Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Vjerica Radeta

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka

Govori

Niste zaista.
U ovom delu se zakon bavi nadzorom i nadležnosti uprave u vršenju nadzora i konkretno, u ovom članu vidimo nešto što nije dobro. Nije dobro da ukoliko inspektori utvrde da nadzirani subjekt, odnosno, priređivač igara na sreću ima određene nepravilnosti, zapravo sa svim tim nepravilnostima može da radi otprilike tri meseca zato što je predviđeno da uprava donosi rešenje u roku od 60 dana od dana dostavljanja zapisnika. Kad se zapisnik dostavi, recimo, za deset dana, odnosno dopunski zapisnik, pa onda još deset dana, kojim se nadziranom subjektu nalaže da u roku od 15 dana, znači od tog dana otklone te utvrđene nepravilnosti. Znači, tri meseca može da radi bez posledica sa svim nepravilnostima koje utvrdi nadležni inspektor.

Ovo takođe govori da vi opet, kao i u mnogim zakonima, da ne kažem svima koji mi ovde raspravljamo, nekako se ne ulazi u suštinu. To, onako, naizgled, kad se ovlaš pročita može stvarno da deluje – vidi, ovaj zakon je sve obuhvatio, svim segmentima se bavi i ovo će konačno biti neka dobra rešenja. A, čim se malo zagrebe vidi se da tu ima mnogo propusta, ali mi želimo odgovor na jedno suštinsko pitanje, više puta smo ga danas postavili.

Vi iz vlasti ste nekoliko godina pričali o nekom velikom kriminalu o lutriji Srbije, o nekoj Tijani Anđelić koja je bila nešto, ne znam šta Borisu Tadiću, navodno, vi ste pričali da pare koje je ukrala iz lutrije delila sa njim. Naše pitanje je da li je to konačno ispitano?

Mnogo godina je prošlo od kada ste se vi bavili tim detaljima, pa bismo želeli i trebalo bi da znamo da li je ta Tijana Anđelić zaista ukrala te pare, da li ih je delila sa Borisom Tadićem? Ako jeste, da li je odgovarala i kako je odgovarala, a ako nije, ko je izmislio tu priču?

Mi verujemo da priča nije izmišljena, nego kao i u svim drugim slučajevima gde se govori i gde se zna za kriminal, vi sami taj kriminal zataškavate. Hvala.
Hvala.

Završavamo otprilike raspravu o Predlogu zakona o igrama na sreću i bilo bi dobro da kao narodni poslanici pošaljemo javnosti određene poruke.

Igre na sreću postoje, to je neminovnost, ali da ih doživljavamo kao nužno zlo. Dobro je da se igre na sreću regulišu zakonom i do sada je bilo regulisano zakonom, ali ovaj zakon je nešto bolji nego što je bio onaj prethodni, ali da se ne rukovodimo tim da su igre na sreću samo dobar izvor prihoda za budžet Republike Srbije, ima drugih prihoda kojima budžet može da se puni.

Zapravo, mogu budžetska sredstva drugačije da se troše, da se ne finansiraju nevladine organizacije, da se ukinu razne nepotrebne agencije itd, a da naša poruka odavde bude da roditelji maksimalno paze i vode računa da im deca ne postanu kockari, da im deca ne ulaze u kladionice. Odrasli ljudi da ne traže utehu u kladionicama, da ne traže utehu u kocki, da se ne zadužuju radi kocke, pa da na kraju izgube sve što imaju.

Dakle, to treba da bude naša poruka i roditeljima i nastavnicima i društvu uopšte. Inspektori da vode računa, da kontrolišu ove kuće koje se bave i sve objekte koji se bave igrama na sreću. Policija da ne bude sučesnik nego da vodi računa da maloletna lica ne ulaze u ove objekte, da se ne zaraze.

Kažu da je kocka zarazna bolest, da je kocka bolest zavisti. Mnogi završe i samoubistvom zato što ne mogu da se reše kockarskih dugova, mnogo je tragičnih sudbina raznih porodica zato što se neki član porodice odao kocki i ovo nije uopšte neozbiljno i ovo nije uopšte naivno.

Ponavljamo, neka je regulisano zakonom, ali nadležni organi moraju da se striktno pridržavaju zakona i da vode računa da svi koji se bave ovim poslom, da to rade u skladu sa zakonom ne bi li se, koliko-toliko, smanjio obim kocke igara na sreću svih vrsta.

Naša intencija, naš cilj treba da bude da se što manje ljudi u Srbiji bavi igrama na sreću a ne sada da se mi hvalimo – imamo dobar zakon pa navalite. Ne, nemojte. Nemojte, kad god budete hteli ući u neku kladionicu, u neku igračnicu setite se ispred vrata one naše stare – nema hleba bez motike.

Kanite se igara na sreću i vi deco i vi odrasli. Hvala.
Mi smo se u načelnoj raspravi izjasnili vezano za ovaj zakon i mislimo da ovaj zakon ne bi trebao da bude usvojen. Predložili smo da se povuče iz procedure, jednostavno, zato što je ovo samo predizborni trik od kojeg neće biti apsolutno nikakve koristi, koji neće poslužiti svrsi o kojoj se govori u javnosti, a u javnosti se već godinama priča kao da će sad sve da se okrene naglavačke kad ovaj zakon bude usvojen. To naravno nije tako, niti će biti nekog efekta, niti će biti nekih posledica za one koji su se obogatili bez dokazanog pravnog osnova.

Mi imamo u našem zakonodavstvu potpuno uređen taj sistem utvrđivanja neosnovanog bogaćenja. Neosnovano bogaćenje je ono koje se ostvaruje kroz krivična dela. Ako ćemo ovo raditi bez valjanih sudskih postupaka, ako će se ovim baviti samo činovnici Uprave prihoda, onda tek to znači da neće biti nikakvog efekta i da neće biti nikakvog rezultata.

Vi želite da ostavite u javnosti utisak kako ste vi svi dostupni sudu javnosti, a dobro znamo da, pre svega, vaša imovina, imovina vaših funkcionera i sadašnjih i bivših neće biti na dnevnom redu, neće niko o njoj raspravljati.

Mi ćemo u toku rasprave danas da vam skrenemo pažnju za sve ono gde bi trebalo da, ako već usvojite ovaj zakon, odakle bi trebalo da počnete i šta bi zapravo trebalo da uradite. Znamo da to nećete uraditi, znamo da je ovaj zakon samo jedan pamflet, jedan predizborni letak, najbolje ga tako nazvati i Srpska radikalna stranka predlaže da se ovaj zakon povuče iz procedure.
Dakle, ako se iskreno želi, ako ova vlast iskreno želi da se uhvati u koštac sa kriminalom, da iskreno želi, svakako se ne bi čekao poslednji momenat i vreme predizborne kampanje koja još nije zvanično počela, ali samo što nije, a vi je promovišete, između ostalog, dnevnim redom ove sednice.

Mi smo vam skretali pažnju da za sve ove godine, koliko ste prozivali, koliko ste kao vladajuća stranka i vladajuća koalicija prozivali neke bivše imenom i prezimenom i bogatstvom, zapravo niste uradili ništa zato što nijedan kriminalac kojeg vi nazivate kriminalcem nije procesuiran. To govori u prilog tome da vi niste iskreni u nameri da se suočite sa tim. Naravno, čovek se odmah pita zbog čega, a rekli su nulta tolerancija prema korupciji, kriminalu, a korupcija i kriminal cveta li cveta. Ne da je nulta, nego sa nekoliko nula i ko zna koliko brojeva ispred.

Dakle, da ste hteli istinski da se borite sa kriminalom, da vratite otetu imovinu, da vratite sve ono što je stečeno kriminalnim radnjama, vi ne biste dozvolili da za nekoliko meseci dođe do zastarelosti postupaka koji su mogli biti vođeni protiv Miroljuba Labusa, Đelića, Vlahovića, Dinkića, Pitića i ostale bulumente iz tog vremena. Nismo zaboravili da je Aleksandar Vučić, kao poslanik SRS, pokazivao ono zatvorsko odelo za Dinkića i tvrdio da će Dinkić biti uhapšen. Da je ostao u SRS, sigurno ne bi promenio stav ni prema kriminalu.

Ovih dana, recimo, drže se neke, mislim da neki predstavnici ministarstava učestvuju u tome, radionice, kako vi to zovete, ne znam kako se to moderno kaže, gde se mladi ljude uče kako treba da zarađuju novac itd. Zamislite predavač Pitić. Pitić je sa mesta ministra postao vlasnik banke, pa je onda postao vlasnik fakulteta.

Sada taj njegov fakultet naravno objašnjava mladim ljudima kako mogu da se obogate, valjda kao on. Računa on se obogatio, nije krivično odgovarao i evo recept.

Dakle, vi ovde govorite, dugo već govorite o bogatstvu Dragana Đilasa, govorite o krađi novca na mostu. Da li je moguće da je to samo priča radi priče, a očigledno jeste, da vam ne pada napamet da se povede jedan ozbiljan postupak da se to definitivno utvrdi?

Mi vam govorimo godinama o tome da je Dragica Nikolić preko svoje fondacije oprala i ukrala ogromne količine novca. Pitamo mi evo javno, i bez zakona ovog smo pitali, kako može Tomislav Nikolić da ima tri vile na Savi, da ima na Senjaku vilu, da ima stan u pametnoj zgradi, da ima crkvu, da ima latifundiju u Bajčetini? Kako je to mogao da zaradi?

Kako može Zorana Mihajlović da nosi ogrlicu od 14.000 evra? Još kaže - to je bilo na sniženju, realna cena je 42.000 evra. Da li je moguće da se vi ne pitate da li će to biti predmet razmatranja kada usvojite ovaj zakon? Pa neće, neće, zato što među vama postoje zaštićene vrste. Zaštićene vrste biće i dalje netaknute.

Nema danas ovde ministra Stefanovića, koji je bio prvi dan kada smo raspravljali o ovom predlogu. Na vašem glavnom odboru ministar Stefanović je rekao Vučiću da je Zorana Mihajlović njemu poslala inspektore i policiju na vili na Bežanijskoj kosi i od tada se pojavila vest da on ima vilu na Bežanijskoj kosi. Mi ga pitamo - kako je došao do te vile? Onda je Vučić jedanput objasnio da je prodao stan od 90 kvadrata pa kupio tu vilu. Odakle mu stan od 90 kvadrata, a svi znamo njegov profesionalni put?

Ima toliko toga što bi stvarno trebalo i što bi moglo i što je moglo i bez ovog zakona. Ovaj zakon vam nije potreban. Danas će i ovih dana ljudi u Srbiji da kažu kao što će vaši poslanici da kažu - ovako radi odgovorna Vlada, bravo Vlada. Znate, psihološki, pola miliona ljudi živi od garantovanog najnižeg ličnog dohotka od 30.022 dinara i kad vi takvim ljudima kažete - evo mi smo vlast koja se bori i koja će oduzeti imovinu svakom onom ko ne bude dokazao kako je došao do te imovine, ljudi će se radovati da mu se komšiji uzme kuća, da se drugom komšiji uzme neka firma, itd.

Vi na taj način tom patetikom, licemerstvom, psihološki pokušavate da utičete na ljude u predizbornoj kampanji i zato nudite ovaj zakon koji je najobičniji papirčić, koji apsolutno ništa ne znači.
Ovaj amandman zapravo upozorava na ono što je stav SRS. Vi ste ovde predvideli da u postupku kontrole se utvrđuje nezakonito stečena imovina fizičkog lica i njena vrednost. Mi smo rekli da to može samo na osnovu pravosnažne sudske odluke.

Ne može čak ni u zemljama gde je korupcija na znatno nižem nivou nego kod nas, ne može se prepustiti nekim činovnicima da oni određuju da li je nečija imovina stečena na osnovu zakona ili na neki drugi volšeban način. Šta vi očekujte, da će tamo neki poreski službenik da procenjuje da li je neko nešto nasledio, da on čita, kako će poreski službenik da čita rešenje o nasleđivanju, kako će da čita kupoprodajne ugovore, kako će da čita ugovore o poklonu, kako će da čita koncesione ugovore, kako će da čita ko zna šta. Prosto, ljudi nisu iz te struke.

Vi dozvoljavate ovim zakonom da, kako se ono kaže – dva loša ubiše Miloša, dva bez duše, jedan bez glave. Nikoga mi ne branimo unapred i ne napadamo nikoga unapred, ali dešavaće se da će službenik Poreske uprave, njih nekoliko, po nečijem nalogu naravno, nekog koordinatora ili tako, ko vedri i oblači, reći će – e, ovaj nam politički ne odgovara, hajde pronađi mu, ima tamo neku kuću, čuo sam da ima i neke pare u nekoj banci, hajde traži te podatke i toga treba da skembamo.

To nije način da se suštinski uredi ova oblast. To može samo na osnovu pravosnažne sudske presude. Nikome ništa ne može da se uzme. Vi ste uveli ove izvršitelje da otimaju, da ostavljaju ljude bez krova nad glavom. Sad će ovi poreski službenici da ostavljaju ljude bez krova nad glavom. Dakle, kome god vam padne napamet vi ćete da ti ovlašćenje - oduzimaj, cepaj kožni mantil, i ko 47.
Ovaj član 21. je svojevrsni leh specijalis u odnosu na Zakon o sudovima i baš je neverovatno, kako vi karikirate ozbiljne stvari. Vi predviđate da sudije Upravnog suda koje sude po tužbi protiv konačnih rešenja o posebnom porezu moraju imati završenu obuku za sticanje posebnih znanja o utvrđivanju nezakonito stečene imovine i posebnog poreza.

Pa, vi mislite da su sudije kreteni, da su sudije neobrazovane, da sudije ne znaju da čitaju zakon ili vi hoćete svoje specijalce, pa makar bili i sudije, da rade ono što sam malo pre kada sam govorila upravo skrenula pažnju, da ćete ciljano vi određivati kome treba oduzeti određenu imovinu. I neće vas biti briga da li je ta imovina stečena legalno ili nelegalno? Štitićete svoje, a neke druge ćete ojaditi i zato vam trebaju vaši specijalne sudije.

Dobro znamo svi kakvu smo mi to sreću, pod navodnicima, dobili od ovih specijalaca u Sudu za organizovani kriminal i za ratne zločine. Dobili smo među sudijama kriminalce, među sudijama organizovani kriminal, dobili smo sudije za ratne zločine koji sude samo Srbima, koji izmišljaju i prihvataju predloge tužilaca za nekakva krivične dela i nekakve zločine kojih nije bilo, a pogotovo na način na koje pokušavaju da im sude. Zar na to nije nauk da nam ne trebaju nikakvi specijalisti. Trebaju nam sudije koji su pošteni i časni, koji su dostojni svoje funkcije i koji posao rade u skladu sa zakonom.

Svaki sudija, gospodo draga, ako ne znate, ume da pročita novi zakon koji budete usvojili, da ga protumači i kada dobije predmet u skladu sa tim zakonom, taj sudija će u skladu sa slobodnom sudijskom voljom, zakonom i dokazima da presudi. Ne treba da bude nikakav… šta će, ko će, samo mi recite, ko će biti taj ko će te vaše buduće sudije specijalizante ili kako ćete ih zvati, specijalce, ko će njih obučavati? Šta? Neko iz Uprave prihoda dođe da obučava sudiju? Pa, vi stvarno toliko nenormalnih predloga imate, da to boli.
Evo, ovo su poslednji ili je baš poslednji amandman na ovaj Predlog zakona i zaista zaslužuje, pre svega radi javnosti da se na neki način zaokruži priča o ovom što ste vi pokušali da predstavite kao nešto od čega će ne znam ko sve živeti bolje.

Dva su razloga zbog čega vi donosite ovaj zakon. Suštinski razlog je predizborna kampanja. Vama će ovo služiti za predizbornu kampanju, a koja su u okviru toga dva razloga? Prvi, obraćate se ljudima kojih je, nažalost, u Srbiji najviše koji teško žive, koji imaju nenormalno male penzije, koji rade za minimalnu zaradu, koji nemaju ni za osnovne životne potrebe dovoljno sredstava, obraćate se njima i kažete - e, vidite, svi ovi što su bogati mi ćemo to da im oduzmemo jer mi ne znamo kako su se oni obogatili. To je jedna strana priče.

Drugi razlog je taj što se vi, zapravo, sada obraćate, takođe vam je to jako važno u predizbornoj kampanji, ljudima koji imaju puno para, koji imaju skupe nepokretnosti, da ih ovim zakonom podsetite da nisu bili dovoljno široke ruke u čašćavanju lokalnih odbora vaših, finansiranju kampanje itd.

Sad, ko se pokaže da mu nije teško da izdvoji određena sredstva, koga lepo tamo izreketiraju, taj može biti bezbedan, niko mu imovinu dotaći neće. To je nešto već viđeno. Vi inače prepisujete ono što su radili ovi pre vas, pa nije čudo što i to radite. To je već viđeno na kompaniji BK svojevremeno.

Evo, pre nego što dalje krenem nešto o ovom zakonu, moram da se vratim čas na amandman koji sam ja malopre obrazlagala na to što pokušavate specijalne sudije, da neke ljude obučite za specijalne sudije za ovu oblast. Evo, vidite, postoje i sudije koje nisu specijalci, koji su normalne sudije, rade svoj posao i koje posao rade u skladu sa zakonom. Sad pitamo mi, da je više ovakvih sudija, evo ja sada ne znam ni kako se zove sudija, radi se o Leskovcu, ali Predrag Kostić, javni izvršitelj iz Leskovca, dobio je pet godina zatvora zato što je za dve i po godine sa namenskog računa firmi svoga sina dao 27 miliona dinara.

Zamislite vi šta rade javni izvršioci i oni neće biti predmet ovog zakona. Njihova imovina je legalna, njihova pljačka je legalna. To koliki su im bankovni računi, koliko nekretnina imaju za ovih poslednjih nekoliko godina, njih niko neće dirati, jer Bože moj, vi ste njima zakonom dozvolili da skidaju kožu sa leđa ljudima, da pljačkaju besomučno.

Da ste vi zaista bili iskreni kada ste donosili, kada ste razmišljali o ovom zakonu, vi bi ste učinili nešto dobro za državu Srbiju. Prvo, ne bi ste prodali Komercijalnu banku. Guverner vam pre nekoliko dana kaže: „Država ne treba da prodaje Komercijalnu“, a tada već počelo potpisivanje ugovora. Zašta vam služi Narodna banka? Koja je njena uloga kada su u pitanju državne banke?

Dakle, umesto da ste pozvali sve državljane Republike Srbije da donesu pare u svoju državu, da ih ulože u Poštansku štedionicu, vi ovim zakonom terate ljude da sakrivaju pare, da dok zakon ne stupi na snagu, zakon se ne može retroaktivno primenjivati. Dakle, evo, danas mogu svi da se rastrče da podignu pare iz Srbije i da ih nose tamo negde van Srbije. Danas mogu da naprave, ne znam koliko, ugovora o poklonu, o fiktivnoj kupoprodaji itd, kad zakon stupi na snagu, nije Marko Marković vlasnik ničega, nego Janko Janković, podeljeno sa tamo nekim još Petrom Petrovićem.

Znači, njih dvojica podelili, sva trojica zapravo, napravili lepo dil i niko ne podleže ovom zakonu. Na taj način se zakon izigrava, na taj način će padati cene nepokretnosti. Na taj način se stvara pravna nesigurnost.

Vi mislite da je sve onako što lepo zvuči i što je lepo da vas narod čuje, mnogo bi vam se ljudi više obradovali, ministre, da ste rekli da ćete podići najnižu zaradu, bar na nivo najniže potrošačke korpe, da će penzije najniže biti bar na nivou najniže potrošačke korpe. To je ono što narod interesuje.

Vi hoćete od ljudi da stvarate da budu zavidni komšijama, rođacima +, prijateljima ako nešto imaju.

Šta će biti ako neko ima imovinu od 149.999 miliona? Šta će njemu biti? Ništa. Ali, ako ima okruglo 150, taj pada pod ovaj zakon. Ništa vi ovo niste dobro uradili, verujte, apsolutno ništa.

Ali, ako već donosite ovaj zakon, sada ćemo lepo da vas podučimo i poučimo na koga posebno treba da obratite pažnju. Tvrdite da ćete krenuti iz svog dvorišta. E, pa videćemo koliko vam zahvata to dvorište.

Opet vas podsećamo, Đelić, Pitić, Vlahović, Labus, Dinkić, oni su grobari srpske privrede. S njima je počelo uništavanje privrede u Republici Srbiji. Oni su kreatori i realizatori kriminalnih lopovskih afera. Vi ste obećali, mnogi su umešani u one 24 sporne privatizacije, vi ste obećali da ćete ih rešiti. Doduše, obećali ste, pre svega osam godina, gde ćete pre, bilo je prečih poslova.

Dakle, prvo, dok im ne nastupi zastarelost za krivično gonjenje, a to je do kraja ove godine ili negde do septembra, uradite to ako hoćete stvarno da se borite protiv korupcije i kriminala.

Rešite više tu priču oko Đilasa, oko ne znam koga još prozivate, Vuka Jeremića itd. Mi se slažemo sa vama. Jasno je da su oni lopovi, ali kako je moguće da vi imate sve poluge vlasti, da lopovi šetaju, još vas nešto prozivaju? Tu nešto nije logično, nije normalno.

Ovde je pre neki dan jedan kolega rekao da je iza Đilasa, ukrao je ne znam koliko stotina miliona, slično kao Zorana za „Behtel“, otprilike to je ta vrednost i on kaže - iza Đilasa će ostati samo taj dug. Ne, ostaće, most je ostao, a taj dug je on napravio zato što je ukrao, ali to će biti dug države Srbije. Isto to, ostaće deo Moravskog koridora, ostaće, a Zorana uzela 300 miliona evra. Ko će odgovarati? Neće niko, zato što vi ne želite da se na pravi način suočite sa ovim problemima.

Šta će biti, gde su onolike pare koje su pokradene u korupcionaškim aferama kroz javne nabavke? Ovde su se izređali svi mogući predstavnici nezavisnih regulatornih tela. Sve izveštaje smo im ovde raspravljali, usvajali ste ih. Svaki je rekao da postoji ozbiljan problem i ozbiljne količine novca su nestale kroz zloupotrebu ili izbegavanje potpuno javnih nabavki. Kako će to ovaj zakon da reši? Neće nikako, jer ni to vam nije tema, naravno.

U prvom delu smo govorili, pominjali smo kada ćete, da li ćete po ovom zakonu ispitati imovinu Tomislava Nikolića? Evo, da ponovim, kuća na Senjaku, stan u pametnoj zgradi, tri vile na Savi, latifundija u Bajčetini, crkva u Bajčetini, kuća u Kragujevcu i Dragica i Dragičina fondacija. Da li ćete se time baviti? Bojim se da nećete.

Da li ćete objasniti, nema danas Nebojše Stefanovića, pitala bih njega direktno, pošto mi govorimo ono o čemu javnost bruji. Bruji o vili Nebojše Stefanovića na Bežanijskoj kosi. Vučić je lično rekao da je došao do te vile tako što je prodao prethodno stan od 90 kvadrata sa garažom. Naše pitanje je kako je došao do tog stana sa garažom? Kako je to kupio? Od koje plate? Gde je radio?

Dakle, nemojte da mislite da niko ništa ne zna zato što, eto, vama nije interesantno da se o tome priča.

O Zorani, po ovom zakonu mora se ispitati cena njenog, zamislite, i broša i rukavica i ogrlice i priveska i tašnica. Ona žena na sebi u svakom momentu nosi najmanje 20.000 evra. Odakle?

Nije problem što ona tako, tako je i Dragica Nikolić dok je bila u javnosti i ona je na sebi nosila petnaestak hiljada evra, „Diora“ itd, nekih kompleta. Odakle? To je pitanje. Možda bi mnogi od nas obukli takva lepa odela i te lepe broševe, ali nema se.

Da li ćete ovim zakonom malo otići do inostranstva? Naši državljani su u pitanju. Da li ćete na osnovu ovog zakona videti kako je Jorgovanka Tabaković kupila stan u Rimu svojoj ćerki? Hoćete li to pitati? Nećete.

Mi smo rekli da i diplome lažne treba da budu predmet ispitivanja po ovom zakonu, jer Jorgovanka Tabaković je na osnovu lažnog doktorata postala guverner i zarađuje 5.000 evra mesečno. Znači, to je vrlo povezano.

Nebojša Stefanović, čija je sporna i diploma sa osnovnih studija, kamoli doktorska, je takođe ministar i zarađuje, ne samo što zarađuje, nego ima mogućnosti posebne komunikacije sa „Krušikom“, pa njegov tata može da izvozi oružje „Krušikovo“ po ceni kako se uveliko piše takvo da je „Krušik“ napravio zbog njega gubitak.

Dakle, ne smete se kriti. Morate sesti tu da vas lepo pitamo i da nam lepo odgovorite. Ovo nije ništa lično. Mi smo narodni poslanici, vi ste Vlada. I moramo na ovaj način da razgovaramo.

Moramo da razgovaramo o ovom zakonu i sa aspekta Ustava i sa aspekta njegove ustavnosti.

Zaboravila sam, toliko imate ministarskih afera da prosto čovek ne može sve da ih pomene. Zamalo da zaboravim ovog Vanju Udovičića. Vanja Udovičić, tamo strpali nekog u zatvor, kao što su i Zoranini saradnici u zatvoru, a ona šeta. On je nekoj fantomskoj firmi dao 143 miliona dinara za neke evropske univerzitetske igre 2020. godine.

Da li ćete ispitati ogromne pare koje je Rasim Ljajić dobio kao šef narko mafije? Nećete.

Ovo što pričamo nisu samo priče. Ovo samo treba da uzmete. Doduše, vi ste sve ovo mogli i još uvek možete da radite na osnovu postojećeg krivičnog zakonodavstva. I ovaj zakon vam uopšte nije trebao.

Ponavljamo, vi se ovim zakonom samo hvalite, jer sad ljudi kažu – evo, svaka im čast, donose Zakon o poreklu imovine. I šta će se desiti? Tresla se gora, rodio se miš.

Upozoravamo ljude koji imaju dosta para da vode računa, moraće verovatno da daju reket vladajućim strankama da bi bili pošteđeni od udara ovog zakona. I svi oni koji vam nisu dali dovoljno reketa, njih prozivate u javnosti. Mislite da se i to ne zna? Nisu svi bogati ljudi u Beogradu i nisu svi ljudi sa sumnjivim bogatstvom u Beogradu. Čačnite malo po Srbiji. Pogledajte po lokalnim samoupravama šta rade vaši reketaši, šta rade vaši predsednici opština, kako uzimaju pare, kako reketiraju ljude i one koji bi pošteno da rade i nešto zarade. Oni koji nisu baš preterano pošteni, lako se sa njima udiluju. Daju njima koliko im je dovoljno, koliko im treba i mirna Bačka.

Tako ne može. To nije ozbiljan odnos prema narodu, pre svega. Nemojte da pričate narodu da ćete nešto epohalno uraditi zato što ste ovaj zakon predložili i što ćete ga usvojiti.

Vas dva ministra, taman lepo da ste u tandemu, gospodine Mali i gospodine Đorđević. Možda se nećemo do sledećih izbora nešto preterano ni viđati. Mnogo puta sam vas pitala u ime SRS i u ime naroda Srbije da li radite nešto na tome da najniža plata u Srbiji bude bar 37.000, koliko je najniža potrošačka korpa i da najniža penzija bude bar 37.000 dinara, koliko je najniža potrošačka korpa? Hvala.
Ljute mi se juče kolege kada sam rekla da se zapravo sada po Skupštini prazne fioke i da se tako široko postavlja dnevni red, opet babe i žabe, ali evo dokaza. Mi smo dobili još 22. novembra od Vlade Predlog zakona o dopuni Zakona o parničnom postupku i zakon je trebao da stupi na snagu, Vlada predložila, 1. januara 2020. godine.

Sada pitamo – da li je pretrpeo neko neku štetu zato što zakon nije donet na vreme i što nije stupio na snagu tog 1. januara 2020. godine? Ako jeste, ko je, kako će odgovarati, da li će odgovarati? Ako nije, onda znači da ove izmene nisu ni potrebne. Ako nije morao da stupi na snagu 1. januara ove godine, evo već dva meseca prošla, znači uopšte nam ove izmene ne trebaju.

Upravo su mi javili da se Zlatibor Lončar jako naljutio što njega nisam malopre spomenula, jer on kaže da i njegova imovina treba da se preispita. Valjda je mislio na to kako je on došao do stana, od kojih kriminalaca je dobio stan.

Podsećam na jednu izjavu Aleksandra Vučića iz juna 2019. godine kada je rekao da Bog Otac ne zna gde ide novac za zdravstvo. Dvadeset posto budžeta za zdravstvo, kaže Vučić, evo, da me sad neko ubije, ne znam gde ide. Dakle, ni Bog Otac, ni bog Vučić ne znaju gde ide 20%, Vučić rekao, sredstava planiranih iz budžeta za oblast zdravstva. Vi sada možete da kažete koliko se gradi u zdravstvu, koliko se radi, to što vidimo jeste činjenica, ali evo imate zakon pa ispitajte i ovo. Hvala.
Raspravljali smo kroz druge zakone o formi propisanu zakonom za neki ugovor ili pravni posao, da li važi za punomoćje za zaključivanje tog ugovora, odnosno za preduzimanje tog posla, ali je interesantno da vi najpre krenete sa zakonom koji nije u skladu, i tada smo vam govorili da taj zakon nije u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima, i vi onda to kasnije menjate kroz ovaj zakon. I ovaj zakon o kojem danas raspravljamo, posledica notara i izvršitelja.

Tako funkcionišete kad vam se zada da donesete neki zakon vi uopšte ne vodite računa kako je određenu materiju regulisao neki drugi zakon koji je sistemski zakon, kako je propisano Ustavom i zato donosite zakone koji su neprimenjivi, koji ne mogu da se primenjuju u roku kada vi napišete da počinje primena zakona.

Zato i danas imamo ovaj zakon o izmenama i dopunama Zakona o obligacionim odnosima, koji formalno gledano u ovom smislu, što ste vi predložili, treba da se menja. Ali ovde je opet problem suštine, a suština jesu notari i izvršitelji i moram podsetiti na to da je SRS podnela nov Predlog zakona o izvršnom postupku i obezbeđenju i da nas je u tome podržalo više od 100.000 građana Republike Srbije i da vi, drage kolege, ni slučajno ne želite da se o tom zakonu raspravlja, a imamo ovde raspravu o zakonima pojedinačnih poslanika i Nenada Čanka i Gordane Čomić i imaćemo u ponedeljak Predlog zakona drugih troje kolega iz ove Narodne skupštine, ali kada nešto predloži SRS, makar to tražilo i više od 100.000 građana, vas to ne interesuje zato što vas ne interesuje narod.
Da, podneli smo ovaj amandman na član 1. i na još nekoliko članova, a ista je suština.

Vi u ovom zakonu za poginule borce, kažete da su pali borci. Mi mislimo da je to neprimeren izraz, da su to relikti neki još komunističke terminologije i baš smo iznenađeni da niste prihvatili da promenite i ovde gde smo mi tražili amandmanima, a i u celom zakonu.

Znate, vi kažete da se ovim zakonom uređuju prava i uslovi za ostvarivanje prava boraca, vojnih invalida, civilnih invalida rata, članova porodica palih i umrlih boraca, i umrlih vojnih invalida. Znači, lepo kažete umrlih vojnih invalida, a ovde kažete palih boraca.

Znate, nisu se ti ljudi sapleli, pa pali, to su borci koji su se borili u otadžbinskim ratovima, koji su živote dali u otadžbinskim ratovima i zaslužuju svaku vrstu poštovanja, pa između ostalog i u ovom terminu. Dakle, mi insistiramo da se za svakog borca, koji je poginuo kaže poginuli borac.

Zaista, ministre evo razmislite, prihvatite ove amandmane. Ako već niste prihvatili ono što traže ovi ratni vojni invalidi koji već mesecima protestuju, štrajkuju, zimu prezimiše u ovom parku, vi donosite ovaj zakon i opet niste ispunili ono što oni očekuju od svoje države, onda bar pokažite poštovanje u ovom terminološkom delu.

Dakle, mi smo, kada smo govorili i u načelnoj raspravi o ovom Predlogu zakona, general Delić je i sam predlagao zakon kojim su regulisana prava boraca, vojnih invalida, civilnih invalida rata i članova njihovih porodica i mnogo bolje i mnogo sveobuhvatnije je on to predlagao. Kroz amandmane takođe pokušavamo da vam uredimo ovaj zakon. Za ovaj zakon nećemo reći da je nepotreban i da je apsolutno loš, potreban je, nije loš, ali može biti i mogao je biti mnogo bolji. Imajte sluha za borce koji su dali živote ili delove tela svog, boreći se za otadžbinu.

To nije nikakva fraza, to je istina. Ako ne, pogledajte okruženje, ko ne poštuje svoje borce, ko ne poštuje porodice palih boraca, ko ne poštuje invalide ratova, on ne zna ni šta je država, niti poštuje državu, niti zna šta znači boriti se na bilo koji način za svoju državu, za svoju otadžbinu.

Molim vas da prihvatite ovaj amandman, a i ostale amandmane, da ukažete poštovanje palim, kako vi kažete, a mi kažemo poginulim borcima otadžbinskih ratova. Hvala.
Po amandmanu.

Malo iznenađuje da u okviru obrazlaganja ovog amandmana kolega govori o tome šta bi nama neko zamerio. Pa, zar mi u Srbiji i srpska država i vlast treba da vodi računa o tome šta bi nama zbog nekog našeg poteza rekla hrvatska ustaška država. To je zaista neprimereno.

Ovaj amandman u suštini je trebalo prihvatiti ministre, ali SRS je jedina politička partija i to jednostavno mora da se kaže koja priznaje Republiku Srpsku Krajinu, trenutno okupiranu srpsku državu, koja priznaje Vladu Republike Srpske Krajine, koja priznaje Milana Martića predsednika Republike Srpske Krajine, koji kaznu zatvora služi, vi to ministre znate, u Estoniji pod neverovatnim uslovima bez ikakve pomoći i porodica mu je nezbrinuta. On tamo čak i hranu koju dobija u zatvoru plaća. Toliko nehumani uslovi su nešto što bi trebalo da bude nekako tema, ne mora ovog zakona, ali bogami i ovog zakona.

Kada su u pitanju borci Krajišnici, mislim na Republiku Srpsku Krajinu, svako ko je prolazio auto-putem novosadskim, negde na delu gde se iz Ugrinovačke ulice iz Zemuna, ulazi na taj put, video je, odnosno gledamo već više od 25 godina, nekada mladiće, a sada sredovečne ljude, koji su u tom otadžbinskom ratu ostali bez obe noge. Oni prose, oni čekaju da neko od vozača otvori automobil i da im da neki dinar.

Ta slika je slika i prilika odnosa države Srbije prema borcima otadžbinskih ratova, i ne može se reći da vi sada nekako niste donekle popravili stanje i da ne gledate da zaista popravite stanje. Niste isti kao što su bili ovi žuti koje to zaista, apsolutno nije interesovalo, ali Republika Srpska Krajina mora da bude prisutna i u razgovorima. Kad razgovarate u inostranstvu, kad razgovarate u diplomatskim krugovima. Republika Srpska Krajina je privremeno okupirana srpska država i to niko od zvaničnika u Srbiji ne ponavlja i to je nešto što mi jako zameramo. Vojislav Šešelj je napisao knjigu sa naslovom „Srpski narod mora osloboditi Republiku Srpsku Krajinu“ mora to ostati u narodu.

Znamo mi da imamo problem i sa KiM, da se otvara problem i Republike Srpske, ali ako mi budemo to zaboravljali, ako budemo zaboravljali borce koji su dali živote ili delove tela za te naše države, mislim na Republiku Srpsku i na Republiku Srpsku Krajinu i deo Srbije mislim na KiM, onda to neće biti dobro. Zato bi zaista trebalo malo ozbiljnije razmisliti i o ovom predlogu i o amandmanima generala Delića koji je amandmane podnosio kao sudionik svega što se dešavalo srpskom narodu i u ime boraca njegovih koji su se sa njim borili, koji su izginuli ili su ostali invalidi. On zaista ima apsolutni legitimitet i puno pravo da se obraća i ministrima i Vladi i svim državnim zvaničnicima, ali to ne bih rekla za kolegu koji je govorio malo pre o amandmanu.

Ovo je takođe nešto što treba da služi kampanji vladajuće stranke, zato što lično poznajem puno boraca Republike Srpske Krajine, puno članova njihovih porodica, imam ih i u široj i užoj familiji i rekli su prvi put kada Linta bude branio interes Krajiških boraca, samo da ga pitamo da kaže bar jedno mesto gde je on bi borac i bar jedan dan kada je to bilo. Hvala vam.
Nije problem, može i po amandmanu. Samo jedna rečenica, da je ovo zaista šuplja priča kada govorimo o redovnim ili vanrednim studentima. Da li je moguće da je neko branio redovnim studentima da idu da se bore?

Od mog rođenog strica sin, Stevo Radeta, je bio student druge godine Mašinskog fakulteta. Nažalost, u 23. godini je poginuo na brdu Sjemeć. Znači, ne kažem da je kolega trebalo da pogine ali trebalo je da se bori, ili bar ovde da ne izmišlja, da on nešto priča u ime boraca, Krajišnika.
Hvala.

Ovo što ste vi nazvali Predlog zakona o utvrđivanju činjenica o statusu novorođene dece za koju se sumnja da su nestala iz porodilišta u Republici Srbiji nije zakon. Ovo je tako diletantski urađeno da je prosto neverovatno. Takav odnos prema ovo tekstu, koji vi zovete zakon, imaju i ministri koji pokušavaju da ga brane i kolege poslanici koji pokušavaju da ga brane i razni vaši analitičari koji zbog ovoga ovih dana šetaju po televizijama.

Ovo je zapravo legalizacija trgovine decom i priča na ovu temu i u ovom tekstu sa toliko patetike koja se danas ovde slušale je zaista degutantna. Mi smo narodni poslanici. Mi smo ovde da kroz predloge zakona i raspravu o predlozima zakona rešavamo suštinska i ključna pitanja koja su na dnevnom redu.

Problem nestalih beba je problem koji je aktuelan više od 20 godina. Krađa beba je nastala mnogo pre toga, ali je tema aktuelizovana pre oko 20 godina. Sada ovde slušamo neke poslanike – vi ovo prvi put, niko pre vas. Prosto se plašim da nam Vlada ne predloži zakon o elektrodistribuciji pa da vaši poslanici kažu – ma kakav Tesla, mi smo izmislili struju. Ljudi moji, dajte da se uozbiljimo. Vi ovaj zakon donosite u predizbornoj kampanji, dve godine je stajao u fiokama, da bi ovde neki poslanici rekli – ima udruženja roditelja koji traže nestalu decu koji kažu da je ovo divan zakon. Da li je moguće da ste u stanju da takva udruženja formirate samo da biste dobili neki pozitivan poen.

Vi ste zbog ulaska u EU u ovaj zakon ugradili tako monstruozne stvari i zaista ste nisko pali kad ste spremni da zbog EU žrtvujete nekada tek rođene bebe, danas odrasle ljude koji žive u porodicama koje nisu njihove prirodne porodice.

Dakle, 2005. godine, drage kolege, vi se mnogi 97,6% vas, što bi rekao jedan čovek, se tada nije bavilo politikom, nisu znali šta je politika, nisu znali šta je Narodna skupština, ali ne zato što su bili mladi, nego iz nekih drugih razloga.

Dakle, 2005. godine Narodna skupština formira Anketni odbor, predsednik Anketnog odbora je bila dr Živodarka Dacin, član SRS u tom odboru je bio dr Miroslav Nedeljković. Bilo je, naravno i drugih ljudi, ali govorim ovo što, evo, želim da posebno istaknem.

Šta je tada Anketni odbor utvrdio? Interesantno je da niste postupili po zaključcima tog anketnog odbora. I ne kažemo mi da je taj anketni odbor napravio čudo, ali, bogami, ozbiljan pomak jeste napravio. Taj anketni odbor je utvrdio da 99% slučajeva tih roditelja koji su tražili i traže bebe nikada nisu tu svoju navodno mrtvu decu, a očigledno živu decu, nikada ni videli, niti su ih identifikovali, niti su ih sahranili. O tome su govorili članovi Anketnog odbora.

Miroslav Nedeljković je držao konferencije nekoliko puta i tada je obavestio javnost, recimo, da je Anketni odbor tada pozivao razne funkcionere, pa, policajce, pa, babice, lekare itd. I, zamislite, jedini ko se nije odazvao tom anketnom odboru bio je tada ministar policije Dragan Jočić.

A stav i zaključak Anketnog odbora, jedan od zaključaka je, oni su ustanovili nakon tog svog višednevnog reda da je zapravo najozbiljniji problem u rešavanju ovih situacija bio u MUP-u i u tužilaštvu.

U to vreme 764 krivične prijave su postojale. Sada ih ima 3.000. Od tih 764 krivične prijave, ovde pričate svi i ministar, ne vi nego Stefanović, znate, nije prodaja beba, prodaja dece, uzme neko 300.000 evra, stavi u ranac i ide da kupuje hotel. Ne, ovo su živi ljudi. Ne možete da kažete – evo 10.000 evra i da zaboravite da vam je neko ukrao dete. Ovo je zaista monstruozno.

Dakle, od 764 krivične prijave, više od pola je odbačeno, znate li zbog čega? Zbog zastarelosti. A vi nam ovde tvrdite da nema zastarelosti u ovim slučajevima. Šta će biti sa pola ovih predmeta?

Kolega Arsiću, stvarno ne znam šta je smešno, svi su vaši danas plakali dok su o ovome govorili, a vi se smejete. A evo ja govorim potpuno normalno da bih skrenula pažnju javnosti i vama da ovo mora mnogo ozbiljnije da se uradi.

Dakle, problem koji MUP, inspektori MUP-a, a kasnije i tužilaštvo, nisu rešavali odnosio se na taj put bebe gde se gubi trag od rođene bebe, od porodilišta zapravo do kapele, odnosno do groblja. I kaže ministar Stefanović danas da je to sad nemoguće, da to ne može da se dešava.

Kako je nemoguće? I danas se, nažalost, javljaju neki roditelji koji sumnjaju da su im stvarno žene rodile mrtvu decu. Zato što i danas se ne daju deca roditeljima da ih identifikuju, da ih sahrane. Dakle, da li ima, neko je rekao da se tako tek rođena deca koja zaista umru, da se tretiraju kao medicinski otpad. To je zaista strašno. Da, to je istina, pitajte, to je javna tajna. Dakle, neprofesionalno su postupali. Ja vam sada govorim šta su bili zaključci, između ostalog ovog anketnog odbora.

Nebojša Stefanović je 2017. godine u avgustu držao konferenciju i rekao da se formira komisija mešovita od predstavnika različitih ministarstava itd. i da joj je nadležnost ispitivanje postupanja državnih organa u rasvetljavanju prijavljenih slučajeva nestale dece sa ciljem otklanjanja i poslednje sumnje koja postoji kod roditelja. Šta je ova komisija uradila od avgusta 2017. godine? Jel razrešila jedan slučaj? Nije.

Dakle, vi formirate komisije, donosite zakone, a rezultat nema. Anketni odbor je utvrdio, imate u arhivi Skupštine, utvrdio dokaze za 300 otetih beba. Zašto dokazi tih 300 otetih beba nisu uzeti u razmatranje i zašto se o njima, to govorim ne samo vama sada, nego od onda, jer rad anketnog odbora se završio kada je videla tadašnja vlast kakve rezultate je dao rad tog odbora. Oni tu to prosto sklonili. Dakle, niste vi gori od njih, ali ste mogli bar izvući iz arhive to pa da vidite šta tamo stoji.

Sećate ove ovde Jerkov da je pred svaku sednicu tražila da ne bude zastarelost kada je u pitanju ovo otimanje beba ili trgovina bebama? Znate li šta je te godine izjavila Maja Videnović, njena partijska drugarica? Ona je tada rekla da je zastarelost u skladu sa Ustavom i zakonom i da tužilaštvo mora to da poštuje. Dakle, licemerje do licemerja, ali vi niste u stanju ili prosto toliko površno ozbiljne stvari radite da to boli. Što se sami niste time zabavili?

Godine 2014. republička zdravstvena institucija je zaključila da nije u jednom slučaju u Zrenjaninu bilo nikakvog stručnog, ni administrativnog propusta u bolnici u slučaju žene Jolanke Kapoš iz Boke, a nijednog dokaza. Pazite, nije bilo administrativne greške. Nije bilo upisano dete je rođeno, pa na drugoj strani dete je umrlo, a žena tvrdi i roditelji tvrde da je živo. To nije jedini slučaj.

Ovde se svi hvale sa koliko su ljudi pričali, kojima su bebe nestale. Mi pričamo decenijama sa tim ljudima i pojedinačno i sa udruženjima i oni imaju apsolutno našu podršku. I vi kažete niko ovde nije rekao šta treba da se uradi, nego kritikujemo zakon. Evo, sve sam vam sada rekla za početak šta treba da se uradi, a reći ću vam jednu ključnu stvar na kraju.

Anketni odbor je takođe doneo jedan od zaključaka da se ovim bave specijalne policijske jedinice i da u roku od tri meseca podnesu izveštaj Narodnoj skupštini o tome šta su uradili. Od 2005. godine prošlo je ovoliko godina, nikada nikakve specijalne jedinice. Dakle, vi ste ovo mogli, evo da zanemarimo ove pre vas, vi ste ovo mogli već osam godina da deset puta ovde imamo izveštaj na po tri meseca od ove specijalne jedinice MUP-a.

Dakle, ovo sve pokazuje da vama nije interes da suštinski rešite problem. Još nešto, pre dve ili tri godine se pojavila informacija u javnosti. Lično sam je ovde iznosila. Priča se, ja ni u koga ne pokazujem prstom, ali ovo je ozbiljna indikacija, da postoji žena u penziji, ginekolog, živi u Subotici, da je bila jedan od glavnih organizatora trgovine bebama iz porodilišta u Srbiji. Da li je moguće da za tri godine, pa nema žena ginekologa u penziji u Subotici sedam miliona, da li je moguće da nisu sve takve žene, ginekolozi u penziji, mogle biti saslušane, ispitane, pa bi se moglo možda došlo, možda je ovo dezinformacija, a možda bi bila krovna informacija koja bi rešila sve probleme.

Svakodnevno ljudi koji traže svoje bebe pokazuju prstom, ona babica, zove se tako i tako, onaj lekar, zove se tako i tako, oni stranci, došli da kupe dete, zovu se tako i tako, oni bogataši došli da kupe dete, zovu se tako i tako. To ljudi znaju, to ljudi govore, ali nadležni organi ne reaguju.

Sada ste smislili, pametnice male, evo ti 10.000 evra i zaboravi da ti je neko ukrao dete. I onda, pošto će se ovo primenjivati, ta odredba će se primenjivati šest meseci od stupanja na snagu ovog zakona, onda pored ove realne muke ovih ljudi, videćete pojaviće se i neki kojima je stvarno dete umrlo, pa će da kaže daj mi 10.000 evra zato što mi je neko ukrao dete. Dakle, ne valja vam zakon. Povucite ga. Nemojte nikome da se dodvoravate. Dajte jednom ozbiljno da se uradi ozbiljna stvar. Ovo je život, ovo je životno pitanje, ovo boli svakog normalnog čoveka.

Zamislite ministre, vi kažete kako se oseća vaša majka zbog sumnje da je i njoj oteto dete, a zamislite ljudi koji su se bavili tim i koji su svoju sumnju doveli skoro do istine. Hvala.
Prepoznala sam se u komentaru kolege Arsića.

Iznenađena sam da kolega, iako je zakon dve godine u fioci, nije uspeo i nije stigao da ga pročita, jer nije nijednu rečenicu rekao o zakonu. Pričao je neke svoje opservacije, šta bi bilo kad bi bilo, ali o onome što piše u zakonu baš ni jednu rečenicu.

Naravno da je zakon bio u fioci. Pa, nije valjda visio na ofingeru? U fioci dve godine. Činjenica je da vi sada čistite fioke, da imamo na dnevnom redu u okviru jedne tačke, ne znam, 20, 30 tačaka dnevnog reda. Znači, onaj napad demokratije vas je kratko držao. Opet ste se vratili na staro. Vi imate na dnevnom redu u okviru iste tačke Zakon o vojsci i Zakon o igrama na sreću. Zaista neverovatno.

Kaže kolega Arsić - zašto mi nismo podneli predlog zakona vezan za ove nestale bebe, odnosno otete bebe, odnosno prodate bebe. Pa, mi smo podnosili razne predloge zakona, između ostalog smo predlagali da se menja Porodični zakon, da se zabrani usvajanje dece od strane stranaca i to je mogao biti, recimo, početak u rešavanje i ovog problema, jer su mnoga deca koje roditelji sada traže upravo prodati strancima, bogatim strancima.

Kolega Arsiću, dame i gospodo, poštovani narode, mi srpski radikali smo podneli predlog za nov Zakon o izvršnom postupku i obezbeđenju i uz taj predlog priložili više od sto hiljada potpisa građana Srbije i vama na pamet nije palo da to stavite na dnevni red i onda nas pitate zašto nismo podneli ovakav neki zakon i vi pričate o licemeru? Ako je i od vas, previše je.