Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Borisav Kovačević

Borisav Kovačević

Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Govori

Hteo bih oko prethodnog pitanja, koje sam postavio, još da kažem samo da je, uz ono što sam rekao, moje očekivanje i naše iz poslaničke grupe da su stvari oko razvoja sela o kojem sam govorio došle do stepena kada mi mislimo, ocenjujemo, pa bi hteli odgovor premijerke, da bi Vlada trebalo da razmišlja da ti poslovi, koji su sada na nivou ministra bez portfelja, trebalo da pređu na nivo ministarstva za to pitanje. obzirom da sam naglasio da smatram da je to strateško, jedno od ključnih pitanja razvoja zemlje.
Hvala, gospodine potpredsedniče.

Uvaženi ministri, sa saradnicima, poštovane koleginice i kolege poslanici, u ovako obimnom setu zakona, bez obzira što je toliko obiman dominira, naravno, ovaj Zakon o budžetu. Ne bih o njemu, o samom budžetu, oceni konkretno govorio, mislim da je dosta kolega govorilo, posebno apostrofiram ono što je moj prezimenjak Goran govorio i mislim da je to ono što je suština ovog zakona i budžeta. Samo bih rekao da kada proučite taj Predlog budžeta vidite mnogo inovacija pozitivnih u pristupu pravljenja budžeta za narednu godinu koja se mora apsolutno pozdraviti i mislim da taj trend treba zadržati i tako praviti buduće budžete. Budžet kakav je bio i pre pet, šest godina, i sedam i sada potpuno su različiti pristupi.

No, kao takav poslanička grupa PUPS-a će ga naravno, kao i ostale zakone iz ovog seta podržati. Ali, bih hteo samo jednu stvar da kažem u vezi budžeta. Mi smo imali situaciju da je ova Vlada prepoznala i našla za potrebno da u ovom mandatu posebnu pažnju posveti regionalnom razvoju i preduzetništvu i taj sektor svog delovanja poverila kabinetu ministra bez portfelja, gospodinu Krkobabiću. Hajde, on je sad tu, ali nije važno ko je. Na tome se dosta radilo.

Zašto ovo podvlačim? Podvlačim zato što u okviru regionalnog razvoja je pristupljeno prošle i ove godine mnogim stvarima koje su umerene na revitalizaciju sela i unapređenje i razvoj ruralne sredine ove države. Mislim da je to nešto što strateški moramo imati u vidu. To se ne može uraditi za godinu, dve dana, itd. Ali, mislim da je jako značajno i za ukupni doprinos razvoju zemlje, da ne govorim o razvoju poljoprivrede i privrede u celini.

Za uklanjanje mnogih sadašnjih nedostataka i mana u razvoju društva, a to je, pre svega, da povećamo u velikoj meri zaposlenost, da rasteretimo gradove mnogih pritisaka koji idu iz te ruralne sredine, odnosno iz sela, da razvijemo zemlju u celini podjednako, da maksimalno iskoristimo sve resurse u poljoprivredi, itd.

Zato ja mislim, intimno sam čak i očekivao, obzirom da je dosta na tom planu urađeno za ove dve godine, što je pokazalo da je pravilno opredeljenje Vlade na taj sektor i njegov razvoj, mislio sam da će se ostvariti ono što je u ekspozeu prilikom izbora Vlade rečeno, a podsećam rečeno je da se nije menjao Zakon o ministarstvima, što ne znači, doslovce citiram, rečeno je – što ne znači da nećemo ići na neko od novih ministarstava. To može biti i prilikom usvajanja godišnjih budžeta, itd.

Intimno sam očekivao da će ovi poslovi prerasti i ovim budžetom da će se možda Vlada opredeliti da u 2019. godini se formira novo ministarstvo za regionalni razvoj i revitalizaciju sela, zadrugarstvo i sve ovo što je rađeno u ove dve godine.

Predložio bih na kraju, obzirom da me vreme gazi, predložio bih Vladi, bez obzira što to nije ušlo u budžet i obuhvaćeno budžetom, čak je smanjeno na nekih 25 miliona, sredstva su smanjena, da mogu se iznaći sredstva. Evo za šta.

Da li je to putem rebalansa ili na neki drugi način, sredstva kojima bismo u ovoj godini pripremili uslove i organizovali i kadrovski i strukturno i na svaki drugi način, uslove da krajem 2018. godine kada usvajamo budžet, ako ne pre, se računa i formira to novo ministarstvo koje bi bilo pripremljeno da u 2020. godini, znači sledećoj, napravi ono što se od njega očekuje. Znači da bude gotovo i sa planom i sa svim tim, da maksimalno bude u punom kapacitetu. Hvala lepo.
Puno hvala, gospodine potpredsedniče.

Uvaženi ministri, uvaženi saradnici ministara, poštovane kolege i koleginice poslanici, u dnevnom redu ove sednice od 25 tačaka imamo 17 zakona, od kojih su 10 iz oblasti bezbednosti uopšte, a od njih 10, pet su zakoni koji regulišu rad institucija i službi na suprotstavljanju potencijalnim počiniocima i uopšte na sprečavanju urušavanja bezbednosti ove zemlje.

Među tih pet zakona su izmene i dopune Zakona o policiji i Zakona o privatnom obezbeđenju. Zašto potenciram ova dva zakona? Zbog toga što oni jesu po Strategiji važećoj o nacionalnoj bezbednosti, jesu činioci nacionalne bezbednosti. Stoga su oni meni, ja sam to uzeo kao parametar za najvažnije od svih predloženih tačaka, a inače svi zakoni u našem ovom dnevnom redu, njih 17, mislim da su izuzetno značajni za stvaranje ambijenta i stvaranje uslova za realizaciju nove Strategije nacionalne bezbednosti koja je upravo u toku donošenja.

Kao što znamo, Strategija nacionalne bezbednosti doneta je oktobra 2009. i dok ovu ne inaugurišemo i stavimo u primenu, proći će skoro 10 godina. U tih 10 godina, ne bih sada da u to ulazim i razlažem šire, ali su se mnoge okolnosti i u okviru međunarodne zajednice i u međunarodnom položaju Srbije i da ne nabrajam dalje promenile u meri da zahtevaju inovaciju ili pravljenje nove strategije nacionalne bezbednosti.

Osim što su ovi zakoni značajni za novu nacionalnu bezbednost, zakoni o policiji i privatnom obezbeđenju su, kažem, značajni i kao nosioci nacionalne bezbednosti, ali su svi ovi zakoni značajni i za obezbeđenje uslova i ispunjenje zahteva koji su pred nama a tiču se vremena za koje ćemo ući u EU.

Ja, od svega ovoga što je pred nama, u dnevnom redu, posebno bih želeo da iskažem lično pohvale Ministarstvu unutrašnjih poslova za svu ozbiljnost i značaj unapređenja i dogradnje, upravo zakona o privatnom obezbeđenju.

Mislim da se tu najviše unapredilo a mi smo, ako se sećate, kad smo donosili prvi put Zakon o privatnom obezbeđenju i rekli da će upravo iskustvo u njegovoj primeni nametati njegovu dogradnju i unapređenje. Mislim da je to učinjeno u maksimalnom stepenu, pogotovu kad se uporedi kratko vreme njegove primene, jer se on faktički primenjuje tek od 01.01.2017. godine, pošto je 2015. godine izmenama i dopunama njegova primena pomerena za taj datum.

Hteo bih neke stvari da naglasim pored mnogih koje su ovim izmenama i dopunama na ovom zakonu učinjene. Mislim da je ovim zakonom koji je pred nama obezbeđena sprega za delovanje sa policijom, ali s druge strane nije se podleglo i ostavljeno nedefinisano polje rada koje bi omogućilo da se privatno obezbeđenje ubacuje, da tako kažem, u delokrug, odnosno, nadležnost policije. Mislim da je to vrlo dobro sa pravom merom učinjeno i urađeno.

Jako je važno da su ovim zakonom definisani veoma bitni po svom doprinosu pojmovi i odredbe i subjekti u ovoj oblasti, kao što je definisanje odgovornog lica, kao što je bezbednosna smetnja posebno značajno, kao što je korisnik usluga, posebno opet pitanje legitimacije, kao što je redar, kao što je unutrašnja služba obezbeđenja, samozaštita itd.

Preciznije uređena organizaciono-tehnička komponenta vršenja delatnosti i obaveze pravnih lica i preduzetnika prema policijskim organima, kao što su kontrolni centri, kao jedna, podvlačim, od najznačajnijih stvari.

Pojačana je direktna veza i promptno obaveštavanje policije i njenih organa o dešavanjima na terenu i saznanjima u toku obavljanja poslova, što doprinosi mnogo jačoj sprezi policijskih organa i privatnog obezbeđenja u delovanju ka ostvarenju istih ciljeva na bezbednosnom planu.

Zatim je u pitanju obuka i obaveze pravnih lica i preduzetnika sa ovlašćenjem za obuku. Tu je sve precizirano do mere da se na taj način mogu obezbediti kvalitetniji i stručniji kadrovi u privatnom obezbeđenju.

Posebno je značajno da je do kraja definisan nadzor od strane Ministarstva unutrašnjih poslova nad poslovima privatnog obezbeđenja, da je razrađen i jasno definisan i može obezbediti dalje usavršavanje i kvalitetnije obavljanje privatnog obezbeđenja.

Predviđenim sankcijama, što je takođe jedno od najznačajnijih stvari, i na drugi način obezbeđeni su uslovi za disciplinovano obavljanje privatnog obezbeđenja, jer je to jako bitno, obzirom da su u opticaju, da tako kažem, u sektoru privatnog obezbeđenja, koje kratke, koje duge cevi, računa se od 60 do 100 hiljada komada.

Ima dosta toga što bi se dalje moglo nabrajati što je unapređeno, ali bih hteo da bacim akcenat na dve stvari koje nisu našle mesta u izmenama i dopunama ovoga zakona, odnosno u ovom novom zakonu, a čini mi se da su jako bitne i mislim da se to verovatno, pretpostavljam, to će ministar reći, imalo u vidu ali da verovatno nema još dovoljno komponenti ni argumenata da se do kraja definišu dve stvari. Prva je pitanje statusa stranaca kao pravnih lica i preduzetnika u oblasti privatnog obezbeđenja.

Ja moram ovde da kažem, što više čovek razmišlja o tome da se sve više dolazi do ubeđenja i mislim da ćemo mi morati to krupno pitanje rešiti, a to je da iz sektora privatnog obezbeđenja isključimo strance kao pravna lica, odnosno preduzetnike. Ne bih da to sada razrađujem, ali je vrlo bezbednosno delikatno pitanje njihovog postojanja u tom sektoru, posebno u neposrednoj ratnoj opasnosti ili u ratnoj opasnosti, obzirom da su im u rukama tolike hiljade i desetine hiljada oružja.

Druga stvar koja nije definisana i koja će verovatno morati biti definisana je pitanje otvaranja mogućnosti i uslova za uključivanje aktivnih policajaca u privatno obezbeđenje u tzv. slobodnom vremenu. Mislim da kad su u pitanju policajci, da oni moraju, bez obzira na specifičnosti posla, imati ista prava kao i, recimo, zdravstveni radnici. Zašto bi zdravstveni radnici mogli da idu u privatne klinike u slobodnom vremenu i da rade, a da policajac ne može u slobodnom vremenu kao dopunu svojoj zaradi obezbediti na taj način da obavlja poslove u privatnom obezbeđenju?

Mislim da će ove dve stvari sigurno uslediti i morati da se istretiraju u narednim izmenama i dopunama ovog zakona.

Kad je u pitanju Zakon o policiji, to je jedan od najznačajnijih činilaca nacionalne bezbednosti. Nova strategija nacionalne bezbednosti mora, videćemo šta, koliko ja znam, ona je sada u fazi nacrta, odnosno pripremanja predloga i videćemo šta u njoj stoji, ali vi verovatno znate šta, kad su u pitanju izmene i dopune, mislim da mora uporedo sa njenim dovršenjem i aktiviranjem, znači, stavljanjem u primenu, da se moraju doneti izmene i dopune da ne kažem mnogih zakona, verovatno i neki novi zakoni u sistemu bezbednosti, odnosno u bezbednosno-obaveštajnom sistemu, u sistemu odbrane i ići što se bliže vremenski može istovremeno u primenu sa strategijom.

U okviru toga je jako bitno, kad se strategije nove tiče, da je tako nazovem, transformacija Ministarstva unutrašnjih poslova, između ostalog, na planu veće sinergije i sadejstva sa kontraobaveštajnom komponentom u sistemu nacionalne bezbednosti.

Inače, u bezbednosno-obaveštajnom sistemu moralo bi doći do kardinalnih inovacija na organizacionom i operativno-tehničkom planu, a u pravcu centralizovanja odnosno objedinjavanja i u smeru osamostaljivanja, s druge strane i pregrupisavanja i novih oblika delovanja, o čemu ovde ne možemo šire razgovarati, obzirom da je uključena javnost.

U novim izmenama i dopunama ovog Zakona o policiji, mislim da mora uslediti širi zahvat, da tako kažem, ali razumem da ovo što je sada tretirano, i ministar je rekao, kao izmene i dopune, uglavnom se tiče plata, da je to bilo neminovno da se uredi da bismo mogli uraditi te naredne izmene i dopune u sistemu, posebno dopune i izmene koje se tiču položaja i statusa pripadnika policije i MUP. Jer, te nove izmene i dopune će nam diktirati i nova strategija, koja će proizvesti neminovno i transformaciju drugih državnih organa.

Kod dalje dogradnje ovog zakona treba poseban akcenat imati, odnosno pozornost, samo ću nabrojati, na nekoliko pitanja – pitanje bezbednosne provere mehanizma kao mehanizma kontrole i preispitivanja bezbednosne provere, zatim, upotreba sredstava prinude, obaveštavanje o pravima, gde dolazimo u sudar sa ustavnim nekim odredbama itd, čuvanje oružja u stanu, odgovornost policije u postupanju, maloletnik kao počinilac i kao zaštitnik, čini mi se izuzetno bitna i važna tema, obzirom da je maloletnički kriminal uopšte uzev u porastu.

Zatim, formiranje centralne baze podataka o pritužbama građana na rad policije. Zatim, psihološka prevencija i zdravstvena zaštita u policiji. Izuzetan segment koji nameće potrebu jačanja zdravstvenog sektora u policiji. Znamo kolika je brojnost. Zatim, čuvanje oružja van radnog vremena u svetlu nasilja u porodici, racionalizacija kadrova, jer je moguća politizacija u tom procesu, unutrašnja kontrola u policiji i uloga policije u razvoju iste u društvu, ukupno ozdravljenje institucija za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala itd, itd.

Na kraju da kažem, ako sam pri kraju, a jesam, da će poslanička grupa PUPS-a u danu kad budemo usvajali ove zakone dati podršku svim predloženim zakonima. Hvala.
Hvala gospodine potpredsedniče.

Poštovani ministre, poštovani saradnici ministara, uvažene koleginice i kolege poslanici, ja ću težište svoje diskusije staviti, upravo pretpostavljate, pošto sam iz PUPS-a poslanik, dakle na Zakon o PIO.

Ovaj zakon, kao što je uvek bio, jeste i sada i biće, jedan od osnovnih koji reguliše samo realizaciju socijalne politike, koja uz socijalnu pravdu karakteriše i jeste deo definicije ove države. Socijalni program anticipira buduće vreme, razume se, ali on mora da uvažava postojeće stanje. Da bi se planirala budućnost, mora se obavezno sagledavati realna stvarnost. To znači da bez oporavka i stabilnosti ekonomije nema uslova za realizaciju socijalne politike ukupno i položaja, u ovom slučaju nas se tiče, penzionera, položaja penzionera, socijalnog, materijalnog i svakog drugog.

Zato i jesmo, PUPS kao partija i njegova parlamentarna grupa, podržali plan i program premijera i Vlade 2014. godine za fiskalni oporavak zemlje, odnosno smanjenje iznad prosečnih penzija čak za 22 do 25%. I, potpuno svesni šta to znači i koji teret treba podneti, ponosni na taj svoj doprinos, ja mogu slobodno reći izlasku iz krize ove zemlje. Ubeđeni u dalji oporavak i stabilizaciju, tražili smo, a ovim zakonom pred nama se stvarno i vraćaju penzije na nivo iz oktobra 2014. godine, za nas i sve korisnike penzija to jeste jedna od najznačajnijih novih odredbi ovog zakona, odnosno izmena i dopuna zakona.

Ovaj zakon vidimo kao prvu polaznu kariku u pristupu reformi penzionog sistema u celini. Potrebna je kompleksna, široka i dubiozna transformacija društva na socijalnom planu u smeru ostvarivanja socijalne pravde.

Mnogi elementi, pravci razvoja i na svetskom planu i kod nas, kada je u pitanju tehničko-tehnološki razvoj, automatizacija, robotizacija itd, upućuju na to da se mora pristupiti vrlo krupnom zadatku, a to je reforma penzionog sistema. Ona se ne može uraditi ni brzo, ona mora trajati duži jedan period. Ona zahteva širok društveni dijalog na koji smo mi kao PUPS pozvali već početkom ove godine.

Ona zahteva ne samo ovaj koji je pred nama, nego još niz zakona i propisa. Ona mora biti projektovana i realizovana etapno. Ovaj zakon u tom strateškom projektu će pretrpeti obavezno i neminovno dalju dogradnju i mi ovaj zakon vidimo kao početnu fazu u tom smislu.

Sistem međugeneracijske solidarnosti koji je decenijama trajao i u svetu je preživeo, ostao je u prošlosti nepovratno. Jedan od ciljeva reforme jeste ujedno i najteži u toj reformi, jer mora dovesti do preraspodele na novim osnovama u svim društvima, pa i u našem. Dakle, PUPS je pokrenuo dijalog, nudimo predlog, a ne konačno rešenje. Očekujemo konstruktivnu široku raspravu i zdravu atmosferu. Učesnici u razgovoru neminovno moraju biti reprezentativni sindikati, udruženja i asocijacije penzionera, među prvima Savez penzionera, nevladin sektor, stručna javnost, predstavnici Vlade i sve relevantne političke partije, naravno, i kao konačnu reč ova Skupština.

Ovaj zakon je početni korak u etapi donošenja održivih zakonskih rešenja koja će regulisati problematiku ozbiljne reforme penzionog sistema. Na kraju, predsednik SNS Aleksandar Vučić je pokazao spremnost da deo odgovornosti prepusti i koalicionim partnerima, iako mu to nije bilo potrebno, s obzirom da imaju veliku većinu, pružena nam je kao koalicionom partneru mogućnost da predlažemo rešenja. Mi smo to činili i ovim što sam rekao takođe pokazujemo da činimo i dalje.

Kao pouzdan i konstruktivan partner i deo vladajuće koalicije, PUPS preuzima odgovornost i zato pokreće reformu penzionog sistema, a poslanička grupa PUPS-a, shodno onome što sam izložio, podržaće Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Hvala vam.
Izvinjavam se, gospođo predsednice, jedva sam vas čuo. Hvala vam što ste mi dali reč.

Gospodine ministre, uvažena gospodo saradnici i gospodina ministra oficiri i ostali, poštovane koleginice i kolege narodni poslanici, mi danas imamo sete zakona iz vojno-bezbednosne oblasti. Pre izvesnog vremena, ne znam da li sam siguran, mislim na pretprošloj sednici Skupštine imali smo set zakona iz oblasti unutrašnjih poslova i Zakon o policiji. Obzirom da je u već poodmakloj fazi izrada nove strategije nacionalne bezbednosti, pretpostavljam da ćemo ubrzo imati i set zakona sistema bezbednosno-obaveštajnog. Ovo su upravo tri segmenta, tri komponente, tri grupacije zakona koji čine osnovne stubove strategije nacionalne bezbednosti.

Nadam se, ne nadam se, nego sam siguran da je tako, da se izmeni, odnosno pisanju nove strategije Nacionalne bezbednosti pristupilo na bazi studije stanja bezbednosnog u zemlji i svih faktora i činilaca i stanja unutar zemlje, kao i u analitičkoj proceni inofaktora u množini, pre svega međunarodnih odnosa, odnosno u Međunarodnoj zajednici, odnosno Međunarodne zajednice prema ovoj zemlji i svega drugog.

Ako će na tome, na toj studiji izrasti strategija nacionalne bezbednosti onda ja unapred tvrdim da će ona biti izuzetno kvalitetna i maksimalno upodobljena potrebi ove zemlje u očuvanju najznačajnije stvari, a to je bezbednost zemlje.

Današnji set zakona koji se tiče vojske i bezbednosti ove zemlje jeste vrlo osetljiva i zato ima po meni i danas izraženih dosta pogrešnih pogleda na ovu zakonsku oblast. Često nam se učini u poodmakloj demokratiji i navici na demokratske odnose u ovoj zemlji da u vojsci je preterano prisutan stepen, rekao bih, hajde da ga tako nazovem inokosnosti, odnosno inokosnog odlučivanja o mnogim stvarima.

Osim toga i ovde je od nekoliko govornika zatražen i odgovor na neka pitanja zaboravljajući da je ovo oblast iz koje se ne može sve, ni blizu sve, činiti transparentnim u ovom društvu i da bez obzira na proklamovana ustavna prava svih građana ove zemlje da treba da znaju što više toga, ne mogu se javno eksplicirati mnoge stvari i mnogi podaci iz vojno-bezbednosne oblasti.

Ovo sam hteo da naglasim da onda pod tim uslovima gledamo na ove zakone koji su pred nama i njihov kvalitet, a gledano iz tog aspekta, iz tog rakursa, ja mislim da smo dobili danas za ovu sednicu sveukupno vrlo kvalitetne zakone. Zakone, ja ću o pojedinim nešto reći kasnije, zakone u kojima imate, za mene čak i iznenađujuće prisutno demokratsko opredeljenje kod mnogih odlučivanja, koliko to uslovi dozvoljavaju.

Ministar je, kada je govorio danas, odgovarao na neka pitanja, vrlo jasno, precizno i vrlo tačno ocrtao upravo taj segment. Ministar ili dekan školske ustanove ili načelnik Generalštaba ili bilo ko za koga se kaže da donosi odluku, ja sam potpuno shvatio iz onoga što je ministar govorio, a inače i iz samih zakona, da se kaže da on donosi odluku faktički samo je najviša funkcija koja stavlja potpis na ono što je razmatrano u jednom, reklo bi se, krajnje demokratskom procesu donošenja te odluke i ministar je to upravo objašnjavao. I, mislim da je toga jako mnogo prisutno u ovim zakonima i mislim da se predlagaču zakona može u tom smislu dati i odati puno priznanje.

Kada se tiče ovih zakona koji su danas pred nama ja ću reći, preskočiću ove dve odluke, pa ću o njima nešto reći na samom kraju, videćete zašto, ali ću reći kada je u pitanju Predlog zakona o vojnom obrazovanju da je u njemu u najvećoj meri sadržano upravo ovo što sam govorio.

Mislim da je izvanredno, sveobuhvatno sačinjen, da je data vrlo precizna organizacija kompletnog školstva, jasne nadležnosti u sistemu školstva iako je zadržana sva specifika vojna, hajde da kažem uslovno koja je sadržana u subordinaciji i drugim epitetima, dovoljan je u tom zakonu, dovoljno je izražen stepen autonomije Univerziteta i u poređenju sa civilnim univerzitetima.

Ostale su sve specifike vojne ustanove zadržane, ali shodno njima usaglašene sa interesom i samostalnošću polaznika. Sačuvana je samostalnost i stručnost ustanova, organa i obrazovno-vaspitnog rada u njima.

Ovaj zakon uređujući specifičnosti vojnog obrazovanja, ubeđen sam, veoma će pomoći i ubrzati integrisanje vojno-školskih ustanova i celog vojnog školskog sistema u obrazovni sistem Republike, ubeđen sam da je u tome jedan od njegovih najjačih kvaliteta.

Kada se tiče Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o odbrani mislim da je u njemu u odnosu na dosadašnji postojeći zakon mnogo toga precizirano, dosta toga dopunjeno ili ugrađeno kao novo ili pojačano kao obaveza ili definisano kao do sada nepostojeća obaveza za građane, ustanove, fizička i pravna lica.

Na primer, dosadašnji član 102. koji je bio sadržan u svega dva i po reda, već to može jasno pokazati koliko se u dva i po reda moglo reći, pa je on brisan i zamenjen novim članom u obimu teksta od cele jedne strane potpuno novog teksta i potpuno nove značajne sadržine.

Posebno je u njemu značajno to što je znatno poboljšan i stvoren i obezbeđen povoljniji položaj pripadnika Vojske, ono o čemu je u nekim odgovorima ministar govorio danas.

Kad sam rekao da ću na kraju reći, osvrćući se na ove zakone, nešto o ovim odlukama pod tačkom 1) i 2), samo usputno. Molio bih da se povede računa ubuduće, jer stoji nešto što je nedopustivo a mislim da je greška, a to je da su ove odluke, kao i izveštaj, jedan koji je uz njih dat, ispada da je godišnji plan upotrebe Vojske Srbije u multinacionalnim operacijama u 2017. godini. Bilo bi, čini mi se, glupo da se razmatra sada plan za 2017. godinu i uz njega izveštaj o izvršenju godišnjeg plana upotrebe Vojske u 2016. godini, a usvojen na sednici od 12. decembra 2017. godine, tek. Ista stvar je i sa Predlogom odluke o učešću pripadnika Vojske u multinacionalnim operacijama u 2017. godini, a ispada da tek treba sada da ga usvajamo.

Očigledno je omaška i očigledno je nepažnja, pa sam samo hteo da ukažem na to da to ne bi trebalo tako, jer kvari utisak svega ovoga o čemu sam napred govorio, iako se to može i zanemariti, jer je očigledno tehnička greška.

Kad se tiče Zakona o BIA, mislim da su učinjena poboljšanja i da obezbeđene izmene u njemu čine i omogućuju veći stepen integrisanja građana u sistem rada BIA.

Mislim da je potrebno da se nakon usvajanja nove Strategije nacionalne bezbednosti pristupi novom usklađivanju svih zakona sa njom, obzirom da će se ona doneti pre. Čini mi se da je jako važno i da dobija još više na značaju potreba izrade novog krovnog zakona koji bi obuhvatio sve službe, odnosno ceo bezbednosno-obaveštajni sistem. Posebno je bitan ovaj obaveštajni rad.

Ovo je javna sednica, jasno mi je, kao i vama, da ne mogu o tome detaljnije i šire govoriti, ali nadam se da će biti prilike kada bude donošen taj zakon, kao i ostali zakoni koji će upotpuniti i poboljšati bezbednosno-obaveštajni sistem.

Ali, mislim da smo od izmena, već koliko godina ima od kad smo usvojili, umesto Državne bezbednosti formirali BIA - Bezbednosno informativna agencija i uopšte agencije. Neko je danas ovde pomenuo da bi bolje bilo da je to Državna bezbednost i ja sa obe ruke glasam za to, ne zato što sam ja radio i bio radno angažovan u ovoj zemlji u vreme kada je postojala Državna bezbednost, nego zbog toga, a ako ne to, onda će se morati drugačije uraditi da se obezbedi zakonski daleko veća s jedne strane samostalno nastupanje svakog od ovih segmenata bezbednosno-obaveštajne službe današnjih agencija, ali mora se, još značajnije je obezbediti puna, puna sinergija svih tih segmenata u jedinstvenom cilju.

Mislim da danas ta saradnja međusobna ne postoji u dovoljnom stepenu. Ovde je naglašeno da treba da postoji saradnja i donosi se akt o saradnji sa drugim organizacijama, baš tako je rečeno, sa drugim organizacijama, a ja plediram i predlažem da se donese poseban akt o saradnji BIA sa Ministarstvom unutrašnjih poslova…

(Predsednik: Hvala. Isteklo vam je vreme.)

… odnosno da se usaglasi što više zakon o njihovom radu sa Zakonom o policiji. Hvala.
Gospodine predsedavajući, koleginice i kolege poslanici, postavljam pitanje, hajde, može se reći, svima nama, ali pre svega predsednici Skupštine – kada ćemo konačno pristupiti izmenama Poslovnika, jer ovaj Poslovnik, postojeći, je pokazao do sada sve svoje slabosti? Neke se samo mogu nabrojati, a može se nabrajati sat vremena. On dozvoljava da neidentifikovane ličnosti i osobe sede u ovoj sali kada otvaramo sednicu. On dozvoljava mnoge vidove opstrukcije rada Skupštine na sednicama.

Navešću samo jedan primer da mi u zadnjih godinu dana, mislim, baš eklatantnije to je izraženo, kod utvrđivanja dnevnog reda gubimo jedan radni dan. Izračunajmo koliko košta jedan radni dan Skupštine, pa ćemo videti, kada saberemo za godinu dana, koliko na taj način uzmemo para od građana.

Mnoge druge stvari postoje i ne bih nabrajao, niti ulazio u to da sada načinjemo raspravu o tome, ali mislim da postoje svi razlozi da se po hitnom postupku pristupi izmenama i dopunama ili izradi novog Poslovnika o radu ove Skupštine. Hvala lepo.
Gospodine predsedavajući hvala vam.Pozdravljam gospodina ministra i sve njegove saradnike. Poštovane koleginice i kolege poslanici, ovaj set zakona koji je pred nama, od njih 10 šest je predloga zakona, a četiri su izmene i dopune. Za mene je to bitno, jer svih 10 su zakoni koji regulišu neki segment bezbednosti, a MUP i policija su nosioci njihove implementacije, njihove primene i realizacije, negde manje, negde više, a negde apsolutno dominantno. Naravno, Zakon o policiji se samo i tiče policije.

U kontekstu tih zakona i svega što je pripremljeno preko ili je samo MUP to radilo, ja ga vidim u toj funkciji iz funkcije osnovnog stuba kriminalističko-obaveštajnog sistema u sklopu nacionalne bezbednosti. Zbog toga mislim da ovaj set zakona od 10 značajno doprinosi unapređenju i potrebnom inoviranju strategije nacionalne bezbednosti, jer novonastali uslovi i okolnosti stvarno diktiraju, i ja mislim da mi u zadnje dve godine to često pominjemo, a mislim da se sada konačno i pristupilo formiranoj komisiji itd. Znači, diktiraju izmenu Strategije nacionalne bezbednosti, odnosno njenu dogradnju obzirom da se uslovi i okolnosti znatno menjaju.

Svedoci smo to i ove godine i prošle godine u odnosu na uslove i okolnosti kada smo donosili ovu postojeću Strategiju nacionalne bezbednosti. Imamo, samo neke stvari da nabrojim od tih okolnosti, imamo odavno neizraženiju i više potenciranu sa državnog nivoa neutralnost zemlje i težnju ka politici neutralnosti. Imamo u poslednje vreme znatna prestrojavanja u Međunarodnoj zajednici. U okviru toga imamo zaoštravanje odnosa velikih u svetu. Imamo regionalna vrenja i krvljenja u regionu. Imamo rekao bih novi status Srbije na međunarodnoj sceni itd.

Mislim da su to sve okolnosti koje traže i zahtevaju naše prestrojavanje kao države u okviru kompletnog i kompleksnog sistema nacionalne bezbednosti. Zato mislim da je jako bitno i da je nastala očigledna potreba za preispitivanjem organizacije, strukture, funkcije i sinergije osnovnih nosilaca nacionalne bezbednosti, kao što je bezbednosno-obaveštajni sistem, kao što je kontrolno-obaveštajni sistem i zaštita, kao i informativno, odnosno informacioni sistem itd. Kada se sve to ima u vidu, onda se u sklopu toga tek može sagledati značaj ovog ne tako malog broja inoviranja ili donošenja potpuno novih zakona iz oblasti bezbednosti koji su pred nama.

Značajno je kod ovoga, a tiče se ovih nekih zakona, što mi ako postavljamo novu strategiju nacionalne bezbednosti moramo preispitati i kriterijume za određivanje nosilaca nacionalne bezbednosti. Mora se preispitati jedinstvo u delovanju nekih, a nekad i svih nosilaca nacionalne bezbednosti. Mora se preispitati potreba centralizacije nekih segmenata delovanja, posebno kad su službe bezbednosti u pitanju, vraćanja rada nekih službi, posebno obaveštajnih, koje su ranije postojale, koje smo mi ukinuli, a većinski deo sveta nije. Govorim o obaveštajnom delovanju preko diplomatskog, odnosno Ministarstva inostranih poslova.

Sve ovo u celini kad se pogleda, ja ovih deset zakona vidim kao početak preispitivanja toga ako ne najvažnijeg apsolutno, onda među dva-tri najvažnija pitanja na državnom planu i na planu budućnosti ove zemlje. U ovom setu zakona od 10 komada, to sam na neki način i rekao, za mene je veoma značajan, ako ne najznačajniji, ovaj zakon o policiji, odnosno njegove izmene i dopune. U čemu vidim značaj? Usavršavanje propisa iz ove oblasti, iz oblasti postojanja organizacije i delovanja policije, vrlo je značajno sa aspekta jačanja institucija bezbednosti, odnosno njih tako ojačanih u funkciji suzbijanja korupcije i organizovanog kriminala, za šta se ova vlast još na početku, još kada je stupala na scenu opredelila i izrazila nikad jaču i snažniju političku volju da se korupciji i organizovanom kriminalu suprotstavi.

Zato mislim da su napori koje je učinilo Ministarstvo unutrašnjih poslova i policija, Vlada naravno, donoseći ovaj zakon načeli su snažno jedan proces, potreban proces, neophodan, životni, za ovu zemlju jačanja i potpunog ozdravljenja institucija koje treba da budu u prvom planu, ako ne u mnogim i isključivo da se bore protiv korupcije i organizovanog kriminala. Jer, ne možete dovesti najpoznatijeg hirurga u svetu da obavi jednu operaciju ovde, a date mu higijenski neobrađene instrumente. U ovom slučaju, operacija borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije jeste u rukama tih institucija.

Kroz ovih 10 zakona vidim snažno opredeljenje i potrebu da se Ministarstvo, a to mi osećamo i u Odboru za odbranu i unutrašnju politiku, jer redovno nam dolaze ministri, pa i ministar policije na te sastanke. Ti napori Ministarstva unutrašnjih poslova da se na taj način i organizaciono i kako god hoćete, u svakom drugom planu, da ne govorim tehničko-tehnološko opremanje, da ne govorim o kadrovima, da ne govorim o vrlo značajnoj, rekao bih, posebnoj instituciji u okviru Ministarstva unutrašnjih poslova, a to je unutrašnja kontrola, ako igde ona ima značaja, onda ima u okviru tog ministarstva. Mislim da su ovde u ovim izmenama i dopunama Zakona o policiji veoma, veoma unapređene mnoge stvari koje će dati daleko, daleko kvalitetniji rad i efikasnije i bolje rezultate te unutrašnje kontrole u okviru unutrašnjih poslova.

Veoma je značajno da je ovim zakonom, ovim dopunama, za mene je to skoro novi zakon jer toliko ima izmena i dopuna, da su sve toliko dobro prostudirane i svaka zasebno svojim kvalitetom unapredile kompletan zakon i time omogućile razvoj Ministarstva, ja bih ovde podelio na dve veoma značajne, eklatantne grupacije pitanja koje je ovaj zakon zahvatio. To je na jednoj strani daleko bolje organizovanje, strukturiranje i ostvarivanje funkcije Ministarstva unutrašnjih poslova, snažnije podsticanje obaveza policijskih službenika, ali i svih zaposlenih koje se u obavljanju tih obaveza potpuno i drastično razlikuju od onoga što obavezuje sve druge građane u obavljanju njihovih poslova, ali je zato urađen, s druge strane, bezbroj poboljšanja, i to mora da raduje svakog poštenog čoveka, poboljšanja u oblasti humanitarnoj prema zaposlenima i nosiocima i izvršiocima poslova Ministarstva unutrašnjih poslova i policije, zadovoljavanje maksimalno njihovih od zdravstvenih do socijalnih, porodičnih potreba i snažna podrška ostvarivanju njihovih prava, ne kao običnih građanina, nego njihovih prava u funkciji poslova i dužnosti koje obavljaju i koliko imaju značaja za dobrobit građana ove zemlje.

Dakle, zakonom su potpuno zaštićeni, posebno kada se radi o pripadnicima unutrašnje kontrole, posebno u onim segmentima i članovima koji tretiraju test integriteta, zatim analizu rizika od korupcije, proveru imovnog stanja itd, gde su maksimalno ispoštovana njihova ljudska prava. To je veliki kvalitet ovog zakona.

Zato mislim da je ovaj zakon jedan od primera retkih u poslednje vreme, ovde od kada ja sedim u Skupštini, koji je tako koncizno, a kompletno i kompleksno sagledao svestrano sve probleme i nije zaboravio ni jednu stranu problema zbog potrebe rešavanja druge strane problema.

Zato mislim i odajem priznanje onome ko je radio ovaj zakon i ja ga sa svoje strane, a i poslanička grupa PUPS podržaćemo i njega i svih ovih 10 zakona sa obe ruke. Hvala vam lepo.
Zahvaljujem, predsedavajući.
Mnogo smo se zapetljali danas i raspravljamo posebno o pitanju prinudne samouprave, prinudnog upravnika, polazeći od pretpostavki, da ne kažem ružnih.
Ne vidim ovaj zakon, pa ni u ovom segmentu prinudne uprave prinudnog upravnika ništa drugo do izvanrednog podstreka stanarima, žiteljima stambenih zgrada da učine napor i nateraju sebe na slogu, da izaberu sami svog upravnika.
Živim u zgradi sa 163 stana. To je ogromna zgrada, kakvih ima na stotine hiljada u Beogradu. Hoćemo li dozvoliti stanarima kakva je situacija sada u mojoj zgradi, od 1978. godine postoji, i sada ne mogu da se slože nikako da izaberu upravnika zgrada. Stoji na milost i nemilost.
Imamo li prava, pitam savest našu, poslanika ovde, da dozvolimo da ogromna imovina tih zgrada propada i da ne odredimo nikoga u ovoj državi, u ovom društvu da mora brinuti i spašavati od propadanja tu ukupnu imovinu ako stanari nisu dovoljno savesni ili su nesložni?
Ovaj zakon ima samo tu intenciju. Ova bojazan koja se izražava sve vreme da će jedna stranka koja je sada na vlasti ili sutra druga, da će ona nametnuti svoje upravnike itd. ne postoji po meni. Ne postoji zbog toga što ako se dođe u situaciju da zgrada ne može da se složi i izabere upravnika zgrade, pa dođe pretnja prinudne uprave, to samo može naterati te ljude da se prizovu pameti i da izaberu među sobom upravnika i da upravljaju zgradom.
Hteo bih da ukažem na još nešto. Kada imamo svog upravnika u zgradi, a ne prinudnog, mislim da je ovaj zakon te intencije i pokazao da svejedno lokalna samouprava i neko mora nadzirati da li se dobro održava zgrada, jer upravnik koga smo mi izabrali nije garancija da će se adekvatno održavati i čuvati imovina. Zbog toga ne vidim nikakav strah od prinudne uprave. Ona je samo krajnja mera kada ne može na ni jedan drugi način da se čuva ta opšta imovina.
Gospodine predsedavajući, poštovani ministre i saradnici ministra, poštovane koleginice i kolege poslanici, mi smo danas čini mi se prvi put u zadnjih koliko godina dobili na raspravu u Skupštinu zajedno sva tri ova zakona koji su pred nama, dakle, o poljoprivredi i ruralnom razvoju, podsticajima u poljoprivredi i ruralnom razvoju i o vodama.
To je ono što se meni čini da je prvi znak jednog sveobuhvatnijeg zahvata u uređenju poljoprivrede od strane ovog Ministarstva, odnosno Vlade, uređenju poljoprivrede kao jedne od najznačajnijih privrednih grana za ovu zemlju i ujedno poljoprivrede kao grane sa najznačajnijim resursima koje ova zemlja ima. S toga, puno priznanje Ministarstvu i ovoj Vladi što je napravila taj pristup od strane poslaničke grupe PUPS.
Ovakav pristup ovoj ukupnoj problematici nama se čini da daje za pravo da očekujemo izradu, gospodine ministre, strategije poljoprivrede. Podsetiću, oni koji su bili, a ima ih dosta u Skupštini, da smo mi, čini mi se, taman negde u ovo vreme pre četiri godine takođe raspravljali o izmenama Zakona o podsticajima u poljoprivredi. Tada smo od tadašnjeg ministra dobili izjavu da se upravo pristupa izradi strategije poljoprivrede. Kasnije smo kod novog ministra pokretali, mi iz ove poslaničke grupe, kroz pitanja Ministarstvu tražili objašnjenje i rečeno nam je da se radi na toj strategiji.
Ja ću, iako moj običaj nije kada raspravljamo o ovome da u svom prilogu raspravi postavljam pitanja ministru, ali ću postaviti pitanje i molim ministra da odgovori da li se radi stvarno na toj strategiji i kada je planirano da ona bude završena? Zašto insistiram na toj strategiji? Zbog toga što ova zemlja nikada nije stvarno najsveobuhvatnije, najšire i najozbiljnije pristupila kompleksno planiranju dugoročnom razvoja poljoprivrede u ovoj zemlji i mislim da to treba neizostavno sada uraditi.
Danas je ovde dosta toga govoreno što po meni ne bi trebalo da bude ni predmet rasprave o zakonima, jer ne bi ni trebalo da ulazi u zakone, ali jeste korisno dosta toga što je govoreno zato što to treba da sačinjava strategiju poljoprivrede. Ne mislim danas da govorim na isti način o tome, ostavićemo to kada budemo raspravljali o predlogu strategije, ali hoću da kažem kad se tiče ovih zakona nekoliko stvari.
U Zakonu o podsticajima posvećena je, po meni, puna pažnja i ratarstvu i stočarstvu i voćarstvu, ali čini mi se, gospodine ministre, da je nepravedno izostavljeno, odnosno nije dovoljno tretirano voćarstvo kao deo poljoprivredne proizvodnje. Zbog čega to kažem? Zbog toga što mislim, možda grešim, ali mislim da ova zemlja ima resurse i uslove da veliki deo obradivih površina pretvori u celogodišnje plodonosje, da tako kažem.
Uzimam za primer, recimo, gospodine ministre, to je blizu vas u komšiluku, uzimam Mačvu, primera radi. Kvalitetna zemlja, leži na toploj vodi, opasana dvema velikim rekama. Dakle, svi osnovni temeljni uslovi za, recimo, razvoj povrtarstva postoji apsolutno, kao i staklenici da se razviju itd. Još pre 35 ili 40 godina, kada je pronađena topla voda u Mačvi, verovatno se neki sećate da su Francuzi žestoko navaljivali da sklopimo koncesioni ugovor na 20 godina upravo na Mačvu i na razvoj. Nisu sigurno uzalud uradili. Mi smo tada odbili, država je odbila računajući da ćemo mi to pokrenuti. Evo, kako vidimo, ni do danas dan to nije urađeno.
Čini mi se, danas je govoreno ovde o tome, a ja bih hteo samo da potenciram i jako mi je drago da je ministar nekoliko puta naglasio to ovde, da su Ministarstvo i Vlada zacrtali razvoj industrije, odnosno predaje plodova primarne poljoprivrede. Mislim da je to dobar pravac i da to treba raditi. Koliko se sećam, dosta naših, sada već i ugašenih poljoprivrednih dobara i kombinata su radili po onom sistemu, kako se to popularno zvalo – od njive do trpeze. Mislim da taj princip, gospodine ministre, treba u punoj meri primeniti.
Mislim, to ste pomenuli vi, ministre, u jednom odgovoru na pitanje, a ja sam mislio to podvući i evo sad to kažem, da nemamo na terenu po selima, po obradivim zemljištima itd, da li su to nekadašnje zadruge, seljačke, radne ili bilo kakve, nemamo dovoljno na terenu prisutnih stručnjaka koji svakodnevno treba da budu, ono što je ministar rekao, savetodavci, a ja bih rekao edukatori seljaku. Još imamo premnogo neukih seljaka koji rade oslanjajući se na tradiciju, kako su radili njihovi dedovi, pradedovi, itd. Upravo treba modernizovati proizvodnju i u tom pogledu opredeljivati se za ono što je najkorisnije.
Sledeća stvar koja je jako bitna, mislim da je to pitanje plasmana proizvoda. Ja se sećam, neću pominjati ime, pre jedno šest – sedam ministara unazad dama jedna je bila ministar poljoprivrede, na jednom skupu seljaka kada su je pitali kako im može pomoći u plasmanu proizvoda, ona je odgovorila – pa, pobogu ljudi, ako umete da proizvedete, valjda umete i da prodate. Moj komentar je tada pred televizorom bio, sam za sebe – a šta će im onda Ministarstvo, a šta će im država, ako im neće pomoći u tome? Ali, naravno, ne treba ni njih odvojiti od toga.
Zato ja mislim, gospodine ministre, da bi trebalo u poljoprivredi razmišljati o zadrugarstvu, naravno, modernijem nego što je nekada, ali svi znamo da imamo zadrugarstvo razvijeno upravo u najrazvijenijim zemljama. Zato mislim, kada sam malopre pomenuo edukaciju, edukatore, savetnike itd, treba da imamo i tu vrstu, da ne kažem, obuke.
Evo, to je ono što sam hteo u najkraćem da kažem, da na kraju samo podvučem da je poslanička grupa PUPS spremna da podrži sva tri ova zakona jer mislimo da je Vlada veoma ozbiljno, temeljno i kompleksno pristupila njihovoj izradi. Hvala vam lepo.
Gospođo predsedavajuća, upućujem pitanje vama, predsednici Skupštine. Zašto je i kada će biti nastavljena priprema Predloga kodeksa ponašanja poslanika, da bi bio što pre usvojen?
Poslednji događaji ovo pitanje izuzetno, po meni, aktuelizuju, do te mere da smo došli do situacije da smo juče u medijima mogli čitati izjavu jednoga od nas, iz ove sale, nije važno ime, nebitno da pominjem, da poslanici smrde. Neću ovakav komentar da komentarišem, ovakvu izjavu.
Mislim da to dovoljno govori o potrebi da se Kodeks što pre donese. Hvala lepo.
Gospođo predsedavajuća, predložio sam, gospođo ministarka, da se dve stvari u drugom stavu člana 15. unesu kao takođe važno.
Razumeo sam u vašem obrazloženju da ovde nisu nabrajane sve stvari zbog kojih se vrši procena, ali mislim da su obzirom na, ako bi gledali statistički, na broj učinjenih dela koja su, hajde da kažem tako, inspirisana, u stvari krivac za izvršenje dela, da su sigurno na značajnom mestu da bi trebalo navesti, a to su materijalno finansijska pitanja, posebno su izražena kod nasilja nad starim osobama i posebno nad penzionerima.
Druga stvar kojoj smo svedoci, evo, da navedemo samo, jel beše ovo u Vojvodini, kada je bilo pre par meseci, gde je čovek više lica ranio i ubio zbog ljubomore, mislim da je drugo pitanje koje je važno, posebno u braku, to je da treba procenjivati da li postoji bračno neverstvo i sumnja u to i ljubomora.
Mislim da su ubistva iz ljubomore izuzetno izražena statistički u broju žrtava i podložne nasilju u porodici. Zbog toga sam predložio da te dve stvari, bez obzira što se ne navode sva pitanja, ali da bi među ovim važnijim, koje obuhvata termin koji je na početku rečenice dat „naročito“, mislim da su bitna i ova dva pitanja.
Druga stvar koju sam u svom amandmanu potencirao u odnosu na 3. i 4. stav, imao sam u vidu da bi bilo potrebno ako već može i da se skrati tekst i predložio sam da se 4. član briše, ali samo pod uslovom, kako sam predložio, ako se u trećem stavu prva rečenica „nadležni policijski službenik odmah dostavlja sva dostupna obaveštenja o nasilju u porodici ili neposrednoj opasnosti“. Ako bi se brisala samo reč „neposrednoj“ nego ostalo „opasnosti“, što bi podrazumevalo, naravno, i neposrednu opasnost, a sve ostalo je isto, ne bi bilo potrebe da ostane ovaj stav 4. To je razlog zbog čega sam to predložio.
Gospođo predsedavajuća, ja prihvatam obrazloženje za drugi deo predloga mog amandmana, koji se odnosi na drugi deo ovog člana 16. Ali, evo, i do sada smo razgovarali sve vreme dok smo govorili i o prethodnim amandmanima na ovaj isti član, nismo i dalje razjasnili šta ćemo uraditi, šta ćemo uraditi sa mogućim počiniocem i izvršiocem nasilja u porodici ako ga nećemo staviti u pritvor.
Jasno mi je da policija ne može da mu odredi pritvor, ali može li da preduzme sve mere preko suda da se donese hitna odluka o pritvoru? Jer, ja ovde vidim, i sve ovo što je diskutovano pre mene, kao najsigurniju meru da se obezbedi moguća žrtva tog nasilja, i da se obezbedi da mogući počinilac ne izvrši nameru. Jer, u ovom članu stoji jedna vrlo snažna i upozoravajuća stvar, da se to mora uraditi da ne bi sutra bio ni policajac ni sud kriv što se to desilo. A, to je, gospodo, ovde navedeno. Nije to uručivanje naređenja i završena stvar, nego je kod uručivanja naređenja jasno i direktno lice odbilo da primi naređenje. Molim vas, to ja ne gledam nikako drugačije nego njegovu nameru da odbija da ne izvrši ono što je naumio.
U takvoj situaciji čini mi se da su nedovoljne mere predviđene ovim predlogom, jer mi puštamo to lice sa velikom verovatnoćom da će on da prekrši izrečene mu hitne mere, i da će uraditi, pogotovo frustriran svim tim što se događalo, itd, doći će u porodicu, uzmite da je noć, nema gde, on ide u kuću, i u kući treba da nastane haos, pokolj, i ne znam šta.
Dajte da predložimo drugi način da obezbedimo bar tih prvih 48 sati na bilo koji način, da lice o kome se radi, mogući počinilac nasilja, ne dođe uopšte u situaciju da može to da uradi. Ovako, ako ga pustimo, ostavljamo apsolutno njemu na volju hoće li to da uradi ili neće, a videli smo iz mnogobrojnih primera, samo ono što smo imali u medijima, kakvih ludaka sve ima, slobodno tako da kažem. Onaj u Žitištu maltene bi pobio sve koji su bili tamo, da je imao još mogućnosti.
Prema tome, ja ne plediram da je ovaj moj predlog najbolji i da ga treba prihvatiti, ali hajde, apelujem, gospođo ministarka, na vas, da još jednom pogledate i da se to pitanje razreši, jer meni je to ključno pitanje u svemu ovome. Neko je to i rekao na početku, čini mi se gospođa Gajić, da je ovo jedan od ključnih članova u ovom zakonu, ključni zbog toga što organi reda, pravosuđa, neće na ovaj način izvršiti sve ono što je potrebno da onemoguće nasilje i ne daj Bože ubistvo ili višestruko ubistvo. Hvala.
Gospodine predsedavajući, samo ću reći da sam na ono što sam mislio reći oko amandmana dobio odgovor iz izlaganja gospođe ministarke Kuburović na prethodna pitanja u raspravi, pa nemam šta dalje. Hvala.
Ja ću kratko, gospodine predsedavajući.
Prihvatam obrazloženje koje je Vlada dala i amandman koji je kao vrsni pravnim gospodin Neđo dao, na istoj smo stvari bili, ali on je to stvarno potpunije i bolje obrazložio nego ja u svom amandmanu. Hvala lepo.
Hvala, gospodine predsedavajući.
Poštovani ministar nije tu, ali svejedno ga pozdravljam, kao i njegove sve saradnike. Drage koleginice i kolege, ponoviću nešto što je danas bezbroj puta rečeno, ali prosto moram, da danas ovim zakonom postavljamo na mnogo ozbiljnije temelje jednu od osnovnih, rekao bih, pre svega, strateških grana privrede, a to je rudarstvo, a uz njega i geološko istraživanje.
Zakon je vrlo obiman i po tekstu i po broju članova. Neću reći da nema i drugih zakona toliko obimnih, ali spada sigurno u obimnije. Osim toga, karakteriše ga to što, koliko sam nabrojao, ne računajući strategiju koja treba da se donese, je predviđeno njime, ni manje, ni više, 15 podzakonskih akata koji treba da se donesu u naredne dve godine.
No, bez obzira na to, neka ovo bude nekakva blaga opaska, jer je pitanje izbora, ali mislim da se pristupanju zakona prišlo dosta ekstenzivno, što ne mora da bude samo po sebi mana. Pitanje je onoga ko je zakon pisao da li se opredelio za ekstenzivnu varijantu ili drugo. U drugačijem pristupu, naravno, moglo se drugačije raditi.
Mislim da se, bez obzira na ovaj veliki broj podzakonskih akata, koji su predviđeni, koje treba ministar da donese, uz nekoliko još takvih podzakonskih akata, posle ću reći nešto o tome, mogao zakon rasteretiti nekih balasta i bio bi mnogo, hajde da kažem tako, ja nisam pravnik, upotrebljiviji, operativnije bi se koristio, posebno od strane ne pravnika, kao što sam i sam, a njih je predominantan broj među onima koji koriste zakon i bar u osnovi može da tumači.
Mislim da je zakon u mnogim segmentima teško pratiti, jer imate članove zakona koji su pisani na stranici, stranici i po, a čini mi se i na dve strane. Osim toga, sam pojmovnik, koji je rađen, govori o tome da se tumače pojmovi koji se koriste u zakonu, a onda imate tumačenje jednog pojma na pola stranice ili ne znam koliko.
Dakle, takve stvari mogle su možda obezbediti, pored mnogih, još dodatni kvalitet ovome zakonu. Posle ću reći ukupno oko zakona u celosti.
U zakonu mislim da nedostaje eksplicitnije izražena komponenta bezbednosti čuvanja podataka, njihovoj tajnosti, jer su od krucijalnog strateškog značaja po zemlju, tim pre ovo pitanje vuče značaj jer je normalno, ministar je to danas vrlo pragmatično objasnio, jer smo u situaciji, kao što je svugde u svetu i malopre je o tome govorio, da pre svega i zbog nedostataka sredstava da će nam sve više strane kompanije ulaziti i baviti se geološkim istraživanjima.
Mislim da zakon u dobroj meri to nadomešćuje dvema stvarima koje su u njemu predviđene. Dakle, velik broj svega što cirkuliše, pa i na planu bezbednosti kroz ovaj zakon je stavljeno u nadležnost samog ministarstva, dakle nema disperzovanja odgovornosti nego je odgovornost centralizovana i to je dobro.
Druga stvar koja to može da obezbedi jeste što je inspekcija razrađena vrlo široko i dobro, ali mislim i predlažem da uz onih 15, to je jedan od onih za koji sam rekao treba da bude još jedan podzakonski akt, koji bi ministar doneo, gde bi se mnoge stvari još precizirale kada je u pitanju inspekcija rada, jer ona se odnosi uglavnom na stručnu stranu, ali bi trebalo ugraditi u njen delokrug i ovu bezbednosnu komponentu.
Ministar je vrlo jasno rekao da ćemo voditi računa o tome i da moramo da vodimo računa, jer to je naše blago, ali mislim da bi trebalo tu komponentu direktnije još ugradi da se obezbedimo kada su neke stvari iz oblasti bezbednosti u ovoj privrednoj grani, koja je vrlo osetljiva na to, da budu zastupljeni.
Pominjana je ova strategija, naravno to nije ova strategija o kojoj danas raspravljamo, Strategija o upravljanju mineralnim i drugim geološkim resursima. Malopre sam pomenuo, kada čitate zakon u članu 12. se strategija tretira pa ne možete pobeći utisku da ta strategija treba da se razradi još kroz jedan dodatni podzakonski akt.
Ona bi po svojoj prirodi morala biti šira od zakona, bar ja tako gledam na to. Pri tome ne mislim da je greška pogotovo zbog toga što je bila urađena, ne dajte mi da pogrešim, ja mislim negde do 2012. godine se radilo na toj strategiji, pa je onda odjednom prekinuta, zato je dobro što u zakonu stoji ovaj član 12. koji će nas naterati da to moramo da uradimo i što pre moramo. Kod toga bih rekao i molio bih, gospodine ministre, ovde je predviđeno da sva ova podzakonska akta za dve godine budu doneta, naravno ne mogu odmah biti ali neka ova strategija ima prioritet