Četvrta sednica Prvog redovnog zasedanja , 25.04.2018.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Četvrta sednica Prvog redovnog zasedanja

01 Broj 06-2/82-18

2. dan rada

25.04.2018

Beograd

Sednicu je otvorio: Đorđe Milićević

Sednica je trajala od 10:10 do 20:00

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Nada Lazić.
Izvolite koleginice.
...
Liga socijaldemokrata Vojvodine

Nada Lazić

Poslanička grupa Liberalno demokratska partija - SDA Sandžaka
Poštovani predsedavajući, poštovana gospodo iz ministarstva, poštovane kolege narodni poslanici, u raspoloživom vremenu, koje imam, želim da se osvrnem samo na nekoliko aspekata, odnosno nekoliko delova zakona, pa bih na početku pomenula Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o vojnoj, radnoj i materijalnoj obavezi.

Tu bih želela da podsetim više zbog građana koji ovo gledaju da je od januara meseca 2011. godine da se upućivanje na služenje vojnog roka u Vojsci Srbije vrši po principu dobrovoljnosti, odnosno ukinuta je obaveza služenja vojnog roka i uvedene profesionalizacija vojske, a od tada vojni rok služe samo oni koji to žele.

Dobrovoljno služenje vojnog roka u našoj zemlji traje šest meseci. Svakom vojniku se prva tri meseca isplaćuje 12.000 dinara, četvrtog meseca 15.000 a petog i šestog meseca 25.000. Na taj način se želi stimulisati da najbolji dobrovoljci ostanu u vojsci i postanu profesionalni vojnici, a kasnije, ako se dobro pokažu, i podoficiri. Zašto sve ovo govorim?

Naime, postavljam pitanje – da li su profesionalni vojnici, oficiri, podoficiri i svi drugi zaposleni u vojsci zadovoljni svojim primanjima? Ovde smo čuli da plata oficira iznosi negde oko 60.000 dinara, a ako znamo da je potrošačka korpa nekih 64.000, 65.000 dinara, gospodine ministre, vi ćete me ispraviti za sve ono što govorim, ako pogrešno kažem, dakle, ako je korpa preko 60.000 dinara, onda znači da oni krpe kraj sa krajem?

U poslednje tri godine, prema nekim podacima koje sam ja dobila, zato očekujem od vas da ili potvrdite ili ispravite, u poslednje tri godine Vojsku je napustilo negde oko 3.000 profesionalaca. Tu nisu samo u pitanju vojnici, već i svi oni koji su zaposleni inženjeri i drugi koji su kadrovi zaposleni u Ministarstvu odbrane. Upravo zbog zarada, a sem toga imaju problem rešavanja stambenih problema, vidim da su u ovom zakonu predložene neke subvencije vezane za rešavanje stambenih problema. Naime, oko 20.000, prema nekim podacima kojima ja raspolažem, vojnih penzionera i profesionalnih vojnih lica nema rešeno stambeno pitanje.

Posebna kategorija na koju želim da se osvrnem i što posebno naglašavam su negde oko 4.200 vojnih lica iz perioda bivše JNA sa teritorije bivše Jugoslavije, koji nemaju rešeno pitanje stana, a njih negde oko 2.500 živi i dalje u kolektivnom smeštaju.

Novi Sad je recimo pravi primer za ovaj problem jer u nekoliko kasarni žive porodice ovih ljudi u nemogućim i potpuno nehumanim uslovima i apsurdno je da oni nemaju status izbeglica i na taj način nemaju verovatno ni pomoć za rešavanje pitanja stana.

Vidim da ste vi ministre bili ovih dana u poseti gradonačelniku Novog Sada i da se na tu temu razgovaralo, pa od vas očekujem i da ako imate odgovore kada će se ovaj problem rešavati da pomognete.

Sa druge strane, kasarna i drugi objekti proglašeni su za državnu imovinu i koliko znam, oni su u nadležnosti Direkcije za imovinu. U nekim lokalnim samoupravama su zamenjeni za stanove za vojna lica, ali u većini mesta to nije urađeno i ti objekti propadaju, a sa druge strane se ne rešavaju stambeni problemi oficira, odnosno uopšte vojnih lica.

Neki od njih, ti objekti mogu da se pretvore u izuzetno značajne turističke objekte, kao što su recimo vojni objekti u podgrađu Petrovaradinske tvrđave koji sada propadaju, a mogli bi da budu izuzetna turistička atrakcija u sklopu cele Petrovaradinske tvrđave.

U Novom Sadu je bilo pokušaja, a vidim sada i u Beogradu da se u jedna od napuštenih kasarni osposobi za svoje aktivnosti. Neke nevladine organizacije su to pokušale, ali ih je policija izbacila i ti objekti i dalje nisu osposobljeni, niti je nekakvo njihovo pitanje rešeno.

Isti slučaj se desio ovde u Beogradu kada su pripadnici Vojne policije izbacili grupu aktivista Društvenog centra NNK, koji su pre nekoliko dana ušli u jedan isto takav vojni objekat u Beogradu. Zato postavljam pitanje – za koga i dokle se čuvaju objekti i kada će se ovi objekti rešiti?

U izmenama i dopunama Zakona o vojsci posebno želim da istaknem da se kao razlog za predložene izmene i dopune kaže da se stvaraju uslovi za obezbeđivanje povoljnijeg položaja profesionalnih pripadnika Vojske Srbije, posebno profesionalnih vojnika, podoficira, oficira i svih drugih u službi Vojske Srbije i tu mi upadaju u oči dva člana, član 25. i član 26.

U članu 26. se kaže da profesionalnom vojnom licu pripadana naknada troškova za ishranu u toku rada i regres za korišćenje godišnjeg odmora kada se za takvu vrstu naknade steknu uslovi u budžetu Republike Srbije u visini koju utvrdi Vlada, što znači da će možda dobiti topli obrok i regres, a možda neće, što mislim da kada su vojna lica u pitanju ne sme da ostane ovako, odnosno da ostane nedorečeno i da se ostavi da može i da ne može. Prosto, za njih moraju da se nađu sredstva bez obzira na okolnosti.

Naime, svaka vlast zna da mora da ima zadovoljnog vojnika, zadovoljnog policajca, lekara, učitelja. To su kategorije na kojima ne bi smelo da se na ovakav način eksperimentiše. U ostalom u praksi vidimo kako to izgleda.

U članu 26. koji se odnosi na plate profesionalnih vojnika u stavu 2. se kaže – osnovica za obračun plate ne može biti niža od 75% prosečne mesečne zarade u Republici Srbiji isplaćene u mesecu u kojem se utvrđuje osnovica, a ukoliko to ne omogućavaju odobrena sredstava u budžetu Republike Srbije namenjena za plate, Vlada može da u skladu sa odobrenim sredstvima utvrdi nižu osnovu. Znači, opet se ostavlja mogućnost da u skladu sa mogućnostima se ta osnovica smanji, što opet smatram da je nedopustivo da vojna lica da spadaju u tu kategoriju u kojoj se na takav način može smanjivati plata. To znači da praktično ništa nije zagarantovano, a od oficira se traži da izvršavaju naređenja, od pilota se traži da lete na letelicama sumnjive ispravnosti.

Najnoviji slučaj pogibije iskusnog pilota Roberta Kalocija, koji je bio i nastavnik letenja. Po meni treba da se da odgovor i istina o tehničkoj ispravnosti letelice i druge opreme i kako se uopšte održava oprema. Inače, da naglasim da je ovaj pilot bio, prema mojim informacija, podstanar sa svojom porodicom i postavljam pitanje – zašto nam ginu piloti? Ovo nije prvi slučaj.

Vi ste u medijima izjavili da smo od Belorusije dobili četiri MIG-a, da će se povećati naoružanje, da ćemo dobiti helikoptere i ostalo naoružanje za našu vojsku i ja prosto postavljam onako žensko pitanje – da li se mi to spremamo za rat i da li treba da se brinem?

Treba da imate u vidu da je prosečna starost u Srbiji preko 40 godina, da imamo manje od 17% dece mlađe od 14 godina, a iz zemlje nam odlaze mladi i radno sposobni ljudi. Na koji način mislite da privučete da se ljudi opredele za vojno zanimanje?

U izmenama Zakona o odbrani predviđeno je formiranje fonda za finansiranje i unapređenje službe traganja i spasavanja vojnih vazduhoplova i razvoj sposobnosti Vojske Srbije po ovom pitanju i ja postavljam pitanje – zašto se ovaj fond uvodi? Prosto, to mi nije jasno.

U Zakonu o proizvodnji i prometu naoružanja i vojne opreme omogućava se strano ulaganje u oblasti proizvodnje, naoružanja i vojne opreme i da je proizvodnja naoružanja, što meni posebno para uši, naoružanja i vojne opreme od strateškog značaja. Naime, postavljam pitanje – zašto se po ovom zakonu omogućava stranom ulagaču da bude većinski vlasnik?

S druge strane, bila bih jako srećna i daleko srećnija da nam znanje i zdravlje budu strateški ciljevi, tj. da ulažemo u škole i bolnice, jer smatram da su ljudi važni a ne oružje.

Podsetiću samo da je prihod, recimo, od IT sektora možda u rangu izvoza u poljoprivredi ili možda u naoružanju, ne znam tačno kolike su sume, ali, evo, pokazalo se da je ulaganje u znanje ispalo veoma unosan princip.

Mi poslanici iz Lige socijaldemokrata Vojvodine dali smo amandmane, samo se od sveg srca nadam da ćemo biti u prilici da uopšte te svoje amandmane i branimo. Hvala lepo.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Predrag Jelenković. Izvolite.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Predrag Jelenković

Poslanička grupa Socijaldemokratska partija Srbije
Zahvaljujem predsedavajući.

Poštovani ministre, poštovani direktoru BIA, poštovane koleginice i kolege, moje koleginice iz poslaničkog kluba će govoriti o ovim ostalim zakonima i u danu kada budu amandmani došli na red, a ja ću se fokusirati na Zakon o vojnom obrazovanju. To je vrlo važan zakon jer se njime, kao što i stoji, obuhvataju svi oblici obrazovanja, ne samo profesionalnih pripadnika Vojske Srbije već i državnih službenika, kroz vojno-školske ustanove i ustanove Ministarstva odbrane i Vojske Srbije.

Ono što je interesantno, u članu 13. ovog zakona, u stavu 1. stoji da su vojne visokoškolske ustanove univerzitet i fakultet, dok u stavu 2. se definiše da univerzitet u svom sastavu može imati akreditovane naučno-istraživačke organizacije i biblioteku.

Važno je istaći da univerzitet u svom sastavu može imati visokoškolsku jedinicu sa svojstvom ili bez svojstva pravnog lica, pod propisanim uslovima i samim statutom visokoškolske ustanove.

Takođe, univerzitet odbrane je samostalna visokoškolska ustanova koja obavlja delatnost visokog vojnog obrazovanja iz više naučnih oblasti u okviru obrazovno-naučnih polja, u skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju.

Zašto sam ovo citirao, iz razloga kada se pominje Zakon o visokom obrazovanju, a u vezi člana 22. podtačka 2), možda treba imati u vidu, ukoliko za to postoji mogućnost, stvaranja novih nastavnih baza na teritoriji Srbije, odnosno treba razmišljati o mogućnosti da se neki segmenti ili smerovi nastave visokoškolstva Vojske Srbije detaširaju na primer u Niš, jer za tako nešto, verovatno znate, da postoje prostorni kapaciteti, prateći objekti i nastavni kadar.

Primer da univerziteti u Nišu i rade na ovaj način pokazuje univerzitet u Nišu koji ima pozitivna iskustva u nastavnim centrima van Niša, odnosno odeljenjima pravnog i ekonomskog fakulteta u Medveđi i Zaječaru. Takođe i drugi univerziteti imaju slična iskustva, na primer, Ekonomski fakultet iz Subotice u Bujanovcu. Ovo je vrlo važno, kako bi približili i omogućili većem broju mladih ljudi iz Kuršumlije, Prokuplja, Vranja, Leskovca, Pirota, Knjaževca, Aleksinca, Zaječara za obrazovanje u ovoj oblasti, ali je značajno i za jug Srbije, posebno zbog njegovog geostrateškog položaja.

U svakom slučaju, ovim zakonom normativno se uređuju i usaglašavaju specifičnosti vojnog obrazovanja, a samim tim i dovršava proces usklađivanja propisa, gde vojno-školske ustanove imaju mogućnost da postanu integralni deo obrazovnog sistema Republike Srbije. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima ministar gospodin Vulin. Izvolite.
...
Pokret socijalista

Aleksandar Vulin

| Ministar unutrašnjih poslova
Da se zahvalim još jednom svim poslanicima koji su pre govorili, pa evo sada da malo pojasnimo stvar. Dakle, prosečna plata oficira nije 63 hiljade, tolika je bila 2012. godine. Sada je 74 hiljade dinara. Molim vas da vodite računa i o tome, povećali smo dnevnice, sa 800 dinara su otišle na 1.100 dinara. Dakle, i to ulazi u ukupna primanja. Takođe ulaze i uvećani troškovi stanovanja za one koji nemaju rešeno stambeno pitanje, a za one koji rešavaju stambeno pitanje, pitanje putem povoljnog kreditiranja od strane Vojske, i dalje dobijaju uvećane troškove, tako da im Vojska i na taj način smanjuje ratu, što je, priznaćete, nešto što biste u civilstvu mogli samo da maštate da je to moguće a zaista nije. Takođe imamo i dodatke na specifičnu službu, to je kada ste pilot, specijalac itd, pa to dobijate.
Naveli ste brojeve koji se odnose na plate naših vojnika na dobrovoljnom služenju vojnog roka. Da vas obradujem da su za sve pripadnike koji dobrovoljno služe vojni rok, zatim za sve naše kadete, za sve naše pitomce takođe povećana, naredbom vrhovnog komandanta, primanja za 10% od 1. marta. Dakle, i njima su povećane nadoknade.
Kao što vidite, gde god možemo i kad god možemo radimo na poboljšanju standarda svih naših pripadnika, bez obzira u kom delu Vojske oni bili.
Takođe, uveli smo nešto što godinama jednostavno nije bilo moguće, evo, tu su i penzionisani generali, pa znaju da je to nekada u JNA bilo moguće, a u Vojsci Srbije skoro da se to ne pamti, a to je da smo uveli i dnevni bon za ishranu koji su i do sada dobijali Bataljon specijalne policije „Kobra“, ali sada dobija i Specijalna brigada i uskoro ćemo, nadamo se, imati budžetske mogućnosti da to proširimo i na pripadnike vojne policije i na pripadnike izviđačkih jedinica, što puno znači. To je veliki broj ljudi i to puno znači našim pripadnicima kada dobiju, jednostavno, kao da su dobili novac koji mogu da potroše u kantini, bilo za svoju ishranu, bilo da kupe nešto što je potrebno njima i njihovim porodicama.
Po pitanju stanova i stambene izgradnje, zato smo i pokrenuli ovu veliku aktivnost oko izgradnje stanova za pripadnike bezbednosnih struktura. U pravu ste sa brojevima, veliki broj naših pripadnika nema rešeno stambeno pitanje, ali na ovaj način se to rešava i prvi put od JNA i od SFRJ to se rešava ovako masovno. Možda je malo, ali je značajno. Pitajte pripadnike Prve brigade u Novom Sadu kada su poslednji put dobili stanove? Sada su dobili nakon bukvalno decenije, sada je u Novom Sadu podeljeno nekih 14 stanova. Dugo, dugo to nije bilo, ali čim nešto može, mi to i uradimo. Radi se na kasarni „Jugovićeva“, to što ste rekli u razgovoru sa gradonačelnikom Vučevićem. Uskoro treba da potpišemo sporazum po kome se u kasarni „Jugovićevo“ određuje koliko stanova dobijamo, a grad Novi Sad počinje da nam gradi, da projektuje, pa da nam gradi bazu „Majur“. To je nešto što će takođe biti velika stvar. Mi decenijama nismo imali veliki novi vojni objekat.
Vidite, stvari se menjaju i manjaju se na bolje. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Gordana Čomić.
Nije tu.
Reč ima narodni poslanik Jasmina Obradović. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Jasmina Obradović

Poslanička grupa Srpska napredna stranka
Zahvaljujem.

Poštovani ministre sa saradnicima, poštovani direktore BIA-e sa svojim saradnicima, drago mi je da vas ponovo vidim ovde u parlamentu gde smo 2012. godine počeli i Bogu hvala sve ide dobro i bolje i biće sve bolje.

Danas na dnevnom redu nalaze se dve odluke o upotrebi naših vojnih i policijskih snaga u međunarodnim snagama u 11 zemalja. Ovo govorim prosto da podsetimo i one koji prate prenos Skupštine o čemu ćemo mi to, u stvari, juče i danas i u narednim danima, raspravljati u ovoj Skupštini.

Pored toga, na dnevnom redu nalazi se sedam predloga kojim unapređujemo naš sistem bezbednosti, a to su: Predlog zakona o vojnom obrazovanju, Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o odbrani, Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o Vojsci Srbije, Predlog zakona o proizvodnji i prometu naoružanja vojne opreme, Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o upotrebi Vojske Srbije i drugih snaga odbrane u multinacionalnim operacijama, Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o vojnoj, radnoj i materijalnoj obavezi i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o BIA. Takođe, tu su i četiri potvrđivanja međunarodna sporazuma.

No, ono što želim i ono na šta želim da skrenem pažnju u ovim predlozima je pre svega poboljšanje uslova života zaposlenih u našim bezbednosnim strukturama. Činjenica je od toga ne možemo pobeći, da je raspad Jugoslavije pripadnike vojske i policije doveo na rub egzistencije. Onda, kada se mislilo da ne može teže po vojsku, dolazi DOS i može. Može mnogo teže. Dolaskom DOS-a na vlast, na mestima ministra odbrane i saveznog ministra MUP-a, izmenjali su se i sadašnji i nekadašnji lideri DS. Pa, imamo Zorana Živkovića, Borisa Tadića, Dragana Šutanovca, danas lidera moćnih opozicionih stranaka.

To njihovo vreme je vreme totalnog propadanja srpske vojske i policije. Setimo se samo raznih afera pomenute gospode „pašnjak“, „satelit“, „vojska“, „vinograd“ i sl. U tom periodu srpska vojska i policija su finansijski i materijalno totalno upropašteni. Ali, dolaskom na vlast SNS i Aleksandra Vučića koji je, podsetiću, bio i prvi ministar odbrane u prvoj Vladi SNS, ovaj proces je zaustavljen i srpska vojska je ponovo stavljena na zdrave noge, a to su ona tri koraka 2012. godine kada je tadašnji vojni ministar Aleksandar Vučić rekao – zaustaviti propast, pokrenuti šta se može pokrenuti, a onda pokrenuto razvijati.

Nakon mnogo vremena, obnavlja se pored opreme i naoružanja i Vojni stambeni fond, a time i motiv da se kvalitetni kadrovi odlučuju na vojnu školu i vojni poziv.

Meni je drago što je ministar u svom obraćanju malopre rekao, odnosno pomenuo Kasarnu Jugovićevu, bazu Majur i ja jako dobro znam koliko je Novi Sad pružio ruku zato što je sa druge strane pružena ruka, ruka vojske, da zajedno rešavamo sve probleme koje možemo rešiti zajednički. Evo, vidite, 14 stanova je već podeljeno, na Jugovićevu se planira jedan kompleks, a ako do mene stižu dobre i tačne informacije, priča se o proširenju i na prigradska naselja što znači da sve ovo potvrđuje ono što sam malopre rekla, postavljamo vojsku na zdrave noge.

Biti oficir u vreme DOS-a bilo je ponižavajuće. Danas su srpski vojnici i oficiri ponovo ponos Srbije. Iz tih razloga, gospodo, u danu za glasanje ponosno ću glasati za ovaj set predloga zakona. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Božidar Delić.
...
Srpska radikalna stranka

Božidar Delić

Poslanička grupa Srpska radikalna stranka
Uvaženi predsedavajući, gospodo iz Ministarstva odbrane, Generalštaba vojske, BIA-e, kolege narodni poslanici, danas raspravljamo o setu vojnih zakona. Praktično sa ovih šest zakona zaokružuje se sve što je vezano za vojsku, za Ministarstvo odbrane i za odbranu.

Da sam ovde video još jedan zakon za koji sam ja uvek posebno zainteresovan, rekao bih da je celokupan posao po ovim pitanjima završen, a to je Zakon o borcima, porodicama poginulih boraca i nestalih boraca. Nadam se da će gospodin ministar sa ministrom za rad, zapošljavanje i socijalna pitanja učiniti napor da ako ne u ovoj godini, a ono u sledećoj godini konačno posle 27 godina borci dobiju svoj zakon, da im se država Srbija kroz neke spomen medalje ili spomenice oduži, jer to su radile sve susedne države, pa čak i kvazi država Kosovo. Eto, neka čak naši borci budu i poslednji, ali je red i vreme da to učinimo.

Prvi zakon je Zakon o obrazovanju. Mi nismo imali većih primedbi na ovaj zakon, ali ipak kroz jedan veći broj amandmana govorili smo i dali smo neke predloge u vezi sa saradnjom našeg univerziteta sa civilnim visokoškolskim ustanovama.

Međutim, dali smo i neke primedbe posebno u članu 18. na uvođenje nekih novih termina, a to je termin poslovođenje koji se pojavljuje u više stavova. Tradicija naše vojske i u tradiciji naše vojske postoje tri termina. To je termin komandovanje, rukovođenje i upravljanje. Ovde se u zakonu pominju dva termina, znači termin komandovanje, termin upravljanje, dok je umesto termina rukovođenje uveden novi termin poslovođenje. Mislim da ipak treba da se pridržavamo naše tradicije i da ovaj termin rukovođenje vratimo u zakon.

Još jednu stvar, kada se govori o visokoškolskim ustanovama i posebno Vojnoj akademiji. Gospodo, Vojna akademija je stub vojnog obrazovanja. Ona daje osnovno obrazovanje, zatim drugi i treći stepen. Ona je kroz član 15. obrađena samo kroz jednu rečenicu. Nemam ja ništa protiv Vojnomedicinskog fakulteta VMA. Dalo bi se o tome mnogo raspravljati, ali ako je već to uvedeno u sistem zbog toga da bi mogao postojati univerzitet odbrane, mi smo predložili izmenu da se kroz član 15. kaže da je Vojna akademija osnovna visokoškolska jedinica od posebnog značaja za sistem odbrane. Mislim da je to apsolutno prihvatljivo i da se upravo kroz te izmene pokazuje da je Vojna akademija stub vojnog školstva.

Dalje, u članu 18, kada se govori o visokoškolskim jedinicama u sastavu univerziteta, pa se kaže da tu imaju veća obrazovno nastavnih polja, komisiju za obezbeđenje kvaliteta i kadarski parlament, a onda se kaže – a mogu imati katedre kao stručni organi. Ne znam kome je to palo na pamet, ovo mogu imati, apsolutno po nama mora da se briše, jer katedre svakako moraju postojati.

Dalje izmene su, koje smo mi predložili, vezane za ukidanje visokoškolskih ustanova, pa smo neke dopune pravili šta sa arhivama vojnoškolskih ustanova i šta sa njihovom dokumentacijom, jer prvenstveno kroz ovaj član zakona se govori o tome šta sa njihovim materijalnim stvarima, a mislim da je takođe važno ili je mnogo važnije šta sa dokumentacijom i arhivama, odnosno određivanjem pravnog naslednika koji će imati obaveze da po zahtevima u određeni situacijama, da li su to učenici, studenti, polaznici da im po njihovom zahtevu dostavi određenu dokumentaciju.

Gospoda i posebno rektor univerziteta zna da je u njegovo vreme iz bivših republika bilo mnogo zahteva prema Vojnoj akademiji od bivših studenata, odnosno pitomaca, da im se dostave njihove diplome i da je to u celom ovom periodu rađeno kako valja.

Sve ove izmene koje smo mi zahtevali i na koje smo napisali amandmane nisu suštinske izmene, ali doprinose boljem kvalitetu ovog zakona, pa molimo kad se budu razmatrali naši amandmani da to imate u vidu.

Što se tiče Predloga zakona o odbrani, mi već imamo veliku primedbu kada je u pitanju član 2. Znači, izmene stava 2, gde se dodaje novi stav 3. koji glasi – da se Godišnji izveštaj Vlade o stanju priprema odbrane razmatra na sednici nadležnog odbora Narodne skupštine. Znači, zaobilazi se Skupština, već taj izveštaj razmatra samo nadležni odbor.

Gospodo, ja sam član tog odbora, zajedno sa 16 drugih narodnih poslanika. Taj odbor, po Poslovniku, ima 11 nadležnosti, formalno obavlja i radi samo dve nadležnosti vezano za zakonske predloge i vezano za izveštaj koji Ministarstvo odbrane tromesečno dostavlja Narodnoj skupštini. Odbor za odbranu i unutrašnje poslove Skupštine Srbije je jedini, zapamtite, jedini praktično organ civilne kontrole Vojske i Ministarstva unutrašnjih poslova, odnosno policije. Znači, ovih 17 ljudi u Skupštini bi morali da znaju kakvo je stanje operativnih sposobnosti Vojske. Pošto izveštaji koje dobijamo od Ministarstva, a imao sam priliku da to kažem i sadašnjem ministru, nisu poboljšani, pošto nikad ne dobijamo stanje i ocenu operativne sposobnosti Vojske, pošto nikada ne dobijamo ni izveštaj Inspektorata odbrane, odnosno kako su ocenjene kontrolisane jedinice, gospodo, mi znači ne možemo i nemamo na osnovu čega da zaključimo kakvo je stanje Vojske.

Ovo što se sad pokušava sa Skupštine prebaciti na Odbor je apsolutno pogrešno i naš je stav da se član 2. briše upravo zbog toga, a ministar da poradi na onome što smo od njega tražili, da izveštaj upravo u dva segmenta bude kvalitetniji, to da nam se kroz tromesečne izveštaje dostavlja broj inspekcijskih kontrola, ali i ocene tih jedinica. Mi smo čak govorili o tome da bi možda nekim analizama trebalo da budu, ili trebalo da prisustvuju i članovi ili pojedini članovi Odbora. Ja ne znam, možda je predsednica ovog odbora bila pozvana na vašu godišnju analizu operativnih sposobnosti, ali ona nas kao članove Odbora nije o tome obavestila. Na kraju krajeva, mi smo ovde svi jednaki, i kada razgovaramo u Skupštini i kada razgovaramo o zakonskim predlozima, mi nju ovlašćujemo da umesto svih nas iz Odbora može pred Skupštinom da izađe sa našim stavovima. Tako da, ja jednostavno nemam nikakvih podataka da li je ona prisustvovala toj analizi.

Sledeće je član 3. Mi takođe predlažemo da se član 3. briše, jer ovde se radi samo o dve reči „obaveštava“ i „izveštava“. Nemojte vi, gospodo, da štitite Skupštinu i da joj olakšavate posao. Skupština mora da radi ono što joj je posao. Po varijanti prethodnog zakona radilo se o izveštavanju, a po ovome predlogu – o obaveštavanju. Ovo nije samo igra reči. Gospoda iz Vojske zna ko izveštava, a ko obaveštava. Izveštavanje je obaveza, a obaveštavanje je, da kažem, daleko nižeg nivoa i neobavezno, odnosno mogućnost.

Što se tiče člana 8. koji se odnosi na član 23. stav 1, gospodo, vi ste ovde dali, i to je dobro, da Ministarstvo ima i vodi evidenciju o poginulim, nestalim, ranjenim, zarobljenim i ubijenim pripadnicima Vojske. To je apsolutno sve u redu. Međutim, meni se čini da ovaj datum nije u redu. Kada se radi o 23. martu 2001. godine do 30. juna 2001. godine, mislim da bi datum trebao da bude 13. oktobar 2000. godine. Ovaj datum koji ste vi ovde dali mislim da je datum kada je Vojsci Jugoslavije odobreno da može da uđe u kopnenu zonu bezbednosti. Mi smo pogibije policajaca imali čak i pre ovog datuma koji sam vam ovde izneo, ali imali smo pogibije i ranjavanje vojnika pre toga. Prema tome, mi moramo voditi evidenciju od momenta kada je vojska dobila zadatke i naređenja da uđe u kopnenu zonu bezbednosti, a nikako za nas ne treba da bude relevantan datum kada nam je KFOR dozvolio da rešimo situaciju u onim sektorima A, B, C itd. Mislim da bi trebalo da se ovo malo izanalizira i da se vidi da li sam ja u pravu i da se adekvatan datum nađe u zakonu.

Što se tiče člana 21. koji se odnosi na član 76. i onaj novi stav 2, mi apsolutno podržavamo da udruženja koja deluju na teritoriji Republike Srbije, a koja svoje delovanje težišno zasnivaju u oblastima od značaja za odbranu, da se ta udruženja prvo imenuju, da se na određen način vežu da budžet Ministarstva i da se zna koja su to udruženja od posebnog značaja za odbranu. Ministarstvo obrazovanja treba verovatno da donese odluku koja su udruženja od posebnog značaja za njih, ali, recimo, Udruženje rezervnih vojnih oficira, Savez radio-amatera, izviđača, klubovi sportskih padobranaca itd, ipak su oni svi vezani na određen način za Vojsku, oni su izvor kadrova, bez obzira da li će to biti regruti ili ljudi koji će kroz neko osposobljavanje služiti interesima odbrane ili Vojske Srbije. Tako da njih treba odvojiti od onog velikog broja udruženja građana i, kad se već kao takva imenuju u zakonu ili u odluci ministra, da onda dobiju ta neka minimalna sredstva da mogu da funkcionišu.

Što se tiče Zakona o Vojsci, član 7. koji se odnosi na član 42, tu je s jedne strane, gospodo, dobro što se ova granica pomerila na 53 godine profesionalnih vojnika, podoficira, odnosno oficira po ugovoru. Međutim, želim da kažem i jednu ovde napomenu, da možda to nije trebalo učiniti sa profesionalnim vojnicima jer, gospodo, ako neko u 25 godina dođe u Vojsku kao profesionalni vojnik, on do 40 godina, kako je do sada bilo u zakonu i kako ja mislim da treba i da ostane, trebalo je ipak da kroz liderske kurseve koje vi imate u Vojsci postane podoficir po ugovoru. Samim tim, onda bi njegova služba u Vojsci trajala do penzionisanja, odnosno do 53 godine.

Ako neko za 15 ili 20 godina ne uspe da položi ili ne dođe, a druga je sada stvar vaše unutrašnje organizacije da li svi kvalitetni vojnici po ugovoru imaju šanse da odu na prijemni i polažu prijemni za taj liderski kurs. Da li tu ima problema? Znam da ima onih koji su iz više puta, koji više puta nisu uspeli čak ni prijemni da polože. Takvima gospodo ne treba omogućavati da do 53 godine budu u Vojsci jer oni opterećuju Vojsku i njezine operativne sposobnosti, jer na njihovo mesto bi mogao da dođe neko mnogo mlađi i neko mnogo sposobniji. U Vojsci nema toliko formacijskih mesta na koja bi oni koji nisu za borbene jedinice mogli da budu raspoređeni. Nisam u tom smislu za tu socijalu što se tiče podoficira, oficira po ugovoru, apsolutno se slažem da to bude do 53 godine kako ste vi predvideli u zakonu.

Sledeće, član 9. koji se odnosi na član 47a stav 5. vezano za nadležnosti vojne policije oko nabavke oružja itd. Mislim da je i to zakonom dobro rešeno, međutim samo ovaj jedan stav u zakonu da vojna policija podatke dostavlja po zahtevu državnim organima ali i drugim organima, organizacijama i fizičkim licima. Zna se ko su državni organi, a ne znam kakav bi uopšte bila potreba i koje su to organizacije i zašto bi se fizičkim licima nekim dostavljali podaci o tome kakvim oružjem i koja su odobrenja izdata od strane vojne policije za nabavku oružja vojnim licima. Mislim da o tome svakako treba razmisliti i da osim podataka koji se dostavljaju MUP i drugim državnim organima, agencijama itd, da fizička lica tu apsolutno ne dolaze u obzir i da to treba brisati.

Član 25. koji govori o regresu i toplom obroku. Gospodo, ovo je sasvim u redu, međutim, kada se kaže da nešto pripada onda svakako treba brisati ovo kada se za takvu vrstu naknade steknu uslovi u budžetu Republike Srbije. Ili nečega ima gospodo ili nema, jer ako postoji ova mogućnost onda postoji mogućnost da toga nikada nema. Ministar je upravo tu da zajedno sa Vladom obezbedi sredstva, jer ako se kaže u zakonu da pripada, onda treba da se obezbedi da to pripada.

Takođe, član 26. koji govori o platama da osnovica ne može biti manja od 75% od prosečne plate, mesečne zarade u Republici Srbiji iz prethodnog meseca, a onda ide takođe u tekstu – ukoliko to ne omogućavaju odobrena sredstva u budžetu Republike Srbije onda to može biti i manje. Ja sam stava da to ne može tako gospodo da stoji i da ako je rečeno da je to 75% onda je zadatak Vlade, zadatak ministra da to tako i obezbedi, jer onda će uvek biti ovo da nema. Bio sam u Vojsci i znam da je Vojska institucija koja je uvek za vreme dok sam ja bio na nekim tu dužnostima i mogao da pratim te podatke, nikada nije dobila sredstva iz budžeta koliko je budžetom dodeljeno. Nije se moglo uzimati od drugih, ali se od Vojske uzimalo uvek.

Gospodo, što se tiče člana 31, mislim da je to apsolutno, a on se odnosi na član 110, da je to apsolutno pun pogodak, apsolutna podrška da se ljudi, naši doktori, doktori nauka koji se nalaze u visokoškolskim ustanovama, u institutima, da im se omogući da nastave sa radom do 65 godina života. Mi smo izgubili mnogo kadrova na VMA, izgubili smo mnogo kadrova i na VTI i u ostalim institucijama i ovo apsolutno podržavam da ti ljudi ostanu u sistemu odbrane i mislim da je to apsolutno pun pogodak.

Što se tiče Zakona o proizvodnji prometa naoružanja i vojne opreme, gospodo, naše najveće primedbe ovde su samo u dve stvari, a to je strani kapital, odnosno privatizacija i svi naši amandmani usmereni su upravo prema tome. Danas je i ministar govorio ovde, kada je rekao koji su iznosi zaključenih ugovora, kada je rekao da sada imamo jednu apsolutno dobru situaciju po pitanju naše namenske industrije, jer većina naših fabrika naoružanja, municije itd. ima nekoliko godina unapred prodatu proizvodnju, a naša Vojska je u današnjim uslovima vrlo mali kupac jednog i drugog, gotovo sve ide u izvoz.

Uopšte, postavlja se pitanje potrebe tog stranog kapitala. Može da se kaže da je to zbog nekakvih tehnologija. Gospodo, danas nismo govorili o VTI ali biste vi morali o tome u ministarstvu debelo da razmišljate, jer kada smo danas govorili i kada je gospodin Živković, naš kolega, rekao – eto, žuti nisu uništili namensku industriju, ona je jedva preživela taj period. Samo u jednoj nedelji za vreme Borisa Tadića VTI je izgubio 600 formacijskih mesta. A kada osakatite Vojsku, odnosno njen institut koji se bavi tehnologijama, vi ste osakatili i namensku industriju. Morate raditi na tome da se u tom smislu ponovo VTI podigne na nivo, ne može možda na onaj koji je nekada bio, ali samom odlukom da doktori nauka mogu da ostanu do 65 godina, prijemom mladih inženjera može se popraviti stanje u ovoj oblasti, pa nam te neke strane, da kažem, investicije neće biti potrebne. Šta znače strane investicije? Pa čak one i bile u 20% ili 49%, svakako da bi ti partneri želeli da znaju gde to mi prodajemo naoružanje i verovatno ne bismo mogli da prodajemo tamo gde prodajemo sada. Uvek kada govorimo o stranim partnerima mislim na ove koji bi dolazili sa zapada.

Sledeće, što se tiče naše namenske industrije, ona je u prošloj godini, rekao je ministar dobila oko 40 miliona evra. Recimo, „Zastava oružje“ je dobilo u opremi 9 miliona evra, ove godine 6 miliona evra. Primila je jedan broj radnika. Razumem ministra da ni tu ne može biti nekog preterivanja jer šta ako se sutra situacija u svetu promeni. Naša namenska industrija po svojoj kapacitetima daleko prevazilazi naše potrebe ili potrebe naše Vojske.

Upravo zbog toga što je VTI prilično kao ustanova u prethodnim godinama srušen, „Zastava“ ima sopstveni razvoj proizvoda i na kraju ima i sopstveni razvoj tehnologija.

Što se tiče Zakona o upotrebi vojske, mi smo još jutros rekli kakav je naš stav o tome. Mi smo protiv, posebno smo protiv misija u organizaciji EU. Kad su u pitanju humanitarne misije imamo drugačiji stav.

Poslednji zakon, je Zakon o vojno - radnoj i materijalnoj obavezi. Gospodo, mi na ovaj zakon nismo napisali ni jedan amandman. Smatramo da je zakon sasvim u redu, da možda ima članova koji nisu obuhvaćeni, da kažem, ovim dopunama na kojima bi mi imali primedbe.

Međutim, na ono što ste vi dali kroz ove dopune, mi apsolutno nemamo primedbe i smatramo da je ovaj zakon urađen vrlo kvalitetno. Ako bi već trebali nešto da kažemo, onda bi možda iz člana 40. koji se odnosi na član 130. trebalo izbaciti onaj poslednji stav, da članovi porodice odgovaraju, odnosno mogu biti kažnjeni od 10 do 40 hiljada dinara ukoliko ne prijave svoga člana.

Mislim da je to neprimereno, ali neka na kraju krajeva i to ostane pošto smo rekli da smo zadovoljni sa ovim zakonom i da nismo napisali praktično ni jedan amandman na njega.