PRVO VANREDNO ZASEDANJE, 23.01.2002.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVO VANREDNO ZASEDANJE

2. dan rada

23.01.2002

Sednicu je otvorila: Nataša Mićić

Sednica je trajala od 10:50 do 17:05

OBRAĆANJA

...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Srđa Popović, a posle njega Branko Ružić. Narodni poslanik Srđa Popović je poslednji govornik prijavljen iz poslaničke grupe DOS. Preostalo vreme je 38 minuta.

Srđa Popović

Dame i gospodo narodni poslanici, ovo je po mnogo čemu možda istorijska sednica Narodne skupštine. Na njoj treba da usvojimo dva ključna zakona, koji predstavljaju važan korak ka decentralizaciji naše zemlje, od kojih se jedan zove zakon o vraćanju određenih nadležnosti Autonomnoj Pokrajini Vojvodini ili omnibus, a drugi zakon o lokalnoj samoupravi.
Ona nije istorijska samo zato što je decentralizacija jedan od četiri temeljna principa programa Demokratske opozicije Srbije; programa koji je pre više od godinu dana dobio dvotrećinsku podršku građana i tada dvotrećinsku većinu poslanika u ovom parlamentu, pa sa njim i decentralizacija; sada vidimo da su se stvari malo promenile; ona je istorijska zato što je decentralizacija države ključni uslov, ovde neko nije razumeo šta znači uslov, za ulazak u Savet Evrope i Evropsku uniju. To je program ove vlade i program Demokratske stranke. Znači, reč je o toj vrsti uslova.
Danas, dakle, treba da odlučimo o zakonu kojim se Autonomnoj Pokrajini Vojvodini vraća preko 200 nadležnosti iz 24 oblasti društveng života.
U septembru mesecu imao sam poziv od jednog mog prijatelja, koji je šumar u malom mestu u okolini Morovića, koji mi je izložio neobičan problem. On je rekao: "Slušaj Srđo, mi smo u Ministarstvo prosvete, u Beograd, poslali zahtev za konkurs za profesora engleskog jezika u školi u Višnjici. Pošta je odocnila. Nema šanse da dobijemo profesora engleskog."
Pošta je zaista odocnila. Nisam uspeo da mu pomognem, ali sam tad saznao da živimo u državi u kojoj se iz Nemanjine ulice u Beogradu odlučuje o broju profesora engleskog u malim školama po Sremu i Banatu. Ta nebuloza me je naterala da se malo pozabavim ovim pitanjem u delu koji je moja oblast, a to je životna sredina, i učestvujem u dogovorima oko ovog omnibus zakona. Ne samo zato što sam osećao svoju obavezu kao poslanik DOS-a i Demokratske stranke, nego i zato što hoću da vas podsetim na ono što je istina, a to je da naša zemlja - koja je, inače, zbog toga dobila odličnu ocenu u svetu, kao prva zemlja u tranziciji u kojoj nije pao društveni proizvod u prvoj godini tranzicije - porast društvenog proizvoda duguje proizvodnji hrane.
Podsećati da je proizvodnja hrane upravo nešto po čemu je Vojvodina poznata, kao i podsećati da je za proizvodnju hrane neophodna zdrava životna sredina, nije sasvim neophodno.
Sada ćemo da pogledamo koje se to nadležnosti u ovoj oblasti vraćaju, čisto da više ne govorimo o vrlo neobičnim varijantama sa centrima moći. Kod zaštite i unapređenja životne sredine, član 29. (odeljak 14, strana 16) omnibus zakona, kaže se: "3) osniva Pokrajinski zavod za zaštitu prirode". Da li vi mislite da dva miliona Vojvođana nije u stanju da ima svoj zavod za zaštitu prirode?
Dalje: "4) osniva javno preduzeće za upravljanje nacionalnim parkom na teritoriji autonomne pokrajine". Da li mislite da treba iz Beograda da se imenuje neko ko će da upravlja Nacionalnim parkom Fruška gora?
Ili: "5) obezbeđuje praćenje stanja činilaca životne sredine i ovlašćuje stručne organizacije za obavljanje tih poslova". Nijedna monitorijum služba koja javlja o zagađivanju u svetu nije centralizovana kao ova u Srbiji. U koji god grad da odemo ljudi nas pitaju - kako je moguće da sedam dana treba da čekamo informaciju o zagađenju?
Mi kažemo ovako - to je republički inspektor, on mora da referiše u Beograd i dok mu Beograd da dozvolu da se pojavi na lokalnoj televiziji, npr. u Pančevu, "pojeo vuk magarca", zagađivač se provukao a ljudi neka dišu šta im je Bog dao.
Dalje: "7) daje saglasnost na osnove i programe zaštite i uređivanje građevinskog i poljoprivrednog zemljišta". Da li vi stvarno mislite da treba Beograd da daje mišljenje na osnove razvoja poljoprivrednog zemljišta u Vojvodini? Da li je to logično? Meni nije, a ja sam Beograđanin.
Ili: "9) vrši upravni nadzor u svim oblastima zaštite životne sredine, osim u oblasti opasnih materija (što je prekogranična nadležnost)... i preduzima mere za otklanjanje nezakonitosti". To je jedna vrlo efikasna stvar. Mi moramo da decentralizujemo sistem zaštite životne sredine, što činimo ovim zakonom, sa šest ekoloških amandmana na zakon o lokalnoj samoupravi, koji nas čeka. To je sudbina, tako je u svim zemljama u svetu.
Dame i gospodo narodni poslanici, sada bih se osvrnuo na nešto o čemu su prethodnici govorili. U dosadašnjoj raspravi nismo toliko slušali o samom zakonu, niti smo čuli mnogo primedaba na to iz kojih se oblasti nadležnosti vraćaju, iz kojih bi možda to trebalo, a iz kojih možda ne. Možda nešto od toga čujemo u raspravi o pojedinostima.
U prošlom delu ove sednice dominirale su priče o centrima moći. Centri moći su imali ključnu ulogu u raspravi u načelu o ovome zakonu. Neko je rekao "Novi Sad radi - Beograd se gradi" pa onda, kao, neće sad da bude to nego će biti "Pančevo radi - Novi Sad se gradi", te - gde moć leži, te - gde se pare zbiraju, te - biće političkih sukoba centara moći u Beogradu i Novom Sadu.
Hej ljudi, 21. vek je počeo. Prošlo je vreme priča o centrima moći. Nema više Habzburga u Beču, nema više Osmanlija u Stambolu, ovde se radi o efikasnom funkcionisanju države.
Okanite se zato demagogije, 18. veka. Dva pitanja se ovde postavljaju. Prvo, da li pratimo svetski trend, u kome su profesori u školama, direktori biblioteka i ribarska područja odavno lokalna nadležnost ili ćemo da konzerviramo osmanlijski sistem, u kome se kopaju šančevi i šalju seizi u pašaluke da regulišu stvari. To je prvo pitanje.
Drugo pitanje, imamo li mi poverenje, ne u Čanka kao osobu, već imamo li mi poverenje u instituciju koju ova država ima, konkretno u ovom slučaju u 120 poslanika Pokrajinske skupštine, koje su komšije birale na većinskim izborima, znači znaju ih i imamo li mi poverenja uopšte u zdrav razum tih komšija, znači u zdrav razum Vojvođana. Jesu li oni ludi što su birali te ljude i ako su ih birali da li ti ljudi imaju mogućnost da o nečemu odlučuju; da li mi verujemo u instituciju koja se zove pokrajinski parlament, koji ova država, svidelo se to nekome ili ne, ima.
Naša poruka je jasna - zakon dolazi kao ključno predizborno obećanje, kao korak ka decentralizaciji, kao važan potez ka efikasnijoj i jeftinijoj državi, kao korak ka uključivanju naše zemlje u Evropsku uniju i Savet Evrope - glasajte za omnibus zakon, glasajte za vraćanje određenih nadležnosti AP Vojvodini.
Na kraju, gospodine Mihajlov, voleo bih da iskoristite svoje pravo kao šef poslaničkog kluba i odgovorite mi kao Pančevac, kako je moguće da se vi kao Pančevac plašite autonomije, kada se ja kao rođeni Beograđanin ne plašim?
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Branko Ružić, a posle njega narodni poslanik Božidar Vujić. Poslanička grupa SPS ima preostalo vreme od 24 minuta i 30 sekundi, a Srpska radikalna stranka 10 minuta.
...
Socijalistička partija Srbije

Branko Ružić

Dame i gospodo narodni poslanici, pre svega vas, gospođo Mićić, želim da upozorim da ste nam volšebno oduzeli jedan minut i 30 sekundi vremena i budite uvereni da ćemo mi to iskoristiti.
Dame i gospodo narodni poslanici, građani Srbije pre svega treba da znaju da ovakav predlog zakona o utvrđivanju određenih nadležnosti autonomne pokrajine vodi usitnjavanju, fragmentaciji i, na kraju krajeva, uništenju celovitosti naše zemlje. Svi elementi vezani za ovakav predlog zakona su sporni, protivni Ustavu Republike Srbije i, što je najvažnije, protivni interesima svih građana naše Republike.
Prvi sporni element je sam predlagač zakona, dakle Skupština Autonomne Pokrajine, koja je nelegitimna, ne odražava volju birača u Vojvodini, s obzirom da je drugi krug izbora za Skupštinu AP Vojvodine održan tri dana nakon puča od 5. oktobra 2000. godine, u krajnje nedemokratskim i neregularnim uslovima, kada je bilo mnogo verbalnih pretnji i fizičkih nasrtaja, pre svega na predstavnike opcije koju zastupa Socijalistička partija Srbije.
Danas su u Vojvodini na vlasti instalirane autonomaške, odnosno separatističke i manjinske tzv. autohtone partije, a sve kao plod predizbornih trulih kompromisa i kombinacija koje su pravljene na Svetom Stefanu, uz svesrdnu pomoć sadašnjeg prvog diplomatskog predstavnika Sjedinjenih Američkih Država u SRJ. To sve unutar najkomičnije, ali po srpski narod najtragičnije političke koalicije na ovim prostorima pod imenom DOS.
Kako sada stoje stvari, jedan muzičar amater nam je likvidirao najznačajnije banke i devastirao domaći bankarski sistem, a drugi, koji je umislio da je Frenk Sinatra, hoće da nam likvidira i državu. To se vidi iz obrazloženja ovog zakonskog predloga, u kome se kaže da je ovo samo prva faza konkretizovanja nadležnosti autonomnke pokrajine do nekog novog ustava, koji će tek tada status autonomne pokrajine urediti na adekvatan način. Šta znači adekvatan način? Da li je to možda Vojvodina Republika, kao što smo čuli od gospodina Čanka juče, ili možda još nešto gore.
Drugi sporan element je neustavan karakter ovog predloga zakona i, na žalost građana Srbije, to je karakteristika i 90% predloženih zakona od strane predlagača, koalicije DOS, u ovom jednogodišnjem proteklom periodu. Pre svega, ovim zakonskim predlogom država Srbija bi praktično morala da abdicira od velikog broja svojih ustavnih nadležnosti u korist Autonomne Pokrajine Vojvodine, što u sadašnjem ustavno-pravnom poretku nije moguće. Nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srbije da se jednim jedinim republičkim zakonom preciziraju pojedina pitanja kao nadležnosti autonomne pokrajine, i to u svih osam oblasti koje su precizno definisane Ustavom, a uz to se dodaje još 16 oblasti koje Ustav Republike jednostavno ne poznaje.
Jedino bi bilo moguće da se pojedinačnim republičkim zakonima urede isključivo jedna po jedna od osam Ustavom definisanih oblasti i da se tim zakonima izvrši poveravanje poslova iz zakonodavne nadležnosti Republike Srbije Autonomnoj Pokrajini Vojvodini, ali niti jedne druge oblasti koje Ustav ne poznaje. Ovaj kvazipredlog zakona takođe predviđa i to da pokrajinski organi vrše upravni nadzor nad sprovođenjem republičkih zakona, što je pre svega nelogično, jer shodno Ustavu pokrajinski organi mogu samo da izvršavaju republičke zakone i to ako im je to u delokrugu poverenih poslova.
Takođe, predlagač ovog zakona predviđa neke pokrajinske organe koje Ustav ne poznaje, kao što je npr. ombudsman. Sve ovo dovoljno govori o tome da bi se ovakvim zakonom proizveo haos u pravnom sistemu Srbije i na najgori mogući način bi bio prekršen Ustav Republike Srbije.
Treći sporni element su perfidno i tendenciozno plasirane teze o navodnoj ekonomskoj ugroženosti Vojvodine. Ekonomska autonomija dela jedne iste države nema mesta u demokratskoj državi i tržišnoj privredi, na koju se poziva koalicija DOS, jer je pre svega ekonomski suverenitet sastavni i neodvojivi deo celovitog suvereniteta države, a država je naravno Srbija.
Takođe, jasno je da preduzeća u tržišnoj privredi treba da imaju ista prava i iste uslove privređivanja ne celom tržištu zemlje. Dosta je u javnosti zloupotrebljavana teza kako je Vojvodina prinosila mnogo više nego što se vraćalo kroz projektovane iznose budžeta AP Vojvodine. Međutim, ta teza jednostavno nije tačna i stvara iskrivljenu sliku kod građana Vojvodine. Iznosi projektovanih pokrajinskih budžeta jesu bili skromni, ali su zato resorna republička ministarstva projektovala i namenski trošila daleko veća sredstva iz delokruga svojih nadležnosti celovito za čitavu Republiku, pa samim tim i za potrebe građana Vojvodine.
Čini mi se, ipak, da se ovakav nesuvisao, antidržavni i antinarodni predlog zakona našao pred Skupštinom Republike Srbije kao posledica političke trgovine DOS-a ili Demokratske stranke sa separatističkim vojvođanskim strankama, i to sve zarad očuvanja gole vlasti, bez razmišljanja o najpogubnijim posledicama koje ovakav zakon u svojoj primeni može da donese.
Uloga Demokratske stranke Srbije, kao i do sada, i u ovoj situaciji je marginalna, s obzirom da su do sada jedino pokazali vrlo dobru neobaveštenost i političku impotentnost u vezi rešavanja pitanja vitalnih po državu Srbiju. Iskreno bih voleo da se varam u vezi ovih opservacija, ali kada se pristupi glasanju o ovom zakonu sve će se najbolje pokazati. Socijalisti će, naravno, glasati protiv ovog zakona, jer bi njegova primena značila uvod u definitivno rasturanje i fragmentaciju Republike Srbije, protivno interesima građana Srbije.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dejan Mihajlov, koristi pravo replike na izlaganje narodnog poslanika Srđe Popovića.

Dejan Mihajlov

Poštovani predsedavajući, dame i gospodo uvaženi poslanici, meni je žao što je gospodin Popović izašao, a voleo bih da čuje ovo što ću mu reći. Ne plašim se, naravno, autonomije.  Naprotiv, zalažem se za autonomiju, zalažem se za regionalizaciju i zalažem se za jaku lokalnu samoupravu, ali se plašim ponuđene centralizacije koja se naziva autonomijom, ponuđenog premeštanja centra moći iz Beograda u Novi Sad.
Plašim se nebrige za građane Pančeva, tačno je to. Plašim se autonomije koja je pod znacima navoda bila autonomija i koja je preko zdravlja Pančeva gradila sve druge sem Pančeva. Pančevo je industrijski centar koji ima veći industrijski proizvod od cele Crne Gore; do 1989. godine 26% industrijskog proizvoda Vojvodine je nastajalo u Pančevu i to štetne hemijske industrije. Pančevo nema zdravstvene organizacije koje mogu da isprate bolesti koje nastaju u Pančevu, baš zato što je Pančevo industrijski centar. Pančevo nema infrastrukturu koja može da isprati ono što se dešava u Pančevu.
Jednostavno, takve se autonomije plašim. Plašim se da će oni koji su bliži Novom Sadu imati više para i bolje se ogrejati, a plašim se da će oni koji su na rubu Vojvodine, koji su na granici, ostati bez tih para. Mi u Pančevu znamo kako je to. Pozvao bih neke da dođu i da vide kakva je bolnica u Pančevu, kakav je zdravstveni centar. Dođite da vidite kakve su škole i kakve su ulice. Takvu ponuđenu autonomiju mi ne želimo. Mi želimo istinsku autonomiju, gde će pare ostajati tamo gde nastaju i tamo gde su potrebne, jer Pančevcima trebaju da se leče, pančevačka deca treba da idu na zimovanja i letovanja o trošku onih koji ih truju. To je nešto čime treba da se bavimo.
Ne treba da se bavimo i ne treba Vlada da priča kako u Srbiji postoji zagađenje. Mislim da to svi znaju. Treba Vlada da radi na tome da tog zagađenja više nema. Trebaju nam zakoni koji će sprečiti da u Srbiji i dalje bude zagađenja i da prljave tehnologije, pod plaštom stranih investicija, ulaze u Srbiju. To je ono što mi ovim treba da sprečimo i nemojte za promenu centara moći pričati o autonomiji, jer to nije istinska autonomija.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Božidar Vujić, a posle njega narodni poslanik Živanko Radovančev.
Preostalo vreme poslaničke grupe SRS je 10 minuta, a poslaničke grupe SPS 18 minuta.

Božidar Vujić

Dame i gospodo narodni poslanici, današnji zakon, a vi to "transparentno" nazvaste omnibus, o utvrđivanju nadležnosti, ima i istorijsku i sudbinsku važnost. Ostaće upamćeno u istoriji srpskog parlamentarizma da je ova sednica istorijska, jer Skupština Srbije nije do sada nikada razgrađivala Srbiju. Ostaće upamćeno da ova sednica ima sudbinski karakter, jer je teška i velika odgovornost na svim poslanicima da danas donesu  odluku od sudbonosnog značaja za građane Srbije i za našu državu.
Kao narodni poslanik Srpske radikalne stranke mogu čak i da shvatim da deo poslanika ovaj zakon niti tangira, niti ih interesuje i da će glasati samo na osnovu partijske discipline. Shvatam i poslanike Sandžačke stranke, da im je ovo prilika za domino efekat, prvo Vojvodina, a onda oni. Ono što me interesuje i što me živo zanima jeste kako će glasati poslanici Nove Srbije, jer, čudne li koincidencije, baš sada otpočinje gradnja fabrike duvana u Čačku. Takođe, zanima me kako će glasati i poslanici DSS-a. Mediji najavljuju da će biti protiv, da će biti uzdržani, ali sačekajmo glasanje. Njihova uzdržanost samo pridonosi stvaranju kvoruma, stvaranju uslova da zakon prođe.
Kao poslanik Srpske radikalne stranke, glasaću protiv. Glasaću protiv zbog programa Srpske radikalne stranke, zbog njenih ideja i njenih načela. Glasaću protiv zbog potomaka, koji će me pamtiti po tome da li sam bio za Srbiju ili protiv nje. Glasaću protiv i zbog svojih predaka, jer sam starinom, više od 400 godina, iz Vojvodine, i istorijski i genetski pamtim njihove napore da se pripoje matici Srbiji.
Iskazano je to 25. novembra 1918. godine na Velikoj narodnoj skupštini u Novom Sadu, kada su Banat, Bačka, pa i Baranja, dame i gospodo poslanici, odlučili da se pripoje Srbiji, a to isto učinila je i Skupština Srema, i time su oni tu svoju specifičnost, tu svoju posebnost ugradili i pridodali Srbiji. Ta narodna volja sačuvana je 1988. godine, kada je smenom povampirene autonomaške vlasti Vojvodina ipak ostala u Srbiji.
I šta je ovo sada nego namera Čankovih crnokošuljaša da Vojvodina izađe iz Srbije. Separatizam, secesija, odvajanje, stvaranje novih centara moći, to je ovaj zakon; i ništa drugo, ništa manje; i kao srpski radikal stoga glasam protiv.
To je tako i nikako drugačije; zašto se, inače, ne sačeka najavljeni novi ustav ako će on, i da li će uopšte, biti bolji. Svedoci smo da se ustav najavljuje bilo iz oficijelnih organa vlasti, bilo od ekspertskih nevladinih organizacija. Jedni i drugi usvajaju standarde i normative Evropske zajednice o regionalizaciji. No, žuri se nekima, nemaju strpljenja, kreću izdvajanje iz matice Srbije.
Ovaj omnibus zakon je u stvari ucena od strane 19 poslanika vojvođanskih stranaka prema svim poslanicima, prema Skupštini Republike Srbije. To nije omnibus, to je "minibus" kojim dotični poslanici kreću u rušenje pančevačkog i mosta kod Beške. Ovaj minibus je jasna najava da se stvaraju pravni osnovi, pravne norme za otcepljenje, za razbijanje, za rasturanje, za razgradnju jedinstvene države Srbije, i po tome je ovaj zakon neustavan, čak se stavlja iznad postojećeg Ustava, naročito članovima 72. i 119.
Stoga, kao srpski radikal, glasaću protiv, jer znam da za ovo i zbog ovoga što danas radite niste dobili glasove i nije to bila izborna volja stanovnika Vojvodine, a samim tim ni stanovnika cele Srbije.
Ova sednica je istorijska jer će se "transparentno" pokazati ko je vera, a ko nevera. Srpski narod ume da prašta, ali srpski narod pamti. Od Bogojavljenja pa do 25. januara 1942. godine u Šajkaškoj, Novom Sadu i drugim mestima Vojvodine i Srbi, i Jevreji i Romi bacani su pod led. Prošlog januara, baš u ovo vreme, i srpski narod i Srbija izgubiše vladu, ali dobiše vas, dobiše DOS. Ovog januara, opet od Svetog Jovana pa do Svetoga Save, Srbi iz Vojvodine izgubiće Srbiju. Ova sednica je sudbinska i stoga, gospodo poslanici, pamet u glavu.
Zakon o lokalnoj samoupravi daje opštinama široka ovlašćenja, čak i više nego što im to daje autonomija, sve u smislu i u cilju decentralizacije. Čemu onda ovaj omnibus?
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Živanko Radovančev, a posle njega narodni poslanik Ljubomir Kragović.

Živanko Radovančev

Poštovano predsedništvo, članovi Vlade, uvaženi narodni poslanici, želim da u okviru ovog veoma ograničenog vremena koje mi je na raspolaganju saopštim nekoliko misli o Predlogu zakona o utvrđivanju određenih nadležnosti autonomne pokrajine i povodom njega. Najpre, čisto sa stanovišta elementarne pragmatičnosti, nameće se pitanje koliko je celishodno donositi zakonski akt kojim se uređuju nadležnosti pokrajine u momentu kada se stručnoj i ukupnoj javnosti prezentira nacrt novog ustava Republike Srbije.
Takva inverzija u postupku i redosledu je nerazumna, u najmanju ruku, budući da se nadležnosti pokrajine izvode iz ustava zemlje, a ne obrnuto. Ovaj paradoks sugeriše zaključak da u DOS-u nema saglasnosti u pogledu koncepcije, sadržine i vremena donošenja novog ustava, pa autonomaške stranke žure da, na osnovu postojećeg Ustava, a koliko se može i mimo njega, obezbede za sebe što više ovlašćenja.
Za autonomaške stranke u Vojvodini ova prava i nadležnosti pokrajine, koja se izvode iz postojećeg Ustava, a koja do sada, moramo priznati, nisu u potpunosti realizovana - zbog specifičnih okolnosti u kojima je bila naša zemlja poslednjih desetak i više godina: izolacija, blokada, agresija, problemi na Kosovu i Metohiji - tek je samo prvi korak ka uspostavljanju potpune autonomije na osnovama Ustava iz 1974. godine. Najekstremniji među njima vide Vojvodinu kao republiku u nekakvoj federalnoj Srbiji, sa primarnim obeležjima države, tj. sa zakonodavnom, izvršnom i sudskom vlašću, a čak i više od toga, kao samostalnu državu, koja će se potom, po vlastitom izboru, uključivati u međunarodne integrativne procese.
Kao član SPS u potpunosti delim mišljenje naše partije da je korpus prava i nadležnosti pokrajine, predivđen aktuelnim Ustavom Republike Srbije, mera za zadovoljenje specifičnih potreba i zahteva Vojvodine, koja omogućava njen optimalan i skladan razvoj u sastavu Republike Srbije.
Ni Vojvodina nije više ono što je nekada bila. Bitno se izmenio etnički sastav stanovništva nakon dveju velikih kolonizacija posle Prvog i Drugog svetskog rata i neprestanih ekonomskih i drugih migracija iz pasivnih krajeva prema Vojvodini. Tako Vojvodina danas predstavlja mešovit sastav stanovništva poreklom iz svih srpskih zemalja, koji se u međusobnom prožimanju različitih kultura i običaja sa srpskim kulturno-istorijskim identitetom formirao kao monolitan entitet sa jakom državotvornom idejom. Njemu je strana svaka fragmentacija države, koju nosi kao svoju u svim njenim neodvojivim delovima. Stoga je priča o nekom tobožnjem vojvođanskom mentalitetu, značajno različitom od mentaliteta naših sunarodnika u drugim srpskim krajevima, a što se uzima kao jedan od razloga za autonomiju Vojvodine, lišena pravog osnova ili u najmanju ruku problematična.
Treba li podsetiti, na primer, da su Srbi u jugoistočnom Banatu po svemu srodniji, pa i po dijalektu, sa Srbima sa desne obale Dunava nego sa Bačvanima i Sremcima. Hoće li neko uočiti značajnu razliku između Sremaca i Bačvana. Ko će najzad odvojiti Zemun i Pančevo od Beograda, kada su oni u svemu neodvojiva celina. U vreme kada se ceo svet integriše u okviru globalnih sistema i programa, kod nas se pojavljuju samozvane vođe koji bi da stvaraju kneževine u kojima bi bili neprikosnoveni gospodari, kako bi zadovoljili svoju vlastoljubivu taštinu.
U predloženom zakonu rešenja za oblast poljoprivrede nemaju veze sa ekonomskom, niti sa tržišnom logikom, a najmanje sa agrarnom politikom Evrope, u čije sve institucije želimo da uđemo i da postanemo članica Evropske ekonomske zajednice. U Evropi se poljoprivreda integriše i ujedinjuje, kako bi iskoristila sve potencijale i komparativne prednosti većeg broja zemalja. Mi ovim predlogom omnibus zakona dalje usitnjavamo i cepamo agrarnu politiku Srbije i prenosimo određene nadležnosti na AP Vojvodinu bez sredstava i kapitala. Prihvatanjem ovog zakona našu poljoprivredu, i onu u AP Vojvodini i ovu u ostatku Republike Srbije, učinićemo manje konkurentnom, a institucije u oblasti nauke, selekcije, vodoprivrede, razvoja i druge još neefikasnijim nego što su danas. Pitam sebe i sve vas, da li je ovaj omnibus zakon doprinos kulturnom prilagođavanju Republike Srbije standardima zemalja Evropske unije. Sasvim na kraju, prihvatanjem ovog zakona i njegovom praktičnom primenom doći ćemo do pitanja, šta su građani Vojvodine ovim zakonom dobili, a šta ukupna Srbija rešila. Hvala.