ŽELJKO VASILJEVIĆ

Nestranačka licnost

Željko Vasiljević rođen je 26. maja 1963. godine.

Vasiljević je predsednik Pokreta veterana Srbije. Ova stranka je bila u koaliciji sa Socijalističkom partijom Srbije na izborima 2007. godine,
Poslednji put ažurirano: 19.02.2022, 19:55

Osnovne informacije

  • Samostalni poslanik
  • 26.05.1963.

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Članstvo u radnim telima

Poslanik nije ni u jednom radnom telu.

TREĆE VANREDNO, ZASEDANjE, 04.07.2008.

Biću vrlo kratak, samo želim da pojasnim neke stvari. Amandman koji je gospodin Arsenović podneo je faktički ispravka Zakona o Vojsci koji je vaša vlada predložila prošle godine, tako da ovo nije kritika koja se odnosi samo na ovaj zakon, nego i na neke prethodne zakone, u čijem donošenju ste aktivno učestvovali. Kada smo vas upozoravali da rešenja u tom zakonu nisu dobra tada to niste prihvatali jer smo bili opozicija. Ovo danas je naknadna pamet, koja nema nikakvog značaja.

TREĆE VANREDNO, ZASEDANjE, 03.07.2008.

Dame i gospodo narodni poslanici, pre nego što pređem na priču o amandmanima, hteo bih samo da se osvrnem na ovu diskusiju koja traje već dobra dva sata.
Zašto je ova skupština izgubila dva sata vremena u raspravljanju i rešavanju ovakvih problema? Iste ovakve probleme smo imali i prošle godine, odnosno u prošlom sazivu, kada smo više puta podnosili prigovor na to da se amandman opozicije ne prihvata, a amandman predstavnika pozicije prihvata iako su istovetnog teksta.
Mislio sam da smo se s gospodinom Dulićem dogovorili da se to više neće dešavati. S obzirom na to da je ovo početak rada novog saziva, mislim da ovakve greške više ne treba da se dešavaju i da se poslanici opozicije i pozicije ne dele po tome kakve su amandmane dali, a ako su ih dali u istovetnom tekstu, to mora da stoji.
Takođe želim da napomenem, da je ovaj odbor prihvatio sugestiju našeg člana, odnosno člana SPS u Odboru, gospodina Milisava Petronijevića, da se ovo uradi baš tako, da se oba amandmana, odnosno da se jedan amandman u istovetnom tekstu oba poslanika tako i razmatra, ne bismo došli u ovu situaciju da gubimo dva sata.
Zato želimo da predstavnike ovog odbora upozorimo da ubuduće vode računa i malo više obrate pažnju na to šta im kažu iskusni poslanici koji uzimaju učešće u tom radu, kao što je to gospodin Milisav Petronijević.
Sada da pređemo na ovaj amandman. I prošle godine sam podneo amandman gotovo u istovetnom tekstu, i prošle godine za njega nismo imali većinu, ali moram da kažem, s ponosom, da je prošle godine za ovaj moj amandman glasalo negde oko 111-112 poslanika, što je verovatno bio rekord po broju glasova za jedan amandman koji je podneo opozicioni poslanik.
Inače, šta je suština ovog amandmana? Amandman na član 2. tačka 17. je da se sadašnje Ministarstvo rada i socijalne politike preimenuje u ministarstvo rada veteranske i socijalne politike. To ovako deluje nevažno, kozmetički, ali je suštinski vrlo značajno. Iz kojih razloga? Prvo, da navedemo neke razloge zašto sam i podneo ovaj amandman.
Jedan od osnovnih razlog za promenu naziva ovog ministarstva je istorijski. Srbija je, to sa ponosom želim da istaknem, peta zemlja u svetu koja je imala zakon o zaštiti veterana. Još 1863. godine je donet prvi zakon o zaštiti veterana i time možemo da se ponosimo.
Do 2000. godine nikada nije bilo formirano ministarstvo a da nije imalo neki naziv. U različitim vremenima različiti termini su korišćeni, koji nisu oslikavali značaj ove populacije za državu. Do 2000. godine je postojalo Ministarstvo za rad, boračka i socijalna pitanja. Dolaskom nove vlade 2000. godine, u nazivu ministarstva nije više egzistirao termin borci i to je u početku nama veteranima zvučalo kao da nije mnogo važno.
Međutim, uvideli smo da je to dosta važno jer je odnos države prema ovoj populaciji u prethodnih osam godina bio katastrofalan. Neću da kažem da je jedini razlog za taj loš odnos to što nije bilo u nazivu ministarstva reči veterani ili borci, ali mora da to ima neke veze.
Politički nivo koji je država preuzela na sebe i dala licima koja treba da vode računa o ovoj populaciji je zaista nizak, a to je danas pomoćnik ministra.
Posle prošlogodišnje promene Zakona o državnim službenicima, kada su pomoćnici ministara postali državni činovnici, o ovoj populaciji u državi Srbiji neće brinuti političke ličnosti. To je praksa koju su pokazale prethodne tri-četiri vlade. Svi ministri koji su bili nadležni za ovu oblast dizali su ruke od ovoga i bežali od problema sa kojima se suočava ova populacija.
Da bih istakao značaj i težinu ovih problema, još jednom ponavljam - ova populacija je gurnuta na društvene margine. Da to nije tako, zar bi nam se dešavalo da 2002. i 2003. godine tadašnja vlada i tadašnji ministar pokušaju da u Skupštinu Srbije proguraju zakon koji je umanjivao prava tim ljudima za dvadesetak procenata?
Samo žestokom akcijom, odnosno protestima koje su ratni vojni invalidi, porodice palih boraca i veterani imali, uspeli smo to da sprečimo. Ta situacija se ponovila 2005. i 2006. godine. Opet smo na ulici morali da branimo svoja prava, na ulici smo morali da se borimo za prava koja smo kroz istoriju stekli.
Moram da vam kažem da je poslednji zakon u ovoj oblasti donet još 1998. godine, koji još poznaje Saveznu Republiku Jugoslaviju, još uvek poznaje Crnu Goru i još uvek u sebi tretira sve one, da kažem tako, nonsense iz tog perioda. On je gotovo neprimenjiv zbog svega toga.
Mi zaista mislimo i žestoko se zalažemo, kao Pokret veterana Srbije i kao poslanička grupa SPS-PUPS-JS, da se ovaj amandman prihvati jer će on suštinski promeniti odnos društva i države prema ovoj populaciji.
Da li postoje zakonski uslovi za ovo? Apsolutno. Znači, u novom Ustavu Republike Srbije, u članu 69, ustavopisac je propisao posebnu obavezu države da zaštiti populaciju veterana, ratnih vojnih invalida i porodica palih boraca. Zakon o pravima boraca, odnosno o boračko-invalidskoj zaštiti, egzistira, jeste iz 1998. godine, ali i danas je u primeni, tako da zaista ima svakog zakonskog osnova da se ovo ministarstvo nazove ovim imenom.
Još jedan od suštinskih razloga zašto ovu populaciju treba izdvojiti iz kategorije socijalne zaštite, odnosno iz socijale, jeste i to što, u suštini, sva primanja koja država izdvaja prema veteranima, ratnim vojnim invalidima i porodicama palih boraca jesu nadoknada štete i nacionalno priznanje. Zaista nikakve veze i dodirnih tačaka sa socijalnim davanjima ova populacija nema.
Nažalost, ovakvim tretiranjem, da je ovo jedna socijalna kategorija, da se na nju odnose sve one norme društva koje se odnose na socijalne kategorije, mi smo došli u tešku situaciju i jesmo jedna od socijalnih kategorija i to vrlo ugrožena socijalna kategorija.
Ovde bih apelovao na one koji nisu želeli da podrže ovaj amandman na Odboru, a pripadaju strankama koje se zalažu za novi sistem evropskih vrednosti. Zaista bih želeo da napomenem kakav je sistem vrednosti u ovoj oblasti u nekim zemljama Evrope.
Hajde da uzmemo, recimo, Francusku, koja prema ovoj populaciji ima vrlo korektan, da ne kažem najbolji, ali vrlo korektan odnos. Oni svoje veterane, pa čak i one koji pripadaju Legiji stranaca, na svoj nacionalni praznik uvažavaju do maksimuma. I to nije samo odnos prema ovim ljudima, to je odnos prema budućnosti države, odnos prema državi i budućim generacijama.
Jer, zaista, ako imate loš odnos, a Srbija danas ima izuzetno loš odnos prema ovim ljudima, ne možete očekivati da će se neke buduće generacije žrtvovati i pristati da se bore za tu državu. Iako nekima danas izgleda da Srbija nikada neće doći u situaciju da možda oružjem brani svoj teritorijalni integritet, ali verujte mi, to su i '90. godine mislili, odnosno većina građana one Jugoslavije, pa je možda i '99. godine većina građana Srbije mislila da im se to neće desiti, uvek morate da računate na to da rat ne mora da počne samo vašom željom, nego uglavnom počinje željom nekom drugih, a vi budete samo kolateralna šteta.
Nadam se da će u Danu za glasanje većina poslanika prihvatiti ovaj moj amandman, iz više razloga. Zbog toga da nam se više ne dešavaju protesti ratnih veterana po ulicama Srbije, da nam se ne dešavaju sukobi ratnih veterana i žandarmerije i policije kao što nam se dešavalo početkom 2008. i krajem 2007. godine. Zaista mislim da je neprimereno da u jednoj zemlji kao što je Srbija ratni veterani štrajkuju glađu i dovode u opasnost svoj život.
Da ne bih uzimao suviše vremena, želeo bih da mi bilo ko iz onih političkih grupacija koje su na ovom odboru glasale protiv ovog amandmana izađe i navede samo jedan jedini opravdani razlog zašto država Srbija ne može da ima ministarstvo za rad, veteranska i socijalna pitanja. Tvrdim da ne postoji nijedan opravdani razlog. Jedino ako iracionalnu mržnju prema herojima ove zemlje smatrate opravdanim razlogom. Zato vas pozivam da u Danu za glasanje podržite amandman na ovaj član zakona.
Takođe, da iskoristim vreme, da se ne bih javljao po drugom amandmanu, da kažem koliko ovaj odbor nije vodio računa. U svom drugom predlogu amandmana na član 19 dao sam isključivo tehnički amandman, da se sadašnja terminologija koja se koristi u Zakonu o ministarstvima, pod tačkom 17, upodobi sa Ustavom Republike Srbije. U Ustavu Republike Srbije više ne egzistiraju reči ''borci'' i ''boračka zaštita'', nego isključivo ''veteranska'' i ceo amandman na član 19. je imao taj smisao da upodobimo tehnički deo zakona.
Odbor nije prihvatio ni taj amandman. Samo toliko koliko je Odbor suštinski ulazio u amandmane. Video je da li je bilo pritisaka da se prihvati amandman ili ne. To je bio jedini razlog za prihvatanje amandmana.
Molim vas, da bismo imali zakon koji je upodobljen sa Ustavom, prihvatite i amandman na član 19. Hvala vam.

OSMA SEDNICA DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 29.12.2007.

Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po članu 104. i želim da odbranim dostojanstvo ove skupštine, nažalost, od potpredsednika Skupštine. On je ovde sebi uzeo ulogu da može da bude i predsednik Ustavnog suda i sudija Ustavnog suda i vrhovni tumač zakona u ovoj zemlji, da kaže da li je neko u sukobu interesa ili nije. Gospodo, da li je neko u sukobu interesa, za to je nadležan jedino Ustavni sud. Zašto, gospodine Albijaniću, niste uspeli da omogućite da se Ustavni sud formira pre 6 meseci, ili pre 10 meseci, pa bi do sada doneo odluku da li je gospodin Vidoje Jovanović u sukobu interesa ili nije?

U poslaničkoj grupi SPS konstatovali smo da on nije u sukobu interesa i dok ne bude drugačijeg mišljenja on će biti poslanik. Što se tiče toga da li će on biti izabran za predsednika opštine Ljubovija, on je izabran direktnim glasovima građana. Pitajte ga koliko je procenata dobio. Nećete vi moći da se ponašate na takav način i da osuđujete to.

Što se tiče njegovog amandmana, da li je on u skladu sa zakonom ili nije, to je rekao Zakonodavni odbor, a da li je on politički prihvatljiv to ćete vi reći i ovde napadati.

Hteo bih da vas podsetim na jedan zakon o službenicima u državnoj upravi... Hoćete li reći, gospodine Albijaniću, od 17-18 pomoćnika ministra koliko je njih Mlađan Dinkić izabrao na osnovu konkursa, a po logici stvari i pomoćnici ministra više nisu političke funkcije, nego državni službenici. Izađite i kažite koliko njih je izabrano po konkursu, a da nisu članovi G17 plus. Ovde me isecite, građani Srbije, ako svih 17 nisu članovi G17 plus.

Nemojte sad da pričate sa mesta. To dokazuje još jedan vid vaše nekulture i neobrazovanja. Možete ispred imena da stavite titulu koju hoćete, vi ste jedan nekulturan čovek, a naročito zloupotrebljavate funkciju potpredsednika Skupštine.
Mislim da biste zaista morali da prestanete da se na ovaj način obračunavate sa poslanicima, naročito sa poslanicima SPS-a. Ja sam samo prvi koji je ustao da vam odgovori, a ako budemo svi ustajali, vi i vaša stranka ne da nećete imati nikakve koristi od ovoga, nego ćete imati veliku štetu. Hvala.

Whoops, looks like something went wrong.