PETA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 18.11.2004.

1. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PETA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

1. dan rada

18.11.2004

Sednicu je otvorio: Predrag Marković

Sednica je trajala od 13:05 do 18:05

OBRAĆANJA

...
Socijaldemokratska partija Srbije

Ljiljana Nestorović

Samostalni poslanik
Uvaženi predsedniče Skupštine, dame i gospodo iz Vlade Srbije, kolege narodni poslanici, poslanici Socijaldemokratske partije, koja je u ovom parlamentu zastupljena sa tri poslanika, imaju dve ozbiljne primedbe na predloženi zakon o budžetu.
Neću govoriti šta su prednosti budžeta, svakako ih ima i one preovlađuju, jer nemam dovoljno vremena, nisam u poslaničkoj grupi i zato ću biti vrlo koncizna.
Prva primedba odnosi se na nešto što smo gromoglasno najavljivali u javnosti u aprilu, kada je ova skupština donela Zakon o sprečavanju sukoba interesa. Tim zakonom, kao što znate, predviđeno je da postoji odbor koji će voditi računa o tome da ne bude sukoba interesa. On je zadužen da vodi računa o tom aspektu, kako u gradovima i opštinama, tako na nivou čitave Republike, a da ne kažem da mora da servisira i sve one rođake, tačno stoji do kog kolena, koji takođe ne mogu da krše taj zakon, na način na koji je to propisano.
Moram sa žaljenjem da konstatujem da ovaj predlog zakona o budžetu ni na jedan način nije predvideo sredstva za funkcionisanje tog vrlo važnog odbora, jer smo mi kao Skupština, odnosno vladajuća većina u Skupštini, ali i kao Vlada, vrlo gromoglasno najavili taj zakon, hvaleći se njime i on je dobio široku podršku javnosti. Sada kada ga treba primeniti u praksi, ne postoji ni jedan jedini dinar za njegovo funkcionisanje. Plašim se ako tako ostane, odnosno ako amandman SDP, koji smo podneli, a koji popravlja tu situaciju, ne bude usvojen, da će i taj odbor i taj zakon ostati mrtvo slovo na papiru, kao i neki drugi odbori.
Takođe, podsećam da je Odbor za lustraciju, koji faktički ne funkcioniše, dobio sredstva budžetom, a Odbor za sprečavanje sukoba interesa nema ni dinara.
Gospodin ministar finansija pokušao je da mi objasni na Odboru za finansije da postoje neka sredstva u razdelu koji se odnosi na Skupštinu.
Međutim, podsećam da taj odbor ne sme da ima nikakve veze sa Skupštinom, da je to republički odbor, da treba da bude nezavisan odbor, jer vodi računa i pre svega je upućen da se spreči konflikt interesa pre svega kod narodnih poslanika, a onda i kod naših drugih imenovanih, biranih i sličnih funkcionera.
Zbog toga, da bismo bili dosledni i da ne bismo bili demagozi i pričali o važnim zakonima u teoriji a ne sprovodili ih u praksi, molim da se amandman SDP, kada dođe na red, prihvati i time očigledan previd, mislim da je to u pitanju, ispravi.
Druga primedba nas iz SDP odnosi se na sredstva koja je ovaj budžet opredelio ukupno za Kosovo i Metohiju i jug Srbije.
Moram da kažem da je ministar nekoliko puta i na Odboru za finansije, a i za ovom govornicom, kazao kako ovaj budžet jeste veći nego bilo koji drugi za Kosovo i Metohiju i izveo je cifru koja, moram da priznam, meni nije jasna, jer računicom nisam uspela do nje da dođem, da je oko 3.800.000.000 dinara predviđeno za taj deo Srbije.
Međutim, kada pogledamo po stavkama, da je za rad Koordinacionog centra predviđeno budžetom 2.250.000.000 dinara, uključujući i plate za lokalnu administraciju, uključujući socijalna davanja, pa imamo 453 miliona, koliko ide preko svih ministarstava Vlade Republike Srbije, 350 daje Savet ministara odnosno državna zajednica Srbija i Crna Gora i na još 300 miliona se računa preko doplatnih markica, to je ukupno 3.350.000.000 za Kosovo i Metohiju i jug Srbije.
Takođe, moram odmah da kažem, kada tako posmatrate, to jeste povećanje, ali u suštini, reč je o optičkoj varci. Evo zbog čega. Za plate je predviđeno, što je planirano da plaća Koordinacioni centar na Kosovu i Metohiji, 1.200.000.000 dinara. Moram da kažem da je to dovoljno za 10 mesečnih isplata, s obzirom da je mesečni fond za plate do sada bio 120.000.000.
Ukoliko uzmete u obzir da nedostaje još pet plata, odnosno u zakašnjenju je lokalnoj administraciji, da bi sustigli zdravstvo i školstvo, tu sumu za plate značajno uvećava, i ne samo da nije dovoljno ovih 1.200.000.000, već za 840.000.000 treba uvećati to da bi sve te plate i socijalna davanja bila realno pokrivena, odnosno da Koordinacioni centar sutra ne bi bio telo koje neće imati dovoljno sredstava da na osnovu realnih potraživanja ljudi, koji na to imaju pravo, to i isplati.
Takođe, moram da kažem da je u tom razdelu od 2.250.000.000 predviđeno da određena sredstva, tačno stoji u članu 20. ovog zakona, idu za socijalna davanja, program razvoja, program za kulturnu baštinu i ostale projekte. Kada se vidi koliko je potrebno realno za plate i socijalna davanja, apsolutno ne ostaje ni jedan jedini dinar za te projekte, iako to stoji u članu 20. ovog budžeta.
Što se tiče ministarstava, htela bih da napravim jedno prilično upadljivo poređenje. Naime, preko svih ministarstava Republike Srbije predviđeno je da za Kosovo i Metohiju i jug Srbije ide 453 miliona ukupno. Dakle, poređenja radi - za potrebe BIA, samo kod ekonomske klasifikacije 511 pod - građevina i objekti, planirano je za potrebe BIA 400.000.000, preko svih ministarstava 50.000.000 više za Kosovo i Metohiju i jug Srbije nego za BIA-u.
Tu ima nekoliko primera vrlo značajnih. Recimo, kada je reč o Ministarstvu energetike i rudarstva, predviđeno je 4.988.000.000. To je dovoljno samo da se završi zgrada koja je sa Elektrokosmetom, koji je sastavni deo Elektroprivrede Srbije, pravljena, znači zgrada Elektrodistribucije, jer je stara ostala neupotrebljiva za srpsko stanovništvo, jer se nalazi u južnom delu Mitrovice. Dakle, ova predviđena sredstva pokrivaju samo dug.
Međutim, prema podacima Koordinacionog centra, apsolutno je neophodno uraditi još dve trafostanice u centralnom delu Kosova i Metohije i Kosovskom Pomoravlju, kako bi uopšte i ta izgrađena zgrada imala smisla, odnosno kako bi struja mogla da stigne do sela i enklava, a u drugoj fazi Republika da naplaćuje tu struju od naših žitelja na Kosovu i Metohiji. Svaka od tih stanica košta po 30 miliona dinara, što znači da je predviđeno oko 5 miliona, a treba 65 miliona.
Još jedan drastičan primer - u okviru Ministarstva za kapitalne investicije predviđeno je ukupno 800 miliona dinara za celu Srbiju, dakle, od toga 22 miliona za Kosovo i Metohiju, za programe interno raseljenih lica. Moram da vam kažem da je tih 22 miliona dovoljno samo da se otplati dug koji mi kao Republika imamo prema građevinskoj organizaciji nemačke Vlade THV, jer je to aranžman da oni urade temelje, a da država Srbija plati Ivanjici montažne kuće koje će staviti na te temelje za potrebe vraćanja interno raseljenih lica na Kosovu i Metohiji.
Postoji više od 2.000 porodica koje su ovog trenutka spremne da se vrate na Kosovo i Metohiju ukoliko im se obezbedi krov nad glavom. Ako ne verujete, možete da odete u okolinu Beograda, Avalu, Mirijevo, Leštane, pa da pitate ljude koji tu žive u groznim uslovima, da li bi ostali tu ili bi se vratili na Kosovo i Metohiju.
Mi stalno, kao država, i ova vlada, potenciramo Kosovo i Metohiju i povratak izbeglica kao prioritet broj jedan. Međutim, u praksi nema ni jednog jedinog dinara za tu vrstu projekta, za šta je inače trebalo, ako pomnožimo tih 2000 porodica puta milion i 600.000, koliko je potrebno za jednu kuću, to je oko tri milijarde i 200.000 miliona dinara. Mi, naravno, ne kažemo da ovaj budžet može da omogući sve, razumemo intenciju restriktivnosti, ali treba dati pozitivan signal da je država i u praksi spremna to da uradi.
Nisam htela da se javim sa replikom, ostala sam dužna gospodinu Vučiću, mislim da je u redu da objasnim, pošto je pomenuo 300 i nešto hiljada za neki javni VC, što apsolutno ne stoji kao informacija. On je i ranije tu vrstu primedbe stavljao, tako da imam pripremljen odgovor za to. Dakle, reč je o izgradnji školskog dvorišta, igrališta, izgradnji kanalizacione mreže za osnovnu školu kod Štrpca, sa 500 učenika i 12 odeljenja. Nije u pitanju 300 i nešto hiljada, koliko je naveo gospodin Vučić, nego je u pitanju dva miliona i 90.000 dinara, znači mnogo više, a svaki dinar može da se pravda prostim uvidom u računice Koordinacionog centra. Mislim da ne treba tako lako optuživati neke ljude, koji su ipak na jednom teškom prostoru, na svaki način, uradili veoma mnogo.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala vam, gospođo Nestorović. Uporedićete podatke kasnije.
Reč ima narodni poslanik Suzana Grubješić. Neka se pripremi narodni poslanik Igor Mirović.
Izvinjavam se poslaniku Suzani Grubješić, pre toga je tražio reč ministar.

Mlađan Dinkić

Samo kratko u vezi ove dve primedbe poslanice Nestorović. Što se tiče bilo koje institucije koja se formira,
tek nakon formiranja te institucije odobrava se finansiranje iz tekuće budžetske rezerve.
Naravno da je važno obezbediti sredstva za Odbor za sprečavanje konflikta interesa i svakako, čim taj odbor bude i formalno konstituisan, da će Vlada, koja je inače predložila ovaj zakon, odobriti sredstva iz tekuće budžetske rezerve za finansiranje rada Odbora. Ne radi se o velikim sredstvima. Imamo je i u tekućoj rezervi za ovu i narednu godinu.
Što se tiče Kosova i Metohije, želeo bih da kažem sledeće: tačno je da je u budžetu namenjeno na raznim stavkama tri milijarde 353 miliona dinara za Kosovo i Metohiju, a prošle godine je bilo milijardu i 650. Nije sve namenjeno da se troši preko Koordinacionog centra, ali to ne znači da se neće uložiti na jug Srbije i Kosovo i Metohiju, ako se investira preko drugih ministarstava u Vladi.
Sredstva od doplatne poštanske markice, u iznosu od 300 miliona dinara, naravno da će se usmeriti preko ministarstva, koje će odlučiti kada Vlada odluči koji su to prioriteti. Ako se odluči da je obnova kulturne baštine, onda će to da realizuje Ministarstvo kulture. Ako se odluči da je u pitanju neki put, onda će kapitalne investicije. Ne moraju sva sredstva da idu preko Koordinacionog centra. Naprotiv, mislim da je bolje i efikasnije da idu preko odgovarajućih nadležnih resornih ministarstava.
Takođe, ovde postoji – iz sredstava koja su namenjena za programe međunarodnih organizacija opštine daju 20%, 104 miliona, ali međunarodne organizacije dodatnih 400 miliona, tako da je ukupna cifra 3,8, ovo o čemu gospođa Nestorović nije videla kako smo izračunali.
Konačno, želeo bih da kažem da to nisu sva ulaganja ove države za jug Srbije, a posebno za Kosovo i Metohiju, jer elektroprivreda Srbije godišnje plaća 2,2 milijarde dinara za radnike koji faktički ne rade, ali to je neka vrsta solidarnosti i oni samo ponekada učestvuju u radu remonta.
Isto to radi i poreska uprava, Pošta, Telekom i druga javna preduzeća, iz solidarnosti. Vi znate da su na Kosovu i Metohiji plate dva puta veće nego u Srbiji. Znate da čak svi ljudi, koji su prijavljeni, primaju te plate, ne rade na poslovima za koje su prijavljeni, ali iz solidarnosti, znajući da je važno za Srbiju da naši ljudi žive na Kosovu i Metohiju, ta plaćanja se vrše.
U međuvremenu je osnovana jedna radna grupa koja bi trebalo da utvrdi da li ljudi koji su prijavljeni za te plate uopšte žive na toj teritoriji, jer smatramo da treba dati duple plate onima koji žive, jer to nisu isti uslovi kao u Beogradu, Nišu i drugim gradovima. Ali, za one koji ne žive, moraju da se ukinu ta davanja, onima koji su formalno prijavljeni, a žive u Beogradu, rade u Subotici, sigurno da ta sredstva nisu potrebna. Svakako da će Vlada nastaviti da brine o Kosovu i Metohiji, kako politički, tako i finansijski.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Suzana Grubješić.
Izvinjavam se, moraćemo prvo repliku.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Ljiljana Nestorović

Samostalni poslanik
Moram da se javim po članu 97. stav 1. jer sam pogrešno protumačena.
Nisam uopšte insistirala, to želim posebno da naglasim, jer je predsednik Socijaldemokratske partije i šef Koordinacionog centra, ne želim da ovde ispadne da je intencija da on lično dobija novac. Znači, uopšte nije intencija da Koordinacioni centar ili telo dobiju novac. Novac može Vlada, na to ima pravo, preusmeriti preko ministarstava, bitno je da stigne do krajnjeg korisnika. Uopšte nije bitno da ide telu i centru, čak štaviše – telo i centar ne treba da isplaćuju ni penzije, ni socijalna davanja. Ukoliko ne može da se isplaćuje iz poreza na dobit, kao kod svih lokalnih samouprava, treba da rade resorna ministarstva. To je broj jedan.
Broj dva, moram da kažem još jednom, suma koja je preko ministarstava određena za Kosovo i Metohiju je premala, ona je manja od 500 miliona. Još jednom pominjem, za građevine i objekte BIA-e planirano je 400 miliona. Ni jedan dinar nije predviđen za sanaciju posledica zemljotresa, što je započet projekat, uloženo je 200 miliona, treba 700 da se još da za Kosovsko Pomoravlje.
U istom razdelu, gde bi to trebalo da stoji i kod kapitalnih investicija, stoji za isti projekat u Kolubarskom regionu gde je bio zemljotres 1998. godine, odvojeno je 500 miliona. Zašto pravite razliku između dva dela Srbije i Crne Gore odnosno Srbije? Zašto mogu da se odvoje pare za jedan deo koji se nalazi u centralnoj Srbiji, a ne mogu tamo gde je pogođeno, na jugu Srbije, odnosno na Kosovu i Metohiji. To je loša poruka i za naše građane i za one koji žele da Kosovo i Metohija budu sastavni deo Srbije.
Znači, tražim ne za Koordinacioni centar i telo, nego za građane Kosova i Metohije, od kojih očekujemo, ako su iseljeni, da se vrate, a ako su tamo, da ostanu. Znači, i u praksi, a ne samo u nacionalnoj demagogiji treba primeniti ono što ste proklamovali kao nacionalni prioritet broj jedan.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Razumeli smo gospođu Nestorović.
Samo da vas podsetim član na koji ste se pozvali uopšte se ne odnosi na ovu situaciju. On izričito kaže da, ukoliko se narodni poslanik u svom izlaganju uvredljivo izrazi ili pogrešno protumači drugog narodnog poslanika, taj ima pravo na repliku, o čemu odluku donosi predsednik Skupštine. To je stav 3.
Konačno, reč ima narodni poslanik Suzana Grubješić.

Suzana Grubješić

G17 Plus
Dame i gospodo poštovani narodni poslanici, poštovani predsedniče, ministre, danas smo počeli načelnu raspravu o Predlogu zakona o budžetu za 2005. godinu, a kada bi u jednoj rečenici trebalo da kažem o kakvom se budžetu radi, onda bih rekla da je to jedan realan i restriktivan budžet koji nema alternativu, jer da ima više para u državnoj kasi i budžet bi bio izdašniji.
Vlada Srbije 1. novembra ove godine jednoglasno je usvojila Predlog zakona o budžetu za 2005. godinu, kao i Memorandum o budžetu, ekonomskoj i fiskalnoj politici za iduću godinu, sa projekcijama za 2006. i 2007. godinu. Time je određen pravac ka kome bi Srbija trebalo da se kreće na ekonomskom planu u naredne tri godine i mi, kao poslanici Narodne skupštine Republike Srbije, trebalo bi da ovom raspravom potvrdimo taj pravac kretanja.
Reći ću ukratko koje su bile osnovne karakteristike 2004. godine u ekonomskoj oblasti.
To je, pre svega, visoka stopa rasta industrijske proizvodnje, oko 6%, zatim poljoprivrede 12%, rast društvenog bruto proizvoda 8%, rast inflacije nešto iznad planiranog, znači oko 12% do kraja godine, restriktivna fiskalna i monetarna politika i usporavanje procesa privatizacije.
Ekonomska politika za 2005. godinu se bazira na pet tačaka. To su nastavak jedne ovakve restriktivne monetarne politike, čvrsto budžetsko ograničenje u fiskalnoj politici, politika plata, restrukturiranje privrede i ubrzana privatizacija.
Osnovni element makroekonomske politike je održavanje privredne stabilnosti i realno održivog dugoročnog privrednog rasta. Cilj je da inflacija bude jednocifrena, a takvu stopu inflacije podržavaće sve politike, pre svega fiskalna. Cilj je i smanjenje spoljnotrgovinskog deficita sa sadašnjih 13% na 12% u narednoj godini.
Nastavak restriktivne monetarne politike i čvrsto budžetsko ograničenje znači i smanjenje budžetskog deficita na 1,4% i potrošnje na 45,5% društvenog bruto proizvoda. Samo da podsetim da je rebalansom budžeta, koji smo ovde usvojili u oktobru, budžetski deficit smanjen na ispod 2,5% društvenog bruto proizvoda, a da se u budžetu za 2005. godinu on dodatno smanjuje na 1,4%.
Ako se, poštujući međunarodne standarde, otplata glavnice domaćim kreditorima, a to je pre svega stara devizna štednja, i vraćanje zajma za preporod Srbije ne bi računali kao budžetski deficit, onda je u javnim finansijama za 2005. godinu čak predviđen i suficit od 1,9 milijardi dinara.
Ovo predloženo rešenje ostavlja otvorenu mogućnost da trogodišnji aranžman sa MMF-om bude uspešno priveden kraju, sa bar dve dobre posledice. Prvo, biće otpisano dodatnih 15% duga prema Pariskom klubu poverilaca, i drugo, ovo stezanje kaiša u javnoj potrošnji trebalo bi da ojača konkurentnost domaće privrede i podrži njen antiinflatorni rast.
Plate u javnom sektoru su značajno rasle u toku 2001, 2002, 2003. a nešto sporije tokom 2004, ali to povećanje nije bilo bazirano na osnovu povećanja produktivnosti. U periodu od 2000, bolje rečeno 2001. do 2004. realne zarade su porasle za 114%, dok je produktivnost porasla za samo 16,5%. Recimo, u ovoj godini plate su porasle za 8%, a produktivnost za 6,6%.
Bez obzira što je prosečna neto zarada niska, a u septembru je iznosila 14.444 dinara, ovaj proboj u sektoru zarada značajno utiče na povećanje spoljnotrgovinskog deficita. Rast plata se uglavnom prelivao u kupovinu uvoznih roba, što je vršilo pritisak i na rast cena.
Država niti može, niti treba da se bavi platama u privatnom sektoru, ali može da utiče na zarade koje se isplaćuju iz budžeta, kao i na politiku plata u javnim preduzećima u kojima država postavlja menadžment. Znači, ukoliko to hoće, država može da kontroliše plate za preko polovinu zaposlenih u Srbiji.
Prosek mase plata prema projekciji budžeta neće moći da poraste za više od 7%, što naravno ne znači da pojedinačne plate neće moći da rastu.
Što se tiče restrukturiranja javnih preduzeća, stvoreni su uslovi da se odvoje sporedne od osnovnih delatnosti i da se od prodaje dela njihove imovine obezbede otpremnine za one radnike koji žele da dobrovoljno odu i pronađu drugi posao.
Ambicija je da se konačno na dnevni red stave javna preduzeća, ali i preostale 63 od ukupno 67 velikih društvenih firmi, koje bi prethodno trebalo da se organizaciono i finansijski konsoliduju, što podrazumeva rešavanje dužničko-poverilačkih odnosa u onom magičnom trouglu preduzeća-banke-država.
Velika dugovanja jesu glavna kočnica i prepreka za brzu privatizaciju tih preduzeća. U prvoj fazi tranzicije su privatizovane uglavnom dobrostojeće firme, dok su one koje su u problemima ostale i njih je mnogo teže privatizovati.
Tranzicioni fond će u te svrhe naredne godine, prema projekcijama budžeta, biti dva puta veći nego ovogodišnji i iznosiće pet milijardi dinara. Služiće za isplatu radnicima koji kao tehnološki višak budu napustili svoja preduzeća.
Uprkos potpunom zamiranju procesa privatizacije u prvom polugodištu 2004. godine, priliv stranih direktnih investicija je ipak ohrabrujući. Do kraja godine se može očekivati priliv od oko 700 miliona dolara, i to bez nekih velikih prodaja preduzeća, što je u skladu sa planom za ovu godinu.
Međutim, za narednu godinu se očekuje znatno veći privatizacioni prihod od oko 25 milijardi dinara, te bi deo viška privatizacionih prihoda u iznosu od oko sedam milijardi dinara trebalo da bude prebačen na račun Fonda PIO, kako bi se penzionerima isplatila polovina onog tzv. velikog duga.
U državnu kasu će se tokom iduće godine sliti 396,1 milijarda dinara a potrošiće se 416,6 milijardi dinara. Dakle, budžetski deficit je 20,5 milijardi dinara, za trećinu manji od ovogodišnjeg. On će se pokriti sa osam milijardi dinara od privatizacionih prihoda, pet milijardi dinara od kredita i donacija od međunarodnih finansijskih organizacija i institucija, a za ostatak od 6,8 milijardi dinara država će se zadužiti na domaćem finansijskom tržištu.
Na rashodnoj strani budžeta pokazuje se da je glavna rastuća stavka servisiranje javnog duga. Ukupan trošak za ove namene iznosiće 46,3 milijarde dinara. Biće veći za 13,6 milijardi dinara nego ove godine. Zašto je to tako? Pa, po Zakonu o izmirivanju stare devizne štednje od 2005. godine prestaje linearna isplata štedišama i ubuduće će oni koji imaju veće uloge dobijati značajno više.
Prema projekcijama budžeta značajno su povećane nadoknade za socijalnu zaštitu, za oko 9,5 milijardi dinara, i socijalna davanja su obezbeđena, dobiće ih svi oni kojima su potrebna. Oko sedam milijardi biće upotrebljeno za rešavanje problema nezaposlenosti, do koje će doći usled procesa restrukturiranja privrede.
Subvencije privredi su još uvek znatne, ali će ipak biti manje za 1,5 milijardi dinara, što je jasan znak da Vlada neće podržavati opstanak preduzeća koja koriste novac poreskih obveznika za pokrivanje svojih gubitaka. Agrarni budžet ostaje isti kao ove godine, dakle 20 milijardi dinara, kao i subvencije za poljoprivredu, koje iznose 11 milijardi dinara. Na prihodnoj strani budžeta došlo je do preusmeravanja sa oporezivanja plata na oporezivanje potrošnje, pre svega putem poreza na dodatu vrednost i akciza. Ove godine su inače budžetski prihodi za oko 20% veći nego prošle godine i taj trend će se nastaviti i u narednom periodu.
Iz svega navedenog se može zaključiti da je budžet za 2005. godinu restriktivan, ali da politika štednje nema alternativu ako se želi održiv ekonomski razvoj. Moramo da se suočimo sa činjenicom da je Srbija siromašna zemlja, da zbog toga moramo mnogo više da radimo i da možemo da podelimo samo ono što zaradimo. Mi iz G17 plus smo oduvek bili spremni da građanima Srbije kažemo istinu, bez obzira na to da li je ta istina bolna ili nije. Srpskoj privredi su potrebne ozbiljne, sveobuhvatne ekonomske reforme. One su do sada rađene samo u pojedinim delovima, a nikad u celini. One se mogu odlagati, mogu se davati neka lažna obećanja zarad sticanja političkih poena, ali one su nužne i neizostavne.
Ukoliko ne uspe da ih obavi ova vlada za vreme trajanja svog mandata, isti problemi će dočekati i neku narednu vladu. Zbog toga mislimo da što pre treba krenuti sa sveobuhvatnim ekonomskim reformama. U suprotnom, postaće nam nedostižne i zemlje iz najbližeg okruženja, koje krupnim koracima grabe ka Evropskoj uniji, ali u kojima su njihove političke, ekonomske, društvene, kulturne i ostale elite postigle konsenzus oko pravca u kome zemlja treba da ide.
Nažalost, mi u Srbiji to još uvek nismo doživeli. Hvala.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala vama.
Gospodine Vučiću, neću vam dati repliku, jer je to bila replika na repliku, ali možete povodom Poslovnika. Samo trenutak, molim vas, samo me saslušajte. Gospođa Nestorović se pozvala da govori repliku vama, a mogu zbog pogrešnog tumačenja da vam dam reč po Poslovniku.
(Glasovi - replika je bila ministru.)
Je l' tako? Tako je. Izvinite, u oba slučaja dajem vam repliku, ali vas molim da vodimo računa o vremenu. Svakako, izvolite.

Aleksandar Vučić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, ovo je jedan od razloga zbog čega SRS neće glasati kao sve ostale poslaničke grupe složno u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Mi ćemo biti jedini protiv budžeta, a ja sam sada doneo specifikovane podatke koje ću vam pročitati.
Izvinjavam se svim narodnim poslanicima, zaista sam danas pogrešio. Nije 345.000 dinara poljski WC, već je septička jama 340.000 dinara u Novom Brdu, a 555.000 je septička jama u Gnjilanu. Toliko da imate u vidu. Stvarno se izvinjavam što sam pogrešio. Nadam se da će narodni poslanici da prihvate, ali oprostite, mislio sam da je septička jama mnogo jeftinija, ne trebaju daske za septičku jamu.
Još nešto. Zašto nećemo da glasamo? Zato što je taj Koordinacioni centar potrošio ogroman novac građana Srbije, a da ništa dobro za naš narod na Kosovu i Metohiji nije uradio. Kaže ovako - u periodu od 2. avgusta 2001. do 29. februara 2004. godine potrošeno je samo na hotelski smeštaj i ugostiteljske usluge za članove Koalicije "Povratak" 1.159.000 dinara. Izgleda, gladni bili članovi Koalicije "Povratak". Narod gladan, go i bos, a oni se goste. Kaže - troškovi benzina za Koordinacioni centar i Koordinaciono telo, članove Koalicije "Povratak" i advokate 2.236.702 dinara. Troškovi nabavke i održavanje opreme, servisiranje vozila, održavanje objekta i opreme, kancelarijski materijal i telefonske usluge – 3.664.617 dinara. Dame i gospodo narodni poslanici, to je razlog zašto poslanici SRS, između svih ostalih stvari, ne mogu da podrže budžet.
Još nešto, neko je ovde govorio – možemo li da govorimo o tome a da ne govorimo lično ostrašćeno ili politički ostrašćeno koliki je budžet predsednika Republike i koliko je budžet Skupštine. Evo vam primer. Narodna skupština Republike Srbije je ovde u martu 2004. godine usvojila budžet za Narodnu skupštinu od 1.500.000.000 dinara, to je za 2004. Danas nam je sveukupni budžet sa stručnim službama 754 miliona. Lepo, uštedela Narodna skupština. Predsednik Republike – imali smo budžet 33 miliona za 2004. godinu, danas imamo 184 miliona.
Narodna skupština pad od 50%, odlično, ušteda za građane Srbije, ne moraju da daju toliki novac, a za predsednika Republike 600% povećanje. Ko je to zaslužio? Čime? Zbog toga da bi se primali dresovi Real Madrida, a da narod živi sve teže, da nema novih radnih mesta, da nema većih plata, penzija, narod hoće promene.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Da ne bude zabune, podaci koji su čitani o troškovima nisu podaci iz budžeta, već iz izveštaja. Pošto je vreme isteklo, iako sam vas opomenuo, gospodine Vučiću, još pre tri minuta, na osnovu člana 81. stav 4, zbog toga što je izuzetno važno pitanje na dnevnom redu – budžet Srbije, nastavak sednice je sutra u 10,00 časova.