Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Sreto Perić

Sreto Perić

Srpska radikalna stranka

Govori

Prilikom donošenja Predloga budžeta, i da niste mogli da pročitate sve amandmane, a još manje da vi date odgovor povodom naših podnetih amandmana i evo ja ću vam sada pročitati šta Vlada kaže i zbog čega se ne prihvata amandman koji smo mi podneli na član 1: "Amandman se ne prihvata iz razloga što je tehnički neispravan, jer posle tabele Ukupnih prihoda i primanja, ne postoje reči: "u cilju sprovođenja javnih politika". Reči: "u cilju sprovođenja javnih politika" postoje na strani 2. Predloga budžeta, a posle druge tabele".

Dobro, nije ni važno to što vi niste prihvatili, samo je ovo malo smešno. Znate, čita to neko, beleži se. Nemojte tako više da dozvolite.

Posle usvajanja ovog budžeta, ja mislim da ćemo mi imati jedan ozbiljan problem. Mi smo do sada imali veliki broj azilanata i migranata i ja očekujem da sada počnu i građani Švajcarske da dolaze u Srbiju, jer rekoste malo pre da se u Srbiji bolje živi, da Srbija ima zagarantovani lični dohodak, a da toga u Švajcarskoj nema.

Nije ni to toliko važno, gospodine ministre, da se vratimo malo na ove strane investicije, odnosno direktna strana ulaganja. I vi i svaki drugi predstavnik Vlade, pa čak i svi poslanici skupštinske većine, kažu da su domaći i strani investitori potpuno ravnopravni. Ja moram da vam kažem, imajući u vidu praksu u Srbiji, dakle, u Srbiji, ne u nekoj drugoj državi, nisu oni ravnopravni. Reći ćete vi da su sada ravnopravni i svi oni koji žele da učestvuju u izgradnji Moravskog koridora. Nisu, kad ste posebnim zakonom, leks specijalis rekli ko će to da gradi.

Možda je to i malo sredstava, možda je to jeftino, možda će "Behtel" biti na gubitku kad to uradi, mi ne insistiramo na tome, mi samo tražimo da svi učesnici imaju podjednako prava.

Ali, napravite vi analizu. Mislim da će uskoro biti desetak godina kako su neke firme, prvi strani ulagači došli, pogledajte koliko je to nas koštalo, koji su direktni efekti za privredu države Srbije i za standard građana Srbije i šta će se možda desiti nakon isteka 10 godina, gde oni uživaju neki poseban i povlašćeni položaj u odnosu na privredne subjekte.

Vi kažete da imaju pravo. Imaju, ali možda nemaju te mogućnosti. Nisu prosto takvi uslovi da se do toga dođe.

Još jedna stvar koju ste vi izrekli, gospodine ministre. Nije ovo malo 1% što će sad biti obaveze na zaposlene po osnovu poreza i doprinosa manje i rekli ste da to u apsolutnom iznosu jeste negde oko 13 milijardi na godišnjem nivou. O tome je govorio i ministar Đorđević. Vidite, 1%, 13 milijardi, a koliko je u apsolutnom iznosu bilo 10% od plate i penzije u periodu od četiri godine? Izračunajte to, pa ćete videti koje su tu disproporcije i koja je tu razlika. I to građani Srbije i traže.

Budžet je ekonomska, pravna kategorija, ali svakako i politička. Zbog čega politička? Pa, rekao je ministar - želimo da povećamo plate, tako mi hoćemo. To što mi hoćemo, to je politički karakter jednog akta. I to nije uopšte ni sporno. Znači, ono kad ste vi odlučili da sprovedete ne tako popularne mere, kao što ste i sami rekli, da smanjite plate i penzije, to je politički stav. I sad je došlo vreme da se to vrati.

Ako nam tako dobro ide, ako mi ne znamo šta ćemo od suficita, onda bi dobro bilo, ali ne lažna nada i obećanja, onda bi dobro bilo možda i kroz ovaj budžet napraviti projekciju kako, u kojem periodu građanima Srbije vratiti ono što je od njih oduzeto. Nemojte da radimo nešto za druge, da predstavljamo. Mnogo stvari je bolje sada nego što je bilo ranije, ali ima stvari gde pomaka uopšte nema. Neka mesta ne znaju šta su to strane investicije. Zbog čega? Zbog te infrastrukture koja nije na zadovoljavajućem nivou rešena u tim mestima.

Nema normalnog čoveka koji može da kaže da ne treba ulagati u infrastrukturu. Mislim da će ta direktna strana ulaganja, pa i od strane privrednih subjekata iz Srbije, ali iz drugih mesta Srbije, imati pogodno tle na određenim područjima u Srbiji, ali nema dobrih putnih, saobraćajnih i nekih drugih komunikacija. Zbog toga verovatno ti privrednici izbegavaju otvaranje svojih predstavništava ili možda potpuno novih privrednih subjekata u tim firmama.

U jednom gradu, reći ću vam to kasnije, nisam se lično uverio ali sam proverio, da nije bilo, došao je ovde jedan ministar, ministar je gospodin Nedimović, ministar za poljoprivredu i rekao - evo, ja se danas vraćam iz jednog mesta gde smo se dogovorili da će se graditi fabrika za preradu maline. Prošlo je negde oko 15 meseci, meni kažu, nisam lično proverio, da nema nikakvih radova, da se nije ništa radilo. A vi pričate da su potpuno ravnopravni i domaći i strani investitori. To nije tačno. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, jedno od osnovnih programskih načela Srpske radikalne stranke je borba za socijalnu pravdu, jednakost i ravnopravnost njenih građana.

Imajući u pravnom prometu ovakav zakon, Zakon o izvršenju i obezbeđenju, koji je sad na snazi, očigledno da je princip ravnopravnosti i jednakosti građana i te kako narušen.

Mi smo prepoznali da bi ovaj zakon mogao da bude veoma štetan za građane Srbije i žestoko smo se suprotstavili 2011. godine prilikom donošenja ovog zakona koji je počeo da se primenjuje 2012. godine. Računali smo da kad dosmanlijski režim ode sa vlasti da će onda oni koji budu nosioci državne vlasti promeniti taj zakon, međutim, SNS ne pada na pamet da takav zakon stavi van snage, odnosno da ga promeni. I ako su u nečemu, gospodo narodni poslanici isti sa bivšim režimom, sa režimom DS onda je ovaj Zakon o izvršenju i obezbeđenju.

Mi smo za kratko vreme uspeli da skupimo, i to možda u vreme kada građanima Srbije nije bilo na raspolaganju mogućnost da se izjasne po tom pitanju, sto hiljada potpisa, odnosno preko 100 hiljada potpisa građana Srbije koji su za ukidanje ovog zakona. Svima koji su dali podršku da se ovaj zakon ukine, mi se ovaj put zahvaljujemo i prosto insistiraćemo i dalje da se ovaj zakon stavi van snage.

Nemoguće da pojedinac, u ovom slučaju ministar pravde, to je bilo 2011. godine po onom predlogu zakona, vrši izbor javnih izvršitelja. Stavlja se između dužnika, poverioca i države, s jedne strane, neko ko će nadzirati, vršiti kontrolu izvršenja privatno lice. Izvršitelji su privatni preduzetnici koji se enormno bogate i njih 217 što ste čuli iz obrazloženja zakona o usvajanju Zakona o izvršenju i obezbeđenju, gospodina Aleksandra Šešelja, njih 217 je uzelo u ruke, u svoje ruke živote nekoliko hiljada građana Srbije.

Ovde uglavnom pod udar ovog zakona najčešće dolaze nešto siromašniji slojevi našeg stanovništva, mada vrlo lako može da se desi i oni koji trenutno imaju neki malo bolji životni standard da zbog bahatih izvršilaca dođu pod udar njihove, rekao bih čak i njihove osvete.

Mi nemamo podatka da su neki od izvršitelja imalo uneli humanosti u ovaj posao. Možda nisu svi isti, možda nisu svi pravili neka udruženja, imaju agencije za promet nekretnina, nemaju oni lično na sebi, ali povezana lica, to mogu vrlo često biti njihovi najbliži srodnici imaju agencije za otkup duga, a onda kasnije se pojavljuju ono što je sudski javni izvršitelj, oni se pojavljuju kao kupci.
Član 7. se odnosi na član 30. postojećeg Zakona o putnim ispravama i naslov iznad člana 30. glasi – prilozi uz zahtev.

Zahtev za izdavanje putne isprave.

Ovaj zakon je donet 2007. godine i onda mi nismo imali za premijera ni Anu Brnabić, nismo imali ekspoze koji je onako bio naglašen, da ćemo mi ubuduće, odnosno državna uprava biti digitalizovana.

Osnov za izdavanje putne isprave, pasoša, službenog pasoša, diplomatskog, putnog lista ili putne isprave koja se izdaje na osnovu međunarodnog ugovora je državljanstvo.

Državljanstvo se dokazuje na osnovu uverenja. Kada neko želi da uzme putnu ispravu, ona se izdaje na osnovu zakona, ne po službenoj dužnosti, dovoljno je da dođe i kaže kako se zove, JMBG i dalje da se postupi po osnovu njegovog zahteva i da se izda putna isprava.

Gospodine ministre, ne bi bilo loše, neke stvari jesu unapređene, mi vidimo, pratimo rad organa državne uprave, ali postoji još dugo čekanje, kada je u pitanju podnošenje zahteva za izdavanje uverenja o državljanstvu, kada su u pitanju Srbi iz Republike Srpske, Crne Gore i iz drugih krajeva Srbije, još uvek se čeka po dve ili tri godine za to. Probajte da se malo taj postupak ubrza, ima razloga za to, ne treba vam sada to posebno objašnjavati.

Ovaj amandman je trebalo prihvatiti i uglavnom su ovde zaista tehničke izmene koje nemaju neki veliki značaj u stvarnom životu građana Srbije, možda ovo skraćivanje perioda kada može da se podnese zahtev za izdavanje pasoša najranije šest meseci pre njegovog isteka, znači zbog toga što neke zemlje traže da ne može biti manje od tri meseca važnost ta putna isprava, to je možda jedino bitno zbog čega je ovo trebalo promeniti. Ovo drugo, kad ste već pristupili primeni, trebalo je prihvatiti amandmane SRS jer bi oni delimično popravili ovaj predlog zakona. Hvala vam.
Kolega Arsiću, da li smem, zaista ovo malopre je bilo poučno, ali dobro.

Gospodine ministre, sloboda kretanja i nastanjivanja je Ustavom predviđeno za svakog građanina i to je nešto što ne može da se uskraćuje. Ni jedan zakon ne može kasnije da ta prava smanji. Međutim, pod tačno određenim uslovima i to je dobro što ovaj zakon predviđa, kada se određenoj osobi koja da nije tih uslova ograničavajućih, imala bi pravo na putnu ispravu.

Da pomenem, ovde se podnosi amandman na član 9. a koji se odnosi na član 35. važećeg zakona, da ne bih opet slučajno neko natrčao i kaže se – naslov iznad tog člana, odbijanje zahteva za izdavanje putne isprave. To ima predviđeno u pet slučajeva kada se putna isprava, ukoliko se podnosilac zahteva za njeno izdavanje nije do tada imao ili je imao pa je ona istekla, neće odobriti. To je ukoliko se protiv određenog lica sprovodi istraga, ako je izrečena uslovna kazna od tri i više meseci, dok se ta kazna ne reguliše.

Zatim, ima ako je međunarodnim aktom zabranjeno određenom licu da putuje, takođe se neće izdati putna isprava i zbog sprečavanja širenja nekih zaraznih ili drugih bolesti, u slučaju regulisanja vojne obaveze.

To su slučajevi kada nadležan organ za izdavanje putne isprave neće odobriti licu koje je tražilo putnu ispravu, ali imamo i novi stav 6. tog člana 9. koji kaže – ako lice već poseduje važeću putnu ispravu koja je oduzeta od strane nadležnog organa radi vođenja postupka, dok postupak traje. Tu je tačka.

Mi predlažemo da se umesto tačke stavi zarez i dodaju reči – zahtev će biti odbačen zaključkom.

Između odbijanja i odbacivanja postoji suštinska razlika. Ako se nešto odbija, znači da nadležni organ, sud, u ovom slučaju Ministarstvo unutrašnjih poslova, meritorno odlučuje o zahtevu. Znači, to jedna misaona operacija, jedna voljna operacija, on odlučuje meritorno i već su ovde zakonom predviđeni uslovi u kojima ne može da dobije i to je tačka.

Ako on već poseduje putnu ispravu, ali se vodi određeni postupak, ovde to staviti u slučajeve kao kad već postoje ograničenja zbog kojih on ne može da dobije putnu ispravu, onda to ne bi bilo u redu.

Pravnički ne bi bilo u radu, tu je i kolega Martinović, on će se sigurno saglasiti sa tim da ovde mora da se doda deo rečenice da bi to bilo potpuno ispravno.

Kada ste intervenisali, gospodine ministre, na član 30. ili član 7. predloga zakona pa ste rekli da ste ostavili mogućnost da građanin prikupi sva dokumenta koja su potrebna za izdavanje putne isprave, kažete ponekad i ovo može da bude brže od države. Mislim da to nije u redu. Kakva nam je država i nije Ministarstvo unutrašnjih poslova nadležno za ovu vrstu javnih poslova, u takvoj situaciji, da i pretpostavlja da će neko to da uradi pre. To može da se nađe za raspisanu nagradu, možda bi se i to desilo, ali u najkraćem roku, ako vi to uradite, onda nema potrebe za tim.

Dalje ste gospodine ministre pričali o ulaganjima u Srbiji. Zamolio bih vas kao potpredsednik Vlade, ovo sada nema mnogo veze sa onim što je vaše osnovno zanimanje kao ministra policije, da malo pokušate da pomognete kao potpredsednik Vlade da ovaj kapital, odnosno ulaganja koja su do sada stizala do Šapca, Loznice, malo produžimo do Malog Zvornika, Ljubovije, Bajine Bašte i Krupnja ili možda moramo da oženimo nekog ministra ili da udamo neku gospođu ministra u ta mesta da bi bili zetovi i snajke, da bi onda mogli da računamo na taj kapital.

Ovo je rečeno na jedan, ne bih rekao potpuno šaljiv način, ali na način da bi vi to mogli da zapamtite i da tom delu opština pokušate pomoći u tom smislu. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, kandidat za predsednika Komisije za zaštitu konkurencije je Nebojša Perić. Lepo prezime. Sve do sada sam mislio da je čovek rođen i da sada živi u Svrljigu, a on je rođen u Loznici, direktor je jednog komunalnog preduzeća u Vrbasu ili Vršcu, možda grešim, ali to sada toliko nije ni bitno.

Nemamo mi ovde dovoljno pokazatelja kakvi su ovi kandidati, koji će obavljati funkciju predsednika i članova Saveta Komisije za zaštitu konkurencije, ali gospođa Snežana Petrović vrlo detaljno je informisala kako je tekla procedura prilikom izbora. To je nešto što ukazuje da su određene stvari propisane i da se poštuju.

Za nas srpske radikale je veoma važna i 24. sednica na kojoj smo mi razmatrali Izveštaj o radu ove Komisije. Održana je u junu mesecu i onda nije bilo mnogo zamerki na rad, odnosno na Izveštaj o radu Komisije i njenog predsednika za 2018. godinu.

Ja sam i tada izneo neke argumente vezano za nedovoljno činjenje od strane te Komisije, čini mi se da je i još jedan kolega, koji je i danas govorio, da nije bilo dovoljno posvećeno pažnje tome, ali od drugih govornika, pre svega članova SNS, nismo mogli da čujemo te zamerke.

Sada se nešto desilo vrlo interesantno. Nakon usvajanja tog Izveštaja, a u toku sprovođenja ove procedure, jedan dnevni list je počeo da objavljuje kako radi predsednik te komisije. Da li su to bili naručeni tekstovi ili nisu, to je pitanje drugima, da se oni bave tim, da analiziraju, a mi ćemo ovde suštinu rada ove Komisije.

Ovo je jedno od regulatornih tela koje bi moglo da ima vrlo ozbiljnu ulogu na tržištu, pre svega, Srbije. To je možda jedno od retkih regulatornih tela za koje mi u SRS smatramo da bi mogli dati doprinos razvoju dobrih finansijskih odnosa, povećanju životnog standarda građana Srbije i zato bi to možda trebalo da se ispoštuje, da se obrati tu veća pažnja.

Smatramo da se nije dovoljno ova Komisija bavila sa nekoliko značajnih kategorija, što ne znači da nije uopšte. Vođen je postupak protiv EPS. Možda ovo nije potpuno precizan podatak, negde oko 20 ili blizu 20 prometnika električne energije koji postoje i oni nisu svi u istom položaju, kada je u pitanju odnos EPS-a prema njima. Vođen je postupak, mislim da su tu određene finansijske mere izrečene. U toku je postupak protiv „Masterkard“, protiv „Vize“, protiv „Frikoma“ i još nekih drugih privrednih učesnika.

Šta je najveća mogućnost povrede konkurencije? Ona je nama ovde jako neophodna. Tu je velika koncentracija, odnosno koncentracija tog kapitala. Ona može da nastane udruživanjem, može pripajanjem, može na neke druge načine i velike zloupotrebe prilikom javnih nabavki. Iako postoji Zakon o javnim nabavkama, svi smo mi očekivali da će on da da dobre rezultate. Međutim, vrlo često on je svoja sušta suprotnost u odnosu na ono što je u to vreme neko očekivao.

Da bi ova Komisija i sam njen predsednik mogao da radi dobro svoj posao i da se konkurencija ojača, šta je potrebno tu uraditi? Potrebno je da imamo dva jaka segmenta. Prvi je svakako ta zakonodavna delatnost, odnosno zakonski propisi i mi imamo prvi put 2005. godine, drugi put 2009. godine donet Zakon o zaštiti konkurencije, sa izmenama. Imaju tu i neki podzakonski akti, ali u ovoj oblasti, pored same Komisije, ko još treba da učestvuje i da da svoj vrlo ozbiljan doprinos da bi konkurencija u Srbiji jačala, odnosno bila zaštićena? To su, pre svega, naravno, kada se iz tih dela, odnosno vršenjem tih privrednih aktivnosti prave krivična dela, javni tužilac i upravni sudovi, koji treba da intervenišu nakon donetog akta od strane Komisije.

Mi već imamo veliku pretrpanost upravnih sudova, oni nisu efikasni. Ne znam da li smem ovo naglas i javno da govorim, zato što može ministar pravde da kaže – sad ćemo taj upravni sud da poverimo privatnim upravnim sudijama, kao što smo ovo uradili sa javnim privatnim izvršiteljima. Kolega Mirčiću, onda ću ovu diskusiju vezanu za taj sud da malo smanjim.

Zbog čega su oni toliko pretrpani? Oni su toliko pretrpani zato što mi u državnoj upravi imamo veliki broj ljudi na određenim mestima koja imaju javna ovlašćenja, a nisu stručni i nisu kompetentni. Šta je dovelo do toga? Dovelo je to partijsko zapošljavanje, zasigurno, nema druge. Ljudi misle da mogu sve da rade, ali u suštini to nije tako.

Ova Komisija, naravno, ima veliku svoju, sada je to moderno, popularno reći, misiju, a misija je da jača konkurenciju, da je zaštiti. Vizija je valjda da sprovodi ono što jeste po zakonu u njenoj nadležnosti i tako treba da nastavi da radi.

Gde su takođe velike zloupotrebe i gde Komisija nije odreagovala? Trebala je možda ova radna grupa, možda Odbor koji je nama predložio ove kandidate, da vidi koliko je trenutno zaposlenih tamo, odnosno zna se da je, po Izveštaju, govorim iz Izveštaja, zaposleno 33 čoveka u ovoj Komisiji. Po sistematizaciji, koja je odobrena, treba 65. Da li je ono intervencija gde nije bilo?

Mi očekujemo, građani Srbije očekuju, a očekuju i kod Đilasa i kod Šolaka, očekujemo i kod dogovora hladnjačara koji se svake godine pre početka otkupa sezone tzv. crvenog zlata, a ono nije strateški proizvod, nego je samo jedan veoma važan proizvod u Srbiji… Naravno, imamo i sada proizvodnju merkantilne borovnice koja u poslednje vreme sve više neke pionirske korake doživljava u određenim oblastima, a upravo tamo gde se najviše proizvodi malina. Nema tu intervencije od strane Komisije ili je nema u meri u kojoj proizvođači i građani Srbije i svi oni koji se malo ozbiljnije bave ovom problematikom žele to i očekuju.

Nema nje ni kod uvoznika koji prilikom dalje distribucije roba, gde su povlašćeni uvoznici zasigurno, proučavali smo i znamo da jeste tako, pokušavaju da nametnu, da odrede krajnje prodajnu cenu. Preporučena prodajna cena nije toliko problematična, koliko je ova, da ne kažem, naređena cena, gde se ona uslovljava da mora da bude takva. To onda narušava tu tržišnu konkurenciju, a nema tržišne konkurencije, odnosno nema tržišnog proizvoda, a on je sloboda prometa, roba i usluga ukoliko postoje neka ograničenja, a ona postoje ako monopolisti pokušavaju svoje ideje da sprovedu, a Komisija u tom slučaju ostane nema ili ne reaguje.

Ne mogu da kažem i neću unapred da očekujem da Nebojša Perić neće biti sposoban čovek da ovo organizuje i da radi bolje, nego što je radila do sada Komisija, ali ono čime se do sada bavio je, uglavnom na početku njegove karijere, rad u oblasti pravosuđa, tužilaštva, kasnije u komunalnim preduzećima Parking servis, javno preduzeće, što ne znači, kada je dobio šansu ovde, da neće moći da odgovori tom zadatku, ali nisam siguran da ponekad prethodni predsednik nije imao poziv kada je želeo negde da interveniše. Ja to ne znam, niti tvrdim da je tako, ali ostalo je dosta oblasti u kojima nije bilo intervencije od strane ni predsednika, ni Saveta. Nije možda dobio signal da tamo ne treba da se meša.

Da li je to tako ili nije, ne znam, ali ovaj predsednik i ovaj sadašnji Savet, koji je sa 3/4 u promenjenom sastavu i jedan zbog toga što mu još nije istekao mandat, ostao je u starom sastavu, ako ne budu ometani od strane izvršne vlasti i od strane drugih moćnih pojedinaca koji možda nisu politički moćni, ali jesu finansijski, oni će svoj zadatak moći da obave možda na dobar način. Mi to očekujemo. Nećemo glasati za ovaj predlog, ali smatramo da će imati odrešene ruke da svoj posao rade u skladu sa zakonom i očekivanjima od strane građana. Hvala.
Moram da se obratim prvo koleginici Malušić, nadam se da mi neće zameriti, i ja sam do malopre mislio da mi ovde sad razgovaramo o izboru jednog člana Saveta guvernera, gospodina Nikole Martinovića, magistra. Međutim, ja imam osećaj da mi treba da izaberemo advokata Narodne banke Srbije ili možda slušamo kandidaturu budućeg guvernera. Sve je to dozvoljeno, nije uopšte problem, nego možda sam ja malo bio u zabludi samo.

Da se mi vratimo sad na ono što bismo trebali da razgovaramo na ovu temu. Narodna banka Republike Srbije je centralna banka. Ona je 135 godina obeležila. Drugog jula 1884. godine je počela sa radom. Njen prvi guverner je bio Aleksandar Spasić i, pre nego što budem nabrojao one koji su bili u ovom veku, moramo da pomenemo i Đorđa Vajferta, kao guvernera Narodne banke. Činjenica da joj je sedište bilo, ovo su istorijski podaci, ali nije loše da se podsetimo, činjenica da je toj centralnoj, tada nazvanoj Privilegovana banka, u ulici Kneza Mihajla govori da se sa pažnjom gledalo na to, a zaista jeste ustavna kategorija Narodna banka. Ona nije uspostavljena Zakonom o Narodnoj banci, nego Ustavom Republike Srbije, koji kaže – između nekih organa postoji Narodna banka Republike Srbije.

Ona sada ima svoja velika zaduženja i ona na tom polju ostvaruje ono što je zamisao i Ustava i Zakona o Narodnoj banci Republike Srbije. Sada postoje tu neki organi koji su definisani članom 12. tog Predloga zakona, a to su Izvršni odbor banke, guverner Narodne banke i ovaj Savet guvernera Narodne banke.

Lepo je uočio kolega Milorad Mirčić, vezano za ovaj predlog, i ovamo je opisano da poslaničke grupe imaju pravo da to predlože. Sada imaju dve činjenice koje mene ovako malo dovode, nije zabluda, nego dovode me ili me vode na jedan put koji možda nije ispravan, ali da podelim sa vama to.

Prvo, predložio ga Kabinet guvernera Narodne banke. Meni nije poznata ta procedura, sa jedne strane, a ovo, o čemu je kolega Mirčić već govorio, da je isti ovaj kandidat bio predložen od poslaničke grupe SPS, a sada od SNS. Meni to ukazuje da je nemoguće više u Srbiji biti nosilac neke javne funkcije, a da pre toga niste član SNS. Ako neko hoće, ne možemo, mi nikome ne branimo da se učlani. Možda to nije baš najbolje za neku samostalnost tih organa o kojima pričamo, da su oni samostalni, da imaju veliku slobodu u svom poslovanju.

Ovo je ovako prošlo i on će biti izglasan, i to nije sporno, koliko god mi iznosili neke argumente da to možda nije u redu i uostalom, personalno, možda ovaj čovek ispunjava te uslove. Gledali smo njegovu biografiju. Ima on tih zapaženih funkcija na kojima se nalazio, pretpostavljamo, a on po drugi put sada treba da bude reizabran. Istina, prvi mandat mu je trajao kraće zato što je zakonom definisano da, ako je umesto nekog kome je prestao mandat, da li podneo ostavku, smenjen, nije ni važno, izabran, njegov mandat će trajati do isteka mandata tog umesto koga je izabran. To je bilo prvi put, pa je posle imao mandat i sada on treba da bude reizabran.

Podatak da je Narodna banka Republike Srbije uplatila u prošloj godini, da li je tako, kolega Mirčiću, 10 miliona evra je dobra stvar. Isto, kao i Komisija za zaštitu konkurencije, ona nije u jednoj godini, nego od svog postojanja, u prvoj deceniji se bavila ta Komisija svojim uslovima, stvaranjem uslova da bi mogla početi da deluje, a tek početkom druge decenije, u poslednjih pet godina, je malo više radila svoj posao za koji je bila izabrana.

Tu postoji mnogo novca i sada da pokušam jednu paralelu. Tamo je neko kažnjen kod te Komisije. Ovde su verovatno privredne aktivnosti dovele do toga da Narodna banka, kao profitabilna ustanova, zaradi neki novac i može da ga uplati u budžet Republike Srbije. Da li je neko razmišljao da su ti iznosi nešto manji da li bi privredna aktivnost u tom slučaju bila dinamičnija? Ovaj iznos koji je Komisija uplatila nije novac koji je ona donela iz inostranstva. To je opet novac od nekih naših privrednih subjekata koji su kažnjeni zbog toga što su otprilike oglobili potrošače u Srbiji ili ne konkurentno se ponašali na tržištu.

Sve su to činjenice koje treba imati u vidu i povremeno napraviti neku analizu. Znate, nije uvek najviše uplaćeno, najbolje i po građane Republike Srbije. Vi ste danas govorili, ali ponekad stičem utisak da te slike o kojima vi ovde pričate i koje mi možemo da vidimo u stvarnom životu ne gledamo istim naočarima. Dosta vi govorili o stanju koje jeste, koje se svakako, tu smo saglasni, menjali na bolje.

Mi danas imamo manjak stanovništva u Srbiji. Prvo je bio problem, kolega Arsiću saglasni smo vi i ja da je u nekom periodu iz Srbije odlazila, teško je to sada reći, ali ne kvalifikovana radna snaga, sada odlaze i stručni ljudi. Međutim, ponovo smo došli u situaciju da ljude sa onako niskim stepenom zanimanja ne možemo da angažujemo za neke potrebe u našim firmama, sada sa privatnim kapitalom ili lično ako je potrebno da se uradi.

Kuda odlaze ti ljudi? Zapita li te se vi? Vrlo često kaže čovek, da radim na tom poslu ali dok ne odem u Nemačku, dok ne odem u Francusku ili u neku drugu državu. Ako je to tako lepo, zašto nemamo povratak? Da se napreduje, napreduje se, ali nemojte to da predimenzionirate.

(Aleksandar Martinović: Jel si se pitao što ne idu u Rusiju?)

Idu i u Rusiju, ali naravno kada je bila olimpijada, gde su tad najviše odlazili. Idu ljudi gde mogu da obezbede na najbrži način papire. Ne idu oni uvek tamo gde su im najbolji finansijski uslovi ponuđeni. Naravno, nastoje da odu, ali nije uvek moguće, duže se čeka. Ovde je postala situacija malo teža, da ne kažem nepodnošljiva, nije.

Neki u Srbiji izuzetno lepo žive. Prosečan dohodak koji se kaže da je u Srbiji, po podacima Zavoda za statistiku, on omogućava uslovno rečeno pristojan život. Postoje ljudi koji imaju malo veće potrebe, njihove intelektualne i neke druge sposobnosti, i ne samo sposobnosti, nego i navike, su veće u odnosu na one koji žive i u nekim sredinama koje nemaju sve ponude koje imaju veliki gradovi. To nije zanemarljivo. Sve to utiče na ljude gde će da odu, gde da žive i kakve uslove da pokušaju da pronađu.

Da li je NBS razmišljala o tome da se iznos sredstava za obradu kredita, on negde iznosi zavisno od banke do banke od 1 do 2% smanji, da se ukine. Znate da Vrhovni kasacioni sud, ovo možda nisu zvanični podaci, Vrhovni kasacioni sud je nekoliko odluka, odnosno presuda doneo u korist klijenata. Narodna banka povremeno vrši kontrolu poslovanja poslovnih banaka. Videla je i može to da vidi. Da li je upozorila banke da ne smeju i da ne mogu to da rade?

Sprečavanje pranja novca zbog finansiranja terorizma, izgubilo je svoj smisao. Prolaze nekažnjeno, prolaze oni koji zaista čije bi se poreklo imovine moglo dovesti pod znak pitanja u smislu poštenog rada. Ali uglavnom ako neko treba da uplati svom detetu, koje se negde školuje mora da potanko onako objasni gde on, gde supruga, gde svi drugi rade, da bi pokazao odakle mu poreklo za nekih 200 evra.

Gospodine i kolega Arsiću tako je to, tako je, upišite pa možete posle da odgovorite.

Ako je sve tako dobro najviše harača su napravili izvršitelji upravo po osnovu obaveza građana Srbije prema bankama. Odmah posle toga su njihove obaveze, obaveze građana Srbije prema komunalnim preduzećima, ali velika potraživanja su i od strane banaka po osnovu kredita. Veliki broj građana Srbije uzima jedan kredit da bi vratio drugi ili kako se to u bankarstvu kaže refinansiranje. Da li NBS po tom pitanju preduzima nešto? Uostalom Jorgovanka Tabaković kao guverner NBS, mi nikada nismo sporili njenu stručnost, ali kada je u pitanju neki moralni kredibilitet, e tu bi moglo malo da se i analizira i da se progovori i kaže odnos prvo plata, za koju je ona sama rekla da su, ako se ne varam i dobro citiram enormno visoke ili bezobrazne. Sada tu nije velika razlika, nešto malo smanjila, a onda ponovo veliki broj.

Nije normalno da guverner NBS ima veću platu nego predsednik republike, predsednik Vlade i možda najplaćeniji ministar ili zamenik predsednika Vlade. To nije normalno, a jedan je od retkih guvernera Narodne banke, odnosno banke koja nije uspela da reši problem sa švajcarskim francima.

Reći ćete sada kolega Arsiću – to je rešeno. Ministar finansija je rekao da je to rešeno na predlog predsednika države. Dakle, na predlog Aleksandra Vučića, a ne bilo kakvim aktivnim činjenjem guvernera Narodne banke. To nije dobro i to nije u redu, ali kada se setimo, kada se građani Srbije sete ko je sve bio guverner NBS, onda, da ne kažem, i ovo zlo može da se trpi.

Setite se Mlađana Dinkića koji je upao sa oružjem i on je tada sebe samopostavio, nije bio izabran. On se pominje tamo u analima kao čovek koji je bio u dva navrata guverner Narodne banke Republike Srbije, prvi put se samopostavio i drugi put, ali kratko vreme je bio postavljen.

Zatim, Kori Udovički, žena koja izjavi – ako su vam velike obaveze za stanove koje imate negde u okolini Terazija, Slavije ili slično, prodajte, kupite manje da možete svoje obaveze da izmirujete kako valja.

Gospodin Jelašić, gde je on sada? Napravićemo neku malu vezu između gospođe Tabaković i gospodina Jelašića.

Doktor Dejan Šoškić, on je bio od 2010. godine do 2012. godine. Da li se vi gospodine Martinoviću sećate koju snisishodljivost tada kao narodni poslanik, gospođa Tabaković je pokazivala prema guverneru Šoškiću?

(Veroljub Arsić: Što bre lažeš?)

Vrlo lepe reče koristite, nemam ništa protiv toga. To je vaš stav, ali to je istina.

(Veroljub Arsić: Ne, nego laž. Sve što si rekao.)

Mi isključivo govorimo ono što je bilo, ne što odgovara.

Sada, šta bi to moglo da bude zajedničko? Sećate li se jedne gospođe Dijane Dragutinović koja je bila ministar finansija, pa i viceguverner, ali nije samo to. Bila je ona i savetnik u MMF. Mi lično mislimo da Jorgovanka Tabaković svoju poziciju posle ovoga, jer joj je vrlo ozbiljna konkurencija kolega Arsić, možda bih za njega mogao i da glasa, za guvernera Narodne banke, pa kada sve to bude isteklo njoj, ona će da nađe svoju poziciju možda u MMF ili negde.

Sa jednom rečenicom, MMF je u nekom periodu svoje aktivnosti u Srbiji vodio samo računa da država Srbija može da bude solventna i likvidna, da izmiruje obaveze prema i MMF i prema drugim međunarodnim organizacijama koje su davale kredite državi Srbiji, smanjio se privredni potencijal Srbije, nešto povećan sada u odnosu na neko ranije vreme. Ali kolega Arsiću, kada ste rekli pitanje deviznih rezervi, da li moraju i treba da budu takve, u svemu treba da postoji neki optimum, višak ponekad može i da škodi.

Rekli ste – kada bi se smanjile devizne rezerve, propašće nam rejting. Ako smo mi toliko sposobni…

(Veroljub Arsić: Nisam to rekao.)

To ste izjavili vi kolega Arsiću.

Stenogram ima, pa ćemo videti da li ste rekli ili niste. Ako nam tako dobro ide, zašto moramo da vodimo računa o nekim zaduženjima?

(Veroljub Arsić: Ako trošimo devizne rezerve za tekuću potrošnju.)

Vi vrlo često kažete da su sada kamatne stope, odnosno da ova Vlada, država Srbija uzima kredite po znatno nižim kamatnim stopama, pa prosto na svetskom tržištu kapital ima nižu cenu. I kod nas je takva situacija.

(Veroljub Arsić: Ajde!)

Ma nemojte.

Vidite, mogao bih bilo koji dan da izostanem sa sednice Narodne skupštine, ali bi me neko morao ubediti da tog dana gospodin Arsić neće govoriti, a bilo bi mi mnogo žao da on govori, a da ja ne budem tu.

Gospodine Arsiću, ja boljeg profesora od vas nisam sreo i zato ćete moju podršku za guvernera Narodne banke, ne znam koje države imati. Hvala puno.
Gospodine Arsiću, vi ste u jednoj prednosti u odnosu na mene, vremenskoj. Pokušaću brzo da se osvrnem na ono što ste vi izneli, ali se nadam da će gospodin Marinković biti malo tolerantniji.

Prvo, rekao sam za Narodnu banku 10 miliona evra, za Komisiju za zaštitu konkurencije sam rekao 8,2 miliona i ne za godinu, nego od svog postojanja. Komisija za zaštitu od konkurencije, onda je to govorio. To je jedna stvar.

Druga stvar, vi ste gospođi Jorgovanki Tabaković stavili više tereta na leđa nego što sam ja. Vi ste rekli da je ona oterala ljude da traže posao u inostranstvu, ja to uopšte nisam rekao. Ja sam pričao o slici koju mi u Srbiji vidimo, to nema veze sa Jorgovankom Tabaković. Samo da se razumemo oko toga.

Drugo, sedela žena i vezano za izbor guvernera rekla – ukoliko se ova sala ne ugreje, ona će doneti ćebe. Znate, obaveza nam je ako se bavimo ozbiljno ovim poslom da se sećamo svega što je izrečeno, što smo mi radili, što su radili drugi. Neke stvari ako želite možemo da vidimo u stenogramu šta ste rekli to vi, a šta niste. Nisam rekao da se za 200 evra traži poreklo, nego se moraju popunjavati obrasci koji ukazuju da ako je neko biran za odbornika, a zna se to, da se rade povremene uplate zbog školovanja dece i slično.

Dalje, banka se ne zadužuje kod građana, građani se zadužuju kod banke. Građanin može da štedi novac, građanin može. Jel to banka uzima kredite od građana?

(Veroljub Arsić: Da.)

Od građana uzima kredite? Od fizičkih lica?

(Veroljub Arsić: Kada položiš pare u banku, šta je to neko kredit?)

Dobro, vi odlazite u banku da bi uzeli kredit, to nije isto kao kad odlazite u banku da ostavite i banka će vam primiti novac na štednju, a ne znači da će vam banka uvek dati traženi kredit i da će dati u iznosu koji vi želite. To su neke razlike. To bi vi trebalo da znate i tu ne treba da govorimo.

Niste vi prvi, gospodine Arsiću, koji je rekao da je svojim autoritetom gospodin Aleksandar Vučić rešio problem sa švajcarskim francima. To je rekao Siniša Mali kao ministar kad je taj zakon bio na dnevnom redu. Naravno, to je tako bilo, nije rešio guverner Narodne banke. Hvala.
Gospodine Arsiću, neke stvari ne bi trebalo banalizovati. Pod snishodljivost se ne može ni u kom slučaju podvoditi nešto što je vezano za da li je niska ili povišena temperatura, to nema nikakve veze. Ti razgovori su se završavali kad on kao guverner kaže šta ima da kaže, pa prilasci. Uostalom, da ne govorimo o tome šta je dalje bilo.

Ko garantuje depozite? Pa nije Narodna banka rekla ko će biti. Zakon postoji, agencija postoji, 50.000 dinara. Znate li kada je donet taj zakon, gospodine Arsiću? Tada smo sedeli u istoj poslaničkoj grupi. Iznosi su se menjali, a agencija je ranije uspostavljena i od ranije postoji. Tako da, nemojte neke stvari svoditi na minimum i potcenjivati ih. To su životi ljudi u pitanju. Nikad se mi nismo zalagali da dužnik ne izmiri svoju obavezu, nego uslovi koji su se promenili, promenjene okolnosti.

Vi kažete da ne mogu da utiču na promenu iz samog ugovora. Evo, neka vam objasni kolega Martinović. Neka vam objasni kolega Martinović da li mogu ili ne mogu. U ovom slučaju nije se radilo o pojedinačnom slučaju, nego se radilo o velikom broju građana Republike Srbije, i kada je bilo u pitanju veliko zaduživanje i danas kada imamo bahato ponašanje izvršitelja. To je signal i za predsednika države, to nije signal samo za guvernera Narodne banke. Ne može ona da promeni, ne može ona da oslobodi, niti to mi, ni bilo koji građanin traži da guverner Narodne banke Srbije oslobodi građane od svojih obaveza. Ali ako se to pojavljuje kao vrlo čest slučaj, onda ispitati kako i na koji način je došlo do toga i kako i na koji način se to može rešiti, kao što je predsednik Republike Srbije rekao da je nepodnošljivo više. Bilo je najava i oduzimanja sopstvenih života vezano za kredite u švajcarskim francima, pa je onda predsednik države možda malo i sam inicirao taj problem, napravio ga malo većim nego što jeste, a onda ga rešio. Uostalom, nije ni bitno ni šta vi i ja mislimo o tome, nego je bitno ti koji su bili dužnici da sada imaju jednu lagodniju situaciju.
Kolega Arsiću, neke stvari koje ste vi sad izgovorili, danas kao ovlašćeni predstavnik SRS na ovu temu, na ovu tačku dnevnog reda je izneo kolega Milorad Mirčić i mi nemamo potrebu uopšte da ponavljamo. Ako je on rekao da nema inflacije, da je dinar stabilan, da su neke aktivnosti drugačije u odnosu na neko ranije vreme, zašto bih ja sad to ponavljao? A vi to sada o tome govorite, nisam to ja pričao. Ja sam rekao kada je ta agencija i od kada država garantuje štedne uloge i da je to dobro i da je država uradila da ne bi došlo do bankrot finansijskog i bankarskog sistema. Ako bi sad neko rekao za vrlo bogatog čoveka da je propao, njegovi poslovni partneri, poverioci ako ih ima, dobavljači, odmah bi došli da potražuju sva dugovanja, koja čak nisu ni dospela. To je bila opasnost da bi se zaštitili od toga taj iznos je još i povećan. Čemu to da ponavljamo kad znamo da je to tako bilo.

Sada vi meni objašnjavate da je sve isto tamo negde, samo mi imamo nešto, neku povoljnost. Setite se reči pokojnog kolege Zorana Krasića, koji je rekao – sir je samo besplatan na mišolovci, sve ostalo ima cenu. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, moderne države, države sa razvijenom demokratijom imaju jasno definisanu podelu vlasti kao što je zakonodavna, izvršna i sudska i u nekom periodu je to i u Srbiji bilo izraženo, poštovalo se. Međutim, od 2011. godine taj princip je narušen.

Taman kada je kolega Dragan Jovanović pomislio da je on jedan od prvih uveo javno-privatno partnerstvo, ja moram da ga obavestim da je to režim Borisa Tadića, prvi uveo javno-privatno partnerstvo, gde je izvršna vlast bila partner javnim izvršiteljima, u narodu poznatijim kao privatni izvršitelji.

Ako se postavi pitanje ko postavlja javne izvršitelje? Odgovor je ministar pravde, bez obzira koji je bio. Onda se jasno vidi koliko ovlašćenja je iz suda izvučeno i preneto na privatne preduzetnike.

To, naravno, nije dobro. Neki od kolega smatraju da je izborni sistem sudova, kod nas u Srbiji nije dobar, a kako ćete sada za ovo reći kada jedan pojedinac ima ovlašćenje da bira ljude, privatne preduzetnike, koji će da vrše javnu vlast? To je veoma strašno.

Ja mogu da razumem ljude iz izvršne vlasti koji su pomalo otuđeni od naroda. Oni, znate, imaju vozače, imaju automobile. Retko se možda sreću sa onim koji imaju vrlo ozbiljne i svakodnevne probleme, ali drage kolege narodni poslanici, ne mogu da razumem vas. Ovo što mi iz SRS vidimo i čujemo, ja bih rekao i tužne priče, svakodnevno, potpuno sam ubeđen da i vi dolazite do takvih saznanja, a najčešće ništa ne preduzimate da bi se ti problemi rešavali.

Poznati su vam naslovi u novinama i mi uvek nađemo po neki primer koji vam predstavimo prilikom obrazloženja ovog predloga zakona, deda se zadužio, unukov stan prodan da bi se dugovi namirili, iz stana izbačen ratni vojni invalid, iz stana izbačeni mladi roditelji sa bebom itd, a nedavno kaže, pre 30 dana, ženu sa rakom divljački izbacili iz stana. Od preteranog i pretrpljenog stresa i uznapredovale bolesti, nažalost, ta žena, ona se zove Suzana Alija, je preminula. Ona je imala mesto prebivališta u Dunavskom keju broj 30.

Dakle, to su isključivo istine koje, nad kojima bi vi trebali da se pozabavite. Uzalud je Ženska parlamentarna mreža, ovde su vrlo često pod udarom i žene. Uzalud su nevladine organizacije. Kada kažemo nevladine organizacije, mislimo na one koji rade isključivo protiv interesa države Srbije. Njih ovi problemi ne zanimaju. Nije valjda Srbija došla u takvu situaciju da samo kao opozicioni poslanici, poslanici SRS žele da se ovaj problem reši.
Opšta bezbednost proizvoda, uključujući i prehrambene proizvode, svakako za nas je od primarnog značaja i sve subjekte koji mogu doći u kontakt sa proizvodima mi možemo da svrstamo u tri grupe.

Na prvo mesto bi stavili državu. Kad kažemo država, mislimo na državnu upravu koja bi trebala od propisa, kontrole i obaveštavanja javnosti da odradi svoj posao na najkvalitetniji način. To je jedno jačanje odgovornosti proizvođača kada je u pitanju opšta bezbednost proizvoda, to bi bio drugi faktor subjekata. Treći svakako da bi bili potrošači.

Nama je poznato da još iz rimskog prava postoji jedna maksima, kaže - neka i kupac bude oprezan. Znači da moramo podeliti odnos prema bezbednosti proizvoda u tri kategorije subjekata koji mogu da dođu u kontakt sa tim.

Mi sada na neki način i delimično štitimo bezbednost proizvoda Zakonom o opštoj bezbednosti proizvoda i Zakonom o bezbednosti hrane, ali lično mislimo da to još uvek nije dovoljno dok se ne promeni odnos svih ovih učesnika na relaciji proizvodnje samog proizvoda, stavljanja u promet i konzumiranja tamo gde je to moguće.

Mi smo predložili kada postoje rizici od nebezbednih proizvoda, da javnost o tome mora da bude obaveštena, pod uslovom da je to nekim drugim zakonima čak zabranjeno. Ovde nema ničeg opasnog i nema ničeg što bi dovelo u zabunu bilo koga u pravnom sistemu Srbije, jer ovde se radi i kaže se - ako postoji rizik od opšte bezbednosti proizvoda, treba obavestiti javnost. Praktično, trebalo bi napraviti i neke uzbunjivače koji bi imali obavezu da nadležnim organima, nije ovo iz "Krušika" nego vezano za bezbednost, za opštu bezbednost proizvoda kojim bi obavestili nadležne organe da mogu da intervenišu.

Samo da vas podsetim da za dva meseca, to je decembar 2007. godine i januar 2008. godine, da smo morali da povučemo iz prometa u Srbiji negde oko 510.000 igračaka. Onda vi vidite sada šta mi sve kupujemo i kakve poklone dajemo našoj deci.

Ono što je i kolega Mirčić posebno akcentirao, naravno i koleginica kada je bila rasprava u načelu, rekla da prosto i neke igračke i školski pribor dovode ne samo malu decu, nego i malo ozbiljnije potrošače u zabunu. Te s toga svaki proizvod koji je namenjen prometu, pa čak i kao sirovina mora biti višestruko iskontrolisan da ne bi došlo do narušavanja zdravlja nacije. Hvala.
Samostalnost jedne države je nešto čemu treba sve države, odnosno njihovi stanovnici da teže. Juče je jedan od kolega rekao da je u pravnoj teoriji ovo što Srbija ima sad vrhunac što može da se postigne i tu nema šta da se zameri, to je otprilike tako. Ali, kroz ove zakone, nove zakone, zakone o izmenama i dopunama koje mi sada imamo na dnevnom redu, mi sve manje ograničavamo svoju samostalnost. Jedan od tih zakona kroz koji se to može i u praktičnom i u teorijskom smislu prepoznati je ovaj zakon o izvozu robe dvostruke namene.

Ovde zemlje članice, a vi to i ne krijete, vi kažete da su evropski stručnjaci učestvovali u donošenju ovog zakona, zakona o izmenama i dopunama zakona, žele da zaštite svoje tržište. Kada se kaže izvoz i uvoz robe dvostruke namene, pre svega se misli na konvencionalno naoružanje i oružje za masovno uništavanje koje ima enormnu smrtnost. Te zemlje žele da zaštite sebe od uticaja drugih zemalja i mi to sve prihvatamo.

Naravno, ovde dolaze u obzir i robe široke potrošnje. E mi tu ne vodimo računa. Moje kolege su već govorile kako da budemo konkurentni poljoprivrednim i drugim proizvođačima u zemljama EU ili zemljama trećeg sveta, kako vi to kažete, ukoliko sami ne vodimo računa dovoljno o sebi?

Mi smo počeli neka usaglašavanja, ne čekajući SSP EU. Državna zajednica Srbija i Crna Gora 2005. godine je regulisala odnos prometa roba dvostruke namene. Naravno, desilo se to što se desilo sa tom državnom zajednicom. Srbija je 2013. godine donela Zakon o uvozu i izvozu robe dvostruke namene i sad je to malo, vi idete i dalje.

Kada smo mi hteli u ovom članu 3. da intervenišemo, status poljoprivrednih i svih drugih proizvođača u Srbiji, prihvatanjem ovog našeg amandmana, ne bi se značajano popravio i poboljšao, ali delimično bi otklonili te neke nejasnoće i praktično ustrojili nešto kako bi trebalo da bude. Vi ni to niste prihvatili, uključujući neke bravure kako da objasnite da po članu 161. Poslovnika o radu Narodne skupštine nije moguća intervencija na ovakav način, a mi smo samo hteli da preciziramo ko se smatra izvoznikom robe iz Srbije. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, imamo mi još dobre šanse, evo, raduje i izjava lidera Nacionalnog fronta gospođe Marin le Pen koja kaže – poništiću priznanje Kosova, to je sveta srpska i hrišćanska zemlja. Nemojte sad da vi mislite da je to iluzija. Mnogi od vas ovde, mnogi građani Srbije, nisu mogli da zamisle da će radikal, Aleksandar Vučić, biti predsednik Srbije, pa se desilo. Prema tome, ovo je već jedna lepa vest za nas.

Još nešto malo moram da prokomentarišem. Neko je rekao nekad su naši radnici išli u Nemačku, a sada imamo obrnutu situaciju. Pa, nemamo obrnutu situaciju. Naši radnici kad su odlazili tamo oni su bili najobičnija radna snaga i moramo da konstatujemo da su odlazili oni čiji je lični stepen obrazovanja bio možda na nivou trećeg stepena nekih zanimanja, vrlo često i oni sa osnovnom školom. Ali tamo kad su odlazili, osim radnog mesta nisu ništa drugo dobili.

Ovde kad dolaze nacionalne kompanije iz Nemačke, ili koje druge države, svejedno, mnogo toga dobijaju. Ne kažemo da ne treba se truditi da oni dolaze ovde, ali one uslove koje imaju sigurno pre treba ponuditi našim građanima, nego što je to kod njih situacija.

Šta se ovde dešava, a što je ozbiljno, gospodine ministre? Vi biste mogli ovde možda malo i da date jednu inicijalnu kapislu jer doneli smo zakon, vaše Ministarstvo je bilo predlagač, odnosno Vlada predlagač, a vi ste obrazlagali ovde, o sezonskom angažovanju radne snage i mi imamo, kada je u pitanju taj izvoz veliki problem sa izvozom poljoprivrednih proizvoda.

Kad nastupa sunovrat za srpski izvozno-uvozni posao? Pa, nastupa 2008. godine, 29. aprila, kada je potpisan SSP Evropskoj uniji, kao i ovaj privremeni ugovor. Tada se država Srbija dvostruko obavezala. Šta su bile njene obaveze? Njene obaveze su bile da počne sa usklađivanjem svojih propisa sa propisima EU, sa jedne strane i sa druge strane da otvori svoja vrata, širom da ih otvori, proizvodima iz EU. Šta smo zauzvrat dobili? Pa, da se naši proizvodi mogu pojavljivati na njihovom tržištu.

Zamislite sve se to dešava u vreme kad mi imamo potpisan sporazum od 2000. godine sa Ruskom Federacijom o slobodnom uvozu robe. Mi smo bili i tada i danas najpovlašćenija nacija u Evropi kada je u pitanju izvoz i uvoz robe sa Ruskom Federacijom. Imamo sličnu situaciju ili skoro identičnu i sa Belorusijom. Nešto, devet godina, kasnije mi sad imamo situaciju i vrlo često kolege kad kažu jeste, i iznose uporedne podatke, izvoz naše robe u države članice EU je možda i desetak puta veći nego što je to u Rusku Federaciju. Pa tu i jeste problem. Šta smo mi uradili? Šta je uradila Privredna komora Srbije da se to stanje promeni, da se situacija popravi? Čini mi se da nije uradila ništa.

Hajde što nije do sada uradila, mi srpski radikali ne vidimo ni neku ozbiljnu inicijativu da se tu nešto promeni. Imali smo pad u 2018. godini za 8,7% u izvozu robe ka Ruskoj Federaciji. Planirate li nešto da uradite na tome da se to promeni? Mi moramo da iskoristimo tu situaciju. Znate da bi nešto imalo taj povlašćeni status kada je u pitanju izvoz u Rusku Federaciju jeste da u supstanci ima preko 50% porekla sa našeg tržišta.

Jesmo li mi u stanju da dobacimo? Ja lično mislim da jesmo. Da li to moramo da uradimo? Moramo da uradimo jer vidite šta nam rade zemlje članice EU, odnosno EU kao naddržava. Evo vidite danas da kaže da mi možemo da budemo sa njima partneri. Nema više onog obećanja koje smo dobili 2008. godine prilikom potpisivanja ovog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju da ćemo postati ravnopravna članica, nego se kaže baca nam se šarena laža da možemo da postanemo njihov partner.
Gospodine predsedavajući, ne bih polemisao sa gospodinom Arsićem, on je Mirčićev pacijent. Ja se ne sećam kada je on govorio kada su odlazili. Koleginica Čarapić je pričala o tome. Ja sam samo napravio kratak osvrt na to.

Gospodine ministre, vi ste to lepo rekli, ja sam sa vama saglasan. Nulto ili početno vreme, kako su govorili oni iz DOS-a, od njih je počelo sve 2000. godine. Tu ste apsolutno u pravu. Tu i mi srpski radikali i građani Srbije vide da je od tada krenuo apsolutno sunovrat.

Samo sam rekao – potpisivanjem ovog sporazuma 2008. godine, ovakvog kakav je, to je dodatno donelo probleme ne samo srpskoj poljoprivredi, nego realnom sektoru u celini i svim privrednim aktivnostima koje su pledirale na bilo kakav izvoz, pa čak i oni proizvođači koji su planirali svoje proizvode da plasiraju na srpskom tržištu, zbog povoljnih uslova za uvoz proizvoda iz zemalja EU, nikada u životu niko od srpskih radikala nije rekao da treba raskinuti neki sporazum sa nekom zemljom, pogotovo ako je on u pitanju afirmacije, izvoza, uvoza ili pokretanja realnog sektora ili bilo kojih drugih privrednih aktivnosti.

Pojedinačno smo uvek rekli - sa svakom zemljom koja uvažava Srbiju kao takvu, kao slobodnu zemlju, treba sarađivati. Nema nikakve veze, nikakve sporazume te pojedinačne ne predlažemo da se ukidaju, ali SSP, pa on je na godišnjem nivou pravio direktne štete 500 miliona evra. To je direktna šteta.

Kao što ste vi, ministre, napravili osvrt, u poljoprivrednoj proizvodnji, evo, ovde je i gospođa Bošković, pa zna da postoje neke poljoprivredne kulture čije je trajanje prilikom uzgoja na godišnjem nivou, ali priprema i neki drugi rezultati traju i po nekoliko godina.

Proizvodnja jedne industrijske biljke, duvana, uništena je u Podrinjskom kraju, pa čak i Kolubarskom delu, kada je jedne godine iz poreske uprave čovek koji je pre toga bio, čini mi se, u službi bezbednosti, došao kao oni posle Drugog svetskog rata u mantilima, zaplenio robu, zaključao fabriku. Ako je neko napravi grešku tamo, trebao je da bude procesuiran. Mi ne branimo takve, ako je i bilo greške, ali on je uništio jednu poljoprivrednu proizvodnju, ne samo one godine gde se nalazilo na lageru 3.000 tona duvana, nego dugogodišnje su ljudi izgubili poverenje i sada, da bi se vratili na onaj nivo koji smo imali pre deset godina, a tu je veliko ulaganje živog rada i to je možda i perspektiva, iako subvencije nisu kao što su nekada bile, ali sada da ne govorimo o tome, to je nešto što dugotrajno ostavlja posledice. To je upravo ovaj sporazum.

Jasno nam je da ponekad dolazi do amplituda, ali mi, država, Vlada, mora da analizira zbog čega je do toga došlo. Žalili su se ruski ambasadori u više navrata da kada su u pitanju privredni subjekti iz Ruske Federacije i drugih zemalja EU, nemaju ravnopravan tretman. Istina, treba biti realan, mnogo manje je toga od 2012. godine. To se dešavalo kao pravilo do 2012. godine.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovaj član 77. Predloga zakona o poštanskim uslugama se odnosi na reklamacije i mi smo tu stav 3. ovog člana precizirali tako što smo rekli da se nadoknađuju novčana protivrednost, jer to je zapravo moguće i merljivo za štetu.

Međutim, ja bih ovu priliku iskoristio da malo potenciram poboljšanje radno-socijalnog statusa, pre svega poštonoša, poštara i šalterskih radnika, a opet, pre svih, šalterskih radnika broj jedan, dva ili tri, ili kako se oni tamo već dele.

Koleginica Snežana Petrović iz svog dugogodišnjeg iskustva je veoma afirmativno i korektno govorila i o sistema pošta Srbije i o onom što pošte Srbije rade za građane Srbije i o značaju pošta. Jer, praktično ni državna uprava ne može da funkcioniše na način koji bi bio zadovoljavajući za ostvarenje sistema, ukoliko nije rešeno na dobar način. Veliki broj pošiljki koje idu preko pošte se odnose na ostvarenje određenih prava koji imaju i prekluzivne rokove. Propuštanjem tih rokova, naravno, građani Srbije bi snosili neke posledice.

Zaposleni u poštama, pre svega, poštonoše i šalterski radnici su pod udar došli prilikom ograničenja broja zaposlenih 2013. i 2014. godine, a zatim i kod umanjenja isplate zarada od onih 10%, pa iako se sada priča da je prosečna zarada u Srbiji negde na nivou ili blizu 500 evra, odnosno oko 54.050 dinara, poštari sa punim radnim vremenom i šalterski radnici broj jedan imaju negde oko 32 hiljade. Ovaj problem se najpre pojavio u velikim centrima iz razloga što zarade koji su oni mogli da ostvare nisu bile adekvatne, što bi ista ta lica da rade u drugim privrednim subjektima mogla da ostvare. Oni su počeli da daju otkaz, da raskidaju radni odnos i da prelaze u te firme. Vrlo brzo se to prelilo, naravno, po sistemu spojenih sudova i manja mesta i onda se tu pojavio problem. Kao što su najpre pošte ostale bez određenog broja zaposlenih u velikim mestima, tako i u malim, jer su brzo mogli da se zaposle.

Jedno vreme, mislim, njima je bilo odobreno da angažuju po privremenim i povremenim ugovorima, gde čak nije ni za puno radno vreme, nego možda 50% ili 60%, pa onda ona zarada koja bi bila 32 hiljade bila je negde 16, 17 do 20 hiljada maksimalno. To je dovelo da u mestu iz koga dolazim, u Ljuboviji, u jednom momentu, od ukupno 10 poštonoša, skoro, za vrlo kratko vreme, tri su dala otkaz, a to je 30%. To je veliki broj kada u jednom danu ili za kratko vreme ostane bez izvršilaca. Dešavalo se da mnoge pošiljke nisu mogle da budu uručene, nego su morali oni na koje je ta pošiljka bila adresirana da se raspituju, da dolaze.

Nema ovde problema kod zaposlenih u poštama, ovde je problem kod broja izvršilaca. Nisam siguran da 2013. godine i 2014. godine neko to svesno nije radio. Da li se to u sistemu pošta mogli da prepoznaju? Ne znam, ali znate dobro da je od 2013.godine, 2014. godine pa na ovamo pojavio veliki broj firmi koje rade brzu poštu. Sve je to nekada radila Pošta.

Moramo da kažemo da poslovi koje rade poštanski službenici na šalterima su prilično složeni. Tu je kombinacija čisto poštanskih poslova, kao i bankarskih, koje rade u bankama. Ali, uglavnom, najveći problem je, apelujem još jednom, da se taj radno socijalni status poštonoša i šalterskih radnika popravi, koliko je to moguće. Hvala vam.