Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marko Đurišić

Marko Đurišić

Socijaldemokratska stranka

Obaveštenja i objašnjenja

Hvala predsedavajući.

Postavio bih pitanje predsednici Vlade, s obzirom da je juče bio Svetski dan borbe protiv siromaštva i tada su ponovo u medijima malo našli prostor. Poražavajuće brojke o stanju siromaštva u Srbiji, kao i činjenica da Srbija nema strategiju za borbu protiv siromaštva od 2015. godine, kada je prethodna strategija istekla i moje pitanje je, predsednici Vlade, kada će biti usvojena nova strategija?

Zašto su ti brojevi poražavajući i zašto oni govore o tome da je politika koja se vodi u Srbiji poslednjih nekoliko godina loša i da sa ovom politikom Srbija nikako ne može da krene napred? Danas u Srbiji pola miliona ljudi živi u apsolutnom siromaštvu. To znači da nema dovoljno za osnovne dnevne potrebe, da mesečno imaju na raspolaganju manje od 12 hiljada dinara. Najugroženiji od siromaštva, a to je četvrtina građana Srbije, se nalazi, ne ugrožena siromaštvom, najugoroženija populacija su deca. Deca, zato što žive u porodicama koja mesečno zarađuju manje od 30 hiljada dinara, i zato što roditelji i ako rade ili ako ne rade, dobijaju nedovoljnu socijalnu pomoć, ne mogu da obezbede osnovne potrebe. Deca koja idu danas u starije razrede osnovne ili srednje škole, godišnje plaćaju za udžbenike 15 do 20 hiljada dinara komplete udžbenika, 15 do 20 hiljada dinara treba da plati porodica koja mesečno ima 30 hiljada dinara.

Ti brojevi, pored mladih, najugroženiji su i stariji, koji ne mogu, preko trećine od njih, ne može da obezbedi osnovne svoje životne potrebe. Nejednakost u Srbiji je najveća u Evropi. Odnos najbogatije četvrtine i najsiromašnije je jedan prema deset. Jedan prema deset. U Evropi je taj odnos jedan prema četiri, i ti brojevi i ti procenti se nažalost iz godine u godinu povećavaju. Na to Vlada Srbija apsolutno nema nikakav odgovor, nema čak ni tu strategiju da makar kaže – evo, imamo strategiju, jer kada bi imala strategiju, po toj strategiji bi nešto morala i da radi. Nekada bi se možda neki od zakona, koji se bave ovom temom, raspravljaju u parlamentu. Ali, to nažalost nije slučaj, ili je slučaj kada raspravljamo u parlamentu o Zakonu o finansijskoj podršci porodici sa decom, taj zakon je loš za one kojima treba da pomognu. Loš je za buduće majke, loš je za porodice sa decom, zato što ne proširuje krug korisnika dečijeg dodatka i ne omogućava onim korisnicima koji primaju dečiji dodatak da svojoj deci omoguće elementarne, neophodne stvari.

Juče je bio taj dan, niko iz Vlade se tim povodom nije oglasio, ni nadležni ministar, ni premijerka, nije se oglasio ni predsednik republike. To je poražavajuća činjenica i govori o tome da Vlada nema nameru, znanje, ni ideju kako da se izbori sa ovim problemom. Hvala.
Hvala.

Postavio bih prvo pitanje predsednici Vlade i potpredsednici, ministarki Zorani Mihajlović, a vezano je za najavu da „Etihad“ neće produžiti ugovor sa „Er Srbijom“ koji je omogućio upravljanje kao manjinskog partnera u poslednjih pet godina.

Da li Vlada ima plan za situaciju koja će nastati 1. januara sledeće godine, kada će upravljanje „Er Srbijom“ biti potpuno u njenim rukama i kakve su mere, koje su mere u planu kako bi se katastrofalna situacija u ovoj kompaniji promenila?

Pet godina, skoro pet godina od formiranja kompanije ER Srbija i upravljanja od strane manjinskog partnera „Etihada“ doneli su građanima Srbije jedan od najskupljih prevoza u poređenju sa konkurencijom, a doneli su kompaniju koja ne može da funkcioniše na tržištu bez subvencije od strane države.

Sada će ta kompanija biti prepuštena na upravljanje Vladi koja ima običaj i jednostavno praksu imenovanja nestručnih ljudi na odgovorna mesta. Mislim da građani Srbije imaju pravo da za novac koji je u njihovo ime država dala kompaniji „Er Srbija“ u prethodnih pet godina, dobiju izveštaj kako je taj novac potrošen. Ono što je mnogo važnije, na koji način će se upravljati i kako će se i sa kojim ciljevima voditi ta kompanija?

Samo još da ponovim činjenicu da posle ovih pet godina, iako je najavljivano, neće doći do nabavke novih aviona, da nije došlo do povezivanja Srbije preko kompanije „Er Srbija“ sa dalekim Istokom, da nije povećan, naprotiv, smanjen je prvobitni broj letova za severnu Ameriku, a da najveći deo usluga u „Er Srbiji“ je smanjena i dovedena na nivo „lov kost“ kompanija gde nemate, ne možete da dobijete ni čašu vode, sve ostalo morate da platite. To sigurno nije nivo nacionalne kompanije, gde je većinski vlasnik država Srbija i sasvim sigurno nije nivo i način poslovanja kompanije koju građani finansiraju iz budžeta.

Drugo pitanje je za potpredsednika Vlade, Nebojšu Stefanovića, to je pitanje koje moram da ponovim zato što nisam dobio odgovor, a to je kada će biti postavljen načelnik Uprave kriminalističke policije, najvažnije uprave u policiji koja se bori pre svega protiv organizovanog kriminala, najviše korupcije, narko borbe protiv narko dilera, svega onoga što danas u Srbiji nedostaje, odnosno nema?

Mi vidimo da su nažalost ulice gradova Srbije postale malte ne streljana. Pre neki dan imali smo ne jednu nego dva mafijaška ubistva u jednom danu, ali nažalost, tom najvažnijom upravom koja treba da se bori protiv najtežih oblika kriminala, godinu i po dana nema ko da upravlja i to sasvim sigurno daje negativne rezultate i odražava se na bezbednosnu situaciju Republike Srbije.

Apelovao bih još jednom na potpredsednika Vlade da umesto što tera pripadnike policije da maltretiraju građane koji ovih dana sa pravom protestuju zbog visokih cena goriva, da se bavi pre svega svojim poslom, a to je da vodi računa na koji način funkcionišu policija i njegovo ministarstvo, koji ljudi obavljaju najvažnije funkcije u tom sistemu, da li ih uopšte ima? U ovom slučaju vidimo da ih nema.

Kažem, ukoliko se stanje u samom ministarstvu, u radu ministarstva nešto ne promeni, sasvim sigurno ćemo imati i mnogo gore stanje po bezbednost građana Srbije. Hvala.
Hvala, predsedavajući.

Moje pitanje je upućeno potpredsedniku Vlade Republike Srbije i ministru unutrašnjih poslova gospodinu Stefanoviću – kada će biti postavljen načelnik Uprave kriminalističke policije Republike Srbije? Naime, ovo mesto, najvažnije operativno mesto u sistemu policije Republike Srbije, upražnjeno je od decembra 2016. godine, godinu i po dana, kada je tadašnji načelnik otišao u penziju. Mesto načelnika Uprave kriminalističke policije je najvažnije zato što se ta uprava bori protiv organizovanog kriminala, narko dilera, mafijaša i ostalih kriminalnih grupa. Prosto je neverovatno da u ove četiri godine mandata Nebojše Stefanovića to mesto načelnika bude popunjeno samo godinu dana. Da podsetim, posle smene gospodina Milovića, u junu 2014. godine, 17 meseci su pripadnici policije koji rade u Upravi kriminalističke policije čekali izbor novog načelnika. Izabran je načelnik koji je na toj funkciji ostao jedva godinu dana i sada ponovo 18 meseci ta najvažnija, ponavljam, uprava nema svoga načelnika.

Kakve su posledice toga što ova uprava praktično ne može da radi u punom kapacitetu, građani Srbije mogu svakog dana da vide. Gotovo svakodnevno dešavaju se ubistva i najteža krivična dela. Mislim da bi ministar policije, umesto organizovanja parade, bacanja gumenih čamaca u beogradske fontane, trebalo da počne da radi svoj posao i da završi imenovanja i da podeli zadatke ljudima koji rade u policiji. Verujem da u srpskoj policiji ima veliki broj, najveći broj kvalitetnih poštenih ljudi koji su spremni i žele da se obračunaju sa organizovanim kriminalom, ali ne verujem da je takvo raspoloženje u vrhu policije, jer umesto da se suoče sa problemom narastajućeg kriminala, saradnici ministra i sam ministar policije obmanjuju javnost kako je, navodno, broj krivičnih dela smanjen, ne uzimajući u analizu strukturu krivičnih dela.

Iako danas jeste manji broj ubistava nego što je bilo pre 17, 18 godina, ako pogledate ubistva koja su vezana za organizovani kriminal, za obračun kriminalnih grupa narko dilera, taj broj je u porastu. Danas se kriminalci u Beogradu međusobno ubijaju u onom broju kako je to izgledalo 90-ih, u onom vremenu za koje smo verovali da se više neće vratiti. Ali, očigledno da ministru policije to ne smeta i da nema želje, ni volje, a bojim se ni znanja, da se upusti u borbu protiv organizovanog kriminala.

Mislim da bi mi kao parlament morali da tražimo od ministra policije da obrazloži zbog čega godinu i po dana mesto načelnika uprave kriminalističke policije nije popunjeno i kada će se taj posao završiti? Hvala.
Hvala, predsedavajući.

Postavio bih pitanje potpredsednici Vlade i ministarki dr Zorani Mihajlović. Naime, u decembru mesecu postavio sam pitanje vezano za izgradnju objekta od 150 kvadratnih metara od privremenog materijala, kako je stajalo u dozvoli, na Pančićevom vrhu na Kopaoniku, koji je, kada je počeo da se gradi, građen od betona i izgrađen u veličini od hiljadu i po kvadratnih metara. Pitanje sam postavio u decembru, dobio sam odgovor kako je 20. novembra Republička građevinska inspekcija izvršila inspekcijski nadzor nad izgradnjom objekta i naložila investitoru uklanjanje izgrađenog objekta.

Danas, u martu 2018. godine, ne da taj objekat nije uklonjen, nego je on počeo i sa radom. U njemu se nalazi kafana i u toj kafani skijaši provode određeno vreme, a investitor ili investitorka ostvaruju profit.

Sada se postavlja pitanje – da li smo mi pravna država, da li imamo institucije koje brinu o sprovođenju zakona i da li je Ministarstvo građevine i Republička građevinska inspekcija, da li one rade i služe za sprovođenje zakona? Očigledno da ne. Očigledno da ne iz razloga što je investitor zaslužni, ugledni, uvaženi član SNS i kao takav, verovatno zbog osvojenih glasova na izborima u Beogradu, ima prava da sazida šta mu se hoće gde god hoće, jer kad dobijete glasove na izborima, vi možete i da gradite gde vam padne na pamet i šta vam padne na pamet, pošto je to odgovor za, čini mi se, sve probleme danas u društvu. Nemate pravo da govorite, nemate prava da pitate, jer niste osvojili glasove.

Sada, kako se zove država koja tako funkcioniše? Da li je to demokratska, pravna država ili fašistička država, to je nešto o čemu bi u ovom parlamentu trebalo da se razgovara. Nadam se da će predsednica Skupštine ispuniti makar jedno svoje obećanje koje je dala na kolegijumu koji smo imali prošle nedelje, a to je da će jedan set zakona koji ćemo raspravljati ovde u prolećnom zasedanju, biti iz oblasti građevinarstva, jer onda ćemo moći možda da upitamo ministarku nešto i o ovom slučaju, nešto o tome kako danas u Srbiji ponovo cveta divlja gradnja i kako je svako peto gradilište danas u Srbiji nelegalno.

Drugo pitanje je za predsednicu Vlade. Kada smo na isti način na koji, nažalost, i danas raspravljamo o važnim zakonima, usvojili krajem godine uz budžet Zakon o finansijskoj podršci porodici sa decom, tamo nismo predvideli način da se ženama koje se nalaze trenutno na porodiljskom odsustvu povećaju njihove zarade, odnosno naknade ukoliko su zaposlene bile pre odlaska na bolovanje u javnom sektoru.

Povećanje plata u javnom sektoru koje je izvršeno 1. januara ove godine nije obuhvatilo trudnice, zato što je zakon ukinuo mogućnost da se njihove naknade koje isplaćuje država, koje nažalost kasne i dalje, i kasniće do početka primene zakona 1. jula ove godine. One su uskraćene za ovo povećanje, i predstavnici roditelja iz nevladinih udruženja pokušavaju već tri meseca da dođu do predsednice Vlade, da pokušaju da nađu rešenje za ovaj problem. On može vrlo lako da se reši, ako ne znate kako pogledajte naš Zakon o finansijskoj podršci porodici s decom, gde stoji ova zakonska odredba koja daje mogućnost da se ove naknade usklađuju ukoliko se zarade, koje se isplaćuju javnom sektoru ili druge minimalne zarade u Srbiji povećavaju, naknade za trudnice se takođe povećavaju. Hvala.
Hvala predsednice.

Na današnji dan je 50 dana od ubistva Olivera Ivanovića. Pedeset dana porodica Olivera Ivanovića i građani Srbije nisu dobili odgovor ko je ubio Olivera Ivanovića.

Moje pitanje je ministru policije, predsednici Vlade – ko je ubio Olivera Ivanovića?

Moje pitanje je ministru policije, sekretaru Biroa za službe bezbednosti - šta je pisalo, šta je Oliver Ivanović rekao i na koga je ukazao kao pretnju po svoju ličnu bezbednost?

Mislim da porodica i građani Srbije zaslužuju da dobiju odgovor šta je država, ako već ne možemo da vodimo istragu o tome ko su bili neposredni izvršioci ubistva, onda možemo porodici i građanima Srbije i dužni smo odgovor - ko je od strane Olivera bio označen kao pretnja za njegovu bezbednost i šta je na osnovu saznanja da takve pretnje postoje država Srbija preuzela?

Da li je, a znamo da nije, onda bar da saznamo odgovor zašto nije ništa preduzeto da se pojačaju mere bezbednosti i da se spreči zločin koji se desio pre 50 dana?

Svestan sam i sumnjam da ću dobiti odgovor na ovo pitanje postavljeno ovako. Verujem da će i druge kolege zatražiti odgovor na ova pitanja. Znam da su podnete inicijative za formiranje anketnog odbora. Mi ćemo to podržati i žao mi je što je danas, čini mi se, ova Skupština jedino mesto u kome se još u ovom tragičnom slučaju govori.

Drugo pitanje je za predsednika Vlade i ministra finansija – zašto država Srbija nije preduzela ništa da napravi promene u svom radu, da usvoji preporuke koje je Uprava za sprečavanje pranja novca još u julu mesecu 2016. godine poslala Vladi kao obavezu Srbije da pred Međunarodnom organizacijom za borbu protiv pranja novca država Srbija se legitimiše kao zemlja u kojoj nije moguće pranje novca iz koga se finansira korupcija i kriminal, kao i terorizam?

Zašto to nije urađeno duže od godinu i po dana, što je za posledicu imalo da je pre nekih mesec dana država Srbija se našla kao jedina zemlja sa evropskog kontinenta u društvu još deset zemalja, kao što su Irak, Sirija, Jemen, Etiopija, Tunis, zemlje koje su označene od Međunarodnog tela za borbu protiv pranja novca kao zemlje koje su rizične i koje ne ispunjavaju standarde za sprečavanje pranja novca kojima se finansira korupcija, kriminal i terorizam?

Godinu i po dana preporuke Uprave su stajale u Vladi. Godinu i po dana preporuke i akcioni plan koji su predloženi od strane Uprave nisu razmatrani od strane Vlade Republike Srbije.

Tek u februaru mesecu se načelno neko iz Vlade pred ovim telom obavezao da će država Srbija preduzeti ono što se obavezala, a što nije uradila duže od godinu i po dana. Posledica toga je danas, gospodo koji volite razne svetske liste na kojima se Srbija nalazi na ovom ili onom mestu, je da smo jedina, ponavljam, zemlja iz Evrope na ovoj sramnoj listi, jedino iz razloga što Vlada nije htela ništa da uradi. Moje pitanje je – zašto Vlada nije htela da uradi i preduzme mere za sprečavanje pranja novca kojima se finansira korupcija, kriminal i terorizam? Hvala.
Hvala, predsednice.

Prvo pitanje za vas kao predsednicu parlamenta i nekoga ko predstavlja svakog od nas i za ministra policije je – šta je sve urađeno povodom pretnji kojima je izložena već više od nedelju dana naša koleginica Marinika Tepić? Da li su preduzete sve zakonom propisane mere? Da li su saslušani svi oni koji na razne načine već danima otvoreno prete? NJihova imena su poznata javnosti. Između ostalog, spominje se i gospodin Vacić, kadar SNS-a koji je radio u Kancelariji za Kosovo i Metohiju, i druge budaletine koje su poznate po tome da prete onima koji se zalažu za poštovanje prava i zakona u Srbiji.

Smatram da vi kao predsednica parlamenta treba da se založite da se pretnja svakome od nas ispita, da državni organi reaguju promptno. Ako se u roku od nekoliko sati kada neko iznese pretnju predsedniku Republike ili članu Vlade policija tu osobu pronađe, sasluša, kako je moguće da više od sedam dana traje hajka, a da niko, barem mi to nismo upoznati, ja tražim obaveštenje o tome, nije od tih ljudi saslušan? Da li treba da se desi nešto, da se ostvari neka od tih pretnji, pa da država konačno reaguje?

Drugo pitanje je za predsednicu Vlade, ministarku građevine, ali i ministra policije. Radi se o kafani na vrhu Srbije, kako stoji u tekstu koji je objavljen, povodom divlje gradnje na Kopaoniku. Naime, na vrhu Kopaonika gradi se kafana, na osnovu dozvole za privremeni objekat od 150 kvadratnih metara, koji može da bude sagrađen od drveta, negde od letos radi se objekat od betona koji trenutno ima više od 1.000 kvadrata i četiri nivoa.

Kao je moguće da država mesecima ne reaguje ne samo na tu divlju gradnju na Kopaoniku, ne samo na sve divlje gradnje na Kopaoniku. Imali smo pre nekoliko dana izjavu čoveka koji radi u PKS koja je ovde kako usvajamo zakone postaje čini mi se i važniji državni organ od Vlade Republike Srbije, čime se sve bavi. Čovek kaže da samo u Beogradu postoji 1.000 divljih gradilišta.

Kako je moguće da postoji 1.000 divljih gradilišta a da niko u Srbiji ne reaguje kada smo doneli zakon, kada smo treći u svetu po izdavanju građevinskih dozvola, kada nas je to lansiralo na Duing biznis listi ne znam koliko mesta? Kako sve to može da se dešava u takvoj Srbiji? Hiljadu divljih gradilišta u Beogradu, nekoliko desetina na Kopaoniku i ovaj onako kao šlag na torti, na vrhu planine, objekat kojem su izdate dozvole po neverovatnoj brzini, brzini koja prevazilazi čak i ovu brzinu sa Duing biznis liste. Izvestan investitor, Snežana Mitković dobija sve moguće odluke i dozvole u roku od nekoliko nedelja, ali za objekat koji treba da se gradi od drveta, montažnog tipa, veličine 150 kvadrata. Onda taj objekat se gradi mesecima i danas ima četiri nivoa, preko 1.000 kvadrata izgrađenog od betona.

Šta će država preduzeti po ovom konkretnom pitanju, ali i po svim ovim divljim gradilištima koja svakodnevno niču u Srbiji? Hvala.
Pitanje je koliko smisla ima postavljanje pitanja, gospodine predsedavajući, s obzirom da na poslednja pitanja ne dobijamo odgovore. Ne dobijamo odgovore mesecima unazad.

Kada Vlada misli, recimo, da sprovede Zakon o javnim preduzećima, koji je, kada je donošen ovde, odredio nekoliko stvari. Prvo, da će svi direktori javnih preduzeća u Srbiji biti izabrani na konkursu, i da taj konkurs mora da se završi do marta 2017. godine. Druga stvar je da će se na konkursima birati najstručniji ljudi, a ne partijski podobni ljudi, i da će taj zakon konačno dovesti do raskida veza između političkih partija i javnih preduzeća. Ništa od toga se nije desilo. Zakon, koji je donela ova većina, nije ispoštovan.

Dakle, 90% javnih preduzeća vode vršioci dužnosti. Konkursi nisu završeni, a vršioci dužnosti su, gotovo po pravilu, visoki stranački funkcioneri SNS-a, SPS-a ili PUPS-a. Onda se borba radnika za svoja prava u tim javnim preduzećima proglašava političkom borbom i političkim napadom, zato što Vlada nije ispunila svoju obavezu. Iako sam ja postavio pitanje, pre nekoliko meseci, kada će to da se promeni, predsednici Vlade, kada će da se završe konkursi i da budu izabrani direktori, a ne vršioci dužnosti preduzeća, odgovora nema. I koja je onda svrha postavljanja pitanja?

Koja je svrha kada ja postavim pitanje ministru Stefanoviću – da li je namerno ili slučajno slagao, slagao kada je rekao da protiv učesnika protesta „Borba protiv diktature“ neće biti preduzimane nikakve prekršajne radnje, a danas vidimo da je, ne dvoje ili četvoro mladih ljudi učesnika tih protesta iz prijava meseca ove godine, nego 34 se nalazi na spisku prekršajnog suda koji želi, suprotno najavi ministra policije, koji je rekao da policija neće preduzimati nikakve radnje, a iz prekršajnih prijava vidimo da je policija i te kako radila. Pratila je te mlade ljude, identifikovala ih je na ne znam koji način, a onda je podnosila prekršajne prijave, kao organizatore protesta, a oni nisu bili organizatori protesta, jer protest nije bio organizovan, nego spontan. Onako kako to zakon predviđa, mogućnost spontanih protesta. Zašto onda ja da postavljam pitanje, ako ne mogu da dobijem odgovor?

Poslednje pitanje koje sam postavio, a možda ću dobiti odgovor danas, jer je između onih kojima sam postavio pitanje, predsednice Vlade i potpredsednice gospođe Mihajlović, moje pitanje je bilo - kada će nam odgovoriti i obavestiti javnost da je projekat „Er Srbije“ propao?

Vlada je za ove tri godine, preko 160 miliona evra, na razne načine pomogla poslovanje tog preduzeća. Nažalost, ono ni do dana današnjeg ne može da posluje pozitivno. Kao poslednja stvar koja se desila, 340 ljudi zaposlenih u „Er Srbiji“ je prebačeno u JP Aerodrom „Nikola Tesla“. Navodno, posao koji su oni radili za platu i dobijali od „Er Srbije“, sada će isto tako platu dobijati od aerodroma, a navodno će „Er Srbija“ aerodromu plaćati te usluge. A svi znamo da neće i da je to još jedan od načina da se zaobiđe zabrana subvencionisanja koja postoji u EU i koje mi moramo da se pridržavamo, a koju ova Vlada krši. Vlada to krši od početka projekta „Er Srbije“ i za sve te pare ona nije uspela da napravi profitabilnu kompaniju.
Hvala, predsedavajući.

Želeo bih da postavim pitanje nadležnima u gradu Beogradu i opštini Vračar sa koje dolazi prethodni govornik koji je ovde izneo gomilu laži i besmislica. To nije pitanje o kome ću ja govoriti. On odgovor na ta pitanja može da potraži na nadležnom mestu. Mogao je to da potraži i u prethodnih pet i po godina, pošto vidim da postavlja pitanja za stvari koje su se desile pre pet i po i šest godina. Ako mu do sada nešto nije jasno, sumnjam da će mu biti jasnije, ali može slobodno da proveri sve što ga zanima, kao što bih ja voleo da proveri neko njegove finansije i finansije njegove stranke. Ali, nije to pitanje.

Pitanje je vezano za opštinu Vračar. U poslednjih nekoliko dana ispred opštine Vračar nalazi se buvlja pijaca. Najsiromašniji građani, a nažalost takvih je u Srbiji 30%, na ulici su prinuđeni da prodaju svoje lične stvari ne bi li omogućili egzistenciju.To je slika i rezultat vladavine SNS-a.Juče kada je u svetu obeležen Dan dece, mogli smo da čujemo podatke da 8,6% dece u Srbiji živi u apsolutnom siromaštvu, a da preko 30% dece u Srbiji je ugroženo siromaštvom. To je rezultat vlasti šest godina SNS i koalicionih partnera i to je ono što svaki građanin treba da zna i svakog građanina treba da zabrine, rezultat katastrofalne ekonomske politike koja je dovela do osiromašenja građana Srbije.Umesto da se pozabavi tim problemom, da ovde u Skupštini razgovaramo o tome i da vidimo koje mere će država da preduzme, da li će konačno biti donet zakon o finansijskoj podršci sa decom, mi od te rasprave bežimo i krijemo se iza velikih parola i pravimo planove o postavljanju najviših jarbola, pevajućih fontana, ukrašavamo grad Beograd u septembru mesecu novogodišnjom rasvetom. Trošimo milione i milione dinara građana Srbije na besmislice, umesto da se posvetimo rešavanju problema budućnosti Srbije. Deca koja odrastaju u siromaštvu su deca po pravilu i velikom procentu u stvari, ta deca ne završe školu, oni ne mogu da se uključe aktivno u život, ne mogu da doprinesu društvu i zajednici. Oni će raditi najslabije plaćene poslove. Tako se stvara začarani krug da će njihove porodice živeti u siromaštvu i njihova deca.Svako odgovorno društvo traži način da se sa tim izbori, samo ne ova Vlada. Dakle, šest godina nismo čuli ni jednu jedinu meru kako da država pomogne najsiromašnijima, već umesto toga imamo bajke i imamo priče o navodnim pljačkama bivšeg režima.Šest godina ste imali da ispitate pljačke bivšeg režima, svakog od nas pojedinačno. Umesto što koristite ovu govornicu ovde da prozivate ljude koji su nekada radili nešto i bili odgovorni za funkcionisanje države, hajde probajte vi nešto da uradite, nešto što će biti za dobro građana, a ne ovde da napadate i da pričate laži.

Laž, da, ja ako sam uplatio 300 i nešto hiljada dinara, uplatio sam svoje pare, nisam sedeo u kafani pa je došao neko sa 800 evra da mi da da uplatim za tuđe ime. Da li je to krivično delo? To je krivično delo, doktore Martinoviću, pročitajte zakon.

(Aleksandar Martinović: Šta si ti uradio?)

Zakon kaže – ko uplati sredstva za treće lice čini krivično delo. I ako Aleksandar Vučić zna da je učinjeno krivično delo, onda on treba tog nekog da prijavi koji je sa 800 evra došao u kafanu i dao dvojici da oni to navodno podele i uplate. Te bajke možete da pričate građanima, ali ne još dugo. Hvala.
Hvala, predsedavajuća.

Postavio bih prvo pitanje ministru odbrane i ministru spoljnih poslova, a vezano je za činjenicu da je u Libanu, gde je trenutno raspoređeno 177 pripadnika Vojske Srbije, došlo do zategnutih odnosa i najave mogućeg rata. S obzirom da, ponavljam, Vojska Srbija ima angažovano u Misiji Ujedinjenih Nacija 177 vojnika, mislim da bi ova Skupština, koja je svojom odlukom te ljude poslala tako daleko od Srbije, trebala da dobije informaciju.

Mislim da je, predsednice, važno i da se vi uključite i sa svog mesta možda i zakažete Odbor za odbranu i unutrašnje poslove, gde bi ministri dali odgovor poslanicima šta se dešava u Libanu, kakva je situacija među pripadnicima Vojske Srbije i da li postoje planovi i kakvi su planovi ukoliko dođe do pogoršanja bezbednosne situacije, o tome na koji način država Srbija planira da zaštiti svoje vojnike. Stvarno očekujem da ne čekamo ja i drugi poslanici ovaj odgovor ovih maksimalnih 15 dana, nego da u narednim danima dobijemo taj odgovor, a možda najbolje i da predsednica zakaže sednicu Odbora za odbranu i da pozove ministre kako bi čuli od njih na licu mesta šta se dešava, kakva je situacija i kakvi su planovi Republike Srbije?

Drugo pitanje je za predsednicu Vlade i ministarku saobraćaja, mada mislim da bi i razni drugi mogli da se uključe u davanje tog odgovora, a to je - kada će Republika Srbija priznati da je projekat „Er Srbije“ je propao?

Pet godina mi slušamo kako je odluka da se uzme partner sa kojim je napravljena nova nacionalna avio-kompanija, koja je 51% vlasništvo Republike Srbije, ali je menadžment dat od strane stranog partnera i za tih pet, odnosno četiri godine, svake godine je „Er Srbija“ poslovala sa više desetina miliona evra gubitka. Poslednja stvar koja govori da su tamo stvari došle do kraja i da više ne postoji način i ideja kako da se to poslovanje promeni, da se dođe do nekih pozitivnih rezultata, je činjenica da je početkom novembra 340 radnika „Er Srbije“ preuzeto od strane Aerodroma Beograd.

LJudi koji su se bavili prihvatom i otpremom aviona i putnika, koji su bili plaćeni od strane „Er Srbije“, prebačeni su da rade u JP Aerodrom Beograd, koje će, kako je najavljeno, te poslove „Er Srbiji“ naplaćivati. Ti ljudi su sačuvali radna mesta, ali nažalost, ja sam gotovo siguran da Aerodrom Beograd neće naplaćivati tu uslugu „Er Srbiji“, kao što nije naplaćivao i mnoge druge usluge i na taj način posredno, nezakonito, netransparentno se vršilo subvencionisanje „Er Srbije“. Sada će nekih tri, četiri miliona evra godišnje, koliko otprilike iznose verovatno bruto iznosi plata za te radnike, neće biti fakturisano „Er Srbiji“. „Er Srbija“ će onda u svojim knjigama pokazati manji gubitak, a možda će ponovo pokušati da pokaže neki dobitak. Taj dobitak deli i strani partner sa Republikom Srbijom.

Znači, kada će se prestati sa ovim presipanjem državnih para u privatne ruke? Kada će građanima Srbije biti rečeno da je projekat „Er Srbije“ propao? Kada ćemo pokušati da napravimo, ako je uopšte moguće, jednu nacionalnu avio-kompaniju, koja odgovara potrebama Srbije i njenih građana? Hvala.
Hvala, predsedavajući.

Kolege poslanici, iskoristio bih današnju priliku da postavim pitanje predsednici Vlade o tome kada će biti završen posao koji je po zakonu morao da bude završen u martu ove godine, oko izbora direktora javnih preduzeća, na osnovu obavljenog konkursa?

Naime, u martu ove godine, pre sedam meseci, istekao je rok, poslednji rok, zakonu koji je donela ova skupštinska većina, zakonu koji je predložila Vlada, možda ne sa ovim premijerom, ali gotovo u istom sastavu kakav je danas, koji je propisao rok od godinu dana da se u svim javnim preduzećima, na osnovu konkursa, izvrše izbori direktora. Direktora koji neće biti više partijski činovnici, kako je tada rečeno, direktore koji neće biti partijski poslušnici, koji će profesionalno voditi javna preduzeća i koji će javna preduzeća izlečiti od partizacije i partokratije.

Pošto se ništa od toga nije desilo do marta ove godine, kako je vladajuća većina odredila rok, moje pitanje je kada će se to desiti i da li će se to ikada desiti? Čemu svrha zakona koje Skupština ovde usvaja, čemu rokovi koje sami određujemo glasanjem i da li će se nešto u Srbiji promeniti? Verujem da dok je ova Vlada neće, ali želim da čujem da li postoji iole neko objašnjenje koje nije sastavljeno od laži, besmislica, zamena teza i sličnih načina kada vlast pokušava da ne da odgovor na postavljeno, jasno postavljeno pitanje. To smo mogli da vidimo i prošle nedelje kada je Vlada i predsednica Vlade, kada su bili ovde u Parlamentu, kada umesto da odgovaraju narodnim poslanicima na pitanja, slušali smo više puta u prošlosti iznošene laži, netačne podatke, zamenu teza, izbegavanje direktnih odgovora.

Tako da, ponavljam pitanje za predsednicu Vlade – kada će biti završeni, odnosno izabrani direktori na osnovu konkursa koji je odavno trebao da bude završen?

Dok čekamo taj odgovor, kao što čekamo da Vlada nađe vremena da primi predstavnike novinara koji su se okupili u Grupi za medijsku slobodu, a čuli smo da je ona rekla da će drage volje da se sastane sa njima samo nema vremena, pa evo dok ne nađe to vreme, da joj malo i olakšamo pripremu za taj sastanak, ja ću da ponovim pitanja koja ti novinari žele da postave predsednici Vlade.

Zašto, odnosno kada će članovi Vlade početi da poštuju Zakon o javnom informisanju i medijima koji izričito zabranjuje diskriminaciju medija, urednika, novinara i drugih lica u oblasti javnog informisanja?

Koliko novinara je pod merama, kao što su praćenje snimanja i tajni nadzor komunikacije?

Šta predsednici Vlade, govori podatak, da je tokom cele 2013. godine bilo 23 napada na novinare,a a samo u prvih osam meseci ove godine 54? Da li to govori da je stanje u medijima danas bolje ili lošije nego što je bilo pre četiri ili pet godina?

Da zamolimo predsednicu Vlade da preko ministra unutrašnjih poslova dođe do informacija ko su policajci i zašto oni nisu bili, koji su bili prisutni pre tri meseca kada je bilo polaganje zakletve predsednika Republike u ovom Domu, koji nisu reagovali na napade, još uvek neidentifikovanih lica na ulici? I, ko je provalio stan novinarke Dragane Pećo?

Nadam se da ćemo i mi ovde dobiti odgovor na ova pitanja, kao i da će doći do sastanka, da će predsednica Vlade naći vremena da se sastane sa predstavnicima novinara iz Grupe za slobodu medija i da će njima, kao i nama, dati odgovore na ova, a i na brojna druga pitanja koja oni sasvim sigurno imaju za nju. Hvala.
Hvala, poštovani predsedavajući.

Prvo jedna molba da se onima kojima upućujemo pitanja, ta pitanja upute onako kako su ovde postavljena. Znači da se iskoriste stenografske beleške, jer sam pre tri nedelje postavio pitanje ministru Stefanoviću – da li je svesno ili nesvesno izneo neistinu kada je u aprilu mesecu ove godine rekao da ni protiv jednog lica koji učestvuje u protestima protiv diktature nikakve mere neće biti preduzimane, a ministar je 20 dana kasnije odgovorio da mi odgovara na pitanje u vezi prekršajnih prijava protiv lica i onda mi u odgovoru navodi članove zakona i nadležnost policije. Ja to sve znam, i to nije bila suština mog pitanja i ovo nije odgovor koji sam ja tražio. Tražio sam odgovor na pitanje – da li je svesno ili nesvesno izneo neistine kada je 5. aprila rekao da nikakve mere protiv učesnika protesta neće biti preduzimane? Molim vas da u buduće pitanje šaljete onako kako su ovde u sali postavljena.

Sada bih postavio pitanje ministru sporta. To je gospodin Vanja Udovičić. Nismo imali prilike da ga vidimo u ovom sazivu. Postavljam pitanje njemu – šta će preduzeti povodom izbora novog Upravnog odbora fudbalskog kluba Vojvodina u koji je, između ostalog, izabran naš kolega gospodin Dušan Bajatović? Ja nemam ništa protiv želje svakog od nas da pomognem, da svoje slobodno vreme, ukoliko ga ima, iskoristi da radi neki drugi posao u sportskim klubovima, kulturnim udruženjima ili slično. Međutim, postoji jedan problem, a to je Zakon o sportu, koji je ova Skupština usvojila u februaru mesecu 2016. godine. U članu 33. Zakona o sportu stoji da članovi uprave sportske organizacije ne mogu biti lica koja vrše javnu funkciju, kao ni lice koje vrši funkciju u organu političke stranke. To je ova Skupština usvojila.

Sada postavljam pitanje – da li uopšte ima smisla usvajanje bilo kakvih zakona u državi Srbiji ako se ti zakoni ne poštuju onog trenutka kada izađu iz sale ili ti zakoni ne važe za sve? Važe za sve građane, osim onih koji su u članstvu SNS, SPS i drugih stranaka koje su na vlasti. Nažalost, ako pogledate vesti, ako pogledate šta se dešava u Srbiji danas, možete da vidite da brojni zakoni ne važe ako ste član SNS, SPS i drugih stranaka u Vladi.

(Srbislav Filipović dobacuje.)

Zašto mi ovde sedimo, zašto raspravljamo, usvajamo neke zakone, trošimo pare građana u krajnjoj liniji, ako zakoni koji izađu iz ove sale ne važe za sve? Ovo je jedan mali i benigni primer…

(Srbislav Filipović dobacuje.)

Molim predsedavajućeg, da ne bi došli u situaciju da ponovo kažnjavate samo poslanike opozicije, da opomene kolege koje se nepristojno ponašaju i dobaciju suprotno članu 104. poslanicima koji postavljaju pitanje.
Hvala, predsedavajući.

Moje pitanje je za ministra unutrašnjih poslova, gospodina dr Nebojšu Stefanovića. Naime, da li je on svesno ili nesvesno dovodio građane u zabludu pre šest meseci kada je za vreme protesta, koji su posle predsedničkih izbora u Beogradu spontano bili organizovani, izjavio da nikakve mere protiv učesnika protesta neće biti preduzimane, da je Srbija demokratska zemlja i da svako ima pravo da izražava svoje nezadovoljstvo?

Rekao je da policija nema nameru da povredi bilo koga na bilo koji način, pa i kod ovih neprijavljenih skupova, ali da policija nije u stanju da zaštiti građane jer je protest nenajavljen. Šest meseci posle ove njegove izjave, pošto su protesti trajali mesec dana, bili su mirni i demokratski, završili su se kako su se završili, javnost Srbije je upoznata da su mladi ljudi koji su bili na tim protestima dobili prekršajne prijave i treba da se pojave kod sudije za prekršaje zato što su kršili Zakon o javnom okupljanju.

Zato, postavljam pitanje ministru Stefanoviću – da li je on svesno ili nesvesno izneo neistinu kada je rekao da nikakve mere protiv građana koji su se skupljaju tada na ulici neće biti preduzimane? Nažalost, ja verujem da je to uradio svesno, jer nije prvi put da ministar Stefanović ne govori istinu. Ne govori istinu kada kaže da ne zna ko su kompletni idioti iz Savamale…(Isključen mikrofon)
Hvala, predsedavajući.

Prvo želim da ukažem vama i predsednici Skupštine, koja je po članu 27. dužna za staranje o primeni Poslovnika, da pitanja koja postavljamo nemaju odgovor ili stižu mnogo kasnije posle propisanih 15 dana. Stvarno bih molio predsednicu parlamenta da se potrudi da odgovore na pitanja koja se postavljaju na ovaj način dobijemo ranije.

Ja sam postavio krajem juna meseca pitanje o stanju remonta u javnom preduzeću EPS. Odgovor sam dobio posle mesec dana koji zvuči onako kao lepa bajka, da je sve po planu i da će sve da bude u redu.

Međutim, činjenice govore drugačije, da je stanje u Elektroprivredi Srbije danas zabrinjavajuće i zbog toga smo mi, kao poslanička grupa, tražili da se organizuje u skladu sa članom 209. Posebna sednica za postavljanje pitanja na aktuelnu temu i ja očekujem da ćemo konačno u ovom sazivu dobiti jednu sednicu na aktuelnu temu onako kako to Poslovnik predviđa, a brojne poslaničke grupe su brojne teme u prethodnih godinu i po dana u ovom sazivu tražile da se razmatraju i nikada nismo bili u prilici.

S druge strane i ona obaveza jednom mesečno da se postavljaju pitanja Vladi, poslednjeg četvrtka u mesecu, se tendencioznim zakazivanjem sednica Skupštine izbegavaju. Tako da je očigledno da ni ovaj četvrtak, za dva dana, Skupština neće raditi i nećemo biti u prilici da predsednici Vlade i ministrima postavimo pitanje već treći put od njihovog izbora. Apelujem na predsedništvo parlamenta da nešto promeni i da poštuje Poslovnik.

Postavio bih danas pitanje predsednici Vlade i predsednici parlamenta o tome da li su obavešteni od strane direktora Republičkog zavoda za statistiku, gospodina Kovačevića, da je metodologija o utvrđivanju stope nezaposlenosti/zaposlenosti promenjena 2015. i 2016. godine? Zašto postavljam ovo pitanje? U jednoj polemici koja se vodila između gospodina Arsića, koji je napisao jedan tekst gde naučno pobija mogućnost da je stopa nezaposlenosti smanjena sa 26% na 11, 12%, koliko slušamo od strane predsednika Republike, predsednice Vlade, svih ministara, gospodin Kovačević je odgovorio da je metodologija kojom se utvrđuje stopa nezaposlenosti promenjena 2015/16 godine i da, stoga, su podaci iz prethodnog perioda sa podacima danas neuporedivi. Čovek kaže, o tome je Republički zavod za statistiku obavestio javnost.

Mene zanima kako je to obavestio javnost? Da li su okačili na oglasnoj tabli u Zavodu da je promenjena statistika 2015. i 2016. i da ti podaci ne mogu da se upoređuju? Ili je poslato obaveštenje, recimo, makar u Vladi? Da članovi Vlade ne budu u zabludi kada misle da je ekonomska politika Vlade dovela do toga da se nezaposlenost u Srbiji prepolovi. To jednostavno nije tačno i to građani znaju i osećaju na svojoj koži katastrofalne posledice ekonomske politike Vlade, koja nije smanjila nezaposlenost. Možemo jedino da govorimo o tome da je smanjen broj nezaposlenih, zato što se veliki broj ljudi, nažalost, iselio iz Srbije, jer u Srbiji nisu mogli da nađu posao. Ali je ta ekonomska politika dovela do toga da je Srbija danas zemlja sa najvećim brojem siromašnih ljudi u Evropi, 12%, sa najvećom stopom ugroženosti od siromaštva, skoro 30%. Ja, evo, verujem možda su ministri i poslanici bili u zabludi i veruju da je stvarno stopa nezaposlenosti smanjena sa 26 na 12%, a ne znaju da je promenjena metodologija.

Molim vas da dobijemo to obaveštenje, da ne budemo u zabludi, da ovde donosimo odluke bazirane na zdravim realnim činjenicama. Na ovaj način dovešćemo do daljeg osiromašenja nastavkom ekonomske politike, daljeg osiromašenja građana Srbije i daljeg iseljavanja mladih talentovanih ljudi iz Srbije. Zahvaljujem.
Hvala, poštovani predsedavajući, postavio bih pitanje, verovatno, budućem ministru energetike, gospodinu Antiću, nadam se da mu je danas bolje, kao i budućoj predsednici Vlade. Mislim da je važno da i ona uzme učešće u sačinjavanju odgovora na poslaničko pitanje. Pitanje je da li će Elektroprivreda Srbije uraditi sve planirane remonte u 2017. godini? Zašto postavljam ovo pitanje?

Naime, negde pred kraj svog mandata, bivši predsednik Vlade, organizovao je sastanak sa rukovodstvom Elektroprivrede Srbije o tome kako da loš rad Elektroprivrede Srbije u prvih nekoliko meseci ove godine ne bude imao takve posledice da taj famozni rast BDP, koji je izgleda najvažnija stvar u Republici Srbiji, ne bude 3%, iz tog razloga što Elektroprivreda Srbije u prvih nekoliko meseci nije ispunila planiranu proizvodnju električne energije.

Kao rešenje za tu situaciju predsednik Vlade, tada još uvek, naložio je, naredio je rukovodstvu Elektroprivrede Srbije da se obustave svi remonti planirani za 2017. godinu, da sva postrojenja Elektroprivreda Srbije rade punim kapacitetom, ne onako kako je planirano, kako bi se nadomestilo u narednih šest meseci do kraja godine količina električne energije koja nije proizvedena u prvoj polovini godine.

Sve ovo ima mnogobrojne loše posledice. Neki mogu da budu dugoročne i katastrofalne, mogu da kažem. O čemu se, naime, radi? Preko leta Elektroprivreda Srbije proizvodi manje električne energije, vrši remonte najviše na postrojenjima koja rade na ugalj, ugalj koji se za to vreme se kopa se skladišti i na početku zimske sezone skladišta uglja su uvek puna, remontovana su postrojenja da mogu da rade tokom zime.

Ukoliko se odstupi od tog plana doći ćemo u situaciju da pred zimsku sezonu neće biti planirane količine uglja na stovarištima, a pitanje je da li će sva postrojenja moći da izdrže celu sezonu da rade non-stop zato što nisu remontovana. Pribojavam se da ukoliko se odustane od planiranih remonta, i desi ono što je naredio bivši predsednik Vlade direktoru Mići, kako ga ovde zovu predstavnici vladajuće većine, da možemo da dođemo u situaciju da tokom zime nemamo dovoljne količine električne energije, da ponovo uvozimo električnu energiju, plaćamo velike troškove, a možda, ne daj Bože, da dođe i do nekih restrikcija.

Druga dugoročna, po meni mnogo veća opasnost je, što mi moramo naše termoelektrane da adaptiramo u skladu sa Rezolucijom o velikim pepelištima, znači, količina gasova koja izlazi iz naših termoelektrana u skladu sa tom rezolucijom i EU i Evropske energetske zajednice mora da se smanji. Ukoliko mi ne uradimo to, do kraja 2018. godine mi ćemo obavezama koje ćemo prihvatiti biti u obavezi da ugasimo trajno naše termoelektrane. Opasnost je da ugasimo skoro jednu trećinu postrojenja za proizvodnju električne energije. U tom slučaju Republika Srbija će postati potpuno zavisna energetski, moraćemo svake godine i leti i zimi da uvozimo električnu energiju i da plaćamo ogromnu cenu.

Znači, pozivam rukovodstvo, novu predsednicu Vlade, pre svega, jer ona nije u ovome učestvovala da promeni ovu štetnu odluku i da naloži rukovodstvu EPS da završi sve planirane remonte kako bi otklonili loše, a bojim se i katastrofalne posledice koje mogu da budu rezultat dogovora koji je napravljen u maju mesecu ove godine. Hvala vam.
Hvala, predsedavajuća.

Postavio bih pitanje predsedniku Vlade, dok je još u mandatu, ministru spoljnih poslova, ministru unutrašnjih poslova, ministru odbrane i ministru za trgovinu. Svima njima zato što je u njihovoj nadležnosti izdavanje dozvola kod izvoza naoružanja iz Srbije.

Povod za moje pitanje su novinski članci i izveštaji da je oružje proizvedeno u Srbiji konkretno teški puško-mitraljezi, „Kojot“, koji su proizvedeni u Srbiji, našli su se u Siriji u rukama boraca islamske države. Mi smo, poštovane kolege poslanici, ako ste obratili pažnju danas, upravo danas dobili, u skladu sa Zakonom o izvozu i uvozu naoružanja i vojne opreme, izveštaj za 2015. godinu. U tom izveštaju možete da vidite da je Republici Bugarskoj izdata dozvola od strane svih ovih po proceduri koji učestvuju svi ovi ministri u vrednosti 101 milion dolara, a da je realizovano 21 i 490 hiljada i da su zemlje koje su krajnji korisnici izvoza iz Srbije, pored Republike Bugarske i Republika Uganda, Kraljevina Saudijska Arabija, Demokratska Republika Kongo, SAD, Savezna Republika Nigerija i Republika Francuska.

Očigledno da sistem koji je uspostavljen u Republici Srbiji za kontrolu izvoza naoružanja nije dobar, jer naoružanje koje se proizvodi u Srbiji ne završava u rukama onih kojima je bilo namenjeno.

Moje pitanje za premijera je – šta Vlada i šta svako pojedinačno od ovih ministara radi da bi se sistem unapredio i da se ovakve stvari više ne bi dešavale?

Ne govorim ovo samo zato što Srbija na ovaj način proizvodi i narušava bezbednost u svetu. Nažalost, u sukobima u svetu, oružje sa koje god strane da dolazi, se dobro plaća i ne mislim da Srbija treba da bude korisnik toga i da pravimo zaradu i profit na nečijoj nesreći.

Srbija u izvozu naoružanja, i to stalno slušamo, ima veliki potencijal. Iz godine u godinu se izvoz naoružanja povećava i čujemo da je Vlada najavila, premijer, izabrani predsednik, kako god, najavila je velika ulaganja u namensku industriju – 74 miliona evra samo u ovoj godini. Ali, ovakvim odnosom rizikujemo da dođemo na crnu listu, rizikujemo da oružje koje se proizvodi u Srbiji ne može legalno da se izveze i ne može da dođe na ona tržišta kojima je namenjeno i time direktno ugrožavamo ovu privrednu granu i veliki broj ljudi koji radi u njoj.

Znam da je kraj mandata ove Vlade i da će Vlada u Srbiji uskoro pasti, i ne znam da li će ministri imati vremena, trebalo bi makar u narednih 15 dana da mi daju odgovor na pitanje - šta rade kako bi se stvari unapredile, kako bi sprečili da u narednim godinama, nedeljama, čitamo kako oružje iz Srbije završava nelegalnim putem na raznim ratištima u svetu? Ovo je važno pitanje i za ove sadašnje ministre i premijera i za budućeg premijera ili ministre koji dođu na čelo ova četiri ministarstva. Hvala.