Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Aleksandra Jerkov

Aleksandra Jerkov

Demokratska stranka

Govori

Zahvaljujem, gospodine Bečiću.
Gospodine Verbiću sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, naš je amandman veoma sličan amandmanu koji su podneli gospodin Zoran Živković i dr Vladimir Pavićević. Nadam se da i rasprava neće biti slična koja će uslediti, mada je ministar dao isto obrazloženje za ne prihvatanje našeg amandmana.
Moram, gospodine Verbiću, da priznam da meni zaista nije jasna ta logika – slažemo se, ali ne prihvatamo. Ako bi ste mogli još da nam malo pojasnite, jer zaista želimo da razumemo razloge zbog kojih vi ne želite da prihvatite naše amandmane, kojim bi ceo sistem visokog obrazovanja inkorporirao princip akademske čestitosti.
Kažete da je to predmet za član 4. osnovnog Zakona o visokom obrazovanju, a ne član 6,. koji vi menjate članom 1. Međutim, u članu 6. već ponavljate nešto što postoji u članu 4. osnovnog Zakona, a to je princip otvorenosti prema javnosti i građanima. Zbog čega onda ne bi mogla u članu 6. da se nađe ista formulacija, kao i u članu 4, ako formulacija, koja univerzitete obavezuje na poštovanje principa otvorenosti prema javnosti građanima, postoji u oba ta člana?
Međutim, sve i da prihvatimo tu vašu argumentaciju da su stvarni razlozi, zbog kojih ne prihvatate amandman, to što njemu tehnički nije mesto u ovim izmenama i dopunama Zakona, vama se nudi da se predloži potpuno novi zakon kojim bi se na član 4. intervenisalo na onaj način na koji vi kažete da je trebalo i sada intervenisati. Ja sam zaista u jednom momentu, a mislim da su i drugi narodni poslanici, kao i građani, koji su možda gledali prenos, pomislili da ćete vi pristati na tako nešto, jer ja istinski verujem da vaša lična akademska čestitost vas obavezuje da ovako nešto prihvatite i ovakvu jednu ponudu, za koju prvo kažete da je bila prihvatljiva, prihvatite.
Međutim, vi odbijate i to, sve vreme govoreći da je vaš lični stav, u šta verujem, i stav Vlade, u šta ne verujem, takav da vi smatrate da je potrebno inkorporirati princip akademske čestitosti u sistem našeg visokog obrazovanja.
Gospodine Bečiću ja sad koristim vreme ovlašćenog predstavnika, ovo što koristim više.
Mislim da ono što smo mogli da čujemo u toku rasprave o amandmanu od gospodina Živkovića i dr Vladimira Pavićevića zapravo ukazuje na prave razloge zbog kojih vi ne možete da prihvatite ovaj naš amandman, zbog kojih ne možete da prihvatite da se zakon menja u tom delu koji se odnosi na akademsku čestitost, jer su narodni poslanici SNS o ovom amandmanu i o principu akademske čestitosti rekli da on nije smislen, da vređa akademsku zajednicu…
Šta nećete dopustiti, gospodine Bečiću?
Radi se o istom amandmanu, koji su podneli narodi poslanici Zoran Živković i Vladimir Pavićević.
Vi ne morate dopustiti. Uskladiću svoje izlaganje sa vašim preporukama, ali to neće izmeniti činjenicu da gospodin Verbić daje obrazloženja koja nisu u skladu sa onima što govore narodni poslanici, što nas samo utvrđuje u mišljenju da njegov stav nije stav Vlade RS.
Gospodine Verbiću, kad ste govorili, ne o prethodnom amandmanu, nego o nekom drugom, rekli da ste vi mislili da će neki amandmani biti prihvaćeni, pa oni nisu prihvaćeni, molim vas nemojte da opet imamo posla sa kočničarima reformi, misterioznima, već recite ko vas sprečava da prihvatite amandmane koje želite da prihvatite, na kojim amandmanima se radi i uopšte o čemu se radi.
Zašto je nama važan princip akademske čestitosti? Zašto je važno staviti ga u ovaj Predlog zakona, a na način na koji je to predložila grupa poslanika DS? Zato što zaista jeste stvar ličnog morala, poštenja, čestitosti, integriteta čoveka, o kom god čoveku se radilo, da li će on prihvatiti da brani doktorsku disertaciju ili bilo koji svoj drugi naučni rad pod uslovima koji ne ispunjavaju čak ni osnovne kriterijume da se to dešava. Ne odnosi se princip akademske čestitosti samo na mentore i na nastavnike na visokoškolskim ustanovama. Naprotiv, on se odnosi na sve studente.
Rekla sam, sve i da zanemarimo o kome se radi, sve i da prihvatim argumentaciju gospodina Martinovića da neko ko nije stručan za datu oblast nije u stanju da uporedi dva teksta i da vidi da se radi o istoj sadržini, to umeju deca u osnovnoj školi da urade, sve i da potpuno zanemarimo da su to optužbe za plagijat i da zanemarimo da se radi o Nebojši Stefanoviću, da li princip akademske čestitosti podrazumeva da se doktorska disertacija brani pred komisijom u kojoj je samo jedan član komisije imao pravo, i formalno i zakonsko i praktično, da bude u toj komisiji? Zbog čega, gospodine Verbiću, ne odgovarate na to pitanje?
Zaista smatram, bez ikakvog preterivanja, da bi neusvajanje ovog amandmana u danu za glasanje u Narodnoj skupštini Republike Srbije bilo vaš lični poraz i da bi ne usvajanje tog amandmana, upravo imajući u vidu vaš integritet, vašu čestitost, značilo da vi nemate podršku da sprovedete reforme zbog kojih ste došli u Vladu Republike Srbije.
Govorilo se mnogo. Govorilo se o tome kako je neko bio mašin bravar pa mu to ništa nije smetalo da vodi državu. Nije sramota biti mašin bravar, to je pošteno, ali je jako sramota i jako nepošteno predstavljati se kao doktor nauka, a da to niste. I jako je sramota i jako nepošteno politički braniti onoga koji to čini. Hvala.
Zahvaljujem.
Prosto radi pojašnjenja. Član 106. koji nas obavezuje da govorimo o tački dnevnog reda.
Samo vas molim gospodine Bečiću da obavestite gospodina Đukanovića da sam ja govorila o svom amandmanu na član 1. koji se tiče upravo akademske čestitosti. Postoji i amandman koji se odnosi na način finansiranja Komisije za akreditaciju i kontrolu kvaliteta.
Zahvaljujem gospodine Bečiću.
Radi se o nečemu što je gospodin Babić rekao. Čini mi se da je pokušao da u obrazloženju zbog čega SNS ne prihvata amandman nekako univerzalizuje tu celu priču i da govori o tako nekim opštim ljudskim vrednostima, kao što su da treba biti čestit, treba biti dobar, govoriti istinu, biti ljubazan itd. Međutim, ne radi se u ovom amandmanu o tome, jer nije akademska čestitost što i čestitost kao takva.
Veoma je jasno i veoma se zna šta je akademska čestitost. Akademska čestitost se zasniva na samostalnoj izradi pisanih radova, kao i na striktnom poštovanju tuđih autorskih prava, a najteži oblici prestupa akademske čestitosti su plagijat i autoplagijat. Tako da, nekom pričom o čestitosti kao takvoj, o nekim univerzalnim vrednostima ne može se prikriti činjenica da SNS ovde sprečava da se princip samostalne izrade naučnih radova stavi kao obaveza za sve koji učestvuju na akademskim studijama. Hvala.
Zahvaljujem gospođo predsednice.
Gospodine Verbiću mi smo i prilikom javnog slušanja i kada smo razgovarali o Predlogu zakona na Odboru čuli vašu argumentaciju zbog čega vi mislite da ovaj amandman nije moguće prihvatiti. Mislim da ste i sami rekli da što se vas tiče mislite da bi ga trebalo prihvatiti, ali da nije moguće zbog toga što se ne može obezbediti nezavisnost rada nekakve ovakve institucije zbog toga što je nemoguće osnivati agencije.
To je isti argument koji ste iskoristili i kada ste meni odgovarali u načelnoj raspravi na pitanje – zbog čega niste predvideli stalnu kontrolu, da li samostalne visokoškolske ustanove i visokoškolske ustanove i njihovom sastavu ispunjavaju uslove zbog kojih su i dobile akreditaciju.
Vi ste rekli da je to nemoguće učiniti zbog toga što zakon sprečava zapošljavanje novih ljudi. Meni to gospodine Verbiću, onda ukazuje na to da ste vi ministar u Vladi koja donosi zakone koja vama onemogućava da sprovede reforme koje vi smatrate da je potrebno sprovesti, što nas samo utvrđuje u onoj našoj početnoj tvrdnji da vi ili i nemate plan reforme obrazovanja koji je predstavljeno da imate, kad su vas ovde narodni poslanici većine birali za ministra u Vladi Aleksandra Vučića, ili vas neko u toj Vladi svojim zakonskim predlozima, kada su u pitanju zakoni iz drugih oblasti, sprečava da te svoje reforme sprovedete.
Ovo nije amandman koji je došao od poslanika opozicije. To je amandman koji je došao od same Komisije za akreditaciju. Svi koji su bili prisutni na javnom slušanju su mogli da čuju svojevrsnu raspravu o tome koja je nastala između predstavnika Komisije za akreditaciju i predstavnika Nacionalnog saveta koja je bila začuđujuća u najmanju ruku. Stekao se utisak da Komisija zaista nema podršku u svom radu. Ministarstvo se opredelilo da na ovakav način tretira Komisiju.
Ako je razlog tome taj koji ste naveli, onda zaista nema više razloga da sedite u Vladi u kojoj ne možete da učinite ono što želite ili koja vas svojim drugim zakonskim predlozima sprečava da nivo visokog obrazovanja dovedete na onaj nivo na kom on treba da bude.
Naši studenti će imati problema da svoje diplome u inostranstvu prepoznaju, da ih priznaju. Nemojte to da im radite, to je razlog zašto oni ne žele da studiraju ovde a ne to što neko ukaže na to da je ministar policije plagirao doktorat. Hvala.
Ovaj amandman i amandman kolega Markovića i Ćirića su slični i oba imaju istu argumentaciju, odnosno da mi smatramo da angažovanje nekog stranog stručnjaka nije neophodno i garant toga da će se time podići kvalitet visoko obrazovnog sistema. To mogao biti slučaj jedino da mi u Srbiji nemamo odgovarajućih stručnjaka ili da im ne verujemo, ali ako ne verujemo njima, onda se postavlja pitanje kako ćemo verovati nekome ko je došao sa strane, a koga je odredila Komisija za akreditaciju ili sama ta visoko školska ustanova. To otvara čitav niz problema.
Ono što ste vi naveli u obrazloženju za ne prihvatanje amandmana, kaže – amandman se ne prihvata jer nije u skladu sa koncepcijom Predloga zakona, a koja ima za cilj da obezbedi podizanje kvaliteta u oblasti visokog obrazovanja. Ukoliko to jeste slučaj, ukoliko to jeste koncepcija zakona, zbog čega onda ne menjate one odredbe osnovnog zakona koje se odnose na obavezu stalne kontrole da li visoko školska ustanova i dalje, nakon akreditacije, ispunjava uslove zbog kojih je dobila akreditaciju?
Vrlo dobro znate da je najveći problem, nakon dobijanja akreditacije, visoko školske ustanove više ne ispunjavaju iste uslove zbog kojih su dobile akreditaciju. Niti imaju te uslove, niti imaju te studijske programe, ni te profesore, a to mogu da čine zbog toga što znaju da ih pet godina niko više neće kontrolisati i da one neće biti predmet provere sve dok ponovo ne dođe vreme za njihovu akreditaciju.
Rekli ste da nema sredstava, nema kapaciteta. Zašto, gospodine ministre, ne povećate kapacitete? Zašto se ne izborite da bude sredstava za to, jer to je najvažnija stvar, kada govorimo o kontroli kvaliteta visoko školskog obrazovanja?
Gospodin Atlagić će se složiti. Verovatno će vaš odgovor biti da imamo četiri inspektora za visoko školsko obrazovanje. To jeste problem. Zašto nemamo više, gospodine Verbiću? Da li je to zbog zabrane zapošljavanja u javnom sektoru? Ko je doneo taj zakon? Da li ste se vi bunili na Vladi protiv toga? Da li ste vi rekli na Vladi da se to ne može, recimo, odnositi na prosvetnu inspekciju? Da li ste tražili da ti ljudi budu izuzeti iz toga, jer mi imamo ozbiljan problem deficita inspektora za visoko školsko obrazovanje? Zbog toga ne možemo da kontrolišemo kvalitet nastave koja se izvodi na našim fakultetima.
Ukoliko niste to rekli, zašto niste rekli? Ukoliko ste to rekli, šta je bio odgovor i zbog čega se zabrana zapošljavanja odnosi i na prosvetnu inspekciju u kojoj imamo očigledan manjak ljudi?
Zahvaljujem, gospođo predsednice.

Gospodine Verbiću, amandman je, to bez sumnje znate, isti kao i amandman narodnih poslanika Zorana Živković i dr Vladimira Pavićevića. Ima nekoliko takvih amandmana. Mislim da je ovo još jedan od članova u kome je veliki broj amandmana iz raznih poslaničkih grupa došao koji, manje-više, ili su isti ili makar idu u istom pravcu, a tiču se skraćenja rokova i za postupak akreditacije i za odlučivanje po žalbi o tom postupku, između ostalog zato što je jedna od osnovnih žalbi bila ta da taj postupak predugo traje.

Ja bih još jednom dodala i još jednom vas zamolila da nam kažete – zbog čega taj postupak ne može da se ubrza, zbog čega ne možete da uvedete obavezu da se nakon dobijanja akreditacije i dozvole za rad još jednom ili konstantno kontroliše da li ta visokoškolska ustanova ispunjava uslove zbog kojih je dobila akreditaciju? Nemojte govoriti da je to zbog nedostatka kapaciteta komisije ili prosvetne inspekcije, jer to znači da ili ne pokušavate dovoljno ili se ne trudite dovoljno ili dajete svoj maksimum a ne nailazite na razumevanje kod ljudi sa kojima radite. Recite nam šta je od ta dva u pitanju. Koji god da je slučaj u pitanju, imate podršku DS da ga razrešite, jer to jesu ozbiljne stvari, pogotovo kada ovako dolaze iz više poslaničkih grupa. Hvala.
Hvala vam gospodine Arsiću.
Mislim da ste u čitanju amandmana rekli Aleksandar Jerkov ili tako, pretpostavljam da se na mene odnosi.
Ovaj amandman se odnosi na nešto što su podneli i poslanici iz raznih poslaničkih grupa, neki među njima i poslanici koji pripadaju poslaničkoj grupi SNS, između ostalog to jeste jedna od stvari oko kojih smo na javnom slušanju, kada je ovaj zakon još bio u fazi nacrta vodili dosta živu polemiku.
U pitanju su master strukovne studije. Vi ste rekli da su mišljenja o njima bila podeljena, što nije tačno. Istinita informacija bi bila da ste samo vi bili za uvođenje master strukovnih studija, a svi drugi koji su bili prisutni na javnom slušanju su bili protiv toga, uključujući čak i rektore nekih univerziteta koji bi od tih strukovnih master studija mogli da zarade dosta sredstava, s obzirom na to da u svom sastavu imaju fakultete koji su tog tipa da bi oni mogli da upišu veliki broj studenata upravo na te master strukovne studije.
Međutim, uprkos tome što su i narodni poslanici, i rektori, i KONUS, i Nacionalni savet, i svi koji su učestvovali u tome bili protiv uvođenja master strukovnih studija, uprkos tome što vi nedostatak master strukovnih studija niste naveli kao jedan od osnovnih problema u visokom obrazovanju kod nas, i uprkos tome što je sasvim očigledno da mi kao zemlja i u našem sistemu obrazovnom visokom ne možemo da organizujemo ni osnovne strukovne studije, a ne master strukovne studije na zadovoljavajući način. Vi se ipak opredeljujete da u onim prvim najvažnijim izmenama Zakona o visokom obrazovanju nađete mesta za uvođenje master strukovnih studija iako niste našli mesta ni za uvođenje principa akademske čestitosti ni za uvođenje obaveze da se nakon dobijanja akreditacije stalno kontroliše kvalitet rada visoko školskih ustanova.
Mislim da nam dugujete odgovor na pitanje – zbog čega je to tako? Zbog čega vi smatrate da je našoj zemlji u interesu da finansira obrazovanje master stručnjaka koji neće imati gde da se zaposle zato što Srbija nema industriju i nema privredu koja bi mogla da isprati postojanja master strukovnih studija.
Vi kažete da to postoji u određenom broju evropskih zemalja. Drago mi je da ste odustali od netačnog objašnjenja da se radi o zahtevu EU, jer u većini zemalja EU takve studije ne postoje. Istina je zapravo da takve studije postoje samo u onim zemljama EU koje imaju visoko razvijenu industriju, koje imaju visoko razvijenu privredu, koje imaju kompanije, koje imaju saradnju sa fakultetima i univerzitetima jer master strukovne studije podrazumevaju obrazovanje za toliko uzak spektar tema da se ti ljudi zaista školuju za određena radna mesta u skladu sa potrebama kompanija koje na tom poslu sarađuju sa visoko školskim ustanovama.
S obzirom na to da u Srbiji ne postoji industrija, ne postoje radna mesta na koja bi se ti ljudi mogli zaposliti, to zapravo znači da mi školujemo čitavu jednu grupu ljudi koja se školuje za radna mesta koja ne postoje. Nije samo industrija u pitanju ili privreda, u pitanju su vrlo dobro planirane socijalne usluge koje postoje u tim zemljama.
To kao što znate isto tako kod nas nije slučaj, imamo tu čuvenu zabranu zapošljavanja u javnom sektoru. Još jednom vas molim, konsultujte se sa gospodinom Zlatiborom Lončarom na koji način on pokušava da zaobiđe primenu zakona o zapošljavanju u javnom sektoru, pošto je to ovde u Skupštini rekao, pa na svaki način pokušajte to da primenite i na svoje ministarstvo i na svoju oblast.
Objasnite nam zbog čega se uvode master strukovne studije koje apsolutno nemaju potrebe da postoje u Srbiji. Ako će one pokušati da pružaju neki opštiji nivo obrazovanja, širi obrazovanja, pa da bi se prenebregao taj problem o kome sada govorim, onda to više neće biti master strukovne studije, nego neka loša kopija akademskih studija, što ne samo da će zbuniti studente, nego će i izazvati jednu opštu pometnju na tržištu rada i stvoriti jedan čudan paralelni sistem u visokoobrazovanom sistemu, što mislim da ničemu neće voditi. Hvala vam.
Isto kao i gospodin Stojadinović, nisam se javljala za prethodne amandmane, jer su se svi odnosili na brisanje master strukovnih studija.
Ovaj se odnosi na to da se neke stvari koje se uređuju statutom visokoškolske ustanove, predlažemo da se uređuju osnivačkim aktom. Upravo da bi osnivač imao više uticaja na donošenje nekih odluka, nego što je to sada slučaj.
Imamo prilike da vidimo dekane koji na veoma nezgodan način zloupotrebljavaju statut visokoškolskih ustanova. U Novom Sadu smo imali jedno veoma nesrećno iskustvo na Fakultetu tehničkih nauka, sa dekanom koji je protivzakonito menjao statut itd. mislim da je i ministar upoznat sa time i da je davao i završnu reč u tom celom slučaju.
Naša sugestija je da se ipak neke stvari urede osnivačkim aktom pre nego statutom. Imamo mnogobrojne primere da postoje takve zloupotrebe. Da bi se to sprečilo predlažemo da se to uradi na način na koji mi to predlažemo. Hvala.
Zahvaljujem gospodine Arsiću.
Ovaj amandman došao je iz Srpske akademije nauka i umetnosti. Mi smo na javnom slušanju razgovarali o tome da i oni akademici koji su bili profesori imaju sva prava kao i profesori emeritusi. To kasnije nije ušlo u Predlog zakona kada se on pojavio pa nam se Srpska akademija nauka i umetnosti obratila sa inicijativom koju smo mi pretočili u predlog amandmana da tako nešto ipak omogućimo. Kasnije se Vlada opredelila da ne prihvati amandmane narodnih poslanika nego da predloži odboru da predloži takav amandman.
Sada mene interesuju vaši razlozi da postupite na taj način? Zato što u obrazloženju zašto se amandman ne prihvata, vi kažete – amandman se ne prihvata jer po važećem zakonu postoji mogućnost da se pod propisanim uslovima svakom radnom profesoru u penziji dodeli zvanje profesor emeritus.
U praksi postoji značajan broj slučajeva da redovnim profesorima u penziji koji su članovi SANU, dodeljeno zvanje profesor emeritus. Ukoliko ispravno razumem to što ste vi ovde napisali, samo ovde, ne šta piše u vašem amandmanu, nego samo šta ste ovde napisali, vi praktično govorite da je to manje više nepotrebno jer su svakako mnogi profesori u penziji koji su članovi SANU već svakako i profesori emeritusi.
Međutim, šta se onda dešava? Vi se onda ipak opredeljujete da odbor podnese amandman koji je vrlo sličan ovome uz dodatak jednog stava, ali ukoliko je razlika u tom jednom stavu, onda ovo što ste napisali u obrazloženju kao razlog zašto se amandman ne prihvata nije istinito.
Onda ti razlozi koje ste nam naveli kao razloge za odbijanje amandmana nisu zapravo razlozi zbog kojih odbijate amandman. Niste rekli da se amandman odbija zato što je nepotpun ili zato što nedostaje taj jedan stav u kom slučaju bismo rado uradili dopunu amandmana. Ne, vi ste nama rekli da su oni svakako veoma često profesori emeritusi pa baš i nema potrebe za takvim amandmanom, a onda sami predlažete vrlo sličan amandman u kom samo dodajete u odnosu na ono što smo mi predložili da se prava i obaveze lica iz stava 6. ovog člana uređuju ugovorom o angažovanju za izvođenje nastave.
Dakle, hoćete da kažete da kada vi to predlažete, onda je to korisno i svrsishodno, a kada predlažu narodni poslanici onda za tako nečim nema potrebe. Ili nije istinito ovo što ste napisali u obrazloženju zašto se odbija amandman ili je vaš amandman koji ste podneli preko Odbora za obrazovanje i nauku isto tako nepotreban kao i amandman koji su podneli narodni poslanici iz DS.
Zahvaljujem gospodine Arsiću.
Opet su master strukovne studije u pitanju, tako da neću dodatno obrazlagati, samo vas molim da razmislite još jednom. Mislimo da je to odredba od koje će biti više štete nego koristi i dalje nismo čuli šta je to što ćemo mi dobiti time što ćemo ih uvesti, osim određenog broja ljudi koje ćemo školovati za radna mesta koja ne postoje i neće postojati u skorijoj budućnosti. Ukoliko to budu strukovne master studije koje zaista bude strukovne master studije, a ukoliko to budu strukovne master studije koje pretenduju da budu nešto više, onda će to biti loša kopija master akademskih studija koja će samo stvoriti dodatnu zabunu i kod poslodavaca i kod tih budućih studenata i neće doprineti onome što vi kažete da je koncept zakona, a to je unapređenje nivoa visokog obrazovanja.
Hvala vam gospodine Arsiću.
Gospodine Verbiću, ovim članom 26. se predviđa dodavanje nekoliko potpuno novih članova zakona koji govore o pravljenjima baza podataka studenata, nastavnika itd.
Ono što je opet upadljivo izostaje kao što je slučaj i sa obavezom kontrole da li visoko školske ustanove ispunjavaju uslove zbog kojih su dobile akreditaciju jeste još jedna stvar o kojoj smo mi pričali na sednici odbora. To je obaveza da se napravi neka vrsta centralnog registra nastavnika koja bi bila na jednom mestu da bi se sprečilo to što se dešava. Gospodin Atlagić najviše voli o tome da priča, on se nudi, ne znam da li će se javiti za diskusiju. Uglavnom se nekoliko puta nudio da sam sačini takvu jednu bazu, ukoliko nemate kapaciteta to da učinite, da bi se sprečilo da nastavnici zloupotrebljavaju to što ta centralna baza ne postoji i da upravo na taj način omogućavaju univerzitetima da dobiju akreditaciju i da nakon toga, znajući da neće biti kontrolisani uopšte ne ispunjavaju uslove zbog kojih su dobili akreditaciju.
Nije bilo moguće da mi amandmanom to predložimo zbog Poslovnika Skupštine, zato što mi ne možemo predlagati uvođenje novih članova zakona. Ne znam zbog čega se vi niste opredelili za to.
Ono na šta smo mi reagovali amandmanom i dobili vrlo čudnovato odgovor, u ovom delu gde se predviđa novi član 97b govori se o podacima koje fakulteti prikupljaju svojim studentima, pa se kaže – za određivanje identiteta, obratite pažnju, za određivanje identiteta prikupljaju se sledeći podaci – ime, prezime, ime jednog roditelja, po JMB građana, broj pasoša od strane državljana, datum rođenja, mesto rođenja, država, adresa stalnog stanovanja, tip naziva stana stanovanja, nacionalna pripadnost, bez obaveze izjašnjavanja, bračni status.
Zbog čega je bračni status bitan za utvrđivanje nečijeg identiteta? Dakle, ne radi se o socijalnom statusu studenta, gde bračni status zaista može imati uticaja na to da li taj student živi sam u domaćinstvu, da li ima neka izdržavana lica itd. Ne, vi tražite da se student izjasni o svom bračnom statusu da bi se utvrdio njegov identitet a naš predlog da se obriše i da ne tražite od studenta taj podatak koji zaista, ne znam zbog čega je bitan visoko školskoj ustanovi, vi odgovarate da se amandman ne prihvata zato što nije u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita podataka o ličnosti.
Dakle, vi tražite da se student izjasni o više stvari nego što mi tražimo i još tvrdite da to nije u skladu. Ne znam gde u zakonu o zaštiti podataka o ličnosti piše da neko mora da se izjašnjava o svom bračnom statusu na fakultetu na koji se upisuje? I uopšte od kakvog je značaja ta informacije fakultetu kada je u pitanju njegov identitet. Za sve drugo se slažem, pošto ima dalje stvari koje govore o socijalnom statusu studenta gde se piše o broju članova domaćinstva, izdržavanih lica, zaposlenih lica, prihoda članova domaćinstva. To su sve stvari koje su važne, ali za status studenta, ali za identitet na fakultetu apsolutno nije bitna informacija da li je taj student oženjen ili udat, u kom je bračnom statusu. Nejasno je zbog čega se pozivate na Zakon o zaštiti podataka o ličnosti kada mi amandmanom predlažemo da studenti daju manje podataka nego što vi predlažete to u predlogu zakona. Hvala.
Mi smo podneli amandman koji se odnosi na produženje rokova za studente koji su upisali studije po starim studijskim programima. Izgleda da niste, bar po onome što vidim iz obrazloženja, niste dobro shvatili na šta se odnosi amandman. A sada u konsultacijama sa kolegom Čapom, vidim da je isti slučaj i sa njegovim amandmanom.
Naime, mi ne predlažemo da se produži rok za završetak magistarskih studija, nego za izradu doktorskih disertacija za one doktorante koji imaju doktorske disertacije koje su tog tipa da se ne mogu završiti u narednih godinu, dve, jer je to prosto fizički nemoguće.
Kada su društvene nauke u pitanju, to nije problem. To je jedan rad koji se piše i verovatno sama po sebi izrada rada ne zahteva više vremena od onog vremena koje je potrebno za njegovo pisanje. Međutim kada su u pitanju mnoge prirodne nauke, postoje situacije u kojima je nemoguće nešto završiti za dve godine, kada se rade neki eksperimenti ili u slučaju kada ljudi rade doktorate iz oblasti poljoprivrede kako treba da prate neke procese u zemlji. Prosto i vi znate da su neka od najvećih naučnih dostignuća tako rađena da su bile potrebne godine, čak i decenije da se nešto uradi.
Ovo bi zaista, onako kako mi predlažemo, bio izuzetak. Daleko od toga da je to predviđeno da tako ostane ukoliko postoji potreba, nego mislim da se dalje podzakonskim aktima možemo urediti u kojim sve slučajevima rok za izradu doktorskih disertacija može da bude produžen, jer zaista u nekim prirodnim naukama jednostavno nije moguće završiti za dve, tri godine neku disertaciju ukoliko sam proces izrade zahteva fizički više vremena nego što to predviđate predlogom zakona.
Vi ste netačno odgovorili da se odnosi na magistarske studije. Ne odnosi se na magistarske studije nego, kažem, na izradu doktorskih disertacija. Niste imali sluha ni za ovaj naš amandman, kao ni za 15 drugih koji je podnela grupa narodnih poslanika iz DS, među kojima sam i ja, kao ni za pet ili šest ili deset još drugim amandmana koji su podneli poslanici iz DS.
S obzirom na to da je ovo naš poslednji amandman, moram da vam kažem da smo mi dosta obeshrabreni načinom na koji ste danas odgovarali ovde na naše primedbe i amandmane. Vi, gospodine Verbiću, ne želite da se uvede princip akademske čestitosti, ne želite da pronađete načina da Komisija za akreditaciju radi nezavisno od budžeta Republike Srbije, ne želite da se fakulteti stalno kontrolišu da li ispunjavaju uslove zbog kojih su dobili akreditaciju, ne želite da ukinete master strukovne studije, ne želite da ili niste dobili podršku u Vladi za to da ojačate kapacitete Komisije za akreditaciju prosvetne inspekcije, ne želite da se konsultujete sa ministrom Lončarom na koji način on zaobilazi Zakon o zabrani zapošljavanja u javnom sektoru što nam je priznao ovde pre nekoliko dana.
Tako da mi, ukoliko se nekim čudom većina u Skupštini Srbije u Danu za glasanje opredeli da usvoji naše amandmane, nećemo moći da podržimo ovaj vaš Predlog zakona. Zato što ono što predlažete, a dobro je, nije ni izbliza dovoljno dobro ono što predlažete, a loše je, jako loše. Ona najvažnija pitanja i najvažniji problemi ostaju i dalje nerešeni. Ako nemate podršku da sprovedete svoj plan reformi, zna se šta se radi. Eno ga ministar Krstić bivši, hteo je da sprovede reforme, nije uspeo i to jeste jedan od načina.
Ovo nije jedan od amandmana koji je ključan. Mnogo su važniji oni koji su bili pre toga, koje niste prihvatili i mnogo je važnije to što ne želite da sprovedete temelj reforme ili ne možete ali u svakom slučaju ovaj predlog zakona na ovakav način na koji ste se vi izjasnili u našem amandmanima svakako nije nešto što će poslanici DS podržati u danu za glasanje. Hvala.