Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marijan Rističević

Marijan Rističević

Srpska napredna stranka

Govori

  Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, imao sam dvojbu oko nekih zakona, da li ih podržati ili ne, s obzirom da je rasprava objedinjena za pet zakona.
Moram da podržim ove zakone s obzirom da ih podržava i moj kolega poljoprivrednik. Posebno su bitni zakoni koji se tiču Sporazuma sa Emiratima i Kinom o vazdušnom prevozu. Posebno su bitni Zakon o železnici, s obzirom da zbog prevoza roba naša vina brže, bezbednije putuju u da budu dostupna širokim evropskim i svetskim tržištima.
Mislim da su ovi zakoni veoma bitni za naše vinodelje, vinodelce, bez obzira na visinu sredstava koje je država uložila u vinodelje u pokušaju. Mislim da su ovi zakoni veoma značajni zbog naših vinograda, jer se mogu uspešnije uvoziti vinove loze, posebno ukoliko vinograde podižu naši bivši premijeri.
Mislim da su ovi zakoni veoma dobri za naše vinotršce. Dakle, da što uspešnije trguju sa drugim proizvođačima vina na drugim tržištima, da se takmiče i da na takav način promovišemo neke naše robne marke. Mislim da su posebno značajni za one vinotršce, one vinodelje i vinodelce koji imaju tradiciju u proizvodnji vina od nepune tri godine. Posebno su ovi zakoni značajni za naše vinotršce, naše vinodelje, naše vinodelce koji vinodelaju u poslaničkim klupama sada, jer su uspešno prodali svoje vinograde odmah nakon dobijanja određenih subvencija od strane države.
Verujem da prevoz železnicama, posebno vazdušnim saobraćajem, može da potpomogne da ti naši vinotršci i vinodelci sa nesumnjivom tradicijom od tri godine mogu da se takmiče sa francuskim proizvođačima vina, sa njihovim vinogradarima koji imaju tu tradiciju i po nekoliko desetina godina i po nekoliko stotina godina, po nekoliko vekova.
Mislim da mi imamo dovoljno bivših premijera da se uspešno na tim tržištima suprotstavimo, ukoliko naše pruge koje su nam ostavili i kojima se vagoni kreću brzinom diližanse, dok su oni podizali najmodernije vinove zasade… Mislim da se naši vinodelci i vinotršci sasvim dobro mogu nadmetati ukoliko brzo transportuju svoja vina, svoju umetnost, svoje umeće, mislim da možemo čak i da porazimo francuske vinogradare i da postanemo vinogradarska sila. Ne pamti se u Francuskoj, ni u zemljama vina, ne pamti se tako uspešan njihov premijer koji je tako dugo i uspešno trgovao na evropskim, na poznatim tržištima vina.
Dakle, mislim iz tog razloga da ja moram da podržim ovaj zakon, ne samo zbog prevoza robe, već i zbog prevoza putnika. Mislim da treba da se prave ugovori o prevozu putnika, da prevezemo sve one radnike, a radi se o 700 do 800 hiljada zaposlenih koji su od 2000. do 2012. godine ostali bez posla. Veoma je dirljiva i borba protiv korupcije pojedinih poslanika stranke bivšeg režima, što ja pozdravljam kada oni pričaju o korupciji prilikom remonta vagona, skijališta i ne znam čega, s obzirom da znam da su oni veoma vični i veoma dobro poznaju tu oblast korupcije, s obzirom da su vladali 12 godina, oni tačno znaju gde su se njihovi kadrovi ugrađivali, umrežavali, itd. i treba obratiti pažnju na njihove diskusije, s obzirom na njihovo nesumnjivo iskustvo u tim oblastima.
Ne postoji ni jedan razlog zbog koga ne bi podržao ovaj zakon, s obzirom da ga podržavaju i poslanici stranke bivšeg režima, ali se pitam – šta ćemo mi prevoziti prugama koje moramo obnoviti, šta ćemo prevoziti infrastrukturom, putevima koje moramo obnoviti? Zato se zalažem, bez obzira što je država prezadužena pre našeg dolaska na vlast, da mi paralelno, koliko je to u našoj moći, razvijamo privredne aktivnosti, infrastrukturu, železnički i drumski saobraćaj, da možemo da prevozimo prugama radnike jeftino do posla, da oni zarade svoje plate koje jednom mesečno mogu doneti svojim porodicama, da onih nekoliko stotina, gotovo 800.000 radnika koji su izgubili posao od 2000. godine, tim prugama na brži i efikasniji način dođu do svojih radnih mesta i da se po završenom poslu, kada zarade svoje zarade, da se punih stomaka, punih džepova vrate svojim porodicama i da jednom mesečno mogu da donesu platu, tim istim vozom, svojim ukućanima, da jednom godišnje pola godišnjeg odmora provedu, ako ne na moru, odnosno u nekoj banji, ili makar da posete rodbinu na drugom kraju Srbije.
To su sve izgubili u prethodnih 12 godina i naša je obaveza da, kao zemlja, im vratimo posao, da im vratimo vreme kada su mogli da zarade, ne samo za hleb, kada su mogli da zarade da zbrinu svoju porodicu, da ne budu na mrazu, kiši, itd, da steknu stan, krov nad glavom, da steknu pristojnu platu, da mogu da obuju, obuku sebe, svoju decu, svoju porodicu, svoje bližnje, da školuju svoju decu, da leče stare i bolesne. Dakle, ta vremena moramo vratiti, ali nekom ko nas je strmeknuo slobodnim padom sa 10.000 metara, sa visine na koju se nije popeo ni onaj što se peo na Karakorum. Dakle, onaj njihov poznati što je obilazio zatvore i zatvorenike koji su do kraja ubili premijera.
Dakle, neko ko je bačen sa 10.000 metara, koje u slobodnom padu, njegova jedina želja je da mu se otvori padobran, ali kada se padobran otvori, a 2012. godine je otvoren, do duše zakasnelo, njegova jedina želja je da se previše ne razbije, a kada padne dole, uprkos svim bolovima, njegova je želja da se što brže popne na taj vrh odakle se slobodnim padom strmeknuo zato što su ga neodgovorne vlasti, neodgovorni režimi i neodgovorni premijeri bacili sa te visine da se razbije. Dok su oni punili svoje džepove, dok su ulazili u dvorce i bajke narod su ostavili u basni. Dok su se oni iživljavali, narod je jedva preživljavao. Zato sa mukom slušam neke nabeđene bivše premijere i država Srbija je stvarno velika država, s obzirom da je izdržala sve te vlade.
S toga, meni ne ostaje ništa drugo nego da podržim ovaj zakon, ali i da tražim da se podiže privredna aktivnost, da našim prugama, bile one brze ili ne, bile one one kojima će se vozovi kretati prosečnom brzinom od 80 kilometara, da zamene one pruge da kada kreneš na more, kada smo zatekli državu 2012. godine, pa ti dva puta istekne zdravstvena knjižica dok tamo stigneš, istekne ti lična karta i pasoš, pa te u Crnoj Gori vrate nazad. Toliko su sporo vozovi išli.
Sve to treba obnoviti, ali se mora obnavljati i privredna aktivnost. Moramo više robe da izvozimo, nego što uvozimo, i to što izvozimo da ne budu sirovine, nego da budu gotovi proizvodi. Da ne izvozimo kukuruz, stočno brašno, sojinu sačmu, itd, već da izvozimo gotove prehrambene proizvode i da tako nađemo posao i za seljaka i za radnika. To je onaj san koji svi mi ovde delimo i imamo. To je ono što su oni ugasili sveću, ugasili svetlo ovom narodu i mi smo dužni, obavezni da to svetlo upalimo i da Srbiju ponovo učinimo velikom zemljom, zemljom slobodnih i domom hrabrih. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana gospodo iz Visokog saveta sudstva, podržaću vaš predlog da Maja Vadnjal bude sudija Apelacionog prekršajnog suda. Dakle, samim tim što sam ovo rekao sam, na neki način, zamerio kolegi Veselinoviću koji nam uopšte nije rekao ko se bira, ni na koju funkciju, već je pričao neku svoju priču.
Pažljivo sam pretražio kriterijume na osnovu kojih je gospođa predložena za izbor sudije Apelacionog prekršajnog suda i ustanovio sam da joj profesor Janko Veselinović nije predavao pravo i samim tim ispunjava sve kriterijume za izbor sudije. Da joj je on slučajno predavao pravo, onda bih ja debelo razmislio da li je izbor pravovaljan. S obzirom da nije, kandidat u potpunosti, po nekim mojim merilima, ispunjava uslove.
Verujem da će izabrani sudija poštovati pravo i pravdu, da će donositi presude, ne samo da se prekršaji i kriminal kazne, nego i da se spreče, jer smisao presude nije samo kažnjavanje, već i sprečavanje činjenja prekršajnih i krivičnih dela. Dakle, verujem da će gospođa, koja je ujedno vršila funkciju zamenika tužioca, u potpunosti raditi ono što se od nje očekuje i da će svoj posao obavljati časno i pošteno, što se ne može reći da se dešavalo u nekom prethodnom periodu, a za koji se nadam da će biti daleko iza nas.
Ne bih želeo da, bez obzira ko je na funkciji, bude amnestiran kod ovog kandidata, bez obzira koju funkciju vrši, da se više ne dešava da nam zastarevaju prijave, krivične prijave, kao što su zastarevale protiv Gorana Ješića, dakle, da neki sudija to drži u fioci i da onda saopšti da se taj predmet više neće voditi. Dakle, želim da kandidat koji danas bude izabran da sudi ni po babu, ni po stričevima, već po pravdi Boga istinitog.
Verujem da će taj kandidat, kada ga izaberemo, na častan način i pošteno vršiti svoju funkciju. Verujem da će presude biti pravedne, pažljivo odmerene, da se neće dešavati da šutnuta fascikla Vladimira Ješića, njen bol koji je pretrpela ta fascikla, košta milion i po dinara i da se na takav način presudi. Da u slučaju oštećene fascikle Vladimira Ješića, šteta bude milion i po dinara, a da, recimo, jedan život izgubljenog borca na Kosovu vredi 400 hiljada dinara. Zahvaljujući tim presudama, danas smo svedoci da se takva siledžijska ponašanja Vladimira Ješića i njegovog brata ponavljaju. Verujem da kandidat koga danas biramo neće takve presude donositi, bez obzira o kom funkcioneru i o kojoj partiji se radi.
S tim u vezi, želim da čestitam kandidatu i da mu poželim da funkciju obavlja na isti način na koji je izabrana, a izabrana je u fer, poštenom, oglašenom konkursu sa komisijom i sa Visokim savetom, koje su ranije izabrale sudije. Dakle, verujem u njihovu procenu i naše je samo da potvrdimo izbor sudije koji se prvi put bira. Čestitam još jednom kandidatu i želim da svoje presude donese na bazi kriterijuma koje je već, kao profesionalac, naučila, a ja sam ih samo ovde ponovio. Hvala.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, poštovani ministre, meni ne smeta galama, slobodno, ne morate ih utišavati, ja ću podržati sva četiri sporazuma i sa Ukrajinom i sa Gruzijom u turizmu, sa Jermenijom o tehničkoj saradnji.
Podržaću naravno i sporazum o zaštiti ulaganja sa Kanadom i prvo što ću reči da sporazume koji su na potvrđivanju su potpisani 6. juna 2013. godine, 4. jula 2013. godine, 12. oktobra 2014. godine i po prvi put ovaj parlament, ova Skupština u vrlo kratkom roku potvrđuje sporazume koje je potpisala Vlada Republike Srbije sa drugim vladama, što do pre nekoliko godina nije bio slučaj, pa smo 2012. godine, 2013. godine potvrđivali sporazume koji su potpisani čak i daleke 2001. godine.
Što se tiče sporazuma o turizmu, mislim da je ministar u pravu, da su sporazumi o turizmu veoma važni ne samo za razvoj turizma kao uslužne delatnosti, već se kroz turizam razvija i proizvodnja hrane, odnosno poljoprivredna proizvodnja, proizvodnja voća, povrća, mesa, mleka, proizvodnja pića, sokova, alkoholnih pića i na takav način se podiže poljoprivreda i proizvodnja, ne samo što se to konzumira od strane turista koji gostuju u našoj zemlji, već se na takav način i promovišu određeni brendovi iz prehrambene industrije, promovišu se pića, promovišu se prehrambeni proizvodi, pa ću navesti primer da u Crnoj Gori dok nije bilo ruskih turista, da niko u Rusiju nije izvozio ni Njeguški pršut ni crna vina, ali posle boravka ruskih turista u Crnoj Gori, izvoz Crne Gore u vinu i Njeguškom pršutu je naglo porastao i daje značajne prihode u Crnoj Gori.
Dakle, turizam utiče povoljno na poljoprivrednu proizvodnju i s obzirom da ja dolazim iz te struke, ja se zalažem ne samo za razvoj klasičnog turizma, banjskog turizma, zalažem se i za razvoj seoskog turizma i to može da bude šansa posebno za mala poljoprivredna gazdinstva koja mogu da budu perspektiva ne samo u poljoprivrednoj proizvodnji, nego mogu da budu i perspektiva u zapošljavanju, u novom zapošljavanju pre svega seoske radne snage i da se na takav način, na određen način oživi i selo, odnosno kako to u Beogradu kažu provincija.
Što se tiče zaštite ulaganja sa Kanadom, ja podržavam taj sporazum. On podrazumeva i razmenu informacija i verujem da se ubuduće neće dešavati slučajevi koji se dešavaju za vreme stranke bivšeg režima, jer ovaj sporazum je veoma sličan sporazum koji smo imali sa Belgijom i stranka bivšeg režima je toliko zloupotrebila taj sporazum na primenu „Energo Zelene“ koja se nalazi u Inđiji, gde je zbog loših informacija koja je naša strana pružila, „Energo Zelena“ pokrenula spor za arbitražu od 100 miliona evra, zato što je obmanuta od strane stranke bivšeg režima, date su informacije da postoji 250 hiljada tona konfiskata i da će kapacitet do 150 hiljada tona prerade klaničnog otpada u tom stranom ulaganju biti čak mali za teritoriju Srbije i da će trebati još jedna fabrika.
Na kraju se ispostavilo da mi nemamo toliko konfiskata i Belgijska strana je podnela spor i danas Vlada Srbije sve čini da se ta arbitraža koja će se zbog zaštite stranih ulaganja odvijati, da u toj stranoj arbitraži zaštitimo državu Srbiju da ne izgubi na toj arbitraži, a sa druge strane da pokušamo da se sporazumemo sa stranim investitorom koji je uložio značajan novac, da ponovo pogoni „Energo Zelene“ se otvore u Inđiji i da onih 40 i nešto radnika koje je stranka bivšeg režima lošim informacijama dovela u pitanje, da ponovo tih 40 i nešto radnika dobije svoje radno mesto, a da pri tome u potpunosti zaštitimo od klaničnog otpada teritoriju Republike Srbije, a ta zaštita je veoma bitna u integracijama u kojima se Srbija nalazi.
Takođe, taj sporazum obuhvata i privredna društva koja su ulagači, njihovu zaštitu i već sam naveo taj primer „Energo zelene“, gde se mora veoma pažljivo nastupati prema stranim ulagačima, da nam se ne dogodi slučaj koji se dogodio…
Ma meni to ne smeta, gospodine predsedavajući.
Ako vama smeta, ja poštujem vašu volju.
Dakle, da dovršim oko „Energo zelene“, da je zbog jednog očigledno koruptivnog postupka stranke bivšeg režima država došla u poziciju da može na arbitraži da pukne 100 miliona evra i da još gore izgubi obraz pred budućim stranim investitorom. Stoga se ja zalažem da se glasa za Sporazum sa Kanadom, ali da pazimo da ne pravimo greške koje je pravila stranka bivšeg režima po pitanju informacija koje se pružaju onoj drugoj strani.
Da iskoristim prisustvo ministra i da mu predložim da iskoristi član 32. SSP-a na način na koji je to koristio prilikom zaštite proizvođača mleka, po pitanju sirova i maslaca, da se to zaštiti u potpunosti u stočarstvu i proizvodnji mleka, da se zaštiti i eventualnim prelemanima koji će biti u skladu sa članom 32. SSP-a i po pitanju drugih prehrambenih poljoprivrednih proizvoda. Tu pre svega mislim na mleko u prahu, mislim na sezonsku zaštitu voća i povrća, s obzirom da se, zahvaljujući SSP-u to može učiniti članom 32. zato što se prilike u poljoprivredi pogoršavaju, ugrožavaju naše poljoprivredne proizvodnje, gde se SSP koristi da se višak proizvoda nastao sankcijama između Rusije i EU sliva na naše tržište i tako ugrožava naša domaća poljoprivredna proizvodnja.
Želim da pozdravim to što je Ministarstvo trgovine i Ministarstvo poljoprivrede našlo načina da zaštiti proizvodnju sireva i maslaca i takođe želim da se na takav način zaštite i druge vrste proizvodnje u voćarstvu i povrtarstvu, pa i u mleku u prahu i na takav način u potpunosti, koliko je to u mogućnosti i koliko bivši sporazumi dozvoljavaju, zaštiti domaća poljoprivredna proizvodnja, da se na takav način štiti stočni fond, povrtari, voćari. To su mala poljoprivredna gazdinstva koja mogu da budu perspektiva u budućem zapošljavanju Srbije.
U svakom slučaju, glasam za sva četiri sporazuma i predlažem Ministarstvu trgovine i poljoprivrede da i dalje sa istim naporom štiti, i još većim, domaću poljoprivrednu proizvodnju u skladu, već sam rekao, sa članom 32. i 41. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Hvala na pažnji.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana ministarko ja smatram da ne treba prihvatiti ovaj amandman, s obzirom da je Vlada dala zdravo razumno obrazloženje, jer se u izveštaju Vlade obuhvata i primena ovog zakona.
Ukoliko bi svako ministarstvo na svaki zakon podnosilo izveštaj, nama bi trebale tri skupštine da razmatraju sve izveštaje svakog ministarstva svakog zakona. Mislim da je amandman neprihvatljiv, a da je obrazloženje Vlade veoma prihvatljivo, da je razumljivo jer jednostavno se ne može na svaki zakon svako ministarstvo podnositi izveštaj Narodnoj skupštini. Ne bi Narodna skupština mogla to da razmotri, sve da imamo tri sastava Narodne skupštine, da to razmatramo noć i dan.
Zato predlažem da se ovaj amandman ne prihvati. Naravno ja neću glasati za takvu vrstu amandmana. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, moja pitanja se odnose Vladi i nadležnim organima po pitanju „Energo Zelena“. Naime, „Zelena“ sa sedištem u Belgiji je osnovala „Energo Zelena“ u Inđiji, izgradila objekat kafileriju za preradu klaničnog otpada i konfiskata. S obzirom da su izigrani od stranke bivšeg režima, „Energo Zelena“ koja je sada u vlasništvu Belgijanaca podnela je odštetni zahtev protiv države Srbije zbog toga što ih je prethodna vlast, bivši režim, obmanula od sto miliona evra.
Moje pitanje Vladi je da li je tačno da ima koruptivnih elemenata u celom projektu, s obzirom da su u njemu učestvovali bivši državni činovnici Nebojša Mišić, iz Uprave za veterinu gospodin Mićović, gospodin Rot i da su se neki vlasnički ugrađivali u „Zelenu“ koja je gradila „Energo Zelenu“ sa 50% vlasništva ne ulažući ništa, ali su pri tome tih 50% pravdali da će oni omogućiti brzu prohodnost dobijanja dozvola od Vlade i lokalne samouprave u Inđiji? Pri tome su obećali da će imati 150.000 tona klaničnog otpada i da će biti jedna fabrika od 150.000 tona, već da je ukupna količina konfiskata na teritoriji Srbije 250.000, tako da oni mogu da sagrade još jednu takvu fabriku da je 150.000 tona malo.
Međutim, ispostavilo se da su bili obmanuti, da te količine klaničnog otpada nije bilo i da su strani investitori, ovog puta Belgijanci, dovedeni u zabludu zbog dokumenta koji je izdat iz Uprave za veterinu Ministarstva poljoprivrede, tadašnje Vlade Republike Srbije. Belgijanci su podneli odštetni zahtev na stotinu miliona evra i Odbor za poljoprivredu i Vlada Republike Srbije u ovom trenutku sve čine da izbegnu tu vrstu odštetnog zahteva, ali pitanje Vladi je sledeće – da li je bilo kriminalnih aktivnosti zato što su se bivši državni činovnici ugradili u toj firmi sa 50% i od Belgijanaca kasnije, za taj procenat, za koji ništa nisu uložili, uzeli 700.000 evra. Posle toga su im za njivu, poljoprivredno zemljište, 3,5 hektara koje vredi 30.000 na teritoriji opštine Inđija uzeli 850.000 evra. Uzeli su im za komunalno opremanje, kažem uzeli, zato što mislim da je tu bilo kriminalnih stvari. Uzeli su im 850.000 evra za zemljište od 3,5 hektara koje nije vredelo ni 50.000. Uzeli su im 550.000 za komunalno opremanje, iako je tu zonu opremila država zbog Ministarstva finansija jer se granični sa regionalnom deponijom. Ukupno su od Belgijanaca uzeli dva miliona i 150.000 evra pre nego što su zakopali ašov. Od toga je 700.000 otišlo za navodno fiktivno suvlasništvo bivših državnih činovnika, koji su se u firmu ugradili time što će u ime države i kroz državu omogućiti da dobiju dozvolu što pre.
Rezultat te kriminalne aktivnosti je, već sam rekao, odštetni zahtev od 100.000 miliona evra, gubitak 40 radnih mesta, s obzirom da je „Energo Zelena“ zatvorila svoj pogon u Inđiji, jer nema dovoljno klaničnog otpada. Ne samo da je zatvorila, nego je i 40 ljudi ostalo bez posla, već je i podnela odštetni zahtev protiv države Srbije od 100.000 miliona evra i u trenutku Vlada i Odbor za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu sve čine da izbegnu to plaćanje.
Drugo pitanje se odnosi na zadružnu imovinu, gde se dela sva zadružna imovina, neka završila u društvenoj, nikada nije vraćena zadruga pravnim sledbenicima, a posebno – gde je nestala imovina koja je vraćena zadrugama po Zakonu o zadrugama čl. 95. i 96, jer je postala plen lokalnih tajkuna. Konkretno, moje pitanje se odnosi na zemljište OZZ…
Samo da završim rečenicu.
… i na zemljište vlasništvo Zemljoradničke zadruge u Novim Karlovcima koje je prodato za džabe i koje je na kriminalan način nestalo. Hvala.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, poštovani ministre, ja sam se trudio i trudio da pročitam tekst ovih amandmana. Razumem da moj kolega poljoprivrednik i gospodin docent sa Fakulteta političkih nauka pokušavaju da izvrše na određeni način opstrukciju i da ovim amandmanima steknu pravo da nešto kažu. Ali sam ja ipak, pokušavajući uporno da pročitam šta je akademski čestito jedan docent napisao, šta je napisao jedan visoki federalni funkcioner, šta je napisao takođe jedan bivši predsednik Vlade, uporno sam se trudio da pročitam tekst ovih amandmana. Dakle, verujem da su oni to napisali, verujem da su se puno trudili, ali tekstovi amandmana izgledaju ovako.
Ja sam se cele noći trudio da pročitam, verujući da ću nešto pametno pročitati, s obzirom da je to pisao jedan docent i jedan moj kolega poljoprivrednih, verovao sam da je to spoj stručnosti i prakse, tako da ću tu imati šta da pročitam. Međutim, ja nisam uspeo da pročitam tekst ovih amandmana koji glase otprilike, tekst amandmana izgleda ovako – umesto člana 1. imamo istovetne tekstove koji otprilike izgledaju ovako.
Da sam uspeo da pročitam ovaj tekst, ja bih, zbog akademske čestitosti pisca i kolege poljoprivrednika, svakako glasao za amandman koji bi mogao da pročitam. Međutim, nisam uspeo, ni pored najbolje volje, da to uradim. Ili dotična gospoda nisu imala olovku ili ih je mrzelo da pišu ili su jedan od drugog prepisivali, pa nisu imali šta da prepišu. Uglavnom sam shvatio da su oni protiv gradnje. Verujem da su protiv, s obzirom da je jedan od njih bio savezni funkcioner, bio predsednik Vlade i u svom mandatu malo šta je izgradio.
Verujem da će „Beograd na vodi“, za koji oni misle samo da je san, a sve velike ideje i svi veliki projekti potiču od sna i vizije, ja verujem i da sagradimo „Beograd na vodi“, a verujem da ćemo ga sagraditi, da će u toj situaciji Republika Srbija prihodovati. Javni interes, nisam bio predsednik Vlade, javni interes je utvrđen zakonima iz 1995, 2009. i 2013. godine, nije nikakva otimačina, javni interes prethodi eksproprijaciji.
Dakle, nije ova Vlada donela taj inicijalni zakon, znači, on je donet 1995, 2009. godine, a popravljan je 2013. godine i Zakon o eksproprijaciji predlaže javni interes, kao prvi postupak prilikom eksproprijacije. Kada se izvrši eksproprijacija, vlasnik imovine postaje država Srbija, odnosno u ovoj situaciji je Republika Srbija i grad Beograd. Dakle, ništa se ne poklanja i imovina je nesporno državna. Ona se udruživanjem sa investitorom da oploditi i na takav način Republika Srbija može da bude vlasnik 30 i nešto procenata izgrađenog prostora i da dobije javne površine, zelene površine sa kojima može da se ponosi. Dakle, ništa se ne poklanja.
Sve je imovina države Srbije, ali neko ko ne ume da napiše bolji tekst amandmana od ovoga, očigledno zlonamerno pokušava ništa da ne razume. Bez obzira na sadržajnost ovog amandmana, ja ne mogu za njega da glasam. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja se bojim da je ovaj amandman ne prihvatljiv jer ukoliko bi se član 3, ukoliko bi se usvojio amandman koji je veoma smislen i koji glasi ovako i za koji je trebao veliki intelektualni potencijal na nivou genija, da se napiše jedan tekst ove sadržine, ukoliko bi usvojili njihov amandman, član 3. bi glasio ovako, tako da stranke u postupku eksproprijacije i korisnik eksproprijacije te dve stranke, Republika Srbija, Grad Beograd i sa druge strane vlasnik nepokretnosti ne bi postojali u ovom zakonu.
Dakle, sasvim je amandman neprihvatljiv, potpuno prazan. Mislio sam da naravno staro se ne može zaustaviti, starenje, mislio sam da mudrost dolazi sa godinama, ali očigledno da nekim dolaze samo godine. Hvala.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gosti iz Visokog saveta sudstva, ja se u potpunosti slažem o svetosti poziva, o uzvišenosti poziva jednog sudije, ali u jednom se ne slažem. Ako je to svetost i uzvišenost, valjda je ona trebala da postoji i pre ili se ta svetost odnosi samo na razdoblje posle 2012. ili posle 2014. godine. Znači, ako sam ja izabran za poslanika 2014. godine, ja ću se zalagati za svetost i uzvišenost sudskog poziva, ali pri tome neću biti kritičan i govoriti o neverovatnim svetinjama i uzvišenostima koje su se dešavale. Toliko je to bilo sveto, toliko je bilo uzvišeno da su, recimo, za vreme vladavine stranke bivšeg režima i nebeska Srbija i pokojnici imali pravo na sudiju.
Recimo, tako je sudija Ljubiša Đurić mogao, koji je umro 28. oktobra 2009. godine, o čemu je obavešteno Ministarstvo pravde, u skladu sa svetosti tog poziva i uzvišenosti poziva za vreme stranke bivšeg režima, da u reformi, odnosno u deformi pravosuđa 2009. i 2010. godine, iako je preminuo 28. oktobra i o tome je obavešteno Ministarstvo pravde, mogao je da bude krajem decembra izabran za sudiju Osnovnog suda u Požegi. Tako je i nebeska Srbija i pokojna Srbija dobila svog predstavnika u pravosuđu. Valjda je to u skladu sa onim zalaganjem stranke bivšeg režima i njihovog predstavnika koji je izabran na njihovoj listi. Taj je poziv toliko svet i toliko uzvišen, da je, eto, i nebeska Srbija i pokojna Srbija imala pravo na svog predstavnika. Ja pretpostavljam da je Ministarstvo pravde obavešteno, ali stranka bivšeg režima nije obaveštena, pa pošto ga nisu izbrisali iz članstva, članstvo je bilo preče od uzvišenosti i svetosti poziva, pa ja to članstvo bilo sveto i uzvišeno, pa samo time što nije izbrisan iz članstva stranke bivšeg režima automatski je reizabran za sudiju, iako je bio pokojni dva meseca. Ne bi me iznenadilo, da su malo duže vladali, da takav pokojni sudija donosi presude oslobađajući po pitanju pripadnika stranke bivšeg režima, da donosi osuđujuće po pitanju današnje vlasti itd, ne bi me iznenadilo da je nastavio da sudi samo da kojim slučajem da nije došlo do promena 2012. godine i da te promene nisu overene na izboru 2014. godine.
Slažem se da sudstvo treba da bude nezavisno. Slažem se i sa idealom koji je moj uvaženi kolega Neđo Jovanović rekao, da izbor sudija treba da bude izmešten iz ove Skupštine i da se o izboru sudija koji prvi put stupaju na funkciju i svih sudija stara Visoki savet sudstva, ali mislim, ja nisam pravnik, ali mislim da Srbija u ovom trenutku nije zrela za to, s obzirom da je 2009. i 2010. godine u tzv. reformi sudstva u stvari izvršena selekcija i da su ljudi iz stranke bivšeg režima postali na određen način rezervni sastav te stranke u tužilaštvu i sudstvu, da su oni koji su bliski uticajnim članovima stranke bivšeg režima imali veće šanse da se domognu sudijskih funkcija, a posebno onih visokih. Bili smo svedoci da uticajan član ili članica stranke bivšeg režima može i po dva brata da smesti na visoke sudijske funkcije i na najviše, a da su pri tome neke čestite sudije i poštene sudije koji su bili podstanari na određeni način, što kažu naši građani, izvisili od funkcija koje su svojim radom zasluživali.
Dakle, bili smo svedoci da su birana braća, bili smo svedoci da su birani članovi stranke, bili smo svedoci da su birani sinovi od onih koji su odlučivali o pozicijama u sudstvu, pravosuđu, pa i u tužilaštvu. Milim da u ovom trenutku, s obzirom na tu reformu, deformu koja je izvršena 2009. godine, Srbija još uvek nije zrela za takvu vrstu izbora i mislim da ćemo taj ideal jednom dočekati, što je rekao kolega Jovanović, ali je još uvek prerano s obzirom na to da imamo još uvek suđenje koje nije u razumnom roku, da imamo neverovatan nemar sudija, da se od suda do suda donose veoma čudne presude, tako da su nekad različite u odnosu između nekih viših sudova u Vojvodini ili u Srbiji.
Mislim da je iza nas vreme kad su se, barem se nadam, pravo i pravda merili uticajem u određenim strankama, kad su se merili količinom novca, kada je pobeđivao kod boginje pravde onaj ko više novca stavi na tas ili ko stavi deblju ili bolju stranačku knjižicu. Mislim da izborom novih sudija idemo korak po korak da pravo i pravda, da pravna država bude vladavina po pravilima, a da je iza nas vreme kada je vladala moć, kada je moć bila bez pravde, a kada je pravda bila bez moći. Hvala.
Gospodine Bečiću, koliko ima poslanička grupa vremena da ja to iskoristim maksimalno?
Gospodine Bečiću, dame i gospodo narodni poslanici, bio sam dovoljno strpljiv i slušao sam otprilike govore ljudi koji misle da su politički nadareni, koji su trajali, trajali, trajali. Mislio sam da će se oni setiti one izreke da se nikad ne treba kajati kada umereno jedete i umereno govorite. Međutim pojedinci su maksimalno prozivajući neke druge poslanike izazivali replike koje su trajale, trajale i trajale i ja sam strpljivo čekao da dođem na red, ali ću pokušati da to završim pre nego što istekne vreme poslaničke grupe.
Posle nekih izlaganja koje sam strpljivo slušao u bezbroj replika, ja moram da kažem pod broj 1) da ću podržati autentično tumačenje odbora koji je ovde predstavio gospodin Martinović, izgleda razložno, precizno obrazloženo itd. i sve da hoćemo, ukoliko se držimo procedure ne možemo drugačije da glasamo, koliko ćemo poštovati ustave, zakone i Poslovnik.
Ovde je rečno da su standardi obrazovanja veoma niski, to je govorio prethodni, moj kolega redovni govornik i ja mogu da se složim s tim kad sam video kakvih sve profesora ovde ima, ja sam stvarno zabrinut za obrazovni sistem ove zemlje, zabrinut sam ne samo za studente, zabrinut sam i za đake u osnovnim školama.
Ovde se govorilo takođe o nekim diplomama, ja u to ne ulazim. Moj predlog je davno bio da sve diplome treba priznati onim licima koji polože prijemni ispit u školi ili na fakultetu čiju diplomu poseduju, a Boga mi, neki i predaju na tim fakultetima za koje ja mislim da ne bi mogli da polože prijemni ispit koji polažu studenti na fakultetima gde oni predaju.
Ovde je takođe rečeno da SNS ima svoj fakultet. Ja se nadam da to nije onaj…
Dobro, ja ću se složiti sa tom diskriminacijom da ona bude pozitivna da …
Što se svađate, polako, gospodine Bečiću, evo ja sam se složio sa tim da nemam prava da govorim ono o čemu su moje kolege imale pravo. Oni su govorili o podvojenoj ličnosti. Vređali su ministra pravde. Niste reagovali. Rekli su da je on podvojena ličnost. Ne mora se biti podvojena ličnost samo na osnovu profesije. Može se biti podvojena ličnost na osnovu državljanstva. Možete da imate dva državljanstva. Možda ste podvojeni državljanin.
Da se vratim na temu. Ovde sam dobro razumeo da se u predlagači osnovne škole, odnosno da su predlagači udruženja i društva. Ono među predlagačima što nisam našao je društvo i u udruženje „Ćiriličara“. Ja bih se založio da ovaj Nacionalni prosvetni savet uđe neko na predlog udruženja „Ćiriličara“ s obzirom da je ćirilica veoma zapuštena kao pismo. Ja sam od onih koji misli da je i latinica naše pismo samo da oznake nisu i da ne treba poklanjati naše pismo ni jezik, ali takođe mislim da je ćirilica dominantno pismo, da je zapostavljeno u našoj zemlji i bez obzira što se ide u EU, ja mislim ako se uđe u EU da moramo zaštiti svoje pismo na način kao što su to uradili Bugari i Grci, a i Makedonci sasvim uspešno štite svoju ćirilicu, svoje pismo, da kažem, što kaže gospodin Atlagić da je to u stvari naše pismo koje mi olako i pismo i jezik pozajmljujemo drugima.
Britancima ne pada na pamet da svoje pismo i jezik pozajme Amerikancima, bez obzira što su oni dominantna sila. To ne može da se zove američkim jezikom, ne može da se zove američkim pismom.
To mora da bude englesko pismo, engleski jezik, zato mislim da srpsko pismo, srpski jezik i ćirilica mora da bude zaštićena makar na ovoj teritoriji i da damo pravo društvu ćiriličara, udruženjima, da i oni imaju pravo da predlažu kandidate za nacionalni prosvetni savet.
Još jednom da kažem da ne želim da iskoristim svo vreme poslaničke grupe, da se slažem sa time što meni niste dozvolili nekim drugima, ali da ću se ubuduće truditi da sva prava koja budu koristili tzv. opozicioni poslanici koji vladaju na preko jedne četvrtine teritorije Srbije, da sva prava koja imaju oni, da takva ista prava, ne manja ni veća imam i ja.
Ne neko ko podržava, ja nisam pripadnik vladajuće većine, nemam nikakvu vlast, ali neko ko u dužem periodu ili kraćem podržava većinu, zatražiću da takva ista prava koja imaju pripadnici manjina ovde u ovom parlamentu, da ista takva prava imam i ja u situaciji kada ponekad, od slučaja do slučaja, podržim stav većine, a ima i slučajeva kada sam glasao sasvim drugačije i podržavao neke stavove opozicije i amandmane opozicije u ovom parlamentu, koje su oni predlagali.
Još jednom, mislim da mi kao društvo treba da obrazovanju posvetimo punu pažnju, ali takođe moramo da pročešljamo malo i taj profesorski kadar. Koliko ja vidim, ovde su predavači i profesori, osobe za koje se ja baš ne bi mogao zakleti da su potpuno kvalifikovani da predaju svojim studentima i zato sam zabrinut na određeni način i za studente na fakultetima i za učenike s obzirom na kvalitet koji ja ovde osetim u njihovom izlaganju. Hvala.