TREĆE VANREDNO ZASEDANjE, 22.06.2007.

5. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆE VANREDNO ZASEDANjE

5. dan rada

22.06.2007

Sednicu je otvorio: Oliver Dulić

Sednica je trajala od 10:05 do 01:00

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Dušan Bajatović

Moram da priznam da sam se istinski trudio da razumem pokušaj gospodina Jovanovića da se ispetlja iz onoga u šta se upetljao.
(Predsedavajući: Koji član, Dušane?)
Nije Poslovnik, gospodine Mrkonjiću, nego je replika.
(Predsedavajući: Nemate pravo. Nema replika na repliku.)
Dobro, onda član 104. stav 1.
Naravno da je očuvanje ljudskog života nešto čime se ljudi vode desetinama, stotinama i hiljadama godina, to nije sporno, gospodine Jovanoviću, ali teško da ima rata bez žrtava. Vi me niste dobro slušali. Nema Srbija više ni ekonomske, ni političke, ni vojne, ni bilo koje druge snage da vodi bilo kakav rat. To je, između ostalog, posledica i dela vaše vladavine.
Kako se sudi o nekoj politici? Po njenim rezultatima. Potpuno razumem zašto vi kažete da politika vođena devedesetih godina nije bila dobra. Ja o tome mislim drugačije ili delom drugačije.
Nije sporno ni o tome da pričamo, ali vas ponovo pitam, gospodine Jovanoviću, kada budemo ušli u NATO pakt, kako vi želite, a nadam se da će se o tome odlučivati na referendumu, hoćemo li o tim istim troškovima ovde razgovarati na isti način?
Kako je bolje potrošen nečiji život? Tako što je branio interese NATO pakta u Avganistanu, Iraku ili drugim delovima sveta gde se sprovode ljudska prava ili je možda časnije braniti svoj narod, svoju zemlju, svoju veru, svoju istoriju, svoju tradiciju, svoju kulturu, svoja prava?
Mislite da će Amerikanci koji su uveli ljudska prava na Kosovu sada da se vrate da bombarduju Šiptare na Kosovu? Neće, iako oni ugrožavaju prava Srba, vode drugu politiku. Nisam video da je baza Bondstil napravljena od mekog materijala, nije napravljen montažni objekat, nego se ukopavaju, znači hoće da ostanu tu. Neka će oni, gospodine, da stignu do Kine, ne brinite, bila bi im cilj i Kina, ali će malo teže ići.
Šta je ovde poenta cele priče? Poenta cele priče je da je ovo nedovoljno sredstava za vojsku, da vojsci trebaju reforme, ali ne reforme koje uništavaju vojsku, da vojska treba da se prilagodi savremenim uslovima, da vidimo da li je 20.000 vojnika dovoljno ili možda strategijska odbrana danas zahteva nešto više.
Po Dejtonskom sporazumu Srbija je trebalo da bude faktor mira i stabilnosti na Balkanu, a to znači vojno-politički i ekonomski najjača sila. Zašto to danas nije tako?
Uostalom, neću se više javljati jer smo obećali da nećemo voditi velike polemike, da ovo danas može da se završi.
Molim vas, nemojte da zaboravite da već osam godina u Srbiji ne vladaju nikakve crno-crvene ili stranke bivšeg režima. Vladaju stranke demokratske provenijencije. Osam godina vlasti nije tako malo, ma kolike da su prethodne štete.
Hajte da malo pričamo i o tome.
...
Socijalistička partija Srbije

Milutin Mrkonjić

| Predsedava
Reč ima gospodin Batić, po Poslovniku.

Vladan Batić

Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, reče prethodni govornik da teško da ima rata bez žrtava, ali je Srbija zemlja u kojoj upravo u vojsci imate sijaset žrtava bez rata. U današnje vreme 42 vojnika su poginula za manje od tri godine, većina pod nerazjašnjenim okolnostima, a matrica odgovora ista - samoubistvo. Većina tih mladih ljudi potiče iz seoskih sredina, jer gradska deca uglavnom se opredeljuju za civilno služenje vojske, iz seoskih sredina gde je taj duh, tradicija srpskog vojnika i vojske usađena u njima. Zastupam porodice pet nastradalih vojnika. Znate šta im od svega najteže pada? To što ne mogu da odaju pomen, jer, kao što znate, crkva neće da činodejstvuje kada je u pitanju samoubistvo. Zamislite bol tih ljudi,  ponovno ubijanje njihove dece, kada ih sahranjuju bez opela. To je ostalo nerazjašnjeno. Garantujem da u skoro polovini ovih slučajeva nisu u pitanju samoubistva.
Dvojica gardista su prvo razoružani, kao što je to rekla nezavisna državna komisija, a potom ubijeni; pošto se danas odomaćio izraz streljani, oni su streljani. Mogu da kažem i zašto. Zato što su se tu skrivali haški optuženici i zato što su videli jednog od njih i onda veo tajne ... A oni koji su učestvovali u falsifikovanju istine o ubistvu dvojice gardista na Topčideru, oni su avanzovali u svojim karijerama. Pogledajte te ljude koji su tvrdili ono što su tvrdili, pre nego što je svoj izveštaj dala državna komisija. Zato mi postavljamo pitanje.
Pre neki dan sam se sreo sa vojnim analitičarom gospodinom Aleksandrom Radićem i kaže da nam predstoji zaista istinska reforma vojske po prvi put nakon 60 godina, ali ovde nema ko da nam to objasni. Kao što je Duško Radović govorio: ''Neće da nam kažu, hoće da nas iznenade''. Valjda narodni poslanici imaju pravo da znaju šta podrazumeva ta reforma vojske da bi eventualno glasali za budžet koji se tiče vojske. To je osnovna stvar, osnovno pravo i osnovno ovlašćenje, osnovna obaveza izvršne vlasti da o tome obavesti izabrane narodne poslanike, narodne predstavnike, najviše zakonodavno telo u ovoj zemlji.
Ali, na to pitanje niko nam ne odgovara. I dalje se veličaju oni ugojeni generali koji su sve bitke izgubili, ali sve privilegije dobili, dobili stanove u ''Cvećari'' od po nekoliko ari, a oni mladi obrazovani oficiri stanuju kao podstanari u nekim straćarama, u nekim ćoškovima, ne mogu da prežive sa svojim porodicama. O kakvom mi budžetu pričamo? Oni koji su se tobož dobrovoljno predali dobili silne pare od tajkuna i tada se kao krug zatvorio. Onda mi pričamo o reformama vojske i onda neki od njih odlaze u Hag, samo što još muzika nije svirala, kao ispraćaj Legije u zatvor. Za to vreme ne znamo imena onih momaka koji su u avionima poleteli da se odupru NATO armadi i dali svoje živote verujući u nekakve ideale, u lažne ideale. I oni graničari na karaulama, zna li neko njihovo ime? Ne.
Oni nisu heroji, i oni koji su poginuli kod bolnice "Dragiša Mišović", i svi drugi koji su izginuli za njihove ratove. Oni uživaju u privilegijama, a njihove porodice ne mogu ni spomenik da podignu, ne mogu ni opelo da daju svojim najbližima.
To je priča o vojsci, a da ne govorim o toj famoznoj "Cvećari", o satelitu "Eros", o lakrdiji oko afere "pancir", sada jure Mileta Dragića za neke mrvice, a oni glavni koji su tamo učestvovali nisu nizašta odgovorni. Zato ponavljam, teško da možemo da pričamo o reformama vojske kada u Srbiji ima više žrtava u vojsci nego da smo, ne daj bože, u ratu.
...
Socijalistička partija Srbije

Milutin Mrkonjić

| Predsedava
Na član 5. razdeo 5. amandman je podneo narodni poslanik Petar Jojić.
Zakonodavni odbor predlaže da se amandman odbije, a Vlada nije prihvatila amandman.
Da li neko želi reč? (Da.) Reč ima poslanik Petar Jojić.
...
Srpska radikalna stranka

Petar Jojić

Dame i gospodo narodni poslanici, ministar pobeže. Trebalo je da odgovori na nekoliko pitanja. Pre svega, šta je sa sudskim taksama, jer nije razdvojio i ovde nije dao obrazloženje. Jer, radnici i nosioci pravosudnih funkcija mogli su da se finansiraju od sudskih taksi, ali da Vlada u tu kožnu torbicu ne trpa i te sudske takse koje su enormno visoke, a koje građani plaćaju. Mnogi danas zbog visokih taksi ne mogu da pristupe pred sud da ostvare svoja prava.
Ministar pobeže, ne reče nijednu reč o tome gde je ugrađena reprezentacija korisnika budžeta. Ministar ne reče ništa o tome, a trebalo je da govori gde su tri miliona evra koje je naša država dobila za reformu zakonodavstva i pravosuđa. Ko je to primio, u koje svrhe utrošio?
Zamislite, dame i gospodo narodni poslanici, Služba za upravljanje, molim vas, za nju je predviđeno 77 miliona, a možete misliti da je za taj iznos moglo da se kupi 100 traktora poljoprivrednicima i da im se pokloni, da se obezbedi pet i po hiljada penzija, a Evro služba sa 263 miliona dinara, sa tim iznosom je moglo biti isplaćeno 16 i po hiljada penzija.
Dame i gospodo, na član 5, razdeo 5, glava 5.8 funkcija 330 Srpska radikalna stranka uložila je ovaj amandman smatrajući da ne treba formirati i osnivati paralelne pravosudne organe, kao što je to slučaj sa Specijalnim tužilaštvom za ratne zločine. Jer, u našoj Srbiji u našem pravosudnom sistemu postoje: Ustavni sud, mada nije formiran Vrhovni sud, upravni sudovi, apelacioni sudovi, Državno veće tužilaca, Visoki savet sudstva, Viši trgovinski sud, Republičko javno tužilaštvo, Republičko javno pravobranilaštvo, okružni sudovi, trgovinski sudovi, opštinski sudovi, okružna javna tužilaštva, opštinska javna tužilaštva, veća za prekršaje i opštinski organi za prekršaje.
Dame i gospodo, kada je u pitanju Tužilaštvo za ratne zločine, ono je formirano po diktatu iz inostranstva, od strane NATO-vaca koji su zahtevali i traže da se sudi samo Srbima u Srbiji. Zato su osnovali ovo tužilaštvo. Prema tome, Srpska radikalna stranka smatra da ovu instituciju treba ukinuti i prepustiti je redovnim i javnim tužilaštvima.
Dame i gospodo, kome se to sudi u Hagu, kome su ovi pomagači iz Srbije i ova institucija, samozvana institucija, koja je produžena desna ruka Haškog tribunala? Kada su u pitanju nelegalni Haški tribunal i tužilac, koga su osnovale Amerika i članice NATO pakta, preko Saveta bezbednosti i Ujedinjenih nacija, kao izvršnog organa, a koga nije osnovala Generalna skupština, postavlja se pitanje legitimiteta i legalnosti Haškog tribunala.
Optužnice koje se podižu protiv naših građana, uglavnom protiv najvišeg vojno-političkog rukovodstva, nisu zasnovane na pravno valjanim dokazima. Kazne izrečene prema Srbima su drakonske, kazna Milanu Martiću izrečena je u trajanju od 35 godina, što svedoči da kriterijumi u tužilaštvu i u tome sudu ne postoje za sve optužene podjednako, već se Srbima izriču najveće kazne, čak za ono što nisu ni počinili. Milanu Martiću izrečena je kazna samo zato što je kao Srbin branio svoj narod od ustaških zločinaca, o čemu zna čitava javnost i svet. Takođe želim da podsetim da je Momčilu Krajišniku izrečena kazna zatvara u trajanju od četvrt veka, bez ijednog dokaza da je počinio bilo kakvo krivično delo ili zločin.
Nova žrtva Haškog tribunala je general Zdravko Tolimir koga su na divljački i varvarski način oteli u Srbiji, izručili Republici Srpskoj, a onda isporučili u mrtvačkoj vreći Haškom tribunalu. Kao narodni poslanik Srpske radikalne stranke smatram da Vlada Republike Srbije pod hitno mora da odredi i uputi u Haški tribunal ekipu vrsnih lekara koja će izvršiti lekarski pregled građanina Republike Srbije gospodina Zdravka Tolimira, čije je zdravstveno stanje krajnje kritično i koji se bori za život u haškoj tamnici, a da nema adekvatno lečenje. Vlada Srbije je za ovakvo zdravstveno stanje znala i zato je ona odgovorna da u konkretnom slučaju preduzme potrebne mere kako bi se zaštitio život generala Tolimira.
Meni je lično poznato, dame i gospodo, da nijedna vlada od oktobra 2000. godine do danas nije pružila nikakvu pravnu ni medicinsku pomoć građanima koji se nalaze u Haškom tribunalu. Imam saznanja da generalu Zdravku Tolimiru pokušavaju da postave branioca po službenoj dužnosti, i to čoveka koji će biti saradnik tužilaštva Haškog tribunala, jer su svi oni koje je on branio gadno prošli i izrečene su im maksimalne kazne.
Kao dugogodišnjem advokatu i pravniku, a proučavao sam uporedno i kontinentalno pravo i američko pravo, poznato mi je da sve države svojim državljanima pružaju pravnu i svaku drugu zaštitu. Kao što vidite, Vlada Srbije nije ni prstom makla da nekog Srbina zaštiti pred tim nazovisudom, osim što isporučuje protivno ustavu i protivno zakonu. To isto potvrđuju i brojne optužnice koje su podnete protiv Srba. Jedna od takvih sramnih, ničim potkrepljena, podignuta je protiv profesora doktora Vojislava Šešelja. Profesora doktora Vojislava Šešelja taj nelegalni tzv. tužilac Haškog tribunala optužuje uglavnom zbog držanja vatrenih govora koje su nazvali govorom mržnje.
Najviše optužnica, dame i gospodo građani Srbije, od strane haškog tužioca podignuto je protiv Srba. Po pravilu, to tužilaštvo stavlja se na stranu muslimana, Hrvata i šiptarskih terorista. U najteži položaj tužilac dovodi pripadnike srpske nacije, a da takav odnos nema prema Hrvatima, muslimanima i šiptarskim teroristima. Jer, niko iz najvišeg državnog, vojnog i političkog rukovodstva nije optužen u tim zemljama.
Navešću primer silovanja Srpkinja u logoru Čelebići od strane muslimana. Samozvani tužilac Karla del Ponte taj zločinački akt je okvalifikovala kao povredu običaja ratovanja, a ne kao silovanje, što je inače činila i čini kada je navodni izvršilac Srbin. Prema optuženicima za zločine protiv čovečnosti ovakvo pristupanje haškog tužioca je prisutno od samog početka rada Tribunala. Tako se od prvih 18 optužnica 17 odnosi na Srbe, a samo jedna na muslimane.
Nameru da se sudi Srbima kreatori Tribunala su pokazali i izbacivanjem (pazite, ovo je jako važna činjenica) zločina protiv mira iz Statuta Međunarodnog tribunala za bivšu Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju. Simptomatično je da su zločini protiv mira bili jedna od tri vrste zločina predviđenih u Statutu Međunarodnog vojnog suda za suđenja u Nirnbergu. Iako je Statut Međunarodnog tribunala Vojnog suda od Generalne skupštine Ujedinjenih nacija potvrđen kao izvor prava, brisanje je izvršeno sa ciljem da oni koji su planirali, pripremali i izveli rušenje Savezne Republike Jugoslavije... Ovako nisu postupali ni oni koji su primenjivali Hamurabijev zakonik, koji je imao izrazito klasni karakter, jer je u prvom redu štitio i učinio taj samozvani zločinački Haški tribunal.
Šta je to učinio prof. dr Vojislav Šešelj? Vojislav Šešelj nije počinio nijedno krivično delo, niti kakav zločin. Za to nema dokaza pa ga drže u pritvoru nepunih pet godina. Šešelj je najreprezentativniji, dame i gospodo, živi predstavnik srpskog naroda i zato će ime prof. dr Vojislava Šešelja biti zlatnim slovima upisano u istoriji srpskog naroda.
Zbog toga, dame i gospodo, Vojislav Šešelj je duboko poštovan i cenjen u srpskom narodu, sa svojom velikom i zaslužnom Srpskom radikalnom strankom. Prema prof. dr Vojislavu Šešelju u Haškom kazamatu, u toj tamnici dva sa dva, primenjuju se sve sankcije terora, osim bičevanja. Nije telesna kazna predviđena ni statutom, a nije predviđena ni u našem zakonodavstvu, iako je u Srbiji telesna kazna ukinuta 1873. godine.
Samozvani haški tribunal na svom čelu ima čuvenu ozloglašenu Karlu del Ponte, najvećeg srbomrsca, koja je nedavno boravila u Srbiji i kojoj su priređene sve državne počasti, a čija je poseta pripremana čitavih mesec dana, koju su obezbeđivale jake vojne i policijske snage. Obišla je skoro sve zaštićene objekte od vitalnog i bezbednosnog značaja. Najviši rukovodioci ove države klečali su tokom njene posete.
Dame i gospodo, šta reći? Šta reći za ovakvu politiku, za okupatore i zločince? Setimo se samo Jasenovca, tada je roštilj radio prekovremeno, a bilo je i slučajeva da su na njega bacali i žive ljude. Zamislite kakav strašan roštilj, kakav strašan zločin, na kome su bačene desetine hiljada živih tela Srba.
Dame i gospodo, SRS smatra da odbrana zemlje zaslužuje prvorazrednu funkciju, a ono o čemu je bilo večeras reči, koliki je trebalo da bude budžet vojske... Ja ću da vas podsetim, budžet vojske je 62 milijarde dinara, a Vlada Republike Srbije za svoje specijalne usluge predvidela je 42 milijarde dinara.
Dame i gospodo, poznato je u svetu da se odbrana zemlje i njena sposobnost zasniva na tri stvari. Koje su to tri stvari? Novac, novac i novac. Hvala vam.
...
Socijalistička partija Srbije

Milutin Mrkonjić

| Predsedava
Hvala vama. Da li još neko želi reč? (Da.) Reč ima narodni poslanik Zoran Krasić.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Da bi se bolje shvatila suština ovog amandmana, ona se zasniva na tome što je zakon koji je donet 2003. godine, a tiče se tužilaštva za ratne zločine, i tada bio neustavan i sigurno i danas predstavlja jedan neustavni zakon.
Gospodin Jojić je objasnio kakva je organizacija sudova i kakva je organizacija tužilaštava koja postupaju pred određenim sudom. Za postupanje ovog tužioca, u suštini, ne postoji sud. To je osnovna primedba.
Druga primedba koja se tiče ovog razdela, sada prelazimo na onaj finansijski deo i odmah da raščistimo jednu stvar – zakon postoji, te po tom osnovu postoji i obaveza, to je nesporno, a mi tvrdimo da je zakon neustavan i insistiramo na tome da se taj zakon stavi van snage u skupštinskoj proceduri i da to ima u vidu i da to planira Vlada Republike Srbije, s obzirom da je budžet jedan planski dokument.
Znači, ne sadrži samo dospele obaveze, nego i buduće obaveze koje se planiraju u toku ove godine, pa u tom smislu mi planiramo da se ova obaveza skine.
Dalje, moram da skrenem pažnju da će ovo tužilaštvo da potroši 72 miliona dinara i da to tužilaštvo ima ukupno 32 zaposlena radnika, odnosno 23, još manje.
Ako napravite neko poređenje sa ostalim korisnicima budžetskih sredstava koji imaju približno isti broj zaposlenih, videćete da su princip raspodele, merila i kriterijumi koje je koristila Vlada Republike Srbije prilikom izrade nacrta budžeta bili pogrešni, te da se daje neka velika prednost i beneficija ovom tužilaštvu.
Ovo tužilaštvo spada u grupu onih "Tompson" državnih organa. Dakle, između Vojislava Vučkovića i onog Tompsona koji je pevao skoro u Zagrebu nema nikakve razlike, principijelno ne postoji nikakva razlika.
Da neki veliki dušebrižnici ne bi shvatili da se ovde neko sada zalaže da se ne vrši krivični progon za ratne zločine, ne, mi smo za to da se vrši progon za ratne zločine pred našim sudovima, našim organima, ali ako specijalnog tužioca za ratne zločine treba da savetuje Sem Nazaro, pravni savetnik američke ambasade, ako taj tužilac sebi daje za pravo da može da sklapa međunarodne ugovore, sporazume, dogovore, bez ratifikacije u Narodnoj skupštini, ako on može u svojim javnim nastupima da kaže da je on bog i batina, da on svakodnevno sa tri ambasadora razgovara, onda ja postavljam pitanje da li on kao državni službenik ima onu dozu nezavisnosti i samostalnosti koja je neophodna za njegovu osnovnu funkciju. To je sve ovde zloupotrebljeno.
Osnovna karakteristika koja je omogućila ovom Vučkoviću da bude to što jeste jeste blizina sa Demokratskom strankom, ne strankom koliko sa Borisom Tadićem.
Da vidimo kako je Hag primenio pravilo 11 bis Pravilnika o postupku i dokazima.
Dakle, jedan jedini Srbin je ustupljen ovde da se sudi, a da vam ne pričam koliko je Hrvata ustupljeno Hrvatskoj da im se sudi, koliko muslimana iz Bosne i Hercegovine.
Još jedna velika zamerka predlagaču ovog zakona. Naveli ste tamo da je nadležnost tužioca da goni za krivična dela po Krivičnom zakoniku, po statutu Haškog tribunala.
Nije on nadležan da goni po odredbama statuta Haškog tribunala. On te odredbe ne sme da primenjuje i tu nastupa problem, što bi oni sada hteli preko ovog tužioca da izvrše desrbifikaciju u Srbiji.
...
Socijalistička partija Srbije

Milutin Mrkonjić

| Predsedava
Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 5. razdeo 12 amandman je podnela narodni poslanik Borka Vučić.
Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, a Vlada ga nije prihvatila.
Izvolite, gospođo Vučić.

Borka Vučić

Socijalistička partija Srbije je ocenila da je prilika da izađe sa jednim amandmanom koji je veoma aktuelan danas, a radi se o dijaspori. Socijalistička partija Srbije već više od 15 godina ima dobru saradnju sa dijasporom.
Ja ne vidim da ćemo imati velike razlike što se tiče ovog problema koji se pojavio i danas je prilika da, kada se razmatra ovaj zakon o budžetu, kada smo ga već stavili na dnevni red, a i ja imam određenu krivicu kako je to rečeno, da o tome porazgovaramo, jer se radi o jednom veoma krupnom pitanju.
Samo ću da kažem da je momenat zbog toga, a to Ministarstvo za dijasporu i Komora znaju, što ovih dana, za dva-tri dana, ovde stiže oko 400, a ja sam ih već srela, naših predstavnika dijaspore sa svih pet kontinenata, na tzv. Vidovdanske dane dijaspore. Na tim Vidovdanskim danima ovo pitanje koje je predmet amandmana SPS-a je glavno pitanje koje dolazi na dnevni red.
Ja ću vam sada, s obzirom da se svi žurite na utakmicu, ipak pročitati suštinu ovog amandmana.
Na osnovu člana 145. i 163. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije na Predlog zakona o budžetu Republike Srbije za 2007. godinu podnosim sledeći amandman: "U članu 5. Predloga zakona o budžetu Republike Srbije za 2007. godinu, u posebnom delu, u razdelu 12 - Ministarstvo finansija, funkcija 160 - opšte javne usluge koje nisu klasifikovane na drugom mestu, ekonomska klasifikacija 499 - sredstva rezerve, kolona 6, iznos 2.015.830.000, reči "ova aproprijacija obuhvata sredstava namenjena za stalnu rezervu u iznosu od 15.830.000 dinara i sredstva tekuće budžetske rezerve u iznosu od 2.000.000.000 dinara" zamenjuju se rečima "ova aproprijacija obuhvata sredstva namenjena za stalnu rezervu od 15.830.000 dinara i sredstva tekuće budžetske rezerve u iznosu od 1.741.578.116 dinara, a sredstva u iznosu od 258.421.884 dinara namenjena su za izmirivanje obaveza Vlade prema neto poveriocu Fondu dijaspore za maticu - isplata ustupljenog potraživanja po osnovu neizvršenog zaključka Vlade, 05 broj 55-148/2002 od 11. januara 2002. godine".
Obrazloženje: Vlada Republike Srbije u januaru 2002. godine, prilikom zatvaranja četiri velike banke, donela je zaključak 05 broj 55-148/2002, kojim je uredila način isplate sredstava deponentima ovih banaka u okviru kojih i deponentima Beogradske banke AD Beograd.
Prema ovom zaključku, Vlada se obavezala da će iz budžeta za 2002. godinu sa redovne budžetske pozicije koju je nazvala - sredstva za restrukturiranje banka, kako piše u budžetu, a i u predlogu završnog računa budžeta za 2002. godinu, strana 10, u delu Ministarstvo finansija i ekonomije, pod rednim brojem pozicije 202, da je ukupno planiran i utrošen iznos od 4,13 milijardi dinara sadržan u ukupnoj cifri od 9.887.400.000 dinara.
Vlada, odnosno zaduženo Ministarstvo finansija prema ovim zaključcima svim deponentima tražilo je da donesu dokaz o postojanju depozita na bankovnim računima banaka i da o tome ZOP izda pismenu potvrdu, kao i da deponenti potpišu ugovor da ta svoja potraživanja u bankama koje su zatvorene ustupaju Republici Srbiji, kako bi im se iz budžeta isplatio iznos iz potvrde, pod uslovom da su neto poverioci, a to znači da ništa ne duguju banci i da ništa ne duguju po osnovu poreza ili nekih drugih obaveza.
Ministarstvo finansija, kako stoji u pomenutom zaključku, vrši isplatu za pravna lica - neto poverioce banaka, a koja ugovorom ustupe potraživanja Republici Srbiji. Ova procedura isplate ustupljenih potraživanja vršena je za sve deponente ovih banaka ako su neto poverioci.
Srpsko rasejanje je tokom 1999. godine i 2000. godine sakupilo oko 13 miliona nemačkih maraka, odnosno 6,5 miliona evra. Ako se tome doda 100.000 što se nalazi u našim diplomatskim predstavništvima, onda to iznosi blizu sedam miliona evra.
Novac je bio namenjen obnovi i izgradnji zemlje i humanitarnoj pomoći.
Po odluci 300 delegata sa svih pet kontinenata, da kažem, naše elite iz inostranstva, održan je sabor rasejanja od 3. do 5. avgusta 1999. godine i osnovan je Fond dijaspore za maticu, na čiji račun su ta sredstva deponovana u Beogradskoj banci AD Beograd.
Oko polovine sakupljenih sredstava je investirano tokom 1999. i 2000. godine za obnovu objekata infrastrukture porušene tokom agresije NATO, od kojih su najznačajniji: most Varadinska duga na Dunavu, most preko Velike Morave kod Varvarina, most na Zapadnoj Moravi kod Kruševca, kasarne VJ, oko 100 kilometara puteva, porodilište, dve bolnice, dve škole, četiri manastira i drugi.
Moram da podvučem da je u učešće ovih sredstava naša dijaspora iz Evrope uložila 90%. Veoma mali ulozi su iz Amerike, Kanade i drugih zemalja.
Znači, Evropa je u okviru ove kapitalne baze imala 90%.
Fond je poslovao preko svog deviznog i dinarskog računa u Beogradskoj banci, a o poslovanju je naravno vođeno uredno knjigovodstvo.
Dokaz da su sredstva trošena za obnovu zemlje je u izveštaju koji je podnet u završnom računu budžeta za 2000. godinu i može se videti u prilogu broj 7 u okviru Izveštaja o korišćenju sredstava za obnovu zemlje za 2000. godinu, gde se na strani 2 ovoga izveštaja navodi da su među ostalim izvorima prihoda za obnovu zemlje i donacije pravnih i fizičkih lica i daju se podaci o realizovanim poslovima na obnovi zemlje.
Pozivam i gospodina Mrkonjića koji danas predsedava da potvrdi da li je ovo ovako.
(Predsedavajući: Tako je, gospođo Vučić.)
Druga polovina sredstava u iznosu od 3.128.720,12 evra, bez kamate, najpre je bila blokirana, jer nije bilo dozvoljeno da se isplate sa računa banke, a ulaskom u stečaj Beogradske banke Fond dijaspore za maticu je u potpunosti ispoštovao sve procedure za isplatu depozita od strane Ministarstva finansija. Donete su potvrde o stanju sredstava na dinarskom računu, bilo je 2.487.885,19 dinara i na deviznom računu 3,5 miliona evra, dokazi da Fond ništa ne duguje ni banci, ni po osnovu poreza, potpisan je ugovor.
Ministarstvo finansija, tadašnji ministar gospodin Đelić, nije nikako odgovaralo, niti se pismeno izjašnjavao o ovom zahtevu, a drugim deponentima istog statuta su uredno isplaćivana sredstva u ukupnim iznosima.
Na sve urgencije i zahteve nije bilo nikakvog odgovora. Duga prepiska za korišćenje tih sredstava i za nastavak rada Fonda koji je bio investicioni fond i humanitarni fond nije bilo odgovora. U periodu od poslednje dve-tri godine, kada je formirano i Ministarstvo za dijasporu, vođena je duga prepiska sa novim ministrom gospodinom Dinkićem, a uz sva nastojanja ministra za dijasporu gospodina Vukčevića da se problem reši, nikada, ni do dana današnjeg nije dobijen nikakav odgovor.
Fond je, u traženju rešenja za svoj zahtev, bio prinuđen da zbog neobjašnjivog nepostupanja Ministarstva finansija podnese tužbu Trgovinskom sudu da se evidentira potraživanje pred stečajnom masom, koje je naravno u celosti priznato od suda.
Ministarstvo finansija, umesto da se postidi što nije izvršilo svoju obavezu koju mu je Vlada, donoseći zaključak, dodelila, pismeno je obavestilo Ministarstvo za dijasporu da je taj sudski proces u toku. Vešto je, i to nekoliko puta, izbegnut odgovor koji je razlog da se jedino ova isplata, sasvim u skladu sa zaključcima Vlade, ne izvršava. Tako je potpuno obustavljen rad Fonda dijaspore za maticu. Tadašnji ministar gospodin Dinkić je zakazivao, pa otkazivao sastanke na ovu temu.
Kod sva tri premijera je urgirano nekoliko puta i ministar za dijasporu je predlagao vrlo razumna i moguća rešenja za ova pitanja ali, nažalost, do sada ništa nije rešeno i nije dat nikakav odgovor kao valjani razlog zašto to nije moguće i koji propis to zabranjuje.
Devizno potraživanje ukupno u dinarskoj protivvrednosti od 17.6.2007. godine, to znači onda kada je trebalo da bude naš Odbor za finansije, po kursu 81,8015, iznosilo je 255.933.999 dinara, što je danas još manje i oko 35% gubi Fond dijaspore u ovom momentu. Pored pomenutih sredstava, koja su od 2000. godine značajno obezvređena jer su bila na deviznom znaku i u više valuta, a isplata je bila u dinarima jer je jedino tako i bila moguća iz budžeta, kao i za sve ostale.
Uprava Fonda se obraćala i tadašnjim ministrima, gospodinu Goranu Svilanoviću, gospodinu Vuku Draškoviću, predsedniku parlamenta gospodinu Predragu Markoviću, gospodinu Miroljubu Labusu, premijeru, gospodinu Vojislavu Koštunici, obojici ili trojici guvernera i mnogim drugim.
Uprava Fonda želi da se problem reši na obostrano zadovoljstvo i da nema potrebe da se zbog toga pokreće sudski i drugi postupak.
U današnjim uslovima kada dijaspora kod nas igra značajnu ulogu, kada daje veliki doprinos našim deviznim rezervama, kada učestvuje u platnom prometu dosta značajno, kada je ne samo davalac pojedinih konkretnih transakcija, investicionih projekata, ograničila je svoju aktivnost zbog ovog nepravednog i štetnog postupka Vlade po sredstvima koje je ona predala.
Na sedam zborova na kojima sam bila prisutna, to znači svih sedam sabora dijaspore, pokrenuta su ova pitanja i dobila neka ovlašćenja. Do dan-danas nikakvog odgovora nema. Znači, jedan fond koji je formiran 1999. godine ne može da oživi, a mi tražimo investicioni fond, nama su potrebni investicioni fondovi, razvojne banke, jer nema razvoja, nema zaposlenosti, nema nove proizvodnje bez ovakvih ulaganja. Dijaspori je to, po njihovom mišljenju, a i po našem mišljenju limitirano.
Veoma sam bila iznenađena kada sam čula da je negativna odluka telefonske sednice naše vlade u odnosu na ovaj amandman, pogotovo zato što je i naš Odbor za zakonodavstvo dao pravni osnov za ovu transakciju, da je ona sasvim na pravu zasnovana. Drugo, naš Odbor za odnose sa Srbima van Srbije je dao veoma pozitivnu političku odluku, koja se više puta pominjala da ne postoji.
Prema tome, gospodine ministre, ja zaista posle dugo godina prakse na ovakvim poslovima u zemlji, pa i u svetu, ne razumem da ste vi lično i Vlada Srbije mogli da prihvatite i pošaljete ovakav odgovor i razloge za neprihvatanje vrlo ozbiljnog i važnog aranžmana u Srbiji. Pozivajući se na tehnički dokument u vašem odgovoru, istina važnom za budžet, pravilnik o klasifikacijama i metodologiji ne bi nikad mogao da bude pravni i pravi razlog, a pogotovo brana da Vlada tobože ne može da prihvati ovaj amandman.
Šta bi Vlada prihvatanjem ovog amandmana pogrešila i koji bi propis prekršila, koju bi štetu nanela?
Pa ako je Vlada toliko principijelnog stava i drži do legalizma, što joj niste predočili i član 48. Zakona o budžetskom sistemu, koji je, dozvolićete mi, ipak važniji od pravilnika o kontima i koji kaže da se u okviru budžeta deo planiranih primanja ne raspoređuje.
Izvinjavam se, ali morala bih još da kažem da je odgovornost na ovoj skupštini velika, odluka Vlade je doneta, zaključak postoji. Pokojni premijer gospodin Zoran Đinđić je veoma insistirao, jer je bio poznavalac toga šta znači dijaspora, poznavalac je bio onoga šta se može ne samo na materijalnoj strani učiniti, nego šta se može lobiranjem.
Ta dijaspora je nama velika podrška u našoj tranziciji i smatram da bi za ovaj naš predlog i amandman naš ministar trebalo da se više založi kod Vlade, jer će morati da izađe za dva-tri dana pred ovaj veliki sabor u dijaspori koji organizuje Ministarstvo dijaspore, znači deo Vlade, i ne mogu da verujem da je mlada ministarka glasala za ovakav odgovor. Hvala vam.
...
Socijalistička partija Srbije

Milutin Mrkonjić

| Predsedava
Ubeđen sam da će ministar, a i cela Skupština da podrži ovaj amandman. Izvinjavam se gospođi Vjerici što odavde diskutujem, nema ko da me zameni. Imam repliku, pa zato kažem. Molim vas, gospodine ministre, ovo je stvarno amandman...
Dušan Bajatović, po Poslovniku, pa gospodin Krasić, pa gospodin Vlahović, po amandmanu.