Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dušan Milisavljević

Dušan Milisavljević

Demokratska stranka

Govori

Kako, spominjan sam oko kliničkih centara, od strane gospodina Mijatovića, oko mreže kliničkih centara, oko bolnice...
Što se tiče mojih zalaganja za zapošljavanje mladih lekara, svakako da se nisam zalagao da oni samo budu u ovim velikim gradovima. Bitno je da se Srbija razvija podjednako i bitno je da ta deca nađu posao. To je najvažnije.
Koliko znam, moji studenti medicine ne biraju posao i svakako da bi voleli da rade u Nišu ili Beogradu, uopšte niko od te dece ko je na birou, nije rekao – ja neću da idem u Crnu Travu, Surdulicu, u Bosilegrad, nema radnih mesta i to je problem.
Da ima potreba, oni bi išli, na jugu Srbije, provereno, ta deca ne bi sedela kući bez veze i ubijala svoje vreme, već je potrebno da im država omogući da oni nađu novo radno mesto i to je potrebno.
Nije pitanje da oni hoće samo u ove velike centre, već je pitanje da i u malim centrima, sredinama, nema dovoljno mesta za nova radna mesta i za mlade lekare. Hvala.
Replika.
Ovo što ste rekli da mladi lekari kada dođu u Beograd, završe specijalizaciju i onda ne žele da se vrate. Znači, svakako da je želja mladih da budu u centru Srbije, da budu u Beogradu, Nišu i Novom Sadu, ali ako imaju specijalizaciju, znači, želim da branim te lekare, ako imaju plaćenu specijalizaciju iz svog zdravstvenog centra, da li iz Bora, Zaječara, Negotina, Kladova ili bilo kog nekog manjeg mesta, oni su u obavezi, s obzirom da im ta zdravstvena ustanova plaća specijalizaciju, oni su u obavezi da se vrate u matičnu zdravstvenu ustanovu.
Jedino mogu da ih svog džepa plate tih četiri godine specijalizacije ili šest godina specijalizacije, koliko im je platila zdravstvena ustanova i tek tada su oni slobodni da zasnuju radni odnos sa nekom drugom ustanovom. Tako da to nije tačno. Jeste njihova želja da oni budu u nekom većem centru, ali svakako njih obavezuje Zakon, tj. ugovor o radu koji potpišu sa matičnom ustanovom, koja ih šalje na dalju edukaciju.
Nije mi želja da uđem samo u polemiku, samo istine radi da ti mladi lekari svakako žele u zdravstvenim univerzitetskim centrima da edukaciju svoju obave, da svoje znanje nastave da primenjuju, ali ih ugovor o radu obavezuje da oni dođu ponovo u svoju matičnu kuću i to je istina.
Poštovana ministarka, ne znam, vidim celog dana sve amandmane ste prihvatili od strane SNS. Jadni vi, samo ovaj amandman niste prihvatili i problem.
Ono što želim da kažem, što se tiče ovog amandmana, amandman nije tako loš, ali mi je malo zasmetalo, što se tiče amandmana iz SNS, da ste ih prihvatili sve sem ovog jednog. Kad taj jedan niste prihvatili, onda drvlje i kamenje na vas.
Puno dobrih amandmana iz DS i iz DSS niste prihvatili. Samo konstatujem da ili oni žele da vas ukalupe, pa da bukvalno oni vode Ministarstvo zdravlja. Ja vas podržavam, da vi vodite Ministarstvo zdravlja i da ne prihvatate baš svakakve amandmane.
Najviše mi je zasmetalo ono što ste u medijima pričali o javnim nabavkama, centralizaciji, nemogućnosti korupcije i odjednom celokupna ta vaša inicijativa se našla da nije u Ministarstvu zdravlja, nego da se našla u Republičkom fondu zdravstvene zaštite. Sad vas javno pitam – da li je to već napravljen dogovor da će SNS da drži Republički fond zdravstva i onda sada prebacuju odgovornost na taj fond, tj. vama smanjuju manevar kao ministarki zdravlja.
Lično mislim da je mnogo bitno da cela ta priča o korupciji i zdravstvu bude transparentna. Meni je mnogo logičnije da to bude pod kontrolom Ministarstva zdravlja i vas lično, ne zato što ne verujem u kolege iz SNS, već zato što mi je logičnije da to kontroliše Ministarstvo zdravlja. Ali, postaviću jedno pitanje, izražavam sumnju u funkcionalnost ovih javnih nabavki. Razumem da kada se pravi javna nabavka za magnetne rezonance ili za skenere, znam kako će se to kontrolisati, kako će se to pratiti i kako će bolnice to tražiti na vreme, ali vas pitam kako će neko iz nekog Zdravstvenog centra u Vranju ili iz Zdravstvenog centra u Crnoj Travi, da jasno kaže šta mu je potreba za ovu nedelju, za sledeću nedelju, za mesec dana.
Mogu da vam kažem, što se tiče tih javnih nabavki, odmah u startu izražavam sumnju ko god radio te javne nabavke, da li SPS ili SNS, da je nemoguće toliko kontrolisati samo na sistemu kliničkog centra, ne zamerite što ga spominjem, ali to je klasičan primer gde ja radim, gde imate 3.500 zaposlenih. Vi ćete iskontrolisati velike tendere, ali šta je sa onim tzv. malim tenderima za npr. nabavku špriceva, za nabavku nekih lekova, za nabavku nekog potrošnog materijala, za nabavku hrane? Ako imate 3.500 zaposlenih i 2.000 pacijenata, to je 5.500 doručka, ručka i večere, samo na jednom jajetu koje pojede pacijent u toku jutra, ručka i večere, to je 15.000 jaja. Ako se neko u tom tenderu zaračuna jedan dinar, to je 15.000 dinara dnevno.
Izražavam sumnju da će se problem naći u tim kobajagi malim nabavkama, a te male nabavke su velike nabavke. Znaju i bivši direktori kliničkih centara da su najviše pazili kada su kupovali skenere, magnetne rezonance ili lasere. Molim vas, malo pažnje…
(Predsednik: Molim narodne poslanike da saslušamo govornika.)
… da je najviše ugradnje bilo upravo u ovom kao sitnom, malom potrošnom materijalu, da li je to ugalj, da li je to gas, da li je to zavoj, da li je to špric, znači, to što košta nešto malo, ali kada to izračunate na potrebe velikog kliničkog centra, nekog velikog doma zdravlja, kao što je niški dom zdravlja, znači to izađe jak puno. Tako da, izražavam sumnju u funkcionalnost tih javnih nabavki na centralnom nivou, što je oduzeto malim zdravstvenim centrima.
Što se tiče velikih nabavki, to shvatam kako će se kontrolisati i kako će se tražiti, ali za ovo postoje dve sumnje. Jedna je sumnja oko potreba tih ustanova i druga sumnja je kako ćemo kontrolisati, kako ćemo znati da se opet neko nije uračunavao u Republičkom fondu za te nabavke. Hvala.
Poštovani predsedavajući, koleginice i kolege narodni poslanici, ja sam u prepodnevnom delu ovog današnjeg dana pričao o poljoprivrednicima i pričao o nečemu što je isto problem kod nas u ovom Zakonu o zdravstvenom osiguranju, a to je problem da ni studenti nisu adekvatno zaštićeni Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju.
Prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju, potvrđeno je da studenti da do 26 godine starosti, obavezno zdravstveno osiguranje, osiguravaju kao članovi porodica preko roditelja. Ukoliko nemaju roditelje, osiguravaju se sa članom 22. Zakonu po ličnom osnovu, kao studenti, do 26 godine starosti, na teret sredstava budžeta Republike Srbije i iz budžeta Republike Srbije plaćaju se doprinosi za zdravstveno osiguranje.
S obzirom da na sreću većina studenata ima roditelje, onda su oni osigurani na osnovu svojih roditelja. Šta je problem? O ovom problemu želim da pričam u ime studenata koji su me ovlastili, i ponovo ponavljam kao i prošle nedelje, i pacijenti da su me ovlastili da pričam u njihovo ime i pričam u ime studenata Pravnog fakulteta u Nišu.
Šta je problem? Trenutno zakonsko rešenje predviđa da u slučaju da roditelj studenta nema izmirene doprinose za zdravstveno osiguranje ili kojim drugim slučajem, nema zdravstveno osiguranje, student takođe nema pravo na overu zdravstvene knjižice, a samim tim nema pravo ni na korišćenje zdravstvenih usluga.
Namera zakonodavca verovatno jeste da na neki način kazni osobu koja…
(Predsedavajući: Gospodine Milisavljeviću, mislim da…)
Molim vas predsedavajući, ja sam ovlašćeni predstavnik, imam pravo da pričam.
Hvala vam puno na sugestiji.
Insistiraću da se borim za prava studenata, pa ću povodom narednog amandman se javiti i nastaviti problem studenata da vam obrazlažem.
Poštovani predsedavajući, poštovana ministarka, nastaviću ono što sam malopre počeo, a radi se o problemu zdravstvenog osiguranja dece i studenata, s obzirom da je amandman širi i da obrazlaže probleme dece i majki. Skoncentrisaću se na studente i reći ću da sam zamoljen i dobio sam ovlašćenje od studentske asocijacije pravnika da ukažem na probleme sa kojima se studenti sreću u Srbiji.

Šta predviđa sadašnji zakon? Prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju utvrđeno je da studenti do 26 godine starosti imaju obavezno zdravstveno osiguranje. Osiguravaju se kao članovi porodica preko roditelja.
Član 106, govornik može da govori samo o tački dnevnog reda o kojoj se vodi pretres. Želim da pričam o ponuđenom amandmanu gospodina Zelenovića. Vi mi upravo ne dozvoljavate da ispričam moje izlaganje povodom njegovog amandmana. Namerno ili ne, izostavljeni su studenti, iako se deci i studentima priznaje isti status, čak i istim stavom člana 22. reguliše se zdravstveno osiguranje dece i studenata. Želim to, pošto gospodin Zelenović želi da proširi to svojim predlogom amandmana, a vi mi uporno ne dajete, i to mi ne dajete vrlo bezobrazno. Isključujete me i neparlamentarno rukovodite sednicom. Znači, kršite ulogu predsedavajućeg.
Molim vas, dozvolite mi da završim svoje izlaganje, jer je izlaganje u sklopu amandmana.
Pa, prekršili ste pravo da pričam o studentima. Svakako je da tražim da se glasa o vašem predsedavanju, tako je.
Kao stranka bivše vladajuće većine …
(Snežana Stojanović Plavšić, s mesta: Mi smo stranka bivše vladajuće većine.)
Jeste, ali kada to kažu naprednjaci, vi kažete ne …
(Predsedavajući: Molim vas, nemojte se obraćati jedni drugima.)
Mislim da već puno pričamo o ovom amandmanu i da se nadmudrujemo šta je ko sada u pravu, da li su u pravu poslanici iz URS, poslanici iz SNS ili poslanici iz DS. Mislim da problem zdravstvenog osiguranja žena i dece ne sme biti problem nadmudrivanja niti neke politike. Ovo je politika borbe za život. Ne slažem se kada neko kaže da zdravstvo mora da se plati i da ko ne može da plati ne može biti lečen. DS se bori da svakom građaninu Srbije zdravstveno osiguranje, zdravstvena zaštita bude dostupna. U suprotnom, malo smo promašili, vređamo i kršimo Ustav.
Znači, deca i trudnice moraju da budu zaštićeni i tu mora da se nađe načina da se nađe novac za to. Siguran sam da ni jedan lekar, kako god zakon kazao, neće vratiti niti trudnicu, niti dete iz bolnice i da kaže – ne mogu da te pregledam zato što nemaš overenu zdravstvenu knjižicu. Ja sam uvek gledao te ljude, iako nisu imali overenu zdravstvenu knjižicu.
Apelujem da se ne nadmudrujemo ko je sad u pravu. Ovde su problemi dece i žena u ovom amandmanu vrlo korektno obrazloženi i nema potrebe da pričamo da li je to bilo u prošlosti ili sada u ovoj Vladi. Potrebno je da nađemo način da u budućnosti ili u što skorije vreme zaštitimo decu poljoprivrednika, decu malih preduzetnika, žene poljoprivrednika i žene ljudi koji se bave malom privredom.
Poštovani predsedniče drago mi je da ste se vratili. Želim da pričam povodom ponuđenog amandmana od gospodina Zelenovića koji je pričao o problemima dece i porodilja, poljoprivrednika i preduzetnika. Samo bih još u okviru ovog amandmana dodao da su ovde izostavljeni studenti, iako su i oni deca. Deci i studentima se priznaje isti status, čak i istim stavom člana 22. koji reguliše zdravstveno osiguranje dece i studenata.

Zamoljen sam od strane studentske Asocijacije pravnika ukažem na ovaj problem, pošto povodom Zakona o zdravstvenom osiguranju utvrđeno je da se studenti do 26-e godine starosti obavezno zdravstveno osiguravaju kao članovi porodica preko roditelja. Ukoliko nemaju roditelje, osiguravaju se u skladu sa članom 22. Zakona po ličnom osnovu, a kao studenti do 26-e godine starosti na teret sredstava budžeta Republike Srbije.

Šta je problem? Studenti su ukazali da trenutno zakonsko rešenje predviđa da u slučaju da roditelj studenta nema izmirene doprinose za zdravstveno osiguranje ili kojim drugim slučajem nema zdravstveno osiguranje, student takođe nema pravo na overu zdravstvene knjižice, a samim tim nema pravo na korišćenje zdravstvenih usluga.

Namera zakonodavca verovatno, kako kažu studenti, jeste da na neki način kazni osobu koja nema plaćene doprinose za zdravstveno osiguranje i da ga natera da to učini, ali na taj način dovodi i studente kao članove porodica u isti kažnjenički položaj. Nesporno je da je RFZO kao organ nadležan za finansijski aspekt funkcionisanja zdravstvene zaštite u Republici Srbiji, ima interes da obezbedi obavezni doprinos redovno i potpuno izmiruju svoje obaveze prema Fondu. Međutim Fond ne sme se štiti tako što će uskratiti zdravstvene usluge osobama koje nemaju uticaj na ponašanje obveznika, doprinos u ovom slučaju studentima. Sam kao lekar znam koliko je period studiranja stresan za studente, da je to period kada se izlazi iz puberteta i da su to godine kada mogu mnoge bolesti da se razviju, od raznih endokrinoloških do imunoloških i polno prenosivih bolesti.

Ovaj problem javlja se i kod dece, ali je novim Pravilnikom o overi zdravstvenih knjižica omogućeno deci da imaju overene zdravstvene knjižice iako roditelj nema izmerene doprinose za zdravstveno osiguranje. Međutim, namerno ili ne izostavljeni su studenti iako se i deci i studentima priznaje isti status, čak je i istim stavom člana 22. koji reguliše zdravstveno osiguranje dece i studenata.

Ovakav pravni propust ostavlja sigurno veliki broj studenata u Srbiji bez zdravstvenog osiguranja. Znate i sami da je velika ekonomska kriza, poslodavci često nisu u mogućnosti da izmire doprinose. Znate i za slučajeve "Zastave" u Kragujevcu gde radnici više godina nisu imali overene zdravstvene knjižice, a samim tim i studenti iz tih porodica nisu imali pravo na overavanje zdravstvenih knjižica.

Ne postoji prava logika i kako to studenti prava kažu "racio legis" da se studenti dovode u takav položaj u zavisnosti od roditelja iako su pravno i poslovno sposobni. Što se tiče finansijskog aspekta država i Fond ne bi imali dodatne izdatke.

Nadam se da sam u ovom izlaganju uspeo da vam predstavim probleme i nadam se da ćete pomoći u rešavanju ovih problema jer briga o deci je briga i o ovim studentima za koje možemo naći načina da ih zaštitimo i da im pokrijemo zdravstveno osiguranje.

Poštovani predsedniče, zahvaljujem vam se što ste mi dozvolili da izložim problem studenata.
Poštovani predsedniče, poštovana ministarka, isprovociran dobrim i lošim antibioticima, skupljim ili jeftinijim antibioticima, želim da skrenem pažnju na nepravilnosti u sistemu zdravstva  upravo po ovoj temi.
Nema dobrog ili lošeg, nema boljeg ili lošijeg antibiotika, postoji antibiotik na koji bakterija reaguje ili ne reaguje. Mnogi naši lekari su manekeni farmaceutskih kuća. Mnogi naši lekari forsiraju određene antibiotike samo zato što imaju procenat od prodaje tih lekova. To ide dotle da imate farmaceutske kuće koje dele lekarima svoje kvitice koje u privatnim apotekama skupljaju apotekari i nakon toga oni uzimaju maržu na te lekove.
Kao profesor Medicinskog fakulteta ne slažem se da postoji skup lek i jeftin lek, postoji samo dobar ili loš lek. Znači, potrebno je da uvedemo kontrolu na propisivanje lekova, da u tom Centralnom registru, za koji se zalažete da uvedete, da vidite ko od lekara forsira koji lek i videćete zloupotrebu i na tom nivou.
Ono što je veća zloupotreba, kao lekara mene interesuje me to da li će neko uzeti evro po nekom leku, interesuje me da deci se daju jaki antibiotici kada tone treba i da kada deca dođu u neku ozbiljnu situaciju da im je život ugrožen, neki antibiotik koji je potreban u tom momentu neće reagovati zato što su ga izbombardovali od rođenja lekari samo da bi forsirali određeni lek, tako da je ovo poruka Ministarstvu zdravlja da povede računa šta lekari propisuju u domovima zdravlja, u kliničkim centrima, u gradskim bolnicama, jer sam svedok na mnogim klinikama gde su u vezi sa farmaceutskim kućama gde imaju proviziju samo radi propisivanja određenih lekova. Hvala vam puno.
S obzirom da smo pri kraju rasprave, želim u ime DS da iznesem stav da je današnja i prošlo nedeljna diskusija povodom izmena Zakona o zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti, jasno ukazala i to smo više puta ponavljali u raspravi, da su postojeći zakoni jako zastareli i da više ne održavaju aktuelnu zdravstvenu situaciju u Srbiji.
Potrebno je, ne ove zakone samo šminkati, to su krovni zakoni, to su stubovi zdravstva, zdravstvenog sistema, Zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju i potrebno je da ove zakone vrlo ozbiljno razmotrimo, da napravimo nove zakone, jer ovaj zakon, i jedan i drugi jako stari. Hoću da kažem i da su konzervativni i da apsolutno ne uvažavaju aktuelnu situaciju u sistemu zdravstva. Privatno zdravstvo nam je skroz marginalizovano, nije u jednakom statusu kao i državno zdravstvo. Sistem vojnih bolnica mora biti uključen u ovaj sistem zdravstva i mora se mnogo više voditi računa o pravima pacijenta, pravima lekara i medicinskih sestara.
Samo istine radi, dug koji je napravljen od 13,5 milijardi su napravili direktori zdravstvenih ustanova, ne samo sekundarnog, nego i tercijarnog nivoa. Nemojte da zavaravamo narodne poslanike i građane Srbije ko je napravio dug. U ime DS, upravo već nedeljama tražim da se jasno kažu imena tih direktora koji su napravili taj dug. Reći ću vam da su u Nišu bivši direktori Kliničkog centra i domova zdravlja i nekih drugih zdravstvenih ustanova pred izbore naprimali kadrove, tj. nemedicinsko osoblje, kako bi glasali za određenu stranku samo kako bi prešla cenzus. Zato što znam šta pričam, tražim odgovornost za te ljude, jer su bahatim rukovođenjem zadužili građane Srbije.
Znači, nije tačno da je gospodin Vuksanović, znači ne želimo nikoga da branimo bez pokrića, nije gospodin Vuksanović taj koji je pravio dugove, nije on rukovodio tim kliničkim centrima, nego su rukovodili kadrovi koji su postavljeni iz Ministarstva zdravlja. Još jednu aferu ponovo vratiti na površinu, aferu vakcina. Da li je samo gospođa Vukajlović zaslužila da sedi u tom zatvoru? Gospodine Vučiću, ispitajte i ovu aferu do kraja. Hvala.
Lično mislim da je jedino engleska kraljica duže na vlasti nego što je URS na vlasti u Ministarstvu zdravlja i nemojte molim vas da vređate dostojanstvo i narodnih poslanika i građana Srbije, da kažete da je neko drugi kriv u sistemu zdravstva, nego vi.
Engleska kraljica je jedino duže na vlasti nego što ste vi u Ministarstvu zdravlja, a mogu reći čak od 2000. godine ste u svim vladama i nemojte da prebacujete odgovornost na nekog drugog. Preuzmite odgovornost, a mi se zalažemo da svako preuzme odgovornost, čak i direktori iz DS, ako je neko napravio neki prekršaj, ali najveći procenat vaših direktora pokušavate sada da zaštitite, a ja pozivam ponovo gospodina Vučića da ne sprovodi selektivnu pravdu, nego da proveri i da jasno kaže imena tih ljudi koji su napravili dugove.