Četvrta sednica Prvog redovnog zasedanja , 25.04.2018.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Četvrta sednica Prvog redovnog zasedanja

01 Broj 06-2/82-18

2. dan rada

25.04.2018

Beograd

Sednicu je otvorio: Đorđe Milićević

Sednica je trajala od 10:10 do 20:00

OBRAĆANJA

...
Pokret socijalista

Aleksandar Vulin

| Ministar unutrašnjih poslova
Nije nikad dobro svesti raspravu na ličnost, jer mi ovde slušamo zapravo da se nekom ne dopada direktor BIA. Odmah da vam kažem da je Bratislav Gašić bio izuzetno dobar ministar, da je odličan direktor BIA i da će imati izuzetne rezultate, kao što ih već sada ima. Tako da možemo da budemo samo zadovoljni zbog tog izbora i nikako drugačije.
Ovim zakonom se uređuje sistem koji omogućava i direktoru BIA da radi u punom kapacitetu i BIA da radi u punom kapacitetu. Kao što su svi vojni zakoni o kojima ovde raspravljamo doneti uz saglasnost i posle duge rasprave unutar sistema. Svaki deo sistema Ministarstva odbrane i Vojske Srbije je dao svoje mišljenje i na kraju se složio sa svakom od odredbi, tako je bilo i sa BIA. Dakle, to su zakoni koji služe sistemu, a ne ko se nalazi na njihovom čelu, ali ponavljam još jednom Bratislav Gašić je dobra vest za BIA i odličan direktor BIA, baš kao što je bio odličan ministar odbrane.
Mi smo kao što se zna, odnose sa Republikom Srpskom podigli na najviši mogući nivo. Mi smo prva Vlada i to je bilo na inicijativu tadašnjeg predsednika Vlade, Aleksandra Vučića, uveli četiri zajednička datuma koja obeležavamo sa Vladom Republike Srpske. Niko to pre nas nije uradio. Mi smo ti koji to radimo i koji produbljujemo specijalne odnose i specijalne veze.
Samo da vam kažem da smo u protekloj i ovoj godini preko tri miliona evra ugovorili poslova sa Odbrambenom industrijom Republike Srpske, preko tri miliona evra i to omogućava život Odbrambenoj industriji Republike Srpske. Mislim da je to od ogromnog značaja i govori kakva je orijentacija ove Vlade i kako radimo.
Po pitanju starešina, penzionisanih oficira naše vojske, naravno da su oni naše blago i naravno da smo ponosni na njih. Zato upravo i radimo na tome, o vraćanju onih koji to mogu da budu, svojim stručnim kvalitetima koji to zaslužuju, da tamo gde je moguće, a na prvom mestu kada kažem moguće, mislim na predavanja na našim školskim ustanovama, gde mogu da prenesu svoje znanje i svoje iskustvo. Mi to već radimo, to niko pre nas nije radio, a mi to radimo.
Moram da kažem da rat jeste završen time što je potpisan vojno-tehnički sporazum u Kumanovu i njegov naslov je – Uslovi za prekid neprijateljstava. Dakle, nije bila nikakva kapitulacija kao što neki vole da kažu, ali uslovi za prekid neprijateljstava. Tako je završena NATO agresija na SRJ. Između ostalog i donošenjem Rezolucije 1244, koja definiše KiM kao teritoriju pod privremenom upravom UN. Pošto su pod privremenom upravom UN, mi se pozivamo na Rezoluciju 1244, mi smo jedna od članica UN, pa je onda sasvim logično da budemo i da učestvujemo između ostalog u mirovnim misijama koje te UN sprovode.
Nema tu ničega što može biti loše za nas, naprotiv, to ne samo da omogućava našim vojnicima i našim oficirima da se usavršavaju. Omogućava i čitavoj našoj vojsci da usvaja nova znanja, da odgovara na nove izazove, sve ono što savremeni svet u kome živimo traži i očekuje od nas.
Kada ste rekli 700, nije to 700 u jednom trenutku, 700 vojnika i oficira. To je ukupno 700 vojnika i oficira, lekara, medicinskog osoblja, koji će u svim rotacijama u toku godine biti na dužnosti. Negde oko 300, 318 ih bude u jednom trenutku. Dakle, nikada ih ne bude 700. Da se i tu razumemo.
Kada govorimo o SOF-a sporazumu, zahvaljujem se na intervenciji, ali želim da vam kažem da Sofa sporazum je aktivan samo onda kada Vlada Republike Srbije da odobrenje za svaki pojedinačni slučaj. To nije nešto što je ad hok i što je unapred i što je za sve. Svaki pojedinačni slučaj mora da se najavi, a mi moramo da damo saglasnost da li ćemo to da uradimo ili nećemo. Takođe, ma kako to izgledalo, nemojmo potcenjivati svoju zemlju, taj sporazum se određuje na bazi reciprociteta. Znači, da i naša vojska može da se kreće na taj način. Nemojmo smo smejati našoj zemlji, naravno, nikad ne očekujete od naše zemlje, vidim kako se smejete, nemojte očekivati od naše zemlje, ona je nebitna, ona nikad, možda hoće. Možda će nam jednom trebati prolaz naših trupa. Nemojmo se smejati pre nego što se to desi, možda će se i desiti. Videćemo. Uvek verujem u svoju zemlju i verujem u njenu snagu i verujem da nam to može biti potrebno.
Po pitanju Partnerstva za mir, kao što znate, mi smo vojno neutralna zemlja i mi smo rekli svima – naš nivo saradnje sa NATO, optimalni nivo saradnje je Partnerstvo za mir. Samo da podsetim sve koji ne znaju, a mislim da većina zna, u Partnerstvu za mir su članice i Ruska Federacija i Belorusija. Ako je nekom potrebno i neko opravdanje, a nama nije potrebno nikakvo opravdanje, to su naši interesi, mi smatramo da tako treba da radimo.
Ako se plašimo privatizacije odbrambene industrije Srbije, onda ovaj zakon moramo oberučke podržati, zato što odbrambena industrija Srbije sada ni na koji način nije izdvojena od Zakona o privatizaciji. Ona sada može da se privatizuje kako god hoćete. I samo zahvaljujući čvrstoj odluci Vlade i političkoj odluci Vlade ona nije privatizovana, inače bi mogla da bude privatizovana danas, dok ne donesemo zakon, odmah.
Što se zakona tiče, Zakona o privatizaciji, odbrambena industrija Srbije je potpuno ista kao i neko auto-prevozničko preduzeće u vlasništvu države, kao „Lasta“. Potpuno isto, nema nikakve razlike, odmah može da se proda. Kad donesemo ovaj zakon, ona postaje od posebnog značaja za funkcionisanje države i više ne može da se proda. Možete da dokapitalizujete do nivoa 49% i to, kada govorimo o stranom ulagaču, ne može nijedan strani ulagač da ima 49% nego po 15%. Ne može više od toga. Ne može.
Kao što smo i pričali, ne znam koliko ste slušali i da li ste bili u sali kada smo o tome govorili, ali, ako se bojite da će neko doći sa strane, uzeti sve naše tajne, pa zašto mislite da to ne može da bude srpski državljanin? Zašto mislite da neko od direktora naše odbrambene industrije ili bilo koje industrije ne može da bude strani agent? Jel mislite da time što je državljanin Srbije, da je time zaštićen od toga da je strani agent? Ne, baš strani agent i postaje kao državljanin Republike Srbije, i te kako to može da se desi. E, da se to ne bi desilo, bez obzira da li je u pitanju stranac ili naš državljanin, za bilo koje tajne podatke koji su vrlo precizno, posvetite se tome, pročitajte to, možda je dosadno, zamorno je, puno stranica ima, ali pročitajte kako je regulisano šta je sve tajni podatak u ovom zakonu.
Da bi neko mogao da barata tajnim podacima, on mora da dobije sertifikat o tajnosti. Dakle, o mogućnosti da barata tajnim podacima, a taj sertifikat mu ne izdaje čak ni Ministarstvo odbrane, već mu izdaje Kancelarija saveta za nacionalnu bezbednost. Ministarstvo odbrane, kao što sam već naglasio, sprovodi posebnu i vrlo temeljnu istragu, bukvalno, za nekog ko bi želeo da postane suvlasnik nekog od preduzeća odbrambene industrije Srbije. I tek kada se to završi, kada prođe sve to, ide se na Vladu. A posle toga mora da dobije sertifikat o tajnosti podataka, da je uopšte u stanju da upravlja i da rukuje time. Dakle, ne možete da uđete u to. I to je jedina brana. A da li je ovaj pasoš ili onaj pasoš, priznaćete da je to manje važno.
Evo, vi ste govorili, sumnjičili ste neke ljude da su špijuni ili šta već, a to su naši državljani. Dakle, i te kako može naš državljanin da bude osumnjičen za bilo šta ili konkretno to što ste vi rekli. Ja se zahvaljujem.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Sledeći govornik je narodni poslanik Ana Stevanović.

Ana Stevanović

Poslanička grupa Dosta je bilo
Zahvaljujem se gospođo Gojković.

Ministre, uvaženi predstavnici Ministarstva i predstavnici Generalštaba, velika je šteta što smo ovako važan set zakona objedinili u samo jednu tačku dnevnog reda, pošto su zakoni toliko bitni da bi trebalo da svakom posvetimo značajnu i željenu pažnju i da detaljno o njima prodiskutujemo. Zbog čega je ovo važno? Zbog toga što postoji opravdana bojazan i opasnost da izmene Zakona o odbrani, o vojsci, o BIA mogu da uruše sistem bezbednosti i stepen ionako krhke demokratije u našoj zemlji.

Kako su na javnoj raspravi istakli predstavnici Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, nova zakonska rešenja predložena u oblasti bezbednosti su lošija nego ona koja se trenutno primenjuju, jer mogu dovesti do urušavanja sistema i predstavljaju korak unazad u odnosu na dosadašnju praksu. Tom prilikom njihovi predstavnici naglasili su loše odredbe u izmenama i dopunama Zakona o odbrani, o Vojsci Srbije, o BIA i istakli da osim loših rešenja koja su ponuđena, mnogo više zabrinjava način na koji se obavljaju te izmene i trendovi koji su primetni u sektoru bezbednosti.

Zaključak ove rasprave je bio da se predloženim izmenama o kojima bi trebalo da raspravljamo ruši sve što je postignuto u prethodnom periodu, a da rastu diskreciona prava političara koji su na vrhu sistema, dok se ljudska prava građana urušavaju.

Verujem da Ministarstvo i Vlada smatraju da će ove izmene doprineti ubrzavanju evropskog puta Republike Srbije, ali stručna javnost ne deli taj stav, već smatra da će eventualno usvajanje ovih zakona smanjiti stepen odgovornosti vlasti i dostignuti nivo demokratije.

Mogu da pohvalim i da naglasim da je dobro što je država Srbija prepoznala potrebu da se menja zakonska regulativa iz ove oblasti, ali tvrdim da ono što je predviđeno za izmenu ne treba da bude menjano i da može da bude višestruko štetno.

Primera radi, izmenama zakona o Vojsci proširuju se ovlašćenja vojne policije da obezbeđuje i ljude van Vojske, po odluci ministra odbrane. Stoga bih upitala ministra – zbog čega te poslove ne može da obavlja Ministarstvo unutrašnjih poslova, odnosno da li postoji opasnost da se vojska pretvori u privatno obezbeđenje, koje će plaćati svi građani Republike Srbije?

Takođe, sporna je odredba po kojoj vojna policija više neće morati civilnoj policiji da bez odlaganja preda civile koje je privela.

Kada govorimo o Zakonu o odbrani, Poslanička grupa „Dosta je bilo“ smatra da je strahovito loše rešenje da se veoma široko definiše koji su podaci tajni iz sistema odbrane, iako nije sporna potreba da jedan deo podataka iz tog sistema treba da bude zaštićen. Ovde ne sporim potrebu da Vojska i Ministarstvo odbrane imaju kontraobaveštajnu zaštitu, ali ne na ovaj način na koji je predviđeno zakonom.

Osvrnuću se i na važne izmene Zakona o BIA i potencijalne mogućnosti zloupotrebe. Naime, nedostatak efikasnog mehanizma civilne kontrole bezbednosnih službi, o kojima su već kolege iz opozicije uveliko pričali, činjenica da je direktor BIA partijski funkcioner i da će nakon usvajanja izmena zakona imati pravo da bez konkursa zapošljava koga hoće, što nama nekako sugeriše da može doći do partijskog zapošljavanja, te da se budžet službe povećava skoro svake godine, ukazuje na zloupotrebu Bezbednosno-informativne agencije u političke svrhe.

Činjenica je da je teško to eksplicitno dokazati, ali, prisetimo se samo bolnih iskustava iz ne tako davne političke prošlosti, kada su pripadnici Službe bili oruđe vlasti za obračun sa ljudima koji su bili označeni kao protivnici režima.

Značajne kritike u vezi sa nepostojanjem konkursa, koje sam malo pre pomenula, istakla je i organizacija „Transparentnost Srbija“. Naime, oni su kritikovali predložene izmene Zakona o BIA upravo u delu koji reguliše da ubuduće za službenike BIA neće biti obavezan konkurs pri zapošljavanju. Takođe, „Transparentnost Srbija“ je navela i da se nameću dva pitanja, ako bi se verovalo na reč Vladi i Agenciji da je ta promena zaista neophodna i da Agencija ne treba da bude u obavezi da raspisuje konkurs za zapošljavanja.

Za „Transparentnost Srbija“, primera radi, prvo pitanje je bilo kako je moguće da se krajem avgusta 2017. godine predloži da se zakon donese po hitnom postupku, ako se zna da je Zakon o policiji koji je stvorio probleme donet u januaru 2016. godine, a drugo, kako je BIA uspevala da ispuni svoje zakonske obaveze u protekle dve godine, to je tačno od 6. februara 2016. godine, kada je Zakon o policiji počeo da se primenjuje, pa sve do danas.

Podsetimo se takođe da je sedam meseci prošlo otkako je Narodna skupštini po hitnom postupku upućen Predlog izmena i dopuna Zakona o BIA. Naime, hitan postupak obrazložen je time da bi u protivnom bila dovedena u pitanje mogućnost Agencije da delotvorno zaštiti uređenje i bezbednost Republike Srbije. Sedam meseci kasnije, kada predlog konačno dolazi pred nas poslanike, pokazalo se da je BIA normalno funkcionisala bez ikakvog potresa.

Setimo se takođe prošlogodišnje rasprave o budžetu Republike Srbije, kada smo upravo i zamerili to što je predviđeno da budžet BIA bude uvećan za 18% u odnosu na prošlu godinu, bez detalja o tome kako će taj novac i biti utrošen. Tada smo se pitali šta je to tajna u BIA, ali je vlast tvrdila da je Odbor za kontrolu službi bezbednosti još 2013. godine usvojio zaključak da se budžeti službi bezbednosti prikazuju samo u ukupnom iznosu, jer bi u suprotnom moglo doći do informacija o operativnim i funkcionalnim sposobnostima službi bezbednosti.

Izmene Zakona o BIA od samog početka kritikovali su stručnjaci, kolege iz opozicije, značajan deo i nevladinog sektora, a Poverenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić uporedio je da je taj predlog u suprotnosti sa Ustavom. Da upozorenja o mogućnoj zloupotrebi službe treba uzeti ozbiljno svedoče presude za ubistva premijera Republike Srbije, odnosno Jugoslavije Zorana Đinđića i Ivana Stambolića. Naime, sumnje u rad BIA podstakle su informacije o tome da je porastao broj građana koje BIA, nažalost, prisluškuje.

Da se zloupotrebe ne dešavaju samo na najvišem državnom nivou svedočio je nedavno i inspektor za suzbijanje privrednog kriminala u Nišu Nebojša Blagotić, koji je upozoravao da je radeći po nalogu Uprave kriminalističke policije MUP-a na predmetima koji se tiču ozbiljnih zloupotreba u niškoj privredi tokom istrage otkrio da podaci iz policijskih provera preko BIA i određenih političkih struktura stižu do direktora firmi čiji se rad proverava.

Jedan od osnovnih problema odnosi se na to što nema efikasne civilne kontrole bezbednosnih službi o kojima sam i malopre govorila. Takođe, imajte u vidu da ove zamerke ne shvatate samo kao običnu kritiku opozicije, već da razumete sumnju velikog dela javnosti, ali i kolega iz opozicije, s obzirom da se na čelu BIA nalazi osoba koja je partijski funkcioner ili je bila partijski funkcioner, pošto to još uvek nije precizno jasno.

Takođe, verujem da ćete razumeti stanovište da je teško proceniti rad službi bezbednosti, ukoliko se ne znaju njihovi prioriteti rada i planovi, kako bi se na osnovu njih moglo videti šta je ostvareno, a šta pak nije ostvareno. Zbog toga, svi sporni slučajevi, uz nedostatak informacija, pokazuju da se radi ili o zloupotrebi sektora bezbednosti ili o njegovoj neefikasnosti.

Među najozbiljnije zamerke ubrajamo planirana velika diskreciona ovlašćenja direktora. Proučavajući evropsku praksu, naime u ovoj oblasti, uviđam da se na čelne funkcije u bezbednosnim agencijama, postavljaju ludi iz struke sa iskustvom, do ljudi koji opet i imaju konkretne veze sa politikom.

U predloženom zakonskom rešenju direktor se nalazi na vrhu, kada se govori o upravljanju ljudskim resursima, a da njegovo postavljenje, zatim kriterijumi, uslovi za njegov izbor nisu detaljnije regulisani. Prosto to je nelogično, da neko ko ima tolika ovlašćenja koja nisu uobičajena za bezbedonosno-obaveštajne službe, ali je neuobičajeno i da nisu jasno propisani mehanizmi i uslovi za direktora obaveštajne agencije.

Na kraju, govoreći o ovom zakonu, završila bih pitanjem, zbog čega Vlada Republike Srbije nije prihvatila mišljenje poverenika Rodoljuba Šabića, pre upućivanja Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o bezbednosno-informativnoj agenciji. Podsećanja radi, poverenik Rodoljub Šabić, izneo je više kritičkih opservacija i mišljenja u kojima ukazuje da su u suprotnosti sa Ustavom i drugim podzakonskim aktima, ali ih Vlada nije prihvatila pre upućivanja u parlament po hitnom postupku.

Poverenik je takođe isticao da Nacrt zakona o BIA sadrži rešenja koja su suprotna Ustavu ili suprotna drugim relevantnim zakonima i da bi se njihovim usvajanjem u pravni sistem unela dodatna konfuzija. Upravo su se glavne primedbe odnosile na rešenja kojima se uređuju bezbednosne provere i one kojima se uređuje način određivanja tajnosti podataka.

U vezi sa bezbednosnim proverama, ukazano je da je veoma važno da budu uređene zakonom na jasan i nedvosmislen način, a da najvećim delom ostaju neuređene, nejasne, fluidne, kao i da su suprotne Ustavu. Umesto da se urade samim zakonom, uređivanje bitnih pitanja u vezi sa bezbednosnim proverama, svodi na nivo podzakonskog akta direktora same agencije.

Takođe, rešenja kojima se uređuju tajni podaci u suprotnosti su sa fundamentalnim rešenjima i Zakona o tajnosti podataka. Podsećam takođe da primedbe i sugestije poverenika BIA i Vlada nažalost nisu prihvatile.

Pred sam kraj rekla bih par reči u vezi sa Zakonom o proizvodnji, prometu naoružanja i vojne opreme. Osvrnuću se na saopštenje za javnost koji je potpisao Granski sindikat industrije, energetike i rudarstva „Nezavisnost“.

Naime, oni su tražili da se ovaj zakon povuče iz procedure. Ovaj stav su pravdali argumentom da je država Srbija svojim političkim opredeljenjem prihvatila sistem tržišne privrede, u kome se prema Ustavu Republike Srbije, osim državne svojine, ravnopravno tretiraju privatna i zadružna svojina.

Članovi granskog sindikata „Nezavisnost“ zalažu se za bezpogovorno poštovanje Ustava i zakona Republike Srbije i smatraju da državna svojina, uz svakako dobar menadžment, može da bude efikasna kao i privatna svojina, što se jasno može videti na primeru državnih kompanija u privrednim i ekonomskim moćnim zemljama i državama EU.

Odbrambena industrija Srbije svakako resurs od strateškog značaja za državu, pa iz tih razloga granski sindikat „Nezavisnost“ smatra da se u pitanju privatizacije proizvodnih resursa namenske i odbrambene industrije moraju izjasniti, ne samo Vlada Republike Srbije i Narodna skupština Republike Srbije, već i reprezentativni sindikati, stručna javnost, kao i nevladine organizacije koje se bave ovom tematikom.

Sindikat „Nezavisnost“ smatra da je ponuđeni zakon o proizvodnji, naoružanja i vojne opreme u kontradiktornosti sa Zakonom o privatizaciji, te da daje velika ovlašćenja Ministarstvu odbrane, a minimizira ulogu Vlade Republike Srbije, te da predložena rešenja nisu u interesu radnika u namenskoj i odbrambenoj industriji Srbije, niti same države Srbije.

Oni su takođe istakli da smatraju da se rokovi za javnu raspravu određuju po vojnom diktatu, a ne demokratskoj proceduri, pa iz navedenih razloga su tražili da vlada Republike Srbije povuče ovaj zakon iz procedure. Kao što vidimo, to se nažalost nije desilo.

Granski sindikat „Nezavisnost“ je protiv privatizacije namenske i odbrambene industrije Srbije i smatra da država mora da ostane vlasnik preduzeća u Namenskoj i odbrambenoj industriji Srbije, a da se ulaganje u tehnološko-inovativni razvoj i jačanje konkurentnosti na tržištu naoružanja i vojne opreme obezbeđuju iz kreditnih aranžmana države.

Takođe, pitali smo se i zbog čega bi država prodavala Namensku i odbrambenu industriju, ako Vlada Republike Srbije izlazi sa podacima da se sve više povećavaju prihodi od prodaje naoružanja i vojne opreme, kao i da ove industrije snažno podstiču razvoj srpske privrede.

Na samom kraju, osvrnuću se na komentare Beogradskog centra za bezbednosnu politiku i njihove komentare, odnosno koji se odnose na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o upotrebi Vojske Republike Srbije i drugih snaga odbrane u multinacionalnim operacijama.

Naime, u nedostatku javne rasprave, Beogradski centar za bezbedonosnu politiku, ukazao je na izmene koje smatra problematičnim ili nedovoljno precizno obrazloženim. Ja ću se upravo sada osvrnuti na te izmene.

Naime, krajem 2017. godine, u toku je bila izmena paketa zakona koji se tiču sistema odbrane i Vojske Republike Srbije. Dok su Zakon o Vojsci i odbrani prošli kroz proces javne rasprave, iako javnost nije adekvatno informisana da se to događalo, za Zakon o upotrebi Vojske Srbije i drugih snaga odbrane u multinacionalnim operacijama, javna rasprava nije bila omogućena. Zbog toga su se naime zahtevale izmene i dopune po hitnom postupku.

Imajući u vidu prirodu predloženih izmena, kao i činjenicu da se početkom ove godine, da nas očekuje nova strateška dokumenta kojima se ovaj zakon svakako trebalo uskladiti, hitana procedura se ne može činiti opravdanom. Šta je još ovde sporno? Sporno je i to što se ograničava kontrolna uloga Narodne skupštine. Naime, izmenom člana 7. važećeg zakona predviđa se da Narodna skupština na predlog Vlade donosi odluku o upotrebi Vojske Republike Srbije i drugih strana odbrane u multinacionalnim operacijama.

Na osnovu odluke Vlada usvaja detaljni godišnji plan realizacije učešća Vojske Srbije i drugih snaga odbrane. Naime, takođe je predviđeno da se ceo plan priprema Ministarstva odbrane u saradnji sa nadležnim organima, naime važećim članovima zakona 7. i 8. propisuje se detaljan godišnji plan koji usvaja Narodna skupština na osnovu kog se odlučuje o učešću Vojske Srbije i drugih snaga odbrane u multinacionalnim operacijama.

Ove izmene svakako čine ceo proces fleksibilnijim i operativnijim kako se ne čeka na Narodnu skupštinu za odobrenje godišnjeg plana, ali se umanjuje njena kontrolna uloga. Naime, predloženo rešenje podrazumeva da Narodna skupština donosi odluku, vremenski neograničenu koja sadrži nazive i mandate misija, kao i broj pripadnika Vojske Srbije koji će biti na raspolaganju za angažovanje. Važećim zakonom ovlašćenje Narodne skupštine su mnogo šira, na primer kroz usvajanje godišnjeg plana ona je kontrolisala i finansije za učešće u multinacionalnim operacijama, međutim uloga Skupštine u donošenju odluke o učešću u multinacionalnim operacijama je svakako važna zbog obezbeđivanja veće demokratske legitimnosti i omogućavanja javne rasprave, te je važno pronaći balans između efikasnosti i demokratskog nadzora. Hvala vam.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Reč ima Borisav Kovačević.
...
Partija ujedinjenih penzionera, poljoprivrednika i proletera Srbije – Solidarnost i pravda

Borisav Kovačević

Poslanička grupa Partija ujedinjenih penzionera Srbije
Izvinjavam se, gospođo predsednice, jedva sam vas čuo. Hvala vam što ste mi dali reč.

Gospodine ministre, uvažena gospodo saradnici i gospodina ministra oficiri i ostali, poštovane koleginice i kolege narodni poslanici, mi danas imamo sete zakona iz vojno-bezbednosne oblasti. Pre izvesnog vremena, ne znam da li sam siguran, mislim na pretprošloj sednici Skupštine imali smo set zakona iz oblasti unutrašnjih poslova i Zakon o policiji. Obzirom da je u već poodmakloj fazi izrada nove strategije nacionalne bezbednosti, pretpostavljam da ćemo ubrzo imati i set zakona sistema bezbednosno-obaveštajnog. Ovo su upravo tri segmenta, tri komponente, tri grupacije zakona koji čine osnovne stubove strategije nacionalne bezbednosti.

Nadam se, ne nadam se, nego sam siguran da je tako, da se izmeni, odnosno pisanju nove strategije Nacionalne bezbednosti pristupilo na bazi studije stanja bezbednosnog u zemlji i svih faktora i činilaca i stanja unutar zemlje, kao i u analitičkoj proceni inofaktora u množini, pre svega međunarodnih odnosa, odnosno u Međunarodnoj zajednici, odnosno Međunarodne zajednice prema ovoj zemlji i svega drugog.

Ako će na tome, na toj studiji izrasti strategija nacionalne bezbednosti onda ja unapred tvrdim da će ona biti izuzetno kvalitetna i maksimalno upodobljena potrebi ove zemlje u očuvanju najznačajnije stvari, a to je bezbednost zemlje.

Današnji set zakona koji se tiče vojske i bezbednosti ove zemlje jeste vrlo osetljiva i zato ima po meni i danas izraženih dosta pogrešnih pogleda na ovu zakonsku oblast. Često nam se učini u poodmakloj demokratiji i navici na demokratske odnose u ovoj zemlji da u vojsci je preterano prisutan stepen, rekao bih, hajde da ga tako nazovem inokosnosti, odnosno inokosnog odlučivanja o mnogim stvarima.

Osim toga i ovde je od nekoliko govornika zatražen i odgovor na neka pitanja zaboravljajući da je ovo oblast iz koje se ne može sve, ni blizu sve, činiti transparentnim u ovom društvu i da bez obzira na proklamovana ustavna prava svih građana ove zemlje da treba da znaju što više toga, ne mogu se javno eksplicirati mnoge stvari i mnogi podaci iz vojno-bezbednosne oblasti.

Ovo sam hteo da naglasim da onda pod tim uslovima gledamo na ove zakone koji su pred nama i njihov kvalitet, a gledano iz tog aspekta, iz tog rakursa, ja mislim da smo dobili danas za ovu sednicu sveukupno vrlo kvalitetne zakone. Zakone, ja ću o pojedinim nešto reći kasnije, zakone u kojima imate, za mene čak i iznenađujuće prisutno demokratsko opredeljenje kod mnogih odlučivanja, koliko to uslovi dozvoljavaju.

Ministar je, kada je govorio danas, odgovarao na neka pitanja, vrlo jasno, precizno i vrlo tačno ocrtao upravo taj segment. Ministar ili dekan školske ustanove ili načelnik Generalštaba ili bilo ko za koga se kaže da donosi odluku, ja sam potpuno shvatio iz onoga što je ministar govorio, a inače i iz samih zakona, da se kaže da on donosi odluku faktički samo je najviša funkcija koja stavlja potpis na ono što je razmatrano u jednom, reklo bi se, krajnje demokratskom procesu donošenja te odluke i ministar je to upravo objašnjavao. I, mislim da je toga jako mnogo prisutno u ovim zakonima i mislim da se predlagaču zakona može u tom smislu dati i odati puno priznanje.

Kada se tiče ovih zakona koji su danas pred nama ja ću reći, preskočiću ove dve odluke, pa ću o njima nešto reći na samom kraju, videćete zašto, ali ću reći kada je u pitanju Predlog zakona o vojnom obrazovanju da je u njemu u najvećoj meri sadržano upravo ovo što sam govorio.

Mislim da je izvanredno, sveobuhvatno sačinjen, da je data vrlo precizna organizacija kompletnog školstva, jasne nadležnosti u sistemu školstva iako je zadržana sva specifika vojna, hajde da kažem uslovno koja je sadržana u subordinaciji i drugim epitetima, dovoljan je u tom zakonu, dovoljno je izražen stepen autonomije Univerziteta i u poređenju sa civilnim univerzitetima.

Ostale su sve specifike vojne ustanove zadržane, ali shodno njima usaglašene sa interesom i samostalnošću polaznika. Sačuvana je samostalnost i stručnost ustanova, organa i obrazovno-vaspitnog rada u njima.

Ovaj zakon uređujući specifičnosti vojnog obrazovanja, ubeđen sam, veoma će pomoći i ubrzati integrisanje vojno-školskih ustanova i celog vojnog školskog sistema u obrazovni sistem Republike, ubeđen sam da je u tome jedan od njegovih najjačih kvaliteta.

Kada se tiče Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o odbrani mislim da je u njemu u odnosu na dosadašnji postojeći zakon mnogo toga precizirano, dosta toga dopunjeno ili ugrađeno kao novo ili pojačano kao obaveza ili definisano kao do sada nepostojeća obaveza za građane, ustanove, fizička i pravna lica.

Na primer, dosadašnji član 102. koji je bio sadržan u svega dva i po reda, već to može jasno pokazati koliko se u dva i po reda moglo reći, pa je on brisan i zamenjen novim članom u obimu teksta od cele jedne strane potpuno novog teksta i potpuno nove značajne sadržine.

Posebno je u njemu značajno to što je znatno poboljšan i stvoren i obezbeđen povoljniji položaj pripadnika Vojske, ono o čemu je u nekim odgovorima ministar govorio danas.

Kad sam rekao da ću na kraju reći, osvrćući se na ove zakone, nešto o ovim odlukama pod tačkom 1) i 2), samo usputno. Molio bih da se povede računa ubuduće, jer stoji nešto što je nedopustivo a mislim da je greška, a to je da su ove odluke, kao i izveštaj, jedan koji je uz njih dat, ispada da je godišnji plan upotrebe Vojske Srbije u multinacionalnim operacijama u 2017. godini. Bilo bi, čini mi se, glupo da se razmatra sada plan za 2017. godinu i uz njega izveštaj o izvršenju godišnjeg plana upotrebe Vojske u 2016. godini, a usvojen na sednici od 12. decembra 2017. godine, tek. Ista stvar je i sa Predlogom odluke o učešću pripadnika Vojske u multinacionalnim operacijama u 2017. godini, a ispada da tek treba sada da ga usvajamo.

Očigledno je omaška i očigledno je nepažnja, pa sam samo hteo da ukažem na to da to ne bi trebalo tako, jer kvari utisak svega ovoga o čemu sam napred govorio, iako se to može i zanemariti, jer je očigledno tehnička greška.

Kad se tiče Zakona o BIA, mislim da su učinjena poboljšanja i da obezbeđene izmene u njemu čine i omogućuju veći stepen integrisanja građana u sistem rada BIA.

Mislim da je potrebno da se nakon usvajanja nove Strategije nacionalne bezbednosti pristupi novom usklađivanju svih zakona sa njom, obzirom da će se ona doneti pre. Čini mi se da je jako važno i da dobija još više na značaju potreba izrade novog krovnog zakona koji bi obuhvatio sve službe, odnosno ceo bezbednosno-obaveštajni sistem. Posebno je bitan ovaj obaveštajni rad.

Ovo je javna sednica, jasno mi je, kao i vama, da ne mogu o tome detaljnije i šire govoriti, ali nadam se da će biti prilike kada bude donošen taj zakon, kao i ostali zakoni koji će upotpuniti i poboljšati bezbednosno-obaveštajni sistem.

Ali, mislim da smo od izmena, već koliko godina ima od kad smo usvojili, umesto Državne bezbednosti formirali BIA - Bezbednosno informativna agencija i uopšte agencije. Neko je danas ovde pomenuo da bi bolje bilo da je to Državna bezbednost i ja sa obe ruke glasam za to, ne zato što sam ja radio i bio radno angažovan u ovoj zemlji u vreme kada je postojala Državna bezbednost, nego zbog toga, a ako ne to, onda će se morati drugačije uraditi da se obezbedi zakonski daleko veća s jedne strane samostalno nastupanje svakog od ovih segmenata bezbednosno-obaveštajne službe današnjih agencija, ali mora se, još značajnije je obezbediti puna, puna sinergija svih tih segmenata u jedinstvenom cilju.

Mislim da danas ta saradnja međusobna ne postoji u dovoljnom stepenu. Ovde je naglašeno da treba da postoji saradnja i donosi se akt o saradnji sa drugim organizacijama, baš tako je rečeno, sa drugim organizacijama, a ja plediram i predlažem da se donese poseban akt o saradnji BIA sa Ministarstvom unutrašnjih poslova…

(Predsednik: Hvala. Isteklo vam je vreme.)

… odnosno da se usaglasi što više zakon o njihovom radu sa Zakonom o policiji. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Maja Gojković

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Hvala, poslaniče.
Reč ima Miroslav Aleksić.
...
Narodni pokret Srbije

Miroslav Aleksić

Poslanička grupa Socijaldemokratska stranka, Narodna stranka
Zahvaljujem.

Poštovani gospodine ministre, poštovani gospodo oficiri i predstavnici Ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Republike Srbije, danas raspravljamo o važnim zakonima iz oblasti bezbednosti, odbrane Vojske i, naravno, praksa i način rada u ovoj Skupštini nastavlja da se objedinjuju sve tačke u jednu tačku dnevnog reda, kako bi što manje vremena imali da se posvetimo detaljnije ovim predlozima zakona.

S druge strane, vi danas ovde imate devet zakona koji se usvajaju po hitnom postupku.

Zaista bih voleo da mi neko objasni zašto se po hitnom postupku usvajaju ovi zakoni, recimo, Zakon o vojnom obrazovanju, koji je danas na dnevnom redu? Zar to nije moglo da ide kroz jednu redovnu proceduru i da se manje greške prave? Time bi se izbeglo da se na svakih godinu, dve ili tri menjaju pojedini zakoni.

Naravno, kada se tako radi, onda i ne možemo imati kvalitetno izgrađene institucije, niti možemo imati adekvatne zakone, ni vladavinu prava. To je ono na šta nas upozorava i svet, na šta nas upozorava i EU kojoj mi težimo. Dakle, sve smo dalji svakoga dana od tih standarda i načina funkcionisanja u uređenim zemljama i u uređenim društvima i sistemima i naročito kada dođemo do rasprave u pojedinostima, kada zaista postoji prilika da o svakom od ovih zakona raspravljamo član po član i možda i mi iz opozicije damo neki kvalitetan predlog koji bi popravio zakon i što bi mi mogli da podržimo. Naravno, nemamo priliku za to jer je sada najnovija metoda da poslanici vlasti zapravo predlažu amandmane na predloge zakona koji dolaze od strane vlasti, odnosno Vlade Republike Srbije.

Što se ovih zakona tiče koji su na današnjem dnevnom redu, dve reči ih opisuju, jedna je ovlašćenja, a druga je odgovornost i jedna ne prati drugu. Dakle, ovlašćenja političkih funkcionera, kako u Ministarstvu odbrane, tako i u BIA, se dramatično povećavaju, a sa druge strane njihove odgovornosti gotovo i nema. Obrazložiću o čemu se tu tačno radi.

Naravno, ono što još upada u oči svima koji su čitali ovaj materijal i ove zakone jeste da onaj deo koji se tiče profesije i struke iz oblasti vojske je dosta dobro postavljen, ali svuda gde se težilo davanju veće težine političkim funkcionerima, konkretno ministru odbranu koji ovde sedi, nije se štedelo ni malo, pa je onda dodatno politizovana institucija Ministarstva odbrane.

Što se tiče prve i druge tačke dnevnog reda, kao i sedme tačke, to je učešće u multinacionalnim operacijama. Što se tiče Narodne stranke, mi to možemo da podržimo, možemo da podržimo zato što se to tiče naših vojnika i naših ljudi koji i te kako imaju loš status u Vojsci i većina njih se prijavljuje za učešće u ovim multinacionalnim operacijama iz jednog jedinog razloga, a to su finansijski razlozi, jer je to način da oni poput nekih gastarbajtera odu u svet i zarade nekakav novac, da posle kupe stan, da kupe auto. Oni nemaju tetku iz Kanade koja bi mogla da im pomogne i oni se moraju sami snalaziti kako i na koji način će finansirati i održavati svoje porodice i planirati svoj život.

Naravno, oko 700 lica iz Vojske i 11 lica iz MUP je predviđeno za učešće u ovim operacijama i oni su svakako spremni da rizikuju živote zbog finansijskih razloga, i to je jedan od razloga zašto po nekim statistikama, koje govore o tome, dva vojnika dnevno napušta Vojsku. Voleo bih da me ispravite ako to nije tačno. Dakle, vojnici polako traže drugi način za uhlebljenje i za svoje profesionalno angažovanje.

Takođe, kada govorimo o ovim zakonima, godinama se profesionalnim vojnicima obećavaju beneficije, pripadnicima policije, pa i BIA, obećavaju se jeftini stanovi. Trebali su da krenu u martu da se grade. Nisam čuo da su krenuli. To je pompezno najavljeno tokom izborne kampanje za beogradske izbore, ali se to očito nije dogodilo, što i ne čudi nas jer šest godina slušamo obećanja, najave, laži, propagandu vladajućeg režima, ali je problem kada se to dešava u institucijama kao što je Vojska Republike Srbije.

Što se tiče Zakona o vojnom obrazovanju, da, on je trebao da se promeni zato što je poslednji usvojen, kako reče ministar, davne 1994. godine, ali se postavlja pitanje – da li ste ovaj zakon postavili malo ambicioznije, nego što bi to bilo realno i da li se on zapravo više odnosi na zadovoljavanje i legalizaciju ambicija pojedinih profesora ili za polaznike vojnog obrazovanja u Republici Srbiji? Dakle, ako pogledate sam zakon, videćete da se dve trećine zakona odnosi upravo na profesore, na ambicije pojedinih profesora za stvaranje univerziteta odbrane, a da se vrlo malo pominju polaznici, odnosno da se zakon jako malo na polaznike odnosi. Pitanje je da li ta vojna akademija, odnosno univerzitet treba da bude krovna organizacija vojnog školstva i da li je u strukturi Generalštaba?

Vojska danas, na žalost, ima veoma malo uticaja na vojno školstvo koje vi ovim zakonom predlažete, i to govori o tome da je on ambiciozno postavljen. Ako pogledamo iskustva iz prethodnih godina kada smo imali sve veći broj polaznika na onim smerovima Vojne akademije, kao što su finansije ili IT sektor ili neki drugi sektori, daleko manje od bazičnih i osnovnih rodovskih kurseva kao što su pešadija, artiljerija ili neki drugi, a iz razloga zato što ti mladi ljudi imaju veću alternativu i lakše mogu da dođu do posla i da se bave drugim poslovima van Vojske i tako reše svoju egzistenciju, ali sa druge strane trpi Vojska, jer prelazak na bolje plaćeni posao stvara manji broj rodovskih oficira koji bi trebalo da obavljaju svoj posao u Vojsci.

Takođe, ovde uvodite i pojam nekakve mešovite vojne škole, kao nekakav hibrid između Vojne gimnazije i strukovnih vojnih škola. Nije baš najjasnije zašto ste to uradili, ali generalno u ovom zakonu vojni sistem neće biti u funkciji realnog razvoja i popune Vojske, već zadovoljenja ambicija profesora ili pojedinih rukovodilaca na ovom univerzitetu.

Što se tiče Zakona o odbrani, ovaj zakon ima jednu ključnu stvar koju ste vi naveli, a to je da se izmešta rasprava o izveštaju o stanju priprema za odbranu iz Narodne skupštine u resorni odbor. To znači da idemo korak dalje u transparentnosti. Umesto da se ovde raspravlja o tome, raspravljaće se na odboru i na taj način verovatno izbegnuti ozbiljna rasprava o ovoj temi, kao što je priprema za odbranu.

Ovaj zakon uvodi jednočlana privredna društva, javna preduzeća, privredna društva i preduzetnike. Potpuno nejasno šta će oni raditi. U obrazloženju zakona to nije baš najjasnije rečeno, jer ta privredna društva praktično omogućavaju stvaranje određenih privilegovanih javnih preduzeća, subjekata pod partijskom kontrolom ili možda kontrolom nekih pojedinaca. Da li je ideja da ta preduzeća, koja ćete formirati, praktično drže monopol u oblasti odbrane.

Naravno, ono po čemu je ministar Vulin naročito poznat, u ovom zakonu su navedena i udruženja koja će doprineti jačanju sistema odbrane i koja mogu steći status udruženja od posebnog značaja za odbranu. Sećamo se afere sa udruženjima dok je bio ministar u prethodnom svom resoru i gde je govorio o nekakvim udruženjima koja će licima u stanju socijalne potrebe omogućiti uslove za funkcionisanje, pa je tu bilo nekih dva miliona evra, a od čega se posle naprasno odustalo, kako je on rekao tada zbog pritiska medija ili ne znam čega drugog. Vidim da nastavljate tu praksu ovde.

Ono što je najzanimljivije, kriterijume za dodelu sredstava propisuje lično ministar. Jako zanimljivo. To govori o tome koliko ste izgradili ovu instituciju.

Takođe, u domenu ovog zakona imamo još jednu problematičnu stavku, a to je uređenje i zaštita tajnosti podataka. Dakle, jako proširujete tu oblast. Sa jedne strane, onemogućavate javnost da dobije uvid u neke podatke koji možda do sada nisu bili državna tajna, da li su u pitanju građani, da li su u pitanju neka strukovna udruženja, da li su u pitanju sindikati, da dobiju uvid, recimo, u to šta se dogodilo i ko su krivci za helikoptersku nesreću ili da dobiju uvid u to ko je odgovoran i ko će snositi odgovornost zato što se u vozilu Ministarstva odbrane kod državnog sekretara pronašla droga, da li vozilo ministarstva služi za prevoz droge. S druge strane, ovako postavljen pojam tajnosti podataka takođe omogućava samom ministru ili nadređenima da kažnjavaju određene pripadnike Vojske Srbije za koje se, po toj širokoj, slobodnoj proceni, može reći da su prekršili pravilo tajnosti podataka.

Dalje, takođe u ovom zakonu, kao jedan od posebnih razloga za donošenje i izmenu ovog zakona jeste primena posebnih mera bezbednosti za lica koja se bave poslovima odbrane i uvođenje posebnih kriterijuma za popunu takvih radnih mesta. Naravno, još jedna politička stvar gde će se povećati politička moć ministra u samom ministarstvu.

Što se tiče Zakona o Vojsci Srbije, takođe je taj zakon vrlo bitan sa političkog aspekta, jer se tu prvo uvodi termin da ministar raspoređuje i premešta profesionalna vojna lica unutar i van Vojske na predlog ili mišljenje načelnika Generalštaba, ali odmah u nastavku tog istog zakona se kaže da ministar može da delegira ove poslove na načelnika Generalštaba ili svoje pomoćnike.

Sa jedne strane, ako vas interesuje neki slučaj da nekog vi želite sami da raspoređujete, premeštate, ako je to u nekom političkom vašem interesu, to ćete raditi vi, a u nekim drugim slučajevima će raditi načelnik Generalštaba ili vaš pomoćnik.

Takođe, ovaj Zakon o Vojsci koga predlažete vam daje mogućnost smanjenje osnovice za računanje plata profesionalnih vojnika, ukoliko bi se verovatno uočila manja lojalnost ovih lica prema onome i onoj politici koju vi budete zastupali u ministarstvu. Takođe, ustanovljavanje i evidencija civilnih lica koja bi se primila na službu u Vojsci bez javnog konkursa naglašavam. Dakle, ministar ovim zakonom dobija mogućnost da može da određuje specifična formacijska mesta bez javnog konkursa. I van Vojske gde se primaju civilna lica, ali i u samoj Vojsci.

Dakle, proširuju se nadležnosti, proširuju se ovlašćenja ministara na uštrb institucija, dalje se uporno radi šest godina na izgradnji svih institucija Ministarstva odbrane.

Zakon o proizvodnji i prometu i naoružanju vojne opreme, prethodni je usvojen 1996. godine i on naravno vrlo jasno govori šta je namera stvaranja jednog ovakvog zakonskog predloga - stvaranje novih privrednih subjekata i društava u ovoj oblasti i lica koja će biti registrovana i način za njihovu registraciju koja će se baviti trgovinom i proizvodnjom vojnom opremom i naoružanjem.

Takođe, ovde se uvodi i stvaranje grupacije odbrambene industrija Srbija kao kategorije koja će biti pod apsolutnom kontrolom ministra odbrane i naravno da se ovde ide na to da pojedini trgovci i mešetari mogu da budu povlašćeni i da rade ove poslove koji se tiču trgovine naoružanjem i vojnom opremom.

U ovom zakonu se predviđa i strani ulagač, strano ulaganje i ministar je to malopre rekao kako će to sprečiti privatizaciju. Ne, ministre. Do sada su ta preduzeća bila strateškog interesa za državu Srbiju, a vi sad uvodite kategoriju da ih neko može da kapitalizovati i da će neki stranac, a i neka i nije stranac brinuti više o tim preduzećima nego što je do sada brinula država Srbija. To ste ovde naveli kao ključnu novinu. Protiv toga se bune sindikati i „Nezavisnost“ i vaši vojni sindikati ili vas to očigledno ne interesuje. Jasno je da vi želite da sve stavite pod svoju apsolutnu kontrolu.

Što se tiče Zakona o prodaji i proizvodnji naoružanja naročito trebate da se zamislite zbog toga što se Srbija danas nalazi na crnoj listi „Fatfa“ i to je u izveštaju Evropske komisije, osumnjičena za finansiranje terorizma i za pranje novca. I vi znate ministre, pretpostavljam jako dobro da svake nedelje iz Niša poleće avion „Antonov“ koji je iznajmljen od ukrajinske firme, koji vozi naoružanje, koje se skuplja iz fabrika namenskih po Republici Srbiji. Dobro je da ljudi rade, da imaju svog posla, dobro je da se proizvodi ali je pitanje samo na koji to način raditi i da li će to ugroziti opšti interes Republike Srbije.

Dalje što se tiče Zakona o BIA, žao mi je što tu nema šefa BIA, već treba taj zakon da brani ministar Vulin. Ne znam zašto danas nema ovde i on je trebao sam da obrazloži ovo što je predložio.

Ja ću pročitati nekoliko stvari ključnih iz Zakona o BIA. Da bi građani pre svega mogli da čuju. Dakle, akt o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta u Agenciji donosi direktor Agencije uz prethodnu saglasnost Vlade. Dakle, donosi direktor BIA uz političku saglasnost aktuelnog režima. Za popunjavanje radnih mesta u Agenciji nije obavezan konkurs. O zasnivanju radnog odnosa u Agenciji rešenjem odlučuje direktor. Dakle, direktor odlučuje koga će primiti i kako će primiti i na koje mesto.

Pripadnici Agencije dužni su da pohađaju stručnu obuku, kao i da se stručno usavršavaju i da polože poseban stručni ispit, a program i način pohađanja stručne obuke, stručnog usavršavanja i polaganja posebno stručnog ispita utvrđuje se takođe aktom direktora.

Dalje, rad pripadnika Agencije se ocenjuje jedanput godišnje i možete misliti ko ga ocenjuje, ocenjuje ga direktor. Uslovi za sticanje i gubitak zvanja određuje se aktom direktora uz prethodnu saglasnost Vlade. Koeficijenti za obračun plate utvrđuju se aktom direktora uz prethodnu saglasnost Vlade, odnosno politike ove vlasti. Dalje, pripadnik Agencije BIA može biti trajno ili privremeno premešten na drugo odgovarajuće radno mesto. Za premeštaj za potrebe posla nije potrebna saglasnost pripadnika Agencije, već to direktor može uraditi sam.

Ovo ovde što piše u ovom zakonu je samo povećanje i davanje političke moći direktoru da može da radi šta god hoće sa pripadnicima BIA, da sa druge strane, on izvršava političke naloge onih koji su ga tu postavili i to je urušavanje institucija i sve smo dalje od uređenog društva, od institucija i od Evrope i ovaj zakon takođe potvrđuje to šta će se dešavati.

Sa druge strane, gde je odgovornost? Da li je neko pitao ko je odgovoran možda iz BIA za smrt Olivera Ivanovića? Oliver Ivanović je najavljivao svoje ubistvo. Niko nije odgovorio za to. Šta su naše službe radile? NJih finansiraju građani Republike Srbije iz budžeta. Dužni su da brinu i o državi Srbiji, o interesima države Srbije, ali i o svakom pojedincu koji živi u ovoj državi. To je posao BIA i treba da izađu i kažu ko je odgovoran za propuste kojih je bilo, a ako ih nije bilo, zašto ćute i po čijem nalogu ćute, u ovom konkretnom slučaju, da ne govorim i o nekim drugim slučajevima.

Na kraju, kada sve ove zakone pregledamo i sublimiramo, jasno se vidi da sve ove predloge od kadrovskih do materijalnih, oni se dimenzionišu ne shodno potrebama Vojske, već mešetara koji će trgovati naoružanjem i vojnom opremom i koji su srasli sa ovim režimom.

Dalje, jačanje nadležnosti ministra i direktora BIA i u oblasti zapošljavanja, unapređivanja, raspoređivanja pripadnika Vojske i zaposlenih u BIA, time se naravno urušavaju svi propisani kriterijumi i kadrovska politika u jednom uređenom sistemu i omogućava naravno zapošljavanje partijskih kadrova bez obzira na stručne kompentencije.

Ono što je najveći problem je što se povećava rizik po odbrambenu moć zemlje kao posledice izmeštanja odlučivanja o izrazito propisanim vojnim pitanjima na određene političke, smem reći, nekompententnosti pojedinaca koji danas upravljaju sistemom kao što je Vojska Republike Srbije.

Na kraju, posledica jednog ovakvog odnosa Vučićevog režima prema sistemu odbrane i bezbednosti je urušavanje odbrambene moći zemlje. Vojska je, gospodine ministre, sve manje stub države, a sve više državna firma koja nudi visoko rizičan posao za mizerne plate i kao takva predstavlja instituciju kojom režim kupuje socijalni mir, a sebi priređujete parade uz povremene ratno huškačke izjave sa zemljama u regionu sa kojima Srbija treba da ostvaruje partnerske odnose. Zahvaljujem.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Vladimir Marinković

Poslanička grupa Socijaldemokratska partija Srbije | Predsedava
Prvo po Poslovniku imamo kolege.
Prvo, Marijan Rističević po Poslovniku.
...
Srpska napredna stranka

Marijan Rističević

Poslanička grupa Pokret socijalista - Narodna seljačka stranka - Ujedinjena seljačka stranka
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani oficiri, povređen je član 107. dostojanstvo Narodne skupštine.

Upravo smo gledali poslanika koji sve najgore priča o Vučiću a preko Devenporta je hteo da pristupi SNS i da bude ministar poljoprivrede. Ali se mi ne palimo na strane ambasadore.

Čovek koji je poslanik Vuka Jeremića naknadni je ovde govorio veoma loše o Vojsci. Nije ni čudo. Vuk Jeremić civilno je služio vojni rok u Predsedništvu Srbije kod Borisa Tadića i onda kao takav, kao vojnik ode u SAD na skup „Vestern polis inter“, znaju oni šta je to, i kaže ovako obraćajući se NATO oficirima – govorim o penzionisanju, ovo govori Vuk Jeremić potomak, o penzionisanju ili otpuštanju 16 aktivnih generala i više od 300 oficira. Mogu vam reći, imali smo užasne pritiske. Reč je o odlikovanim oficirima i herojima ratova devedesetih, rekao je Jeremić. Uz to, Jeremić se tada američkim domaćinima pohvalio da je saradnja sa Haškim tribunalom izuzetno visoka kao agendi i kao da je bilo bitno i naporno predstaviti proces penzionisanja i otpuštanja generala i oficira kao nepolitički i prikazati da nisu otpušteni jer imaju drugačije poglede i preglede.

Nadalje, on se založio za civilnu vojsku, govoreći NATO generalima – evo, zapravo, ovde dok vama to govorim, ja služim vojsku, što je izazvalo prvo smeh, a posle aplauz.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Vladimir Marinković

Poslanička grupa Socijaldemokratska partija Srbije | Predsedava
Zahvaljujem, kolega Rističeviću.
Po kom osnovu kolega Aleksiću?
(Miroslav Aleksić: Po Poslovniku.)
Reč ima narodni poslanik Đorđe Komlenski, povreda Poslovnika. Izvolite.