Druga sednica Drugog redovnog zasedanja, 18.10.2016.

5. dan rada

OBRAĆANJA

Marko Milenković

Dame i gospodo narodni poslanici, Zakon o visokom obrazovanju od svog donošenja 2005. godine pretrpeo je niz izmena i dopuna, kao i autentičnih tumačenja 2007, 2008. i 2010. godine, zatim kreće dinamizacija tih izmena i tumačenja 2012, 2013, 2014, 2015. i, sada petu godinu zaredom, 2016. godine.
Vi ste gospodo naprednjaci obećali po dolasku na vlast da ćete ispraviti sve ono loše što su uradile dosmanlije, a vi ste samo nastavili istim putem. Javna tajna je u akademskim krugovima, ali i društvenoj zajednici, da se studiranje po bolonjskom sistemu, najavljivano kao veličanstvena reforma obrazovnog sistema, bez obzira na toliko hvaljene njegove kvalitete, mislim u prvom redu na mobilnost polaganja ispita sa jednog fakulteta na drugi, na tranzit sa domaćih na inostrane fakultete, što nije zaživelo u praksi, generalno je urušilo visokoškolski sistem.
Pored danas aktuelnog otimanja Kosova, kao još jedan vid ultimatuma, 2005. godine zapad nam je nametnuo Bolonju, jer im nije bio cilj da stvaramo genijalce, već da zaglupljujemo naciju. Međutim, u tome nisu uspeli. Iako ga je potpisalo 46 država, primena bolonjskog sistema u ovih desetak godina potvrdilo je svu njegovu neopravdanost i besmislenost, jer ako je toliko dobar, zbog čega ga nisu inplementirali Oksford i Kembridž.
Stara latinska izreka glasi – kvijeta non movera, odnosno ono što miruje ne treba dirati, a odnosi se kao opomena vladama i vladarima da ne preteruju sa donošenjem reformi po leđima naroda.
Nije sporno to što se donose reforme. Međutim, nigde nema pozitivnih efekata tih reformi, posebno u tako bitnim resorima, kao što su obrazovanje, kao bazična osnova društva ili poljoprivreda, kao naša osnovna razvojna šansa.
Jedan od najbitnijih problema koje je već sada trebalo rešiti u ovim izmenama i dopunama svakako se odnosi na sticanje stručnih naziva, definisanih u članu 95. i njegovu koliziju sa članom 8. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja koji se tiče zapošljavanja u vaspitno-obrazovnim ustanovama.
Naime, studenti koji završe osnovne studije sa 240 bodova, stiču naziv diplomirani, a studenti koji završe master studije stiču naziv master i sada nastaje problem, jer prilikom zapošljavanja u prosvetnim ustanovama mogu da rade samo lica sa master diplomama, ili oni koji su završili po starom, dok praktično diploma sa osnovnih studija ne vredi ništa. Nju direktori škola i drugih ustanova ne prepoznaju prilikom raspisivanja konkursa, već studenti koji završe osnovne studije moraju da idu na master, ako žele da bar imaju teorijske šanse za zaposlenje.
Na ovaj način stiče se utisak da je samo bitno uzimanje novca od studenata i njihovih roditelja za master, jer studenti se osećaju oštećeno i materijalno i moralno. Mnogi fakulteti su zbog toga prešli na integrisani sistem školovanja, gde su sabrali osnovne studije i master, ali pitanje je da li je i to pravo rešenje.
Takođe, na polju umetnosti srećemo sledeći problem, zvanja diplomirani teoretičar umetnosti i master teoretičar umetnosti nisu u skladu sa konkursima koje raspisuju direktori škola za diplomirane muzičke pedagoge, te studenti ne mogu da se zaposle u školama zbog zvanja koja im pišu u diplomama.
Dalje, kada su u pitanju uslovi za izbor uz zvanje nastavnika u članu 64. postojećeg zakona u jednom stavu se propisuje da uz zvanje docenta iz polja umetnosti može biti izabrano lice koje ima stručni naziv doktor umetnosti, a zatim se u narednim stavovima predviđa da i za docenta, vanrednog i redovnog profesora može biti izabrano lice koje ima završene osnovne studije i umetnička dela koja se dalje kategorizuju. Na ovaj način se otvaraju široke mogućnosti i prostor za razne manipulacije, jer se ostavlja većinama na fakultetima i univerzitetima da tumače ove stavove zakona onako kako im odgovara, ili naravno dnevno odgovara ili možda prema ličnim simpatijama i afinitetima.
Ja bih lično voleo da predložene izmene i dopune ovog Zakona budu bar mali korak napred u oblastima i pitanjima koja smo otvorili u današnjoj diskusiji, ali nažalost predstavljaju samo način da preživite bez protesta i bez štrajkova, početak nove školske godine i opet posle toga ostaju nerešena, nesređena pitanja prosvete, a to je stanje koje može odgovarati samo našim neprijateljima. Ovim izmenama ne rešavate suštinske probleme i ne uvodite red u oblast visokog obrazovanja, recimo da se pozabavite procesom akreditacije koji je pokazao izvesne mane i u svakom slučaju trebao da bude mnogo transparentniji i donese viši kvalitet visokom obrazovanju.
Niste se pozabavili ni akademskim skandalima koji su potresli Srbiju u poslednje dve godine ministrovanja vašeg prethodnika Srđana Verbića, kada se on uglavnom branio ćutanjem ili nemušto odgovarao na postavljena pitanja. Šta je sa uvođenjem softvera za otkrivanje plagijata? On bi rešio mnoga, naravno ne sva, ali do danas nerazrešena pitanja.
Šta je sa finansijskim statusom visokog obrazovanja? Visoko školske ustanove nemaju dovoljno sredstava za naučni rad, za inovacije, za istraživačke delatnosti, za bavljenje naučno obrazovnim aktivnostima u širem smislu, te se dešavaju slučajevi da ukoliko Ministarstvo dodatnim sredstvima ne podrži održavanje nekog naučnog skupa, taj se skup iz finansijskih razloga neće održati. Od onoga što dobiju od države, fakulteti ne mogu da podmire ni polovinu svojih potreba i zbog toga pribegavaju povećanju cena školarina.
Smanjene su plate profesorima i znate šta je bila generalna ocena tog akademskog sloja? Pa, i neka su bar većine one, bar iako su smanjene, neka se samo vide neki pozitivni pomaci, neki pozitivni efekti tog oduzimanja od onih koji treba da stvaraju nacionalnu naučnu i kulturnu elitu. Međutim, sada posle dve godine od tog takozvanog solidarnog poreza, nijedna populacija stanovništva u Srbiji ne živi bolje.
Prvi vaš korak, bi trebalo biti pomeranje prosvete iz socijalne oblasti, u razvojnu oblast i da se ne gleda da je to praktično trošenje novca, već je to jedno od najboljih i najprofitabilnijih ulaganja na duže staze. Zato gospodine ministre, za početak treba da lobirate kod vašeg kolege ministra finansija, zatim i kod predsednika Vlade, da se u budžetu za 2017. godinu za prosvetu izdvoji, ne mora 6% kao što je to u zemljama EU kojoj toliko težite, u Srbiji je 3%, bar nek ide na 3,5% ako ne može više pa će narednih godina u kontinuitetu taj iznos da se povećava.
Ustavni osnov za donošenje zakona svakako postoji, a ovde u objašnjenju pišete da se donosi zakon u cilju poboljšanja efikasnosti sistema visokog obrazovanja. Ukoliko su ovo mere za poboljšanje efikasnosti sistema visokog obrazovanja, a po jutru se dan poznaje, plašim se da od te efikasnosti neće biti ništa.
Prosvetari bi voleli da budete dobar ministar i vi svakako imate bitne preduslove da to budete, posle vašeg prethodnika Srđana Verbića nije teško da budete dobar ministar.
Ako je u pitanju plagijat, Verbić će opravdanje naći u zakonima u kojima nije jasno navedeno u kojim slučajevima se nešto smatra plagijatom, a i deca će iz prvog razreda osnovne škole, ukoliko im date dva teksta identične sadržine ili identičnog sklopa ili niza rečenica, objasniti Verbiću i razjasniti mu sve potencijalne nejasnoće i nedoumice.
U svakom slučaju potrebno je sistemsko rešenje. Ovakve diplome sa sumnjivim kvalitetom nisu nikome od koristi, institucije sistema bivaju nezainteresovane za ove probleme, a mi kao država i društvo samo dublje tonemo u krizu etike i kvaliteta visokog obrazovanja.
Podsetiću vas da je još pre 15 godina prof. dr Vojislav Šešelj otkrio plagijat najgore vrste kod profesora Pravnog fakulteta, izvesnog Stevana Lilića koji je za svoju knjigu „Upravno pravo“ prepisivao poglavlja i poglavlja vrhunskog srpskog i svetskog intelektualca Laze Kostića. Dr Vojislav Šešelj je javnosti komparativnom metodom ukazao na plagijat Stevana Lilića sve precizno, naveo drskost i podlost prljavog plagijatora Stevana Lilića, kako glasi tekst dr Vojislava Šešelja, dakle Stevana Lilića koji je pomenuti udžbenik objavio, zamislite koautorski sa tada već preminulim prof. Nikolom Stjepanovićem iz čije je knjige upravno pravo iz prethodnog izdanja prepisivao već plagirana poglavlja.
Konačno, kao epilog nakon 15 godina, dobili smo samo ćutanje nadležnih koje svi možda malo grubo, ali surovo realno tumačimo kao opravdanje. Uopšte to ministrovanje vašeg prethodnika obeležili su stalni štrajkovi, njegovo stalno najavljivanje donošenja novih zakona o osnovnoj školi, o srednjoj školi, o visokom obrazovanju, o prosvetnoj inspekciji, o studentskom organizovanju, pretnje tehnološkim viškovima, smanjenje plata prosvetnim radnicima koji su nastavili sa štrajkom. Kao epilog tog ministrovanja imali smo polivanje vodom takvog ministra.
Naravno sve bismo to definisali sada kao jedno dezorijentisano, dezorganizovano ministrovanje bez jasnih ciljeva i usmerenja ka rešavanju problema i ispunjenju tih ciljeva.
Šta je sa mitom i korupcijom? Još jedna neuređena oblast visokog obrazovanja. Izveštaj Evropske komisije o napretku Srbije za 2014. godinu kaže da je oblast obrazovanja i visokog obrazovanja podložna korupciji i da je tu hitno potrebna intervencija države. Vi sada za vaše vreme ministrovanja imate situaciju gde na televiziji jedna devojka, neki bi je nazvali starleta, javno se hvali da joj je stariji gospodin, njen prijatelj kupio diplomu, doneo diplomu na poklon, a da nije polagala ni jedan jedini ispit niti da zna koji je fakultet, niti bi na pitanje umela da odgovori kako glasi njen stručni naziv. Vi kao stara nova Vlada ostajete nemi bez odgovora na ovaj slučaj. Od negde morate da počnete. Neprihvatljivo je, skandalozno je, ja sam zapanjen da do dana današnjeg niste reagovali, ne preduzimajući odgovarajuće mere.
Ako nastavite sa ćutanjem ovakve stvari će se i u budućnosti dešavati.
Na kraju gospodine ministre, 67 dana vašeg ministrovanja je kratko vreme za ozbiljne kritike na vaš račun, ali već još 33 dana i napunićete kao Vlada i kao ministar 100 dana i onda ćete biti podložni objektivnim kritikama, ali ova vaša izostala reakcija u momentu na očigledan prosvetni kriminal, ukoliko i sada kada smo javno ovaj slučaj izneli, ne reagujete, onda ubuduće nećete imati pravo da se čak ni deklarativno zalažete za poboljšanje efikasnosti i poboljšanje kvaliteta visokog obrazovanja.
Imajte u vidu da se od vas očekuje mnogo, jer previše je do sada bilo promašaja na mestima ministara prosvete ali i ostalih ministara. Šta ćete,takva je bila volja naroda. Dakle, SRS i društvena zajednica očekuju od vas što pre predlog novih prosvetnih zakona koji bi regulisali sve ove mane i nedostatke i uveli red u ovu materiju. Sve ono što vam je danas tako jasno i precizno ukazao dr Vojislav Šešelj, a evo i ja u svojoj diskusiji pokušao da doprinesem u tom smeru. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Darko Laketić, a neka se pripremi Boško Obradović.
...
Srpska napredna stranka

Darko Laketić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka
Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre i članovi njegovog tima, uvažene kolege narodni poslanici, ja ove izmene Zakona o visokom obrazovanju o kome danas govorimo, apsolutno podržavam. Ne bih se složio sa prethodnim govornikom da je sve tako crno kao što on prikazuje, ali u svakom slučaju pomaka u ovom proteklom periodu definitivno da je bilo.
Izmenu ovog člana 1, dakle prvog člana, o kome govorimo, ja shvatam kao ideju ministarstva da se maksimalno iskoriste budžetska sredstva koja su uložena u finansiranje tih tzv. starih studenata. Naime, o čemu se radi? Ako pođemo od jedne činjenice, a to je činjenica da država prosečno uloži u jednog studenta 500 hiljada dinara, dakle pola miliona dinara na godišnjem nivou, dođe se do jedne zamašne sume da u toku jednog školovanja samo jednog studenta ta suma izađe i nekoliko miliona dinara.
Dakle, mi se nikako ne smemo, po mojim uverenjima i po mojim stavovima, odricati tih ljudi koji su sutrašnji visokoškolci, dakle visokoobrazovani ljudi. Stoga smatram upravo zato što je država uložila ogroman novac u te studente ne smemo, pre svega, lišiti njihovih usluga u nekom narednom periodu.
Razlog više je i taj, upravo zbog toga što ovi studenti ne verujem da bi mogli završe studije ukoliko bi morali da se uklope u taj novi sistem obrazovanja. Tako da na ovaj način mislim da država racionalno postupa.
Najmanje značajan razlog za podršku ovom predlogu jeste činjenica da je udeo osoba uzrasta od 30 do 34 godine koji imaju visoko ili više obrazovanje u EU je skoro za trećinu veći nego u Srbiji, sa udelom od 36,8% u 2013. godini i osetnim povećanjem u odnosu na 2002. godinu, EU još uvek nije ispunila svoj zacrtani cilj, a to je da 2020. godine taj procenat bude 40%. Kod Srbije je taj procenat 25,3%. Dakle, na vrlo niskom nivou. Ja smatram da upravo ovim promenama zakona će se ublažiti ovaj procenat, odnosno povećati ovaj procenat u ovoj starosnoj grupi stanovnika. Ne mislim da će promena ovog zakona krucijalno rešiti problem definitivno, ali će u svakom slučaju ublažiti taj procenat o kome govorim, a za koji mislim da je veoma bitan.
Mislim da dobro govori, ovo su porazne statistike za nas, zato što na osnovu ovih statistika definitivno se vidi da praktično kasnimo najmanje nekih 15-ak godina za valjanom strategijom u obrazovanju. Dakle, 2002. godine je EU prosečno imala 24% visokoobrazovnih stanovnika u toj starosnoj populaciji. Mi taj procenat imamo danas.
Svakako smatram da ovo treba da bude poslednji rok za produžetak završetka studija ovih tzv. starih studenata, odnosno studenata koji su započeli svoje školovanje pre stupanja na snagu zakona iz 2005. godine.
Što se tiče izmena zakona, odnosno izmene člana 3. i snižavanja broja spb poena koje je potrebno ostvariti da bi se rangirali u okviru ukupnog broja studenata čije se studije finansiraju iz budžeta Republike Srbije to mislim da je opravdano iz više razloga.
Prvi razlog je taj zato što sama izmena zakona nema praktično nikakvih finansijskih efekata na budžet Republike Srbije, što je vrlo značajno, mora se priznati u ovim okolnostima finansijske krize.
S druge strane i sam kao univerzitetski nastavnik moram da konstatujem jednu činjenicu, da ona brojka koja se tiče ovih spb poena, govorim sada o važećem zakonu, zaista moram reći da postoje objektivne teškoće da studenti ostvare tu kvotu.
Mislim da je ovo više nego dobar predlog i više nego dobra priča i smatram da upravo o ovom predlogu treba napraviti jednu široku debatu, dakle, i sa fakultetima, sa univerzitetima, ali i sa svim relevantnim subjektima koji učestvuju u ovom procesu. Mislim da je to pravi put.
Takođe smatram da je ministar vrlo transparentan čovek i čovek koji je pre svega orijentisan ka saradnji i mislim da tu definitivno neće biti problema.
Treći razlog koji govori u prilog izmene ovog člana jeste pre svega da je opravdana ova odluka iz jednog vrlo praktičnog razloga, veliki broj studenata je vrlo lošeg materijalnog statusa. Na ovaj način ući će u onu kvotu studenata koji se finansiraju iz budžeta RS, što je po meni odlična stvar, a opet ta brojka će biti u onoj okvirnoj zakonskoj kvoti koji propisuje odluka Vlade RS.
Dakle, sve je u okviru zakona sa jedne strane, a sa druge strane mislim da će ova odluka definitivno značiti studentima kojih se upravo ona tiče.
Na kraju reći ću jednu afirmativnu stvar, a to je da sam sa gospodinom ministrom imao prilike da razgovaram i njegovi stavovi i vizije obrazovnog sistema su me zaista obradovali. Moram reći da mi upravo ta vizija obrazovnog sistema daje nadu da će on upravo postaviti lestvicu kvaliteta obrazovnog sistema u Srbiji na značajno viši nivo nego što je to bio slučaj u dosadašnjem periodu. Hvala puno.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Boško Obradović, a neka se pripremi narodni poslanik Marko Parezanović.
...
Srpski pokret Dveri

Boško Obradović

Poslanička grupa Dveri
Poštovani predsedavajući, poštovani gospodine ministre i kolege narodni poslanici, mislim da ova tema visokog obrazovanja u Srbiji je svakako značajna, ali ima nešto mnogo značajnije od toga, a to je jedna tema koju je danas načeo predsednik Vlade RS, gospodin Aleksandar Vučić, a to je pitanje, gospodine ministre, koliko ste vi noći noćili u Niškoj kasarni i da li ste ostali dovoljno dugo tamo i da li ste se vratili u hotel…
(Poslanici dobacuju.)
Ne razumem. Nisam ja pokrenuo tu temu, nego predsednik Vlade koji je rekao da su ga svi ministri napustili i da niko više nije ostao sa njim u kasarni i da nema uslova i da svi hoće kadu…
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Gospodine Obradoviću, molim vas da govorite o temi. Imate još 25 sekundi.
(Boško Obradović, s mesta: Kako 25 sekundi? Govorio sam samo minut.)
Samo minut vam je i ostao.
(Boško Obradović, s mesta: Govorio je samo četiri minuta.)
Imate još samo 24 sekunde.
(Boško Obradović, s mesta: Govorio je samo četiri minuta. Niko drugi iz poslaničke grupe nije govorio.)
Možete kasnije. Spremićemo vam izvod iz elektronskog sistema da vidite ko kako govori. Nije uopšte problem.
(Boško Obradović, s mesta: Oduzeli ste mi minuta kada je bila povreda Poslovnika.)
Oduzet vam je minut i 51 sekunda. Ostalo je još ovoliko koliko sam vam rekao. Zaista toliko.
(Boško Obradović, s mesta: Onda mi dajte 24 sekunde.)
Zatražite reč.
...
Srpski pokret Dveri

Boško Obradović

Poslanička grupa Dveri
Neka ove 24 sekunde budu posvećene pismu koje smo dobili od studenta Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu, Ane Cvetić koja traži upravo ono o čemu smo vam govorili, da i bolonjci upisani 2006. 2007. i 2008. godine dobiju mogućnost produženja i da omogućite, odnosno podržite amandman kojim bi zapravo i oni bili tretirani kao i stari studenti, a ne terani da se iznova ponovo upisuju i plaćaju troškove novog upisa. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem, kolega Obradoviću.
Reč ima narodni poslanik Marko Parezanović, a neka se pripremi narodni poslanik Gordana Čomić. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Marko Parezanović

Poslanička grupa Srpska napredna stranka
Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, drage kolege, meni je žao što već drugi put danas imamo situaciju da kolega Boško Obradović priča o svemu, samo ne o temi dnevnog reda, da se bavi SNS, da na svaki mogući način vređa SNS, koja mu je, očigledno, opsesija. Prosto, ja ne mogu da dozvolim da nama predavanja drže najgori.
Moram da kažem nešto i građanima Srbije i svima vama u sali, jer nije fer da samo mi u Čačku trpimo divljake. Danas je u Čačku u jednom trenutku prekinuta sednica Skupštine grada, jer je predsednik Gradskog odbora Dveri u trenutku kada je završavao svoj govor, dakle, govorio preko svog vremena i posle opomene to nastavio, kada mu je oduzeta reč, čovek je ukrao mikrofon i prekinuo sednicu Skupštine grada. Dobro ste čuli – ukrao je mikrofon. I to nije prvi put da divljaci i primitivci iz Dveri prekidaju na taj način sednicu Skupštine grada Čačka, a onda nam njihov šef ovde drži predavanje, ne znam ni ja o čemu.
Ono što hoću da pohvalim, to je ažurnost ministra i njegovog tima i neku pristupačnost i komunikaciju koju smo uspostavili. To kažem kao član Odbora za obrazovanje. Mogu to da kažem i na primeru grada Čačka, gde smo imali određene probleme, probleme sa eksternom evoluacijom, imali smo situaciju da nismo znali da li će da počne školska godina i na kraju, uz jedan kvalitetan dijalog, ti problemi su prevaziđeni. To je nešto što hoću da kažem, jer se to u javnosti i u medijima ne vidi dobro, a dobar je princip i pristup. Znamo da dosta često problemi nastanu u nedostatku komunikacije i zato se nadam da ćete nastaviti sa takvim pristupom.
Kada su u pitanju izmene ovog zakona, jasno je da u ovom trenutku to treba podržati i da treba tim studentima omogućiti da završe fakultete pod onim uslovima pod kojim su ih i upisali. Mnogi od njih su jako dobri studenti, imaju izuzetno visoke proseke i zbog različitih, veoma opravdanih razloga, još uvek nisu završili studije, a postoji ta neka percepcija u javnosti da su to uglavnom lenji ili nezainteresovani studenti. Međutim, nije to uvek tako.
Prethodna reforma visokog obrazovanja trpi određene posledice delimične primene Bolonjske deklaracije, gde su fakulteti mahom prihvatali tu reformu u smislu nametanja obaveza studenata, a kada su u pitanju neke suštinske stvari, kao što su usklađivanje programa, gradiva, metodologije izvođenja nastave, uvođenja prakse, tu se nije postigao adekvatan rezultat i u tom smislu ja i podržavam zahteve studenata da se održi taj prag od 48 ESP bodova za prelazak u narednu godinu o trošku budžeta.
Ono što može da se postavi kao pitanje jeste – koji je cilj ograničavanja dužine studiranja? Mogu da se složim da treba da postoji i smatram da treba da postoji, pre svega zbog nekog održavanja kvaliteta znanja i kontinuiteta. Pretpostavka je da neko ko previše dugo studira može i da zaboravi ono što je bilo na samom početku, ili da veoma kasno prvi put stupi u radni odnos u toj struci i u tom smislu to mogu da podržim. Ali, mislim da je sada situacija malo drugačija. Prosto, postoji ograničenje koje je osam godina. Kada prođe tih osam godina, studentima se kaže – izvršite reupis, dodaćemo vam par ispita, nastavljate gde ste stali, samo je problem što to morate mnogo da platite. I dalje postoje profesori koji svesno održavaju nisku prolaznost na fakultetima, gde unapred kažu studentima da taj njihov predmet neće mnogo njih položiti, to mogu iz ličnog iskustva da kažem, i prosto, u takvoj atmosferi, neki studenti se ne snađu, iz različitih okolnosti, a kad prođe osam godina, neko im kaže – sve je okej, nastavljate dalje, samo morate to da platite. Ja mislim da osnovni cilj tog ograničenja ne sme da bude taj profit samih fakulteta.
Ono što mi smeta je sledeće. Ja mogu da razumem i studente koji su prvi bolonjci, jer su upisali fakultete u to neko konfuzno vreme, kada je Bolonja tek počela da se primenjuje i nisu osetili te benefite reformi, ali ono što mi smeta jeste određena licemernost i politikanstvo dela opozicije. Na samom Odboru, u nekim neformalnim razgovorima sa njima, pitao sam ih da li su im stigli ti mejlovi, šta misle o tome, gde su neki rekli da apsolutno to ne podržavaju, jer, prosto, oni podležu nekim drugim zakonima, a danas vidimo da se podnose amandmani jer su oni, tobož, mnogo zabrinuti za prve bolonjce, za one studente koji trpe posledice njihove reforme obrazovanja. Godine 2005. je donet zakon. Imali su sedam godina vremena da određene stvari isprave, ništa nisu ispravili, a danas su mnogo zabrinuti za njih.
Ono što hoću vas, ministre, da zamolim, jeste da nađemo način da se i tim studentima izađe u susret, da mogu svoje fakultete da završe, a da ih to previše ne košta. Mislim da postoje fakulteti, a u to sam se uverio u razgovorima sa studentima koji su na to spremni, međutim, postoje i oni koji nisu.
Slažemo se da nam je potreban nov zakon i neću previše danas govoriti o tome jer bismo otišli daleko, ali, samo ću reći da smatram da reforme visokog obrazovanja treba da prate i reforme osnovnog i srednjeg obrazovanja, a pre svega u tom pristupu, i učenika i nastavnika i profesora, od prvog dana školovanja učenika, kako na fakultete ne bi dolazili sa lošim navikama, lošom disciplinom i malo praktičnog znanja.
Potrebna nam je jasna reforma i upisne politike, kako bi fakulteti školovali one kadrove koji su Srbiji potrebni u 21. veku. Dakle, dosta tu posla ima. To je posao koji nas čeka i koji treba da ima za cilj da napravi neki realni odnos između onih obaveza i standarda koje namećemo studentima, a sa druge strane, tim benefitima koji oni treba da imaju od same reforme. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Po Poslovniku, narodni poslanik Balša Božović. Izvolite.