Peta sednica Drugog redovnog zasedanja , 12.12.2017.

5. dan rada

OBRAĆANJA

...
Srpska radikalna stranka

Vojislav Šešelj

Poslanička grupa Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, svoje pitanje upućujem predsedniku Narodne skupštine.

Već je prošlo godinu i po dana od konstituisanja Narodne skupštine u ovom sazivu, a mi još nismo doneli Poslovnik o radu. Narodna skupština, što se protivi svim parlamentarnim demokratskim tradicijama, što se protivi osnovnim principima parlamentarnog prava kao posebne grane prava, još uvek radi po Osmanlijskom poslovniku.

Zbog toga upadamo u sve veće dubioze, u sve veće probleme, u sva veća kršenja osnovnih ustavnih principa. Na primer, Zakon o budžetu, koji se donosi svake godine, jedan je od najvažnijih zakona. Ako padne Zakon o budžetu, automatski pada i Vlada, a mi taj zakon donosimo praktično u situaciji kad skoro nijedan narodni poslanik o njemu neće moći da diskutuje.

Desilo se to, što se nikad nije desilo od obnove srpskog parlamentarizma, a ne daj Bože, da se desilo u 19. veku, u ondašnjoj srpskoj Narodnoj skupštini, bila bi pobuna. Vlast i opozicija bi se motkama jurili po Beogradu, toliko je bio snažan osećaj za demokratiju kod naših predaka iz 19. veka. Kralj kad bi iznenada raspustio Narodnu skupštinu strahovao je od pobune i od puča, kod nas to mirno prolazi da se Zakon o budžetu veže sa još 30 zakona, koji imaju neke veze ili nemaju nikakve veze s njim, iz jednog jedinog razloga da bi se sprečila rasprava o budžetu.

Zakon o budžetu bi morao samostalno da se raspravlja, da ga ništa drugo ne ometa, čak ne bi smela da važe nikakva ograničenja u pogledu vremena koje koriste narodni poslanici. Ako narodnom poslaniku treba dva sata da govori o budžetu, iako očigledno govori suvislo, ako očigledno nije poludio za govornicom, mi moramo mirno i strpljivo da ga saslušamo, pa makar danonoćno mesec dana zasedali. A kod nas je to do kraja formalizovano, mi nismo u stanju ni da pročitamo Predlog zakona o budžetu, nije nam ostavljeno dovoljno vremena, opterećeni smo drugim zakonima.

I sad, naši narodni poslanici koji su se spremali ne mogu da govore o pojedinostima, neće moći da govore o amandmanima, jer im je neko drugi pojeo vreme. U Poslovniku stoji 600 minuta, 600 minuta ukupno svi mogu da govore. Sad se vladajuća stranka dogovorila da izađu sa nebuloznim amandmanima koji nisu tehnički mogući. Vlada im je tako i odgovorila, ali oni nastavljaju da troše to vreme da bi onemogućili nas, koji kritikujemo budžet, da bilo šta kažemo.

To je nešto što je nedozvoljivo i moramo da vodimo računa o ugledu naše države, a ugled naše države se ne zasniva na uvođenju reda u Narodnoj skupštini kamdžijom i progonom opozicije, nego se ugled države, demokratski ugled države čuva tolerantnim odnosom prema opoziciji, pogotovo kad se raspravljaju ovako važni suštinski zakoni.

Vlast kada je rasprava o budžetu mora najviše da bude tolerantna prema opoziciji. Vlast mora bukvalno da omogući opoziciji da kaže šta hoće. Pogotovo vlast koja ima komotnu većinu.