Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dragan Šormaz

Dragan Šormaz

Srpska napredna stranka

Govori

Samo kratko, predsedavajući, vezano za obraćanje kolege prema meni.
Zaista bih predložio Ministarstvu poljoprivrede da razmisli ovo o čemu govorimo. Ogroman je problem i imaćemo prilike o tome da pričamo, ali ogroman je problem u celoj Srbiji, a posebno u Vojvodini. Moramo jedan deo poljoprivrednog zemljišta da pošumimo ili sa onim sitnim seremize. To se ne tiče ovog zakona, ali se tiče svega što ima veze sa našom životnom sredinom, šumama itd. Znači, dajte da razmislimo o modelu.
I opet, kolega, sada kada kažete – vi podržavate. Podržavate, ali takav model može da se podrži samo uz subvencije. Opet moramo da nađemo gde, odakle da subvencionišemo. Jer, ako mi jedan deo poljoprivrednog zemljišta odredimo zakonom da mora da se pošumi, one vlasnike tog zemljišta moramo da subvencionišemo, da im nadoknadimo ono što oni gube. Nadam se u budućnosti da ćemo uspeti i ovim što ne subvencionišemo mnogo, ovih preduzeća koja nisu ništa radila 20 godina, da deo novca svi zajedno probamo da donesemo nazad u Ministarstvo poljoprivrede, umesto u neke druge stavke, da razmišljamo možda i o ovom budžetu i da krenemo to da radimo, jer je to jedino rešenje. Ne vidim neko drugo rešenje.
Dakle, pogledajte kad putujemo, kad gledamo druge države, zaista je tako. Znači, nije samo da vidimo obradivo, nego vidimo da ima i šume, da ima i šumarka, da ima svega i svačega, čak i na ravnoj površini. I u susednoj Mađarskoj kod nas i u drugim državama je tako. Dakle, da probamo da vratimo nešto u onu situaciju koju smo nekada imali, a izgubili smo, ne sad, nego mnogo, mnogo godina unazad i decenija, zato što nismo na pravi način vodili računa. Hvala.
Zahvaljujem predsedavajući.
Dosta je prethodnih kolega, što iz vladajuće koalicije, što iz opozicije, reklo, govorilo o ovom Zakonu, ali ponoviću mnogo toga, jer samo se jedan deo zakona menja i zato i govorimo o izmenama i dopunama Zakona o šumama. Zamalo da kažem o divljači i lovstvu, ali to ćemo imati za par meseci, nadam se.
Posle šest godina, otprilike, u isto vreme je donošen, tako da od prilike su isti problemi. Mene i ne čudi što moramo da radimo izmene i dopune, jer vidi se da su oni, koji su u to vreme vodili izvršnu vlast i odlučivali u parlamentu, mnogo toga propustili, što mene, opet kažem, ne čudi, a i država smo u tranziciji, pa neke stvari menjamo, ali nadam se da ćemo u ovoj oblasti… Imao sam priliku, pre dve nedelje, da provedem jedno vreme u Finskoj. Nadam se da ćemo vrlo brzo, barem sistemski, da se uredimo na način na koji je i Finska. Čini mi se da je to, da ne kažem, država broj jedan u Evropi, ali jedna od onih koja najbolje koristi i najbolje čuva svoj šumski ekosistem i ima najveće stručnjake u toj oblasti. Znam da neki iz Vlade i sa Šumarskog fakulteta sarađuju sa finskim stručnjacima, ali dobro bi bilo da primenimo te metode.
Ovaj Zakon, kada izmene i dopune uradimo, biće mnogo bolji kada ga usvojimo, nego prethodni, trenutno važeći, ali opet nije to taj nivo, trebalo bi još neke stvari. Hoću da kažem da je i sama implementacija zakona mnogo važnija i sama situacija na terenu, jer mi kada ovde usvojimo zakone, razne, ne govorim samo o ovome, posle se dešava da ono što dobro uradimo, u stvari, neko ko je dužan da primenjuje i radi na terenu izbegava da primeni.
Ja ću sada, prvo, jedan deo preći ovako, trudiću se što pre, šta se to menja u zakonu i pohvaliti taj deo zakona, ali nemojte očekivati, gospodo iz ministarstva, da ću baš sve da pohvalim. Što se tiče zakona, hoću, ali što se tiče onoga drugog što sam govorio oko kasnije implementacije, moraću da kažem par stvari vezanih i za ono što je opšti problem Vlade i što se tiče reforme celokupnog našeg društva, a to mora da zakači i ovaj sektor, naravno.
Znači, šta nije valjalo i na koji način je predloženo ovim zakonom da se menja. Prvo, već je spomenuto ovde da smo, i to je nešto što su naši građani mogli najviše da uvide ovih dana, svedoci ekstremnih klimatskih dešavanja, poplave, suše, klizišta, ledolomi, svašta se dešavalo, čak u poslednje dve godine, požari, sve ovo što sam rekao, da nam se desilo, samo u poslednje dve godine.
One su izazvale zaista nezapamćene štete kod nas i na šumskim ekosistemima. Samo u jesen 2014. godine od posledica ledoloma i ledoizvala u istočnoj Srbiji, koja je inače šumski najbogatija, čini mi se, u našoj zemlji, su ta klimatska dešavanja dovela do toga da je uništen oko 1,5 milion kubika drveta, kao na površini od preko 40 hiljada hektara, a na kojima je bila neophodna hitna reakcija u cilju sanacije ovih površina i radi sprečavanja umanjenja daljih šteta koje mogu nastati u uslovima već poremećene nestabilnosti ovih šumskih ekosistema.
Međutim, dosadašnja rigidna zakonska rešenja nisu na adekvatan način prepoznala potrebu za postupanje u vanrednim događajima. Šta više, ona su nas sprečavala ili su vas sprečavala u Ministarstvu da reagujete na pravi način. Primera radi, rok za donošenje izvođačkih planova, koji je zakonski preduslov za izvođenje radova u šumi, bez izuzetka, u važećem zakonu 31. oktobar tekuće za narednu godinu. To znači da sve one štete koje nastanu posle 31. oktobra se ne mogu sanirati u narednoj godini. Sve ono što nam se dogodi do 31. oktobra, da je ostao taj zakon, da ovo ne menjamo, u redu, sledeće godine možemo da saniramo, ali ako se nešto desi 1. novembra, više ne možemo da saniramo, nego moramo da čekamo 2017. godinu da bi se usvojilo sve što je potrebno za izvođenje radova u šumi.
Ovim zakonskim predlogom to je rešeno na način da se izvođački projekat, koji se izrađuje na osnovu sanacionog plana i izvođački projekat za realizaciju slučajnog prinosa donosi tokom čitave godine. Što znači da možemo da reagujemo odmah.
Takođe, u tom smislu se propisuje postupak sanacije šuma oštećenih različitim faktorima. Uvodi se pojam sanacionog plana, kao obaveznog planskog dokumenta koji u urgentnim situacijama, koje nastupe po šumu, nakon nekih prirodnih nepogoda, zamenjuje osnovne, odnosno programe gazdovanja šumama, kao redovna planska dokumenta gazdovanja šumama, čije izmene i dopune iziskuju duže vreme, a zbog njihove propisane sadržine.
Kada nastupe vanredne situacije u šumi izazvane požarom, poplavom, klizištima, ledolomima i sl, veoma je važno da se što pre pristupi otklanjanju štetnih posledica i sanaciji površina, kako bi se smanjile direktne štete u šumi u vidu propadanja drveta, degradacije šumskog zemljišta, kao i indirektne štete po opšte korisne funkcije šuma.
Ovim promenama propisuje se i ko izrađuje i donosi sanacioni plan, sadržina plana, rok u kome se donosi, tri meseca nakon prestanka štetnog dejstva.
Kao značajno ističem i to da se uvodi oslobađanje od obaveza plaćanja naknade za posečeno drvo sa površina na kojima se vrši sanacija šteta, a u skladu sa sanacionim planom. To do sada nije bio slučaj. Ovo je važna odredba zato što je prisutan problem sanacija šuma sopstvenika, fizičkih lica, privatnih, naših ljudi koji su vlasnici određenih šuma, a koje su oštećene ledolomima, požarima i slično, a gde je neophodno poseći oštećena stabla, izvući ih iz šume, kako bi se sprečilo prenamnožavanje biljnih bolesti i štetočina.
Međutim, sopstvenici ne žele da podnesu zahtev da im se izvrši doznaka tih stabala za seču, jer ih to odmah obavezuje da plate i naknadu za posečeno drvo, koje iznosi 5% tržišne vrednosti drveta na mestu seče. Znači, ima štetu, nije kriv za štetu, mora da iznese to drvo iz svoje šume, korisno je da se iznese, ali mora prvo da plati taksu i naravno da se ljudi ne prijavljuju za to. Dobro je što to sada menjamo ovim zakonom. Kako bi se taj problem otkloni, mi sada u cilju zaštita šuma od bolesti, štetočina, kako privatnih, tako i državnih, kao i od propadanja drveta, time i direktnog ekonomskog gubitka i degradiranja životne sredine, predlažemo oslobađanja od obaveza plaćanja ove naknade za oštećene šume, čija se sanacija vrši na osnovu sanacionog plana iz člana 16. Zakona o šumama. Time bi se otklonio ovaj navedeni problem i oslobodila sredstva potrebna korisnicima i sopstvenicima za sanaciju oštećenih površina.
Nedostatak zakona i određene procedure za određivanje korisnika, samim tim i staraoca za državne šume, o tome je ministarka govorila, koje su nestankom pojedinih subjekata društvenih preduzeća kroz privatizaciju zemljoradničkih zadruga, ostalo bez korisnika i dovelo je do toga da nas više desetina hiljada hektara državnih šuma bez ikakve zaštite je izložena krađi i devastaciji. Zbog toga je izmenama zakona predloženo da šumama u državnoj svojini kojima nije određen korisnik i za šume u državnoj svojini čiji korisnik ne ispunjava uslove propisane ovim zakonom, korisnika odredi Vlada na predlog ministarstva, a do okončanja postupka, prenosa i dodele prava korisnika, čuvanje i zaštitu šuma vrši pravno lice iz člana 70. Zakona o šumama, koga odredi ministarstvo.
Prepoznajući potrebe koje društvena zajednica ima za izgradnju cevovoda, puteva, PTT i elektrovodova i sličnih radova, ako se time ne ugrožavaju prioritetne funkcije šume, predložene su takođe izmene u zakonu na način da se uz saglasnost ministarstva čista seča može sprovesti i da ista ne predstavlja promenu namene, samim tim i ne plaća naknadu za krčenje šuma.
Na ovaj način se obezbeđuje zakonski postupak kojim se omogućava infrastrukturni razvoj Republike Srbije. Značajne izmene su predložene u oblasti prometa drvetom kojom se stvaraju pretpostavke da se haotično stanje u ovoj oblasti stavi pod kontrolu. Naime, kroz više studija je uočeno da se obim neregistrovanih seča ili da kažem krađa iz godine u godinu permanentno povećava te da on premašuje obim registrovanih seča.
Čuli smo od jednog kolege da je Srbija na sredini evropske lestvice po obimu nelegalne seče šuma. Toga ima svugde, ali ne treba da nas to zadovoljava, treba da idemo ka najvišem standardu kakav imaju Austrija i Finska i zašto da ne, jer to je sve interes naših građana i nas samih.
Još jednom ću reći, i ovde se često pominje državna imovina, državna šuma itd, samo da podsetim sve kolege da državu čine teritorija i narod. To nije nešto što pripada preduzeću itd. nego svima nama i svi zajedno moramo o tome da vodimo računa.
Osim izbegavanja uplate u budžet Republike Srbije, otvorena su i vrata da se protivpravno prisvaja kako privatna, tako i državna šuma. U tom smislu predložene su promene vraćanja otpremnice i propratnice kao posebnih dokumenata koja obavezno prate drva u prometu, kao i vraćanje nadležnosti šumarskoj inspekciji nad kontrolom drveta.
Takođe se predlažu i brojne izmene u smislu pooštravanja kaznene politike za nezakonite aktivnosti. U cilju pre svega svrsishodnosti i racionalnosti sistema planiranja urađene su određene korekcije, s obzirom da je u prethodnom periodu utrošen značajan obim sredstava, a da pri tome sistem planiranja nije uspostavljen. Predložene su promene i kao planska jedinica se uvodi šumska oblast čime se značajno unapređuje funkcionalnost i racionalnost sistema.
Naime, postojeća 32 šumska područja se grupišu u sedam šumskih oblasti. Moram reći da na ovaj način kada sprovedemo, znam da ima nekih koji govore da ovo možda nije dobro rešenje, ali ovo je odličan način i kada uradimo na ovaj način uštedećemo za budžet Republike Srbije barem 500 miliona dinara u narednih nekoliko godina, a dobićemo na kvalitetu isto. Znači, ne rade se neka 32 dokumenta nego se uradi osam dokumenata koji nam u stvari daju iste inpute za ono što je potrebno državi.
U cilju adekvatnijeg postupanja i unapređenja statusne zaštite čuvar šuma se na nedvosmislen način definiše kao službeno lice sa jasno definisanim obavezama i ovlašćenjima. Izmenama zakona se otklanjaju manjkavosti postojeće norme koje određuju korisnika državnih šuma kojima je zanemareno višedecenijsko postojanje stanja i interesi lokalne samouprave da u određenim slučajevima šumama u državnoj svojini gazduju javna preduzeća čiji osnivač je jedinica lokalne samouprave a ne samo republička odnosno pokrajinska, javna preduzeća.
Ministarka je govorila o primeru JKP „Zelenilo“ u Beogradu koje je de fakto u takvoj situaciji. Izmenama se dozvoljava da javna preduzeća čiji je osnivač jedinica lokalne samouprave koja su u državnim šumama gazdovala do donošenja zakona, mogu tim šumama gazdovati i ubuduće, ako ispunjavaju uslove utvrđene Zakonom o šumama i posebnim propisima. Slično je i na određenim institucijama, kao npr. Šumarski fakultet iz Beograda koji još od vremena Obrenovića gazduje državnim šumama, a u Zakonu o šumama ne postoji. Sada je i ta nepravda otklonjena.
Takođe, predložene su promene velikog broja odredbi koje se tiču unapređenja u stručnom smislu koje su stvarale probleme ili onemogućavale praktičnu primenu kao npr. dopunjena je definicija šume odredaba koje se tiču donošenja godišnjeg plana gazdovanja šumom, srednjoročnog plana zaštite šuma, vremena sečenja šuma itd.
To je što se tiče zakona i one su zaista dobro i lepo su sagledane. Biće sve efikasnije kada se primeni ovaj zakon, ali ko treba da ga primeni? Čuli smo u najvećoj meri to rade javna preduzeća „Vojvodinašume“ i „Srbijašume“. Imamo situaciju, ovo je izveštaj, ministarka se seća, bila je poslanik sa nama, da nama državni revizor šalje izveštaje o radu javnih preduzeća kada on uradi reviziju. Ovo je revizija koja je urađena u Javnom preduzeću „Srbijašume“.
Kada bih samo sa strane 10. pročitao stvari koje su viđene od strane revizora, one ne bi bile naročito pohvalne za one koji treba da sprovode ovaj zakon. Mi često u Skupštini govorimo o „Srbijagasu“, EPS, o „Železnicama“ itd, ali retko kad pominjemo Javno preduzeće „Srbijašume“.
Javno preduzeće „Srbijašume“ ne posluje dobro. Predsednik Vlade je u više navrata to govorio, pa je čak doživeo da ga prethodno rukovodstvo JP demantuje u medijima oko toga da nisu tačne cifre o kojima je on govorio, a bile su tačne. Tačne su i dalje. Sada, po mojim informacijama „Srbijašume“ nešto bolje rade, ali i dalje to nije ono što bi bilo potrebno.
Po nekim studijama, a opet i po praksi zapadnih zemalja drugačije se organizuje kada imamo recimo slučaj kao kod nas, da imamo više organizacionih jedinica ili gazdinstava, kako se to zove, direkcija jedna jeste potrebna. Više studija govori da je potrebna na nivou od 1% zaposlenih u odnosu na broj zaposlenih u tim gazdinstvima. Kod nas je ta cifra ogromna u odnosu na tih 1% i u odnosu na to kako se radi, ponavljam u nekim organizovanim zemljama kao što su Austrija ili Finska.
Po ovom izveštaju jedina gazdinstva koja su bila da kažem označena kao pozitivni primeri su bili Šumsko gazdinstvo „Rasina“ Kruševac i Šumsko gazdinstvo „Golija“ Ivanjica. S obzirom da su ta gazdinstva koju je revizor u svom izveštaju apostrofirao kao gazdinstva koja su u potpunosti ispunila svoje obaveze po pitanju naknade za korišćenje šuma. Sva ostala nisu do tog trenutka. Ne kažem da je sada takva situacija, ali je revizor potvrdio da je tako bilo 2012. i 2013. godine.
Pominjali ste Fond, moram reći još jednu stvar, treba znati da naknadu za korišćenje šuma plaćaju i privatni vlasnici šuma, neretko u većem obimu nega javna preduzeća za gazdovanje šumama. Ali, privilegiju za subvenciju iz šumarstva, iz ovog Fonda koja se finansira iz ostvarenih prihoda od naknada iz privatnih i državnih šuma imaju naravno javna preduzeća. Skoro 100% kada se raspoređuje. Onda nemamo rezultat koji bi trebali na kraju da imamo. Znači, privilegovani su i po pitanju subvencija kao javno preduzeće i opet nemam rezultat kojim bismo mogli da budemo zadovoljni kao država.
S obzirom da je Javno preduzeće „Srbijašume“ organizovano trostepeno, te da je na vrhu Generalne direkcije javnog preduzeća, a ispod su šumska gazdinstva, treba napraviti takav sistem rada koji će doprineti da sva šumska gazdinstva u okviru sistema posluju u skladu sa potencijalima i ostvaruju približno iste poslovne rezultate.
Drugim rečima, nama je potrebno da se reformiše JP „Srbijašume“. Imamo Zakon o javnim preduzećima koji smo doneli i oni pod hitno moraju da se uklope u rad tog zakona. Ne dešava se još uvek tako nešto i kao sistem meni se čini da su dosta rigidni i da se dosta trude da izbegnu te potrebne reforme. Reforme se moraju dogoditi, to je politika Vlade Republike Srbije i predsednika Vlade, gospodina Vučić, tako i u „Srbijašume“ takođe moraju biti sprovedene reforme, kao i u „Železnici“, „EPS“, „Srbijagasu“ i svim ostalim preduzećima.
Da bi, gospodo, ovaj dobar posao koji ste vi uradili sa Predlogom izmena i dopuna zakona zaživeo na pravi način, da se ne ponavljam, neke moje kolege će o tome govoriti još vezano za vetrozaštitne pojaseve i za sve ono što se dešava u Vojvodini, tu nije dovoljan samo ovaj zakon, verovatno moramo da menjamo i Zakon o poljoprivrednom zemljištu i neke druge zakone, ali da bi sve ovo zaživelo moramo da krenemo i u zaista prave reforme svih onih javnih preduzeća, prvenstveno „Srbijašuma“, pa i „Vojvodinašuma“, koji gazduju našim šumama. Tek onda ćemo imati pravi rezultat i ono što građani Srbije od nas očekuju. Hvala vam.
Nadao sam se da nećete ovo reći, a očekivao sam, znao sam za taj podatak od 350 miliona dinara. I prethodno rukovodstvo je govorilo, kada je predsednik Vlade govorio da rade sa minusom, da radi sa plusom, pa je na kraju revizor utvrdio da nisu radili sa plusom, nego sa minusom. Upravo o tome i govorim. Da, hvala, ja bih voleo da je tačno to sve što vi govorite, ali pustite izveštaj v.d. direktora. Uradiće svako svoj posao, i nadzorni odbor i revizorska kuća, nije to sporno. Zakon je, ja sam vam rekao, dobar, ali oni koji ga sprovode treba da ga sprovode na pravi način. 
Ovo što sam govorio je bilo dobronamerno i nemojte da branite direktora „Srbijašume“, v.d. direktora „Srbijašume“, jer konkurs još nije završen, niti bilo koga drugog, a nije završen zato što sami znate koliko dugo im je trebalo statut da donesu i da ga usklade sa Zakonom o javnim preduzećima. Nije to tema o kojoj ovde pričamo, ali poslovanje na kraju godine ćemo videti.
To da neko sada posluje sa 350, a nije povećana cena drveta, nisu smanjeni troškovi, pa videćemo da li je tačno. Ali, vi sami zante da cena osnovnog proizvoda nije povećana, da nisu smanjeni troškovi i onda je malo čudno da sada uspevaju na taj način. To znači da su onda pre baš mnogo loše radili, jer ako sada uz ove impute rade dobro, onda su ranije baš mnogo, mnogo više radili kako ne treba. Znači da može samim promenama u rukovodstvu da se doprinese i da se dođe da se radi pozitivno.
Ne želim da sumnjam da je cifra sporna, nadam se da je tačna, ali nemojte da se ispostavi na kraju godine da nije baš sve tako kada se urade sve one kontrole koje se urade. Dobronamerno je bilo ovo što sam rekao. Mora da se uradi reforma tih preduzeća da bismo ostvarili ono što predviđa ovaj zakon.
Gospodine Bečiću, prvo je pogrešno, kolega još na početku govora pomenuo me u kontekstu da sam ja imao primedbe na zakon. Nijednu jedinu primedbu na zakon nisam izneo, apsolutno sam ga pohvalio. I sada kažem da su odlične izmene i dopune zakona i da ga preciziraju i prave boljim, pa uz uvažavanje i ostala je neka nepreciznost koju treba amandmanom rešiti.
Zato je tu Narodna skupština gde su svih 250 poslanika ravnopravni bili vlast, bilo da podržavaju Vladu, bilo da ne podržavaju, da su opozicija, imaju pravo da podnose amandmane, da popravljaju zakone i u danu za glasanje da sede, da glasaju za svoje amandmane i za zakone koji su popravljeni na bolje.
Ministarka nema ni jedan jedini razlog da ide na poligraf, zato što radi svoj posao onako kako treba. Oni koji varaju, lažu građane Srbije, a kažu da to nisu radili, nemaju ni jedan jedini razlog da ne odu na poligraf da dokažu da su u pravu. Oni koji izbegavaju da odu na poligraf, oni sami potvrđuju da sve što su radili, na primer, gospodin Bojan Pajtić sa Razvojnom bankom Vojvodine i sa svim ostalim stvarima koje je radio dok je bio predsednik Vlade, Fondom za razvoj Pokrajine, itd, nešto krije, čim ne želi da ide na poligraf.
Ministarka ništa ne krije, ona popravlja situaciju i ne vidim zašto ste je uopšte pomenuli u takvom kontekstu.
Molim vas generale, znate koliko vas uvažavam, ali hajte gospodine Šormaze a ne druže, ako sam dobro čuo. Učinilo mi se da ste rekli druže Šormaz.
Ne na repliku, nego član 27. povreda Poslovnika i mašem od prvog trenutka od kada je učinjena, a vi ste dali svima i replike i ministarki i svima ste dali reč, niste dali povredi Poslovnika, koja ima prednost u odnosu na ostale.
Da li ste me čuli? Član 27. predsedavajući.
Mislim da ste zaista, meni je žao što ovo kažem, vi znate koliko vas uvažavam, da ste prekršili Poslovnik, jer kolegi Veselinoviću niste smeli da dozvolite da govori neistine, čuli smo već reč i zašto ne upotrebiti laži, u sali Skupštine.
Ja sam u ovoj sali govorio gde je ministar bio oko ponoći. Znači, bio je maltene na pragu Kruševca, jel smo se sreli automobilima. Ja sam se te večeri vraćao sa službenog puta iz Albanije i ovde postoji svedok, zaposlena sekretarica u Skupštini, u stvari stručni savetnik i vozač skupštinski koji je vozio kola.
Znači, ministar je bio satima daleko od mesta nesreće i stotinama kilometara, a reći da je neko čekao sa kamerama zbog ministra i to je činjenica, to je utvrđeno, i po ko zna koji put je zloupotreba.
Vi ne da ste morali da oduzmete reč, nego ja mislim da i sad postoji prostor da tog poslanika kaznite najstrožije po Poslovniku i da ne može u ovu salu da uđe narednih mesec dana. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi ministre i gospodo iz Ministarstva, poštovani građani Republike Srbije, dosta smo slušali do sada i moje kolege poslanici zbog čega je ovaj Predlog zakona pozitivan i treba ga doneti.

Drago mi je da je ovakva situacija u parlamentu da nema tu velike rasprave i da je mirno, jer zaista se radi o nečemu što je interes i potreba države Srbije i građana Srbije,nećemo ulaziti u mali incident koji je nebitan.

Ja naravno želim da namerno pročitam neke stavke iz obrazloženja da bi bilo jasno, jer moramo neke stvari više puta ponavljati da bi bilo jasno građanima Srbije kada i na ovakve teme razgovaraju, kada i o ovakvim temama razmišljaju zato što poslednjih par godina pa i malo duže postoji veoma jaka propaganda, pre svega u našim medijima koja nema uporište u narodnu, jer vidimo da nema uporište ni u parlamentu protiv saradnje Srbije sa NATO paktom, tako je počelo sada se to proširuje i protiv članstva Srbije u EU i bilo kakve međunarodne saradnje Srbije koja uključuje države zapadne hemisfere i ta medijska kampanja i propaganda koja traje već neko vreme postaje već, čini mi se u poslednje vreme, bar je takav moj utisak i histerična.

Ovaj sporazum i zato ću pročitati neke stvari iz obrazloženja da bi bilo jasno svima da ovo kao što je ministar i nekoliko puta već rekao, ne čini, niti ovaj sporazum predstavlja korak u pravcu ulaska Srbije u NATO pakt, niti je to tema, nego saradnja sa tim kolektivnim sistemom bezbednosti, najsnažnijim, najjačim, jedinim u svetu, sve ostalo što se tiče vojne i bezbednosne saradnje se svodi na bilateralnu saradnju raznih država, a mi imamo i takve sporazume sa drugim državama koje nisu članove ove alijanse, tako da da mi idemo ka NATO paktu, potpuno nekim drugim dokumentima bi se radilo, poput mape, puta, a ovo je nešto što se tiče Sporazuma partnerstva za mir, gde smo mi članica već deceniju, gde imamo u okviru tog partnerstva 28 država članica alijanse i naravno 16 država koje nisu članice alijanse, jer neke od njih su proglašene vojno neutralnim, poput Finske, Švedske, Irske, Austrije, Švajcarske.

U istom programu, doduše, sada sa suspendovanim statusom zbog situacije u Ukrajini i Rusija, koja je imala u prethodnim godinama daleko bolju saradnju i daleku većim kapacitetom je koristila, nego što je to radila Srbija do sada, čak postoji poseban savet Rusija-NATO koji se sastajao dva puta godišnje i raspravljao sve što je potrebno oko njihove saradnje, pa čak je i ruska vojska i ruska država učestvovala u nekim NATO misijama, poput Ajsafa u Avganistanu, gde su značajno pomagali alijansi u toj misiji koje su joj poverile UN, tako da, kada govorimo o nekim stvarima, treba da budemo iskreni.

Treba da kažemo da se naša saradnja sa NATO paktom realizuje pod tim programom i u skladu sa Rezolucijom Narodne skupštine o zaštiti suvereniteta, teritorijalnog integriteta i ustavnog poretka, koja je doneta 26. decembra 2007. godine.

Znači, već je pomenuto da mi sarađujemo i kroz individualni program partnerstva i propisa planiranja i pregleda, što je poseban oblik saradnje Republike Srbije i NATO, a predstavlja nas i grupa Srbija NATO za reformu odbrane, koja je osnovana 2006. godine, radi obezbeđenja podrške sprovođenja reformi u sistemu odbrane od strane alijanse i država koje su njene članice.

Ova programska inicijativa predstavlja i okvir za izgradnju potrebnih kapaciteta država članica EU, koje nisu ujedno i članice NATO, u cilju aktivnog učešća u zajedničkoj bezbednosnoj i odbrambenoj politici EU, našta se i mi kao kandidat obavezujemo i sve više i više, kao država kandidat koja želi da bude članica EU i nadamo se da ćemo uskoro i biti, da imao i učestvujemo i u zajedničkoj bezbednosnoj odbrambenoj politici EU, pa je sve ovo što radimo, kao i ovo danas, potrebno da bismo mogli da budemo punopravan član.

Takođe, novi momenat u saradnji Republike Srbije i NATO predstavlja otvaranje misije NATO i vojnog predstavništva u njenom sastavu, kao i sve intenzivnija saradnja sa NATO komitetima i radnim grupama.

Ovaj sporazuma i primena ovog sporazuma omogućava nesmetanu vojnu saradnju, a pre svega u pogledu pripreme, realizacije vojnih vežbi i izgradnje potrebnih kapaciteta za angažovanje u multi nacionalnim operacijama, što smo više puta govorili ovde i svake godine kada govorimo o tome da je učešće Srbije u multinacionalnim operacijama, od velikom značaja, ne samo za našu vojsku, nego za naše kompletno društvo i to se pokazalo i ovo povećanje iz godine u godinu, pokazuje i pojačava kredibilitet države Srbije u međunarodnim odnosima.

Iz razloga što Republika Srbija do danas još uvek nije primenjivala ovaj sporazum, Ministarstvo odbrane i Vojska Srbije se u dosadašnjem angažovanju i aktivnostima u okviru programa partnerstva za mir, suočavaju sa značajnim poteškoćama, prilikom realizacije pojedinih aktivnosti sa državama članicama NATO i učesnicama ovog programa.

Navedeni mehanizmi u Sporazumu intenzivno koriste sve učesnice programa partnerstva za mir koje su članice EU, a nisu ujedno i NATO članice, radi priprema svojih snaga za aktivan doprinos i jačanju evropske zajedničke bezbednosne i odbrambene politike.

Ovo sve treba uzeti u obzir, zbog toga što mi kao društvo imamo konsenzus i dogovor o tome da želimo da budemo deo EU.

Ti malobrojni koji prave veliku buku i podržavaju ih, očigledno neki sa strane, da nas skrenu s tog puta, a hvala Bogu, ne uspevaju, što dokazuje i današnja rasprava.

Šta je bitno saradnjom sa ovom alijansom, šta mi povećavamo?

Znači, ponavljam saradnju. Povećavamo sigurnost naše države i građana i to je više nego jasno. Na koji način? Imamo jednu situaciju, a ja sam u nekoliko navrata govorio u ovom parlamentu, da je nastalo nešto što se zove islamska država na Bliskom istoku. Ne treba da zaboravimo, jer nastankom islamske države, nije nestala pretnja globalanog terorizma, jer nisu oni jedini teroristi u svetu koji mogu da ugroze našu bezbednost.

Pre nekoliko dana je bio verovatno, po pitanju terorizma i takvih akcija, jedan od najstrašnijih dana u istoriji čovečanstva.

U jednom danu je poginulo 60 ljudi na tri različita kontinenta. U Tunisu 39, u Kuvajtu i u Francuskoj je bilo mrtvih od strane pripadnika iste ove organizacije.

Ova organizacija je trenutno najveća pretnja za bezbednost i mir u svetu. Ja sam u to ubeđen i to govorim ovde već godinu dana. Nismo od toga zaštićeni ako ne sarađujemo, jer samo razmenom informacija možemo doći do toga da iako smo u jednom, ako sarađujemo sa tim kolektivnim sistemom bezbednosti i sa svim ostalim u svetu, samo dobrom razmenom informacija možemo da se zaštitimo.

Nekim zatvaranjem i kavezom i nekim autističnim ponašanjem sigurno da ne možemo da zaštitimo naše građane od ove opasnosti, a ona je prisutna i kod nas i u našoj blizini.

Druga stvar je da povećana, često to govorimo i to je apsolutno tačno, da je pravna sigurnost nešto što može da dovede u jednu državu velike investitore, ali, ponavljam, velike investitore. Mi imamo investicije i dolaze investicije i investitori u državu Srbiju, ali najveći, najozbiljniji koji bi zaposlili sve one koji čekaju posao i koji traže posao u Republici Srbiji mogu da dođu i žele da dođu samo na ona tržišta i u one države koje su ne samo pravno sigurne, nego i koje su bezbedne i za koje su sigurni da im neće neka nestabilna situacija ugroziti posao, kao što je sad recimo u Tunisu ceo turizam pa i šire od toga ugroženo.

Zaključak je da je Srbija danas posle svega izvoznik bezbednosti i mira u svetu ovom svojom politikom i načinom na koji se vodi i Vlada Republike Srbije i Ministarstvo odbrane, tim putem treba nastaviti. To priznaju i podržavaju u svetu svi. Ono što je novina, što nije bilo godinama slučaj unazad, da to sada priznaju i uvažavaju i u državi sa kojom smo imali, kao i sa samim NATO paktom nezgodne, nismo imali najbolje odnose devedesetih, popravljamo ih. Ne kažem ni da smo ih do skoro imali najbolje, a to su SAD, međutim na ovaj način i ovim ponašanjem, najviše ovim segmentom i ovim radom u politici odbrane, vraćamo to prijateljstvo koje smo nekada imali, saradnju i poverenje, tako je i ovo veoma važan element u procesu evropskih integracija Republike Srbije i naravno sve ovo treba da nastavimo da radimo kako bi naša država i naši građani bili bezbedniji.

Ministre imate i vi i Vlada Republike Srbije našu podršku poslanika koji su članovi SNS za ovo i u narednom periodu i za ovakav rad. Samo tako nastavite, nema problema i Srbiji će biti sigurno mnogo bolje u narednim danima. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani studenti Pravnog fakulteta, uvaženi građani koji pratite prenos, ja ću postaviti jedno pitanje ponovo. Neću kao iz mitraljeza ispaljivati gomilu pitanja.
Meni je sada jasno zašto, mada to nije dobro za vladajuću većinu i za vlast u Srbiji, da nemamo praktično pravu opoziciju, ali, kada se postavljaju ovakva pitanja, onda nije ni čudno što je opozicija ispod cenzusa, što se bori za cenzus i što imamo ovakvu situaciju u društvu, jer demokratskom društvu je uvek potrebna i jaka opozicija, što sada, nažalost, nije slučaj. Tipa, da postavljam nekome pitanje zašto su prodavali zemlju Šarićevom narko klanu? Ja sam to postavljao kada je bilo vreme, a sada se vraćamo na tu temu zašto su i kako radili. Sudovi to rešavaju, pa će oni koji su to radili, nadam se, jednog dana odgovarati, a zna se da je to bila vlast u periodu od 2008. do 2012. godine. Međutim, trenutno se u Srbiji, u okolini Srbije, u regionu mnogo toga ozbiljnog dešava da bismo se bavili neozbiljnim pitanjima, kao neke od mojih kolega malopre.
Naime, juče prištinska skupština ponovo nije stavila na dnevni red ustavne amandmane kojima treba da formira, naravno, prema međunarodnoj obavezi, specijalni sud koji će se baviti zločinima pripadnika tzv. oslobodilačke vojske Kosova, a u stvari jedne terorističke organizacije. Sada se zna da nije samo opozicija bila protiv toga, nego da ima i poslanika većine koji su protiv toga. Čak prištinski mediji pišu da je razlog za to što se oni plaše da ne dođu pod udar tog suda. Znači, to su neki koji su imali uniforme, a sada su se presvukli u odela i postali poslanici u tom parlamentu.
Pored toga, imali smo juče i protest devet porodica poginulih u Kumanovu u akciji policije i, interesantno, građana Kosova, kako oni kažu, ali ipak mi moramo priznati da su to građani Srbije, a koji su teroristi.
Čak su oni tamo sami govorili da ti ljudi nisu otišli da se bore za novac nego da se bore za prava Albanaca, što je dokaz da sve ovo što mi govorimo sve ovo vreme da je sa Kosova izvor nestabilnosti za ceo region i te kako prisutan i da međunarodna zajednica koja je Rezolucijom 1244 preuzela odgovornost za bezbednost na toj teritoriji mora mnogo ozbiljnije da se pozabavi tim pitanjem jer videli smo da je to u Kumanovu bilo u stvari priprema za nekoliko terorističkih akcija koje je makedonska policija pokušala da spreči tom akcijom. Na žalost, i naše komšije su imale osam mrtvih policajaca, 37 ranjenih. To se nikako ne može nazvati incidentom jer ako pogledamo u onim sukobima 2001. godine, 63 osobe su u celom tom ratu poginule, a sada je u jednom, kako neki kažu, incidentu ili malom sukobu osam policajaca makedonskih poginulo. To je vrlo ozbiljna stvar. Mislim da i kod nas treba na to da obratimo značajnu pažnju. Mnogi od njih su učestvovali u islamskoj republici na strani terorista i to sam ovde upozoravao više puta.
Čini mi se da nismo preventivno reagovali do dana današnjeg na pravi način. Mi moramo onima koji se bore protiv islamske republike mnogo više da pomognemo kao država Srbija i da se uključimo u tu borbu jer oni su ovde kod nas, 1.200 onih koji su 2000. godine podigli ustanak protiv Republike Srbije se dan danas nalaze u Preševu, Bujanovcu, u Medveđi, znači, 1.200. Mi to znamo, kao država. Nama ne treba da neko to ubaci, recimo, nekoga sa Kosova da bi se nama isto desilo. Na sve to, kada povežemo, još uvek na Kosovu nije formirana zajednica srpskih opština, što je obaveza po Briselskom sporazumu, a ona je institucionalni garant našim građanima da će biti sigurniji.
Zbog toga, svega ovoga što se dešava, moje pitanje je – koje su sledeće aktivnosti Vlade na svim tim poljima, naročito MUP, Ministarstva za evropske integracije, kako bismo izbegli svaku mogućnost usporavanja Srbije na putu ka EU?
Za svaku pohvalu su, naravno, aktivnosti premijera koji ovih dana ide po Evropi da sve to upozna i da razgovara sa našim partnerima, ali, naravno, i 1. juna u SAD. Zahvaljujem.
Predsedavajući, ja želim da reagujem, jer nije prvi put, po članu 107. takođe,  na nešto što se dogodilo pre, ne gospodin Marko Đurišić, nego izlaganje gospodina Borka Stefanovića. Nisam reagovao zato što dok se ne utvrdi dnevni red ne mogu da dignem Poslovnik, ali da biste i vi kao predsedavajući ubuduće i na to obratili pažnju.
Naime, obrazlaganje poslanika koji predlažu određene predloge zakona, da li Skupština da ih usvoji ili ne, traje određeno vreme i većina kolega koji su danas to uradili su uradili korektno bez ijedne jedine primedbe, nemam primedbu ni na to kako je kolega Pavićević ili neki drugi poslanik obrazložio Predlog zakona nama da odlučimo da li ćemo ga uvrstiti na dnevni red ili ne. Ali vas podsećam, ne znam da li ste to čuli zbog žamora, znam da ste upozoravali poslanike u sali, da je gospodin Borko Stefanović u obrazlaganju Predloga zakona nama ovde rekao, uporedio ovu Narodnu skupštinu i današnju Srbiju sa 1946. godinom. Mislim da ste morali da ga uporedite. To je godina u kojoj je Jugoslavija i Srbija bila okupirana, u kojoj je Jugoslavija i Srbija imala vlast koju nije želela, u kojoj je vlast bila nedemokratska, narod se o toj vlasti nije izjasnio, bila je nasilna, činila je zločine, to naši sudovi presuđuju ovih dana, u to vreme.
Znači, morali ste da..., a današnja Srbija je demokratska. Znači, narodna volja je ova Skupština i ne može se uporediti sa tim vremenom. Ovo je narodna volja, svidelo se to nekom ili ne, a tu narodnu volju će gospoda iz DS i Borko Stefanović videti vrlo brzo, za nekoliko meseci na lokalnim izborima, i naročito na pokrajinskim.
Dame i gospodo narodni poslanici, blago nama sa ovakvom opozicijom, ne treba da se plašimo izbora narednih 10, 20 godina sigurno. Kada neko postavljao ovako neozbiljna pitanja i kada se na ovakav način komentariše amandman to je zaista neverovatno.
Nije ni čudo što od potpisivanja SSP-a se u četiri godine vlasti od 2008. do 2012. godine, na putu ka EU nije ništa dogodilo. Bivši režim i Vlada najgora u istoriji Srbije, Tadić, Cvetković, na tom činjenju nije ništa, znači ničega nije bilo u tim aktivnostima, osim reforme pravosuđa, koja je bila nakaradna i od svih kritikovana, i evo sad vidimo i zašto.
Pričamo o zakonu o eksproprijaciji, znači govorimo o eksproprijaciji ne govorimo o izgradnji zgrada itd. a ovde se postavlja pitanje – kako ćemo vratiti u budžet uloženi novac, a uloženi novac je za uređenje zemljišta gde? U centru Beograda. Neko vladao deceniju Beogradom i nije uložio dinar, čiji će ako ne građana, zato služe porezi, takse, akcize i sve ostalo.
I neko nije ništa uradio da popravi i da bude u funkciji jedan veliki deo grada, centra grada osim za uzgoj zmija i miševa i za železnički otpad a sada se postavlja pitanje kako ćemo vratiti u budžet uloženi novac. Pa tako što će biti u funkciji i nameni pa će onda oni koji budu koristili to zemljište plaćati naknadu za korišćenje zemljišta, plaćati poreze na imovinu, plaćati poreze na dobit i na taj način ćemo vratiti novac uložen i čak mnogo više doprineti budžetu nego što će biti uloženo u privođenje nameni tog zemljišta.
Drugo, postavlja se pitanje – po kojoj će ceni biti prodavan kvadrat npr. u nekoj zgradi? Pa vi ste izgleda navikli da se to zna, da mora neko kod vas da dođe da pita kako će i koja cena biti, pa investitor određuje. Verovatno na prvom spratu jedna cena, na dvadesetpetom druga cena, ali pokazuje koliko vi ne razumete osnovne stvari u poslovanju.
Ko ste vi da pitate ili bilo ko od nas investitora po kojoj će ceni. Tržište određuje, investitor određuje, pa ako uspe da proda uspe, ako ne uspe da proda ne uspe, naravno da mu je cilj da proda, a na osnovu toga opet plati porez, pa plati i porez na imovinu, pa plati novi porez na dobit, pa na sve.
Znači, toliko je to jasno nego namerno se ovde postavljaju pitanja koja nemaju nikakve veze sa ovim predlogom zakona, nego pokušava da se zaustavi nešto što je zaista modernizacija Srbije, što je nešto novo, što treba da doprinese novom imidžu i Beograda, koji se sada nalazi na turističkim mapama Evrope, a nije se nalazio do pre neku godinu, koji ima rast i posetu ako već i to govorimo, rast posete iz inostranstva iz godine u godinu sve više i više i Srbija, što je doprinos, što doprinosi i zahvaljujući turizmu, doprinosi popravljanju stanja Srbije i sve ono što se kod nas dešava, pa i samom imidžu Srbije.
Nije ni čudo što SNS po poslednjim istraživanjima ima 50,6 rejting, dok najveća opoziciona stranka ima 7% rejting, što je 71% građana Srbije nezadovoljno radom opozicije.
Kako da bude zadovoljno kada su amandmani – briše se, a obrazlaganja amandmana na nešto potpuno besmisleno što se uopšte ne odnosi na zakon i što 56% građana Srbije podržava premijera, gospodina Aleksandra Vučića. Samo neka nastave tako, nemojte kolege da se nervirate. Biće ovde još veća razlika u broju poslanika posle narednih izbora nego što je sad. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi predsedavajući, ja se sa vama slažem, ali moramo da vodimo računa o tome šta predlagači amandmana govore kada obrazlažu amandman.
Znate već dugo pričamo o ovom amandmanu, bilo je toga reči u načelnoj raspravi, niko nije odgovorio na to, ali evo i sada u obrazlaganju amandmana bilo od jednog predlagača rečeno, kako u stvari mi ceo ovaj posao radimo da bismo namestili da prijatelj, tamo neki šeik, princ, predsednika Vlade dobije posao u Beogradu, što je potpuno besmisleno. Znači, ovde se radi o Zakonu o eksproprijaciji i ponovo o tome govori.
Ali, hvala Bogu da Srbija ima predsednika Vlade kome su ugledni biznismeni u svetu, državnici, prinčevi, šeici, kraljevi prijatelji, kome nije prijatelj neko ko vodi narko klan, kao što je bio Darko Šarić, koji je između 2008. i 2012. godine, investirao u Srbiju parama od prodaje droge tako što je kupio 10% obradive površine na teritoriji Vojvodine. Kupio „Mitros-Srem“, dobijao garancije Metalsbanke i kredite koja je posle toga pretvorena u „Razvojnu banku Vojvodine“.
Znači, da li je bolje da imamo za investitore narko klan Darka Šarića, ili je bolje da imamo ozbiljne investitore u svetu? Rečeno je, zamislite, nisu mu prošle investicije, nije uradio investicije u Siriji u Iraku, taj isti investitor. Ozbiljno? A ko da da pravnu sigurnost tom investitoru ISIL- Islamska Država, da tamo investira? O čemu vi ovde govorite dva dana?
Znači, ozbiljan investitor je potreban Srbiji na svakom kvadratnom metru, u svakom gradu. Dolazim iz Smedereva, u kome kao što treba da pravimo „Beograd na vodi“, tako treba da pravimo i Smederevo na Dunavu. Jer ko je bio, a žao mi je što nisam imao prilike da to kažem u načelnoj raspravi, da vidi, da i tamo pruga između Smedereva i Dunava, da je i tamo železnička stanica između Smedereva i Tvrđave, da se nalazi stara luka sa jednom raspalom dizalicom i niko je nije sklonio. Koliko god da pokušavamo ne uspevamo zbog nekih koji su od 2008. do 2012. godine, sve to kočili. Umesto sve to da sklonimo, uredimo, kao i Savski amfiteatar, da otvorimo najveću tvrđavu ravničarsku u Evropi za posetioce da napravimo pristanište za turističke brodove i tako dalje i da i taj grad ima koristi. Ovo je dobar primer i za druge gradove. Naveo sam vam primer, imamo Savski amfiteatar, „Beograd na vodi“, posle toga možemo da radimo i druge gradove na Dunavu i Savi, a možda i uporedo kada damo dobar primer na ovaj način.
To je razvojan šansa, to je modernizacija Srbije, a ne priča o tome da li ćemo da držimo 177 hektara zemlje pored Save u centru Beograda zarobljeno, pazite, nekim papirom iz 1974. godine. Gospodine, ukinuta je društvena svojina, Ustav, ako niste obavešteni o tome. To nije evropska vrednost, kao što ovde neko ne zna, ne zna da evropske integracije i vizna liberalizacija nemaju veze jedno sa drugim. Rumunija i Bugarska su članice EU pa nisu u šengenu, a onda navodi ko to je završeno, to je bilo na putu ka EU. Ma, ne ništa niste uradili. Bio je SSP, potpisao ga je Boža Đelić i dok nismo dobili status kandidata, dobila je tek sledeća vlast, vi niste ništa uradili. Kao što ništa niste uradili ni u savskom amfiteatru. Zato treba „Beograda na vodi“ i zato treba ovaj zakon da podržimo. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani Srbije koji gledate ovaj prenos, kao što sam i prošli put rekao, i sada ću početi time da neću postavljati, kao uvažene kolege iz opozicije ili, recimo, iz Demokratske stranke i bivše Demokratske stranke, na takav način pitanja da tučem ko Maksim po diviziji, da postavljam mali milion pitanja na nejasan način i da mešam babe i žabe. Čuli smo da se radnici „Železare“ i povećanje plata u „Železari“, koja je realni sektor i nema nikakve veze sa javnim sektorom i sa budžetom, a naročito oni koji se zalažu za ulazak u EU sada znaju da je tako, mešaju i upoređuju sa prosvetnim radnicima ili da se priča o visokim platama u javnim preduzećima, a da se onda govori o plati guvernerke NBS, kao da to ima veze jedno sa drugim.
Ja ću, nažalost, govoriti o nečemu što nam se ovih dana dešava. Zamolio bih goste na galeriji ako može malo tiše. Dakle, govoriću pre svega o onome što se dogodilo i što se dešava ovih dana, a to je ova užasna slika koja se pravi i pre svega zbog kampanje Demokratske stranke oko nesreće koja se dogodila i oko pada helikoptera u okolini Aerodroma „Nikola Tesla“. Naime, nikada se ovakva nesreća nije na takav način politizovala, nikada se nije ovako jadno, bedno, neljudski ponašalo prema nečemu što je zaista bila nesreća.
Podsetiću vas na slučaj iz 2009. godine, avion MiG-29 je pao u Batajnici, 27. avgusta 2009. godine je završena istraga o tom padu aviona i zaključeno je da je pao zbog greške potpukovnika Radeta Ranđelovića, kada je poginuo taj pilot i još jedan vojnik naše vojske.
Tadašnji ministar Šutanovac isključuje mogućnost korišćenja neispravnog aviona. Niko, podsećam, bio sam član Odbora za odbranu i bezbednost, niko, čak ni na Odboru, nije postavio pitanje, nije želeo to da politizuje, nije išao u medije da komentariše taj izveštaj, nije pozivao rodbinu poginulog pilota i vojnika, nije koristio njihovu žalost i nesreću za svoje političke poene, ni na Odboru, ni u Narodnoj skupštini Republike Srbije, ni stranke, niko nije na takav način reagovao.
Kada smo kritikovali tu vladu Cvetković-Tadić, kritikovali smo je samo zbog njene nesposobnosti, naravno, vladu Demokratske stranke, samo zbog korupcije u kojoj je ogrezla, samo zbog kriminala protiv kojeg se nije borila, samo zbog 500.000 ljudi koji je izgubilo posao u njihovom mandatu. Nikada se nismo bavili na ovaj način ljudskom nesrećom.
Moram da kažem i da me žalosti medijska slika i čini mi se da sad po prvi put mogu da se složim, iako sam na odborima za evropske integracije branio medijsku sliku o Srbiji i govorio da nema veze i da idemo u boljem pravcu, nažalost, vidi se sada na ovom slučaju da svi mi koji govorimo da Vlada Republike Srbije ili predsednik Vlade ne vrši pritiske na medije, na ovom slučaju se to vidi.
Sa najmanje 20 novinara sam razgovarao o toj noći. Te noći je ministar Gašić u 15 do 12, prošao pored mene automobilom kod Pojata, ja sam se vraćao sa službenog puta iz Albanije, sa mnom je bila zaposlena u Skupštini gospođa Ivana Blagojević, vozač Srđan, razmenjivali smo poruke ministar i ja tu noć. Mediji su ga napali da je bio u Beogradu u vreme nesreće, iako nije bio. Niko ovo što sam im ja rekao nije objavio, niko, nijedno, iako sam bio svedok, imam i dokaz u telefonu i to je u baznoj stanici lako proverljivo da smo tada razmenjivali poruke, da je čovek iz Kruševca krenuo u ponoć ovamo kada mu je javljeno za nesreću. A za šta može da bude kriv? Zašto je greh? Za nešto što je tražio da se uradi akcija koja je bila humana i koja je bila opravdana misija, potpuno opravdana misija. Ovakvi napadi su nedopustivi. Ovakvo ponašanje u demokratskom društvu je nedopustivo.
Zato ponavljam pitanje na koje nisam dobio odgovor. Razvojna banka Vojvodine, kada će se završiti istraga po pitanju Razvojne banke Vojvodine i kredita koji je Demokratska stranka dobila od Razvojne banke Vojvodine, pod kojim uslovima i da li ga je vratila? Do dana današnjeg nisam dobio odgovor na to pitanje.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, prvo moram, pošto je iskorišćeno u raspravi o ovom amandmanu, da se komentariše nešto što se juče dešavalo, znam da se nije dešavalo u ovoj sali, nego se dešavalo u VBA, u prostorijama, kao član Odbora za kontrolu službi bezbednosti, da kažem da ovo što je ovde izrečeno je apsolutna neistina i netačno. Ne želim da dopustim, kao član tog odbora, da se iznose neistine i da se narušava ugled VBA i Vojske Srbije i da se ova rasprava koristi za spinovanje nečega što je juče rađeno.
Apsolutno je netačno da je VBA i u jednom jedinom slučaju nezakonito postupala i bez odluke suda prisluškivala građane Srbije. To Odbor za kontrolu službi bezbednosti, u nadzoru koji je rađen u prethodna dva dana, nije utvrdio. Nije utvrdio jer je nemoguće bilo da se utvrdi zato što se nije dogodilo.
Član Odbora iz Demokratske stranke Dragan Šutanovac, koji sada ovde nije prisutan, može samo da potvrdi svaku ovu moju reč. Nema šanse da izgovori nešto drugo. Sve što je utvrđeno je da je jedan telegram poslat iz Novog Sada u Beograd verodostojan, a koji je ovde u Skupštini pokazao Ombudsman. Telegram, ne prisluškivanje građana, ne praćenje, ne rad u okviru nekih stranki itd. Telegram. Na osnovu toga je određeno generalnom inspektoru, dat je zadatak da u narednih 15 dana utvrdi zakonitost postupanja u tom slučaju i ništa drugo nije utvrđeno. To lepo piše i u odluci Odbora, da je utvrđena verodostojnost dokumenta, ništa drugo.
Mi moramo da shvatimo, evo sada u ovoj maloj sali, to što donosimo ovaj zakon, u raspravi na Odboru o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, takođe je pohvaljen. Rečeno je tamo od strane poslanika Evropskog parlamenta da smo mi jedni od onih koji najbrže reaguju i najbolje i ovaj predlog zakona je pohvaljen.
Moramo da shvatimo i još jednu stvar. Naravno da ćemo da branimo ljudska prava, da pravimo građansku državu, ali islamska država je ogromna opasnost za čovečanstvo i za nas, mnogo smo im blizu. Prekjuče se nešto desilo u Tunisu. Ne znači da prekosutra ne može kod nas. Neki to ovde neozbiljno shvataju. Mi moramo da se od toga zaštitimo. Moramo da sarađujemo u svetu sa svima koji se bore protiv tog zla, između ostalog, i ovim zakonom. Vladu treba samo pohvaliti i ministra za tekst ovog zakona, koji je odličan. Pohvaljen je i od onih koji se u to razumeju u inostranstvu i sa kojima sarađujemo. Ta lista o kojoj se priča će uvek biti, u 99% slučajeva, napravljena na osnovu saradnje međunarodne, a ne unutrašnjeg nekog rada. Pričam o prikupljanju podataka. Nemojmo da pojednostavljujemo i sve da koristimo za politizaciju.
Kad je nešto dobro, dok sam bio opozicija, ako je nešto bilo dobro, mada je retko bilo dobro između 2008. i 2012. godine predloženo, ja sam to uvek podržao. Politizacija, politizacije radi, priča, priče radi, neće nikome doneti dobro samo će zbunjivati naše građane.
Ovo je dobra stvar, treba da je podržimo i još jednom ponavljam molim vas, Vojska Srbije i VBA su jedne od najvažnijih institucija u državi Srbiji, imaju podršku građana Srbije. Nikada VBA nikada nije bio osumnjičen za nešto što je radio i što smo mi utvrdili kroz nadzor, nije ni radio nezakoniti i nemojte da ovde neko to izgovara. Pročitajte dobro onu odluku i opozicija je imala tamo svoje predstavnike, svoje članove odbora koji su konstruktivno radili sa svima nama zajedno i gospodin Bogdanović i gospodin Šutanovac i znaju da je ovo što sam ja rekao istina. Sve je drugo je neistina i molim da se ovde ne izgovara još jednom. Hvala vam.