Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Maja Videnović

Maja Videnović

Demokratska stranka

Govori

To ste vi meni rekli malopre. Ja sam vas samo citirala.
Da li mogu da dobijem reč?
Da li dopuštate da se pozovem na povredu Poslovnika i da mi date ono što vas obavezuje ovaj Poslovnik, gospođo predsednice Narodne skupštine Majo Gojković? U primenjenim pauzama, molim vas da se podsetite člana 103. koji, citiram, zbog javnosti i zbog građana Srbije koji su nas obavezali da u ovoj Skupštini predstavljamo i čuvamo njihov glas, ako kažem da narodni poslanik ima pravo da usmeno ukaže na povredu postupanja predsednika Narodne skupštine, ako smatra da nije u skladu sa odredbama ovog Poslovnika. Vi ste, ne samo da niste dozvolili narodnim poslanicima koji su se javili da ukažu na povredu Poslovnika, nego ste narodnoj poslanici koja je tražila da ukaže na tako nešto, dali opomenu. Pa vas molim da Narodnoj skupštini, narodnim poslanicima i građanima i građankama Srbije kažete – kada, kojim aktom, u kom danu i trenutku je stavljen van snage Poslovnik Narodne skupštine Republike Srbije ili možda smatrate da činjenice u ovom trenutku imate većinu kakvu imate, vam dozvoljava da najbrutalniji način zloupotrebljavate Poslovnik i ućutkujete ne nas, nego sve građane za koji su tako nešto birali.

Ponavljam, na osnovu člana 103. gospodine Martinoviću, ako ne razumete, na osnovu člana 103. da kažete na osnovu kog člana, u kom trenutku je suspendovan Poslovnik Narodne skupštine i na osnovu čega ste dali opomenu narodnoj poslanici koja je tražila da reklamira povredu Poslovnika?
Kojim uvredama?
Hvala, gospodine potpredsedniče.

Pre nekoliko dana smo razgovaravši o 43 sporne tačke, pa je Predlog izmena Zakona o sudijama, gospodina Martinovića, šefa najveće Poslaničke grupe, nije bilo prostora da se o njemu govori detaljnije. Ono što predstavljaju izmene Zakona o sudijama, koje je šef Poslaničke grupe SNS, predložio narodnim poslanicima,zapravo predstavlja par ekselans politički stav i otvoren prostor koji oni žele da zaklone kroz ove izmene, da se politički utiče na izbor predsednika sudija.

Politički napad na nezavisno sudstvo kakvog do sada nismo videli. Podsetiću vas da na poslednje izveštaje o anketi sudija o pritiscima i nezavisnosti, gde sudije, danas u Srbiji, struka kaže da skoro polovina sudija u Srbiji je osetila na svojoj koži pritiske, navodi se u istraživanju Društva sudija Srbije. Prema anketi u kojoj je učestvovalo više od 1.000 sudija, navodi se da pritiske vrše političari, ali preko predstavnika sudske vlasti i najviše preko predsednika sudova. Četrdeset tri odsto sudija kaže da se radi o sistemskim pritiscima, u atmosferi opšte pritiska na sudije i da to prevashodno dolazi od strane predsednika sudija.

Sudije kažu – trpimo političke pritiske, sudije kažu – ti politički pritisci najčešće dolaze od predsednika sudova, a predsednik, šef Poslaničke grupe SNS kaže – aha, ok, onda ću da predložim izmene Zakona kojima ću još da pojačam tu funkciju, obrazlažući na potpuno neverovatan način da time želimo da stavimo u istu ravan sa predsednikom Vrhovnog kasacionog suda, koji je ustavna kategorija, čiji mandat je pet godina, koji nema pravo na reizbor, vi ovim izmenama zapravo stavljate predsednike Osnovnih sudova u povlašćeniji položaj u odnosu na predsednika Vrhovnog kasacionog, jer pod jedan, oni imaju mogućnost duplog mandata i pod dva, njihov mandat u ukupnom trajanju bi mogao da bude osam godina, u odnosu na pet godina.

Svi vaši argumenti padaju na prvom času logike u srednjoj školi. Neverovatno je vaše obrazloženje da će, zbog neusvajanja eventualnih izmena koje ste predložili Narodnoj skupštini, sudovi i sistem trpeti nekakve štetne posledice. Molim vas da kažete koje su to štetne posledice, ukoliko možda te štetne posledice nisu činjenica da će neki sudija, neki predsednik suda možda ovih dana steći uslove za starosnu penziju.

Ove izmene Zakona se donose hitno, bez javne rasprave, suprotno stavu struke, suprotno stavu sudija i predsednika sudova, suprotno Akcionom planu, suprotno našoj obavezi da usklađujemo naše zakonodavstvo sa Evropskom unijom, suprotno deklarativnoj podršci nezavisnosti sudstva. Ovo je brutalan uticaj na sudstvo.

Činjenica da mi danas 2017. godine u trenutku kada bi trebalo da govorimo o zakonima koji bi trebalo da prethode izmeni Ustava, umesto da govorimo o izmenama Ustava koji se odnose na potpuno poštovanje nezavisnosti sudstva i da konačno ne bude Narodna skupština ta koja će birati sudije, predsednike sudova, nego oni sami sudija na način na koji oni predvide da biraju predsednike sudove, mi danas govorimo o ojačavanju funkcija predsednika sudova i pojačavanju što uticaja izvršne, što uticaja zakonodavne vlasti.

Dakle, ono što je kolega Đurišić govorio i danas i pre nekoliko dana, mislim da ste kao predlagač sa kojim se predsednik Vlade i Vlada složila, da je po hitnom postupku, bez javne rasprave, bez elementarne logike, sa isključivom političkom namerom da se kontroliše izbor predsednika sudova i da oni postupaju na način na koji vama odgovara, dužni ste nekoliko pitanja - koji to predsednici sudova odlaze u penziju ovih dana? Koji su to slučajevi koji čekaju u sudovima gde su predsednici sudova koji odlaze u penziju. Koji su to slučajevi i koje su to sudije zbog kojih se ovako nešto radi?

Struka kaže – relativizujte uticaj predsednika suda, a SNS kaže – ne, pojačaćemo uticaj predsednika suda. Struka kaže – najveće pritiske trpimo od predsednika suda, SNS kaže – to ćemo još da poboljšamo, taj uticaj.

Dužni ste građanima, dužni ste instituciji, dužni ste vladavini prava odgovore na ova pitanja.
Hvala, gospodine potpredsedniče.

Obrazlažući amandmane koje smo podneli na predlog koji je podneo kolega Martinović, govorili smo o tome da je namera koja je evidentna iz svih ovih predloženih izmena, namera koja treba da omogući da se potpuno ozakoni i da se proširi politički uticaj koji se realizuje po rečima sudija, ne po rečima političara, građana, nego po rečima samih sudija koji se primarno realizuje preko predsednika sudova.

Sve ankete govore o tome da sudije trpe politički pritisak i sve ankete govore da se to najviše realizuje kroz predsednike sudova, a namera šefa poslaničke grupe je da se duplira mandat, potpuno nesuvislim obrazloženjem da predsednik Vrhovnog kasacionog suda ima mandat od pet godina, a ja vas podsećam daje predsednik Vrhovnog kasacionog suda i ustavna kategorija i da je to predviđeno Ustavom i da ste vi zapravo hteli da predsednike ostalih sudova stavite, odnosno date mogućnost kraćeg mandata, kako bi ustavna kategorija bila poštovana.

Naprotiv, vi ste se rugali i funkciji predsednika Vrhovnog kasacionog suda time što će mandat predsednika osnovnih sudova biti moguć dva puta po četiri godine, iako smo imali neverovatne, koje se kose po logici obrazloženja, da je osam godina manje od pet godina…
Dakle, prva namera je bila potpuno jasna, da je suprotna mišljenju sudija, suprotna nezavisnosti sudstva, suprotna načelu zabrane diskriminacije, suprotna Akcionom planu za poglavlje 23, a predlog izmena kod člana 2. je vrlo moguće suprotan i Ustavu, te razumem namere da upravo ovo predlaže šef poslaničke grupe, a ne Vlada koja prihvata i koja je stala iza ovoga.
Dakle, u ovom članu koji je kolega Martinović predložio zapravo govori o tome da funkcija, da mandat sudije prestaje kada se steknu uslovi za starosnu penziju, a zapravo tada ne odu u penziju, ukoliko je predsednik suda, nego da ostane na toj funkciji predsednika suda, dok ne istekne mandat predsednika suda.
Moram da vas podsetim da je uslov za izbor na funkciju predsednika suda, vršenje sudijske funkcije. Vršenje sudijske funkcije je starije u odnosu na funkciju predsednika suda. Ne možete biti izabrani za predsednika suda ukoliko niste sudija, te je ovo potpuno neverovatno i stavlja u položaj diskriminaciju predsednike sudova kojim već kroz prvi član pokušavate da date veći značaj i da pojačate ulogu i da omogućite dupli mandat, a ovim stavljate i predsednike sudova u povlašćeni položaj u odnosu na kolege sudije, potpuno neverovatno. Argumentacija koja se nalazi u obrazloženju u izmeni ovih zakona je neverovatna. Na sva pitanja koja smo postavili, nismo dobili odgovor.
Na osnovu kojih to procena, na osnovu kojih analiza je došlo do ovakvog predloga, na osnovu koje javne rasprave? Zašto po hitnom postupku? Kakve će to negativne posledice trpeti ukoliko se političke namere, da se ozakoni prostor za politički uticaj za predsednike sudova ne ostvari?
Dakle, neprihvatljivo je da se privileguju predsednici sudova na uštrb drugih sudija. To je potencijalno suprotno i Ustavu Srbije, članu 21. i to će tek da se otvore novi problemi i nova pitanja ukoliko, nažalost, budete usvojili ovakve izmene.
Hvala gospodine potpredsedničke.

Još jedan u nizu amandmana koji su posledica činjenice da u sva četiri predloga izmena i dopuna zakona stoji jedna jasna namera koja je danas ne samo koleginicama i kolegama narodnim poslanicima, nego svim građanima i građankama potpuno jasna.

Naime, u ovom amandmanu se govori da se zapravo omogućava da se produži sudijska funkcija samo onim sudijama koji su izabrani na dužnost, odnosno na funkciju predsednika sudova, pa će produženje sudijske funkcije biti nagrada za način na koji su oni obavljali funkciju predsednika suda. Dakle, politički izabranim predsednicima sudova će se omogućiti da produže vršenje sudijske funkcije, dok će svim ostalim sudijama to biti onemogućeno, zato što će oni naravno otići u penziju kada steknu uslove, kada steknu starosne uslove za penziju.

Dakle, ovde se radi, činjenica je da pet godina mandata predsednika suda uprkos činjenici da je sudija stekao uslove za starosnu penziju omogućava se ponovni mandat na još četiri godine, o nedopustivoj diskriminaciji koja je suprotna Ustavu, namera da se ojača, ozakoni prostor za politički uticaj.

Svi ovi predlozi zakona, posledično svi naši amandmani, svi argumenti, sva otvorena pitanja koja smo podsetili ovde danas u diskusiji su naišli na ćutanje predlagača zato što je danas potpuno jasno da se hitno, bez javne rasprave, suprotno mišljenju sudija, suprotno mišljenju društva sudija, suprotno vladavini prava, suprotno načelu podele vlasti, suprotno Akcionom planu za Poglavlje 23 učini sve da se ojača i pooštri politički uticaj na predsednike sudova koji po rečima samih sudija, po mnogim anketama svake godine govore da politički uticaj najpre dolazi preko predstavnika političke vlasti, drugo preko predsednika sudova.

Ova namera koja je realizovana kroz predlog izmena zakona koje dolaze od predstavnika najveće poslaničke grupe, SNS, je ogoljena namera da se ozakoni i pojača politički uticaj na predsednike sudova.
Hvala, gospodine potpredsedniče.

Poslednji predlog izmena Zakona o sudijama, te prelazne i završne odredbe, koje se možda naizgled nekome mogu učiniti tehničkom stvari, dodatna intervencija od predsednika Odbora za pravosuđe samo ogoljava sve ono što smo pričali već nekoliko dana. Ogoljava da ova žurba bez presedana, ovaj udar na pravnu državu od strane šefa poslaničke grupe SNS, udar na mišljenje sudija, ovo donošenje ovih izmena zakona bez javne rasprave, po hitnom postupku, samo ogoljava činjenicu da iza ovog predloga stoje nekakva imena i prezimena sudija koji su predsednici sudova, da iza tih imena i prezimena predsednika sudova stoje nekakvi slučajevi koji su u toku ili koji ih čekaju. To su pitanja koja su tokom čitave današnje diskusije ostala bez odgovara. Ako nešto ogoljava nameru koja je danas svakoj građanki i građaninu jasna, to je činjenica da ovaj zakon koji udara na pravnu državu, na vladavinu prava, na diskriminaciju sudija, na nezavisnost vlasti, u ovoj činjenici da je želja vladajuće koalicije da on stupi na snagu sutra je potpuno svima jasno.
Gospođo predsednice, poštovana ministarka, poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, gospodo iz Visokog saveta sudstva, imamo nekoliko važnih tema. Govoriću naravno o zakonima i predlozima iz oblasti pravosuđa. Nesrećno i na način na koji se vodi ova Skupština imamo priliku da o njima govorimo u jednoj tački dnevnog reda, a to su stvari za koje bi mi kao odgovorni poslanici, kao predstavnici građana trebalo sa punom pažnjom, te u tom smislu svaki izbor i tužilaca i zamenika tužilaca i sudija i tužioca za ratne zločine mora da se posmatra u kontekstu širih od samih biografija kandidata. Poštujući ljude koji su se kandidovali za mesta na kojima se nalaze, a ja neću da ulazim u njihove biografije, govoriću o kontekstu, načinu njihovog izbora, netransparentnosti koja prati taj postupak, što ostavlja ogromnu sumnju i mene kao odgovornu narodnu poslanicu onemogućava da podržim bilo koga u izborima koje ste nam vi ovde predložili.

Dakle, stanje u pravosuđu, ogromni problemi i u sudstvu i u tužilaštvu govore o tome da posledice trpe građani, da posledice trpe institucije i da posledice trpi pravna država odnosno vladavina prava. Ne moram narodni poslanici da vas podsećam da je Evropska komisija u svojim konstantnim izveštajima o napretku nas opominje na nekoliko ključnih stvari na koje mi kao društvo ne reagujemo, na koje vi kao predstavnici struke ne reagujete na način koji bi bio potreban da se stvari koje su problem reše i da se mnoge od njih unaprede. Nezavisnost sudija i citiram izveštaj o napretku Evropske komisije i tužilaca nije obezbeđeno u praksi da postoji ogroman prostor za politički uticaj na izbor, a to je na žalost ono što smo juče i danas svedoci da čujemo iz diskusija narodnih poslanika iz SNS. Da predstavnici vlasti i dalje javno komentarišu suđenja i istrage koje su u toku, što predstavlja ogoljen i ogroman prostor na uticaj i pritisak.

Kada govorimo na izbor tužilaca, to je ono što sam rekla, mnogo važniji je sam kontekst o tome kakvo je stanje u tužilaštvu, koji su sve to problemi koje opterećuju tužilaštvo mnogo važniji od samih biografija kandidata koji su predviđeni. Opterećenost tužilaštva danas, posla koji jedan tužilac radi od novog Zakonika o krivičnom postupku gde danas javni tužilac ima jedan radni dan za posao koji istražni sudija je imao pet radnih dana, da imamo činjenicu a to je ministarka juče rekla, da nam nedostaje veliki broj tužilaca. To je oblast koja ne bi trebala da trpi i to je nešto na šta bi trebalo adekvatno da se reaguje.

Dakle, po evropskom proseku imamo manje tužilaca u odnosu na broj stanovnika, mnogo manje čak i u odnosu na taj evropski prosek mi imamo ogroman broj tužilaca koji nisu izabrani na ta mesta. To je odnos prema toj instituciji i takvo stanje je potpuno neodrživo.

Curenje informacija iz istrage i pritvora i činjenica da tužilaštvo na tako nešto ne reaguje godinama, da tako nešto nije samo nekakva praksa koja je postojala pet godina nego na žalost pravilo, da informacije iz istrage i pritvora se po pravilu pojavljuju u istim medijima koji onda vode procese protiv određenih lica. Ta lica prolaze kroz medijski linč, što predstavlja svojevrstan i brutalan i nedopustiv napad i pritisak i poruku i upozorenje na sudije, tužioce kako bi oni trebali da reaguju.

Netransparentnost izbora, a to je ono o čemu su i moje kolege govorile, je činjenica da kandidati koji nisu prošli, a imamo nekakvu rang listu, koja nije transparentna niti jasna. Nemamo mogućnost kandidata koji nisu prošli da se žale, da dobiju obrazloženje koji su to razlozi zbog kojih oni nisu prošli. Imamo neverovatne situacije gde je Poverenik za informacije tražio po prijavi Alumni kluba Pravosudne akademije da se dostave biografije 17 kandidata za zamenike o kojima mi danas govorimo i neverovatni stav da to predstavlja nekakvu službenu tajnu, profesionalne biografije kandidata o kojima bi mi trebalo da govorimo. Ne znam kako to može biti službena tajna kada mi te biografije imamo. Tužilačka funkcija je mnogo važnija od personalne biografije samog kandidata. Ona ima širi interes za javnost i to su stvari koje ne bi trebalo da se ponavljaju.

Kada govorimo o tužilaštvu i o stanju u tužilaštvu, mi na žalost govorimo o slučaju „Savamala“ koja predstavlja brutalan primer, to je događaj koji se dogodio i koji je udario na temelj pravne države. „Savamala“ je udar na temelj pravne države i na žalost simbol ove vlasti, ali ćutanje tužilaštva u prethodnih godinu dana, a evo ovih dana ćemo obeležiti 13 meseci i na žalost to je obeležje tužilaca. Ne vidim ni jedan jedini razlog zašto tužilac postupajući nije izašao konstantno i obavestio javnost i građane Srbije o čemu se radi u predistražnom postupku. Da li postoje problemi u tom postupku? Da li možda onaj koji nije sprečio rušenje mnogo važnije od toga ko je naredio policiji da ne reaguje na poziv građana u pomoć je odgovornost njegova. Na žalost, tužilaštvo time što ćuti saučestvuje u tom udaru na pravnu državu i to je nešto što je potpuno neverovatno.

Živimo u zemlji u kojoj Poverenik tuži Više javno tužilaštvo zato što ne žele da daju službene biografije postupajućeg tužioca za taj slučaj, 800.000 dinara je tužilaštvo kažnjeno, građani Srbije plaćaju nerad tužilaštva ali to su potpuno neverovatne stvari. Imamo paradoksalnu situaciju da Republičko javno tužilaštvo tuži Poverenika zato što je Poverenik naložio da javnosti da profesionalnu biografiju i kaže ko je postupajući tužilac u slučaju „Savamala“ zbog toga što je navodno povredio javni interes i ugrozio ne znam koji zakon. Nije jasno ni koji je zakon povredio ni kakav je to javni interes koji sprečava građane Srbije da imaju informaciju ko je tužilac, ko ćuti na brutalni udar na pravnu državu koji traje već godinu dana.

Gospodo tužioci, svi koji radite na tom slučaju, oduprite se pritiscima, izađite u javnost. Ukoliko ne možete da podnesete te pritiske, ja vas molim da se sa tog mesta sklonite. To je brutalan udar na pravnu državu i nedopustivo je da tužilaštvo na tako nešto ćuti već više od godinu dana.

Uticaj na rad tužilaštva, primeri političkog uticaja, komentarisanje prevashodno od strane premijera, sada izabranog predsednika gde on govori da neki čovek je kriminalac, da je drugi čovek najveći narkodiler i da on treba da se procesuira, da gradonačelnik Beograda ni zašta nije kriv, da nije kupovao stanove, da je njegov potpis falsifikat, gde je glavni dokaz i glavna istina poligrafsko testiranje, da za pad helikoptera niko nije kriv u trenutku kada nije ni pokrenuta istraga, da za „Savamalu“ niko nije kriv i da za to da je on znao, da bi on čak seo u taj bager i rušio samo danju, a ne noću, a da je sve ostalo u redu. Ako nešto može da se definiše o uporednoj praksi, po svim pozitivnim propisima kao direktni udar, kao direktno upozorenje i direktna poruka to su nezapamćeni pritisci koji dolaze prevashodno od predstavnika, od najviših predstavnika vlasti, prevashodno od Aleksandra Vučića.

Kada govorimo da postoje medijsko-politički pritisci, pa čak i Visoki savet sudstva je reagovao na ponašanje Televizije Pančevo, o jednoj brutalnoj kampanji na sudiju, da su to nedopustivi napadi da su na žalost na toj Televiziji Pančevo pokazivali i porodične prilike i fotografije članova porodice, što je očito manir ove vlasti i samo zbog toga što je ta sudija časna poništila presudu po privatnoj tužbi funkcionera SNS protiv jednog novinara.

Dakle, ta uigrana, na žalost, već pet godina dobro uigrana političko-medijska propaganda koja na brutalan način krši pretpostavku nevinosti, to konstantno curenje informacija istrage i pritvora su nešto što na žalost ni vi ne reagujete.

Samo nekoliko reči o izboru, odnosno o Predlogu zakona o sudijama ću govoriti kada budemo imali vreme o amandmanima, to je parekselans, politička poruka i svaki argument da se stavlja u isti odnos sa predsednikom Vrhovnog kasacionog suda je činjenica da predsednicima sudova i to sve ankete o sudijama govore da su najviši pritisci, pod jedan, od predstavnika političke vlasti i pod dva, od predsednika sudova. Mi danas predloženim zakonom pokušavamo da im obezbedimo dupli mandat čime bi oni mogli da imaju osam godina mandata. Osam godina ozakonjenog prostora na uticaj sudija, a to je nešto o čemu ćemo više govoriti u amandmanima.

Dakle, izbor tužioca za ratne zločine je nedopustivo da od decembra 2015. godine Srbija nema tužioca za ratne zločine. Imamo konstantne najave premijera od decembra 2016. godine, da će biti izabran u narednih sedam dana, pa je u novembru rekao da će biti izabran naredne nedelje i da je isključiva krivica Vlade što nemamo tužioca za ratne zločine. Izveštaj o malom broju predmeta i domaćoj strani koji koincidiraju sa činjenicom da nemamo tužioca za ratne zločine, da je svake godine sve manje i manje.

Ono što je ključno, ono što je važno za svaku zemlju, a posebno za zemlju kao što je Srbija, znate, odnos prema ratnim zločinima je odnos prema našoj prošlosti, a naša zajednička obaveza je da tome posvetimo najveću pažnju i da to tužilaštvo goni apsolutno svakoga ko je činio bilo kakav zločin, a posebno oni koji su tako nešto učinili u ime naše zemlje, to je naša obaveza prema budućnosti, na žalost odnos koji mi kao društvo, koji ova Vlada ima prema Tužilaštvu za ratne zločine je odnos prema ratnim zločinima. Mi imamo činjenicu da je predsednik Srbije, još uvek predsednik Srbije Tomislav Nikolić, odlazeći predsednik, na brutalan način vodio kampanju protiv prethodnog tužioca za ratne zločine, čak ga upozoravajući odakle ideja tom čoveku da on nešto kopa po Srbiji, nek dobro razmisli taj tužilac za ratne zločine šta radi.

To su neverovatni pritisci. Neverovatna upozorenja i neverovatne poruke. Na žalost, sve ono što je nastalo posle toga što je gospodinu Vukčeviću istekao mandat, činjenica da imamo političke vrednosti, argument zašto taj čovek nije upisan u imenik advokata, to je nešto što apsolutno predstavlja odnos ove države prema ratnim zločinima.

Poštujući vreme, ostavljajući vreme mojim kolegama, govorićemo više o amandmanima, ja mislim da su ovo ključne stvari i da svaki kontekst izbora mora da se razgovora u kontekstu širem od samih biografija. Hvala na pažnji.
Hvala, gospodine potpredsedniče.

Kada govorim o izmenama Zakona o budžetskom sistemu tu, zapravo, govorim o ukidanju te pogubne, nepravedne, nepravične i diskriminatorske, tzv. privremene zabrane zapošljavanja. Ona je i sam cinizam i pogubnost, to sam govorila i prošli put, potiče iz samog naziva, jer ona niti je privremena, jer je ova Vlada sebično iz godine u godinu na uštrb građana Srbije, na uštrb institucije produžava, niti zapravo postoji zabrana zapošljavanja zato što smo svi svedoci, građani Srbije, da ona danas ne važi za svakoga.

Zabrana zapošljavanja važi za čestitog mladog čoveka, koji je vredno učio i radio, koji je opredelio da stiče iskustva i znanja i da radi posao, da se sutra zaposli na mestu koje je prirodno usmereno na državu. Znate, možda je to nekome neverovatno ali postoje ljudi koji vredno rade i koji žele da ostanu u ovoj zemlji, da ne beže iz nje, koji žele da pošteno steknu diplomu i da rade u onim oblastima koje se usmere na državu; to je pravosuđe, to je kultura, to je nauka, to su oblasti u kojima država Srbija i u budžetu za ovu godinu time što je na desetinama i stotinama aproprijacija propisala ugovore o delu koji su ogoljeni prostor za stranačko zapošljavanje, a sa druge strane rekla – mladi ljudi za vas nema mesta. To je poruka koju ova država pruža mladim ljudima.

Dakle, ova zabrana važi za mladu doktorku, za mladu naučnicu, za mladu umetnicu ali ne važi, kao što sam i prošli put istakla, za osuđenog ekstremnog desničara Mišu Vasića. Pa se država Srbija, ne samo što se ruga mladim ljudima i kaže – za vas nema mesta, idite iz ove zemlje, nego demantuje da taj Miša Vasić uopšte radi, da bi ga posle samo nekoliko dana smenila, odnosno da bi mu dala otkaz na mesto na kome on zapravo ne radi.

Danas ćemo razgovarati o izboru sudija i tužilaca. Ne postoji oblast u ovom društvu koja ne trpi posledice zbog zabrane zapošljavanja. Kada govorimo o tužilaštvu i pravosuđu, imamo činjenicu da preko 500 mladih najboljih kadrova odlazi iz našeg pravosuđa, što zbog toga što imamo netransparentne postupke za izbor, što zbog toga što ih dotiče zabrana zapošljavanja i oni ne mogu niti da ostvaruju svoja prava, niti da napreduju. Posledično i građani, koji ne rade u tim institucijama, trpe zato što nekakvo njihovo ostvarivanje prava trpi zbog toga što postoji ova zabrana. Znate, kada u tužilaštvu ne možete zbog zabrane zapošljavanja da zaposlite daktilografkinju jer je koleginica otišla u penziju, ili upisničara, danas javni tužilac ima jedan radni dan za posao za koji je istražni sudija imao pet radnih dana i zbog toga što on mora da radi sve te poslove pravda običnog građanina trpi i ona traje duže.

To su samo neki od razloga zbog kojih je ova mera pogubna. Ja ću, nažalost, zbog nemanja sluha i zbog te fiskalne konsolidacije, koja je vama postala ideologija koja je važnija od života, neću odustati od ovog zakona i argument…
Gospodine potpredsedniče, trenutno se pozivam na kršenje člana 107. Moram da kažem da popodnevno vođenje vaše sednice, vi ste u sticaju kršenja članova Poslovnika. Verujem da znate, ali ću vas podsetiti na stav 2. člana 107. – na sednici nije dozvoljeno neposredno obraćanje narodnog poslanika, a u nekim drugim zakonima, kolega Martinoviću, i u Ustavu i u zakonima tek nije dozvoljeno narodnim poslanicima da koriste i zloupotrebljavaju Narodnu skupštinu da presuđuju i ocenjuju ko je ovde kriminalac, ko je šta opljačkao. To je upravo onaj kontekst u kome bi mi danas trebali da razgovaramo. O stanju u pravosuđu, o tome da političari presuđuju umesto sudija, da se u parlamentu zloupotrebljava funkcija narodnih poslanika, da se presuđuje i pokreću optužnice.

Drugo, sramno je da vama pada na pamet, ne znam šta vi zamišljate, da šefa poslaničke grupe opozicione stranke upozoravate šta bi on trebalo da kaže, a šta ne, šta je bio sadržaj nekakve sednice jutrošnje. To možda možete da imate ideju da možete vašim kolegama iz vaše poslaničke grupe, ali prostor u mozgu koji vam dozvoljava da vi možete da utičete i da govorite šta bi poslanik bilo koje stranke trebalo da govori, a šta ne, je opasno zabrinjavajući. Ja vas, kolega, molim da u pauzama kada primate naredbe od šefa poslaničke grupe kako bi trebalo voditi sednicu, da se starate o onome što vam je posao, a to je poštovanje Poslovnika.
Hvala, gospodine potpredsedniče.

Ovde zapravo govorimo o ukidanju tzv. privremene zabrane zapošljavanja.

U decembru mesecu sam imala priliku da razgovaram i sa premijerom i sa ministrima kada smo govorili o predlogu budžeta za 2017. godinu i pratećim zakonima, tada sam, pokušajući da argumentujem ovu pogubnu, diskriminatorsku, nepravednu, nepravičnu meru, koja ostavlja pustoš u institucijama i uskraćuje ljude za elementarnu šansu, apelovala na njih, da to usvoje i rekla da ukoliko se tako nešto ne učini, da ću prvom narednom prilikom da predložim izmene zakona. Danas apelujem na vas, koleginice i kolege, da se suočite sa realnošću, da prihvatite odgovornost i da glasate za stavljanje na dnevni red ovog Predloga zakona.

Sama pogubnost ove mere i sam cinizam proizilazi iz samog naziva. Ovde se ne radi ni o kakvoj privremenoj meri zabrane zapošljavanja, jer se ona iz godine u godinu produžava, niti se zapravo radi o zabrani zapošljavanja. Jedina gora stvar od činjenice da imate jako lošu meru je da se ona ne primenjuje na sve podjednako. Danas smo svedoci, svi mi ovde prisutni u sali, mnogo važnije od toga, sve građanke i građani, da ona ne važi za sve.

Zabrana zapošljavanja važi za poštenog, čestitog čoveka koji je vredno učio i radio, koji samo ima znanje i želju da ostane i da radi u svojoj zemlji, ali ne važi za stotine i desetine hiljada stranačkih aktivista koji su u budžetu za 2017. godinu, na različitim aproprijacijama, predviđeni da se zaposle po nekakvim ugovorima o delu. Ona važi, zabrana zapošljavanja za mladu doktorku, za mladu naučnicu, za mladu umetnicu, za mladu učiteljicu, ali zabrana zapošljavanja ne važi npr. za Mišu Vacića, za osuđenog ekstremnog desničara. Mlad i čestit čovek ne može da se zaposli, ali Miša Vacić može. Pa to nije dovoljno, nego se država dodatno ruga i ponižava građane time što demantuje da je on uopšte zaposlen u nekakvoj Kancelariji za KiM, da bi samo nakon nekoliko dana on na sopstveni demanti demantovala i dala otkaz čoveku, na mesto na kom on zapravo nije ni zaposlen.

Ova zabrana važi za mladu osobu koja je izabrala, to je oblast o kojoj je moja koleginica Aleksandra Jerkov govorila o važnosti reforme obrazovanja i ono o čemu ona skreće pažnju već godinama. Dakle, mlada osoba je izabrala da ostane u ovoj zemlji, da vredno uči, da pošteno stekne zanimanje koje je prirodno usmereno na državu, da radi da ostane u ovoj zemlji u oblasti pravosuđa, zdravstva, nauke, umetnosti, kulture, a država Srbija poručuje, za vas ovde nema mesta. Vama je zabranjeno uopšte da radite.

Četiri su ključna problema kod ove mere. Prvo, ogroman je prostor za zloupotrebe, nekakva komisija u Beogradu koja diskreciono odlučuje o izuzecima, je praktično ozakonjen prostor za korupciju, poruka mladima je potpuno pogubna. Dakle, fiskalna konsolidacija, to je ono što sam rekla i ministru finansija, ne sme da postane neka ideologija, koja je važnija od života, i zato vas molim poštujući vreme, da glasate za stavljanje ovog predloga zakona.
Hvala, gospođo predsednice.
Dakle, Zakon o sistemu plata u javnom sektoru bi trebalo da bude jedan od zakona kojim se uvodi red i kojim se uvodi pravedan sistem velikog broja zaposlenih koji rade na sličnim poslovima. Međutim, ovaj zakon, odnosno izmene i dopune koje su u paketu sa svim ostalim zakonima, pre od intencije uvođenja reda i uvođenja pravednog sistema, mogu da se zovu zakoni o tome koji govore da mi ili, pod jedan, ne umemo da planiramo, odnosno ova Vlada ne ume da planira, ili umemo da planiramo, ali ne umemo da realizujemo ono što smo planirali, ili možda gore od toga umemo ali ne želimo, ne postoji politička želja.
Na kraju godine, i ove godine, i ovo je samo jedan od zakona, kao i Zakon o javnim medijskim servisima, kao i pre dve nedelje kada smo govorili o budžetu i pratećim zakonima, gde je ponovo produžavana zabrana zapošljavanja, zaposlenih i tada sam govorila, a podsetiću vas na ovo, samo zbog toga što je ministar finansija u replici rekao nešto što je potpuno različito u odnosu na ovo na šta na je ministarka danas upoznala. Apelujući da se ne produžava zabrana zapošljavanja do kraja 2017. godine, čime se onemogućava svim onim mladim ljudima koji su negde studirali i vredno radili, usmereni da rade negde u javnoj upravi, čime im se poručuje, takvim stanjem im se poručuje odu iz zemlje, da upisuju kurseve nemačkog jezika, ako su lekari, Vlada im poručuje da za njih nema mesta.
Obrazloženje Vlade, taj neverovatni cinizam je bio – da, zabranićemo zabranu zapošljavanja za još godinu dana zbog toga što je to doprinelo fiskalnoj konsolidaciji. Te je ta poruka da je fiskalna konsolidacija, ta nepravedna štednja koju plaćaju, znači za vašu nesposobnost plaćaju najbolji i najmlađi. Mislim da je strašno cinično, replicirajući meni, ministar Vujović, razumejući navode o kojima sam govorila, je rekao da ministarstvo nadležno, a to je vaše ministarstvo, poštovana ministarka, sa detaljnim analizama kasni, da one postoje samo za nekoliko ministarstava. Ako se ne varam vi ste rekli da postoje za sva ministarstva, pa vas molim za pojašnjenje i da je to jedan od razloga zašto je potrebno da se produži zabrana zapošljavanja čime se onemogućava svim onim mladim ljudima da nađu svoje zaposlenje. S jedne strane, a sa druge strane se na desetinama pozicija u budžetu predviđaju ugovori o delu koji su jedna od načina na koji je moguće da se sprovede partijsko zapošljavanje.
Pitam vas, da li postoje detaljne analize za svaki sektor i za svako ministarstvo, kao što ste vi rekli ili ne postoje, kao što je rekao ministar finansija? Ne samo da ne postoje, već zbog objektivnog kašnjenja vašeg ministarstva će i zbog toga da trpe građani.
Ovo je drugi amandman koji smo podneli na ovaj kratak Predlog izmena i dopuna zakona.
Danas smo imali priliku da razgovarajući o zakonu o izmena Zakona o javnim medijskim servisima, govorimo o svemu, samo ne o onome što je suština. Mi imamo duboko nerazumevanje oko toga šta bi javni servis trebalo da predstavlja.
Šta je javni servis, koja je njegova uloga i koja je uloga svih nas? Koja je uloga izvršne ili bilo koje vlasti u odnosu na javni servis?
Mnogo opasnije od toga što mislim da imamo potpuno nerazumevanje u odnosu na to šta je to javni servis, koliko bi trebalo da ga čuvamo, pomažemo, radimo sve da on bude nezavistan je namera, tendencija koju smo danas imali prilike da čujemo od kolega narodnih poslanika SNS, primarno, koja se ogleda u nekoliko opasnih teza, koje su mnogo opasnije od pukog nerazumevanja.
Prvo smo imali danas legitimne političke ideje, da apsolutno ne bi trebalo da parlament bira članove REM-a, nego što ih lepo ne postavlja Vlada. To je tendencija koja se naslanja na sve ono kako se ponaša izvršna vlast. Moram da vas obavestim, kolega koji je to rekao, nije trenutno tu, ali način na koji mi biramo članove REM-a je bukvalno da ih Vlada, kroz protočni bojler.
Ono urušavanje institucija, urušavanje procedura koje se ogledaju u načinu na koji smo birali članove REM-a je upravo to. to je upravo partijsko postavljanje od podobnih ljudi iz Vlade Republike Srbije.
Druga, neverovatna teza je bila pobedite gospodo na izborima pa onda imajte javni servis kakav vam odgovara je opasna teza koja takođe svoju potvrdu ima i u ovom Predlogu zakona.
Danas smo imali žalopojke o tome koliko je premijer ili nije bio ili jeste u određenim prilazima na centralnom dnevniku RTS, od pet godina nekakav dnevnik da nije u onoj sekundi po osećaju SNS, kada bi trebalo da ima. Danas smo razgovarali o svemu samo ne o suštini. Suština je da dve i po godine nakon usvajanja ovog zakona imamo konstantu jednu politiku prolongiranja koja ima za posledicu nekoliko stvari.
Odredbe Zakona o javnim medijskim servisima se već gotovo treću godinu ne primenjuje. Onda smo imali izjavu premijera koji je rekao njegovo predizborno obećanje da će ukinuti pretplati.
Zbog toga smo doneli, ministre, moram da vas podsetim, vi tada niste bili ministar, ali nasleđujete stanje za koje ste odgovorni i ono što projektujete kada govorite o medijskoj strategiji morate da imate u vidu sve ono što se desilo od tada, onda smo imali Zakon o privremenom uređivanju načina naplate takse, koji je praktično legis specialis, jer je potpuno suprotan od Zakona o javnim medijskim servisima. Imamo tu tendenciju da se kontinuirana kontrola Vlade nad Javnim servisom nastavlja. Pa imamo neverovatno licemerne izjave o tome da kažemo – da, smanjili smo taksu na 150 dinara, a ostalo plaća Vlade. Ne plaća Vlada, to takođe plaćaju građani Srbije. Ovo vam govori neko ko je bio redovni platiša pretplate za RTS. Ja mislim da je to dobar model i mislim da je naš zajednički interes, ne naš, nego svake građanke i svakog građanina, da imamo kvalitetan javni nezavisni servis. Ne samo zbog potrebe objektivnog i pravovremenog informativnog programa, nego to je jedini prostor gde možemo da čujemo nešto više, nešto od obrazovnog sadržaja, nešto od kulturnog sadržaja. To je interes svake građanke i građanina i to je, ako hoćete, interes demokratskog društva, da ima slobodan i nezavisan javni servis.
Na kraju, moram da se osvrnem na zaista prilično sramno i licemerno obrazloženje zbog toga da vi nećete da prebacujete na građane i, eto, Vlada će da donese odluku o tome koji će biti iznos taksi, iako je to apsolutno kršenje Zakona o javnim medijskim servisima, zato što je 150 dinara optimalno i imajući u vidu ekonomsku situaciju građana, a to radite u istom trenutku kada im smanjujete plate, penzije i povećavate poreze.