Šesta sednica Drugog redovnog zasedanja, 16.12.2013.

8. dan rada

OBRAĆANJA

...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Konstantin Arsenović

Partija ujedinjenih penzionera Srbije - PUPS | Predsedava
Zaključujem jedinstveni pretres o Predlogu rezolucije.
Narodna skupština će u Danu za glasanje odlučivati o Predlogu rezolucije u načelu, pojedinostima i u celini.
Nastavljamo sa radom.
Saglasno odluci Narodne skupštine da se obavi zajednički jedinstveni pretres o tač. 16. i 17. dnevnog reda, a pre otvaranja zajedničkog jedinstvenog pretresa, podsećam vas da, prema članu 192, a shodno članu 97. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave za poslaničke grupe iznosi pet časova, kao i da se ovo vreme raspoređuje na poslaničke grupe srazmerno broju narodnih poslanika članova poslaničke grupe. Vreme imate u prilogu.
Molim poslaničke grupe, ukoliko to već nisu učinile, da odmah podnesu prijave za reč sa redosledom narodnih poslanika.
Saglasno članu 192. stav 3, a shodno članu 157. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram zajednički jedinstveni pretres o: Predlogu autentičnog tumačenja odredbe člana 2. alineja 2) Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije i Odlučivanju o predlogu za donošenje autentičnog tumačenja odredbe člana 7. stav 1. Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije.
Da li želi reč narodni poslanik Zoran Babić, predlagač? (Ne)
Da li želi reč Vladimir Cvijan, izvestilac Odbora? (Ne)
Da li predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa žele reč?
Reč ima narodni poslanik Mirko Čikiriz.
...
Srpski pokret obnove

Mirko Čikiriz

SPO-DHSS
Srpski pokret obnove i Demohrišćanska stranka Srbije spadaju u grupaciju strana koje su od početka obnove višestranačkog sistema u Srbiji, a posebno posle 2000. godine i posle velikih zloupotreba u procesu privatizacije i nastavka onog tradicionalnog umrežavanja kriminalnih grupa i kriminalizacije društva smatrali da je društveno stanje u tom delu apsolutno nepodnošljivo.
Gospodin Vladan Batić, osnivač DHSS je kao ministar pravde predlagao i osnivanje specijalnog suda za borbu protiv korupcije uz postojanje Suda za borbu protiv organizovanog kriminala kao specijalnog suda koji uz Specijalni sud za tužilaštvo za ratne zločine spada u kategoriju najbolje ocenjenih sudova u našoj zemlji.
Rad Agencije za borbu protiv korupcije kao jednog od veoma bitnih tela koje u sadejstvu sa pravosuđem, sa građanima, sa MUP-om, tužilaštvom i svim ostalim državnim institucijama igra jako važnu ulogu u borbi protiv korupcije. Ali, neka istraživanja javnog mnjenja pokazuju da, recimo, 20% naših građana nema ništa protiv davanja i primanja mita i da borbu protiv korupcije ne smatraju prioritetom ovog društva što je u svakom slučaju uslovljeno pre svega ekonomskim stanjem i ekonomskim problemima koji opterećuju naše građane.
Autentično tumačenje člana 2. alineja 2 tačke 7. stav 1. Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije po mišljenju naše poslaničke grupe onako kako je zakon precizirao mislili smo da uopšte nije potrebno. Međutim, praksa je pokazala da Agencija za borbu protiv korupcije nažalost često proširuje zakon i tumači ga na način koji je po nama nedopustiv i koji više liči na zloupotrebu ovlašćenja nego na vršenje ovlašćenja. Upravo je takva praksa Agencije za borbu protiv korupcije inicirala i podnošenje jede ovakve inicijative za autentično tumačenje ovog člana 2.
Naime, kako glasi član 2 – funkcioner je svako izabrano, postavljeno ili imenovano lice organe Republike Srbije, autonomne pokrajine, jedinice lokalne samouprave i organa javnog preduzeća i privrednih društava, ustanova i drugih organizacija čiji je osnivač, odnosno član Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave ili drugo lice koje bira Narodna skupština. Ovaj član je pravnički vrlo jasan, nedvosmislen i ne ostavlja prostor ni za kakvu dilemu. Tako je naizgled na prvi pogled.
Međutim, očigledno je da ona ovlašćenja, koja smo mi kao Narodna skupština dali Agenciji za borbu protiv korupcije, u smislu da donosi pravna mišljenja radi sprovođenja zakona, idu u nekom drugom smeru. Tako, recimo, pravno mišljenje od 17. februara 2010. godine, koje je doneo Odbor Agencije za borbu protiv korupcije, po mišljenju naše poslaničke grupe, ide tako široko da bukvalno menja zakon i menja odredbe ovog citiranog člana.
Autentično tumačenje, koje bi Narodna skupština trebala da usvoji, kaže da ovu odredbu treba razumeti tako da se ne odnosi i ne primenjuje na izabrana, postavljena ili imenovana lica u organima privrednih društava, čiji je osnivač javno preduzeće, jer pomenuta odredba ne navodi da je funkcioner svako izabrano, postavljeno ili imenovano lice u organe privrednih društava, čiji je osnivač javno preduzeće. Opet, vrlo jasan predlog za tumačenje. Zbog čega? Ako se priča o osnivačima, i ako se kao osnivači pominju samo Republika Srbija, autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave, postavlja se pitanje - kako Agencija za borbu protiv korupcije može među osnivače, odnosno smatrati funkcionerom svako izabrano lice čiji je osnivač javno preduzeće?
Da li je moguće da Agencija za borbu protiv korupcije ne pravi razliku između Republike Srbije, Autonomne pokrajine, jedinice lokalnih samouprava i javnih preduzeća. To se uči na prvoj godini pravnog fakulteta.
Imam čak i odluke Agencije u kojima Agencija kaže, otprilike, da nije povređen zakon, ali je povređeno mišljenje Agencije, po kome Agencija nalazi da je akcionarsko društvo, u stvari, društveno preduzeće. Mnogi izabrani funkcioneri dolaze pod udar Agencije za borbu protiv korupcije, zbog toga što jednostavno postoje lica koja vrše tako odgovoran posao, a koji ne znaju ono što zna student prve godine pravnog fakulteta.
Da li je moguće da Narodna skupština treba da se izjašnjava o tome da Agencija za borbu protiv korupcije treba da pravi razliku između Republike Srbije, Autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave, kao osnivača ili članova privrednih društava i javnog preduzeća? Nažalost, praksa je pokazala da je to potrebno.
Sada, zbog čega je sporan pravni stav Agencije za borbu protiv korupcije od 17. februara 2010. godine, a na kojem pravnom stavu Agencija zasniva mnoge svoje odluke? Dubokog sam pravničkog uverenja da ovaj pravni stav, od 17. februara 2010. godine, menja zakon i da Agencija za borbu protiv korupcije prisvaja nadležnosti Narodne skupštine i umesto da razradi ove dve odredbe, šta znači osnivač i šta znači član. Član znači da Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave imaju akcije u akcionarskom društvu ili deonice u deoničarskom društvu, tu je početak ili kraj, ili da su osnivači privrednih društava ili da imaju deo osnivačkog kapitala u nekom privrednom društvu. Zašto je onda Agencija u praksi nalazila za potrebu da, ako se javno preduzeće pojavljuje kao osnivač nekog drugog javnog preduzeća, lica imenovana u te organe smatra funkcionerima i da nedopustivo široko tumači jednu ovakvu odredbu?
Šta kaže sporno pravno mišljenje od 17. februara 2010. godine? Kaže da se u smislu člana 2, alineja 2. Zakona, funkcioner svaki izabrani, postavljeni ili imenovani predstavnik Republike Srbije, Autonomne pokrajine, jedinice lokalne samouprave ili javnog preduzeća, što ne postoji u zakonu, u organe, druge organizacije koje se, između ostalog, smatraju, pod jedan, društveno preduzeće koje nije privatizovano. Ovde Agencija opet odstupa od člana zakona. Društveno preduzeće je, svi znamo, udruženje rada i kapitala i moglo je da ga osnuje neko udruženje penzionera, stanara, lovaca, bilo ko.
Da li to znači da je osnivač takvog društvenog preduzeća, koje nije privatizovano i gde je država intervenisala zbog toga što nisu ispoštovani rokovi za ulazak u proces privatizacije društveno preduzeće, država, lokalna samouprava ili autonomna pokrajina? Apsolutno ne. Kakve veze ima neko udruženje penzionera, koje je udružilo svoj rad i kapital, sredstva i osnovalo pre 35, 40, 50 godina neko društveno preduzeće, da bi Agencija za privatizaciju smatrala da je funkcioner neko ko je u organima tog preduzeća.
Pravni subjekt u vezi sa čijom privatizacijom je ugovor od strane Agencije za privatizaciju raskinut. Pravni subjekt, znamo ko sve može biti osnivač nekog pravnog subjekta. Zakon uopšte ne kaže, ni u jednoj svojoj odredbi, da su funkcioneri imenovana lica u ove organe, bilo kog privrednog društva, u vezi sa čijom privatizacijom je ugovor o privatizaciji raskinut.
Opet Agencija za borbu protiv korupcije, najšire moguće, po ugledu na neke pravne sisteme iz nekih velikih zemalja, savremenih pravnih sistema, u kojima sudije često kažu – samo mi dajte čoveka, ja ću lako naći član. Postojalo je jedno inkvizitorsko načelo „dajte mi samo izjavu, nečiju, jednu rečenicu, a mi ćemo ga već osuditi“.
Otprilike je takva logika Agencije za borbu protiv korupcije, čiji rad još jednom u potpunosti podržavamo, ali kakav rad? Rad strogo u okviru zakona. Ako se zakon jednog dana izmeni u ovom smislu, za šta verovatno ima pravničke logike i društvene potrebe, onda ga tako treba primenjivati. Ali, dok ovako glasi, kako glasi, onda ne sme biti nikakve zloupotrebe.
Zatim, u pravnom mišljenju od 17. februara 2010. godine se kaže – da se funkcionerom smatra i svako izabran i postavljen, imenovan predstavnik Republike Srbije i autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave u privredno društvo ili banku čiji je osnivač akcionar ili član Republika Srbija ili autonomna pokrajina, jedinica lokalne samouprave ili javno preduzeće. Opet javno preduzeće, odstupa od člana 2. Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije.
Po članu 99. tačka 7. Ustava Republike Srbije donošenje izmena zakona je u isključivoj i jedinoj nadležnosti Narodne skupštine Republike Srbije. U hijerarhiji pravnih akata po članu 195. Ustava, svi opšti akti organizacija kojima se poveravaju javna ovlašćenja, kao što su akti Agencije za borbu protiv korupcije, moraju biti saglasni zakonu, pa tako i pravnom mišljenju agencije koje mora biti u saglasnosti sa zakonom, a vidimo da očigledno ni pravni akti Agencije, koji mogu samo služiti za sprovođenje zakona… Ovo pravno mišljenje je moglo samo rastumačiti ova dva uslova: šta znači osnivač i šta znači član, a nikako proširivati nedopušteno ovu odredbu na ono što zakon ne kaže.
Postoji jedno staro rimsko pravilo ignorancia iuris nocet – nepoznavanje zakona škodi. Ali, to se pre svega odnosilo na građane i neuke stranke koje nisu imale stručnu pomoć i uvek bi bile u pravnom zaostatku i hendikepu zato što ne poznaju i ne poštuju zakon. To ne sme nikada da se desi onome ko vrši javna ovlašćenja na osnovu zakona i primenjuje zakon.
Zbog toga naša poslanička grupa smatra da je ne samo ovo autentično tumačenje, ja sam nekako i bio predubeđenja, s obzirom na veliki broj predstavki, s obzirom na veliki broj odstupanja u primeni Agencije za borbu protiv korupcije, odstupanja od zakonskih ovlašćenja da će doći dan kada će Narodna skupština svojim autentičnim tumačenjem izjasniti o svemu ovome.
Ono što je takođe bitno, u sferi borbe protiv korupcije i kriminala, to je da uz jako važnu ulogu Agencije za borbu protiv korupcije, samo 35% građana smatra da treba mito prijaviti policiji.
Veliki broj građana, većina, smatra da je to toliko opšta društvena pojava da je apsolutno besmisleno prijavljivati bilo kom državnom organu i to je onda još jedan pokazatelj u slabost naših institucija, nepoverljivost građana ka našim institucijama, a ako i sama Agencija za borbu protiv korupcije koja je eto tako jedna od prvih institucija o tome ešalonu, borbe protiv korupcije sama ne primenjuje zakon na valjan način, onda se samim tim i ovu instituciju u začetku veoma bitnu instituciju razmenio na demokratskim zemljama gubi poverenje upravo sa ovakvim odlukama agencije.
Od prijavljenih koruptivnih krivičnih dela najviše je zloupotreba službenog položaja, negde oko 62%. Zatim dosta ima prijava kršenja zakona od strane sudije, javnog tužioca i njihovih zamenika negde oko 16%, 11%, pronevera, 2,5% krivičnih dela davanja i primanja mita, a samo 1,5% ide na osnovu prijave građana. Javna tužilaštva odbacuju u proseku oko 49% prijava. Svega 10% prijava građana završi se optužnicom. Pred sudom je oko 61% oslobađajućih presuda, samo u tri slučaja su osuđeni sudije i tužioci i u pravosuđu se primećuje velika disproporcija u primeni zakona kod jednih te istih krivičnih dela što opet je jedan od pokazatelja stanja u našem pravosudnom sistemu.
Antikorupcijska strategija, mnogi smatraju da ima dosta nedostataka i da postoji veća potreba za njenom transparentnošću. Ono što je podnosilac inicijative za autentično tumačenje odredbe člana 2. alineja 2. tačka 7. stav 1. Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije, još jednom da napomenem, uzrokovala aktuelna praksa u primeni zakona od strane Agencije za borbu protiv korupcije. Sve ovo što sam rekao ne sme nikako biti shvaćeno kao neki napad na jedno važno nezavisno regulatorno telo, jedno od najvažnijeg tela u antikorupcijskoj borbi, ali uvek smo smatrali kao politička stranka da na tom evropskom putu Srbije, a do skoro smo vodili raspravu o rezoluciji Narodne skupštine Srbije, vezano za skorije otpočinjanje pregovora o pristupanju Srbije EU, da mi na tom evropskom putu se u svemu moramo u potpunosti evropski ponašati.
Zbog toga naša poslanička grupa traži da se Agencija za borbu protiv korupcije u svom delovanju isključivo pridržava Ustava i zakona, da pravna mišljenja koja su hijerarhiji pravnih akta na najnižem nivou i služe samo za otklanjanje eventualnih nedoumica, ne smeju nikako biti zloupotrebljena, korišćena za izmenu zakona, za njihovo devijantno tumačenje i za marketinšku borbu Agencija za borbu protiv korupcije, da su eto oni ulovili bukvalno svakoga. Zbog toga sigurno i zbog drugih razloga koje inicijativa koji je imao podnosilac ovog predloga za autentično tumačenje ovog člana, mi smatramo da je zaista praksa pokazala da je neophodno doneti jedno autentično tumačenje.
Sa druge strane, postavlja se još jedno pitanje, budući da smo mi, ako se ne varam, 2008. godine doneli zakon Agenciji za borbu protiv korupcije, odnosno zakon o sprečavanju sukoba interesa pri vršenju javne funkcije, onda 2010. zakon o Agenciji za borbu protiv korupcije, da li je taj zakon u praksi pokazao svoje manjkavosti? Apsolutno da jeste i mislimo da sam tekst zakona i praksa je pokazala da je mnogo bolji mogao da bude, da je što se tiče i funkcionera taj krug funkcionera trebao da bude širi, ali budući da to zakon ne predviđa onda to istovremeno vezuje ruke agenciji da po osećanju njihove pravičnosti i pravde, kažem, proširuju zakon i tumače ga onako kako zakon ne piše.
Braneći slovo zakona mi branimo i zakonitost u primeni zakona. Kada je ovde bila pre neki mesec, podnoseći godišnji izveštaj o Agenciji za borbu protiv korupcije, direktorka Agencije, ja sam u ime naše poslaničke grupe bio mišljenja upravo da je Zakon o Agenciji za borbu protiv korupcije potrebno izmeniti, da je on u praksi pokazao svoje nedoumice, ali očigledno je da i Agenciji za borbu protiv korupcije nedostaju pravnici koji će dobro i pravilno primenjivati zakon, a koji ga neće primenjivati na taj način devijantno i pogrešno da će Narodna skupština morati da interveniše sa svojim autentičnim tumačenjem.
Vrlo retko se u praksi dešava da Narodna skupština donosi autentično tumačenje na odredbe nekog člana koji je sama donela, ali eto život nametne i takvu potrebu i zbog toga će naša poslanička grupa u Danu za glasanje, zbog svih razloga koje sam izneo, glasati za usvajanje ovakvog autentičnog tumačenja. Hvala.