Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Marković

Aleksandar Marković

Srpska napredna stranka

Obaveštenja i objašnjenja

Zahvaljujem, predsedavajuća.

Dame i gospodo narodni poslanici, pre prelaska na poslaničko pitanje, želim da obavestim javnost da je danas 332. dan kako poslanici dela opozicije ne dolaze na posao za koji uredno primaju platu. Drago mi je što su se i neki mediji zainteresovali za ovu temu, koju često potenciram ovde u Narodnoj skupštini, jer je važno da građani znaju koliko košta njihov nerad i kakav je zapravo njihov odnos prema funkciji koju obavljaju, prema Narodnoj skupštini, ali i prema građanima Srbije.

Imam dva poslanička pitanja.

Prvo poslaničko pitanje je upućeno Ministarstvu unutrašnjih poslova, a tiče se mučkog prebijanja člana Gradskog veća grada Beograda i sekretara opštinskog odbora SNS u Zemunu, Gavrila Kovačevića, koji je brutalno pretučen bejzbol palicama pre dva dana ispred svoje kuće, ispred kuće u kojoj živi sa svojom porodicom.

Naime, da li je policija obavila sve neophodne radnje, ne bi li se utvrdilo ko su počinioci ovog gnusnog dela i da li postoje činjenice da je napad, ili barem indicije, da je napad politički motivisan?

Zašto ovo pitam? Zato što je u pitanju osoba koja nema nikakvih neprijatelja, koja nije ni sa kim u sukobu i posebno osoba za koju se ne vezuje ni jedna afera. Istovremeno, reč je o osobi koja je vrlo eksponirana kao funkcioner gradske uprave grada Beograda i jedan od istaknutijih aktivista SNS u Zemunu.

Ako imamo sve to u vidu, ja otvoreno sumnjam da je motiv za ovaj divljački napad isključivo politički, pogotovo ako imamo u vidu atmosferu u društvu, koju generišu pripadnici Saveza za Srbiju, atmosferu svakodnevnih poziva na nasilje i fizički obračun sa svima koji ne misle kao oni. Dakle, imamo atmosferu u kojoj mesecima imamo razne i brojne pretnje nasiljem i obećanjima kako će da nas biju, šamaraju, šišaju do glave, jure po ulicama, sačekuju ispred zgrada, pet metaka u leđa i sve ostale monstruozne pretnje sa kojima se mi koji pripadamo SNS suočavamo svaki dan već više meseci.

Da li je ovaj događaj zapravo kulminacija svih tih pretnji i poziva na progon političkih neistomišljenika, a koji dolaze iz kuhinje Dragana Đilasa, Boška Obradovića, Vuka Jeremića, Bastaća i svih ostalih iz tog Saveza za Srbiju?

Sećamo se Jove Bakića koji je poručivao da će nas juriti na ulicama. Sećamo se kako su jurili Gorana Vesića u centru grada, sa namerom da ga linčuju nakon promocije knjige. Sećamo se pretnji šamarima funkcionerima SNS, da će svako od njih naći svog naprednjaka koga će da šamara. Pa ja sad pitam - da li je neko iz Saveza za Srbiju konačno našao svog naprednjaka za šamaranje u vidu Gavrila Kovačevića?

Nismo zaboravili ni izjavu onog Siniše Kovačevića, potpredsednika one Đilasove stranke, koji je rekao - ja ću da bijem. Evo šta je rekao, potpuno Hamletovski, biti ili ne biti, ja sam tu dilemu razrešio, ja ću da bijem. I više nema nedoumica, niti ih sme biti. Mi treba da bijemo, na svaki način, na svaki način, ponavljam, na svaki način. Eh, kako je tužno biti Kovačević. Ali, ne Dušan, već samo Siniša.

Šta ovo znači? Jel ovo znači da svako ko ovo sluša treba da odabere nekoga za koga mu se učini da je adekvatna osoba da se fizički obračuna sa njim?

Odmah u startu da budemo načisto, niko od nas iz SNS se ne boji nikog od njih. Mi znamo da su u pitanju obične kukavice. Jaki su samo kada su u gomili.

Moje drugo pitanje je posledica toga, porasta agresije i govora mržnje i stvaranja atmosfere netrpeljivosti i pretnji fizičkim nasiljem, što je ovih dana u porastu. Kulminacija toga je naslovna strana NIN-a od juče.

Pitanje je upućeno svim novinarskim udruženjima, a posebno Savetu za štampu, onom famoznom Savetu za štampu koji uvek nađe za shodno da kritikuje neke naslovne strane i tekstove u štampanim medijima, a za sada nismo dobili osudu naslovne strane, monstruozne, skandalozne, sramne naslovne strane NIN-a, ako može kamera da zumira - dakle, da li će reagovati i konačno osuditi, vrlo jasno osuditi, dakle ne pokrivati sa nekim saopštenjima nemuštim u smislu da im nije jasna naslovna strana, da traže dodatno objašnjenje od uredništva, itd? Tražimo jasnu osudu ove sramne i skandalozne naslovne strane NIN-a.

Postavljam pitanje - koja je poruka ovakve fotografije? Da li je ovo direktan poziv na ubistvo predsednika Republike? Da li je ovo priželjkivanje ubistva predsednika Republike? Jer, mi znamo sa kakvim mozgovima imamo posla. Mi znamo da imamo posla sa ljudima koji su se otvoreno radovali kada je Vučić završio na VMA, čak priželjkivali fatalni ishod.

Na samom kraju, predsedavajuća, želim da poručim svima da ne nasedaju na laži kako je NIN povukao, tobože, naslovnu stranu. Nije ništa povukao NIN, evo je današnja naslovna strana, ovo je današnji broj NIN-a, na naslovnoj strani je fotografija Aleksandra Vučića na koga je upereno oružje, mitraljez.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, pre prelaska na poslaničko pitanje, želim da obavestim javnost da je danas 325. dan kako poslanici dela opozicije ne dolaze na posao, za koji uredno primaju platu. Velika većina među njima je na stalnom radu u Narodnoj skupštini i na taj način pokazuju svoj odnos prema funkciji koju obavljaju prema Narodnoj skupštini, ali i prema građanima Srbije.

Moje pitanje je upućeno MUP, ali i Tužilaštvu, a povodom pretnji direktoru Sportskog centra „25. maj - Milan Gale Muškatirović“ Jovanu Kneževiću.

Da podsetim javnost, Grad Beograd je tokom jula ove godine preuzeo nadležnost nad ovom ustanovom i tom prilikom imenovao novo rukovodstvo. Do tada generalni direktor, odnosno Sportski centar „Milan Gale Muškatirović“ je bio, da kažem, pod kontrolom GO Stari grad, a na čijem čelu je Marko Bastać, koga građani zovu „kesa“. Nadimak je dobio zato što voli da prebija i maltretira ljude tako što ih vezuje i stavlja im kesu na glavu.

Međutim, šta je ovde naročito simptomatično? To je što su pretnje novom direktoru stigle dan pre zakazane konferencije za štampu, a na kojoj su objavljeni stravični, da kažem, dokazi o malverzacijama Marka Bastaća i njegovih saradnika u vreme dok su kontrolisali rad SC „Milan Gale Muškatirović“, ali i GO Stari grad.

Budžetska inspekcija Grada Beograda je napravila izvešta na 274 strane o nedomaćinskom i štetočinskom odnosu prema SC „Milan Gale Muškatirović“ i sve je to rezultiralo dugovima, minusima i gubicima od skoro dva miliona evra.

Zamislite da jedna sportska ustanova za par godina napravi gubitak od skoro dva miliona evra? Zamislite tu količinu nezakonitosti i nepravilnosti u radu, lopovluka jednom rečju, kada su stručnjaci uspeli da naprave gubitak od skoro dva miliona evra?

Ja ću spomenuti samo neke od nepravilnosti. Gradska opština Stari grad je isplatila na račun sportskog centra 2,96 miliona dinara za pokriće troškova osiguranja imovine kojom upravlja sportski centar, a pre usvajanja posebnog programa korišćenja opštinske pomoći.

Dakle, da pojednostavim. Na lepe oči su im pare uplaćeno. Dakle, uplatim ti pare i verujem ti na reči da ćeš ti namenski da potrošiš taj novac. Zatim, sportski centar je dao 543 hiljade dinara dobavljaču "PROFI TEAM PLUS", iako dobavljač nije pružio nikakav dokaz da je izvršio tu uslugu.

Idemo dalje. Račune vredne 4,74 dinara nije potpisalo odgovorno lice čime bi se potvrdila verodostojnost. Zatim, za celu 2018. godinu sportski centar je potrošio na ime prevoza za dolazak i povratak s posla angažovanih osoba, iako one nisu imale zaključen ugovor sa sportskim centrom.

Idemo dalje. Omladinskoj zadruzi "Dis Milenijum" plaćeno je 440 hiljada dinara za angažovanje osoba za koje ne može da se utvrdi na kojim poslovima su radile, a istoj zadruzi je plaćeno 890 hiljada dinara za angažovanje radnika bez javne nabavke. Dakle, ovo su samo neki od primera i onda nakon ovoga imamo pretnje smrću. Dakle, otvorene pretnje smrću i to tako što su zvali suprugu direktora i pretili i njemu i njegovoj deci.

Ja osnovano sumnjam da je motiv ovih pretnji upravo iznošenje podataka o malverzacijama i lopovluku Marka Bastaća i njegovih saradnika u sportskom centru, ali i u opštini Stari grad, jer oni jedino što znaju to je da prete i pozivaju na progon i linč svih onih koji ne misle kao on.

Pogledajte samo monstruoznosti koje su pisali i objavljivali svih ovih dana kada je objavljeno da je predsednik Republike Aleksandar Vučić zbog zdravstvenih tegoba završio na VMA. Prosto su se takmičili u monstruoznosti i vulgarnosti. Prosto su priželjkivali čak i smrt predsednika Republike.

Pitam koliko bolestan moraš da budeš, pa da pozivaš na nečiju smrt i da priželjkuješ nečiju smrt zato što se politički ne slažeš sa njim? Evo kako to izgleda, predsedavajući. Onaj Jakšić Marko iz Severne Mitrovice kaže - umro je drug Vučić. To tvituje na svom zvaničnom tviter nalogu.

Imamo i onog komičara u pokušaju Ivana Ivanovića koji je takođe tvitovao jedan sramni tvit. Ne znam da li kamera može ovo da zumira? Verovatno je nervozan zbog pada gledanosti.

Pa imamo i Sergeja Trifunovića, isto jedan sraman tvit. Sve je to kulminiralo izvesnom Vladlanom Slavkovićem, taj odbornik u Skupštini grada Kraljeva, koji kaže - možda je politički korektnije da mu saspemo pet metaka u leđa i da se napijemo posle atentata. Onda je bio na saslušanju pa se vadi i kaže da se samo šalio, a N1 izveštava o tome sa saslušanja i kaže - saslušan je zbog tvita u kome se, između ostalog, pominju i meci. Pa nije to tvit u kome se pominju meci, ovo je otvorena pretnja. Kaže čovek - možda je politički korektnije da mu saspemo pet metaka u leđa. Kakav je to tvit u kome se pominju meci, to je direktna pretnja, ali šta očekivati od Televizije N1 kada smo čuli koliko je šiptarskih para završilo na računima Jugoslava Ćosića? Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospodine Marinkoviću.

Dame i gospodo narodni poslanici, pre prelaska na poslaničko pitanje, želim da obavestim da je danas 295 dan kako poslanici dela opozicije ne dolaze na svoj posao za koji uredno primaju platu. Dakle, deseti mesec kako ne obavljaju posao za koji su ih građani birali.

Imam nekoliko poslaničkih pitanja, a prvo je upućeno tužilaštvu zbog ugrožavanja sigurnosti i raznih pretnji koje su ovih dana postale svakodnevnica u našem političkom životu i dolaze od strane određenih opozicionih lidera.

Naime, član 131. Krivičnog zakonika kaže - ko ugrozi sigurnost nekog lica pretnjom da će napasti na život ili telo tog lica ili njemu bliskog lica kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine. Ko deluje iz stava 1. ovog člana učini prema predsedniku Republike, narodnom poslaniku, predsedniku Vlade, članovima Vlade, sudiji Ustavnog suda, sudiji, javnom tužiocu i zameniku javnog tužioca, advokatu, policijskom službeniku i licu koje obavlja poslove od javnog značaja u oblasti informisanja u vezi sa poslovima koje obavlja kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina.

Zašto je ovo važno? Zato što smo poslednjih dana imali prilike da svedočimo o jednom bizarnom trendu predstavnika Saveza za Srbiju, a to su pretnje Aleksandru Vučiću i članovima rukovodstva SNS, pa da vidimo kako to izgleda.

Evo ga, Boško Obradović, koji je napisao, citiram, da na KiM nije sve naše, kaže predsednik koji se zakleo na Ustavu i jevanđelu da će čuvati KiM u sastavu Srbije, za ovo si moj i imaš šamar prvom prilikom kada se vidimo, citiram, đubre jedno izdajničko, plus ti sleduje višegodišnja robija kad tad. Da nije smešno, bilo bi tužno.

Idemo dalje. Marko Bastać. To je onaj što divlja mesecima već po Beogradu, a u poslednje vreme je postao poznat po tome što švercuje desetine hiljada evra iz inostranstva, a on kaže - obećavam Vesić Goranu da će dobiti jednu šamarčinu od mene, pa nek onda razmišlja šta će da radi, pošto mislim da je to prava vaspitna mera, rekao je Bastać.

Zamislite tu smejuriju da Bastać nekoga ošamari. Bolje neka objasni od koga je dobijao novac iz Dubaia.

Imamo onog lažnog sindikalca Željka Veselinovića koji se odmah pridružio ovoj nesrećnoj grupi, kako to bez njega inače da prođe, pa on kaže - s obzirom da je moj drug Bastać obećao šamar Goranu Vesiću, onda je vreme da i mi ostali nađemo svog naprednjaka, ja recimo šamarčinu obećavam Vladimiru Orliću, on mi je prvi pik na draftu.

Mnogo smo se uplašili i kolega Orlić i ja. Svi smo se mnogo uplašili, dakle, drhtimo od straha zbog njegovih pretnji.

Moje pitanje je upućeno Zagorki Dolovac kao Republičkom javnom tužiocu- ima li nameru ikada da se oglasi i preduzme odgovarajuće mere u skladu sa zakonom ne bi li se sprečile ovakve pojave?

Zaista smatram da jednom mora da se stane na put ovom ludilu. Daleko od toga da se iko iz SNS uplaši od ovih, da kažem, tragikomičnih likova, ali se mora poslati poruka da je Srbija pristojna i uređena zemlja u kojoj pretnje fizičkim nasiljem ne mogu biti tolerisane.

Odavno je svima jasno da je politika Saveza za Srbiju jedino isključivo pretnje, nasilje, pozivi na linč, progone itd, ali utoliko više moramo da preuzmemo nešto da stanemo na put i da se ovo izbaci prosto iz javnog diskusa.

Zašto ovo navodim? Zato što je ono što se dešava poslednjih dana kulminacija onoga o čemu smo mesecima govorili i upozoravali, a to je narastajuća agresija histerične manjine u društvu koja iz nemoći pokušava nasiljem i pretnjama da ostvari svoje političke ciljeve, jer kako objasniti da grupa ludaka predvođena Markom Bastaćem, bukvalno juri Gorana Vesića na ulicama sa namerom da ga linčuju?

Podsetiću u tom smislu na naslovnu stranu „Danas“-a, kaže – obistinjuje se da ćemo ih juriti po ulicama. Tu podsećaju na onu izjavu onog nesrećnog Jova Bakića. Kako objasniti da malo, malo, pa dolaze ispred zgrade u kojoj živi Goran Vesić? Kako objasniti paljenje njegovih knjiga? To su samo nacisti radili. Do koje mere mržnja može da.

Kako objasniti najmonstruoznije uvrede upućene novinarki RTS, Oliveri Jovićević, ma šta ja mislio o uređivačkoj politici RTS, a ne mislim ništa dobro, ali kako objasniti takve monstruozne uvrede? Pazite šta ovaj Sergej Trifunović kaže – emisija koju vodi Olivera Jovićević postoji isključivo da Olivera Jovićević ne bi radila za 150 evra na sat na poziv. Zamislite ovo. Na šta ovo liči, kako ga nije sramota. Kako te bre nije sramota da se bilo kojoj ženi obraćaš na ovaj način? Sramota za ceo muški rod je Sergej Trifunović. Bolje da objasni šta radi na Baliju i odakle mu pare da letuje na Baliju i još se ruga srpskom narodu. Predsedavajući, završavam s tim, ruga se srpskom narodu i kaže – Bali je prilično jeftin i dostupan, par soma evra dve nedelje, šta je to - sitnica. Nije ga sramota. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajuća.

Dame i gospodo narodni poslanici, ako je kod ikoga u Srbiji postojala nedoumica u vezi sa tim zašto je Marko Bastać stručan i šta ume da radi, u petak, 27. septembra ove godine, ta nedoumica je otklonjena. Marko Bastać je stručnjak za blato, i to sad svi znaju i svima u Srbiji je pokazao da je pravljenje blata jedino što zna i jedino za šta je stručan.

Meni je drago što su građani Srbije imali prilike da vide Bastaćevu stručnost na delu kojom je jasno pokazao da je blato politika za koju se zalaže i da jedino što on i njegov šef Dragan Đilas danas nude građanima je blato.

Kako to izgleda? Ovo je „Politika“ od 27. septembra, kaže: „Bastać pravio blato ispred Skupštine grada. Odbornici Saveza za Srbiju predvođeni predsednikom opštine Stari grad Markom Bastaćem danas su pred početak sednice gradskog parlamenta, na ulazu u Skupštinu grada, nasuli više kanti i džakova zemlje, kaže – ovo je Beograd kakvim ste ga vi napravili, prokomentarisao je Bastać dok je sipao zemlju iz kanti i potom je polivao vodom kako bi od nje napravio blato“.

Ovo je Bastać na delu, vidite kako on to stručno poliva vodom zemlju. Evo što ostaje posle Marka Bastaća, blato. Zamislite tu bahatost i osionost, radnim danom, u radno vreme dođete ispred zgrade u kojoj treba da se održi sednica Skupštine grada Beograda i pravite blato, i za to primate platu od građana Srbije, od građana Beograda zapravo. Nakon višemesečnih blokada radova, opsedanja građane, lomljenja znakova, ograda, maltretiranja građana, radnika i svega ostalog što su mesecima radili, u petak su nadmašili sami sebe, pokazali zapravo da je blato vrhunac politike i Marka Bastaća i svih tih iz Saveza za Srbiju i njihovog šefa Dragana Đilasa.

Podsetiću građane da je Marko Bastać, nažalost, još uvek predsednik opštine Stari grad i postavlja se pitanje kako je moguće da u radno vreme, umesto da se bavi pitanjima od značaja za građane Starog grada, umesto da rešava njihove probleme, on pravi blato.

Imam pitanje za MUP sa tim u vezi, a to je – da li je bilo remećenja javnog reda i mira od strane Bastaća i ostalih koji su učestvovali u ovoj žalosnoj predstavi? Pitanje za beogradski Sekretarijat za poslove komunalne policije – da li je došlo do narušavanja komunalnog reda i radnji kojima se narušava opšte uređenje grada? Ako se ispostavi da je bilo remećenja javnog reda i mira, odnosno narušavanja komunalnog reda, zahtevam od nadležnih organa da reaguju ne bi li se zaustavilo ovo višemesečno maltretiranje građana Beograda.

Postavlja se pitanje – dokle će histerična i agresivna manjina da maltretira sve živo u ovom gradu? Oni se ponašaju kao da zakona za njih ne važi, oni mogu da upadaju gde god hoće, mogu da blokiraju koga god hoće, mogu da šikaniraju koga god hoće. Ja znam da su Đilas, Bastać, Jeremić i svi ostali iz tog Saveza za Srbiju navikli da budu i bahati i osioni, ali prosto jednom moramo stati na put ovom ludilu.

Drugo moje pitanje se odnosi, odnosno upućeno je rektorki Beogradskog univerziteta, kako je to ona prepoznala članove vladajućih stranaka u zgradi Rektorata tokom blokade te iste zgrade od strane navodno nekih studenata, a koji pripadaju nekakvoj organizaciji „Jedan od pet miliona“? Dakle, na koji način ih je prepoznala, kojom metodologijom ili joj je možda neko rekao da to mora da kaže, možda je neko vršio pritisak na nju, možda ju je neko doveo u zabludu? Zašto ovo pitam?

Krajnje je neverovatno da ona izjavi kako su pripadnici vladajućih stranaka upali u Rektorat, i to je primetila tek desetak dana nakon što su pripadnici političke organizacije „Jedan od pet miliona“, koji se predstavljaju studentima, zaposeli zgradu, blokirali taj ulaz, danima nisu dozvoljavali ni njoj, ni ostalima da uđu.

Ono što je još neverovatnije jeste da ona navodno nije videla pripadnike opozicionih stranaka u Rektoratu. Cela Srbija je videla i Boška Obradovića, i onog Lutovca, i Mariniku Tepić, i onog Miljuša, i sve ostale te opskurne likove koji nisu ni krili da dolaze da daju podršku tim studentima. Nisu to ni krili, već su se predstavili kao politička organizacija „Jedan od pet miliona“. Svima je jasno da je ovo politički protest i da je u pitanju…

(Predsednik: Hvala.)

Završavam u jednoj rečenici.

… tužna politička predstava Saveza za Srbiju i Dragana Đilasa. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Predsedavajuća, drago mi je što predsedavate sednicom.

Dame i gospodo narodni poslanici, juče, dakle 9. septembra navršilo se 26 godina od jednog od najstrašnijih zločina nad Srbima u Republici Srpskoj Krajini od strane Hrvatske u tzv. operaciji "Medački džep".

Ovaj zločin poznat i pod nazivom "krvavi septembar u Lici" otpočeo je 9. septembra 1993. godine iznenadnim napadom Hrvatske vojske na podvelebitska sela u Lici, Divoselo, Čitluk, Počitelj i Medak.

Ova agresija Hrvatske je bila treća po redu agresija na Republiku Srpsku Krajinu od proleća 1992. godine, kada je Republika Srpska Krajina stavljena pod međunarodnu zaštitu mirovnih snaga UN, tzv. UNPROFOR. Prvo se desio napad na Miljevački plato kod Drniša 21. juna 1992. godine, kada je ubijeno i masakrirano 40 srpskih teritorijalaca i milicionera.

Zatim, pola godine kasnije, 22. januara 1993. godine usledila je agresija pod nazivom "Operacija Maslenica", odnosno napad na Ravne kotare u severnoj Dalmaciji, kada je ubijeno 348 vojnika i civila srpske nacionalnosti, a prognano preko 10.000 Srba sa ovih prostora. Mnoga srpska sela tom prilikom sa tog područja su potpuno uništena i spaljena, a posebno težak zločin bio je pokolj na Velebitskom prevoju Mali Alan kada su ubijena i masakrirana 22 pripadnika srpske vojske Krajne.

Nakon toga je usledio napad na „Medački džep“, kada je poginulo ili nestalo 88 Srba, od čega 46 vojnika, šest milicionera i 38 civila, od kojih 26 starijih od 60 godina, a među njima 17 žena i u ovoj agresiji su potpuno spaljena, opljačkana i uništena sela Medak, Počitelj, Čitluk i Divoselo. Za ove zločine u Haškom tribunalu optuženi su komandanti hrvatske vojske Janko Bobetko, načelnik tadašnji Generalštaba Hrvatske vojske, Rahim Ademi, komandant vojne oblasti Gospić i Mirko Norac, komandant Devete gardijske brigade. Janku Bobetku optužnica nije ni uručena jer je preminuo aprila 2003. godine, a Haški tribunal je septembra 2005. godine ovaj slučaj prebacio hrvatskom pravosuđu i to je bio prvi slučaj da Haški tribunal predaje neki predmet nekom nacionalnom sudu.

Posledica toga je da je Rahim Ademi oslobođen, a Mirko Norac je osuđen na, rekao bih, simboličnih sedam godina za dela nesprečavanja ubistava civila, pljačkanje imovine, ubijanja i mučenja ratnih zarobljenika, da bi mu kasnije Vrhovni sud Hrvatske umanjio i tako malu kaznu na šest godina, dakle, 2010. godine. Tokom samog suđenja čuli su se jezivi detalji i svedočenja o monstruoznim zločinima i iživljavanjima nad srpskim narodom, poput nabijanja žena na kolac, odsecanja glave, rasporivanja, bacanja žena u sopstvene kuće, a zatim spaljivanja i ostale monstruoznosti.

Posebno je važno svedočenje komandanta snaga Ujedinjenih nacija u Hrvatskoj, francuskog generala Žana Kota, od 19. septembra 1903. godine, nakon kompletnog obilaska ovog područja. On je tom prilikom izjavio: „Nisam našao znakove života, ni ljudi, ni životinja u nekoliko sela kroz koja smo prošli. Razaranje je bilo potpuno sistematsko i namerno“. Posledica ove agresije je i to što je ova oblast od tada potpuno opustošena. Prema popisu iz 1991. godine, u selu Medak živela su 563 stanovnika, ogromnom većinom Srba, danas tek 60, u selu Počitelj 307, danas troje, u selu Čitluk 129, danas troje, u Divoselu od 344 ljudi više nema nikoga.

Imajući u vidu da gotovo niko nije odgovarao za ove zločine, postavljam pitanje Ministarstvu spoljnih poslova – da li su do sada preduzete sve raspoložive mere prilikom bilateralnih susreta sa hrvatskim zvaničnicima, a u cilju pronalaženja i procesuiranja svih odgovornih za ovaj i ostale zločine?

Završavam u sledećoj rečenici, sve dok se to ne dogodi, sve dok se Hrvati ne suoče sa svojom prošlošću, dok ne prestanu sa svakodnevnom revizijom istorije, o čemu je pričao i kolega Komlenski, dok ne prestanu sa svakodnevnim gaženjem osnovnih ljudskih prava Srba i sa rehabilitacijom ustaštva, Hrvatska ne može da pledira da bude demokratska i evropska država. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, imam nekoliko pitanja za predsednicu Vlade Srbije Anu Brnabić.

Da li postoji opasnost da budu otežane evrointegracije Srbije, s obzirom na rastuću netoleranciju agresivne manjine u društvu koja sve otvorenije osporava pravo na mišljenje i pravo govora svima onima koji drugačije misle od njih, a posebno predsedniku Republike Aleksandru Vučiću? Ne moram da napominjem da su u pitanju fundamentalne evropske vrednosti – sloboda izražavanja, sloboda govora i sl.

Zašto ovo pitam? Zato što jedan deo našeg društva, a to je uglavnom onaj deo koji se prepoznao u onoj sintagmi lažna elita, kvazielita, kontinuirano sprovodi hajku protiv svih onih koji ne dele njihove stavove. Ukoliko neko drugačije misli od njih, a još se pri tome usudi da to javno kaže ili napiše, odmah biva prokazan u njihovim medijima i na društvenim mrežama, odmah biva stavljen na stub srama, odmah biva predmet linča i odmah biva označen kao nižerazredno biće. Po pravilu dobija epitet da je neobrazovan, glup, nepismen, retrogradan u svakom smislu, primitivan, krezub i sl. Ako pak nikako ne mogu da mu prišiju takvu etiketu, onda se prelazi na ideološke i političke kvalifikacije – fašista, šovinista, totalitarista, presvučeni radikal itd.

Svedoci smo ovih dana jedne takve kampanje protiv predsednika Srbije Aleksandra Vučića, jer je otišao korak dalje i napisao autorski tekst u kome je analizirao ovaj fenomen koji u Srbiji nije od juče, već postoji decenijama, a to je nastojanje ovih krugova da podele srpski narod na tzv. elitu i običan narod. Već sutradan po objavljivanju ovog teksta, diglo se na noge sve ono što se prepoznalo u tom tekstu, i ala i vrana je odmah požurila da osudi Aleksandra Vučića, usput vređajući ga na najbrutalniji način, a sve to sa dozom njihovog elitizma.

U toj hajci prednjače neke televizije, poput one Šolakove N1, ali ima i raznih štampanih biltena Saveza za Srbiju, i dnevnih, i nedeljnih.

Dnevni bilten Saveza za Srbiju pod radnim nazivom „Danas“ je otišao najdalje u toj histeriji i gotovo nedelju dana već se isključivo i jedino bave ovim tekstom. Toliko ih je zabolela istina. Svaki dan imamo razne nazovi stručnjake, uglavnom te lažne elitiste koji drvlje i kamenje bacaju po Vučiću. Svega tu ima, od samozvanih eksperata, preko potrošenih političara, novinara u pokušaju, do samozvanih intelektualaca. Svako je dobrodošao ako će napasti Aleksandra Vučića, bez obzira i na zanimanje i na opredeljenje, od Ljotićevaca do „Žena u crnom“, od krajnje levice, do ekstremne desnice, i konzervatizam i liberalizam. Sve može ako će napasti Aleksandra Vučića.

Pogledajte kako to izgleda. Evo, „Danas“ kaže – Vučićeva opasna orgija radikalskog populizma. Pa tu imamo razne sagovornike: Vladeta Janković, to nam je ovaj što je bio ambasador po belom svetu, pa bi opet da bude ambasador samo mu ne uspeva, pa Žarko Trebješanin, pa Sanda Rašković Ivić, isto jedna ambasadorka, sve sami ambasadori, a da ih pitate za rezultate njihovog službovanja, rezultati su nula. Pa Marinika Tepić, pa Zoran Lutovac, pa imamo Janko Baljak, Ognjen Radonjić, Branislav Lečić, Marko Šelić Marčelo, kad sam pitao ko je taj, kažu – peva nešto, svira nešto, ne znam ni ja, pevač. Znači, od deset sagovornika imate pet aktivnih političara i jednog pevača. To su njihovi eksperti.

Vidim da su počeli da potpisuju nekakvu peticiju, pa se hvale koliko su potpisa skupili. Hajde da vidimo ko su ti potpisnici peticije, sve sami stranački aktivisti ili ljudi koji su od ranije poznati kao neko ko mrzi Aleksandra Vučića i SNS.

Pazite sad, ovako: Zoran Živković, lider Nove stranke, pa predsednik Stranke Slobode i pravde, čuj slobode i pravde, Dragan Đilas, pa novinar u pokušaju Slaviša Lekić, pa istoričarka Dubravka Stojanović, to je ona što je tvrdila da smo mi počinili genocid u Srebrenici, pa Dušan Petričić, to je onaj karikaturista koji je u direktnom obraćanju na televiziji „N1“ tvrdio da je srpski narod glup, neobrazovan, nepismen. Tu je i bivša predsednica Vrhovnog suda, Vida Petrović Škero, dobro je da je tu, već sam se uplašio.

Moram da priznam da mi je mnogo drago što su se svi tamo okupili na tom mestu. Zaista mi je drago što su svi tamo. Postavlja se pitanje – kako uvek svi ti ljudi da budu potpisnici istih peticija? Ako hoćete, baš ako pogledate, i u novijoj istoriji, uvek su ti ljudi ili bar većina njih bili na strani srpskih neprijatelja. Uvek su bili na onoj strani koja je bila protivnik srpskih nacionalnih interesa. Bili su prvi da se Srbija proglasi jedinim krivcem za ratove devedesetih, prvi su bili da se prizna nekakav genocid u Srebrenici, prvi su bili da se Republika Srpska proglasi genocidnom tvorevinom, da Kosovo bude nezavisno. Očigledno da je u pitanju duboka frustracija i mržnja prema…
Zahvaljujem predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, svedoci smo poslednjih dana hajke koja se vodi protiv ministra unutrašnjih poslova, Nebojše Stefanovića od strane i Dragana Đilasa i Boška Obradovića i ostalih iz tog Saveza za Srbiju, zatim nekih medija, poput televizije N1, lista „Danas“ i mnogih drugih i nekih nazovi nezavisnih stručnjaka. Ono što je tu krajnje simptomatično, to je to što je ta kampanja otpočela jedan dan nakon najavljene opsežne istrage protiv Dragana Đilasa, koji je najavio upravo Nebojša Stefanović. Očigledno je da je Nebojša Stefanović tako tamo gde ne treba, da je tako u svojevrsno osinje gnezdo, što bi narod rekao, i izazvao neverovatnu količinu histerije i nervoze kod Dragana Đilasa, koji je momentalno dao nalog da se krene u kampanju.

Šta je greh Nebojše Stefanovića? To što se usudio da pokrene istragu da postavi pitanje kako je moguće da neko ko je godinama tvrdio kako se on zapravo bogatio u Češkoj, kako je tamo postao milioner, kako je on u politiku ušao kao bogat čovek već, kao ostvaren čovek i slično, a onda se ispostavilo, i o tome su novinari pisali, da su sve njegove firme u Češkoj za sve vreme poslovanja i postojanja imale ukupnu dobit od 74.000 evra. Dakle, sve vreme nije potrošio ni jedan jedini dinar u Češkoj.

On je u Srbiju mogao da donese maksimalno najviše 74 hiljade evra, ni dinara više. E, sad se nameće glavno pitanje - kako je od tih 74 hiljade evra došao do 25 miliona evra, koliko on sad zvanično tvrdi da ima, odnosno priznaje da ima, 25 miliona, iako mi znamo da je mnogo više, čak desetostruko više, ali on priznaje 25 miliona?

Sad se postavlja pitanje - prijatelju, imao si 74 hiljade, danas imaš 25 miliona, kako? To je sve u vreme vlasti njegove stranke, a za čije vreme je i on sam obavljao mnoge važne državne funkcije, direktor one nepostojeće kancelarije, ministar, ako se ne varam, za NIP, pa onda gradonačelnik Beograda itd. Tu odgovora nema, tu ćutimo. Umesto odgovora imamo hajku na ministra Stefanovića, imamo kampanju o nekakvom falsifikatu i sve ostalo što danima gledamo na N1, u "Danasu" čitamo. Ne sumnjam da će sutrašnja izdanja "Vremena" i NIN-a biti posvećena tome.

O čemu se ovde zapravo radi? Radi se o pukom skretanju pažnje sa najavljene istrage, a sve zbog straha šta će ta istraga zapravo pokazati.

Moje pitanje je upravo upućeno ministru unutrašnjih poslova i glasi - da li će tom istragom biti obuhvaćen i period kada je Dragan Đilas bio gradonačelnik Beograda?

Zašto ovo pitam? Zato što je upravo taj period obeležen mnogobrojnim višemilionskim aferama u kojima je Dragan Đilas bio glavni akter. Slobodno možemo reći da je ceo njegov mandat bio zapravo jedna velika afera. Više puta smo i ovde u Narodnoj skupštini govorili o tim aferama, iznosili smo i konkretne podatke, navodili konkretne iznose. Postoji osnovana sumnja da je rezultat upravo ove razlike o kojoj sam govorio od 74 hiljade do 25 miliona proizvod ovih afera o kojima pričam - "Bus plus", "Pazl grad", nabavka i ugradnja podzemnih kontejnera, nabavka španskih tramvaja, rekonstrukcija Bulevara kralja Aleksandra, Most na Adi itd, i još mnogo drugih afera koje treba da dobiju konačni epilog.

Dalje, ova istraga treba da pokaže i da li je Đilasova "Dajrekt medija" stekla protivpravnu imovinsku korist, a na štetu RTS-a u iznosu od 650 miliona dinara u periodu od 2009. do 2018. godine. U pitanju je, kako se navodi, nelegalno poslovanje oko zakupa televizijskih sekundi, a u vreme kada je Dragan Đilas bio na vlasti.

I o Đilasovom karakteru i o njegovim ambicijama možemo da pročitamo i u knjizi Ivana Stankovića, "Kakodalogija" se zove knjiga. U pitanju je suvlasnik, svojevremeno, marketinške agencije "Sači i Sači", starije generacije se verovatno sećaju iz 90-ih godina, koji kaže - tada je u našu agenciju došao jedan od vođa studentskih protesta 1991-1992. godine, jedan od osnivača Radio B-92, budući gradonačelnik Beograda Dragan Đilas. Imao je veoma jasne političke ambicije. Jedna od prvih stvari koju je rekao bila je da želi da bude premijer. Živi bili, pa videli.

Taj isti Ivan Stanković posle u jednom intervjuu kaže da je profesor Ivan Štajnberger, koji je u to vreme bio i dekan Filozofskog fakulteta, jednog dana došao i rekao nam - imam jednog momka, on je lider, odlično misli, misli na Dragana Đilasa, trebalo bi da se upoznate i radite sa njim. Đilas je nakon toga otišao u Češku da nosi gajbice, a onda se vratio kod nas u agenciju i to kao direktor medija. Nije ga interesovao sam advertajzing, ali on je fantastičan trgovac, izuzetan menadžer, pronašao je sebe u medijskom biznisu.

Kako je on pronašao sebe, možemo da vidimo kako je mađioničarski od 74 hiljade evra napravio 25 miliona evra.

Svima ste produžili nekoliko sekundi, pustite i mene još par sekundi da završim.

Dakle, imamo situaciju u kojoj je neko, po svemu sudeći, na krajnje sumnjiv način stekao bezobrazno bogatstvo, bezobrazno bogatstvo, na krajnje sumnjiv način, i to dok su građani Srbije rapidno siromašili. I sad bi opet da se vrati na vlast, da nastavi sa ličnim bogaćenjem. Ali, ima jedan problem, građani Srbije dobro znaju sve ono o čemu sam govorio i građani Srbije dobro znaju da procene ko je zaslužio da vodi Srbiju. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, moje pitanje je upućeno Agenciji za borbu protiv korupcije, a odnosi se na dva poznata tajkuna – Dragana Đilasa i Dragana Šolaka, a u vezi sa istragom koju protiv njih vodi holandska finansijsko-obaveštajna služba. To je telo koje se u toj zemlji bavi istraživanjem finansijskih malverzacija, pranjem novca, utajom poreza i slično.

Naime, kako mediji pišu, istraga holandskih organa, koja je pokrenuta krajem prošle godine zbog sumnjivih poslova dvojice tajkuna, primakla se kraju i očekuje se da će u javnost uskoro izaći sa konkretnim saznanjima.

Ja sam i krajem prošle godine, kada je istraga otpočela, postavio pitanje našim državnim organima, a u vezi sa eventualnim saznanjima o tom slučaju, a sada postavljam pitanje i Agenciji za borbu protiv korupcije – da li ima neka dodatna saznanja u vezi sa ovom aferom?

Tim pre što se po pisanju medija ova služba obratila državnim organima Bugarske, Luksemburga, ali i Srbije tražeći informacije o povezanosti firme „Dajrekt medija“ iza koje se osnovano sumnja da i dalje stoji Dragan Đilas, iako je formalno Šolakova, i sumnjive novoformirane holandske kompanije „Askanijus Nederland BV“, a čiji je jedini deoničar kompanija iz Luksemburga „Askanijus Sarl“.

Oni naime sumnjaju da se radi o vrlo neuobičajenim finansijskim transakcijama sa ciljem da se prikrije stvarni vlasnik, a tokom svoje istrage Holanđani su posebno apostrofirali Bugarina Krasimira Petrova Gergova koji se vodi kao vlasnik ove firme „Askanijus Nederland BV“, a ovdašnjoj javnosti je poznat po tome što mu je navodno Đilas svojevremeno prodao „Dajrekt mediju“. O tome možemo da pročitamo i na portalu KRIK, imovinskoj bazi političara, kada je reč o imovini Dragana Đilasa. Taj KRIK u poslednje vreme lansira novu političku zvezdu, ovog Rodoljuba Milovića, a o tome ćemo drugi put.

Dakle, tu piše da je kompaniju „Dajrekt medija“ Đilas prodao u aprilu 2014. godine za 17,7 miliona evra. To se vidi iz ugovora o kupoprodaji, ali se iz poslovne dokumentacije ne vidi ko je kupac. Kompaniju je kupila holandska Fondacija „CEE Medija“ koja je osnovana samo mesec dana ranije. Upravnik fondacije je bugarski biznismen Krasimir Gergov. U julu 2015. godine ova fondacija besplatno prebacuje vlasništvo sa „Dajrekt medije“ na firmu „Askaniju Nederland BV“.

Istraživanja KRIKA pokazalo je da je vlasništvo „Dajrekt medija“ sakriveno iza osam kompanija registrovanih na više of-šor lokacija - Holandija, Luksemburg, Britanska Devičanska ostrva, Samoa, Hong Kong itd. Poslednja u nizu kompanija do koje je moguće doći je „HPMC1-N Kapital LTD“, prvobitno registrovana u Luksemburgu, a početkom 2014. godine preregistrovana na Britanska Devičanska ostrva.

Dakle, očekujem da ova istraga pokaže i razotkrije sve malverzacije ova dva tajkuna, da se rasvetle tokovi novca, da se rasvetle sve sumnjive okolnosti vezane za partnersko poslovanje Đilasa i Šolaka, da se pruži odgovor na pitanje da li su izbegavali plaćanje poreza, da li je bilo pranja novca i da se pokaže u krajnjem slučaju na koji način su se obogatili Đilas i Šolak.

Tri su ključna odgovora koje traži ova istraga – ko trenutno stoji iza firme „Dajrekt medija“, kakva je uloga Bugarina Krasimira Petrova Gergova, a za koga se ispostavilo da mu je firma registrovana na nepostojećoj adresi, i kako i zašto je Đilas Šolaku prodao zgradu na Novom Beogradu po tri puta većoj ceni od tržišne?

Što se ove poslednje transakcije tiče, mi smo nekoliko puta već izlazili u javnost sa sumnjom da je Đilas tom finansijskom, da kažem, akrobacijom, sa prodajom zgrade, zapravo dobio sredstva za predizbornu kapanju za izbore za Skupštinu grada Beograda. Sama transakcija se odigrala nekoliko dana pre Đilasove objave kandidature za beogradske izbore, a samim tim što je zgrada preplaćena više puta, van svake ekonomske logike, dodatno podgrejava tu sumnju.

Postavlja se i pitanje Šolakovog motiva da finansira Đilasovu kampanju. Možda je i to odgovor na pitanje kako je moguće da ova njegova televizija N1 svakodnevno sprovodi najbrutalniju kampanju protiv Aleksandra Vučića, SNS i Vlade Srbije. Dakle, svaki dan, po ceo dan, samo napadi na Vučića, SNS i Vladu Srbije. Šta god kome padne od njih, sve je dozvoljeno, sve može, ali samo ako je u negativnom kontekstu po Aleksandra Vučića, a pri tome sve vreme traje kampanja kako je u pitanju ugnjetavanje medija, kako su mediji neslobodni, kako je u pitanju cenzusa itd. Dvadeset i četiri sata, jedino i isključivo, napadaju Aleksandra Vučića. Ako padne kiša, Vučić je kriv, Vučić je diktator. Ako ne padne kiša, opet je Vučić je kriv, Vučić je Hitler, a pri tome im ni dlaka sa glave ne fali.

Iz svega ovoga, završavam predsedavajući, se jasno vidi da je jedina delatnost ove televizije usmerena na rušenje vlasti koju predvodi Aleksandar Vučić, SNS. Nažalost, građani Srbije im to neće dozvoliti. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajuća.

Dame i gospodo narodni poslanici, da li će Tužilaštvo pokrenuti postupak protiv izvesnog Jove Bakića, koji je u javnosti predstavljen kao sociolog, a zbog pozivanja na revoluciju i pretnje nekim dugim cevima.

Zašto ovo pitam? Zato što se u delu javnosti, u delu medija koje kontrolišu Đilas, Šolak i ostali, a povodom policijskog saslušavanja dotičnog Bakića, koji se predstavlja kao sociolog, danima već spekuliše i stvara histerija o nekakvom napadu na tog Jovu Bakića, kako je to, tobože, ugnjetavanje, kako je to gušenje slobode izražavanja, represija i ostale nebuloze.

Šta se zapravo desilo? Taj Jovo Bakić, sociolog, je u više navrata prizivao revolucije, revolucionarne sudove, prebijanje političkih protivnika, jurnjave po ulicama i slične scenarije u Srbiji, a kap koja je očigledno prelila čašu bila je izjava o dugim cevima, i to u kontekstu upada dela opozicije u zgradu RTS-a.

Evo kako to izgleda otprilike – Jovo Bakić, Vučiću će suditi revolucionarni sud. Ovo je izjavio 1. januara 2019. godine. Kaže – režim je duboko kriminalizovan u svojoj srži mafijaški. Njihova je stvar da li će im suditi nezavisni ili revolucionarni sudovi. Njihova pamet pokazuje da će im suditi revolucionarni sud. To kaže Jovo Bakić.

Onda, isti Jovo Bakić kaže – voleo bih da ih jurimo po ulicama, jer oni to zaslužuju. To je revolucija, ali bojim se da ne postoji kritična masa za to.

On se žali kako ne postoji kritična masa, pa kaže – ja bih voleo da ih jurimo po ulicama, ja bih to voleo. Na pitanje voditelja, da li je to onda revolucija, on je odgovorio - da, ja bih to voleo.

Onda kaže, sad citiram - da su imali duge cevi pa da upadnu, pa, ako upadate tamo šta ćete bez dugih cevi. Šta je vaš cilj? Idete tamo i onda vašem kolegi upere dugu cev u glavu i kažu čitaj pripremljen tekst, upravo smo preuzeli vlast. Inače, ako nemate duge cevi, a upali ste u javni servis, šta ćete tamo.

Dakle, ovo su citati Jove Bakića. Zamislite da je ta protuva, taj Bakić, sve ovo izjavio u bilo kojoj drugoj zemlji na svetu, odmah bi bio uhapšen, odmah bi bio procesuiran. On otvoreno poziva na revoluciju, na prebijanje političkih protivnika, preti da će juriti po ulicama. Verovatno mu je to ostalo od onog 5. oktobra, kada su upravo dugim cevima upadali i institucije države, kada su palili zgrade i prebijali ljude na ulicama. I, nikom ništa. Tužilaštvo ćuti. Policija je, doduše, obavila saslušanje, a onda kreće medijska hajka i medijska kampanja kako vlast zloupotrebljava policiju, kako se obračunava sa neistomišljenicima, kako je Vučić diktator, kako je Vučić Hitler, itd. Sve to gledamo ovih dana na Đilasovim medijima. Ja pratim sve medije, pa tako ponekad upalim i taj N1, uglavnom zbog vremenske prognoze, ali tamo imamo svakodnevnu kampanju kako je Bakić sada žrtva režima.

Sećamo se tog Bakića kako je svojevremeno podržavao i onog Sašu Jankovića nesrećnog, i onog tužnog Borka Stefanovića, pa mu je čak i program pisao. Lagao ga je mesecima da izađe iz DS, da napravi neki svoj pokret, ovaj bio dovoljno naivan, naseo, pa to uradio, onda ga ovaj ostavio na cedilu. Zato što mu je stalo da u javnosti gradi imidž vanstranačke ličnosti. Umislio čovek da je mnogo pametan. Sam sebe proglasio za nezavisnog intelektualca i misli da mu je to dovoljno, i može da obara i da pali zgrade, i da obara institucije sistema i da priziva revoluciju.

Ne mogu, a da se ovom prilikom ne setim velikog Slobodana Jovanovića i njegovog dela o poluintelektualcu. Mislim da je upravo imao ovakve pojave na pameti kada je pisao svoje delo, pojave poput Jove Bakića.

Ovde je očigledno da je Bakić najnovija zvezda Saveza za Srbiju. Onu tako, malo po malo, izbace novu zvezdu u etar, setite se onog Šabića. Najviše vole te tzv. stručnjake za sve i svašta, nezavisne stručnjake, pa je bio Šabić, pre njega Saša Janković, pa smo imali ovog sudiju od skoro i njegove nastupe, pa sad imamo očigledno Bakićevih pet minuta. Ovde je već sasvim jasno da je u pitanju jedan širok front u kome učestvuju najrazličitiji faktori, koji imaju najrazličitije uloge. Tako tu neki glume da su nezavisni novinari, neki glume da su opozicioni lideri, neki glume da su sudije, neki glume da su sociolozi, ali je svima jedini zadatak, a to je napad na Aleksandra Vučića i SNS. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Gospodine Milićeviću, dame i gospodo narodni poslanici, moje poslaničko pitanje je upućeno predstavnicima gradske vlasti u Beogradu i to prvenstveno gospodinu Radojčiću, gradonačelniku, ali i zameniku gradonačelnika, gospodinu Vesiću i ono glasi – kolika je finansijska šteta načinjena do sada građanima Beograda zbog višednevnih blokada radova na rekonstrukciji Trga republike, ali takođe i zbog uništavanja gradske imovine?

Naime, svi smo svedoci da se poslednjih dana i nedelja u Beogradu dešava nešto potpuno šizofreno i do sada nezabeleženo, a to su ove blokade radova na Trgu republike i uništavanje gradske imovine u vidu saobraćajnih znakova i tabli, zaštitnih ograda i sličnih stvari i to od strane predsednika jedne beogradske opštine, u pitanju je Opština Stari grad, Marka Bastaća, koji je od nedavno postao glavni Đilasov jurišnjik. Dakle, ozbiljno preti da zaseni čak i Boška Obradovića, koji je dugo bio bez premca u toj borbi za najvećeg i najpožrtvovanijeg Đilasovog slugu.

Dakle, taj Bastać, borac za Đilasove interese, već danima sa grupom svojih pristalica ometa i blokira radove, maltretira ljude, preti tamo radnicima, svađa se sa građanima koji tu prolaze i bije se saobraćajnim znakovima. Dakle, na delu je potpuna šizofrenija i ludilo kao rezultat potpune političke nemoći i ikakvog političkog programa, a verovatno je i posledica frustracije zbog debakla ovih njihovih subotnjih protesta. E sad, sve to ne bi bio toliki problem da to ne košta građane Beograda i otuda proizilazi moje pitanje, zato što smatram da Beograđani imaju pravo da znaju kolika je šteta načinjena ovim divljanjem Bastaća i ekipe. Ko će to da plati je možda najvažnije pitanje i da li je pokrenuta krivična i prekršajna prijava za ovaj vandalizam?

Evo kako to izgleda. Evo ga ovde Bastać u toku borbe sa parking tablama. Evo na drugoj slici kako ponosno stoji na bageru. Znate ono – čega se pametan stidi, onaj drugi se ponosi! Evo ga ovde nakon bitke sa zaštitnim ogradama i evo ga na slici kako se svađa sa građanima koji negoduju zbog ovakvog ponašanja. Potpuno opravdano negoduju.

Ima tu još dosta pitanja. Da li je istina da su ljudi koji se nalaze u njegovoj pratnji, dakle, svi redom, zaposleni u Opštini Stari grad ili u ustanovama čiji je Opština Stari grad osnivač? Ako se ispostavi da je istina, treba utvrditi kako je moguće da zaposleni, umesto da u radno vreme na svojim radnim mestima, vreme provode u ovim sumanutim blokadama? Dakle, ko ih je naterao na to, ko im je omogućio to i ko će za to da odgovara?

Takođe treba utvrditi zašto Bastać ovo radi. Da li mu je neko naredio da blokira funkcionisanje grada? Da li mu je Đilas možda, njegov šef, naredio da blokira radove?

Podsetiću da je Đilas nedavno osnovao nekakvu stranku, a zapravo je kupio stranku. Dakle, kupio je već postojeću već stranku, jer, znate, on ne voli da se muči. Zašto da gradi stranačku infrastrukturu, zašto da skuplja potpise, zašto da obilazi Srbiju? Kupi lepo čovek, gotovo, a para ima, pare mu nisu problem i u toj njegovoj stranci Bastać je član predsedništva i to me navodi na pomisao da je upravo Đilas nalogodavac blokade gradilišta i uništavanja gradske imovine.

Svi znaju da je Đilas neko ko ne mari za interese Beograda i Beograđana. To je, uostalom, i dokazao dok je bio gradonačelnik Beograda, kada je bio akter nebrojeno afera, a rezultat njegove vlasti su bili dugovi od preko milijardu evra. Te dugove još uvek otplaćujemo i dan danas.

Moj predlog je da se račun za ovu štetu ispostavi Draganu Đilasu, koji je šef svim tim štetočinama iz Saveza za Srbiju. I ovde je potpuno jasno da je njihova politika – što gore za građane, to bolje za njih, ali me raduje što su izgubili interesovanje i poverenje građana, jer, kao što vidite, niko više ni ne dolazi na te njihove šetnje i na ta njihova okupljanja. Ostalo je još nekoliko upornih ovih šatordžija, dokonih. Mislim da više golubova u tom parku ima nego protestanata, a nakon ove poslednje Boškove blamaže, kada je pokušao da blokira raskrsnicu Kneza Miloša i Kralja Milana, mislim da će i oni odustati od toga. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, imam nekoliko poslaničkih pitanja i sva ona su upućena MUP-u i sva ona se odnose na učestalo divljanje opozicionih lidera poslednjih dana i nedelja u Beogradu.

Prvo moje pitanje je – da li je pokrenuta istraga i da li će biti procesuirani organizatori sramnog napada na žene 4. aprila ispred Skupštine grada Beograda.

Tog dana, da podsetim javnost, trebalo je da se održi sednica Saveta za rodnu ravnopravnost u Skupštini grada Beograda, ali je ta sednica prekinuta jer su Đilasovi jurišnici Boško Obradović, Nikola Jovanović, Marko Bastać i ostali pokušali da upadnu u zgradu Skupštine grada. Dakle, pokušali su nasilno da uđu u zgradu isto onako kako su upali u zgradu RTS pre toga. Na sreću, prisutne žene su pokazale zaista ogromnu hrabrost i požrtvovanje i sprečile ih u tome, ali je tom prilikom nažalost došlo do povređivanja dve žene i ja želim da se utvrdi odgovornost za taj događaj.

Posebno uznemiruju brojni snimci i slike, koje pokazuju da su Đilasovi jurišnici najmonstruoznije vređali, pretili, psovali čak te prisutne žene. Samim tim i ne čudi što su spremni čak i na fizičke napade.

Uostalom, bar je Boško Obradović poznat po napadima na žene. Gde god se obreo bila je povređena neka žena da ne nabrajam sad sva njegova nepočinstva u tom smislu, dakle, nemam dovoljno ni vremena, a javnost se dobro seća svih njegovih napada na žene. Dakle, evo, ovako je to izgledalo. Ovo je odbornik u Skupštini grada Jeremićem koji pokazuje srednji prst, to je onaj ludak što je fizički nasrnuo na žene tog dana. Sa takvim ljudima mi imamo posla.

E sad, kad nisu uspeli da se obračunaju sa ženama onda su prešli na ograde i na saobraćajne znakove u Beogradu i to je moje sledeće pitanje MUP-u i vezano je za divljanje lidera opozicije u centru Beograda 6. aprila, kada su uništavali gradilišta, rušili zaštitne ograde, lomili kocke kojima se popločava trg, uništavali mašine i sve tako redom. Evo, ovako to izgleda. Evo, ga ovaj junak Bastać sa svojim trofejom. Taj isti Bastać je inače i za danas najavio u 12.05 časova neku blokadu Beograda, to je inače predsednik beogradske opštine Stari Grad.

Onda, imamo Boška nakon bitke sa saobraćajnim znakom. Evo, ponosno drži trofej saobraćajni znak, tu je i Đilas, on je herojski nasrnuo na zaštitnu ogradu i evo ih ovde svi skupa Nikola Jovanović, Dragan Đilas, Boško Obradović i tu im se priključio i nesrećni Borko Stefanović, posle herojske bitke sa ogradama i znakovima.

Nadležni iz gradske uprave su procenili da je ovom prilikom načinjena šteta od oko 10.000 evra i ja postavljam pitanje – ko će da plati ovo? Ko će da plati tu štetu i da li će Đilas, Obradović, Jeremić i svi ostali odgovarati za sve ovo.

Zašto sve ovo potenciram? Zato što je važno da se jednom za svagda prestane sa politikom terora i nasilja koji sprovode Đilas, Boško Obradović i ostali. Da se jednom za svagda prestane sa izazivanjem haosa i nereda, da prestanu da izazivaju incidente i blokade grada, da prestanu da fizički napadaju svakoga ko u Srbiji misli drugačije od njih, da se pošalje poruka da političari treba da se bave politikom, da predstavljaju svoj program i da to treba da rade ovde u Skupštini, dakle gde je mesto za tako nešto, ali očigledno je da Đilas, Obradović i Jeremić nemaju nikakav program, da nemaju ništa da ponude građanima, da poznaju jedio jezik mržnje, pretnji i ucena i da jedino što umeju, to je da stvaraju atmosferu linča i haosa.

Koristim priliku da pozovem sve građane Srbije da sutra u 18.00 časova dođu na veličanstveni miting SNS i svi ćete videti sliku koja će pokazati koliko ljudi u Srbiji podržava pristojnu, normalnu i uspešnu Srbiju, Srbiju koju vodi Aleksandar Vučić. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Potpredsedniče Narodne skupštine, gospodine Arsiću, dame i gospodo narodni poslanici, moje pitanje je upućeno Ministarstvu unutrašnjih poslova a povodom nemilih događaja od pre nekoliko dana ispred zgrade RTS, a na protestu koji su organizovali Đilas, Obradović, Jeremić i ostali tzv. lideri opozicije.

Pitanje glasi – da li će biti procesuirani organizatori i inspiratori ovih događaja? Mislim da je jako važno da Đilas, Obradović i ostali odgovaraju zbog svog licemerja ali i kukavičluka. Naime, oni su na najgori mogući način iskoristili mlade ljude, iskoristili decu za svoje političke ciljeve, nagovorili ih da upadnu u zgradu RTS, nahuškali ih da se sukobljavaju sa policijom, a neki od tih momaka su privedeni i uhapšeni, a onaj koji je najodgovorniji za to, upravo onaj koji je najodgovorniji je u maniru najgore kukavice pobegao iz zemlje. Drago mi je što su ta deca puštena i što su mogli da shvate da su zloupotrebljeni od strane onih koji im ništa dobro ne misle i onih kojih su ih samo iskoristili za svoje političke ciljeve. Umesto da muški stane ispred i kaže – ja sam odgovoran, Đilas je pobegao iz zemlje, pobegao u inostranstvo i ostavio tu decu na cedilu.

Dakle, kada je gusto svi su se razbežali, Đilas u London, uzgred budi rečeno, sada je u Vašingtonu, Sergej u Ameriku, Jeremić u Beč, sve sami junaci. Posebno je pitanje šta oni traže tamo, kakva posla svi odjednom imaju po belom svetu? Hajde, za ovog Sergeja znamo da je u Americi, on je otišao tamo na skijanje, ne znam samo od kojih para, jer je u pitanju preskupo skijalište, ali šta traže ovi ostali?

Da li su otišli da traže podršku od svojih prijatelja za rušenje vlasti u Srbiji na ulici? Da li su otišli da traže instrukcije kako da nasilno menjaju vlast? Kako da izazivaju haos i krvoproliće? Da li su otišli da dobiju odobrenje za pokušaje nekakvih makedonskih i sličnih scenarija? Nije tajna da predstavnici opozicije računaju upravo na podršku nekih zapadnih zemalja da ostvare svoje ciljeve tj. da dođu na vlast u Srbiji ali bez izbora.

Evo, ovako to izgleda, ovo je Đilas na aerodromu, putuje u Vašington, a setite se i slika koje su objavljivane na kojima su predstavnici nekih ambasada, dakle, u pitanju je američka ambasada, predstavnici ambasade sa organizatorima ovih protesta. Setite se da je Đilas pre nekoliko nedelja boravio u Skoplju gde se sastao sa svojim prijateljem Zaevim. Evo ih, drugari, Đilas i Zaev, a nije se setio tom prilikom da obiđe i da se susretne sa predstavnicima Srba u Makedoniji. Toga tada nije interesovalo, verovatno ga je zanimalo da od Zaeva dobije savet kako se dolazi na vlast bez izbora. Verovatno je i to deo one strategije, onog čuvenog pakta, balkanskog pakta protiv Srbije, ali Đilasa ne zanima ni Srbija ni srpski narod, njega jedino zanima da po svaku cenu dođe na vlast i da nastavi svoje lično bogaćenje, ovde je sada već očigledno da je otvoren konkurs za srpskog Gvaida, pa su se mnogi prijavili na taj konkurs, ima mnogo kandidata, ali prednjače Đilas i Jeremić. Jer, kako drugačije objasniti to da nije ni pokušao da demantuje da je otišao u Vašington da traži podršku za nasilnu smenu vlasti u Srbiji?

Sad su napali i patrijarha. Sad im smeta i patrijarh. Videli ste svi jučerašnji sramni napad na patrijarha Irineja. I ovde se radi o tome, i to je suština, isti oni koji su godinama uništavali Srbiju, koji su godinama pljačkali Srbiju, sada hoće da se vrate na vlast i da nastave bogaćenje, ali znaju da regularnim putem, dakle, redovnim putem, izborima, ne mogu to da ostvare, pa pokušavaju izazivanjem haosa i na ulici da se vrate na vlast. I znaju da mnogima spora, time završavam, predsedavajući, mnogima spolja ne odgovara jaka i stabilna Srbija i računaju na njihovu podršku i spremni su da se stave otvoreno u službu njih da bi ostvarili svoje interese, a to je dolazak na vlast u Srbiji. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsednice Narodne skupštine.

Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani, imam nekoliko poslaničkih pitanja i sva ona su upućena Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srbije, a u vezi sa učestalim napadima na ovim protestima.

Prvo pitanje je vezano za napad na radnike JP „Gradska čistoća“, koji se dogodio u subotu, 23. februara ove godine u Beogradu u Terazijskom tunelu, a nakon protesta koji su organizovali Đilas, Jeremić, Boško Obradović i ostali iz tog Saveza za Srbiju.

Moje pitanje glasi – da li je policija obavila istragu o ovom događaju i da li su obavljene sve ostale neophodne radnje da se utvrde sve okolnosti pod kojima se desio ovaj napad, da li su utvrdili ko su vinovnici ovog incidenta i posebno ko su organizatori i nalogodavci ovog napada?

Javnost u Srbiji je uznemireni zbog ovog slučaja zato što je u pitanju napad na ljude koji su radili svoj posao. Radili su ono što rade svaki dan. Čistili su grad, kao što čiste grad svaki dan. To je ozbiljan, častan i veoma težak posao, a pri tome niko od njih nije ni na koji način izazvao bilo koga. Nisu izražavali nikakav stav. Jednostavno, ljudi radili svoj posao i umalo da dožive linčovanje. Umalo da ih prebije rulja bez ikakvog povoda. Zašto? Zato što su se drznuli da čiste svoj grad, zato što se neko drznuo da radi svoj posao za koji je plaćen, zato što to nije po volji demonstrantima.

Da li neko treba da dobije batine zbog toga što čisti svoj grad? Da li treba neko da strada zato što obavlja svoj posao? Da li treba da strada svako ko iz bilo kog razloga nije po volji Draganu Đilasu, Bošku Obradoviću, Vuku Jeremiću i ostalima? Da li je to Srbija za koju se vi zalažete? Da li je to vaša politika? Da li je to sistem vrednosti koje vi zastupate?

Posebno uznemirava podatak koji je objavljen u medijima da su napadnuti radnici „Gradske čistoće“ vređani tom prilikom i na verskoj i rasnoj i nacionalnoj osnovi. Imamo izjavu jednog od radnika. Bekaj Elvis je u pitanju, jedan od radnika „Gradske čistoće“, koji kaže da su on i kolege, kao i svaki dan, došli da očiste tunel nakon protesta kada su napadnuti. Kaže: „Nas je bilo petnaestak, a njih je bilo stotinak“, to su te junačine, njih stotinak na njih petnaest, „počeli su da nas vređaju i da nam viču - što bežite?“ Ili je to možda bilo onako čuveno kako Boško kaže - gde bežiite. „Gurali su nas, ali nisu stigli da nas udare, jer smo jedva uspeli da pobegnemo. Mi smo uplašeni pobegli ka Zelenom vencu, čak je i kolega ostavio i kamion samo da bismo spasili živu glavu“.

To je Srbija koju žele Dragan Đilas, Boško Obradović, Vuk Jeremić onaj nesrećni Borko Stefanović, Janko Veselinović i ostali iz Saveza za Srbiju, Srbija u kojoj bi se svakodnevno prebijali neistomišljenici.

Moje sledeće pitanje se odnosi na još drastičniji primer napada na ljude koji rade svoj posao. Ovaj put je u pitanju novinarka i desila se u Prokuplju 2. marta, dakle, pre nekoliko dana, opet za vreme tog protesta koji organizuju Đilas, Jeremić, Obradović i ostali.

Naime, da li je utvrđeno ko je odgovoran za napad na novinarku prokupačkih „Vesti“ Sonju Pešić, koja je tog dana izašla na teren kako bi izveštavala sa tog njihovog protesta.

U trenutku napada imala je identifikacionu karticu novina za koje izveštava. Stajala je na mestu na kome su se nalazili i ostali novinari i radila svoj posao i umalo da dobije batine. Doživela je šikaniranja, maltretiranja, najrazličitije uvrede i pretnje samo zato što to nije po volji Đilasa, Obradovića, Vuka Jeremića i ostalih.

To se jasno vidi iz Službene beleške koja je sačinjena iste večeri u Policijskoj upravi u Prokuplju. Dakle, jako je važno da sve ovo bude procesuirano i sankcionisano, jer fizički napadi predstavnika Saveza za Srbiju postaju svakodnevnica u Srbiji. Politika Saveza za Srbiju je odavno postala politika nasilja i mržnje svima koji drugačije misle od njih.

Svako ima pravo da šeta i da protestvuje, ali niko nema pravo da preti i da ugrožava bilo koga. Zahvaljujem.
Zahvaljujem predsedavajući.

Prvo, apropo Tonija Blera, i ja imam pitanje u vezi toga, za Ministarstvo pravde – koja vlast je oslobodila pravosnažno osuđene Tonija Blera, Bila Klintona i sve osuđene za zločinačko bombardovanje Srbije 1999. godine? Koja vlast je to bila?

Koja vlast je oslobodila 2.108 šiptarskih terorista iz tzv. oslobodilačke vojske Kosova? Koja vlast je to uradila? Da li je to ista ona vlast, je li to ista ona politička opcija koju danas podržava upravo ovaj Đorđe Vukadinović i ovi njegovi iz Saveza za Srbiju? To je ista ta politička opcija.

Drugo moje pitanje je upućeno Ministarstvu unutrašnjih poslova, a povodom očigledno politički motivisanog napada u Lučanima na aktivistkinju SNS Nadu Jovanović, kandidatkinju za odbornika na lokalnim izborima sa liste „Aleksandar Vučić – Zato što volim Lučane“. Odmah moram da kažem, gospodine predsedavajući, da za razliku od ovih licemera iz lažnog patriotskog saveza Dveri, mi ne relativizujemo napade. Istog dana su svi osudili napad na Borka Stefanovića. Mi nismo licemeri kao oni da kažemo – osuđujemo napad, a onda dovodimo u pitanje da li se napad uopšte desio i da li je neka ujdurma u pitanju. Nadam se da će Ministarstvo unutrašnjih poslova biti podjednako efikasno kada je reč o ovom slučaju kao kada je bio u vezi Borka Stefanović.

Dakle, moje pitanje glasi – da li su otkriveni i uhapšeni počinioci i eventualni nalogodavci ovog gnusnog napada, jer je u pitanju žena koja ima 64 godine, mučki napadnuta sa leđa, ugurana u mračni deo hodnika u stambenoj zgradi, a onda brutalno prebijena, i to dok je delila stranački materijal? Znači, delila je letke i dobila batine. Zašto ovo ističem, predsedavajući? Zašto ističem posebno nalogodavce ovog napada? Zato što je napadač, mlađi muškarac je u pitanju, dok ju je tukao sve vreme pretio kako će pobiti sve vučićevce i kako će j* majku Vučiću i zato je sasvim jasno da je u pitanju politički motivisan napad i jasno da su govor mržnje, koji i ovi prekoputa mesecima sprovode nažalost urodili plodom i nažalost rezultirali na terenu.

Ja vas molim sada da prestanete da širite mržnju, prestanite da stvarate atmosferu straha u Srbiji, prestanite da stvarate atmosferu progona, linča i nasilja u Srbiji. Upozoravam vas da to ne radite, jer to ništa dobro ne može da proizvede. Ništa dobro iz toga ne može proizići, a posledice mogu biti opasne. Šta radite zadnjih dana? Šta radite zadnjih dana i šta radite ovde u parlamentu? Da li treba neko da pogine u Srbiji da biste vi došli na vlast? Da li je to ideja, da li je to cilj? Da li je to cena, da neko pogine u Srbiji da bi Đilas došao na vlast? Evo, ja vam kažem da niko neće poginuti i da ćemo vas sprečiti u tome. Nemojte to da radite, nećemo vam to dozvoliti.

Srbija 2018. godine nije ona vaša Srbija u kojoj su ubistva političkih neistomišljenika, u kojoj je nasilje bilo svakodnevnica, to nije ta Srbija. Zato što je Đilas nervozan, jer nije uspeo da kupi sa Šolakom dve televizije, „O2“ i „Prvu“, propala mu poslovna kombinacija i on je sad nervozan i sad treba neko da strada u Srbiji. Sad treba život u Srbiji da stane, sad treba sve da stane, zato što mu je propao poslovni plan i sad treba neko da strada. Malo nam je što imamo sve ovo na Kosovu i Metohiji, malo nam je ostalih problema i ostalih pritisaka iz okruženja i sada treba da se stvori haos u Srbiji, da bi se Đilas ponovo obogatio, da bi ponovo stvarao monopole, da ponovo trpao u svoje džepove. Malo mu je 500 miliona evra koje je prihodovao, malo mu je 26 kompanija i firmi koje ima, malo mu je 24 miliona evra koje ima imovine u nekretninama, malo mu je stanova, malo mu je poslovnih prostora, malo mu je lokala, malo mu je imovine.

Ili zato što Jeremić ne zna na koji način da se iščupa iz ove korupcionaške afere sa ovim belosvetskim lopovima, Patrikom Hoom i ostalima. Zato što ne ume da objasni kako je dobio 764.000 dolara na račun svoje firme „Vuk Jeremić PR Agencija za konsalting“. Zato što ne zna da objasni kako je i zašto dobio milion dolara na račun ovog njegovog Centra za međunarodnu saradnju i održivi razvoj. Zato što ne ume da objasni da li je i zašto je dobio 200.000 evra od ambasade Katara u Berlinu.

To su teme. I sad hajde da stvorimo haos u Srbiji, hajde da izazivamo krvoproliće, samo da bi se oni iščupali iz svojih afera. Ja vam kažem, nećemo vam dozvoliti to.
Zahvaljujem, predsedavajuća.

Dame i gospodo narodni poslanici, juče je u NJujorku počelo suđenje Patriku Hou, bivšem ministru policije Hongkonga i bliskom saradniku i velikom prijatelju Vuka Jeremića.

Naime, on je optužen za razna krivična dela, između ostalog pranje novca, korupciju, ali i za ilegalnu trgovinu oružjem sa mnogim zemljama – Katar, Libija i Južni Sudan.

Ono što je nama ovde posebno interesantno je da danas u tom postupku svedoči upravo Vuk Jeremić, njegov prijatelj i saradnik koji je godinama dobijao ogromne svote novca upravo od Patrika Hoa.

Mislim da će ovo biti idealna prilika da Vuk Jeremić konačno objasni sve o odnosu koji je imao sa Patrikom Hoom, da saznamo konačno prirodu njihovog odnosa, da do detalja saznamo kakve je sve veze Vuk Jeremić imao sa njim i zašto je dobijao ogromne količine novca od njega.

Moje pitanje je upućeno Tužilaštvu za organizovani kriminal – da li su otpočeli istragu protiv Vuka Jeremića, imajući u vidu novonastale okolnosti i njegove finansijske aranžmane sa Patrikom Hoom?

Mediji mesecima pišu da je Vuk Jeremić godinama dobijao ogromne svote novca, dakle, samo od 2013. do 2015. godine, 764.000 dolara je uplaćeno na račun firme Vuk Jeremić PR Agencija za konsalting. Zatim, 2014. godine je uplaćeno milion dolara na račun Centra za međunarodnu saradnju i održivi razvoj. Dakle, to je ta njegova nevladina organizacija.

Ovo sve budi osnovanu sumnju da je i sam Jeremić upleten u ovu aferu koja trese skoro ceo svet i mislim da je neophodna istraga koju treba da sprovede Tužilaštvo za organizovani kriminal, ne bi li se utvrdilo da li je Jeremić uključen u međunarodni kriminal.

Posebno je simptomatično to da, kako mediji navode, da je Jeremić angažova preskupog advokata, američkog advokata, koji je poznat po tome da ne radi za manju sumu od milion dolara, to današnji mediji prenose, da ga je platio milion dolara da ga zastupa u ovom slučaju. Čega se to Vuk Jeremić boji? Čega se plaši kada je morao najskupljeg advokata da angažuje i da ga plati milion dolara?

Podsetio bih i da Vuk Jeremić duguje odgovore na pitanje – da li je dobio 200.000 dolara od ambasade Katara u Berlinu? Da li je dobio, i u koje svrhe je dobio taj novac?

Moje drugo pitanje se odnosi na drugog tajkuna među političarima, a to je Dragan Đilas, a u vezi sa njegovom imovinom.

Da li je istina da su tokom trajanja gradonačelničkog mandata njegove firme, povezane firme, prihodovale 300 miliona evra, a računajući i prethodni period kada nije bio gradonačelnik, ali kada je takođe vršio vlast da li je prihodovao ukupno 500 miliona evra?

Da li je istina da je za to vreme Dragan Đilas, bio, ili je još uvek, vlasnik ili suvlasnik čak 26 kompanija? Da li je njegova imovina, samo u nekretninama, da li njegova imovina iznosi 24 miliona 375 hiljada evra? Ako je sve ovo istina, a ove ne kaže Aleksandar Vučić, ovo ne kaže niko iz SNS, ovo su podaci KRIK-a, ovo je izvađeno iz imovinske baze KRIK-a, dakle, ako je ovo sve istina, da li će neko istražiti kako je ovo moguće? Da li će neko postaviti pitanje odakle ti toliki novac? Odakle ti tolike nekretnine? Odakle toliki stanovi? Odakle tolika imovina?

Kako baš u doba, kada je vršio vlast, kada je njegova stranka na vlasti, kada je on lično bio ili direktor ove narodne kancelarije ili ministar, ili gradonačelnik Beograda, pogotovo gradonačelnik Beograda, da njegove firme ostvaruju tolike prihode, enormne prihode?

On umesto da odgovori na ta pitanja opet napada strane investitore. Skoro da ne prođe ni jedan dan, a da se ne obruši na strane investitore. Eno, i pre neki dan je pretio stranim investitorima, kaže kad oni dođu na vlast da će im oduzeti imovinu. Kakva se poruka šalje time? Kakva se poruka šalje? Nećemo strane investitore, nećemo ekonomski rast, nećemo priliv investicija, nećemo stabilnost, nećemo nova radna mesta. Da li je to politika koju zastupa?