Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Vučić

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, čak i poslanici vladajuće većine u Narodnoj skupštini bukvalno nisu mogli da veruju šta je malopre izgovorio predsednik Narodne skupštine. Radi se o članu 102. Poslovnika o radu Narodne skupštine, na koji se pozvao i moj prethodnik, ali se pre svega radi i o članu 98. ili članu 99, koji govore o tome da se mora odnositi sa uvažavanjem prema narodnim poslanicima. Ovo što je uradio predsednik Narodne skupštine je ne samo nipodaštavanje i pokušaj ponižavanja narodnog poslanika ad personam, već pokušaj unižavanja i nipodaštavanja cele Narodne skupštine. To što je vama vremenski razmak u tome što ste rekli "prva i druga opomena", a ne - prva, druga opomena, na takav način se odnosite i ozbiljno pokušavate da razgovarate sa narodnim poslanicima, pri tome njima prebacujući neozbiljnost, vi ste tobož veoma ozbiljni, čini mi se da najviše govori o vama.
Nekoliko puta sam, rekao bih, najdobronamernije, bez ikakvih razloga, pošto slušam sve poslanike kad izađu za ovu govornicu, slušam čak i kada dobacujete i kada to na neumeren način činite, bez obzira na to, svaki put sam pokušao da pozovem predsednika Narodne skupštine da nema različite aršine, da nema dvostruke aršine, a primer odnosa prema poslaniku Janjiću je bio najočigledniji. Izrečene su mu u roku od dve ili tri sekunde dve opomene, taman onoliko koliko je vremena bilo potrebno predsedniku Narodne skupštine to da izgovori.
Poslanici DOS-a, koji sede iza mene, isto su ovo zaključili.
(Jelena Milenković, sa mesta: Nismo.)
Vi to niste zaključili. Vi niste ni poslanik. Ovde ste protivzakonito. Nego, to su zaključili oni koji jesu poslanici. Dakle, što se tiče onih koji su poslanici, isto to misle. Da li će to smeti da vam kažu ili ne, to je već drugo pitanje. Samo vas molim da se na ovakav način više ne odnosite prema poslanicima. Vaše duhovitosti, vaše pošalice, vaše šale, vaša nipodaštavanja onih koji misle drugačije, mislim da nije vreme za to ili je davno prošlo. U svakom slučaju, hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, predstavnika Vlade nema, način na koji Vlada Republike Srbije, umesto poslaničke većine, menja dnevni red Narodne skupštine, čini mi se, dovoljno govori o tome kakvi su odnosi između izvršne i zakonodavne vlasti.

A u Predlogu razrešenja i imenovana novih nosilaca pravosudnih funkcija, potpuno je jasan odnos i prema sudskoj vlasti, koja bi trebalo da predstavlja neku vrstu treće vlasti. U demokratskim zemljama, zakonodavna, sudska i izvršna vlast, trebale bi da budu realtivno nezavisne, ali i da postoje, razume se, određene vrste tzv. kočnica i ravnoteže između sva tri nivoa, kao i princip nemešanja, pre svega, izvršnih organa vlasti u rad nosilaca pravosudnih funkcija.

U našoj zemlji to nije slučaj i to nije od danas. Nije to ni od pre osam meseci, ili kako vi to volite da nazivate - od 5. oktobra, znači od onog trenutka kada je nasiljem DOS preuzeo vlast. To je od ranije slučaj u ovoj zemlji. To je bio slučaj i u vreme kada su levičarske stranke u potpunosit kontrolisale pravosuđe u našoj zemlji.

Podsetiću vas, kada se danas već govori o nekim stvarima, da je svojevremeno profesor Vojislav Šešelj bio uhapšen i osuđen na četiri meseca zatvora, osuđen na izdržavanje te kazne, a sada ću vam reći i šta je pisalo u dispozitivu, odnosno izreci rešenja. To je - da je odgurnuo sto i imao nameru da fizički napadne Radomana Božovića.

Dakle, to je rešenje koje je u prekršajnom postupku bilo doneto. Po direktnom nalogu organa izvršne vlasti postavljani su oni ljudi u organima za prekršaje. To nije, znači, nešto novo. Nije to ni nešto čudno.

Ali, ono što se dešava od tog novog 29. novembra, od tog novog 5. oktobra, jeste nešto što prevazilazi čak i ono što se zbivalo u ranijem periodu. Jer, ranije je postojala neka vrsta arbitrarnosti, neka vrsta najširih diskrecionih prava i ovlašćenja koja su davana predstavnicima izvršne vlasti, a koji su ih prenosili na nosioce pravosudnih funkcija.

To nikada nije bilo izraženo kao danas. Navešću nekoliko konkretnih primera, a onda ću pokušati da nešto kažem o tome, kao i o konkretnim rešenjima koja smo danas dobili, pre svega imajući u vidu činjenicu da smo se danas spremili za zakon o platama u državnim organima i javnim službama, a ne za ovaj predlog koji je slučajno došao na dnevni red.

Kako možete govoriti o nemešanju izvršnih organa vlasti u pravosuđe Republike Srbije, ukoliko imate predsednika Vlade koji kaže - da, znam ko je ubica. Ubica je Rade Marković. O čemu onda mi u ovoj zemlji govorimo. Dakle, ne znam šta je i kako radio Rade Marković. Nisam neko ko ima bilo kakve prijateljske odnose sa njim, niti partijske, kao ljudi iz levičarskih stranaka.

Niko ne može da kaže da je neko nekoga ubio ako to pravosnažnom presudom nije potvrđeno, a čak nije podignuta ni optužnica. Morate to da znate, pre nego što mi dobacujete to sa mesta. Takve stvari morate da znate, a ne da predsednik Vlade kaže - znam da je taj ubica, a ovaj to negira, a sud nije ni pokrenuo postupak. Postupak ne ide uopšte.

O čemu onda mi govorimo u ovoj zemlji. To su političke kvalifikacije, to što mi dobacujete s mesta, da li je neko NATO izdajnik ili je nešto drugo. To političari mogu da koriste i time mogu da se služe. Pitanje je da li se to nekome dopada ili ne, to je pitanje njegovog političkog izbora.

Ali, ovo je nešto što niko ne sme da uradi i nikada ne sme sebi da dozvoli. Kako onda sudeći sudija posle toga može da sudi? Pod kakvim pritiscima? Hoće li znati da posle toga više nikada neće moći da bude sudija, zato što se zamerio predsedniku Vlade. Zato što je predsednik Vlade doneo presudu pre suda.

Neka izađe bilo ko iz DOS-ovske većine i kaže da ovo nije tačno. Neće izaći niko od vas. Zato što je tačno. Zato što je to činjenica. Kada govorimo o tim pritiscima na pravosuđe, dogodilo se nešto što je potpuno neverovatno. Pušten je odlukom nadležnog organa, iz pritvora Dragoljub Milanović. Optužen je bio, odnosno sprovođena je istraga zbog sumnji da je znao da će biti zgrada RTS-a bombardovana.
Govorim o temi. Slušajte me pažljivo, shvatićete da govorim o temi. Govorim o onome što je pisalo u samom obrazloženju ovakvog predloga za izglasavanje, imenovanje i razrešenje predstavnika pravosudnih funkcija.
A, onda je iste večeri na državnoj televiziji, kada je odlukom državnog organa pušten iz pritvora, prekinut program i izvršen najgori, najstravičniji mogući pritisak na pravosudne organe, na celokupnu javnost - pa, zaboga, kako je mogao da bude pušten čovek iz pritvora. Pa, ko su ti ljudi? Ko je urednik te televizije? Jesu li to normalni ljudi? Šta rade ti ljudi?
Šta znači to - hajde. Šta dobacujete? Hoćete li da psujete? Izađite pa sa ove govornice psujte, ako imate hrabrosti. Nemojte da dobacujete smesta. Ili kažite to bilo gde drugde.
Sumnjam da ćete tamo imati petlju i hrabrosti da tako nešto izgovorite, nego vas istina pogađa, istina vas boli.
Kaže ministar Batić - težak je bio položaj, 200 maraka su imali kao platu nosioci pravosudnih funkcija. Jeste, težak, a danas možda imaju i 300, ne znam, ali sa tih 300 maraka žive tri puta teže i lošije i tri puta manje stvari mogu da kupe nego što su mogli sa 200 maraka. Još je gori njihov položaj.
Navešću vam primer, pošto nismo imali dovoljno vremena da se ad personam upoznamo sa pojedinim rešenjima, ne znamo kako da ih proverimo, kako reče gospodin Ivković. Kaže - mi smo ih proverili. Ne znam preko kojih to tajnih organa ili organizacija on to može da proveri. Mi ne znamo kako bismo to mogli da proverimo, šta je ko od njih radio, ali moram da navedem jedan primer.
Kada se govori o činjenici da su najbolji postavljeni na ove funkcije, primer u Valjevu, za Okružni sud, na osnovu ovih šturih informacija koje smo mogli da dobijemo, Duško Đukanović, prvo mogao je i neko ko je bio bolji student, jer ako je 32 godine čovek studirao možda je mogao i neko ko je uspešniji i u kraćem roku završio taj fakultet. A, onda se vidi ono o čemu je već ovde govoreno, o čemu je govorio gospodin Šešelj, da neki koji su postavljani, kao sudije opštinskog suda, a ovaj čovek je svega tri godine bio, to možete proveriti u podacima koje smo dobili, svega tri godine sudija, sudija opštinskog suda i iznenada biva postavljen na mesto predsednika okružnog suda.
Pa nije valjda, mada ne znam tačno o kome je reč, ne poznajem čoveka, ali nije valjda da nije postojao niko ko bi imao nešto bolju biografiju, neko o kome bi ljudi mogli da govore nešto bolje, da činjenice govore nešto više od ovog podatka.
Rekao bih još jednu stvar - da pravosuđe u našoj zemlji ne samo da nije departizovano, kao što je bilo obećanje DOS-ove vladajuće većine, nego nikada nije bilo više političkih rasprava o tome ko će biti na koja mesta postavljen, na koji način će ti pravosudni organi funkcionisati, kako će se uticati na određene postupke protiv određenih ljudi.
Mislim da to Srbiji nije potrebno i čini mi se da u budućnosti toga moramo da se oslobađamo što je moguće pre i što je moguće brže. Koliko je politika direktno upletena, pokazuju i ove odluke Privrednog suda, vezane za Poštansku štedionicu, gde očigledno imate sukob dva koncepta, i sad se svi pravimo blesavi u ovoj sali, jedan je koncept Zorana Đinđića, njegov je sudija, drugi je koncept Mlađana Dinkića ili Vojislava Koštunice.
I svi znaju o čemu je reč, samo se svi pravimo nevešti, svi se pravimo naivni, kao ne znamo o čemu se radi. E sada, taj je već potpuno nezavisan u obavljanju svoga posla i potupuno će, po zakonu, Ustavu, po svim pravnim aktima, kojima mora da se služi u obavljanju te funckije, postupati.
Neće, postupaće onako kako mu onaj, ko ga je tu postavio, a to je Zoran Đinđić, to je predsednik Vlade, bude naložio. To je suštinska razlika između onoga na šta vi pledirate, o čemu pokušavate da govorite, i onoga što se zaista dešava.
Što se tiče nekih inkvizitorskih postupaka, o kojima je ovde bilo reči - nikada nije bilo toliko inkvizitorskih postupaka, kao što je to slučaj danas, i nikada ih toliko nisu vodile novine, televizije, radio stanice, kao što se to radi danas. Nikada u Srbiji toliko postupaka nije bilo, i montiranih, i režiranih, na najgori mogući način.
U stanju ste, kada već govorite o tome, da imate predsednika opštinskog suda (o tome sam govorio, radi se o IV Opštinskom sudu), koji je podigao krivičnu prijavu protiv predsednika SRS, zato što je majka poginulog sina, jedinca, izvadila sliku i tom slikom uvredila jednu novinarku, koja ju je prethodno uvredila. I zato je odgovoran predsednik SRS i ovaj podnosi krivičnu prijavu protiv njega. O čemu mi onda govorimo? O čemu se onda u ovoj zemlji radi?
I podnosićete, i govorićete - podneta je krivična prijava, određeni čovek ne može da obavlja izvesnu pravosudnu funkciju zato što je protiv njega podneta krivična prijava. Pa ko zna koliko krivičnih prijava ima protiv određenih ljudi, i to na ovakav način, na najgori mogući način?
Još nešto sam hteo da kažem Vladanu Batiću, što on zna, ali pošto nije ovde, reći ću mnogo kraće nego što sam mislio. Pošto stalno nešto govori, priča i izmišlja nešto oko Hrvata, stalno se trudi da bude duhovit, dakle, hoću samo da mu kažem jednu stvar - da i ljudi iz njegove stranke to dobro znaju, a i svi ostali, da takve stvari ne čini, jer najgoru moguću atmosferu time uvode u ovu skupštinu, i da to ne govore poslanicima SRS.
Moj otac je potpuno slučajno živ, celu familiju su mi ustaše pobile. Hrvatske ustaše, ako to nekome nešto znači. I u ovom ratu su nam sve kuće Vučića, zato što su jedna od najuglednijih srpskih porodica, sve su spalile ustaše. I da prekine sa tom pričom i Vladan Batić, i svaki drugi od vas, koji misli da je mnogo pametan - da sa takvim glupostima da izlazi, i da vam više nikada ne padaju na pamet.
Ako imate argumente, izađite, borite se protiv radikala, govorite nam sve najgore. Ali, na takav način da se politički borite i mislite da ste pametni zbog toga, čini mi se da vam to u srpskom narodu više neće prolaziti. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, SRS, odnosno njena poslanička grupa, kada se prvi put govorilo o ovom predlogu zakona u Narodnoj skupštini Republike Srbije, je imala niz primedbi i podnela najveći broj amandmana. Neki od njih su usvojeni, ali zbog nesaglasja amandmana koje je usvojio Odbor sa inicijalnim tekstom zakona, zakon je morao biti povučen. Ovo sam rekao samo zbog nerazumevanja kod dela novinara, koji su ovlaš pratili ovu sednicu i dezinformisali javnost, kao i dela javnosti koji nije mogao da se udubi u sve što se dešavalo.
Dakle, ovim novim predlogom zakona o platama u državnim organima i javnim službama rekao bih da su prihvaćene neke od primedbi poslaničke grupe SRS i da su predložena nešto drugačija rešenja. Ali, ne suštinski. Rekao bih, pre svega, da se radi o nekakvim spoljnim promenama koje bi trebalo da na manifestan način odvrate poslanike opozicije od kritike ovog zakona i apsolutno ništa više.
Predsednik Narodne skupštine, kao što smo videli u materijalu, podneo je jedan amandman, ali koji govori o suštini samog zakona. Vezan je za član 3. predloženog zakona a bavi se osnovicama za obračun i isplatu plata koje utvrđuje Vlada. Mogu da imam razumevanje za Vladu Republike Srbije, koja želi na jednostavan način da kontroliše sve finansijske tokove, sve izvore novca, onoga koji se uplaćuje, da se sve zna i da bude, kako oni to vole da kažu, transparentno kada to Vlada čini. Ali, ono što ne mogu da razumem, to je da Vlada na sebe preuzima ingerencije i prerogative zakonodavne vlasti ili da na takav način može da bude neko ko predstavlja određujući faktor u funkcionisanju vrhovnog legislativnog tela u našoj zemlji. Naravno, kada se govori o ravnoteži vlasti, pre svega zakonodavne i izvršne vlasti, uvek se podrazumeva da zakonodavnoj vlasti mora biti obezbeđena nešto viša vlast, jer zakonodavna vlast je ta koja propisuje uslove, i formalno i materijalno-pravno, za funkcionisanje izvršnih organa vlasti.
Druga naša načelna i veoma značajna primedba je što se sa koeficijentima krenulo, rekao bih, od repa, od onoga što možda nama, kada nabrajamo te funkcije, izgleda najvažnije, ali od onoga što je od najmanjeg značaja za građane Republike Srbije. Naime, smatramo da je bilo mnogo značajnije da se pošlo od rada zdravstvenih službi, od plata prosvetnih radnika, neuporedivo značajnije, nego o tome koliki i kakvi koeficijenti će biti predsednika Republike, predsednika Narodne skupštine i svih ostalih najviših državnih funkcionera.
Kada smo kod toga, kakvi su koeficijenti za njih predviđeni, imajući u vidu mesto i ulogu predsednika Republike u našoj zemlji, mi imamo bicefalnu izvršnu vlast. Dakle, imamo predsednika Republike i Vladu Republike Srbije. Naravno da predsednik Republike Srbije, pre svega zbog načina izbora, a to su neposredni izbori koji mu daju i veći legitimitet nego čak i samoj Vladi, koja je izabrana tek od većine narodnih poslanika, skupštinskom većinom, treba da ima nešto veći koeficijent od, recimo, predsednika Narodne skupštine i predsednika Vlade. Ali, to ne može sigurno biti za tri indeksna poena, kao što se ovde to navodi, već bi moglo da bude eventualno za pola ili za jedan indeksni poen i nikako više od toga.
Podneo sam i amandman kao narodni poslanik i, čini mi se, još neko iz poslaničke grupe SRS-a, gde smo tražili izjednačavanje koeficijenta predsednika stalnog radnog tela Narodne skupštine, predsednika poslaničke grupe, sudije Vrhovnog suda i zamenika Republičkog javnog tužioca, sa predsednikom Viši privrednog suda. Čini nam se da je to nešto potpuno logično, nešto potpuno normalno. Siguran sam da će to poslanička većina, DOS-ovska većina u ovoj Narodnoj skupštini, prihvatiti.
Još jedno moje neslaganje sa predstavnicima vlasti - DOS-a, ali i predstavnicima SPS-a, koje sam slušao danas, a tiče se člana 9. i koeficijenta za obračun i isplatu plate izabranih lica u organima teritorijalne autonomije i lokalne samouprave. Naime, mi smatramo da ne bi trebalo praviti ovu razliku o platama za izabrana lica u opštinama sa preko 60.000 stanovnika i onih koji su u opštinama sa manjim brojem stanovnika, gde se određuje da može biti najviše do 90% onoga što je aktom Vlade predviđeno.
(Predsednik: Vreme.)
Dakle, mi smatramo da ćemo time samo podsticati negativne migracione tokove u našoj zemlji. Imamo i danas veliki broj opština u kojima bi sekretari opština po zakonu morali da imaju najmanje završen Pravni fakultet, a nemaju Pravni fakultet. Čini mi se da je takvih opština preko 30 danas u Srbiji, možda i više, ali u svakom slučaju ovim zakonskim aktom, ovakvim predlogom zakona to nećemo sprečiti i čini mi se, naprotiv, ići ćemo na uštrb znanja i kvaliteta u manjim opštinama, a svi će želeti nekako iz unutrašnjosti da dođu u Beogradu, da dođu u Novi Sad, u Niš, da dođu u najveće gradove, najveće centre, jer i tamo gde se traži stručan kadar imaće neuporedivo bolja primanja i znatno bolje uslove nego što imaju bilo gde drugo.
Član 10, ma koliko sam se trudio da ga razumem, nisam uspeo. Možda nisam dovoljno pametan. Onaj ko je predložio ovaj zakon je izgleda kvalifikovaniji i pametniji, ali se nadam da će ga sledeći put napraviti tako da i oni poslanici, koji obično sve zakone razumeju, mogu da ga shvate. Pozivam vas da ovaj zakon ne prihvatimo ili da barem u najvećem delu amandmane poslanika Srpske radikalne stranke, ali i drugih poslanika koji su smisleni i suvisli, u raspravi o pojedinostima prihvatite.
Dame i gospodo narodni poslanici, tačno je da u Srbiji ima mnogo važnijih tema od teme koja je danas na dnevnom redu. Dnevni red diktira Vlada i predsednik Narodne skupštine. Razume se, u normalnim skupštinama, i svi ostali ovlašćeni predlagači.
Međutim, zaista mi se čini da smo u ovako teškim vremenima, u ovakvom kriznom dobu, imali mnogo važnijih stvari, mnogo pametnijih stvari, o kojima ćemo raspravljati. Na žalost, čuli smo brojne uvrede od predsednika Narodne skupštine Republike Srbije. Meni je žao što on nije ovde, pa bih ga pitao, osim što je psovao majku svim narodnim poslanicima, a što i nije tako strašno, omakne se čoveku...
Obraćam se narodu i Narodnoj skupštini. Obraćam se nekome ko obavlja tako odgovornu funkciju, ali vas molim, nemojte da me prekidate, nisam tri reči rekao. Ni minut ne govorim, ništa uvredljivo nisam rekao, odmah počinjete da me prekidate. Pa, nema smisla. Gospodin Šešelj govori o kršenju Poslovnika, prekidaju ga. Odmah iza toga govori drugi poslanik, po istom članu Poslovnika, njega ne prekidate. Pa dajte molim vas, malo strpljenja. Voleo bih da se vi, ili predsednik Narodne skupštine Republike Srbije, izjasnite - ko je to od nas slučaj za neuropsihijatra, ako je bilo ko, onda taj ne treba da bude u ovoj  skupštini. Ali ako nije, onda bi taj koji je to izgovorio trebalo da ide kod neuropsihijatra, i u svakom slučaju bi morao da napusti mesto na kome danas sedi.
Molio bih vas, dakle i vas, i onoga ko je sedeo pre vas na tom mestu, da nikada više takve uvrede ne spominjete, da ne mislite da su vam to uspešne šale i da ne mislite da na takav način može da se razgovara sa predstavnicima naroda. Možda smo mi loši, možda vam se ne dopadamo, ali nas je narod ovde izabrao, i to u najtežim mogućim uslovima, kada ste sprovodili pravu hajku. To morate da poštujete.
Što se tiče onoga što je danas na dnevnom redu, postoje brojni razlozi zbog kojih bi ovo moglo da bude na dnevnom redu. Jedan od tih razloga je onaj o kome je govorio predsednik Vlade, rekavši da je gospodin Obradović seksualno uznemiravao žene. Ja imam sina, nemam kćerku. Zašto to kažem? Zato što ljudi kažu da samo oni koji imaju ćerke mogu dovoljno dobro da poznaju žene i mogu dovoljno dobro da shvate sve to, sve probleme sa kojima se suočavaju i sve njihove reakcije.
Neću ulaziti u to - šta se tu zaista dešavalo, niti mogu da znam šta se zbivalo. Voleo bih da ništa od onoga o čemu se pričalo, nije tačno, ali to će utvrditi nadležni sudski organi. Ali, ovde postoje mnoge sumnje u sve ono o čemu je govoreno i sve ono o čemu je govorio predsednik Vlade. Na stranu što je predsednik Vlade rekao da je jedan od razloga za smenu gospodina Obradovića taj što ga je imenovalo predsedništvo DOS-a. Moram da mu kažem da gospodina Obradovića, pa i gospodina Đinđića, nije imenovao taj centralni komitet, već ga je izabrala Narodna skupština Republike Srbije, koja i dalje nije SSRN, koja nije ni CK, već je najviše predstavništvo naroda i građana Srbije.
Između imenovati, i izabrati, postoji ogromna razlika, a posebno između predsedništva DOS-a i Narodne skupštine Republike Srbije. Ne prihvatam da budem predsedništvo DOS-a, već sam član Narodne skupštine Republike Srbije, glasao - za, ili glasao - protiv. Nemojte da unižavate i nemojte da potcenjujete Narodnu skupštinu na takav način.
Kaže gospodin Đinđić - pa to je zato što su se mediji raspisali, i to je nanelo štetu Vladi. Mediji se raspišu, gospodine Đinđiću, samo o onome o čemu vi želite da se raspišu, i kako želite da pišu. Evo šta ću vam navesti kao primer - imali smo ovde raspravu o poverenju ministru Vladanu Batiću. Te večeri sam umoran došao kući i negde oko pola jedan - ni pet, ni šest, a nisam mogao ni da gledam vesti, posle sam se raspitao, pa sam čuo kako je to bilo na ostalim televizijama - gledam vesti jedne privatne beogradske televizije, TV Pink, na kojoj je bez insertera, Petar Lazović dostavio preko Vladimira Popovića kasetu, da se emituje celokupan govor Vladana Batića, ali nema nijednog odgovora srpskog radikala, niti ičega o čemu smo mi govorili.
Je li to ono o čemu se raspiše štampa, ili o čemu govore mediji? Je li to bio isti slučaj i po ovom pitanju, ili po mnogim drugim pitanjima? Ne mogu da verujem u sve ono što se govori, zato što se pominje Slobodan Orlić, čovek koji je pre neki dan izašao u javnost sa saopštenjem, u kome je govorio o Vojislavu Šešelju. On osuđuje, kao savezni sekretar, zaštitnik novinara i novinarki, Vojislava Šešelja, koji je napao novinarke. Laže. Laže, to je blaga reč za ono što je učinio. Vojislav Šešelj možda nije ni video nijednu od tih, ne znam, ali siguran sam, jer sam slušao šta se dešavalo, pa znam da u svemu tome uopšte nije učestvovao. Što to javnosti ne kažete, šta se desilo?
Nemojte da se smejete, bila je jedna jadnica, mučenica - žena koja je sina jedinca izgubila na Kosovu. Uvredila je jedna novinarka, ona je sliku tog sina izvadila i uvredila je. Nije to smešno. A vi ste zbog toga naredili predsedniku Četvrtog opštinskog suda da protiv Vojislava Šešelja podigne krivičnu prijavu, i onda govorite o moralu.
Onda ćete da govorite o moralu i aktivnoj legitimaciji onih koji danas zastupaju predlog Vlade Republike Srbije. Dobro bi bilo da neki koji su zavrnuli rukave, a došli su u majicama u Narodnu skupštinu, da izađu da govore ovde za govornicu, a ne da dobacuju sa mesta, jer očigledno nisu dovoljno ni kultivisani, ni civilizovani, a posebno ne pametni, da bi mogli da se obraćaju narodu, osim da dobacuju i da viču s mesta.
Što se tiče priča koje su se već čule sa ove govornice, najviše se govorilo o tome šta je bilo u prošlim vremenima, šta je u današnjim, a šta bi trebalo da bude u budućim vremenima, šta je doneo a šta nije doneo 5. oktobar. Moram samo da kažem da ranije o ovome nije bilo rasprave, zato što ovakvih slučajeva nije ni bilo. Da se nešto slično dešavalo, verovatno bi bilo. Ima jedna rasprava, koja je veoma važna da se povede, o kojoj je bilo slučaja i govora i mnogo ranije, a to je pitanje rada Administrativnog odbora i o tome ko ima pravo na izbor poslanika.
Mnogo puta smo imali te vrste problema, i u federalnom parlamentu, i u republičkom parlamentu. Mislili smo da se možda DOS-u neće ponoviti ono što se dešavalo SPS-u nekada, koji je to koristio na određeni način - dopada mu se jedna ideja, pa zloupotrebljava neke poslanike i koristi ih u sopstvene svrhe, iako su izabrani na poslaničkoj listi potpuno druge političke stranke, ali očigledno je da se to dešava i danas. Očigledno je da se po tom pitanju ništa nije promenilo.
Hvala vam,  ne znam šta bih vam drugo rekao, ali mi je zanimljivo da niste opomenuli nikoga ko je govorio 10 minuta isključivo o opštinskim odborima Socijaldemokratije, što nikakve veze sa temom nema, a za ovo što ima direktne veze sa tim ko i koga predstavlja u Narodnoj skupštini, po ovoj temi, vi mi izričete opomenu. Neka vam služi na čast, i vama i onima koji su vas tu doveli i postavili.
Rekao bih još nešto. Možemo da pročitamo iz Koštuničine i Đinđićeve štampe, apsolutno dirigovane, nekoliko izjava gospodina Obradovića u kojima je on rekao da tu postoji značajan problem oko "Galenike", što smo mogli da se uverimo na nekoj od prethodnih sednica. Šta se tu, naime, dogodilo? Sećate se, godinama smo slušali priču kako je država otela privatni kapital Milana Panića. Godinama se to reklamiralo po svim novinama, po svim televizijama, po radio - stanicama u Srbiji. Zaista je narod i možda pomislio u jednom trenutku: pa vidi, možda je država otela tom jednom privatniku, možda mu je nešto uzela. Međutim, kada se ustanovilO da je reč o običnom, ali velikog kalibra, lopovu, da je bez ičega, bez dinara, uzeo jednu fabriku, tu se radi o ozbiljnijim problemima...
Zašto ste mi sada izrekli opomenu?
Zašto ste mi izrekli opomenu?
Dame i gospodo narodni poslanici, ukazujem na nešto što je svima vama očigledno, a radi se o članu 99. i radi se o ponašanju predsednika Narodne skupštine Republike Srbije. Ovo nije prvi put, danas kada je bio odsutan pokušao sam na to da upozorim damu koja ga je zamenjivala. Meni i svima u sali, čak i DOS-ovskoj većini, dakle svima u sali iz potpuno nepoznatih razloga izrekla je dve opomene.Molim vas  da ne biste stalno ponavljali svoje viceve i šale oko lovačkih priča, kao i ono jutros oko neuropsihijatara, da se izvinite poslanicima. Ako nećete da se izvinite, da nam bude potpuno jasno o kakvom se čoveku radi i o čemu je reč. Da vam ponovim pitanje, ako postoje slučajevi koji su za neuropsihijatre ili koji ne zaslužuju da budu u ovoj sali, da idu kod lekara, pa kažite koji su.
Govorim o Poslovniku. Ako nema takvih, gospodine predsedniče, vi morate da podnesete ostavku ili u najmanju ruku, svima da se izvinite. Nemojte svaki put kada govori neko od poslanika ili predstavnika SRS-a, ili neke druge političke organizacije koja ne pripada DOS-u, da svojim dobacivanjem (da li su to lovačke priče ili će to biti neka druga "šaljiva" upadica) zamajavate govornike, da vređate čitave poslaničke grupe i one koji se nalaze za govornicom. Ovo nije prvi put. Molim vas da o tome vodite računa, kao što se svako od nas u skladu sa svojim političkim uverenjima trudi da razumno, racionalno i razložno govori sa ove govornice. Ta obaveza vas ne izuzima. Naprotiv, ona kod vas mora da bude najveća, a vi to kršite najčešće. Sada svi poslanici, ne samo poslanici SRS-a, već svi, jer meni su u hodniku i poslanici DOS-ove većine prilazili, ljudi nisu mogli da veruju šta se jutros na prepodnevnom delu sednice dešavalo. Ovo što ste malopre ponovili, samo je dokaz svega toga. Hvala.
Po članu 99.
Nema potrebe da vas, ministre, toliko brane i da govore da li imam prava na reč ili ne. Ovo što sada radite je već viđeno i već nekoliko puta ste ponovili. Više puta sam vas upozoravao da to ne činite. Upozoravao, ne zbog snage poslaničke manjine, ili jedne opozicione stranke, već zbog načina na koji se ponašate.
Naime, narodni poslanik Marko Jakšić, poslanik Demokratske stranke Srbije, a svedoci su mi svi poslanici u parlamentu, nijednom rečju nije pomenuo ni Vuka Obradovića, ni ono što je na dnevnom redu. Nijednu opomenu nije dobio. Nije pomenuo uopšte ono što je na dnevnom redu.
Gospodin Kragović je u prvoj rečenici dobio prvu opomenu, a posle tri rečenice mu je oduzeta reč, i to uz vašu konstataciju da je to bezobrazluk i drskost. I vi ćete to da kažete, a evo, cela Skupština, neka bilo ko od DOS-ovske većine izađe i neka kaže da nisam u pravu za ovo što sam rekao, neka kaže da je Marko Jakšić pomenuo bilo šta drugo i da je govorio o bilo čemu drugom. Ali, uopšte nije opomenut. A Ljubomir Kragović, koji živi na Kosovu i Metohiji, kada je hteo da kaže tri rečenice o Kosovu i Metohiji, ne može da govori, oduzima mu se reč, a još je i bezobrazan i drzak zato što se usudio vašem veličanstvu da se suprotstavi i da kaže da neće baš da sluša do kraja vaše naredbe i da će želeti da izgovori nešto što vi nećete da kažete.
Različito postupanje, različiti aršini, to možete da imate, i Srbija to može da vidi, cela Srbija i svi u ovoj skupštini, ali nemate pravo da vređate poslanike, da ih nazivate i bezobraznim i drskim, jer vi niste ni otac ni majka nijednom od narodnih poslanika. Došli su u Narodnu skupštinu onoliko obrazovani i onoliko vaspitani koliko su to stekli u kući i u školi, a vi im niste bili ni profesor, ni roditelj, i nemojte to pravo sebi da uzimate, jer ste vi gori, rekao bih vam, ali neću iz pristojnosti, i bezobrazniji i drskiji od svih drugih, ali meni to ne priliči da vam kažem i zato vas pozivam da ubuduće takve stvari ne govorite i da to ne činite. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, na čudan način je ovaj predlog zaključka danas stigao pred narodne poslanike, na čudan način se sve odvijalo oko teme o kojoj danas govorimo, na čudan način zato što su poslanici SRS, nekoliko njih i zamenik šefa  poslaničke grupe Tomislav Nikolić, pa i ja, govorili i tražili prvi od svih poslaničkih grupa da se zakaže ova sednica, na kojoj bismo naravno imali drugačiji pravni akt koji bismo usvojili. Ali pravni akt koji bi doneo neke rezultati, koji bi sublimisao neke ciljeve, a koje bi trebalo država sebi da odredi. Na to se niko nije obazirao i niko o tome nije želeo da govori. Onda iznenada, neki drugi su izašli za govornicu, pa ste davali pauze, pa ste određivali kada i na koji način da se nastavi, pa se pojavio treći predlagač.
Doboro je da je Vlada izašla sa svojim predlogom, ali moram da kažem da je taj predlog zaključka, predlog pravnog akta koji je pred narodnim poslanicima, u najmanju ruku blag, nemušt i pomalo besmislen. Zašto besmislen? Vrlo pragmatično ću postaviti jedno pitanje, a na koje nema niko odgovora. Kao što smo to učinili i povodom usvajanja Rezolucije, opšteg pravnog akta Narodne skupštine Republike Srbije, a to je šta će biti ako niko naše zahteve, ako niko naše molbe, ako niko naše prohteve ne uvaži.
Šta je to što ćemo mi preduzeti, koji je to cilj koji mi moramo da ostvarimo i ispred koga ne možemo da idemo. Takve ozbiljne i odgovorne politike Vlada u ovom aktu nema.
Ovde se na prilično čudan način govori o tome šta bi trebalo da bude, moli se Hans Hekerup, kao da on o tome odlučuje. Pa niko od nas nije toliko ni glup, ni naivan, da mislimo da je Hans Hekerup doneo ovakve ustavne okvire za Kosovo i Metohiju.
Hans Hekerup je bio jedan od kurira koji je to možda izneo na konferenciji za novinare, pročitao i podelio novinarima. To je uradila američka administracija. To su uradili oni koji su vaši prijatelji i koje vi danas nazivate demokratskim svetom. To treba da kažete narodu i građanima Srbije. Ne treba niko da se krije iza nekakvog Hansa Hekerupa, pa sada naš narod misli da treba da mrzi Hansa Hekerupa ili ne znam već koga. Taj nesrećnik nema pojma ni šta je čitao. Ili ima pojma onoliko koliko se upoznao da bi mogao o tome da govori pred novinarima. To znate vi iz DOS-a, isto toliko koliko to znam i ja.
Kao što znate da planove za jug Srbije niti je pravio Halimi, niti ih je pravio neko drugi, već Šon Saliven. To takođe dobro znate. Ne razumem zašto onda to ne kažete, pošto sve znate, kao što dobacujete. Zašto onda to ne kažete našem narodu? Vi ste mnogo pametni, a naš narod je glup, pa to ne mora da zna. Svi smo mi ovde glupi, pa ne treba to da imamo na papiru, već da mislimo da je to rekao Hans Hekerup, pa treba njega da kritikujemo ...
To što se kaže da ovaj ustavni okvir ne predstavlja dobru osnovu, rekao bih da on predstavlja katastrofu. Za svakoga ko se bavio pravom je potpuno jasno šta ovo znači. Ovo je otvorena priprema za osamostaljenje Kosova i Metohije. Da bismo rekli narodu, pošto nemaju prilike to da čuju i da vide u medijima, hvala Bogu, svi mediji su po vašom kontrolom, oslobođeni su i demokratski, moram da kažem šta je to što sadrže ustavno pravni okviri.
Dakle, na Kosovu i Metohiji postojaće posebna skupština, predsednik Kosova, vlada, sudovi i ostali organi i institucije utvrđeni ovim ustavnim okvirom. Šta to znači? Kompletna zakonodavna, kompletna izvršna, kompletna sudska vlast je u rukama Šiptara na Kosovu i Metohiji.
Zašto sam rekao Šiptari? Zato što se skupština bira na sledeći način: od stotinu dvadeset poslanika, sto poslanika će biti od onih stranki i koalicija koje po proporcionalnom izbornom sistemu dobiju toliki broj glasova da mogu da dobiju te mandate. Dakle, dobiće ih šiptarske partije. Ne znam, Rugovina partija 40 mandata, Tačijeva 30, Harabinijeva 20 i još nečija 10. Srba nigde. Srbi će moći da imaju 10 mandata od 120, ili eventualno, u proporcionalnom iznosu jedan, dva ili tri mandata. Šta će time moći da odluče? Ništa, jer dve trećine narodnih poslanika može da donese odluku o granicama, o ustavu i o svim drugim ključnim pitanjima za Kosovo kako to donosi ovaj ustavni okvir. Tu se sada pokazuje šta je ono što mi možemo da odgovorimo, a da ne pričam, ja ću pročitati (mislim da je dobro zbog građana).
To je privremena institucija tzv. samoprave, čitaj države ... ekonomska i finansijska politika, fiskalna i budžetska politika, administrativne i operativne delatnosti - što se tiče carine, neće to više obavljati UNMIK, to će obavljati kosovska država - unutrašnja i spoljna trgovina, trgovina, industrija i investicije, obrazovanje, nauka i tehnologija, omladina i sport, kultura, zdravstvo i zaštita okoline, socijalne sfere, društvene delatnosti itd...
Dakle, to je ono što se sprema na Kosovu i Metohiji i to je ono što moramo da kažemo ljudima. Ne da krijemo i da se za sve kaže da ćemo to rešiti kao na jugu Srbije. Nemojte da to rešavamo kao na jugu Srbije, na jugu Srbije se tek stvaraju problemi. Recite narodu da u Preševu, kada govorite o multietničkom policajcu, da taj policajac i nije baš tako multietnički kao što govorite, to je šiptarski policajac, jer 94 su Šiptari, a 6 su Srbi. Ili, ako hoćete na manjem broju, otprilike 19 su Šiptari, a jedan je Srbin. Ako je to multietnički policajac, onda ste u pravu, ali meni se čini da to ne liči na multietičnost.
Dalje, rekao bih da nema nigde onoga što je ključna stvar. Šta ćemo da radimo ako nam i ovaj akt odbiju. Sećate se, prošli put kada smo usvojili rezoluciju, dva dana posle toga neko je odložio na dva dana usvajanje Ustavnih okvira. Svi mediji su počeli da govore o velikom uspehu naše diplomatije.
Nije prošlo tri dana, Ustavni okviri su usvojeni, mediji su ćutali, nisu hteli da kažu da čak imaju monetarnu politiku, da će im se valuta zvati "dardan". Tu su odluku doneli, imaju pravo po Ustavnim okvirima i propisima da to urade na koji god hoće način. Imaju svoju policijsku službu, imaju svoj Kosovski zaštitni korpus. Sami se staraju o javnom redu i miru, sami se staraju o tome ko ima, a ko nema pravo da nosi oružje.
Moram da kažem nekima, koji stalno govore o nekima koji imaju pravo i nekima koji nemaju prava da govore, svi narodni poslanici u ovoj skupštini imaju pravo da govore. Znam da biste vi voleli da su vam u opoziciji neki drugi, oni koji će stalno da vas hvale ili koji će mnogo više da kritikuju opoziciju, posebno radikale, nego vas. Znam da vam takvi odgovaraju, takve možete da podržavate do mile volje. Ali, nemojte da nam zabranjujete da govorimo zato što to nikada nećemo učiniti, ma šta god vi činili.
Moram da vam kažem da što se tiče SRS, njenih poslanika i onoga što je činila u poslednjih dve godine, dakle, pred rat, za vreme rata i nakon rata, da ni jedan od članova SRS, bio on poslanik ili bilo šta drugo, nije odbio poziv za mobilizaciju, nije odbio poziv da se bori za svoju zemlju. Onaj kome bi se to desilo, taj bi bio isključen iz SRS. Nemojte da govorite o tome vi, jer je život za srpsku otadžbinu na Kosovu i Metohiji dao narodni poslanik Srpske radikalne stranke Dragan Milunović - Džule iz Kuršumlije, kao rezervni komandat bataljona na Kosovu i Metohiji. Nemojte o tome da nam pričate, nemojte o tome da nam govorite. (Dobacivanje u sali: Niste jedini.)
I nije on jedini, mnogo je čak i predsednika opštinskih i mesnih odbora SRS, a sa tim ste mogli da budete upoznati, samo da ste gledali TV i čitali novine, baš SRS. Bili su živi mučeni, ubijani od strane šiptarskih terorista, a posebno zato što su pripadali, između ostalog, i Srpskoj radikalnoj stranci. Ali, to je bila sudbina svih Srba. Vi to ne možete da razumete.
Moram samo da kažem da sve ono što nam je Vlada predložila kao zaključak, ako će imati bilo kakvog efekta, možda bi imalo smisla da se takav akt usvoji, ali, kažem i tvrdim da to neće imati nikakvog efekta. Ako nismo uspeli rezolucijom, ona je bila relativno korektna, posebno ispravljeni tekst koji je bio mnogo bolji od inicijalnog teksta koji je došao pred narodne poslanike.
Dakle, ako tim tekstom nismo uspeli da kažemo onima koje vi nazivate demokratskim svetom, za koji bih rekao sve, samo ne to da je demokratski. Naprotiv, za to imam mnogo više argumenata nego što ih vi imate. Osim što oni sebe vole da nazivaju "demokratskim", kao što vi svoje stranke tako volite da nazivate i da pišete ispod imena. Dakle, čini mi se da nećemo imati nikakvih rezultata, nikakvih efekata, da će Vlada još jednom pokazati svoju snishodljivost, poniznost i da mora da sluša naloge onih koji žele otcepljenje Kosova i Metohije od Srbije.
Nije to pitanje koje je bilo od Gazimestana, već je to pitanje i onih koji su u Titovo vreme to radili i onih pre Tita, to je suviše staro pitanje da bi se jedan čovek optuživao za svu nesreću koja je zadesila naš narod. Čini mi se da tako pojednostavljeno shvatanje pokazuje nebrigu za sve ono što se zbiva na Kosovu i Metohiji. Kao što vidite, niste uspeli da zabranite poslanicima opozicije da o tome govore, nećete uspeti ni ubuduće. Ali, mi se nadamo, a i bilo bi dobro kada bi Vlada uspela bilo šta da učini po pitanju Kosova i Metohije.
Međutim, nama postaje jasno, a i očigledno je da Vlada niti želi, niti može, niti hoće da pomogne našem narodu, niti da preduzme bilo šta ozbiljno da sačuvamo našu državu. To više nije pitanje samo naših ljudi, našeg naroda, završavam, dakle, onih ljudi koji ostaju na Kosovu i Metohiji, već je to pitanje hoće li biti srpske države na Kosovu i Metohiji, hoće li to ikada moći da bude, da opstane i ostane srpsko ili neće. Ukoliko nastavite sa ovakvom politikom, siguran sam da ni ovaj naš današnji pokušaj da bilo šta uradimo po tom pitanju neće uroditi plodom. Hvala vam.
Kakve naše vlasti? Koje vreme  naše vlasti? I mi smo nasledili.