Prva sednica Drugog redovnog zasedanja , 02.10.2018.

1. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Prva sednica Drugog redovnog zasedanja

01 Broj 06-2/217-18

1. dan rada

02.10.2018

Beograd

Sednicu je otvorila: Maja Gojković

Sednica je trajala od 10:10 do 15:35

OBRAĆANJA

Đorđe Vukadinović

Poslanička grupa Nova Srbija - Pokret za spas Srbije
Zahvaljujem.

Moje prvo pitanje ide na adresu Ministarstva poljoprivrede i gospodina Branislava Nedimovića. Hteo sam da ga pitam i u četvrtak, ali niti sam ja stigao na red, niti je on bio prisutan. Tiče se prodaje PKB. Nekako u svim ovim političkim i ozbiljnim temama i raznih dimnih zavesa koje se, rekao bih, i tendenciono bacaju radi proizvođenja jednog političkog rijalitija u kome, hteli ne hteli, svi učestvujemo, ova važna nacionalna i državna tema prodaje PKB je nekako ostala u drugom planu.

Moje konkretno pitanje se tiče i zahtevam od ministra i ministarstva informaciju o toj prodaji, o proceni i ko je uradio procenu o neophodnosti te prodaje, zašto nije bilo šanse ili želje da se PKB spasi i zadrži jer zaista poslednji i svaki seljak u Srbiji zna da se ne prodaje njima ispred kućnog praga. PKB jeste njima ispred kućnog praga Beograda, važna u svakom pogledu i ako se kaže, kao što se čulo, u ovim bledim pokušajima da se opravda ta prodaja od strane režima, da je on upropašćen, devastiran, u dugovima i bilo je već više od pola decenije, 16 godina vremena da se to stanje popravi i da novo sposobno rukovodstvo i kombinate, odnosno kompanije i Vlada pod vođstvom SNS postave dobar menadžment i naprave dobar plan i spasu PKB.

Ovako, mislim da je šteta velika i dugoročna i bojim se ne popravljiva. Podpitanje za ovo pitanje – da li je tačno da je kupac PKB naših dragulja poljoprivrednog, agrarnog, da je to firma koja je registrovana sada nedavno u Irigu sa 100 dinara osnivačkog kapitala na jedno domaće fizičko lice?

Drugo pitanje i najvažnije pitanje, ide na adresu predsednika države, premijera i MUP-a, mada prve dve adrese uglavnom ne odgovaraju na pitanja, treće odgovara, ali uglavnom nezadovoljavajuće. Tiče se najvažnijeg državnog i nacionalnog pitanja u ovom trenutku i juče, i danas i sutra, to je KiM, i jedan važan segment unutar tog pitanja, a to je Rezolucija 1244, prema kojoj, to je moje mišljenje, naša vlast, ova aktuelna vlast, ima maćehinski odnos i kao da pokušava da samu tu rezoluciju nekako bagateliše, marginalizuje i gurne pod tepih. To se najbolje moglo videti sada, prošle nedelje na zasedanju Generalne skupštine UN, gde je naša premijerka, gospođa Ana Brnabić, uspela da u toku čitavog izlaganja ni jednom ne pomene taj najvažniji međunarodni dokument na kojem se bazira tapija, odnosno zahtevi i očekivanja Srbije u vezi za KiM.

Predsednik Vučić je više puta tako bagatelišući i usputno rekao, neadekvatno govorio o toj rezoluciji. Sa druge strane, on je danas u poseti Rusiji, pa može da proveri, iako to nije tako, ruski predstavnici, diplomatski od nižih do najviših neprestano i svaki put ističu kada govore da podržavaju sporazum i dogovor između Beograd i Prištine i uvek kažu – u skladu sa Rezolucijom 1244. Tako jasnog stava, nažalost, srpsko državno rukovodstvo nema, ni od strane ministra, a posebno od strane premijera i predsednika zemlje.

Samo kao mali podsetnik, kažem i simbolički je možda zgodno što eto baš danas, u ovom trenutku kažem, Aleksandar Vučić razgovara ili će razgovarati sa Vladimirom Putnom. Samo u roku od mesec dana ministar Sergej Lavrov je tri puta pomenuto u Savetu bezbednosti, dakle, tamo gde gospođa Brnabić nije stigla, pomenuli Rezoluciju 1244, u Sočiju Ivici Dačiću i Banja Luci sada nedavno, 21. septembra, 21. avgusta, 28. septembra, da ne pominjem Mariju Zaharovu, da ne pominjem neki drugi niže rangirane visoke funkcionere.

U odgovoru koje je Ministarstvo spoljnih poslova, uputio meni, naše Ministarstvo spoljnih poslova, kaže se da Rusija, pa se citira stav da Rusija podržava svaki dogovor Beograda i Prištine. Da, ali tu nije tačka zapeta. U nastavku se uvek kaže - u skladu sa Rezolucijom 1244.

Dakle, moje pitanje je zašto naš politički vrh i državni ignoriše, ili kao da se oseća nelagodno zbog Rezolucije 1244, nego moraju drugi da ga, odnosno da nas podsećaju na značaj te Rezolucije? Neko može reći da je to slovo na papiru, ali slovo na papiru je važno, pogotovo ako je taj papir važan međunarodni dokument, koji je uzgred budi rečeno još uvek na snazi, bez obzira na to šta su oni posle činili dobro ili loše, govorim za političke predstavnike Srbije. Hvala.