Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marijan Rističević

Marijan Rističević

Srpska napredna stranka

Obaveštenja i objašnjenja

Dame i gospodo narodni poslanici, upravo ste slušali prethodnog govornika 40 sekundi duže. Dakle, to je dabl laki meni, dva put sreća. Ne kupuje srećke ali dobija na lutriji.

To je čovek koga ste stavili mimo liste govornika da govori o KiM na najvažnijoj sednici i on se sada žali na proceduru i zato ja mogu da kažem – ako, ako, tako vam i treba. Isto to mogu da kažem i za poslanika Đurića.

Juče ste im mimo Poslovnika dali pravo na člana RIK i na zamenika člana, iako nemaju od 12 do 14 narodnih poslanika u grupi da bi to pravo ostvarili.

Danas je poslanik Đurić, a moje prvo pitanje se odnosi na predsedavajućeg Skupštine, šta će učiniti povodom nečuvenog nastupa danas poslanika Đurića? Šta ćete preduzeti zato što postoji Deklaracija Narodne skupštine o velikom zločinu u Srebrenici, gde se kaže da je to veliki zločin, ali ne i genocid?

Mi narodni poslanici ukoliko ne poštujemo dokumenta Narodne skupštine ne zaslužujemo da budemo narodni poslanici. Poslanik Đurić je zlonamerno ovde pročitao odredbe zakona koje se odnose na negiranje genocida. Zabranjeno je negirati genocid, ali samo onaj koji je utvrđen stalnim Međunarodnim sudom pravde, a ne Haškim tribunalom. Dakle još jednom je grubo obmanuo narodne poslanike i ovde nekima pripretio kaznom zatvora. Zato je moje pitanje – šta ćete preduzeti s tim u vezi?

Ja žalim za svim žrtvama u Srebrenici, ali i za žrtvama oko Srebrenice. Da nije bilo žrtava oko Srebrenice, a radi se o 3.267 osoba srpske nacionalnosti, od čega su najmanje 2.500 civili, da nije bilo žrtava, da nije bilo zločina oko Srebrenice, koji ima više elemenata genocida nego ono što bošnjački lideri tvrde i Haški tribunal, dakle, da nije bilo tog prvog zločina od 1992. do 1995. godine, verujem da ne bi bilo zločina ni 1995. godine.

Dakle, ja žalim za muslimanskim žrtvama, ali meni su drage izmišljene žrtve, one koje glasaju. Zašto su mi drage? Zato što su živi, zato što glasaju, a žalim za svakom stvarnom žrtvom, ali pitam da li su srpske žrtve nezakonite, da li su proglašene van zakona?

Da li neko od bošnjačkih lidera, čast Ivanu Mustafiću, ali od najjačih muslimnskih bošnjačkih lidera da li je neko došao u Bratunac? Da li je neko na Petrovdan došao da se pokloni, da oda počast srpskim žrtvama zbog kojih su se desile i njihove žrtve? Da li je neko došao u Srebrenicu? Borisa Tadića ne računam. On je onako, pola naš, pola njihov. Dakle, u Srebrenicu je došao predsednik Republike Srbije Boris Tadić, poklonio se žrtvama. To je uradio i predsednik Vlade Aleksandar Vučić. Da li znate kako je prošao? Svi smo videli, došao je Dodik.

Pitam da li je Izetbegović došao u Bratunac, i stariji i mlađi? Nije. Zato je sramota ono što je gospodin Đurić narodni poslanik uradio u Narodnoj skupštini, negirajući i međunarodne zakone i Deklaraciju Narodne skupštine. Zato pitam šta ćete preduzeti povodom toga?

Moje drugo pitanje ide tužilaštvu. Evo ga Đorđe Vlah, dan posle afere Jeremića, takođe toplo pripijen kao ono za Tadića što sam pokazivao. Evo ga ovde. Pitam šta će tužilaštvo preduzeti povodom delovanja Jeremića dok je vršio najviše državne funkcije? Da li će ga goniti zato što je delovao protiv ustavnog uređenja Srbije i Crne Gore koja je imala svoju teritoriju i svoje granice i svoju Ustavnu povelju i protiv delovanja proglašenja lažne države KiM i njegove podrške toj državi, takođe protiv ustavnog uređenja Republike Srbije? Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja ću na početku pozajmiti i prepraviti neke stihove kralja Nikole.

On je napisao „Onamo, 'namo“. Onamo, 'namo, za brda ona, govore da je Njegošev grob, a danas znamo za brda ona, Njegošev Srbin postade rob.

Dame i gospodo narodni poslanici, jedan od onih koji se nije slagao sa tim, jedan od onih koji se nije slagao sa tim da Crna Gora bude protiv Srbije, već da bude sa Srbijom, je preminuo. I zato ja izjavljujem u ime poslaničke grupe i mnogih kolega saučešće porodici Momira Bulatovića, za koga ponavljam, nije se slagao da Crna Gora bude protiv Srbije, već da bude vazda sa Srbijom.

Dame i gospodo narodni poslanici, moje prvo pitanje se odnosi na to – da li je tačno da je krajem 2007. godine, da su predstavnici bivše vlasti, bivšeg režima odlazili u američku ambasadu i da su kod Dženifer Braš tražili da Albanci odlože proglašenje nezavisnosti pre nego što se održe predsednički izbori na kojima je trebalo da pobedi Boris Tadić i da bi u suprotnom njegova pobeda bila dovedena u pitanje, što se i desilo, 14. februara 2008. godine Boris Tadić je dao zakletvu, a 17. februara su Albanci proglasili nezavisnost, a Boris Tadić je privremeno pobegao u Rumuniju? Da li je time on menjao zemlju za fotelju? Da li su kasnije odrađivali posao tako što su naručili mišljenje Međunarodnog suda pravde, koje je išlo u korist nezavisnosti Kosova, divlje države Kosova, odnosno naše pokrajine Kosovo i Metohije?

Takođe, s tim u vezi, da li su zamenom Rezolucija UN pregovore iz UN, gde su prisutni Rusija i Kina, da bi dogovoreni posao odradili, koji su dogovorili 2007-2008. godine i zamenili zemlju za fotelju, da li su to odrađivali time što su promenili Rezoluciju i izbacili UN iz pregovora i uveli EU?

Da li je tačno da su ustanovili granične prelaze na Jarinju i Brnjaku? I sa tim u vezi, da li je tačno, da bi o svemu tome ćutao, Đorđe Vukadinović dobio od Lutrije Srbije za vreme vladavine Borisa Tadića za svoju organizaciju Nezavisna vlaška politička misao ili srpska politička misao, da je dobio dva miliona i 400 hiljada dinara da bi o takvoj vrsti usluga koje su se dešavale za vreme vlasti DS, a i DSS, ćutao, a danas, koliko vidim, je veoma glasan?

Dame i gospodo narodni poslanici, sledeće pitanje je vezano za izborne zakone. Da li je tačno da su zakoni o izboru predsednika, narodnih poslanika, zakoni kojima se definišu izbori u lokalnim samoupravama i Zakon o finansiranju političkih aktivnosti u osnovi doneti pre 2012. godine, odnosno za vreme dok je ovaj deo opozicije vladao Srbijom, a sada govore da su to neki lopovski zakoni? Da li to znači da su oni te lopovske zakone doneli?

Na kraju, svi ste gledali Utisak nedelje, neki od vas su gledali, svi ste gledali delove u društvenim mrežama, Nove S televizije i ja pitam, da li je poput ostalih lažnih prekograničnih kanala, kao N1 televizija, ta televizija neregistrovana, da je lažna prekogranična televizija, kao 20-ak spornih kanala iz „Junajted medije“, kojima se nelojalno konkuriše? To je pitanje za Komisiju za zaštitu konkurencije, za REM, RATEL. Time se nelojalnom konkurencijom, radom na crnom, uništavaju i ugrožavaju domaći mediji i u osnovi služe za ispiranje novca. Oni su tvrdili da program reemituju N1 televizija iz Slovenije, ali sam ja od njihovog regulatora Tee Antnonić dobio odgovor da to naprosto nije tačno. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, prvo pitanje vezano je za Vuka Jeremića.

Dakle, da li je tačno da je Vuk Jeremić, u periodu od aprila meseca 2008. godine pa do 2012. godine, preko ambasade Republike Srbije Vašingtonu, ukupno platio 2.369.680 dolara za lobističke usluge raznim američkim agencijama, među njima je čuvena Podesta grupa.

Ugovor je potpisao Mirko Stefanović. Malo sam se raspitao. Potpisnik je bio Vuk Jeremić i potpisnik je bio tadašnji generalni sekretar Ministarstva spoljnih poslova Mirko Stefanović. Ja sam se malo raspitao. Mirko Stefanović je stric Borka Stefanovića, pa u vezi sa tim - da li je bilo nekog nepotizma, a ta vrsta nepotizma se smatra belom korupcijom? Dakle, da li je tačno da je za nepoznate usluge, a verujem da se radilo o kasnijoj kampanji Vuka Jeremića, uplaćeno dva miliona 369 hiljada 680 dolara u periodu 2008. - 2012, 2013. godina?

Takođe, u vezi sa tim, ovo je naslovna stranica „Ekspresa“ iz 2010. godine. Dakle, da li je tačno, odnosno da li je moguće da je Vuk Jeremić platio usluge za lobiranje protiv države Srbije? Držim „Ekspres“, kosovski časopis, koji se 23. jula 2010. godine na naslovnoj stranici se zahvaljuje Vuku Jeremiću – „Hvala Vuče“, tako pišu Albanci i sa tim u vezi hoću da znam - zašto je Vuk Jeremić potrošio novac srpskih državljana? Da li to ima veze sa lobiranjem možda za albansku stvar? Dakle, zašto bi mu se Albanci zahvaljivali dan posle mišljenja Međunarodnog suda pravde u Hagu?

Takođe, moje pitanje se odnosi i na Ministarstvo kulture, Ministarstvo trgovine, REM, Ratel i Komisiju za zaštitu konkurencije. U javnosti je kružila priča da je televizija „Top“ promenila ime u „Nova S“. To je televizija koja meni ne smeta da emituje šta god hoće, kao i N1 televizija. Da li je tačno da ona nije registrovana kao domaći mediji? Oni kažu da su samo promenili ime. Međutim u registru elektronskih medija ga nema. Nema „Nove“, nema N1, nema sport klubova.

Dakle, da li je registrovana „Nova S“ kao domaći mediji? Ako nije, da li plaća naknadu za emitovanje ili se smatra prekograničnom televizijom? Ako se smatra prekograničnom televizijom, tražim od nadležnih ministarstava, Ratel-a i REM-a, da utvrde da li oni emituju, s obzirom da postoje indicije da su registrovani u Luksemburgu, da li oni reemituju program iz Luksemburga, što po zakonu imaju pravo ili ga u Beogradu prepravljaju i prave novi program, ubacivajući reklame i time dodatno ugrožavaju domaće medije koji su registrovani?

Dakle, iz okruga svojih nadležnosti, da mi Ministarstvo trgovine, Ministarstvo kulture, REM, Ratel i Komisija za zaštitu konkurencije odgovore - da li se time pravi nelojalna konkurencija, piratski mediji, mediji koji rade na crno, ugrožavaju domaće medije. Inače, još jednom podvlačim, ne smeta mi šta emituje Olja Bećković, ne smeta mi šta radi Ivan Ivanović, šta radi N1 televizija i „Nova“. Meni smeta samo to što nisu registrovani, kao elektronski mediji. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, prvo pitanje vezano je za protest maloletnih učenika, mlađih maloletnika. Ko će snositi odgovornost za zloupotrebu, očiglednu političku zloupotrebu dece? Mislim da odgovornost treba da podele ne samo organizatori, nego i roditelji.

Drugo je da li je tačno da država u Komercijalnoj banci ima nešto manje od 42% vlasništva, s obzirom da smo ovde čuli da je država vlasnik cele Komercijalne banke, što je jedna notorna neistina, a ništa me ne iznenađuje od ovih đilasovaca koji su prisutni ovde.

Sledeće moje pitanje se odnosi na REM, na Regulatorno telo za elektronske medije. Svi ste svedoci da su poslednje dve utakmice fudbalske reprezentacije Srbije prenošene na kablovskim kanalima, da se radi o kanalima koji su tzv. prekogranični kanali, što je još jedna vrsta prekršaja.

U članu 64. Zakona o elektronskim medijima najvažnije događaje čija lista postoji u REM mogu da prenose samo televizije koje imaju slobodan pristup i pokrivaju celo tržište Republike Srbije.

Kablovski kanali Sport klub, lažni prekogranični kanali, piratski kanali i nova tzv. "S", koja je takođe lažni prekogranični kanal, to su kanali pod kontrolom "United Media", gde spada i N1 televizija, su vršile nezakonito prenos fudbalskih utakmica i tako lišile prava sve druge građane na teritoriji Republike Srbije da prate fudbalsku reprezentaciju i kvalifikacije za Evropsko prvenstvo. Time je prekršen član 64, ali i član Zakona o potvrđivanju Konvencije Saveta Evrope o prekograničnoj televiziji, koji u svom članu 9. takođe kaže da najvažnije događaje mogu da prenose samo televizije koje pokrivaju celo tržište.

Lista najvažnijih događaja koja se formira po zakonu kaže - listu najvažnijih događaja utakmica, polufinalne i finalne utakmice Svetskog i Evropskog prvenstva u fudbalu, utakmice prvenstava u kojima učestvuje srpska reprezentacija i kvalifikacione utakmice za ta prvenstva u kojima učestvuje fudbalska reprezentacija, takve prenose može da vrši samo televizija koja pokriva celo tržište, a to su kanali sa nacionalnom frekvencijom, koji imaju takođe i slobodan pristup. Dakle, svako može da pristupi tim kanalima.

Na ovaj način SBB po ko zna koji put krši pravila, uz prećutnu dozvolu REM i tome se mora stati na put, jer to imamo u vidu da na takav način oni mogu da kupe prava, ali ne mogu da ih emituju. Dakle, na takav način se ucenjuju pretplatnici da moraju da uđu u SBB mrežu i na takav način oni ponovo prihoduju od pretplate, a još dodatno od reklama koje se neovlašćeno puštaju na tim lažnim prekograničnim televizijama, u stvari piratskim televizijama.

Prihodi koje Šolak, Đilas, „United Media“, „United Group“ i SBB ostvaruju se mere stotinama miliona evra, koji se na takav način preko prekograničnih kanala iznose. Dakle, moje pitanje je jasno – šta će REM preduzeti povodom toga? Po članu 100. REM treba da se stara o logičnom ređanju, numeraciji kanala, što takođe nije slučaj, jer su lažna dva prekogranična kanala na numeraciji 1. i 2. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, u vezi pitanja ja pozdravljam juče izgovorene reči predsednika Vlade Republike Srbije – nema kompromisa sa sivom ekonomijom. Svi moraju da imaju iste uslove na tržištu. Tako kaže predsednik Vlade, Ana Brnabić. Ja snažno podržavam tu izjavu i činim sve da se na našem tržištu to i učini.

Stoga pitanje za Vladu, za ministarstvo koje kontroliše telekomunikacije, za REM i druga regulaciona tela koja regulišu i kontrolišu elektronske medije, pozivam se na Zakon o elektronskim medijima, na Zakon o oglašavanju, pozivam se na zakon koji potvrđuje konvenciju o prekograničnim televizijama Saveta Evrope i ovde vam pokazujem da naši gledaoci znaju, ovde je 80 velikih firmi, brendova, u Republici Srbiji, koje reklamiraju, tzv. prekogranični kanali, ja ću reći piratski kanali, koji uzimaju hleb domaćim registrovanim kanalima time što emituju reklame, naravno iz Luksemburga i Ljubljane.

Ja sam dobio odgovor od slovenačkog sektora za elektronske medije, Tomaž Gorjanc, koji kaže da u svim TV programima koje sam ja navodio, uključujući Sport klubove, Foks, Foks lajf, Univerzal, TLC, N1, kaže da se emituju samo slovenske reklame. Po Zakonu o elektronskim medijima, prekogranični programi ne smeju da budu izmenjeni.

Dobio sam čudan odgovor od REM-a – da N1 televizija, kao što sam govorio, nije registrovana u Srbiji. Znači, to je neregistrovani medij koji, ukoliko tužite, a ima ih, na primer, tu u Republici Srbiji, oni ne odgovaraju jer nisu upisani u registar elektronskih medija u Srbiji. Time ne plaćaju nadoknadu za emitovanje koje domaći kanali plaćaju, pravi domaći kanali koji su registrovani u Republici Srbiji. Time ne plaćaju ni naknadu SOKOJ-u. Ne plaćaju ništa, a pri tome emituju reklame i time ugrožavaju one koji plaćaju.

Navodno su to prekogranični kanali koji program emituju iz Ljubljane, registrovani su u Luksemburgu, a evo, Slovenci tvrde da oni te kanale smatraju u Sloveniji za prekogranične.

Dakle, oni emituju program iz Srbije i REM se drznuo da kaže da su vlasnici napisali da se taj program emituje iz Luksemburga i da se taj program emituje iz Ljubljane.

Zato tražim od ministarstva nadležnog za telekomunikacije i od regulatornih tela da pošalju inspekciju u Luksemburg i u Sloveniju i da utvrde kakav se program emituje u tim zemljama, odnosno da li je signal u Srbiji televizije N1, sport klubova i 27 tzv. lažnih prekograničnih, u stvari piratskih kanala, da li je promenjen? To je rad na crno.

Ukoliko se borimo protiv rada na crno, mediji treba da budu ti koji snažno nose tu poruku, ne samo Vlada. Vlada tu poruku iskaže, mediji treba da prenesu. Kako će mediji da nas podrže u borbi protiv rada na crno, ukoliko sami 27 kanala imaju piratskih, ukoliko piratski kanali treba, koji rade na crno, treba tu poruku da prenesu javnosti?

Dakle, ja sam nezadovoljan odgovorom REM-a koji kaže da nije nadležan za prekogranične kanale. Znači, sve televizije mogu sad da odu u Ljubljanu, da prepakuju program i kažu – mi signal šaljemo u Sloveniju, pa signal ide nazad, mi nismo domaći mediji i ne plaćamo nikakvu naknadu, kad to mogu da rade ove 27, navodno, prekogranične televizije, zašto to ne bi uradili i svi drugi domaći kanali i emitovali program na crno, jer na crno trpe nelojalnu konkurenciju zato što neko daje specijalne popuste na reklame, jer ove reklame nemaju pravo da emituju prekogranične televizije ukoliko ih ne emituju u zemljama odakle dolaze, ukoliko ih ne emituju u Luksemburgu, ukoliko ih ne emituju u Ljubljani, jer tvrde da su tamo registrovani.

Svi ti mediji su okupljeni oko SBB-a, Šolaka, Đilasa i Dejvida Petreusa. Zato je drugi zahtev opozicije – dajte nam REM, jer ukoliko se promeni sastav REM i utvrde se ove mahinacije koje su vredne preko 100 miliona evra godišnje, u tom trenutku će ekipa Đilas, Petreus ostati bez nelegalno stečenog novca, a mi ćemo uraditi tržište.

Zato je moje pitanje za Vladu, Ministarstvo telekomunikacija, REM i druga regulatorna tela – šta će učiniti da zaustave ovaj rad na crno? Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, prvo pitanje vezano za pitanje Vojislava Šešelja. Šta misli država Srbija, odnosno Vlada Republike Srbije da preduzme protiv Nebojše Medojevića, Radničke fronte iz Zagreba, takozvane naše stranke iz Tuzle, koja je učestvovala u demonstracijama, gde se pozivalo na nasilno obaranje vlasti što je krivično delo iz Krivičnog zakonika 308. i 309? S tim u vezi, opšte je poznato da je Boško Obradović tražio da se uhapsi legalno izabran predsednik, da je u tu svrhu opkolio predsedništvo, uvozio kamione i tako dalje.

Moje drugo pitanje vezano je za decentralizaciju gospodina Fatmira - da li je tačno da je Srbija decentralizovana zemlja i da je Kosovo naša Pokrajina?

Moje sledeće pitanje je vezano za medije. Pitanje se odnosi na Ministarstvo kulture i informisanja i želim da postavim sledeća pitanja. Pod broj jedan - da li je Televizija N1, da li su sportski kanali, da li, pre svega, Televizija N1 i SK, tzv. kanal, koji se emituje u 13 varijanti, da li su registrovani u Regulatornom telu za elektronske medije? Dakle, da li su upisani kao elektronski mediji?

Sledeće pitanje je u vezi Televizije N1 i sličnih kanala koje sam već nabrojao - da li plaćaju naknadu za emitovanje koju plaćaju domaći televizijski kanali Regulatornom telu za elektronske medije, tzv. REM-u? Da li plaćaju naknadu, s obzirom da domaći kanali plaćaju tu naknadu i do 500 hiljada evra?

Ako to nije tačno, ako Televizija N1 nije registrovana kao domaći medij, ako Televizija N1 ne plaća naknadu za emitovanje, moje sledeće pitanje je - da li se Televizija N1 i slični kanali smatraju prekograničnim kanalima, što znači da imaju pravo da reemituju program i s tim u vezi ko je dozvolio, ako su prekogranični kanal, ko je dozvolio da, sem reemitovanja programa iz inostranstva, emituju program iz studija u Beogradu i da emituju domaće reklame i time ugrožavaju poslovanje regularnih televizijskih domaćih kanala koji žive od reklama? Dakle, da li je tačno da oni program ne reemituju, nego da ga emituju iz studija u Beogradu i da pri tome puštaju domaće kanale, što je kršenje Međunarodne konvencije u Savetu Evrope o prekograničnim kanalima?

Dakle, ogroman novac se na takav način odliva, reći ću vam i kako, jer moje sledeće pitanje se odnosi na sledeće – da li sportski kanali i N1 televizija naplaćuju i emitovanje domaćih reklama, čime krše Zakon o oglašavanju, koji je ova Skupština donela?

Poslednje pitanje vezano za N1 televiziju i slične tzv. prekogranične kanale, ja tvrdima piratske, je sledeće – da li je tačno da kablovski operater koji bi takve kanale trebalo da isključi, a REM to da naredi, da li je tačno da, za razliku od domaćih medija kojima prilikom emitovanja na kablovskom operateru SBB, SBB ne plaća nikakvu naknadu? Da li je tačno da, za razliku od toga, strani prekograničnim kanalima, uključujući i N1 televiziju i slične kanale, SBB kablovski operater, vlasništvo Šolaka, verovatno Đilasa i Dejvida Petreusa, tim kanalima plaća naknadu od nekoliko evra centi do evra? Pa, ispada da mi finansiramo N1 televiziju koja radi protiv Vlade Republike Srbije, protiv legalnih organa vlasti, koja ovde nije registrovana, koja emituje protivpravno program i još je mi finansiramo pretplatnicima SBB, jer novac dobijaju od SNV za emitovanje.

Znači to su pitanja koja su vezana za Ministarstvo kulture i informisanja. Očekujem, s obzirom da sam slična pitanja postavljao, da konačno dobijem odgovor, a najvažnije u svemu je kada tužite N1 televiziju, ne možete da dobijete na sudu, jer ona nije registrovana u Srbiji kao elektronski medij i može o vama da objavi bilo šta.

Najvažnije moje pitanje je da li je N1 televizija, koja emituje program iz Beograda, emituje reklame, registrovana u Registru elektronskih medija, u REM-u u Republici Srbiji? Hvala.
Zahvaljujem se.

Dame i gospodo narodni poslanici, sigurno ste čuli za drugi zahtev opozicije koji je u stvari prvi, da im se da, njihovim partijama polovina REM-a, to je Regulatorno telo za elektronske medije.

Pozvaću se ovde na zakon, a pitanja su vezana za Ministarstvo informisanja i kulture, vezaću se za Zakon o elektronskim medijima, za Zakon o oglašavanju i za Zakon, odnosno za Sporazum, konvenciju broj 132 u Savetu Evrope koji smo potpisali o emitovanju, reemitovanju stranih prekograničnih kanala.

S tim u vezi - pitam Ministarstvo kulture informisanja, a samim tim i REM, kada će kablovskom operateru SBB-u, koji je pod kontrolom Šolaka, Dejvida Petreusa, bivšeg šefa CIE i komandanta vojnih snaha u Avganistanu, kada će SBB-u, regulatorno telo za elektronske medije, tzv. REM, naložiti da se iz programa isključi N1, 10 sportskih kanala i drugi tzv. prekogranični kanali, iza čijeg vlasništva i suvlasništva stoji SBB.

Naime, o čemu se radi? Po Konvenciji koju smo potpisali, po Zakonu o elektronskim medijima, po Zakonu o oglašavanju, prekogranični kanali koji nisu registrovani u REM, a moje jedno od pitanja je da li je N1 televizija registrovana u našoj zemlji kod REM, jer emituje program iz studija u Beogradu, što za prekogranične kanale i za reemitovanje nije dozvoljeno.

Dakle, da li je taj kanal legalan, jer bi morao biti domaći i morao bi biti registrovan u REM-u i plaćati mu nadoknadu? Sledeće moje pitanje da li je tačno da ti prekogranični kanali u reemitovanju ubacuju domaće reklame, čime dolazi do prekršaja međunarodne konvencije, zbog kršenja Zakona o elektronskim medijima i zbog kršenje Zakona o oglašavanju?

Da li je tačno da u strane programe prilikom reemitovanja, koje moraju da reemituju u izvornom obliku, ubacuju domaće reklame, a na te domaće reklame ne plaćaju porez i da tako na crno konkurišu domaćim medijima koji su registrovani u REM i koji za to plaćaju nadoknadu, za razliku od stranih kanala?

Strani kanali, prilikom reemitovanja iz beogradskog studija, a za toga stoji Šolak, Đilas i Petreus, ubacuju domaće reklame i samo na sport klubu za jedno veče se emituje 10.000 sekundi, što samo na porezu po jedan evro po sekundi, iznosi utaju poreza od 10.000 evra za jedno veče, što za 365 dana izlazi blizu četiri miliona evra.

Dakle, šta će i poreska služba učiniti da se ovaj poreski prekršaj utvrdi. Po našim zakonima, kada operater takve kanale pusti, regulatorno telo za elektronske medije u obavezi je da upozori kablovskog operatera, da takve kanale prekogranične isključi iz programa i ukoliko to ne učini, onda je REM u obavezi da izrekne zabranu emitovanja kablovskom operateru, a u ovom slučaju se radi o SBB.

Dakle, pitanje još jedno – kada će REM zbog svog kršenja Zakona o elektronskim medijima, zbog kršenja Zakona o oglašavanju i zbog kršenja međunarodne konvencije o reemitovanju, kada će REM naložiti kablovskom operateru da isključi N1 televiziju, sportski klub 10 kanala i druge prekogranične kanale, koje reemituju strane programe uz ubacivanja, prekrajanja i ubacivanja domaćih reklama?

Ukoliko to kablovski operater SBB ne učini, kada će REM naložiti da se taj operater isključi, odnosno da mu se izrekne mera zabrane obavljanja delatnosti?

S tim u vezi hoću da kažem da tim stranim prekograničnim kanalima od pretplate koji ubira SBB, na 54% tržišta Republike Srbije, plaća prekograničnim kanalima emitovanje programa, dok domaćim kanalima čiji program koristi u 80% slučajeva, uvredljivosti 80%, ne plaća ništa. Radi se o eksploataciji domaćih programa, domaćih televizija, sa konkurencijom stranih kanala koji ništa ne plaćaju za pristup SBB, čak naprotiv SBB uzima od jednih, a ovima drugim plaća.

Dakle, pitanja su jasna i očekujem da Ministarstvo kulture i informisanja i regulatorno telo za elektronske medije precizno odgovori šta će preduzeti povodom ove nečuvene eksploatacije koja je na godišnjem nivou cifri od 150 milioni evra.
Dame i gospodo narodni poslanici, sada ste videli, sve ste videli. Mi smo i ranije znali da si požuteo i ranije smo znali, nije ti trebao žuti prsluk. Znamo mi odavno kada si otišao kod Đilasa, znamo mi odavno da si ti zamenio ovaj pozdrav za ovaj. Znamo mi, posle pljačke Hilandara, šta si uradio. Znamo mi da si ti žut. Znamo mi da si ti sa Jeremićem i Borkom Stefanovićem povukao granice na Brnjaku za 50 hiljada evra koje si uzeo od Kolubare, od rudara Kolubare.

Znamo mi to dobro da si ti davno požuteo. Davno. Sada si samo priznao. Znamo još kada si 2012. godine zagovarao u drugom krugu bojkot da bi sprečio promene. Sve mi znamo, ne moraš ti nositi žuti prsluk. Ne mora ova masonka pored tebe zbog goriva da blokira patrijarha. Znamo mi da ste se vi od crkve oturili davno. Znamo mi da ste vi postali neverija. Znamo mi da ste vi masoni. Hajde reci da ta masonka pored tebe nije bila u Briselu u parlamentu, da se tajno dogovara sa Albancima? Hajde reci da nije bila pre dva dana, da ti pokažem fotografiju?

Dame i gospodo narodni poslanici, ja ne znam da li je Borko Stefanović očigledno glasao za Briselski sporazum, a to je najbolji prijatelj boškića dverića kupusića.

Dakle, dame i gospodo, da krenemo redom, prvo pitanje, da li je tačno da je Marinika Tepić prebacila 6,7 miliona Dušanu Jakovljevu, tadašnjem potpredsedniku Skupštine Vojvodine? Projekat se zvao „Zlatni most - seks za početnike“.

Dakle, da je prebacila jedan pokrajinski funkcioner drugom pokrajinskom funkcioneru 6,7 miliona dinara i da je to rezultiralo stanom iza Banovine. Dakle, 6,7 miliona je prebačeno u tri tranše za projekat koji se zvao „Zlatni most – seks za početnike“. Nemojte se smejati, nisam ja to tako nazvao, evo i tranše kako su išle. Znate, ovi pošteni što govore kako je ovo lopovska vlast, pa gledajte, 2014. godine 1.491.000, pa 3.220.000, pa 1.600.000, evo ga ovde, prebačeno, udruženje se zvalo „Skaska“ na adresi Dušana Jakovljeva iz Zrenjanina. To je potpredsednik pokrajinske Skupštine. To tako ide, pa gospođa Marinika to treba da odgovori.

Dalje, postavljam pitanje odgovornosti Borisa Tadića za nabavljanje automobila od 600.000 evra bez javne nabavke.

Postavljam pitanje Vladi, Ministarstvu pravde, tužilaštvu – kada će Boris Tadić i Vuk Jeremić odgovarati za ubistvo dva vojnika u „Karašu“, koji su očigledno ubijeni? Da bi se prikrio štek narko-dilera 2004. godine surovo su likvidirana dva mlada vojnika. Pri tome je očigledna umešanost Vuka Jeremića i Borisa Tadića, koji su iz kabineta tadašnjeg predsednika Republike zataškali to ubistvo.

Takođe, šta će se učiniti povodom ubistva Milana Pantića, za čije ubistvo odgovornost snosi DS.

Takođe, idemo redom, da li je tačno, a ja sam dobio informaciju, da su albanski teroristi koje su Koštunica i DS pustili 2001, 2002. godine, da su oni likvidirali decu na Bistrici u Goraždevcu, 2003. godine? To su ovi koji su sada najbolji prijatelji sa Boškom Obradovićem.

Dakle, da li je tačno da su na Kosovu 2001. godine isti teroristi koje je pustila DS, njih 2.108 je pušteno, sa braćom Mazreku u Podujevu podigli autobus u vazduh, na Zadušnice 2001. godine, i tom prilikom ubili 12 Srba? Dakle, ovaj iz Palanku nemoj da dobacuje. U Palanku nema piva, istina je živa, ostala je samo pena, popio ga hajne Kena.

Dalje, dame i gospodo narodni poslanici, šta će tužilaštvo preduzeti, a tužilac je Zagorka Dolovac, kuma Bojana Pajtića, čisto radi Balše, povodom transfera kriminalnog novca Vuka Jeremića? Pretpostavljam da su to pare koje su dobijene za izdaju zemlje. Verovatno će deo dati i Boškiću. Dakle, šta će se preduzeti povodom toga da se u ovoj zemlji ispitaju tokovi novca, tog poštenog, prepoštenog Koštuničinog, ili ne znam čijeg već, Vuka Jeremića, možda i prijatelja Đoke Vlaha, i one je dobio neki dinar od toga? Znači, da se ispitaju sve novčane transakcije i s tim u vezi da mi tužilaštvo da odgovor. Hvala.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, ovo je autobiografsko delo Balše Božovića i Boška Obradovića, zove se „Baron Minhauzen“. Nije čudo što je štampano na žutom. Ne znam zašto se Boškić žuti toliko ljuti danas.

Dame i gospodo narodni poslanici, prvo mali uvod.

Za ovog što je promenio naciju da bi došao u Skupštinu, od njega očekujem i da promeni pol sledeći put, pa da prođe na ovom malo manje zastupljenom polu…

(Vojislav Šešelj: Na koga misliš?)

… Đorđe Vukadinović, koji je promenio nacionalnost, da bi se dokopao Skupštine.

Dakle, dame i gospodo, nije Francuska ošamarila Srbiju. Francuska je ošamarila samu sebe, želeći da događaj iz Prvog svetskog rata prevede u današnje okolnosti, da izvrši reviziju, ona je Srbiju i srpskog predstavnika, na toj proslavi i obeležavanju, predstavila kao krivce. Nije Francuska ponizila i ošamarila Srbiju, već je zvanična Francuska ošamarila samu sebe. Nije Francuska samo Makron, Francuska je i onaj oficir Binel, koji je Srbima dostavljao informacije. Francuska je i Gujon, a ne samo Makron. I ja bih na mestu ovoga što je promenio naciju, a verujem da će promeniti i pol, bio pažljiv u osudi Francuske.

Dame i gospodo, moja pitanja su sledeća. Kao neko ko je bio žrtva političkog nasilja, koji je 2008. godine pretučen u Beogradu kao predsednički kandidat, uz prisustvo novinara Sarape koji je tada radio u gradskoj televiziji „Studio B“, snažno sam osudio nasilje koje se desilo nad političkim protivnikom Borkom Stefanovićem. Mada on nasilje, ni on, ni Tadić, ni Jeremić, ni Đilas, nisu osudili nasilje. Oni nisu poslali policiju da otkrije, već da prikrije. Oni nisu slali policiju da štiti, već da bije. Dok danas, mi pokazujemo i u praksi, da ne ličimo na njih.

Ali, s obzirom da su oni postali posluga Šiptara sa Kosova, ja ih pitam – ako oni misle da su Srbi ubili Olivera Ivanovića i traže da se otkriju ubice, ja sa punim pravom tražim da se otkriju ubice dece u Goraždevcu na Bistrici, koji su ubijeni za vreme njihove vladavine, da mi kažu ko su počinioci tog gnusnog dela. Ja ne mislim da su Srbi.

Takođe, da mi odgovore zašto prikrivaju ko je digao autobus na Zadušnice, 2002. godine, u Podujevu, sa 12 poginulih i 43 ranjena. Ukoliko oni pitaju šta se na Kosovu desilo pre nekoliko vremena, i moje je da pitam šta se desilo sa ubistvom tih ljudi, budući da očigledno sa Haradinajom imaju izuzetnu saradnju u rušenju države Srbije.

Dalje pitam – ko je ubio novinara Pantića? Kada ste otkrili počinioce za to ubistvo u Jagodini? Nadalje – ko je ubio Ranka Panića? Zašto ste prikrivali pet-šest godina ubistvo jednog demonstranta na mirnim demonstracijama, koga ste vi ubili, odnosno poslali policiju da to učini, a pri tome ste tukli opozicione lidere?

Još jednom podvlačim – ko je prebio Velju Ilića kao političkog protivnika 2009. godine u njegovom stanu? Ko je prebio Velju Ilića sa tetovažom Zorana Đinđića na ruci na javnom skupu u Knez Mihajlovoj? Ko je pobio sve te ljude?

Najvažnije, 2004. godine, za vreme vlasti Tadića, Jeremića, Đilasa, Borka Stefanovića ko je ubio dva vojnika gardista na „Karašu“ na Banjici, u vojnom objektu „Karaš“? Ko ih je ubio? Zašto niste otkrili počinioce? Zašto je vojni objekat bio štek za vaše prijatelje narkodilere sa 1,5 tona droge? Nikada niste otkrili ubice vojnika na „Karašu“.

Mi nećemo da ličimo na vas. Mi nećemo da prikrivamo kao što ste vi prebijanje kandidata i novinara u centru Beograda pod video-nadzorom prikrivali. Mi hoćemo da svako ko vrši nasilje bude otkriven. Nećemo da ličimo na vas, a vi, kućna posluga Ramuša Haradinaja, vama savetujem, budite protiv nas, budite protiv vlasti, ali nemoj da budete protiv svoje države. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, od Davidovića do Groovam do Mićunovića, Đinđića, Nikole Miloševića, do Balše Božovića, da li je to normalno? To je moje prvo pitanje.

Takođe, pitanje vezano za stranku bivšeg režima, protiv koje ja nemam ništa, koja se zove DS, ali se još samo uvek zove DS, moje pitanje je vezano za korupciju, a od kog novca Balša Božović kupuje garderobu koja košta po nekoliko hiljada evra i to u najskupljim buticima u Londonu? Dakle, ja kad bih imao tako skupu garderobu ja bih to držao u sefu, ne bi nosio na sebi, jer bi to stavio u sef, jer je to ogromno bogatstvo, to košta, njegov komad garderobe košta i po nekoliko vagona pšenice i zato ja pitam Ministarstvo finansija, poreske organe, odakle Balši Božoviću novac da može da kupuje skupu garderobu i da može u jednom letu aviona, do londonskih butika, ekskluzivnih da potroši po 20.000 evra?

Drugo pitanje za iste organe, odakle Balši Božoviću novac da letuje zimi kada treba da zimuje on letuje, za 30.000 evra na Maldivima? S obzirom da su njegovi jedini prihodi, a ovo pitanje je za Agenciju za borbu protiv korupcije, da su njegovi jedini prihodi, prihodi odavde. Dakle, gotovo je svima jasno da taj novac potiče od prethodne pljačke radnika prilikom otpuštanja, prodaje fabrika itd.

Sledeće moje pitanje vezano za Vuka Jeremića zvanog Vuk potomak, kada će konačno biti potvrđeno ciframa, dan, mesec i čas kada je Vuk Jeremić dobijao stotine hiljada evra od katarske ambasade, od muslimanske braće i kada će biti objavljeno koliko je novca i koliko je miliona dobio od firmi sa Hon Konga vezano za Patrika Hua i ekipu sa kojom je sarađivao, a verovatno i trgovao oružjem. Interesuje me kada će podaci saopšteni s obzirom da sam ja ovo pitanje postavio pre više od godinu dana i nikada nisam dobio kompletan odgovor jer je navodno to bankarska tajna.

Dakle, želim da znam, kada, koliko i u koje vreme i u koji čas je Vuk Jeremić zvani Vuk potomak dobio milione dolara i stotine hiljada evra od katarske ambasade i firmi sa Hon Konga. S tim u vezi, takođe hoću da znam da li je tačno da je Vuk Jeremić sa svoje konsalting firme, odnosno preduzetničke radnje prebacio 650.000 dolara u Siti banku za jednog urednika TV dnevnika Republike Srbije, RTS? Hoću tačne odgovore.

Takođe želim da pitam šta će Vlada Republike Srbije preduzeti i da li je tačno da je Dragan Đilas saveznik Boška Obradovića u američkoj ambasadi se žalio na ruski uticaj i sebe predstavio kao velikog borca protiv ruskog uticaja u Republici Srbiji i kao protivnik tadašnjeg ambasadora Konužina. Dakle, hoću odgovor na pitanje, šta će Vlada preduzeti povodom toga, jer to može da naruši naše prijateljske odnose sa Rusijom. Moje pitanje za Boška Obradovića, šta radi u tom društvu koje se bori protiv ruskog uticaja.

Dragan Đilas je rekao da su on i Boško Obradović kao Staljin i Čerčil, meni više liče na LJotića i Hitlera i s tim u vezi hoću da znam, koliko je Mlađan Đorđević, desna ruka Dragana Đilasa, nekadašnji savetnik Borisa Tadića, prebacio 2012. godine, odnosno doneo u džaku para Dverima da odnesu opozicione glasove i da spreče promene 2012. godine?

Takođe želim da znam koliko su novca dobili od Brajana Martina iz američke ambasade da promene kurs i od porodično pravoslavne organizacije postanu antisrpska organizacija? Koliko puta su se sreli i da mi organi bezbednosti kažu, koliko su se puta sreli i koliko je novca američka ambasada ili američki partneri uputila organizaciji koja se zove srpske Dveri, a u stvari su postale antisrpske Dveri?

Takođe, želim da znam, koliko je novca Marija Janjušević dobila za organizaciju „Moja Inđija“ koja je registrovana na njenoj adresi do 2012. godine od predsednika opštine Gorana Ješića da bi takođe sprečila promene vlasti u Inđiji? Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, zbog časti i obraza ne samo države Srbije, nego i pravosudnih organa, dužan sam da postavim sledeće pitanje, a odnosi se na Ministarstvo pravde, da li je tačno da su zbog teških zločina koji su počinjeni u ime srpskog naroda procesuirani tzv. slučajevi, a kažem da se radi o teškim zločinima u Sjeverinu i Štrpcu, da su krivci izvedeni pred lice pravde? Da li je to tačno ili ne? Kažem i da su trebali da budu izvedeni pred lice pravde. Najbolje po srpski narod bi bilo da to nisu ni počinili i da se nikad više takvi zločini ne učine. Da li je tačno da su predstavnici srpske države i srpskih političkih stranaka uvek govorili da su to teški zločini?

Moje drugo pitanje je da li je tačno da slučajevi „tuzlanska kolona“, da slučajevi „Dobrovoljačka“, u kojoj su pobijeni vojnici u povlačenju po sporazumima, u kojima je učestvovala i Međunarodna zajednica ili vojne misije, da ti slučajevi, ti krivci u tim takođe teškim zločinima koji su učinjeni prema srpskom narodu, prema mladim srpskim vojnicima, nikada u Bosni i Hercegovini, a ni van BiH, da podsetim, slučaj Ejupa Ganića itd. nikada nisu procesuirani?

Da li mi imamo manje-više vredne žrtve u građanskom ratu koji je, po meni, izazvan više spolja nego iznutra, jer nije teško zavaditi balkanske narode, ali to uvek treba činilac spolja?

Da li je čak tačno da i u Podrinju ne možete na prste nabrojati, a mislim da niko nije kažnjen, u Srebrenici, oko Srebrenice za 3.267 osoba, da niko nikada nije odgovarao za odsečene glave koje su oni Mehmedovići nosili po Srebrenici, da niko nikada nije kažnjen za zločine u Podrinju, a radi se o hiljadama srpskih žrtava? Pri tome, žao mi je što moram žrtve nacionalno da prebrojavam, to ne činim ja, to je uradila Međunarodna zajednica, pravosuđe u BiH, dakle, zločin nad Srbima i nije neki zločin.

Da li je čak tačno da su protagonisti tog zločina slavljeni kao heroji u BiH? Ne samo da nisu kažnjeni, nego su ih Bošnjaci, a i neki naši, slavili kao heroje.

Ovo je majica na srpskom glumcu, majica sa likom Jove Divljaka, učesnika u zločinu nad srpskim vojnicima u Dobrovoljačkoj, koji su se povlačili po dogovoru i sporazumu, koji su imali ne samo dve vojske, već je bio i Unprofor, ili kako se ta međunarodna misija zvala. Da li je ovo tačno što ja pitam?

Još jednom, moram da kažem da žalim nad svim žrtvama, čak više nad onima od srpske ruke. Ali, takođe bih voleo da jednom neko u Skupštini BiH na ovaj isti način izrazi žaljenje na zločinima koji se nedvosmisleno desili, a nisu kažnjeni. Žrtve imaju pravo na jednakost, imaju pravo na pravdu, da počinioci zločina, ma iz kog naroda su bili, budu kažnjeni na isti način.

Moje sledeće pitanje je vezano za izbore u Lučanima. Da li je Boško Obradović svoj optimizam bazirao na procenama Đorđa Vukadinović? Ako je on ispitivao ko će pobediti u Lučanima, ja onda verujem da su oni već pobedili sa 105%. On obično to pomnoži sa jedno 10 puta, koliko se sećam. A u takvoj situaciji, žao mi je kolege iz SNS, vi niste prešli cenzus.

S tim u vezi, pitam organe Vladu Republike Srbije, Ministarstvo finansija ili onog ko kontroliše „Lutriju Srbije“, da li je tačno da je jedne godine za vreme vladavine stranke bivšeg režima „Lutrija“ bila u minusu, znači, godišnjem, te godine je bila u minusu? Da li je tačno da je iz „Lutrije Srbije“ za istraživanje Nova srpska politička misao Đorđa Vukadinovića dobila 2.400.000 dinara, za istraživanje, čini mi se, da li ste zadovoljni svojim životom?
Dame i gospodo narodni poslanici, dirnut sam govorom Saše „rasulovića“ njegovom brigom za KiM, pa je moje prvo pitanje vezano za to, da li je tačno da je Saša Radulović, u narodu poznat kao Saša „kradulović“ 2008. godine 17. februara, na dan donošenja deklaracije o Kosovskoj nezavisnosti boravio u SAD i njihovim medijima toplo podržao albansku nezavisnost? Znači, da li je tačno i da li postoje saznanja u Ministarstvu spoljnih poslova da se to desilo i da je pomenuti gospodin bio tamo?

Drugo moje pitanje je za poresku upravu, za Ministarstvo finansija da mi odgovore, koliko Balša Božović je platio porez na prihode građana 2017/2018. godine jer je u javnosti poznato da je, recimo, letovao u januaru mesecu, zapamtite letovao u januaru mesecu, oni vole zimi da letuju, a leti da zimuju, on, Čeda i njemu slični, koliko je platio poreza na dohodak građana s obzirom da je tamo potrošio 30.000 evra o čega je smeštaj koštao 15.000 a koliko ja znam dohodak građana je limitiran negde na dva miliona. Hoću tačno da mi se odgovori, da li je pomenuti gospodin koji je trošio novac i u ovim belosvetskim modnim kućama u Londonu itd, na najskupljim destinacijama, da li je te godine pomenuti gospodin imao toliko novca, odnosno da li je iskazao toliki prihod i platio porez s obzirom da ga u javnosti zovu Balša „pošteni“, mislim da je vreme da se to proveri.

Takođe, tražim od Ministarstva pravde da mi odgovori da li je on danas izvršio nečuveni pritisak na pravosuđe, a ovamo se zalaže za vladavinu prava. Da li je prozvao tužiteljku čija ja ime neću da pomenem više puta i na takav način izvršio akt političkog pritiska na pravosudne organe koji su samostalni i nezavisni, zavisi da li je tužilaštvo ili sudstvo. Samo da podsetim da je baš ta tužiteljka izabrana reformom, čuvenom reformom DS, 30. novembra 2009. godine o čemu postoje podaci. Dakle, ukoliko mu nešto nije pravo, mislim da je vreme da se obrati Malovićki, Homenu, Ristiću, Konstantinoviću ili kako se već zovu te čuvene reformatorske veličine koje su naše pravosuđe zavili u crno i od njega napravili sud svoje partije.

Dakle, hoću jasan i tačan odgovor od Ministarstva pravde, da li je on govorom izvršio politički pritisak na pravosuđe i drugo da li je tačno da je pomenuta tužiteljka izabrana 30. novembra 2009. godine, što znači da apsolutno nema veze njen izbor sa sadašnjoj vladajućom većinom?

Takođe, od Ministarstva poljoprivrede tražim da mi odgovore za ovog Junošu Titovog, koji još ne zna da je Tito umro, pa mu ovaj Ševarlić asistira, a Ševarlić ne sme da pita jer je uzeo 62.000 evra iz STAR projekta koji je bio namenjen za stočare na Staroj planini, da li je tačno da je Tito umro i da mi nemamo pravo na garantovane cene, odnosno, da su podsticaji iz vremena Ševarlića i DSS porasli za 100 miliona evra godišnje? Da li je tačno da ukoliko bi zabranili uvoz, da bi se nama desila zabrana izvoza, da bi bio reciprocitet i da bi u toj situaciji mi bili u debelom minusu, jer ostvarujemo suficit od 1,2 milijarde evra na godišnjem nivou? Dakle, više prodamo poljoprivrednih proizvoda nego što uvezemo i ukoliko bi mi zabranili uvoz, verovatno bi iz tih zemalja bio zabranjen nama izvoz i tako bi bili u debelom minusu, što znači da Boško Obradović polumasonsko pravoslavna organizacija, debelo radi na štetu naših poljoprivrednika.

Dakle, to su pitanja na koja bih ja želeo da dobijem odgovor i naravno da vidimo ko je šta tu radio. Voleo bih da mi se odgovori konačno - šta će se preduzeti povodom milionskih iznosa koje Vuk Jeremić, jer se stalno spominje onih 200.000 evra što je dobio od muslimanske braće iz Katara, 200.000 evra, šta će se preduzeti povodom onih sedam miliona koje je dobio na svoju nevladinu organizaciju i na PR organizaciju?

I da zaključim, da mi Marko Parezanović, i ne znam ko je zadužen u BIA, kaže – da li je tačno da je Aleksandra Jerkov završila treninge CIA, odnosno da je prošla tu vrstu obuke i da su treninzi CIA o političkom delovanju? I sad zamislite da u Federalnoj službi bezbednosti nađu nekog kongresmena koji je prošao njihovu obuku ili da je prošao obuku BIA, zamislite šta bi se u Americi desilo sa tim kongresmenom, senatorom koji bi prošao obuku naše službe bezbednosti ili ruske službe bezbednosti.

Pošto je Boško Obradović sa njima zajedno, ja tvrdim da je došlo do jedinstva i pitam službu bezbednosti između onih koji nas spolja ugrožavaju i ovih koji su nas unutra potkradali, koji su se sad nešto ponovo upakovali i sa kojima je, naravno, Đilas i Boško Obradović. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, prvo moje pitanje je Ministarstvu finansija i poreskim organima. Da li je tačno da je sredstvima iz izborne kampanje za predsedničke izbore politička stranka „Dveri“ svom lideru kupovala odeću 27. aprila 2017. godine?

Vi vrlo dobro znate da sredstva, imam sve fakture, dobio sam je od te političke organizacije od „insajdera“ koji mi je dostavio celo njihovo računovodstvo, 27. aprila politička stranka „Dveri“ svom lideru, koji ima platu 100 hiljada, kupuje odeću.

Kaže muški sako – 24.600 dinara. To mora da je nešto firmirano. Ovde nas većina nosi odela, donosi Lale iz Pirota sa sedam-osam hiljada dinara, odelo kompletno. Kaže muški sako, broj dva, 19.680 dinara. Vidim ja da je to tamo nešto skupo i firmirano. A onda dalje, muški sako treći 19.440 dinara. Zašto bi imali jedan sako? Najbolje imati tri. Muške pantalone 12.600 dinara. Idemo dalje. Ponovo muške pantalone 17.760 dinara, pa onda na kraju muški kaput 15.000 dinara.

E sada ja pitam, ako su ova sredstva bila namenjena i država ih je dala za izbornu kampanju, ja pitam nadležne organe da li se oni mogu trošiti za kupovinu odeće lideru jedne političke stranke, koji uzgred budi rečeno, ima platu od 100 hiljada dinara?

Idemo dalje. Moje sledeće pitanje je Vladi Republike Srbije, Ministarstvu spoljnih poslova da li je ovo Toni Bler? Dakle, Zoran Đinđić i Toni Bler. Da li se taj susret desio, koliko puta? Koliko puta se Boris Tadić susreo sa Toni Blerom? Koliko se puta se prijatelj Boška Obradovića, Vuk Jeremić, susreo sa Toni Blerom? Koliko puta je bio oduševljen i da li je to oduševljenje preneo LJotićevcima? Dakle, koliko se puta to desilo i da li Vlada Republike Srbije, odnosno Ministarstvo spoljnih poslova u američke agencije izdvajalo pare pa i za ove susrete za navodno lobiranje, itd?

Ja verujem da kolega Živković, koji je ovde nešto govorio o Toni Bleru da ovo nije video. Verovatno je bio pod uticajem „vatrene vodice“, jednostavno je to prenebregao da vidi, ali zato pitam organe da mi odgovore na to.

Dalje, Ministarstvo poljoprivrede, pitanje, da li je tačno da je izvoz srpskog agrara skočio za dva puta? Dakle, da je porastao za dva puta izvoz srpskog agrara u Rusiju s obzirom da se ovde tvrdilo da je taj izvoz skočio svega za 1% i ovde se veoma neumesno govorilo o Rusiji i našim odnosima sa tom nama bratskom i prijateljskom zemljom?

Dalje pitam, šta će Vlada preduzeti povodom pretnji koje je Boško Obradović uputio pozivajući Vojsku da nasilno i Policiju da nasilno smeni predsednika Republike Srbije? Šta će Ministarstvo pravde, šta će Tužilaštvo, šta će Policija preduzeti zato što je prekršen član 309. Krivičnog zakonika koji kaže – Ko u nameri ugrožavanja ustavnog uređenja ili bezbednosti Srbije poziva ili podstiče da se silom promeni njeno ustavno uređenje, svrgnu najviši državni organi ili predstavnici tih organa kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina.

Ja tražim od države, od Vlade, od Tužilaštva da se zakon poštuje, jer ovde mora da vlada sila zakona a ne zakon sile.

I na kraju da pitam, šta će Vlada Republike preduzeti povodom u Crnoj Gori neviđene antisrpske kampanje gde deo crnogorskog naroda, rukovodstva, tvrdi da je srpska vojska okupirala Crnu Goru 2018. godine?
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, ja neću pretiti crnim pojasom, treći dan, zato što se verovatno taj pojas oznojio. Ja imam crne čarape prvi dan. Dakle, prvo pitanje, da li je moguće izreći onakvu pretnju nekažnjeno u parlamentu Narodne skupštine? Zapretiti nekome crnim pojasem treći dan.

Idemo redom. Da li je tačno da je predsednik opštine Smederevska Palanka do pre neku godinu, gospodin Milojičić zvani „Hajnekena“ popio pet tona maline za jedno veče? Da se odgovori na to pitanje zato što je popio četiri stotine sedamdeset i nešto hiljada dinara za to veče, a cena maline te godine, a ovde je slagao je bila 90 dinara. Radi se o 2011. godini.

Dalje, da li je tačno da je 2011. godine cena pšenice bila 13 i po dinara a 2012. godine, što je pitanje, posle promena bila 26 dinara, ja ću priznati da je to bila sušna godina, da bi se kasnije ta cena ustabilila negde na 17, 18 i 19 dinara bez PDV i sa PDV?

Nadalje, da li je tačno da su subvencije 2006. godine bile negde 126 miliona evra ukupne, da su dve najveće subvencije kod njih 2011. godine bile 188 miliona evra, a da ova Vlada isplaćuje subvencije u nivou za poljoprivredu, za sve vrste poljoprivredne proizvodnje na nivou od 280 miliona evra, do 309 miliona evra i da li je tačno a je isplatila dug bivše vlasti u 14,2 milijarde? To je što se tiče poljoprivrede.

Što se tiče Jeremića, pitam Vladu, da li je tačno da je bol koji je naveo Aleksić gospodina Jeremića vredeo sedam miliona pet stotina hiljada i nešto dolara i da li je tačno da je od te sume svojoj supruzi, urednici TV Dnevnika, Nataši Jeremić, u „Siti banku“ uplatio 650 hiljada dolara? Dakle, pitanje je jasno i glasno.

Dalje, da li je tačno da je u vreme proglašenja kosovske nezavisnosti koja je urađena u dogovoru između Jeremića, Tadića, američke ambasade, itd, čuveni bibliotekar za 50 hiljada evra koje dobio od Kolubare, od rudnika, ćutao i ništa nije preduzeo? Radi se o Bošku Obradoviću, čuvenom portparolu čačanske biblioteke u vreme proglašenja lažne države Kosovo i Metohije? Da li je tačno da ništa nije preduzeo i da je dobio 50 hiljada evra od Kolubare da se ne bi bunio?

Takođe, po pitanju navijača, navijački patriotizam ne zna za granice ponekad, ali navijati i voleti svoju zemlju nije zabranjeno, dakle, bez obzira da li imate čarape prvi dan ili crni pojas treći dan. Dakle, da li je dozvoljeno da zbog navijačke ljubavi prema svojoj državi, prema svojoj fudbalskoj reprezentaciji prozivati članove porodica predsednika Republike ili bilo kog političara?

Dakle, država Srbija je posebno provocirana fudbalska reprezentacija. Ako se sećamo Morine i njegovog drona, koji je bio iznad stadiona u Beogradu, sa zastavom velike Albanije, ako pojedini članovi Švajcarske reprezentacije nose obeležja lažne države KiM na kopačkama, da li je neki prekršaj ukoliko neki naš komentator uzme neku rusku kapu i time podseti metaforički na određenu bitku, koja nije bila fudbalska, ali je to samo metafora? Da li je to nešto kažnjivo ili je i dalje zabranjeno gajiti ljubav prema svojoj reprezentaciji, uprkos provokacijama, čak i švajcarskih reprezentativaca i kad uzmemo onog Morinu koji je ovde istakao zastavu velike Albanije? Dakle, da li je ta ljubav dozvoljena ili nije i dokle će se trpeti kriminalizacija članova porodice predsednika Republike u ovom slučaju samo zato što navijaju za svoju reprezentaciju?

Na kraju želim da vas podsetim da sam postavio pitanje – da li je tačno da je u Sremu 90-ih godina ubijeno 25 Hrvata, kao što tvrdi DS ili poslanička grupa i proterano 35.000? Da li je to tačno, kao i da mi se dostavi spisak žrtava? Ako je tačno i ako nije da mi Vlada jasno i glasno odgovori na to pitanje koje sam postavio dva puta. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, kad smo već kod vantelesne oplodnje, moje prvo pitanje je Ministarstvu zdravlja – da li je tačno da je ova vlast, nova vlast odobrila besplatni treći pokušaj i promeni zakon da bi se uslovi vantelesne oplodnje poboljšali? Tek toliko da obaveste mene i prethodnu govornicu, s obzirom da očigledno nije upoznata sa tim stvarima.

Dame i gospodo narodni poslanici, ovde je pripadnik stranke Vuka Jeremića, doskorašnji pripadnik stranke Borisa Tadića i skorašnji pripadnik stranke Mlađana Dinkića, izneo netačnu tvrdnju, pa sa tim u vezi postavljam pitanje Ministarstvu poljoprivrede – da li je tačno da je 2006. godine za subvenciju u poljoprivredi izdvojeno 136.633.000 evra, 2011. godine 188 miliona evra, a da li je tačno da je 2016. godine isplaćeno za subvencije ukupno 309 miliona? Dakle, gotovo duplo više u odnosu na 2011. godinu, odnosno tri puta više u odnosu na 2016. godinu. Da je 2017. godine isplaćeno 268 miliona, a da je za 2018. godinu 281 miliona evra je planiran za podsticaje, subvencije u poljoprivredi. Čisto da se vidi iz odgovora da je pripadnik stranke Vuka Jeremića, poznatog naftaša iz sela Ježevica kod Čačka, da je ovde obmanuo i izneo neistinu.

Sledeće pitanje je za Hidrometeorološki zavod – da li je tačno da smo ove godine imali rekordnu nabavku raketa za protivgradnu odbranu, za odbranu od grada, da nikada ranije nije nabavljano toliko raketa i da nikada ranije u ovom periodu nije toliko raketa ispaljeno? Da nam kažu – da li je tačno da je naše dejstvo ograničeno uz duž graničnih linija kada gradonosni oblaci dolaze iz Bosne i susednih država zato što ne može da se reaguje? Da li je tačno da je počela automatizacija, odnosno da se automatizuju protivgradne stanice? Da li je tačno da je to daleko bolje nego što je bilo do 2012. godine?

Idemo dalje, pitanje za Vladu i organe bezbednosti je sledeće prirode – da li ima određenih paralela između događanja u Ukrajini i Srbiji? Da li ima sličnosti između trovanja bivšeg ruskog špijuna Skripalja u Engleskoj sa kampanjom koja se vodila oko trovanja sa navodno zatrovanim vodovodima u Beogradu i u nekim drugim lokalnim samoupravama?

Takođe, da li ima sličnosti između nestanka ruskog novinara u Ukrajini pod ukrajinskim službama bezbednosti nameštaljkama sa nestankom novinara koji je, navodno, nestao u Srbiji, u Beloj Crkvi i koji je, na sreću, pronađen živ i zdrav? Da li postoje određene paralele, odnosno političke smicalice da bi se naudilo Vladi Republike Srbije, kao što je to bio slučaj sa Vladom Ruske Federacije?

Da li ima sličnosti između blokada koje su vršene u Ukrajini, blokada saobraćaja i blokada saobraćaja koje su se nedavno desile u Republici Srbiji, odnosno da li je to na određeni način specijalni rat, odnosno unutrašnje pomaganje da bi spoljni pritisci bili realizovani na našu zemlju, odnosno da li ti događaji pomažu spoljašnjim pritiscima i snagama koje pritiskaju našu zemlju? Da li naše službe bezbednosti imaju saznanja u vezi toga?

Takođe, u vezi novinara koji je nestao, pitanje za Vladu Republike Srbije i za organe – da li je prekršaj ukoliko, kad se novinar koji je navodno bio ugrožen, čak, po nekim opozicionarima, ubijen, kad se pronađe, da li Vlada i izvršni organi imaju pravo da o tome obaveste javnost odmah o saznanjima sa kojima raspolažu, ili da saopšte narodu da lažne vesti koje su se širile nisu istinite, odnosno da postoje indicije da je ceo slučaj izmišljen da bi se politički naškodilo ovoj zemlji?

To su pitanja koja imam za Vladu Republike Srbije i verujem da će odgovori biti tačni i da će na našu radost obradovati sve građane Republike Srbije. S tim u vezi…