Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Marković

Aleksandar Marković

Srpska napredna stranka

Obaveštenja i objašnjenja

Zahvaljujem, predsedavajući.

Uvaženi gospodine Arsiću, dame i gospodo narodni poslanici, imam nekoliko pitanja i sva ona su upućena istoj, da kažem, adresi, a to je Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, ali i Direkciji za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda. To je jedna tema i afera koja tišti građane Beograda, a o kojoj se nedovoljno pričalo u javnosti.

Pitanje glasi – koliko je koštao građane Beograda, ali i Srbije, sedam metara visok vrh pilona Mosta na Adi? Drugo, zašto nikada nije postavljen taj sedam metara visoki vrh pilona Mosta na Adi, koji je konkretan razlog za to? Da li je istina da tako izgrađen vrh pilona uopšte nije bio predviđen prvobitnim projektom, ali i postojećom građevinskom dozvolom?

Ako je istina, odakle onda uopšte ideja da se pristupi tome? I poslednje pitanje je ko je radio taj projekat?

Sada, zašto je ovo važno? Važno je zato što se ovde vidi na ovom primeru sva bahatost i bezobrazluk ili suština njihovog, kada kažem njihovog mislim na Đilasa i na kompaniju, shvatanja politike i bavljenja ovim poslom.

Dakle, prvo urade projekat na jedan način, za to dobiju građevinsku dozvolu, pa onda naknadno nekom pametnjakoviću padne na pamet da se tu nešto doda, pa onda oni naruče taj deo pridodat, pa onda urade. Sve to lepo građani plate, preskupo plate i na kraju taj jedan deo završi u magacinu, završi u šupi.

To pokazuje ili nemar, apsolutnu nemar, i nezainteresovanost bivših gradskih čelnika ili s druge strane, potpuni javašluk ili s treće strane nešto u šta ja sumnjam, a to je unapred pripremljena prevara, unapred pripremljena otimačina, novca građana Srbije i Beograda, apostrofiram.

Zašto ovo sve govorim, pa taj nedostajući vrh pilona je kupastog oblika, sedam metara dužine i napravljen je od nerđajućeg čelika. Čine ga osam cevi međusobno povezanih prstenovima na svakom mestu. Dakle, takva jedna konstrukcija ne može da bude jeftina. Apsolutno ne može da bude jeftina. Ja nisam stručan da procenjujem sada vrednost takve jedne konstrukcije između ostalog, zato i postavljam pitanje onima koji su stručni za to, ali sam apsolutno siguran da su građani Beograda za ovu slobodno ću reći, idiotariju morali da izdvoje pozamašnu svotu novca.

I kao da nije bilo dosta afera, kao da nije bilo i previše afera, kao da čitav projekat mosta na Adi nije bio zapravo jedna velika afera, kao da most nije bio sam po sebi problematičan u smislu cene, kao da nije bila dosta činjenica da je cena mosta sa pripadajućim kamatama i svim ostalim troškovima iznosila više od 550 miliona evra. Koleginica Tomić kaže više čak i od 600 miliona evra.

Primera radi, izneću podatak da je predračun za planirani most, tramvajski most na Savi takav da će koštati oko 40 miliona evra. U pitanju je skoro isti most kao most na Adi. Gotovo isti most, isti po broju traka, isti po dužini, isti po širini, a ovaj je koštao 160 miliona evra, bez pristupnih saobraćajnica, a ovaj će koštati 40 miliona.

Kako će koštati 40 miliona, pa tako što je to cena bez kombinacije, bez ugradnje, bez korupcije, bez mita, bez trange - frange, bez ja tebi ti meni, e zato je takva cena. Zato će koštati 40 miliona. Setite se samo da su oni i za nabavku 30 tramvaja, uzeli kredit, komercijalni kredit od 80 miliona evra, da bi nabavili tramvaje koje, uzgred budi rečeno nisu ni mogli da koriste, jer tramvaji nisu ni bili pripremljeni za šine kakve imamo.

I gde su završili ti tramvaji? Da ne spominjem to što su prilikom nabavke autobusa isključivo po difoltu nabavljeni od strane stranog ponuđača od „Solarisa“, a ne od domaćeg, itd. U tome se vidi suština njihove vlasti.
Zahvaljujem, predsedavajuća.

Dame i gospodo narodni poslanici, pre nekoliko dana je objavljena vest da je uhapšeno više odgovornih lica Javnog preduzeća „Poslovni prostor Vračar“, zbog sumnje da su oštetili ovo preduzeće za više stotina miliona dinara. Ovu vest su preneli mnogi mediji, dakle, kako štampani, tako i elektronski. Ja ispred sebe imam mnogo članaka različitih medijskih portala, dakle, i Blic, i Mondo i Telegraf, da ne nabrajam sada. U svakom slučaju, gotovo svi mediji su preneli tu vest i ta vest je izazvala veliku pažnju, kako javnosti, tako i građana.

Tragom vesti ispostavilo se da je MUP, tj. beogradska policija podnela krivičnu prijavu protiv pet bivših direktora i visokih rukovodilaca ovog preduzeća, dakle, preduzeća za upravljanje „Poslovnim prostorom Vračara“, a inače visokih funkcionera DS. Sećate se, mi smo u nekoliko navrata ovde iznosili i u javnost i ispred skupštinske govornice sve te informacije.

Zašto je ovo važno? Važno je iz razloga što su pripadnici te stranke godinama uništavali ovu beogradsku opštinu i pustošili i budžet gradske opštine Vračar, ali opustošili i sva javna preduzeća i ustanove čiji je osnivač SO Vračar i rezultat te vlasti su katastrofalni dugovi, gubici, minusi i sve ostalo.

Moja pitanja su konkretno upućena MUP. Ona konkretno glase – koja je kvalifikacija krivičnih dela u ovom slučaju u pitanju? Drugo, i ono što je bitnije, da li će istragom biti obuhvaćeni i politički činioci bivše opštinske vlasti na Vračaru, oličeni, kako sam rekao, u DS?

Zašto je važno da istragom budu obuhvaćeni i ostali bivši funkcioneri opštine Vračar? Da bi se utvrdilo da li su ti pomenuti direktori to radili samostalno, na svoju ruku, da bi pribavili materijalnu koristi, ili su to možda radili po nečijem nalogu, dakle, po nalogu npr. opštinskih funkcionera, visokih funkcionera DS, koji su svi redom bili bliski sa tajkunom Draganom Đilasom.

Ono što je dobro, ono što je pozitivno, to je što ova afera, sada je već očigledno, dobija svoj epilog. To je ono što daje nadu da će i ostale afere žutog preduzeća dobiti svoje epiloge, mislim na sudske epiloge, i sve ostale Đilasove afere, a ima ih nebrojano mnogo. Podsetimo se samo afere koja još nije dobila pun epilog, afere oko podzemnih kontejnera, kada je „Gradska čistoća“ oštećena za više od 100 miliona dinara. Postavljanje 1.800 kontejnera koštalo je oko šest miliona evra. To je bila nabavka. Ali, posle je i ugradnja koštala još oko pet miliona evra, a propali su brzo, pa je sadašnja gradska vlast morala da uloži još milion evra da revitalizuje stanje.

Dakle, postupak javne nabavke, isporuke i ugradnje podzemnih kontejnera donet je bez odluke Upravnog odbora JKP „Gradska čistoća“. Policija je utvrdila u istražnom postupku da je država u ovom slučaju ukupno oštećena za 169.299.000 dinara.

Da se podsetimo ostalih afera, afere Bulevar. I ona nije dobila konačni epilog, iako su neki uhapšeni, kao npr. onaj Bjelić, sećate se, najbliži saradnik tajkuna Dragana Đilasa. Krivično vanpretresno veće je 12. septembra donelo rešenje kojim je potvrdilo optužnicu Tužilaštva za organizovani kriminal, Bjelić i ostali uhapšeni su u aprilu 2014. godine zbog sumnje da su u pomenutim zloupotrebama oštetili budžet Grada Beograda za iznos od 642 miliona dinara.

Pomenuli smo pre nekoliko dana i aferu oko vrtića i Altine, kada Altina naprasno postaje centar Beograda, postaje skuplja nego Terazije, kada grad zbog štetnog ugovora mora da isplaćuje 29 hiljada evra mesečno za zakup na Altini. Da uporedimo samo, na Voždovcu je taj iznos 1.200 evra, u Mladenovcu 1.700 evra, na Starom gradu 4.000 evra, a na Altini 23.000 evra. I, još jedno, taj isti Dragan Đilas ima morala da izlazi u javnost, pa kaže – prvi intervju Dragana Đilasa za „Nedeljnik“, kaže: „Moramo da zaustavimo propadanje Beograda“. Kako ga nije sramota, samo on nek ne spašava Beograd. Samo on neka ne zaustavlja dalje propadanje Beograda.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, moje pitanje je upućeno Ministarstvu državne uprave i lokalne samouprave, u pogledu tendencioznih i lažnih navoda izvesne grupe građana koja sebe naziva nekakvim pokretom nekakvih građana, slobodnih građana ili ko zna šta već, kako je u određenim beogradskim opštinama, konkretno u opštini Vračar i, čini mi se, u opštini Zvezdara, došlo do povećanja broja birača u birački spisak. Sećate se, u pitanju je neuspeli predsednički kandidat, bivši Zaštitnik građana, koji je ostao poznat po tome što nije radio svoj posao, a za šta je dobijao basnoslovne sume novca na ime plate.

Uprkos tome što mi znamo da je u pitanju jedna potpuno notorna neistina, uprkos tome što se gradska opština Vračar istog dana, čini mi se, oglasila, zvanično demantovala ovakve tvrdnje, uprkos tome što se ministar unutrašnjih poslova zvanično oglasio, ja apelujem i pozivam nadležno ministarstvo, dakle, Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave i smatram da je neophodno da se i oni oglase i odbace ove sulude i, ponavljam, vrlo zlonamerne laži.

Pročitaću obaveštenje o broju upisanih birača u jedinstveni birački spisak za teritoriju Gradske opštine Vračar. Dakle, Gradska opština Vračar saopštava da je na današnji dan, 4. oktobra 2017. godine, u jedinstveni birački spisak za teritoriju ove opštine upisano 63.310 birača sa pravom glasa. Poređenja radi, na dan održavanja izbora za predsednika Republike, 2. aprila 2017. godine, bilo je upisano 63.656 birača, odnosno 346 birača više nego što su to ovi Jankovićevi pokušali da slažu. Dakle, toliko o tome. Mada, mene to ne čudi, jer u pitanju je stranka čiji se, odnosno pokret čije se delovanje zasniva na laži.

O čemu se, predsedavajući, zapravo radi? Radi se o stvaranju atmosfere kako se tobože priprema neka izborna krađa, a u stvari radi se o pripremanju terena za izborni neuspeh koji ih čeka na predstojećim izborima za grad Beograd. Oni to dobro znaju. U koliko god oni kolona išli, koliko god imali dosističkih kandidata, oni dobro znaju da ih čeka izborni neuspeh.

Jer, ko će da glasa za njih? Ko će da glasa za iste one koji su godinama i decenijama devastirali i unazađivali grad Beograd? Ko će da glasa za opciju koja je Beograd ostavila u dugovima od skoro 1,2 milijarde evra? Dakle, skoro 500.000.000 evra Grad direktno ima dugova. Ali, kada se u to uključe i dugovi gradskih opština i dugovi javnih komunalnih preduzeća, onda je cifra skoro 1,2 milijarde evra.

Ko će da vrati taj novac? To su dugovi koje mi vraćamo proteklih nekoliko godina, i što je najvažnije, bez dodatnog zaduživanja, bez dinara novih kredita, a vratili smo skoro pola isključivo na osnovu realnih osnova i na osnovu sopstvenih ušteda sredstava.

Zato se danas u Beogradu rekordno gradi. Zato je rekordan broj kapitalnih investicija. Zato imamo preko 500 gradilišta. Zato imamo desetine hiljada novih registrovanih preduzetnika. Zato imamo preko desetine hiljada novih radnih mesta. Zato nam javna preduzeća ne posluju sa gubicima.

Šta su oni radili? Samo smišljali kombinacije i načine kako da se obogate. I Đilas tajkun, i Šapić i Šutanovac, i svi oni zajedno, samo isključivo pravili kombinacije i razmišljali kako je moguće da još neki dinar strpaju sebi u džep. Sklapali štetne poslove, štetne ugovore, nemamo dovoljno vremena, izneću samo jedan.

Dragan Đilas i Aleksandar Šapić, dok su vladali Beogradom, sklopili su dil sa Milijom Milosavljevićem, ktitorom, po kome Grad Beograd, svakog meseca do 2020. godine mora da plaća čak 23.700 evra za zakup vrtića u Altini. Odjednom, u njihovo vreme Altina postaje Terazije i skuplja i atraktivnija lokacija od Terazija. Altina! Dvadesettri hiljade i sedamsto evra mesečno Grad Beograd plaća do 2020. godine, dakle.

To je način kako su Dragan Đilas tajkun, Šapić, Šutanovac i svi ostali razmišljali i vodili Grad Beograd.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, na jednoj od prethodnih sednica sam postavio pitanje Višem javnom tužilaštvu u Beogradu u vezi sa krivičnom prijavom protiv bivšeg rukovodstva jedne beogradske opštine, u pitanju je GO Vračar, kao i bivšeg rukovodstva javnog preduzeća za upravljanje poslovnim prostorom te beogradske opštine.

Dobio sam odgovor pre nekoliko dana od tužilaštva u kome se ističe da je podneta krivična prijava protiv nekih lica, Mihajla Samofalova, Aleksandra Đurašinovića, Vladimira Medakovića, Svetlane Trivundić, Branimira Kuzmanovića, Tijane Blagojević, Mirjane Đorđević i Aleksandra Ivanovića, zbog postojanja sumnje da su kao službena lica Javnog preduzeća za upravljanje poslovnim prostorom i GO Vračar izvršili krivično delo zloupotrebe službenog položaja. Podnosilac prijave je naknadno, na zahtev Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, dostavio dokumentaciju koja se odnosi na navode prijave, nakon čega je Više javno tužilaštvo u Beogradu, i to dana 6. marta 2017. godine, podnelo zahtev za prikupljanje potrebnih obaveštenja MUP-u Republike Srbije, Policijskoj upravi za grad Beograd, Odeljenju za suzbijanje privrednog kriminaliteta.

Sada uključujem pitanje MUP-u, tj. Policijskoj upravi za grad Beograd, Odeljenju za suzbijanje privrednog kriminaliteta, da li su prikupili potrebna obaveštenja i informacije iz navedenog predmeta?

Neko bi možda mogao da pita zašto ja u poslaničkim pitanjima potenciram zloupotrebe u gradskoj opštini Vrača, zašto toliko potenciram opštinu Vračar kao takvu? Zato što je Vračar možda i najbolji primer bahatosti i lopovluka jedne stranke, u pitanju je DS, koja je godina, decenijama više od 20 godina vršila vlast u toj beogradskoj opštini.

To je stranka koja inače, narod od milja zove „žuto preduzeće“, a da su takav epitet ili nadimak zaslužili govori upravo i ono što su rezultati njihove vlasti. Jedino je ovaj što voli pivo, a što nije danas na sednici, iz Smederevske Palanke, jedino je on više uspeo da uništi jednu lokalnu samoupravu od bivših štetočina iz DS koji su vodili opštinu Vračar.

Ali, je Vračar specifičniji, naglašavam, upravo zbog toga što je DS više od dve decenije pustošila tu beogradsku opštinu. Rezultati, kao što sam rekao, bili krajnje poražavajući i pogubni. Da se podsetimo, saldo dvadesetogodišnje vlasti „žutog preduzea“ na Vračaru, je opustošena opština, prepolovljen Fond poslovnog prostora, nestali stanovi, uništene sve ustanove i preduzeća čiji je osnivač Skupština opštine Vračar, ogromni dugovi i minusi koji su nastali.

Dakle, 780 miliona dinara minusa, tj. nenaplaćenih potraživanja, koje je neko po svemu sudeći, namerno dopustio da ostanu nenaplaćena kada je reč o Javnom preduzeću za upravljanje poslovnim prostorom opštine Vračar. Stotine stanova koji su bili u javnoj svojini, odnosno koji su bili u fondu opštine Vračar, koji su se nekako volšebno, izgubili iz evidencije i kojih danas više nema. Nekad su postojali, nekad ih je bilo, danas ih više nema. Niko nema odgovor na pitanje gde su nestali, šta je sa tim stanovima, ko ih je uzeo, kako su dobili noge, kako su nestali? Bukvalno prepolovljen broj kvadrata poslovnog prostora koji je vremenom, za ovih 20 godina o kojima sam pričao, izdvajan polako iz Fonda Javnog preduzeća za upravljanje poslovnim prostorom, a navešću samo cifru od 5.354 kvadrata za koje ne postoji nikakva dokumentacija gde su nestali. Kako je moguće da ih više nema?

Sve ostale afere koje smo ovde uporno iznosili, još za vreme dok su „žuti“ bili na vlasti u toj opštini. Takvi su vodili opštinu Vračar, ali takvi su vodili i Grad Beograd, i uništili i uništavali i Grad Beograd. Podsetiću samo iz jednog razloga, zbog najave održavanja skorih izbora u Gradu Beogradu, podsetiću samo da je Grad Beograd za vreme njihove vlasti zadužen preko 1,1 milijardu evra. Podsetiću i to, da smo mi za ovo kratko vreme uspeli da prepolovimo taj dug, i to iz sopstvenih sredstava, ne uzimanjem kredita, nego samo uštedama i na realnim osnovama uspeli smo da prepolovimo dug koji je napravio Dragan Đilas i ostale štetočine koje su vodile Grad Beograd. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Predsedavajući, uvažena mandatarko, gospođo Brnabić, uvaženi kandidati za članove Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, Vladika Nikolaj Velimirović je pre mnogo godina rekao „ne kradi državu, jer je skupo plaćena“.

Zašto moje poslaničko pitanje počinje ovim velim rečima? Dakle, u nekoliko navrata do sada u ovom mandatu sam postavio pitanje ministarstvu unutrašnjih poslova u vezi sa zloupotrebama i nezakonitim radnjama u gradskoj opštini Vračar, brojnim zloupotrebama, brojnim nezakonitim radnjama u toj opštini, kao i u javnim preduzećima i ustanovama čiji je osnivač gradska opština Vračar. Ta opština je poznata po tome što je u njoj vršila vlast do prošle godine, do prošlih izbora DS, koja je opet poznata samo po tome da gde god su vršili vlast iza njih je ostala samo pustoš, opustošen budžet, ojađena opština i ogromni gubici i minusi. Evo, imamo i tu jedan primer, živi dokaz sedi tu preko puta mene, živi dokaz kako je moguće da u jednoj opštini bude napravljen minus od tri milijarde dinara. Dobio sam odgovore od MUP da su pripadnici tog ministarstva otpočeli prikupljanje potrebnih obaveštenja i informacija i to je ono što je dobro i to je ono što je u redu.

Sada postavljam pitanje Ministarstvu pravde, odnosno Višem javnom tužilaštvu u Beogradu, na osnovu informacije kojom raspolažem da je gradska opština Vračar krajem 2016. godine, a na osnovu vrlo validne dokumentacije, Višem javnom tužilaštvu u Beogradu podnela krivičnu prijavu protiv bivšeg rukovodstva GO Vračar, kao i Javnog preduzeća Poslovni prostor Vračar, imajući u vidu ogromne nenaplećene dugove za zakupe koji iznose preko 780 miliona dinara. Dakle, rekordni iznosi su u pitanju, kao i nezakonito raspolaganje imovine gradske opštine Vračar. Konkretno, reč je o stanovima kojima je opština raspolagala.

Bez obzira što cenim da su istražne radnje, kao i prikupljanje potrebnih dokaza, validnih dokaza, informacija itd. vrlo složen proces, vrlo komplikovan posao, pitam javno tužilaštvo u Beogradu dokle se stiglo sa tim postupcima povodom navedene krivične prijave.

Na taj način ćemo doći do odgovora - kako je moguće da u fondu poslovnog prostora Vračar, dakle, od ukupnog fonda od 49.492 kvadrata, nakon nekoliko godina uprave DS dođemo do toga da ostane 21 hiljada kvadrata poslovnog prostora, dakle, da se prepolovi fond? Kako je moguće da za 5.354 kvadratna metra uopšte ne postoji dokumentacija iz koje može da se utvrdi gde su nestali ti kvadrati, gde je nestao taj prostor?

To je način da dođemo do tih odgovora. Takođe, da dođemo do odgovora na pitanje - kako je moguće da se napravi dug od 780 miliona dinara? Dakle, ponavljam, u pitanju je gradska opština Vračar, centralno gradsko jezgro, možda i najatraktivnija opština u tom smislu za poslovanje poslovnog prostora, i mi dođemo do toga da imamo nenaplaćenih 780 miliona dinara, od toga preko 500 miliona dinara je u periodu zastarelosti, dakle, novac koji ne možemo potraživati jer je zastareo.

To su pitanja koja nas muče, kao i pitanje šta je sa stanovima? Opština Vračar je u svom fondu, dok je njom rukovodila DS, imala 421 stan. Kada je DS pala sa vlasti, kada je izvršena revizija, i ovo nisu podaci, odmah da vam kažem, ovo nisu neki paušalni podaci ili nečija procena, ovo je radila i DRI i jedna eksterna revizija, dakle, i gradska budžetska inspekcija. Nekoliko organa je vršilo reviziju, i ovo je rezultat te revizije. Dakle, od 421 stana, danas je taj fond prepolovljen, čak i gore od toga. Za 160 stanova apsolutno ne može da se utvrdi gde su nestali, ne postoji dokumentacija. Kako je moguće, nekad nešto postoji, sada više nema?

Zato kažem, vratiću se na velike reči Vladike Nikolaja Velimirovića: „Ne kradi državu, jer je skupo plaćena“. Na taj način ćemo poslati poruku da onaj koji prekrši zakon, da onaj koji otme državnu imovinu, mora da snosi odgovornost…
Zahvaljujem, predsedavajuća.

Dame i gospodo narodni poslanici, pre prelaska na poslaničko pitanje, da čestitam prethodnom govorniku pobedu nad nevažećim listićima na prošlim izborima. Doduše, pobeda je bila za dlaku, ali ipak je pobedio nevažeće listiće.

Dakle, krajem februara ove godine, održan je protest građana Vračara, jednog dela Vračara, zbor sporne situacije oko parka koji je oivičen ulicama Tomaša Ježa, Mileševska i Radoslava Grujića. Epilog tog problema je da se ovih dana intenzivno radi na nalaženju rešenja, dakle trajnog rešenja, tog problema i naći će se rešenje. Naći će se rešenje, ali zahvaljujući prevashodno hitroj i pravovremenoj reakciji gradske opštine Vračar, odnosno rukovodstva gradske opštine Vračar, ali i nadležnima u gradskoj upravi, ali najviše zahvaljujući građanima Vračara.

O čemu se zapravo radi? Radi se o jednoj brljotini DS još iz 2012. godine, koja je tada upravljala gradskom opštinom Vračar, a čije posledice mi danas otklanjamo.

Nakon dva neuspela pokušaja, 2009. i 2011. godine, opština Vračar je iz trećeg puta, dakle 2012. godine, uspela da poništi Rešenje o eksproprijaciji na zemljištu koje je bilo nacionalizovano, a koje je korišćeno kao park sve do današnjih dana. Direkcija za gradsko građevinsko zemljište, čiji je direktor u tom periodu takođe bio iz DS, iako se dva puta pre toga žalila na to rešenje, trećeg puta se naprasno, volšebno ne žali, čime je direktno otvoren put da to zemljište postane privatno vlasništvo i da se na tom zemljištu u budućnosti možda izgradi i zgrada.

Da bismo trajno sačuvali i zaštitili ovaj park, gradska opština Vračar je u saradnji sa, opet kažem, građanima tog dela Vračara pokrenula inicijativu za izmenu plana detaljne regulacije ovog dela. Taj zahtev je predat Gradu Beograd. Grad Beograd je prepoznao napor i uveren sam da će u najskorijem periodu taj problem biti rešen, odnosno usvojen. Tom izmenom plana detaljne regulacije ova površina će biti proglašena javnom površinom, i to je jedini način, dakle jedini pravni način, da se sačuva ovaj park.

Moje pitanje upućeno nadležnima u gradskoj upravi i Skupštini Grada Beograda, kao i Ministarstvu koje vrši nadzor, i ono glasi – da li će se utvrditi odgovornost opštinskih organa opštine Vračar i licima u opštinskoj upravi gradske opštine Vračar kojem je tada, da ponovim zbog građana, rukovodila DS, odnosno vladala na opštini Vračar, za tendenciozno postupanje protiv javnog interesa? Zatim, ko će biti odgovoran za eventualne, nove troškove u ovom smislu? Dakle, za novu izradu plana detaljne regulacije i sve ostale troškove? Ko će snositi te troškove? Dakle, da utvrdimo da li su neznanje i nestručnost ili nezainteresovanost i nemar čelnika opštine Vračar krivi za sve ovo i doveli do ovakve situacije ili je možda bilo i svesnog postupanja protiv javnog interesa, odnosno za nečiji privatan interes, u narodu poznatog kao korupcija.

Imamo tu i primer vrhunskog bezobrazluka i licemerja. Naime, kada je organizovan pomenuti protest građana Vračara, dakle da ponovim, opravdani protest stanovnika tih ulica, tu smo mogli da primetimo i predstavnike DS, opštinskog odbora, koji su pokušali na jedan mizeran način da ušićare neki politički poen iz cele situacije, na sreću potpuno bezuspešno. Dakle, zamislite bezobrazluk, usudili su se da dođu na protest oni koji su najdirektine krivi za to što se desilo.

Dakle, tu je bio izvesni Bogdan Tatić. On je valjda predsednik opštinskog odbora DS na Vračaru, koji je čak pokušao i da napravi neki incident. Po čemu je poznat taj Bogdan Tatić? Poznat je po tome da se u svojoj karijeri predsednika opštinskog odbora DS na Vračaru, ali i člana veća, obraćao pismenim putem sam sebi.

Pazite sada ovako, predsednik opštinskog odbora DS Vračar Bogdan Tatić, obraća se članu veća gradske opštine Vračar Bogdanu Tatiću. Dakle, na stranu što je u pitanju vrhunac, odnosno par ekselans primer stranačkog zapošljavanja, pa kaže – opštinski odbor DS Vračar je na sednici održanoj tada i tad doneo zaključak da se na mesto koordinatora Kancelarije za nacionalne manjine gradske opštine Vračar imenuje izvesna osoba, nije sada ni važno ko.

Dakle, opštinski odbor DS Vračar je nakon iscrpne rasprave doneo zaključak i preporučio predsedniku gradske opštine Vračar da imenuju NN osobu za koordinatora ove kancelarije. Dakle, vrhunski primer stranačkog zapošljavanja, ali ono što je najsmešnije, čovek se obraća samom sebi i koristi, odnosno zloupotrebljava svoju funkciju. Takvi su vodili Vračar decenijama unazad. Zahvaljujem.
Zahvaljujem gospođo predsedavajuća.

Dame i gospodo narodni poslanici, pre nego što pređem na poslaničko pitanje koje se odnosi na gradsku opštinu Vračar, napravio bih jedan kratak uvod.

Gradska opština Vračar je poznata po tome jer je u okviru opštinskog odbora jedne stranke pokrenuta inicijativa za smenu Saše Radulovića, zbog falsifikovanja izborne liste. Nadam se da će oni uspeti u tome. Ali to sada nije tema.

Tema je raspolaganje i upravljanje imovinom gradske opštine Vračar. Pre nekoliko dana je bilo 100 dana nove opštinske vlasti na čelu sa prof. Nedeljkovićem i održana je konferencija za štampu tim povodom.

Na konferenciji za štampu su se čuli frapantni podaci i ja sada postavljam poslaničko pitanje MUP-u koji je već upoznat sa delom onoga što se radilo za vreme DS na Vračaru, ali želim da dodatno apelujem, da se pripadnici MUP-a posebno pozabave određenim činjenicama i podacima koje smo mogli da čujemo na toj konferenciji za štampu, a te činjenice i podaci proističu iz revizije nekoliko različitih institucija. U pitanju je DRI, budžetska inspekcija, interna revizija, ali u pitanju je i jedna eksterna revizorska kuća.

Svi se slažu u nečemu, a to je da je imovina ili dobar deo imovine gradske opštine Vračar nestao. Nestali su kvadrati poslovnog prostora. I to ne mali broj, već 5354 kvadrata poslovnog prostora je nestalo, isparilo. Nekada je bilo, više nema.

Postavljam pitanje – ko je odgovoran za to? Gde su nestali ti kvadrati? Ono što je takođe utvrđeno jeste veliki dug. O tome smo pričali na nekoj od prošlih sednica, 780 miliona dinara duga.

Znamo da nisu ni pokušali da naprave, znamo da nisu učinili ništa da pokušaju da utuže, da naplate, da se izbore za sredstva koja im pripadaju.

Ono što je simptomatično, simptomatično je i o tome do sada nismo razgovarali, a to su stanovi. Revizijom je utvrđeno, odnosno proverom dokumentacije, da postoji 70 nepostojećih stanova, odnosno da ne postoji 70 stanova, da se bolje izrazim. Sedamdeset stanova iz Fonda poslovnog prostora Vračar je nestalo, isparilo.

(Radoslav Milojičić: Koga pitaš?)

Ministarstvo unutrašnjih poslova. Nemojte mi dobacivati.

Gospođo predsednice, recite mu da mi ne dobacuje.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, nadam se da me prethodni govornik neće danas pljuvati i psovati, kao što je to radio juče.

Moje poslaničko pitanje se odnosi na MUP, upućeno je MUP-u. S obzirom da sam na jednoj od prošlih sednica postavio poslaničko pitanje tom Ministarstvu u vezi sa zloupotrebama i sa nesavesnim poslovanjem javnih ustanova i preduzeća čiji je osnivač gradska opština Vračar, a kako sam dobio odgovor od tog Ministarstva da je istraga u toku, odnosno kako oni to kažu, prikupljanje obaveštenja od strane policijskih službenika, ja bih želeo da iskoristim priliku da pitam isto Ministarstvo, MUP, da li je tom istragom obuhvaćeno i poslovanje vrlo sumnjivo SROC-a, tzv. Sportsko-rekreativno-obrazovni centar Vračar, koji je svoj saldo u proteklom periodu završio sa minusom od čak 27 miliona dinara?

Dakle, radi se o periodu od 2014. i 2015. godina, za te dve godine 27 miliona dinara, s tim što ima i u 2016. godini, pa ukupni gubici na dan 30. jun 2016. godine prema državi, dobavljačima i zaposlenima iznose 32 miliona dinara. Dakle, gubitak za 2014. godinu iznosio je 15 miliona, gubitak za 2015. godinu 12 miliona i to je to u ukupnom zbiru.

U decembru 2015. godine na budžetski račun SROC-a Vračar prebačena su sredstva od strane opštine Vračar u iznosu 7,2 miliona dinara, koja su nenamenski potrošena, a dugovi i kamate rastu i prete da blokiraju poslovni račun toj ustanovi. Bivša direktorka, neću navoditi ime, nije to naročito značajno, nije opravdala trošenje oko pola miliona dinara sa budžetskog računa koje je navodno potrošila na radove na nekakvoj kotlarnici.

Pored katastrofalne finansijske situacije doneta je odluka da se kupi polovna kontejner kućica, koja je plaćena 3,2 miliona dinara, a čija je tržišna vrednost čak tri puta manja. Uprkos zabrani zapošljavanja, bez saglasnosti, primljeni su u radni odnos, nekoliko lica je primljeno na neodređeno vreme, neki bivši funkcioneri, pogađajte koje stranke, DS itd. Od dečijeg odmarališta na Šupljoj steni napravljen je privatni posed bivšeg direktora i njihovih najbližih saradnika.

Dakle, nesavesno poslovanje, zloupotrebe u poslovanju, štetno poslovanje, to je nešto što je postao manir jedne stranke, stranke koja je upravljala opštinom Vračar, a iz svega ovog proizilazi, a ako se nadovežemo i na onih 800 miliona duga u javnom preduzeću za poslovni prostor Vračar, onda iz svega toga proizilazi da je lopovluk na Vračaru bio zaista epskih razmera, ogromnih razmera, a uz to prisutna je i neviđena bahatost bivše vlasti. Doduše, ne onolika bahatost kakvu je ovaj što voli pivo radio u Smederevskoj Palanci, ali tu su razlike u nijansama.

Dakle, želeo bih da se nadovežem i na izjavu, koju smo danas mogli da čujemo od gradskog menadžera, da će se od 1. decembra izvršiti objedinjavanje poslovnih prostora na teritoriji Grada Beograda. Zaista želim da pohvalim tu inicijativu, mislim da će na taj način grad domaćinski održavati, odnosno rukovoditi poslovnim prostorima u centru grada, imajući u vidu da su najveći gubici, da su najveći dugovi upravo zabeleženi u gradskim opštinama Savski Venac, Stari Grad i Vračar. Ne moram da naglašavam koja je stranka bila na vlasti i na Savskom Vencu i na Starom Gradu i na Vračaru sve ovo vreme.

Sada, umesto da vinovnici odgovaraju, umesto, ako ništa drugo, barem da se sakriju u mišje rupe od stida, koji očigledno ne poseduju, šta oni rade? Organizuju nekakva okupljanja na Kalenić pijaci, neka vikend okupljanja, nekakav putujući cirkus, na koji, eto, ponekad zaluta i jedan bivši stečajni upravnik, zaluta tu, dođe na Kalenić pijac, a onda ga tamo narod izviždi, ismeje ga narod. Evo, i prošlog vikenda na Kalenić pijacu došao je bivši stečajni upravnik, pokušao da napravi neki skandal i narod ga izviždao. Građani Vračara su ga oterali sa Kalenić pijace. Ja sam siguran da mu više neće pasti na pamet da dolazi na Vračar. Siguran sam da se nećemo gledati jedno vreme.

Još jedna stvar za kraj, nemojte nas uvlačiti u sukob u vašoj stranci…
…Dakle, na Vračaru, možda i najatraktivnijom opštinom za poslovanje, za izdavanje u zakup poslovnog prostora, zamislite da na tom Vračaru dođemo u situaciju da Javno preduzeće ima potraživanja nenaplaćena, završnim saldom od skoro 800 miliona dinara. Revizijom, zvaničan podatak je u pitanju, je utvrđeno da su ukupna potraživanja skoro 800 miliona dinara, odnosno tačnije 791 milion 953 hiljade dinara.
Sada, mi bi možda mogli delimično, samo delimično da razumemo neke razloge za to, da razumemo situaciju da je to preduzeće blagovremeno na vreme pokušalo da popravi situaciju, pokušalo da nešto učini, pokušalo da preduzme sve one zakonom inače predviđene korake da predupredi jednu ovakvu situaciju, ali ne. Očigledno da bivše rukovodstvo, a podsetiću vas koja je stranka vršila vlast i to ne jedan mandat, već mnogo mandata, a to je DS sa nekim koalicionim partnerima, odnosno DS u više agregatnih stanja, ali je očigledno da to rukovodstvo nije zanimalo. Pustili su da to tako prođe. Nikom ništa. Mislili su verovatno da će večito biti na vlasti.
Neće. Nisu vas građani slučajno počistili na ovim izborima. Ili su ga namerno vodili u propast, a logičan zaključak se nameće u tom smislu – kako drugačije da ocenimo činjenicu da od ukupne sume koju sam naveo malopre, skoro 800 miliona dinara, čak 580 miliona dinara je u procesu zastarenja, 580 miliona dinara. Neki preliminarni podaci, gospodine predsedavajući, ukazuju da će svakako od te sume od 580 miliona oko 300, možda malo više od 300 miliona apsolutno zastareti, odnosno nećemo imati uopšte pravo na potraživanje te sume. Za ovo drugo ako se izborimo, izborili smo se, ali 300 miliona sigurno. Da li je to mali novac?
Šta smo mogli da uradimo za 300 miliona dinara? Da li se neko zapitao? Ja postavljam pitanje – ko je kriv za 300 miliona dinara, sigurnih 300? Čija je odgovornost? Da li je u pitanju neznanje, nestručnost ili nemar ili sve od navedenog? Verujem da je sve od navedenog, ali čvrsto verujem i da je u pitanju još jedna stvar, a to je kriminal, kriminal dame i gospodo, lopovluk, namerno sklapanje štetnih ugovora i to kao masovna pojava. Namerno urušavanje sistema.
Kako objasniti čitav niz zakupaca, nepregledan niz je u pitanju zakupaca koji dinara godinama ne plaćaju. Kako je nastala ta povlašćena vrsta zakupaca? Da li su bili bliski možda DS? Da li su bili možda u talu sa DS? Čitav nepregledan niz zakupaca koji dinara godinama ne plaćaju na ime kirije, na ime zakupa. Da li su se zapitali šta može da se uradi za 300 miliona dinara? To je pola budžeta, ljudi. To nije mali novac. Koliko vrtića je moglo da se renovira? Koliko zdravstvenih ustanova? Koliko škola? Koliko satova za Šutanovca da se uradi? I ko zna šta još.
Tako je vladala DS. To je pravi primer načina vladanja, u stvari doživljavanja vlasti od strane DS i posle se pitate zašto su vas građani obrisali na ovim izborima. Zahvaljujem.