Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Nataša Jovanović

Nataša Jovanović

Srpska napredna stranka

Obraćanja

Vi sve izokrećete i postavljate naglavačke. Ne mislim na vas konkretno, kolega Đukanoviću, već na vladajuću koaliciju.

Mi kada kažemo Zorana Mihajlović je ukrala 300 miliona evra i ugovorila posao sa "Behtelom", a mogao je državu Srbiju da košta 300 miliona evra manje taj posao da su ga radili Kinezi ili neko drugi, a ne "Behtel" sa kojim je ona to dogovorila preko Skota, vi kažete - a, vi ste protiv gradnje auto-puta. To uopšte nije tačno.

Znači, nemojte da govorite nešto što niko od nas nije rekao. Pominjete neke zaista renomirane srpske kompanije koje se bave proizvodnjom određenih artikala, a ja neću biti kao vi, pa da pravim pandan tome, jer besmisleno je da to navodite kao primer.

U zakonu lepo piše da priređivači takvih igara, vlasnici kockarnica, treba da budu društveno odgovorni, a ta društvena odgovornost se ne pokazuje samo tako što će oni obezbediti tih milion evra da ne bi izgubili licencu. Znate, dešavalo se da po prethodnim zakonima renomirane turističke agencije obezbede novac i polisu za pokriće putničkog osiguranja u slučaju da otkažu putovanje ili da prevare te ljude, pa se ispostavi na kraju da ni to nije bilo dovoljno i da one, evo, ja za koje neke moje kolege sa kojima sam sarađivala pre i više od 20, 30 godina u turizmu, prevare na hiljade turista.

Nemojmo da vršimo zamenu teza. Naši su amandmani zaista dobronamerni, da bi se ova oblast uredila na najbolji mogući način i da bi država mogla da reaguje u svakom trenutku. Nikome ne verujemo, verujte, da položi i pet miliona. Društvenu odgovornost, iako propisuje da moraju da imaju oni, a pre svega odgovornost za svako maloletno dete u ovoj zemlji, pre svega, treba da imaju nadležni državni organi.
Desilo se, to zna gospodin ministar, a verujem da se i vi sećate gospodine Đukanoviću, kada je u pitanju prevara od onih koji priređuju igre na sreću, sad ne mislim samo na kladionice, nego da se vratim unazad na period 2009, 2010. i 2011. godine na Državnu lutriju Srbije i na onu Tadićevu konkubinu, Tijana Anđelić, da li tako beše?

Dakle, DRI je ustanovila da oni nisu uplatili u budžet Republike Srbije preko 200 miliona dinara. Čini mi se 227 miliona. I vi ste malopre rekli gospođi Radeti da i mi treba kao narodni poslanici ako imamo saznanja o bilo čemu da reagujemo kao odgovorni ljudi i samim tim što smo narodni poslanici, da li ste vi ili bilo ko drugi, gospodin Martinović, gospodin Atlagić i on takođe ima o tome saznanja, podneli krivičnu prijavu protiv te osobe, ili u slučaju ako ste saznali u nekom gradu, Srbija je ogromna kockarnica, ima kladionice na svakom koraku, u Kuršumliji, u Vranju, u Bačkoj Topoli, da onaj koji je odgovoran u tim kladionicama dozvoljava maloletnim licima da koriste te usluge? Da li je bilo takvih krivičnih prijava? Koliko je takvih slučajeva?

Znate, ne bi se oglašavali tek tako ovi ljudi iz ove novosadske bolnice, pošto je privatna klinika za odvikavanje bolesti zavisnosti, neću da ih reklamiram, zapanjeni zbog činjenice, spominjala je danas i koleginica Ružica Nikolić, to da je najmanji pacijent imao koliko 12, 14 godina. Jedan takav slučaj da je u Srbiji, pa je to zaista strašno.

To što postoje takve vrste delatnosti, to niko ne spori. Oni moraju da se registruju, da polože kapital, da sve to organizuju, ali ima mnogo, mnogo zloupotreba, upravo mi o tome govorimo.

Kako mi da verujemo da će i ovakav za koji vi kažete da je zakon odličan, savršen, prvi put urađeno sve, sva preventiva da se sprovede do kraja, ako svi ovi slučajevi to demantuju u prethodnom periodu, svih godina, da ne kažem sad i decenija?
Puno je bilo reči u javnosti, gospodine ministre, da ste vi sad trenutno tu da nam razjasnite oko korišćenja sredstava koja se slivaju u budžet, a koja u državnu kasu od igara na sreću.

Rekao je kolega Đukanović odgovarajući gospođi Radeti da je ona kao pobrkala igre na sreću tzv. lake igre na sreću, jer vi ovde imate i neke koalicione partnere koji razdvajaju i lake od teških droga, da li je tako. Nisu trenutno prisutni, ali sede ovde sa naše desne strane, to su vaši veliki koalicioni partneri u Novom Sadu i tako dalje.

Treba da se zna i ljudi koji igraju, dakle, nisu retki slučajevi, i „Loto“ kao jednu popularnu igru, obole od bolesti zavisnosti. Verujte, doktore Laketiću da čovek koji ima porodicu, takav je jedan slučaj u tom centru za lečenje bolesti zavisnosti u Novom Sadu, je nedeljno uplaćivao sto hiljada dinara za „Loto“ kombinacije. Počeo je prvo sa tom nekom, koliko je potrebno, pa onda krene i kaže – pa, eto tako, mala je verovatnoća da će brojevi jedan, dva, tri, četiri, pet, šest, sedam da budu dobitna kombinacija, odnosno ti brojevi, ali kad je on krenuo da pozajmljuje, da se zadužuje kod zelenaša. Svi ti ljudi koji su to uradili, mnogi od njih su i dan danas u problemu, jure ih ovi zelenaše. Evo, desilo se nažalost u Kragujevcu pre nekoliko dana da je jedan mladi čovek sebi oduzeo život zato što je za nekog drugog pozajmio novac od tih zelenaša i nije mogao da vrati. Ko zna u ovom trenutku, dame i gospodo, dok mi razgovaramo ovde, ide vikend, petak popodne, je ušlo u neke takve aranžmane. Nije zaista retkost da to rade i maloletna lica i da to rade pozajmljujući novac od svojih vršnjaka iz škola koji imaju imućne roditelje, koji njih navlače na tako nešto.

Nas konkretno zanima, pošto je u ovom zakonu koji je pominjao i kolega Đukanović iz 2011. godine tačno precizirano koliko se od prihoda iz budžeta daje za Crveni Krst, za osobe sa invaliditetom i za sve druge kategorije, kakva će struktura iz prihoda koji idu u budžet Republike Srbije da se daje za određene kategorije, pošto to nije precizirano ovde za sve njih.

Mi insistiramo s obzirom na to da je to ogroman novac, jer svi uglavnom i mediji koji su izveštavali kada je ovaj zakon i primljen i kada je u Narodnoj skupštini, kada ga je Vlada usvojila, država će imati mnogo veći prihod od igara na sreću. Sad nas zanima, da li ćete procentualno tom povećanju prihoda, primera radi, evo, to je najvažnije, da dajete za decu koja su obolela od retkih bolesti.
Ne bih da se složim sa poslednjim delom izlaganja, kolege Đunakovića, jer to je nešto, obećava, majke mi, biće to tako.

Ja ne mogu u to da verujem, kao nijedan građanin Srbije i roditelji kojima je potrebna pomoć za decu koju leče, invalidima i svima drugima, dok vi, jedino ako zna gospodin Martinović da ćemo sledeće nedelje da imamo na predlog ministra finansija i Vlade Republike Srbije izmene i dopunu Zakona o budžetskom sistemu.

Ako će to biti na dnevnom redu, sa ovom izmenom, da se tačno zna od aproprijacije koja se sliva u budžet Republike Srbije toliko ide za jednu, za drugu, za treću kategoriju, e onda ćemo mi, srpski radikali, da podnesemo amandmane pa ćemo više da tražimo za decu koja treba da se leče, pa ćemo više da tražimo za invalide otadžbinskog rata, pa ćemo više da tražimo za sve one ugrožene kategorije, jer stalno se hvalite gospodo a sad evo, dolazi vam i veći prihod od igara na sreću kako se sve više puni budžet.

Ima para, sve se može, e dajte nama mogućnost, lepo, sledeće nedelje da mi razgovaramo o tome i da vam mi dajemo predloge kojim kategorijama ovaj povećani prihod treba da ide od igara na sreću.
Gospodin Siniša Mali, ministar finansija, zaista moram sad da vas pohvalim, gospodine ministre, na intervencije SRS vi ste doneli završne račune budžeta Republike Srbije.

E, sad, stvarno, jedino mi nije jasno kako su ovi naprednjaci glasali za završni račun budžeta Vlade Mirka Cvetkovića, a pre toga Vojislava Koštunice i svih tih ministara koji su pljačkali i krali, da ne pominjem slučajeve davanja iz raznih ministarstava, pranje para, Pajtić krao, ta Tijana Anđelić, ovaj Duško Petrović, jel tako Blažo, 10 ili već 20%, vi glasali, Siniša je morao, izvinite gospodine ministre, znate koliko vas uvažavamo, i to je bilo, vi ste morali da to predložite Narodnoj Skupštini, šta ćete, vi ste videli koliko su oni pljačkali i krali.

Ali je Narodna Skupština ogromnom većinom glasova to izglasala, i vi ste se složili sa svim tim pljačkama, koje su oni uradili.

E sada, da to ne bi bilo tako, još da vam kažem gospodine Đukanoviću, da je za vreme Mlađana Dinkića, koga ste vi zaštitili i čije krivično delo upada u Saveznu upravu carinu, Narodnu banku i sve te institucije, posle 5. og oktobra, na žalost, uskoro zastareva, jer je prošlo skoro 20 godina, a vi ga niste krivično gonili, za to što je radio, on nije poštovao to iz 2011. godine, kada je određeno da se 40% daje tim kategorijama lica, već imate i pisma svih tih ljudi, udruženja i onih koji potražuju taj novac, da je novac uplaćivan u određenom iznosu a nije se poštovao striktno procenat koji je taj zakon utvrdio.

Zato je veoma bitno da znamo, to uostalom govori i predsednik Republike, gospodin Vučić, gde ide svaki dinar, da se on ne bi posle hvatao za glavu kao onomad na Konferenciji za novinare, kada je rekao nemam pojma gde ide 20% budžeta iz zdravstva. Kaže – sad da me ubijete, ja ne znam gde idu te pare. Tako je čovek rekao.
Priređivači igara na sreću su već znali da se ovaj zakon sprema. Ima već dve godine kako je neka verzija bila prvobitna i zaista je, po nama, srpskim radikalima, neprimereno da im se sada daje ovoliki rok da oni usklade sve svoje delatnosti sa važećim propisima.

Mi smo ovim amandmanom tražili da to bude maksimum godinu dana, dakle, 12 meseci, jer u poslednje vreme kod donošenja mnogih zakona vi dajete nekakve rokove koji su, po nama, neprimereno dugi da bi se uskladili određeni podzakonski akti ili da bi oni na koje se zakon odnosi prilagodili svoje poslovanje.

U Srbiji ima 1.800 kladionica, 2.300 slot klubova i dva kazina. Ja mislim da su otprilike ti podaci tačni. Oni svi treba najkasnije za godinu dana da ovaj zakon, odnosno svoje poslovanje prilagode ovom zakonu.

Međutim, ono što je veoma važno na kraju rasprave, pri kraju smo u pojedinostima Zakona o igrama na sreću, da nije suština da država opšti prihod u budžetu poveća, već da se ova oblast uredi tako da svako onaj ko je na udaru kršenja ovog zakona bude i procesuiran, jer ovih 1.800 kladionica i 2.300 slot klubova se nalaze na području čitave Srbije, negde gde se vi žalite da nemate dovoljno inspektora, gde nema dovoljno sredstava za rad, gde su uslovi ovakvi ili onakvi. Pa, znate, i na nekim mestima u pojedinim varošicama u Srbiji, gde je možda i konfiguracijski teže da im se priđe, nalaze se ovakve kladionice i kako mi da budemo sigurni da tamo neće da ulaze maloletna lica i da upravo ti koji su odgovorni u tim kladionicama neće da im daju takvu mogućnost?
Gospodine ministre, ovaj zakon je protivustavan i vi kao ekonomista i stručnjak za tu oblast vrlo dobro znate da se na ovakav način ne utvrđuje nečija imovina i da za to postoje zakoni koji su na snazi, sa raznim izmenama i dopunama, već unazad 20 godina.

Kada je uveden porez na dohodak građana, čini mi se 2001. godine, a i kasnije, izmenom Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji tačno je definisano kako neko može da izvrši izbegavanje, evaziju poreza, svoje obaveze i koji član Krivičnog zakona njega u krivičnom postupku tereti zbog toga.

Sad je zaista neverovatno da vi ovako nečim što je apsolutno i neprimenljivo i, opet ponavljam, protivustavno, želite navodno da ispitate nečiju imovinu. Niste se bavili onim što je od vas zvanično i od svih državnih organa unazad sedam godina tražila SRS – da ispitate imovinu tadašnjeg predsednika Republike Tomislava Nikolića, a sada ste mu dali da vodi neko izmišljeno koordinaciono telo gde je uposlio sve one svoje iz Predsedništva, rođake, prijatelje, šuraka, već ne znam koga.

Apsolutno je jasno da Tomislav i Dragica Nikolić i njihovi sinovi nisu mogli da zarade milione i milione evra. Evo, svedoci smo toga i ja i gospođa Gojković i gospodin Mirčić. Mi njega poznajemo od devedesetih, ja od 1992. godine, vi još malo ranije, gospođo Gojković. Kako je neko mogao da stekne toliku imovinu, a da se ne bavi kriminalom?

Onda su preko Fondacije Dragice Nikolić oprali, jel se to tako žargonski kaže, gospodine ministre, što ste vi trebali da proverite i nadležni iz vašeg ministarstva i nadležne inspekcijske službe, kroz Fondaciju Dragice Nikolić i razne izmišljene radove u gradu Kragujevcu stotine hiljada evra. Više takvih poslova, onda je to nekoliko miliona evra.

Zamislite, gospodine ministre, samo na izgradnji jednog dečijeg parka, sad ćete reći – pa, to je, eto, humana misija, napravi se jedan park. Ne nije, to je bio način da se opere ogroman novac i to je javna tajna u gradu u kojem ja živim.

Dragica Nikolić je za izvođenje tih radova prikazala 600.000 evra. Ono, po procenama svih ljudi koji se bave arhitekturom, građevinskim poslovima i, na kraju, to se nalazi preko puta moje zgrade, znači, mesta gde ja živim, ne košta više od 50.000 evra. Sve je to urađeno preko preduzeća „Banković d.o.o.“ iz Crne Trave. Znači, našli su neku fantomsku firmu, kao i „Jezero lejk“ Kragujevac i slični, i to su veoma proverljivi podaci.

Evo, danas ističe, jel tako, rok za predaju završnih računa onih koji su po zakonu obavezni to da urade. Molim vas, gospodine ministre, ako danas jedno preduzeće, inače, da vam kažem da juče skoro ceo dan nije radio portal APR-a, pa se ljudi muče i ne mogu to da urade onlajn, što tako pompezno promovišete.

Dakle, oni su morali da podnesu, kao i svako udruženje građana, evo gospodin Stojanović je više puta rekao da je i on na čelu jednog takvog udruženja, završni račun o svom poslovanju. Pošaljite, u svako preduzeće odlazi jedan inspektor iz organa Poreske uprave.

Na području grada Kragujevca ili Beograda, već gde je njihovo sedište, veoma jasno se vidi kako su i na koji način preko raznih firmi, ćerki firmi, preko rođaka i prijatelja stekli ogromno bogatstvo i to je za zatvor, za krivičnu odgovornost. Uz sve ove druge koje poznajete iz tog perioda, a to su ovi čelnici i kriminalci iz DOS-a koji su se tako provukli, evo sada će 20 godina od tog petooktobarskog mafijaškog puča, znači, zastariće njihovo krivično delo otimačine, pljačke, upada u Saveznu upravu carina od strane Mlađana Dinkića automatskim puškama i svih tih dosovskih satrapa i vi ništa niste uradili.

Sada, eto pred izbore donosite jedan zakon koji je em protiv ustava, em neće da tretira upravo one koji su izvršili najveće pljačke ove države i ovog naroda.
I pre nego što ste ovim zakonom, koji je, opet ponavljam, protivustavan, ustanovili neke specijalce i poreske uprave, počeli su da dolaze specijalci po Srbiji.

Da li je normalno, gospodine ministre, pored živog i zdravog direktora Poreske uprave, kojeg inače poznajem tridesetak godina, Selimira Glišića, u Kragujevcu, da vi šaljete nekog kadrovika iz Kruševca da dođe… Kako beše, Dragane? Milivojević iz Kruševca da on organizuje rad Poreske uprave u Kragujevcu?

Ako vi imate neko slobodno mesto u Ministarstvu u Beogradu, pa taj iz Kruševca treba negde da se uhlebi, koji inače apsolutno ništa ne zna ni o kragujevačkoj privredi, ni o preduzećima, ni o preduzetnicima, što Selimir Glišić ima u malom prstu, on će za godinu dana verovatno i u penziju. Vi se igrate na takav način i maltretirate privrednike grada Kragujevcu.

E, sada, u ovom članu piše - Agencija za sprečavanje korupcije. Koja je to agencija? Ima Agencija za sprečavanje korupcije koja se tiče javnih izabranih funkcionera, odnosno Agencija za borbu protiv korupcije. Tako se zove. To je pravilan naziv.

Ako ćete vi sada neku novu agenciju za sprečavanje korupcije da izmišljate da biste sprovodili ovaj nesprovodiv zakon, protiv kojeg će svakako biti pokrenuta žalba Ustavnom sudu, to sam sigurna, vi se onda igrate nekim stvarima koje se tiču veoma ozbiljnog rada drugih državnih organa. Ne samo suda, o čemu je govorila koleginica Radeta, da vi sad treba da obučavate sudije, nego i organe poreske uprave, a na kraju krajeva, gospodine ministre, i bankarski sektor.

U svakoj banci, vi to vrlo dobro znate, postoji sektor rizika, postoji sektor koji se bavi sprečavanjem pranja novca i po međunarodnim standardima onaj koji radi tamo, eto, spletom okolnosti i neke moje drugarice rade na tako odgovornim poslovima u pojedinim bankama u ovoj zemlji, dužni su da kroz indikator tzv. sumnjivih transakcija vide o čemu se radi kada je upitanju neka kupovina.

Naravno i tu ima raznih zloupotreba, one rade svoj posao, ali dođe taj iz upravnog izvršnog odbora i kaže – seci tog, ovome ne daj to i znači da je sve to onda farsa. Jer, takva veza i sprega ovih žutih koji su preleteli poput tog Senića mafijaša iz Rače u SNS, ne može mu niko ništa. Za sada je tako, ali videćemo, doći će vreme kada će morati pravda i zakon, možda su spori ali dostižni, da se poštuju i u takvim slučajevima.

Imamo situaciju, gospodine ministre, evo, sad pošto je ovaj zakon, ovo je stvarno smešno, a još je smešnije bilo ono obrazloženje Nebojše Stefanovića onog dana da neko drži u slamarici 150 hiljada i jedan evro. Toliko, eto, znači više od 150.000. Kako ćete vi, eto, on drži taj novac u slamarici, nije ga odneo ni u jednu banku, nije kupio nijednu nekretninu da sad se bavite utvrđivanjem porekla tog novca?

Umesto da ste lepo ljude pozvali da dođu, a mi smo i rekli sada, s obzirom na to da ste prodali na ovakav način Komercijalnu banku, da to urade u banci „Poštanska štedionica“, da donesu svoj novac i da na takav način otvaranjem računa i polaganjem svog novca mogu, dakle, da uđu u legalne tokove i da kupuju nekretnine i da koriste za druge svrhe, vi se bavite nekakvim fantomskim istragama i pokušavate da ovim zakonom ustanovite da će se sprovoditi nešto što ne može da se uradi bez ovih drugih organa.

Onda lepo ukinite pri Ministarstvu unutrašnjih poslova, šta će vam onda, Upravu za borbu protiv korupcije, ukinite poreske inspektore i sve druge organe, jer vi pravite neke nove paraorgane, kao što je u ovom članu 28. i nekakva Agencija za sprečavanje korupcije.
Za vreme DOS-ovske vlasti bilo je neverovatnih slučajeva, pa i jedan takav, setih se kada je počelo da se nabraja sve to što su oni opljačkali, da je ministar za saobraćaj Marija Rašeta Vukosavljević omogućila svom svekru da iz Fonda za razvoj Republike Srbije, da li je tako, gospodine Martinoviću, u to vreme uzme ogroman novac. Nekoliko miliona, mislim, pet ili šest miliona dinara za nekakvu proizvodnju u selu odakle je taj čovek i oni su otvorili, zamislite, gospodine Marinkoviću, vi ste tada bili mlađi, pa se možda ne sećate toga, noćni klub. Izađe ministar Mali.

Da li je Ministarstvo finansija sa njim na čelu ispitalo za period, od kada ste vi na vlasti, pošto ste oterali onog malverzatora i ukrajinskog plaćenika, onog Vujovića, utvrdilo ko je sve za vreme Mlađana Dinkića, eto tako, samo na njegov potpis ili nekog njegovog, uzimao ogroman novac iz Fonda za razvoj?

Pazite, to je bila velika pljačka. Ti šifrovani iz G17 su osnovali posebno ministarstvo koje je vodila Verica Kalanović za investicione projekte, već kako se zvalo, gde Aleksić iz Trstenika, to Milena najbolje zna, dođe i kaže – treba mi toliko i toliko, ona kaže – nema problema, pare su kod mene, evo ti. Dođe ovaj drugi, treći. Sav taj novac je „pljačka budžeta Republike Srbije“, građana ušao u nekakve legalne tokove.

Bilo je i takvih slučajeva da se nekom preduzetniku napiše – evo tebi 100.000, ovome 50.000, sve zato što su oni to mogli. Sad dovodite u situaciju nekog čoveka da treba da kupi nešto tako od nekoga, recimo stupi na snagu ovaj zakon, neko ko je naš gastarbajter, neko ko je legalnim novcem zaradio kupuje fabriku, firmu, ugostiteljski objekat od tog nekog ko je ukrao od države, a vi sad niste ništa uradili putem Zakona o krivičnom postupku, već sad izigravate nešto ovim nemogućim zakonom.

Šiptarski teroristi koje je ovaj nesrećni Majić, iz gnjilanske grupe oslobodio, širom Srbije, gospodine Marinkoviću, a najviše u Nišu i na jugu Srbije kupuju nekretnine novcem od droge, trgovine oružjem, čega god, jer to su zlotvori koji su pušteni na slobodu, a zna se kakva su zlodela uradili. Ko će to da kontroliše? Hoćete njima da oduzmete na takav način stečenu imovinu, neki stan ili kuću koja se vodi na neka razna lica?

Molim vas, nemojte da zamajavate narod sada zato što su izbori kako ćete vi to da rešite, kako ćete da sprovedete pravdu, jer znate da je narod ogorčen na svu tu pljačku, kad vrlo dobro znate da je ogroman broj onih koji su za vreme žutih, za vreme Dinkića, Vlahovića, Đelića, Pitića i svih drugih, na takav način pljačkali Srbiju, sada upravo u vašim redovima.
Evo i gospođa Radeta i većina nas ovde u sali u svojim porodicama imamo borce srpskog otadžbinskog rata i zaista je za nas, srpske radikale neprimereno da ovako stoji nešto u nazivu, jer oni su poginuli, braneći otadžbinu i srpstvo.

Mnogi od njih su porodice u povoju, malu decu ostavili kao siročiće i prava i te dece i njihovih članova porodice, po nama, srpskim radikalima treba da budu nacionalna kategorija.

Niste bili tu gospodine ministre, pre nekoliko dana smo pokrenuli temu i to pitanje, da kao u Republici Srpskoj i Srbiji stradanje i borba za očuvanje zapadnih srpskih zemalja treba da se zove srpski otadžbinski rat. To i sami znate, zvanični naziv u Republici Srpskoj, a i tamo je godinama trajala borba za prava boraca, invalida srpskog otadžbinskog rata. Međutim, oni su ipak uz kasnije određene izmene i dopune dobili nešto veća prava nego što su ova po ovom zakonu ovde. Naravno i oni do kraja nisu zadovoljni.

Ako je to na takav način moglo da se sagleda i reši i da se osnovica za njihovu pomoć računa na adekvatniji način, a novca ima u budžetu, onda treba da prihvatite i amandmane i obrazloženja, pre svega koja vam je dao general Delić, zato što to što ćemo mi da poštujemo i članove porodica poginulih boraca, dakle zaista u pravom smislu reči sprskih junaka, kao i invalide srpskog otadžbinskog rata, nešto što će da bude putokaz budućim generacijama. Da znaju da postoje ljudi koji su bili spremni da brane otadžbinu i srpstvo, za razliku od raznoraznih dezertera, kako ovih što sede ovde, odnosno, sada trenutno i ne sede u skupštinskim klupama iz ovih prozapadnih stranaka, tako iz svih onih zapadnoevropskih i američkih agentura u mnogim nevladinim organizacijama.

Vi plaćate iz budžeta Republike Srbije Natašu Kandić, Jelenu Milić i takve koji su za NATO, protiv interesa ove zemlje, pre svega Kandićka koja je jedno dokazano zlo i koja osim toga što je učestvovala direktno u pisanju lažnih optužnica protiv političkog i vojnog vrha ove zemlje, tvrdi da je u Srebrenici bio genocid. Dakle, za takve imate novac i to je skandalozno i neprihvatljivo, a za borce, invalide i članove njihovih porodica vi dajete na ovaj način na koji ste utvrdili, počev od osnovice, pa preko te pomoći koja nije adekvatna i sa kojom oni apsolutno ne mogu ni najosnovnije lekove, ni potrepštine koje im trebaju da kupe, da to urade.

Znate, svest o tome da je država ugrožena, otadžbina Srbija i da treba da se brani, je nešto što u normalnoj srpskoj porodici svako dete ponese, što se kaže od kako ga zaljulja kolevka.

I ako je svako, oni koji protestuju svih ovih dana i u parku preko puta Skupštine, ispred Predsedništva i dolazili su kod nas na razgovore i mi išli kod njih, zvali su i sve poslaničke grupe, ako oni i dan danas kažu, da ne daj bože da je sutra otadžbina Srbija ugrožena, to su i ovi borci koji su bili sa slavnim generalom Delićem na Paštriku, to su oni svi borci sa Košara, to su svi oni koji su i pre toga išli kao dobrovoljci u Republiku Srpsku Krajinu, Republiku Srpsku, onda ne možemo, na kraju i sa njim osećanjima, to je naša moralna obaveza i odgovornost, odnosno države i njihovih porodica da se poigravamo na takav način da kažemo da su neki njihovi zahtevi megalomanski, ovakvi ili onakvi.

Dakle, u sklopu, eto, na kraju tek dobre volje Vlade da se konačno donese ovakav zakon, a general Delić je kao poslanik SRS, imajući u vidu i svoje kontakte i muku koju deli zajedno sa njima, decenijama još pre tri godine podneo Predlog zakona o pravima boraca i članova porodica poginulih boraca, uzmite u obzir kao najdobronamernije sve ovo što smo napisali ovim amandmanima, pa tako i da prihvatite i ovaj amandman da je reč o poginulim borcima srpskog otadžbinskog rata, kao i borcima koji su se borili za našu južnu pokrajinu Kosovo i Metohiju, a koju moramo da čuvamo i da je branimo, kao najveću srpsku svetinju.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, naziv ovog Predloga zakona koji je pred nama posle višedecenijske afere jednog od najvećih zločina – krađe beba iz porodilišta od njihovih roditelja je u najmanju ruku licemeran, da ne upotrebim neki drugi izraz.

Mi smo i tu reagovali, kao ozbiljna poslanička grupa. Ovo ne bi trebalo da se nazove samo zakon o krađi beba, već da ima i onu pravu konotaciju koja zaista i jeste, da je u pitanju međunarodna trgovina tek rođenim bebama. Da je to tako, ustanovio je i Anketni odbor u mnogim slučajevima, o čemu je govorila koleginica Radeta, 2005. godine, ali i kasnije Radna grupa, 2010. godine, koja je bila zadužena za izradu jednog zakona koji će da rasvetli sve okolnosti pod kojima su se ovakvi monstruozni zločini desili.

Slavica Đukić Dejanović je bila predsednik Narodne skupštine, danas je, posle 10 godina, ministar i zaista je licemerno da ona danas kaže kako će ovaj zakon da omogući roditeljima koji sumnjaju da su im ukradene bebe da se ta njihova sudbina rasvetli.

Šta je urađeno od tada? Evo, ovde sedi gospodin Ćosić, on ne može da govori, gospodine ministre, pa vi pokušavajte da razgovarate sa njim, da vam on kaže da li je i dalje po svom stavu. On je pomoćnik ministra pravde. Gospodin Ćosić je 2010. godine učestvovao ispred Vlade Mirka Cvetkovića i ministarke, tada, Snežane Malović u radu ove Radne grupe. On je izjavio da je nastupila apsolutna zastarelost i da niko ne može krivično da se goni ako se ustanovi da je neko dete ukradeno.

Da li gospodin Ćosić i dalje ima takvo mišljenje, s obzirom na to da je danas Nebojša Stefanović rekao da to da su našli, pokušaću da ga citiram, ali ipak ću da ga parafraziram – našli smo mogućnost kako da se počinioci, ako se utvrdi krađa bebe u konkretnom slučaju, krivično gone, jer je u pitanju delo koje još uvek traje, s obzirom da je dete nestalo?

Ja stvarno ne znam gde ste učili, da li ispred „Sava centra“ na onom platou ili ispred ove „Kombank dvorane“ Ustav i Krivični zakonik ove zemlje? Verujem da će gospodin Ćosić, kao odgovoran čovek, i dalje da ostane pri ovom stavu iz 2010. godine, jer Krivični zakonik jeste promenjen, ali ne u delu kada nastupa opšta zastarelost i ne u delu kada se tumači kada je neko krivično delo izvedeno i kada je svršeno krivično delo. Zato, nemojte da lažete jadne ljude, roditelje koji godinama traže istinu za svoju decu.

Vi ste tek pošto ste upozoreni od EU i vaših mentora pristupili izradi ovog zakona. U stvari istina je takva da gospođa Zorica Jovanović, koja je sama pokrenula svoj slučaj ispred Evropskog suda za ljudska prava, je u momentu kada su je pozvali telefonom iz Ministarstva Republike Srbije, odnosno zastupnik naše zemlje u Strazburskom sudu htela da se sruši ispred telefona kada joj rečeno da treba da joj se uplati protivvrednost od 10.000, jer je utvrđeno da je njeno dete nestalo. Vi sada to što će ti roditelji da dobiju, eventualno, tu visinu naknade pokazujete kao epohalni deo ovog zakona.

Dame i gospodo, zar to nije monstruozno? Vi nećete biti u situaciji, očigledno, jedino ako promenite Krivični zakonik, ali, znate, to je prosto nemoguće zbog tih svih odredbi da gonite krivično tog počinioca, a bacate prašinu u oči tim roditeljima.
Znate, gospodine Arsiću, morate da imate malo sluha, pre svega kao čovek i kao roditelj, kad pričamo o ovakvoj temi da mi dozvolite da završim rečenicu. U sred moje rečenice vi me prekidate, ali to govori o vama i vašoj kulturi. (Isključen mikrofon.)
Gospođo Gojković, dozvolite mi da reklamiram član 159. i 157. Poslovnika, pošto smo na kraju rasprave o ovom predlogu zakona.

Ja sam baš kao što je upućeno i vama i svim poslaničkim grupama upravo razgovarala sa gospodinom Radišom Pavlovićem. On je član Vladine Komisije za utvrđivanje otmice beba. Ovi podaci do kojih je Komisija u svom radu došla su frapantni. Potrebno je da istog trenutka predlagač ovlašćen, ako ste vi gospodine Đorđeviću, povučete ovaj predlog, jer ovaj predlog zakona ne može da ustanovi, odnosno ne može da na adekvatan način omogući ustanovljavanje svih pojedinačnih slučajeva, a samim tim, gospođo Gojković, da vam kažem kao odgovornoj osobi, predsedniku Narodne skupštine, da je u ovoj državi najveći problem zapravo u Tužilaštvu.

Zamenik Republičkog javnog tužioca, po rečima gospodina Pavlovića, gospođa Jasmina Kiurski, koja je zamenik Zagorki Dolovac koja je nestala sa lica Zemlje, očigledno je namerno zataškavala istrage. Sam gospodin Pavlović je čovek koji zna da mu je dvoje dece, da su mu blizanci oteti 1988. godine.

Dame i gospodo narodni poslanici, prošle godine je lično, kao član Vladine komisije, u prisustvu još pojedinih roditelja u zamrzivačima u Kraljevu video leševe 13 beba samo u jednom zamrzivaču.
Dozvolite mi, možda sam to zloupotrebila, ali pošto je kraj rasprave…
Dobro, ali približava se.

U svakom trenutku predlagač može da povuče zakon iz procedure i ja vas molim ako ste vi ovlašćeni iz ovih i iz svih drugih razloga na predlog…