Borisa Tadića i njegovih ministara na deo pravosuđa, na one na koje možete da utičete. To su oni, podsećam vas, što su bili sekretari zemljoradničkih zadruga, pa ste ih postavili za sudije. Nemam ništa protiv sekretara zemljoradničkih zadruga niti protiv zemljoradničkih zadruga, ali neko ko nema iskustva, ni pripravničkog, u sudu ne može biti predsednik suda. Podsećam vas i na one koje ste na istoj sednici Skupštine postavili za sudije, a 10 minuta posle toga za predsednike sudova. E, to su oni na koje vi utičete, gospodine Cvetkoviću, to su oni koji još uvek neće da kažu da je Boris Tadić slagao građane Srbije kada je obećao da će rešiti aferu Bodrum, ali o tome ću povodom nekog drugog amandmana.
Dame i gospodo narodni poslanici, čuli ste od kolega iz SRS-a, ne samo sada, nego godinama unazad, naš principijelni stav kada su u pitanju kojekakve agencije. To je neka DOS-manlijska moda, uvedena od 2000. godine, odnosno početkom 2001. godine. Koji god zakon ste doneli, u svakom zakonu ste formirali poneku agenciju, komisiju. Nikada do sada nismo saznali šta te agencije konkretno rade.
Obistinilo se ono što vam mi pričamo uz svaki zakon, a sada, kada je u pitanju Predlog zakona o budžetu, poseban nam je interes da građane Srbije podsetimo na naše primedbe.
Svaki put kada ste predlagali neku agenciju, mi smo amandmanom tražili da se ona briše, zato što je SRS mišljenja da su agencije paralelni državni organi. Ako vi deo posla, u okviru jednog ministarstva, date jednoj agenciji, drugi deo posla drugoj, trećoj, onda se postavlja jedno potpuno logično pitanje, čemu služe ministarstva?
Formiranjem agencija, ni u jednom ministarstvu nije smanjen broj zaposlenih. Naprotiv, u ministarstvima se svakodnevno zapošljavaju novi ljudi, u agencijama se zapošljavaju novi ljudi, direktori agencija su visoki državni činovnici, funkcioneri, i to su, naravno, uvek zaslužni funkcioneri stranaka na vlasti.
S jedne strane nam pričate kako se zalažete za profesionalnu državu, a ono što stvarno radite jeste stvaranje partijske države. Agencije su vam odličan vid, pokušaj zamagljivanja stvari, da jednoga dana, koji će biti uskoro, kada izgubite vlast na republičkom nivou, ostavite vaše agencije, koje ne rade ništa, osim što primaju velike plate.
Imam potrebu da kažem građanima Srbije da, recimo, Antidoping agencija, kako ste je nazvali, građane Srbije košta 17.066.000 dinara.
Verujte da se građani zgražavaju već danima nad ovim informacijama s kojima ih mi s ovog mesta upoznajemo i na koje ih upozoravamo. Ne žele građani Srbije da finansiraju partijske funkcionere nijedne stranke. O tome je trebalo da vodite računa kada ste uvodili i ovu i ostale agencije.
Ova agencija je formirana Zakonom o sprečavanju dopinga u sportu, 2005. godine. Volela bih, ministre, da je ovde ministar sporta, da nam kaže šta je ta agencija konkretno uradila, šta su zaposleni u agenciji konkretno uradili i šta će da urade s ovih 17.000.000 dinara. Šta su specijalizovane usluge koje koštaju 4.000.000 dinara? Gde će da putuju ovi ljudi za 1.075.000 dinara?
Dakle, tražimo da se i ovaj i svi amandmani ove sadržine prihvate, da se ova sredstva građana Srbije, koja vi razbacujete onako kako vam padne na pamet, usmere tamo gde su zaista potrebna.
Ne znam da li treba da vas podsetim na to koliko građana Srbije živi ispod nivoa siromaštva, koliko dece u Srbiji nema treći obrok, koliko su realno pale penzije, koliko realno padaju plate, bez obzira na to što vi nominalno pričate o nekih 300 i ne znam koliko evra prosečne zarade u Srbiji, koliko vam ljudi svakodnevno štrajkuje, koliko je nezadovoljnih građana u ovoj zemlji. Vas za sve to baš briga, vama je važno da vi lepo udomite vaše kadrove, da im odredite vrlo visoke zarade.
Najbolji primer funkcionisanja agencija može da se vidi kroz Agenciju za privatizaciju, koja je najveće zlo koje je moglo Srbiji da se desi. Kroz Agenciju za privatizaciju prošlo je mnogo kriminalnih i nezakonitih privatizacija. Ministri se kriju iza agencija, agencije se kriju iza ministarstava, pa nam onda izađe ministar za energetiku i kaže – nemojte mene da pitate o poskupljenju struje, za to je zadužena Agencija.
Dakle, ne možete, dame i gospodo iz Vlade Republike Srbije, da varate građane Srbije. Zapravo, možete da pokušavate, ali zato smo mi iz SRS-a ovde da upozoravamo građane Srbije, da upozoravamo vas da prestanete s pljačkom građana Srbije, jer ovaj budžet nije ništa drugo nego pljačka građana Srbije.
Ovaj budžet se puni sredstvima ovog naroda i bilo bi, u najmanju ruku, korektno i pošteno da se sredstvima raspolaže u korist ovog narada i građana Srbije, što vama, apsolutno, nije bilo na umu. Vi ste napravili jedan predlog predizbornog budžeta, ali verujte mi da će vas to koštati. Prate građani Srbije naš rad i sigurna sam, sigurni smo da će i na predsedničkim izborima svim srcem glasati za kandidata SRS-a, zato što znaju da smo mi domaćinska stranka, stranka časnih i poštenih ljudi.
Svi oni koji su iskreno za promene, svi oni koji su iskreno za Kosovo i Metohiju u sastavu Republike Srbije, svi oni koji su protiv korupcije i kriminala u vrhu vlasti, svi oni koji vole sebe, svoju porodicu, svoju Srbiju, svim srcem glasaće za Tomislava Nikolića.
Dame i gospodo poslanici, član 5. razdeo 3, glava 3.4. i funkcija 110 odnosi se na Kancelariju za saradnju sa medijima. Poslanička grupa SRS, u čije ime sam podnela ovaj amandman, smatra da bi Vlada trebalo da bude malo štedljivija a jedan od načina da Vlada malo uštedi jeste i da se Kancelarija za saradnju sa medijima skine sa budžetskih troškova, odnosno da se ovaj član u ovom delu briše.
Smatramo da bi ovaj posao koji obavlja Kancelarija za saradnju sa medijima trebalo da radi Generalni sekretarijat Vlade Republike Srbije i da za to nije potreban nikakav poseban organ pri Vladi, jer se na ovaj način samo uvećavaju troškovi administracije. Šta onda radi Generalni sekretarijat ako postoji i Kancelarija za saradnju sa medijima?
Naravno, da je Srbija u nekim boljim vremenima, odnosno uslovima, da građani Srbije žive bolje i da se Vlada Republike Srbije pobrinula da se otvore nova radna mesta, da se povećaju zarade, da se povećaju penzije, onda verovatno ovakav amandman mi u SRS ne bismo ni predložili. Ali, ako znamo u kakvom stanju se nalazi većina građana Srbije, ako znamo kako se stvarno živi, ne obraćajući pažnju na ono što čujemo od predstavnika vladajuće većine, od predstavnika Vlade koji pričaju o nekim prosečnim zaradama koje zvuče vrlo lepo, samo ne znam koliko građana se uklapa u te prosečne zarade, koji nam stalno pričaju kako je sve divno i krasno, kao da mi ne znamo i kao da ovaj narod ne zna kako živi, koliko teško živi, zaista bi trebalo da se povede računa šta sve plaćaju građani Srbije.
Jer, podsećam građane Srbije da se budžet puni upravo iz sredstava građana Srbije. Onda bi stvarno bilo, u najmanju ruku, umesno od strane Vlade Republike Srbije da vodi računa na koji način će se trošiti sredstva koja se uzimaju od građana Republike Srbije. Ne treba građanima... Pitajte građane Srbije šta im znači vladina Kancelarija za saradnju sa medijima, da li im to treba. Verujte da će ogromna većina reći da im to ne treba, da nisu spremni da za potrebe te kancelarije izdvajaju sredstva.
I sad, da se ne misli da je ovo samo nekakav hir, ja ću detaljno da vam kažem šta je predviđeno i koliko je ukupno sredstava predviđeno za tu Kancelariju za saradnju sa medijima. Predviđeno je 76.152.000 dinara. Verujte, to nije malo. Kada biste usvojili ovaj amandman i ostale amandmane SRS, onda biste, verujte, ministre, i vi i Vlada imali mnogo manje problema i sa zaposlenima u prosveti, sa poljoprivrednicima, sa zaposlenima u sudskoj upravi, jer sva ova sredstva za ove budžetske korisnike za koje predviđamo da se skinu sa budžeta i dalje bi ostala u budžetu i bila bi podeljena tamo gde mi mislimo da je to mnogo potrebnije i neophodnije. Onda ne biste morali da potcenjujete, recimo, prosvetne radnike, da im kažete da im povećavate platu za 2%, ili radnike u opštinskim, odnosno sudskim upravama.
Da ste vodili računa i da ste se domaćinski ponašali, da niste pravili predizborni budžet, onda biste svakako uz ove naše amandmane imali jedan budžet kojim bi većina građana u Srbiji bila koliko-toliko zadovoljna. Ovaj budžet koji ćete vi usvojiti je toliko loš i samo predstavlja guranje ruku građanima u džep, a ništa građani od toga dobro videti neće, naravno, osim onih koji su na visokim državnim funkcijama, jer se i oni odavde finansiraju.
Dakle, predviđeno je da Kancelarija za saradnju sa medijima za plate, dodatke i naknade zaposlenih potroši 35.621.000. Socijalni doprinosi na teret poslodavca – 6.411.000; to je zakonska obaveza. Za socijalna davanja zaposlenima – 700.000 dinara. To zaista nismo razumeli, koja su to socijalna davanja zaposlenima u Kancelariji za saradnju sa medijima. Baš bih volela, ministre, da nam objasnite koja vrsta, i kome ćete davati ta socijalna davanja u ovoj Kancelariji za saradnju s medijima Vlade Republike Srbije. Naknade troškova za zaposlene, tu je predviđen jedan milion. Stalni troškovi – 4,5 miliona dinara. Sad, interesantno je, troškovi putovanja – 3.510.000. Gde će da vam putuju zaposleni iz Kancelarije za saradnju s medijima? Ko putuje? Da li prate predsednika Vlade na svim putovanjima, da li prate i vas, ministre? Zašto ste predvideli ovoliko sredstava za ta putovanja? Zaista bih vas molila, ministre, da nam na sva ova pitanja odgovorite.
Pored toga što za Kancelariju za saradnju s medijima imate predviđena određena sredstva za rad zaposlenih, vi ste u budžetu predvideli usluge po ugovoru za 20.650.000 dinara. Ovo je takođe nama u SRS potpuno nejasno i tražimo, ministre, da nam odgovorite i na ovo pitanje, odnosno da nam tačno kažete koje su to usluge po ugovoru Kancelarije za saradnju sa medijima i za šta to treba da se plati 20.650.000 dinara? Tekuće popravke i održavanje su 250.000, materijal 2,5 miliona dinara, mašine i oprema milion dinara. Izvori finansiranja su isključivo iz budžeta i to je, kao što sam rekla, ukupno 76.152.000 dinara.
Vlada nije prihvatila ovaj amandman, a u obrazloženju Vlada kaže – amandman se ne prihvata iz razloga što se predlaže brisanje svih sredstava opredeljenih za Kancelariju za saradnju sa medijima, koja je osnovana Uredbom o osnivanju Kancelarije za saradnju sa medijima. Pa, gospodine ministre i gospodo iz Vlade, Uredba Vlade Republike Srbije iz 2005. godine kojom je osnovana Kancelarija za saradnju sa medijima nije sveto pismo. Vi prihvatite ovaj amandman i to znači automatski da ni ta uredba više ne može da ima pravnu snagu, jer ne bi postojala ni ta kancelarija za saradnju.
Kažete da ne prihvatate amandman jer smo mi tražili brisanje svih sredstava. Da, tražili smo brisanje svih sredstava, odnosno tražili smo ukidanje Kancelarije za saradnju sa medijima kao potpuno nepotrebne uz, ponavljam, obrazloženje da taj posao može i treba da radi Generalni sekretarijat Vlade.
Dalje kažete – a na osnovu člana 31. stav 1. Zakona o Vladi, kao služba Vlade i, samim tim, ova služba je budžetski korisnik za čiji rad se sredstva obezbeđuju u budžetu Republike Srbije. Pa vi ste nama objasnili nešto što mi znamo, ali mi hoćemo da to ne bude tako. A to što ste ovde nabrojali i ovu uredbu koja je doneta na osnovu člana 31. Zakona o Vladi, u tom članu 31. ne stoji da mora da se donese uredba koja predviđa Kancelariju za saradnju sa medijima, već je to jedna opšta odredba koja određuje nadležnosti Vlade Republike Srbije.
Dakle, obrazloženje vam je neuverljivo. Napisali ste ga eto tek toliko da biste nešto napisali, da biste nam objasnili, ako neko to pročita, kako je, bože, Kancelarija za saradnju sa medijima osnovana uredbom Vlade Republike Srbije. Znate, vi ste, gospodine ministre, vi iz DOS-a ste u kampanji 2000. godine rušili vlast između ostalog zbog toga što se mnogo, kako ste vi tvrdili, upravljalo uredbama, a ova Vlada Republike Srbije, kao i ona prethodna, većinu poslova, nažalost, obavlja uredbama i onda je to način da građani Srbije uglavnom ne budu upoznati sa tim činjenicama. Uredbe se, to je tačno, objavljuju u "Službenom glasniku", a "Službeni glasnik" čitaju pravnici kojima je to potrebno za obavljanje svakodnevnog posla i tu se završava javnost rada Vlade Republike Srbije.
Dakle, još jedanput, ministre, predlažem vam da usvojite i ovaj amandman, da usvojite sve amandmane Srpske radikalne stranke. Videli ste da su amandmani, ako ste ih gledali, naravno, pisani vrlo ozbiljno, da smo apsolutno poštovali način na koji se pišu amandmani na budžet, da smo za svaku stavku koju smo tražili da se briše predvideli da se ta sredstva usmere na neke druge stavke koje su, po nama, potrebnije. To je, pre svega, poljoprivreda, koju ste potpuno zanemarili u ovom predlogu budžeta, gospodine ministre. Zato smo govorili u načelnoj raspravi, a i danas, da je nedovoljno samo vaše prisustvo ovde.
Razumemo da niste u stanju da odgovorite na svako od ovih pitanja. Bez obzira što obavljate funkciju ministra finansija, ipak je ovde trebalo da budu svi ministri da bi mogli da odgovore, jer su oni vama davali predloge iz svojih ministarstava, pa ste vi na osnovu toga, odnosno vaše službe su formirale tekst ovog budžeta.
Ako niste u stanju da odgovorite na pitanja koja sam vam postavila, ja vas najlepše molim da se informišete u toku trajanja ove rasprave, jer zaista nam je vrlo interesantno za šta su ova sredstva namenjena. Nisu to mala sredstva, gospodine ministre. Zašto će Kancelarija za saradnju s medijima zaključivati ove ugovore za vršenje nekih usluga? Zašto će i ko će putovati iz te kancelarije? Dakle, to bi bilo ono što očekujem od vas, s obzirom na vaše obrazloženje zašto ne prihvatate amandman. Hteli ste otprilike da kažete da možda može nešto iz ovog razdela da se briše, ali da ipak ostane Kancelarija za saradnju s medijima, jer to je suština vašeg odgovora. Onda nam objasnite bar ove najkritičnije delove ovog člana, odnosno ovog razdela o kojem sam sada govorila.
Ukoliko ministar ne prihvati, a ubeđena sam da neće, pošto je poprilično nezainteresovan, i to je očigledno, za rad ovog parlamenta... Iako sedite tu uredno, ministre, ne učestvujete u radu. Nije dovoljno samo da sedite, treba da pokažete da znate šta piše u ovom budžetu, da znate da odgovorite na svako pitanje narodnog poslanika. S obzirom na to da vi to nećete, onda ja narodnim poslanicima ovog parlamenta predlažem da u danu za glasanje svim srcem glasaju za ovaj amandman.
Dame i gospodo narodni poslanici, amandman kolege Jadranka Vukovića predviđa da se Kancelarija Nacionalnog saveta za saradnju sa Međunarodnim tribunalom za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije do 1991. godine briše iz budžeta Republike Srbije, odnosno da Republika Srbija i građani Srbije više nemaju obavezu da finansiraju ovu kancelariju, takozvanu Kancelariju Nacionalnog saveta.
Smatramo da građani Srbije ne treba o svom trošku da ispunjavaju zahteve Karle del Ponte, jer je ova kancelarija apsolutno u službi Haškog tužilaštva, do sada Karle del Ponte, kao što su u službi Haškog tužilaštva i ovaj naš tzv. Specijalni sud i Specijalno tužilaštvo za ratne zločine. Vlada je predvidela da se za ovu kancelariju potroši ukupno 53.404.000 dinara. Tu imamo 9.288.000 za plate, 1.672.000 za socijalne doprinose na teret poslodavca, socijalna davanja zaposlenima - 300.000, naknada troškova za zaposlene - 200.000, stalni troškovi - 1.000.000, troškovi putovanja - 3.500.000 dinara.
E, sad, ovo je pitanje - šta se podrazumeva pod ovim troškovima putovanja, koga sve Vlada Republike Srbije, odnosno koga sve građani Republike Srbije finansiraju preko ove kancelarije Nacionalnog saveta? Da li ste vi iz Vlade, odnosno Kancelarije Nacionalnog saveta ovim sredstvima finansirali i haške istražitelje koji su vršljali po Srbiji, koji to još uvek rade? Da li ste finansirali dolaske i Karle del Ponte, i Kristine Dal i svih onih zlikovaca koji dolaze da zastrašuju građane Srbije, da pokušaju na sve moguće načine da pronađu lažne svedoke protiv dr Vojislava Šešelja?
Ovih dana je to aktuelno i već mesecima unazad; podsetiću, pre svega radi javnosti Srbije, da je tim koji pomaže u pripremi odbrane dr Vojislava Šešelja došao do podataka da su istražitelji Haškog tribunala pokušali da na raznorazne načine dođu do lažnih svedoka protiv Vojislava Šešelja. Bilo je tu i ucena i nuđenja novca, nuđenja preseljenja, zaštite i preseljenja u treće zemlje, zaštite porodica itd. Sve je to, naravno, iziskivalo značajne troškove. Sigurni smo da građani Srbije ne bi prihvatili da finansiraju takvu vrstu rada haških istražitelja i ovih u Srbiji koji im stoje na raspolaganju i koji im pomažu u pronalaženju tih lažnih svedoka.
Tim koji pomaže pripremu odbrane dr Vojislava Šešelja je došao do podataka i mi imamo 34 overene izjave ljudi i građana Srbije koje je Haški tribunal na raznorazne načine pokušao da "ubedi", odnosno da prisili da budu lažni svedoci protiv dr Vojislava Šešelja. Doktor Vojislav Šešelj je zbog toga protiv Haškog tužilaštva podneo krivičnu prijavu i, naravno, dobio je jedan nebulozan odgovor da će se po toj krivičnoj prijavi raspravljati tek nakon što bude završen haški proces protiv dr Vojislava Šešelja.
Mi smo, naravno, ubeđeni da ni taj proces neće još dugo trajati, iako je prošlo pet godina pre početka suđenja Vojislavu Šešelju i tih pet godina nikada niko ničim ne može da nadoknadi zato što sud nije, tzv. Haški sud, poštovao princip efikasnosti u slučaju protiv našeg predsednika.
Kada je Vojislav Šešelj objavio svoju knjigu o instrumentalizaciji lažnih haških svedoka u Srbiju je došla lično Kristina Dal i pokušala, zajedno sa ovim Vučkovićem i njegovim zamenicima, to je ovaj tzv. specijalni tužilac za ratne zločine, ponovo da dođe do tih ljudi i da ih ubedi da se pojave, da se slikaju; čak su vodili televiziju B92 u Mali Zvornik da tamo nađu ljude sa kojima su ranije razgovarali, da ih ubedi da moraju da dođu da svedoče protiv Vojislava Šešelja.
Zašto sve ovo govorim? Zato što je država Srbija zauzela vrlo loš stav kada je u pitanju tzv. saradnja sa Haškim tribunalom. Kažem tzv. zato što nadležni organi u državi Srbiji ne sarađuju sa Haškim tribunalom, već ispunjavaju želje i zahteve, pre svega, Karle del Ponte.
Znate, priča se po Beogradu da ste vodili Karlu del Ponte u eminentne restorane na neke ekskluzivne večere i ručkove, pa vas pitam da li je i to plaćeno iz budžeta, da li su i to plaćali građani Srbije i da li ste pitali građane Srbije da li oni žele svojim novcem da čašćavaju prepelicama, i ne znam kakvom još divljači, Karlu del Ponte.
Mi smo sigurni da građani Srbije to ne žele, a mi ovde predstavljamo građane Srbije i zato smo predložili ovaj amandman.
Kolega Jadranko Vuković je u obrazloženju napisao da Vlada Republike Srbije, umesto da osniva kancelariju za pomoć u odbrani lica koja odgovaraju pred Haškim tribunalom, predviđa sredstva u budžetu koja će se trošiti na ispunjavanje zahteva Karle del Ponte.
Dobro znate, i mi vrlo često govorimo o tome, kako se državni organi Srbije odnose prema građanima Srbije koji su zatočeni u Haškom tribunalu.
Čuli ste ovde pre neki dan jednu iskrenu, rekla bih potresnu, diskusiju gospodina Božidara Delića, koji je skoro došao iz Haškog tribunala gde se pojavio kao svedok odbrane. Rekao je da kad god ode u Haški tribunal stekne utisak da svi građani koji su u Haškom tribunalu imaju državu, osim državljana Srbije, jer se za sve njih tamo, za sve druge brine njihova država, a za građane Srbije država Srbija se brine samo utoliko što pokušava da nađe one koje Haški tribunal još nije pronašao, preti se hapšenjem, preti se porodicama haških optuženika, preti se njihovim prijateljima.
Sećate se da se vodi i krivični postupak protiv tzv. jataka; to su oni ljudi za koje su ovdašnje vlasti procenile da su pomagali Ratku Mladiću u skrivanju. Čak se desio i jedan tragičan slučaj; skoro je, pre nekih mesec i po dana, od sveg tog maltretiranja umrla žena čijeg su sina maltretirali i privodili. Ti ljudi su bili bez ikakvog pravnog osnova ovde u pritvoru, i dalje se vodi krivični postupak protiv njih.
Imali smo ministra u Vladi Republike Srbije u onom prošlom sazivu, koga sam ja vrlo često zvala "ministar stjuardesa", koji je leteo na relaciji Beograd - Hag i tamo odvodio one koji su se navodno predali Vladi Republike Srbije da bi ih izručili Haškom tribunalu.
Podsećam vas, recimo, i na onog generala koji je odveden direktno iz bolnice, koji je toliko žurio da je zaboravio da ponese naočare, pa je, zamislite, otišao u pidžami u Hag. Ili, na ovu poslednju laž o hapšenju generala Tolimira za kojeg vlasti u Srbiji tvrde da je uhapšen na teritoriji Republike Srpske, a sasvim sigurno se zna da je uhapšen u stanu u kojem je živeo na Bežanijskoj kosi.
Uostalom, i general Tolimir uporno ponavlja pred Haškim tribunalom da je uhapšen u Srbiji, ali, naravno, niko iz Srbije ne želi tako nešto da kaže, mislim na zvanične vlasti, zato što vi ne želite da učinite ništa ni za jednog građanina Srbije, vi želite da se dodvoravate onima koji pokušavaju na svaki mogući način da unište Republiku Srbiju.
Ja ću takođe iz iskustva da vam kažem, kada je u pitanju Kancelarija Nacionalnog saveta i saradnja tima koji pomaže odbranu dr Vojislava Šešelja sa tom kancelarijom, da smo mi imali poprilično loša iskustva.
Dešavalo se da dr Vojislav Šešelj dobije određeni materijal u Haškom tribunalu i mi saznamo da je taj materijal Karli del Ponte dostavljen od strane ove kancelarije, recimo, pola godine pre nego što ga mi dobijemo, i to tek na naš zahtev, na naše traženje, iako predstavnici te kancelarije treba da znaju da su u obavezi da istog momenta kada određenu dokumentaciju dostave Haškom tribunalu istu tu dokumentaciju dostave i timovima za odbranu haških optuženika. Nije se na taj način radilo, ne radi se ni danas.
Pošto država Srbija nije pokazala ni u jednom momentu želju i nameru da štiti svoje građane, mišljenja smo da ovaj amandman treba da se usvoji, da Kancelarija Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim tribunalom ne treba da postoji zato što ne postoji u onom pravom smislu reči kako bi trebalo da postoji i kako se od nje očekuje. Pošto ova kancelarija, isto kao Specijalno tužilaštvo i Specijalno odeljenje Okružnog suda za ratne zločine, ispunjava isključivo zahteve Haškog tribunala i Karle del Ponte, predlažemo vam da lepo ovih 53.404.000, koliko ste predvideli za ovu kancelariju, date nekom kome je to mnogo potrebnije, da date poljoprivrednicima, prosvetnim radnicima, za socijalna davanja.
Mnogo je gladnih i žednih u Srbiji i sigurna sam da im se koža ježi kad čuju ove činjenice koliko sredstava moraju da daju da bi gospoda iz Vlade Republike Srbije izvela na večeru Karlu del Ponte. Dakle, pošto oni ionako rade za Karlu del Ponte, neka ih ona i plaća, neka ih plaća Soroš, kao što plaća Natašu Kandić. Sama je priznala pre nekoliko dana, kada nije mogla da izbegne odgovor na pitanje gospodina Aleksandra Vučića, da od Soroša dobija 230.000 dolara godišnje. Sigurno je to mnogo manje od stvarnog iznosa. Ali, znamo i za onaj slučaj kada je Nataša Kandić '99. godine branila Šiptare, organizovala njihovu odbranu; to su oni koje su kasnije Vlada Republike Srbije i nadležni organi pustili na slobodu, a bili su pravosnažno osuđeni kao teroristi. Tada je Nataša Kandić organizovala njihovu odbranu i u Americi sakupila milion dolara. Od tih milion dolara advokatima u Beogradu dala je oko 50.000, verovatno toliko i advokatima Šiptarima, a ostatak je zadržala za sebe.
Dakle, govorila sam vrlo brzo zato što je vreme ograničeno na ovih 15 minuta, a na ovu temu bi zaista moglo mnogo da se govori. Zato vam preporučujem da usvojite ovaj amandman, da ne vređate građane Srbije. Ponavljam, dragi građani Srbije, vidite na šta sve Vlada Republike Srbije troši vaša sredstva u vreme kada većina vas, nažalost, nema šta da jede.