Deveto vanredno zasedanje , 17.07.2018.

1. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Deveto vanredno zasedanje

01 Broj 06-2/175-18

1. dan rada

17.07.2018

Beograd

Sednicu je otvorila: Maja Gojković

Sednica je trajala od 10:10 do 20:30

  • TRAŽENJE OBAVEŠTENJA I OBJAŠNJENJA

  • Pritisci na KTV televiziju, usklaženost pregovora u Briselu sa stavovima ruske Dume, posebna sednica o Kosovu i Metohiji
  • Mišljenje i buduće aktivnosti Vlade u vezi sa podatkom da je 50% mladih depresivno i anksiozno, izveštaj o sprovoženju strategije za mlade, pristupačnost visokoškolskih ustanova studentima sa invaliditetom, toaleti u zdravstvenim ustanovama
  • Dodela sredstava preko konkursa produkciji G.F.C. doo i pored lažnih referenci, plaćenje penala za nerealizaciju prejekata za koje su odobreni krediti
  • O ćemu se tačno priča u Briselu i šta je dosad dogovoreno, očekuje li se potpisivanje pravno-obavezujućeg sporazuma do kraja 2018. godine, sednica o Kosovu i Metohiji
  • Da li je Dušan Bajatović dovoljno štedeo da nadoknadi štetu "makar za jednu firmu koju je upropastio"
  • Dodela priznanja za učenike koji osvajaju medalje na takmičenjima, izrada zakona o Matematičkoj gimnaziji
  • Zašto Tužilaštvo nije pozvalo Vojislava Koštunicu da da izjavu u vezi sa JSO, zašto Vojislav Šešelj nije odgovoarao za najavljivanje ubistva Zorana Đinđića, zašto Tomislav Nikolić nikad nije pozvan da da izjavu zbog izjave da je "i Tito pred smrt imao pro
  • Primena blažeg zakona za učinjeno krivično delo
  • Faza u kojoj se nalazi priprema izmena i dopuna Zakona o sudijama
  • Dragan Đilas i Telekom, slučaj Saše Jankovića i afera "Pištolj", nereagovanje Tužilaštva zbog izjava Vuka Jeremića o KiM
  • Dokument o priznanju nezavisnosti Kosova, da li je Aleksandar Vučić 2014. prihvatio da će potpisati pravni sporazum o normalizaciji odnosa sa Kosovom, da li se produženje roka za studiranje odnosi i za prvu generaciju studenata koji su upisali po Bolonji
  • OBRAĆANJA

    ...
    Socijaldemokratska partija Srbije

    Vladimir Marinković

    Poslanička grupa Socijaldemokratska partija Srbije | Predsedava
    Kolega Živkoviću, izriče vam opomenu.
    (Zoran Živković: Zašto?)
    Reč ima dr Zlatibor Lončar. Izvolite.
    ...
    Srpska napredna stranka

    Zlatibor Lončar

    Meni je drago da ste zainteresovani za te teme i za sve to. Ja bih vas moli samo, pošto vas interesuju te teme i vidim da volite o tome da pričate, da kažete vi sve što znate i što imate o ubistvu novinara Pantića u Jagodini, o crnom mercedesu, lažnim tablicama i ostalim stvarima, da ljudima u Srbiji bude sve jasnije.
    ...
    Socijaldemokratska partija Srbije

    Vladimir Marinković

    Poslanička grupa Socijaldemokratska partija Srbije | Predsedava
    Hvala.
    (Balša Božović: Poslovnik.)
    Imamo povredu Poslovnika.
    Reč ima Marijan Rističević. Izvolite kolega Rističeviću.
    ...
    Srpska napredna stranka

    Marijan Rističević

    Poslanička grupa Pokret socijalista - Narodna seljačka stranka - Ujedinjena seljačka stranka
    Zahvaljujem.

    Dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram član 107. Poslovnika, a to je dostojanstvo Narodne skupštine.

    Gospodine predsedavajući, vi ste dopustili da moj kolega poljoprivrednik u pokušaju, Zoran Živković, govori o tome da je neko pod dejstvom psihoaktivnih supstanci objedinio dnevni red, ukoliko sam ja to razumeo dobro. Kolega Martinović neka me ispravi ako to nije tako. To je nedopustivo.

    Ne sumnjam u njegove lekarske sposobnosti, u njegovo veštačenje, s obzirom da on iz sopstvenog iskustva najbolje zna šta su psihoaktivne supstance. Mogao je to malo bolje proceniti, ali ovo što je uradio je nedopustivo.

    Takođe je nedopustivo što ste dopustili da govori o JSO, veoma nedopustivo. Dakle, ovo je zabava u Kuli posle navodnog pokušala državnog udara. Ovo su ministri unutrašnjih poslova, savezni Zoran Živković, poznatiji moj kolega poljoprivrednik, i pored njega je Mihajlović, republički ministar unutrašnjih poslova. Obojica su posle navodnog pokušaja državnog udara se i te kako družili sa pripadnicima jedinice JSO. Čak su sa njima zaigrali i zapevali „Moji su drugovi žestoki momci“, što se naravno iz priloženih fotografija da primetiti.

    Takođe, dopustili ste da se govori o JSO. Posle navodnog pokušaja državnog udara premijer je obišao bazu JSO, kao što je to uradio čovek koji je zauzeo njegovo mesto. Evo je i fotografija i ubuduće da vodite računa, psihoaktivne supstance su očigledno mom kolegi poljoprivredniku oduzele sive ćelije koje se ne daju presaditi. Hvala.
    ...
    Socijaldemokratska partija Srbije

    Vladimir Marinković

    Poslanička grupa Socijaldemokratska partija Srbije | Predsedava
    Hvala.
    Da li želite da se Narodna skupština izjasni u danu za glasanje? (Ne.)
    Hvala puno svima.
    Određujem pauzu do 15,00 časova. Nastavljamo sa radom u 15,00 časova. Hvala.
    (Posle pauze)
    ...
    Socijaldemokratska partija Srbije

    Vladimir Marinković

    Poslanička grupa Socijaldemokratska partija Srbije | Predsedava
    Poštovani narodni poslanici, nastavljamo sa radom.
    Reč ima dr. Dušan Milisavljević. Izvolite doktore.
    ...
    Demokratska stranka

    Dušan Milisavljević

    Poslanička grupa Demokratska stranka
    Poštovani predsedavajući, poštovani ministre Lončar, državni sekretari gospodine Vekiću i gospodine Icko, poštovane sudije gospodine Ivane Jovičiću i Aleksandre Pantiću, poštovane koleginice i kolege, meni je jako drago da imamo priliku da pričamo o jednom zakonskom rešenju koje će pomoći ljudima koji vode borbu protiv teških i neizlečivih bolesti.

    Verovatno znate da sam ja lekar i da sam četvrti put u sazivu Parlamenta Srbije i da se nikada nisam javio da govorim o nečemu što nije bilo vezano sa sektorom zdravstva, socijale ili nauke i da sam uglavnom pričao o temama i zakonima iz zdravstva sa ciljem i željom da pomognemo građanima Srbije koji imaju neki zdravstveni problem.

    Sektor zdravstva je takav da, po meni, ne bi trebao da bude tema dnevno političkih prepucavanja. Shvatam da se u parlamentu donose zakoni koji u jednom trenutku odgovaraju nekoj republičkoj Vladi i da se u parlamentu donose neki zakoni koji trebaju da se usklade sa evropskim zakonodavstvom, brojni su načini i razlozi donošenja određenih zakona, ali ovi zakoni koji dolaze iz sektora zdravstva, pogotovu ovaj današnji je u interesu bolesnih pacijenata. Ja to tako vidim i javno pričam o tome, s obzirom da sam i upoznat i da su moje kolege ugledni profesori, lekari zajedno sa ljudima iz ministarstva davali doprinos da se ovo zakonsko rešenje donese.

    Nameravao sam u prepodnevnom pokušaju obraćanja da dobijem reč i tad sam i rešio da počnem to izlaganje sa jednom informacijom, a tako ću ga i završiti da je 29. marta u Kliničkom centru Srbije jedan trideset trogodišnji naš sugrađanin preminuo, a da je njegovom dobrom voljom pre smrti spašeno četiri ljudska života.

    Naime, 29. marta su urađene transplantacije srca, transplantacije jetre i transplantacija oba bubrega. Znači, on je spasio četiri ljudska života i tu nema ničeg jačeg. To je nešto što je sam čin donorstva i transplantacionog programa, po meni najjača stvar i najhumanija stvar pored, svakako, i davanja krvi. I, mislim da u tom pravcu trebamo u narednom periodu da idemo.

    Kao lekar želim da vam kažem i javnost da upoznam da srpsko zdravstvo što se tiče ovog problema ima dobro obučene kadrove, ima dobre zdravstvene centre. Pošto dolazim iz Niša, mi imamo jako dobru kliniku na kojoj mogu da se rade te transplantacije, međutim, ono što mi nemamo to je dovoljan broj donora.

    Raspadom bivše Jugoslavije mi smo bili među vodećim jugoslovenskim republikama kao bolnica iz Srbije, pogotovu Klinički centar Srbije, po broju urađenih transplantacija, ali je onda raspadom Jugoslavije to prestalo, počeli smo da padamo upravo zbog jednog nejasnog zakonskog rešenja, dok su naše komšijske republike, tada nezavisne republike Slovenija i Hrvatska, ušle u taj put ka Evropi i tom jednom razmišljanju promene i ovog zakonskog rešenja, pa su čak promenom tog zakonskog rešenja i znatno napredovale u samom procesu transplantacije, što je za pohvalu.

    Ono što želim da kažem jeste da se građani Srbije dosta plaše, nažalost takav je Balkan, dosta se plaše kada treba da se potpiše donorska kartica u prošlosti. Ja sam u susretu sa brojnim svojim komšijama, pa i nekim pacijentima u razgovoru sa njima dobijao informaciju kao na primer doktore, strah me je to da potpišem, pu, pu, pu, daleko bilo i tako to. To je jedno sujeverje koje postoji i to je nešto što svi zajedno moramo da razbijamo i da budemo jedinstveni po tom pitanju. Do današnjeg dana je potpisivanje donorske kartice koju držim u ruci, koju sam kao lekar potpisao mnogo pre, vidite da svi organi, hvala Bogu, i danas funkcionišu, niko mi nije vadio nikakav organ i puno mi pravo da kažem da je transplantacioni program nešto što je sjajna stvar i što će ljudima pomoći, koji imaju problem.

    Ministar je rekao da u Srbiji postoji 2.000 pacijenata koji imaju neizlečivu hroničnu bolest i gde je jedini metod lečenja upravo transplantacija. Mislim da ovaj zakon ima 2.000 razloga da bude usvojen, ne 250 poslanika, nego 2.000 razloga koji obavezuju svakog od nas da razmislimo pre nego što pritisnemo svoje dugme za glasanje, da li ćemo usvojiti ili ne.

    Rekao sam već, četvrti put sam u parlamentu i svedok sam različitih političkih kombinacija i nekih različitih političkih analiza, kako nauditi nekome ko je sa ove strane ili kako preći ovog iz opozicije, ali ponavljam, ovde govorimo o 2.000 naših sugrađana koji imaju neizlečivu bolest. Tih 2.000 pacijenata nas obavezuje da danas ne smemo biti tako usko stranački orjentisani, nego da trebamo kao što nam kaže zakon i ona zakletva koju smo potpisali kao narodni poslanici da zastupamo građane u parlamentu. Mislim da pritiskanjem tastera za je pritiskanje tastera za te naše pacijente koji su teško bolesni i koji jedino imaju šansu da prežive ako se usvoji Predlog zakona da imamo veći broj donora, kako bi oni mogli u jednom trenutku da dobiju željeni organ.

    Ono što želim da kažem je da se o transplantaciji priča mnogo, i u ranijim godinama. Spremio sam podatke za koje mislim da su jako važni da se spomenu i u ovom visokom domu, još 348. godine nove ere Jakopo je u svojim spisima naveo da su Sv. Kozma i Damjan pokušali da zamene gangrenoznu nogu rimskom đakonu Justinijanu, nogom od nedavno sahranjenog etiopljanina Mora. Znači, tada se u takvom svetu razmišljalo o transplantaciji. Pre skoro 2.000 godina su neki ljudi pokušavali da produže život nekom pacijentu, da je iz godine u godinu, iz veka u vek išlo ka poboljšanju i ka novim otkrićima u vezi transplantacije, a da je presudni razvoj, praktično preokret u transplantacionom programu došao od Aleksis Karela koji je 1912. godine dobio Nobelovu nagradu za razvoj tehnike vaskularne anastamoze što je omogućavalo uspešnu transplantaciju nekog organa.

    Svakako, sa puno ponosa mogu da kažem da je u Srbiji prva transplantacija bubrega urađena 1973. godine u Gradskoj bolnici na Zvezdari. Tim lekara, predvođen prof. dr Vasiljem Jovanovićem i primarijusom Milanom Jovanovićem su sproveli i uradili ovaj težak, praktično pionirski zahvat.

    To je bilo neke '73. godine, srpska medicina i srpsko zdravstvo je od tada znatno napredovalo, a bili smo suočeni sa jednom temom koja je praktično onemogućavala nas zdravstvene radnike, a i pacijente da produže život, da dobiju organ jer nemamo dovoljno donora.

    Resorno Ministarstvo zdravlja i RTS, kao i mnogi dobri humani ljudi, spomenuću i „Hemofarm“ koji see priključio toj jednoj jedinstvenoj akciji „Produži život“, lično sam i sam koristio svoje društvene mreže, „tviter“ i „fejsbuk“ da sa „haštagom“ – produži život i drugi „haštag“ – najvažniji poziv u životu, upravo skrenem pažnju na važnost donacije organa i na zakon o transplantaciji.

    U prošlom sazivu sam jasno i to spominjao da je važno da promenimo zakonsko rešenje, da potencijalno budemo svi donori, zato što pokazujemo zrelost društva, zato što izlazimo iz nekog retrogradnog razmišljanja, zato što izlazimo iz jedne zaostale Srbije koja misli glavama 15. veka, gde moramo progresivno da razmišljamo i da štitimo interese naših pacijenata.

    Kao lekar i kao političar bio sam svedok jedne životne borbe za jednu malu devojčicu, koju imam pravo od strane rodbine da pomenem, ali neću, verovatno ćete se svi setiti, prva devojčica koja je promenom Pravilnika Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje na trošku države išla na lečenje u Beč u Allgemeines Krankenhaus, jedna od najreferentnijih bolnica u svetu za transplantaciju organa. Lično sam je ispratio zajedno sa roditeljima na aerodrom, poželeo sreću i od planirane transplantacije srca i pluća, na njenu sreću je samo urađena transplantacija srca. Ona je i dalje presrećna zato što živi novi život. To je nešto što je meni dalo dodatno snagu da pričam upravo u ovom domu o problemima malih ljudi koji su nevidljivi za sve nas ovde, zato što smo mi ovde predstavnici građana, ali ne vidimo, otprilike, po dubini neke ljude koji su u životnim problemima.

    Ono što želim da iz njenog iskustva prenesem svima vama, a najviše građanima Srbije, je da nije bilo dovoljno što je Fond odobrio sredstva i što je ona došla u Beč u Allgemeines Krankenhaus bolnicu, zato što su tamo postojale liste isto čekanja, tj. gradacija tih pacijenata i nije samo novac, mnogi građani misle da skupljajući novac na brojnim SMS humanitarnim akcijama preko društvenih mreža ili sredstava informisanja, da je to dovoljno bilo za transplantaciju i kada skupite novac, da će njen život ili njegov život biti spašen, zato što su oni tamo bili pacijenti drugog reda, zato što mi nismo još uvek bili tada članovi te zajednice razvijenih i umnih ljudi koji su to shvatili da moraju da promene, da postanu deo jednog zajedničkog, praktično bloka koji se bori za ljudski život, a to je Eurotransplant.

    Kada čujem nekog da kaže – pa oni će nama vaditi organe i mi ćemo biti tržište za tuđe organe. Pa, svi naši pacijenti koji su otišli u Beč i ta mala naša sugrađanka je dobila neko austrijsko srce nekog austrijskog dečaka. Znači, moramo da razmišljamo humano i da shvatimo da našim građanima, promenom ovog zakonskog rešenja, omogućujemo da budu u red, tj. naša zemlja da bude u red sa razvijenim normalnim, pristojnim, uređenim zdravstvenim sistemima, sa ljudima koji razmišljaju progresivno i da imaju ravnopravni status sa svim pacijentima iz Slovenije, Holandije, Nemačke, Španije ili neke druge zemlje koje su članice Eurotransplanta. Zato javno i jasno, kao lekar i kao narodni poslanik, podržavam ovaj predlog zakona.

    U ime poslaničkog kluba Demokratska stranka, pričam o ovome sa puno podrške mojih kolega narodnih poslanika, da je ovo zakon koji će pomoći građanima koji imaju jedan životni problem. To je nešto što mi je drago da u ovom trenutku imamo mogućnost da zakonskim rešenjem, ne prepucavanjima, ne nadmudrivanjima, pomognemo, kao što su rekli nama ljudi iz ministarstva, 2000 pacijenata. Nije samo rešenje ovog problema za tih 2000 pacijenata, rešenje je i za neke nerođene naše bebe, koje će u jednom trenutku imati životni problem, pa će ovim zakonskim rešenjem biti omogućeno da oni produže život.

    Tako da, mogu da kažem da je ovo jedna jako važna tema koja ljudski pomaže i lekarima, pomaže i pacijentima, nešto što će omogućiti našim lekarima da budu rame uz rame sa svojim kolegama u svetu. Mi imamo dobre lekare, dobre medicinske sestre, čak i pristojne referentne, ja ne mogu da pričam o nekim manjim zdravstvenim centrima, mogu da pričam o mom Kliničkom centru u Nišu, mogu da pričam o Kliničkom centru Srbije i Kliničkom centru Vojvodine. Mi imamo izuzetno dobre lekare, profesore koji sa puno uspeha rade te transplantacione intervencije i žalosno je što godinama unazad nismo smogli hrabrosti da razbijemo tabue i da uđemo u jedno ovakvo zakonsko rešenje koje će omogućiti našim pacijentima mogućnost da žive.

    Rekao sam da ću početi i privesti kraju raspravu o ovom Predlogu zakona, rečenicom i informacijom da je 29. marta u Kliničkom centru Srbije od našeg tridesettrogodišnjeg sugrađanina, koji je preminuo, a koji je za života ostavio svoju donorsku karticu, koju i ja imam, i bez straha sam je potpisao, mislim da je to nešto što je najhumanije, on je spasio četiri života. Spasio je četiri pacijenta. Sa njegovog tela je transplantirano srce jednom, jetra drugom i druga dva pacijenta su dobila bubreg. Tako da nema ništa humanije nego kada omogućite nekom da produži život, da nastavi da živi, da bude u krugu svoje porodice.

    Koleginica iz SPS, pošto je nefrolog, komentarisala je i cenu i ekonomski aspekt toga može da se sagleda, mada ja uvek gledam one lekarske i humane, ali sam lekarski da, kada vi izlečite jednog bubrežnog pacijenta, kada on ne mora da ide na dijalizu, kada može slobodno da ide na godišnji odmor, jer svi pacijenti koji su na dijalizi na dva do tri dana moraju da idu na dijalizu, kada on može sada slobodno da živi posle transplantacije bubrega, vi ste napravili nešto što je jedan novi život za tu osobu, a i za tu porodicu. Tako da je transplantacija nešto što apsolutno ja, kao narodni poslanik i kao lekar podržavam.

    Jedan kraći osvrt i na ovaj Predlog zakona o psihoaktivnim supstancama. Opet kao lekar, ja ne mogu drugačije, uvek kažem kao lekar, mada mi svi kažu - ti si političar, ja kažem – ja sam lekar sa mogućnošću da ovaj politički mikrofon koristim da pričam u ime bolesnih pacijenata, da kažem da podržavam svaki napor, bilo kog resornog ministarstva, koji se bori protiv droge koja je opasno zlo. Neko je rekao da su ti ljudi hijene koji prodaju drogu. Apsolutno se slažem da ljudi koji uništavaju ljudske živote unakazuju porodice, unesrećuju porodice, samo zbog nekog ličnog prihoda i profita, moraju da budu na udaru države. Lično sam primetio više policijskih akcija i u mom Nišu, sa težnjom da se u javnim objektima proverava praktično bezbednost tih objekata, tj. da li neko ima pored sebe u torbi ili u džepu nešto. Znači, podrška tome.

    Ono što želim još da dam kao predlog u vezi ovoga je da, dugo smo pričali o školskim policajcima i milim da je potreba da se policajcima da veće ovlašćenje tj. da se više uvežu, jer ako imamo školskog policajca u osnovnoj i srednjoj školi, oni najbolje znaju da li neko i ko to upravo rastura ili daje toj deci, odnosno prodaje drogu.

    Tako da, mislim da tu trebamo više da damo značaj i malo kroz šalu, moje kolege iz Skupštine su na nekim društvenim mrežama objavili da sam bio na Egzitu, šalili su se kao – pa, je li bilo puno tamo droge i svega toga? Lično ja nisam video ništa. Mislim da je bezbednost ovog muzičkog festivala bila dobra i da sam bio pretresen više nego što sam pretresen kao narodni poslanik u samoj Skupštini Srbije. Muzički festival koji je sjajan, a pored ovog festivala idem i na Nišvil u Nišu i mislim da su to neke stvari koje su dobre za Srbiju, tako da puna podrška organizatorima.

    Još jedan samo odgovor, malo sam skrenuo sa teme, sumnja o, neko od kolega je pričao o sumnji o trgovini organa, znači proces koji lekari rade, ja ne znam ni jednog lekara koji bi mogao tako nešto da uradi, proces samog praćenja, odlučivanja o pacijentu, o uzimanju organa je toliko širok, ako je neko pročitao Predlog zakona, upoređivao, ja sam čitao i zakonsko rešenje iz Hrvatske i zakonsko rešenje iz Nemačke i zakon iz Španije, znači ovo je dobro zakonski urađeno i predloženo tako da ne bi trebalo da bude nikakve sumnje da će se neka zloupotreba uraditi.

    Drage kolege, narodni poslanici, a i prvenstveno građani Srbije, mislim da ne trebate da budete, znači šaljemo jednu poruku da je ovo dobar predlog zakona koji će pomoći bolesnim pacijentima, našim sugrađanima, možda u jednom trenutku nekom vašem rođaku koji će se nažalost suočiti sa teškom i neizlečivom bolesti. Ovo je jedno zakonsko rešenje koje spašava ljudske živote i ja kažem ovo nije politički zakon, mada jeste svakako zakon koji se usvaja u političkom telu, ovo je jedan zakon koji ima dve hiljade razloga naših bolesnih sugrađana koji danas gledaju ovu sednicu da bude usvojen u parlamentu.

    Naglašavam da ću sa radošću pritisnuti zeleno dugme i pozivam sve kolege, kao lekar, da shvate da je ovo zakonsko rešenje za bolesne pacijente, a ne za SNS SPS, DS ili za bilo koju drugu stranku, ovo je zakon za bolesne pacijente. Hvala vam puno.
    ...
    Socijaldemokratska partija Srbije

    Vladimir Marinković

    Poslanička grupa Socijaldemokratska partija Srbije | Predsedava
    Hvala vama dr Milisavljeviću.
    Reč ima narodni poslanik Dušan Pavlović. Izvolite.

    Dušan Pavlović

    Zahvaljujem.

    Poštovani građani Srbije, poštovani gosti, ja ću da govorim samo o jednom zakonu, pošto nema previše vremena da se sve ovo obuhvati.

    Radi se o Zakonu o kontrolisanim psihoaktivnim supstancama i fokusiraću se samo na jednu stvar koja se verovatno najviše očekivala od ovog zakona, a to je ideja o tome da se ovim zakonom, kao jednim od dva važna zakona kojima je to moguće da se uradi, omogući ljudima da se leče kanabisovim uljem.

    Kao što znate, o ovom zakonu se priča već duže vreme, radna grupa ovog zakona je osnovana ja mislim krajem 2014. godine, dakle dosta dugo je radila radna grupa, tri i po, četiri godine.

    Zakon je izazvao veliku pažnju javnosti, veoma dugo se o njemu priča u javnosti, zapravo, da budem precizan, radi se o izmenama i dopunama postojećeg zakona iz 2010. godine. O njemu se jako dugo priča upravo zbog toga što su očekivanja bila velika. Veliki broj ljudi je očekivao da se ovim zakonom konačno omogući ljudima koji prolaze kroz teške patnje u različitim vrstama bolesti, kojima bi moglo da bude bolje ili kojima bi bilo lakše kada bi koristili kanabisovo ulje.

    Nažalost, to se ovim zakonom nije desilo. Veliki broj ljudi je još jednom razočaran ovim. Da bi se videlo koliko su očekivanja bila velika, ako odete na „Jutjub“ i ukucate – Kanabisovo ulje, pacijenti, svedočenja, videćete ogroman broj klipova svedočenja živih ljudi, naših savremenika, građana ove zemlje, koji svedoče o tome na koji način im je kanabisovo ulje pomoglo u lakšem izdržavanju bolesti od kojih boluju.

    Zakonsko obrazloženje se dotiče ovog problema i ja ću da ga pročitam javnosti, pošto mislim da treba da znaju. Dakle, u obrazloženju se navodi zbog čega zakon nije odobrio upotrebu kanabisovog ulja u medicinske svrhe. Da bude još jednom veoma jasno, govorim ovde isključivo o upotrebi kanabisovog ulja u medicinske svrhe. Kaže ovako: „Nisu prihvaćeni predlozi za legalizaciju ulja kanabisa u medicinske svrhe obzirom da je stav stručne javnosti da ne postoje kliničke studije na ljudima koje bi potvrdile ove stavove, kao i na činjenicu da postoje registrovani lekovi na bazi kanabisa, zbog čega nema osnova uvoditi legalizaciju ulja kanabisa za medicinsku upotrebu“. To je, dakle, zvanično obrazloženje.

    Mene buni jedna stvar i voleo bih da mi neko od gostiju to objasni. Ako ne postoje stavovi stručne javnosti o tome da je dozvoljeno ili preporučljivo upotrebljavati bilo šta na nivou i na osnovi kanabisovog ulja, bilo kakav lek koji bi sadržao nešto od onoga što može da uradi i kanabisovo ulje, zbog čega su registrovani lekovi koji imaju sintetičke psihoaktivne supstance koje se takođe nalaze u kanabisovom ulju?

    Znate šta, ako je kanabisovo ulje nedozvoljivo, onda ni lekovi koji sadrže sintetičke psihoaktivne supstance koje se takođe nalaze u kanabisovom ulju ne bi smeli da budu dozvoljeni da se prodaju. Međutim, imamo najmanje tri leka koja se prodaju i koja imaju tzv. sintetički dobijeni THC, to je psihoaktivna supstanca koja se nalazi u kanabisovom ulju, zbog čega je inače kanabisovo ulje najveći problem da prihvate i da odobre njegovu upotrebu, kao što je „dronabinol“, nabilon“, „sativeks“. Dakle, to su sve lekovi koji su u slobodnoj upotrebi, koji mogu da se kupe na recept, a sadrže sintetički dobijen THC.

    Ako neko može da odgovori, ja bih molio da odgovori zbog čega je to tako? Ako može sintetički, zašto ne može prirodno?

    U obrazloženju se kaže da ne postoje stavovi stručne javnosti o tome da ovaj lek može da se upotrebljava. Jel može neko od prisutnih gostiju da kaže koji su to stavovi stručne javnosti? Da li postoji neki dokument, neka studija, koju su potpisali ljudi u Srbiji koji se bave ovom problematikom, koja kaže da kanabisovo ulje nije dobro rešenje za ljude koji prolaze kroz teške patnje zbog svojih bolesti? Ja je nisam video, ali moguće da nisam naišao na nju, tako da bi bilo dobro da nam kažete to. I ne samo da bi bilo dobro, trebalo je zapravo da pošaljete u ovu Skupštinu takvu studiju ili takav stav, tako da onda i mi i cela javnost može da zna zbog čega je to problem.

    Ako nema takve vrste studija ili zaključaka, u jednoj zemlji, ja to mogu da razumem, mi trošimo mnogo para iz budžeta na raznorazne stvari koje možda nisu od velikog prioriteta pa nemamo dovoljno novaca da platimo stručnjake koji će da naprave određene vrste istraživanja u našoj zemlji i da dokažu bilo šta, ili da je kanabisovo ulje upotrebljivo ili ne, onda možete da se pozovete na neke strane studije, a njih ima jako puno. Ja ću da citiram sada jednu od tih studija, koja je sintetička studija, ili studija sažetaka, koja pokazuje kakvo je trenutno stanje u naučnoj zajednici u celome svetu povodom ovog pitanja. Govorim sada o naučnim dokazima o tome kakav tretman ili kakve efekte proizvodi kanabisovo ulje u medicinskim svrhama.

    Postoji studija Nacionalne akademije za nauku, inženjeriju i medicinu, koja se bavi zdravstvenim efektima kanabisa i kanabidoida, koja je obuhvatila pregled oko 100 naučnih radova u poslednjih 10-ak godina na ovu temu. Naime, 16 naučnika je dobilo zaduženje da sve ove radove pročita i da dođe do neke vrste pregleda o tome kako medicinska nauka trenutno procenjuje stanje stvari trenutno u svetu. Kaže ovako: „Čvrsti dokazi, dakle, statistički čvrsti dokazi postoje za tvrdnju da kanabisovo ulje ublažava hronične bolove kod bilo koga.“ Dakle, zamislite bilo kakav hronični bol koji imate, kanabisovo ulje može da vam pomogne. Dalje, imamo čvrste dokaze da kanabisovo ulje olakšava ili uklanja mučninu i povraćanje tokom hemioterapije. I konačno jedna od najvažnijih stvari, možda, jer je ta zajednica u Srbiji možda najglasnija do sada, pomaže kod spazma kod multipleks skleroze.

    Dakle, ja sam razgovarao sa nekoliko ljudi koji boluju od multiple skleroze, koji koriste kanabisovo ulje, koji su, recimo, imali dijagnozu 90% nepokretnosti, koji sada šetaju ulicama, funkcionišu u svakodnevnom životu isto kao vi i ja. Postoje neki umereni dokazi oko toga šta kanabisovo ulje može da uradi, onda kaže: povećanje apetita, pomoć kod Turetovog sindroma, smanjenja anksioznosti, takođe pomaže kod posttraumatskog, stresnog poremećaja. Postoje neki ograničeni dokazi za neke bolesti, a to sad nije važno.

    Dakle, ovo je stanje discipline ili konsenzus koji postoji u svetskoj medicinskog nauci. Nije mi sasvim jasno zbog čega kod nas nije urađena nijedna slična studija i zbog čega se ljudi koji su radili ove dopune zakona nisu pozvali na to, zašto je nisu pročitali. Znači, postoje neke ranije studije, ovo je najrecentnija, publikovana je 2017. godine, dakle, malo više od godinu dana.

    U drugim nekim zemljama je kanabisovo ulje za medicinske potrebe već legalizovana. Mnoge od tih zemalja su legalizovale davno, pre više od deset godina, neke su je legalizovale i nedavno. Postoje i neke zemlje koje su nama susedi koje su to uradile. Pročitaću, da bi gledaoci, odnosno birači znali da ovo nije nikakva stvar o kojoj se priča tek tako, nego da su mnoge ozbiljne zemlje već usvojile stav da kanabisovo ulje nije nikakva droga, nego da može da pomogne ljudima koji boluju od strašnih bolova. To su: Kanada, Nemačka, Hrvatska, Čile, Kipar, Češka Republika, Finska, Grčka, Izrael, Italija, Luksemburg, Makedonija, Holandija, Poljska, Španija, Peru, Rumunija, Australija, Argentina, Danska, Urugvaj i oko 20 federalnih jedinica SAD. Neke od ovih zemalja su potpuno već i legalizovale upotrebu kanabisovog ulja, čak i za rekreativne svrhe, ali neću o tome da govorim, govorim isključivo o medicinskim potrebama.

    Šta je problem kod nas, koje izaziva sadašnja politika, zdravstvena politika koja se odnosi na upotrebu kanabisovog ulja? Sprečavanje ljudi da koriste to po receptu lekara, dovelo je do velikog crnog tržišta na kome se kanabisovo ulje sada prodaje. LJudi koji prolaze kroz teške bolove, kupuju ovo ulje na crno, bez obzira na to šta piše u zakonu. Mnogi od njih sa kojima sam razgovarao i čije sam ispovesti slušao, kažu veoma jasno, apsolutno me ne interesuje šta piše u Krivičnom zakonu i kakva je kazna koja je propisana za to, jer između izbora da umirem od bolova i da pravim krivično delo i da mi bude bolje, biram ovo drugo.

    Veliki broj ljudi, zapravo već kupuje kanabisovo ulje na crno, jer njegova cena je dosta velika, a velika mu je upravo zbog toga što predstavlja krivično delo i što se nalazi na listi teških droga koja je ujednačena sa statusom kokaina i heroina. Dakle, tretirate ono što ljudima može da pomogne, kao lek, na isti način, kao što tretirate upotrebu heroina i kokaina i tako od ljudi koji to kupuju da bi olakšali svoj život, pravite kriminalce.

    Daću vam jedan primer koji je možda najpoznatiji, u Leskovcu je pre jedno godinu i po ili dve, suprug žene koja boluje od multiplesleroze, koji imaju troje male dece, kupovao na crno bočicu kanabisovog ulja, policija ga je uhapsila zbog toga, dobio je meru zatvora i tako ostavio bolesnu ženu sa troje male dece, koja boluje od multipleskleroze ostavio sa troje male dece kod kuće. Ne znam šta vi mislite o tome, mislim da je ovo ovoliko besmisleno koliko nešto može da bude besmisleno. Dakle, napravili ste veći broj kriminalaca na tržištu nego što bi trebalo da ih bude. Podigli ste cenu kanabisovog ulja, time što se ono prodaje na crno. Država ostaje bez određenih sredstava u vidu poreza koje bi mogla da dobije kada bi legalizovala prodaju kanabisovog ulja i naravno jedan deo policijskih snaga koji sada mora da juri i da nagleda sve te ljude, vezali ste im ruke tako da ne mogu da jure neke kriminalce koji su mnogo, mnogo opasniji.

    Ono što je najvažnije, kada se nešto prodaje na crno, vi zapravo ne znate šta kupujete, tj. ne znate šta se prodaje, tako da u toj bočici, recimo maloj bočici koja na crnom dostiže, u Srbiji, cenu i do 300 evra, može da se nađe bilo šta. Pošto je na crno, niti znate ko vam šta prodaje, niti znate koga možete da jurite ako ustanovite da vam je prodao mačku u džaku. Kada bi se te stvari legalizovale, pogledajte kolike bi koristi bile za društvo.

    Prvo, veliki broj ljudi, koji kupuje to zbog zdravstvenih potreba više ne bi ste ih proglašavali kriminalcima, niti bi imali grižu savest kada to rade, jer znaju da ne rade ništa što je protiv interesu društva.

    Drugo, kada bi se legalizovalo, prodaja i proizvodnja bi, naravno bile kontrolisane, pošto država nema šta drugo da radi nego da kontroliše i nadgleda takvu vrstu proizvodnje, tako da bi ste tačno znali kakv je sastav i šta je ono što kupujete i znali bi ste koga treba da jurite ako vam je prodao mačku u džaku. Sada to ne možete. Konačno kada bi ste legalizovali tržište kanabisovog ulja, kao u svim ovim zemljama koje sam vam pročitao, cena bi morala da padne, zbog toga što bi onda trošak prodaje bio manji, a takođe bi ste imali jedan deo prihoda od prodaje koje sada država gubi zbog toga što se ono prodaje na crno. Ovo su sve aspekti ovog problema u kojima u obrazloženju ovog zakona nisam ništa našao.

    Konačno, pravo na lečenje je, takođe ljudsko pravo. LJudi sami treba da odlučuju kako mogu da se leče, imaju na to pravo, to im garantuje Ustav Srbije, članovi 68, 23. i 43. i sprečavanje ljudi da legalno upotrebljavaju ovo sredstvo je neka vrsta povrede Ustava Srbije koja se često dešava kako u ovoj Skupštini, tako i u mnogim zakonima.

    Ja vas molim, kako u ime blagostanja ljudi koji pate od raznoraznih vrsta bolesti, tako i u ime poštovanja ljudskih prava u ovoj zemlji omogućite, konačno, ovim ljudima da dođu do leka koji im odgovara, koji su sami izabrali i da na taj način mogu da olakšaju patnje koje imaju i kroz koje prolaze. Hvala vam.
    ...
    Socijaldemokratska partija Srbije

    Vladimir Marinković

    Poslanička grupa Socijaldemokratska partija Srbije | Predsedava
    Hvala vam.
    Reč ima ministar dr Zlatibor Lončar. Izvolite, ministre.