ŠESTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 20.12.2007.

8. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

ŠESTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

8. dan rada

20.12.2007

Sednicu je otvorio: Oliver Dulić

Sednica je trajala od 10:05 do 18:05

OBRAĆANJA

Amdžad Migati

Nemojte stalno da kršite Poslovnik i nemojte više nikada da me prekidate. Zapamtite već jednom.
Gospodine ministre, tražim da mi odmah date objašnjenje, da bismo mogli dalje da diskutujemo o Predlogu za izmenu Zakona, da se ne bismo igrali gluvih telefona.
Imam tri nejasne stvari. Prvo, kažete ovde – koji ne sme da učestvuje u zločinačkom udruživanju. Pitam, kakva je razlika između zločinačkog udruživanja i organizovanog kriminala? Organizovan kriminal je u pravnom jeziku jasan i glasan, a ovo je toliko nejasno i neglasno, to je samo haška terminologija. Dajte da vidimo da ste vi u pravu kad ste ubacili to zločinačko udruživanje kao način koji zabranjuje ljudima da učestvuju u postupku privatizacije.
Drugo, kažete: „i neovlašćeno bavljenje određenom delatnošću“. Pored svega ovoga što ste rekli prethodno – droga, oružje itd, čak je i nelogično; postoji i neovlašćeno organizovanje igara na sreću.
To u jednoj normalnoj državi ne može biti. Stvarno, tu nešto nije jasno. Objasnite nam. Mi smo možda u zabludi. Objasnite kakva je razlika između jednog, drugog, trećeg, da bismo mogli dalje da diskutujemo. Nije važno da prihvatite ili ne prihvatite, nešto tu nije jasno. Ta pravna kategorija nije jasna – zločinačko udruživanje, a ovo je još nejasnije – neovlašćeno bavljenje određenom delatnošću, gde ste nabrojali sve što do sada zna pravna kategorija.
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Srboljub Živanović, o amandmanu.

Srboljub Živanović

Dame i gospodo narodni poslanici, čini mi se da je posle ''petooktobarske revolucije'' počela da funkcioniše demokratizacija Srbije. Nažalost, rođen sam 5.5.1953. godine, pa mi se čini da sam 50 godina bio kloniran i da nisam uopšte, do tog perioda, dok nije DOS došao na vlast, postojao, već postojim ovih sedam-osam godina. Ali, ovih sedam-osam godina je nastala velika tuga Srbije, velika žalost Srbije.
Čini mi se da su predstavnici Vlade, nema nijednog ministra, otišli, pa ne mogu da čuju ono što se za ovih sedam godina u Srbiji desilo.
Desio se, dame i gospodo, moje prethodne kolege srpski radikali su govorili o tome, jedan zločinački projekat, kako vi to nazivate u ovom vašem predlogu zakona, a to je zločinački projekat koji je već bio primenjen za ovih sedam godina. Navodno, sad se borite protiv tog zločinačkog projekta, u kojem su mnogi, sticanjem svog kapitala i novca na nedozvoljen način, kupili ili privatizovali određene firme u Srbiji.
Ono što je vrlo bitno, nažalost, sadašnji ministar ''nepravde'', gospodin Dušan Petrović, kada je bio predsednik opštine Šabac...
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

| Predsedava
Samo precizno, ministar pravde, hvala.

Srboljub Živanović

... za četiri godine svoje vladavine, uspeo je da privatizuje, ili da uništi šabačku privredu, šabačku ekonomiju. Takođe je uništio i šabačko bankarstvo, ali, nažalost, ovde gospodina Dinkića nema, morao je otići, jer istine više nije mogao da sluša, pa je, navodno, našao razlog da mu je danas rođendan.
Dame i gospodo, uništeni su veliki kompleksi. Kao što je u Šapcu uništena Hemijska industrija ''Zorka'', uništena je i najveća fabrika, ono čime se Srbija ponosila, a to je Fabrika mineralnih đubriva u Šapcu.
Uništena je, takođe, fabrika kojom se Srbija mogla ponositi i koja je u periodu najveće ekonomske blokade donosila profit, donosila platu radnicima holding kompanije, a to je ''Zaštita bilja'' Šabac. I ona je uništena. Uništeno je petnaestak ''Zorkinih'' fabrika. Možda, u jednom periodu, tri-četiri fabrike su na nekakav ''transparentni'' način privatizovane.
Prva fabrika koja je kriminalno privatizovana i oteta od radnika jeste ''Metaloplastika'' Šabac, gde je bivši predsednik Privredne komore Radosav Veselinović, nekada član DHSS-a, nekada je bio, valjda, u povoju, i tvorac DS-a, a sada je, verovatno, u redovima DS-a, jer menja perje kako mu odgovara, odnosno kako bi mogao i politički i ekonomski da deluje. Pokrao je od radnika akcije, firmu je uzurpirao i sada se ponosi kako ta firma funkcioniše. U stvari, ta firma je otpustila 300, 400 radnika, ostalo je samo stotinak radnika koji danonoćno rade, jer nemaju gde da nađu uhlebljenje; jedini način je da rade po 15-16 sati.
To čeka i sve ostale radnike i tako isto funkcionišu i radnici u ostalim privatizovanim firmama u Šapcu. Firme koje su privatizovane nisu nastavile trend proizvodnje kojom su se do tada bavile, već vlasnici nalaze drugačije profitabilne metode kako bi došli do određenog kapitala, ostatak proglašavaju za višak radnika i otpuštaju ih, ne vodeći računa o onim ljudima koji su postali invalidi za svojih 35-40 godina radnog staža, već su nasilno oterani. Treba im tri-četiri godine do penzije.
Sad vas pitam, gde ćete da zaposlite čoveka od 55-60 godina, da bi stekao pravo na odlazak u penziju?
Dame i gospodo, vrlo je bitno da napomenem i da su mnoga stečajna preduzeća koja su se u tom periodu nalazila u Šapcu, takođe, zloupotrebljavana, jer su sa svojih računa skidali novac da bi mogli da finansiraju određene kulturne manifestacije, odnosno fudbalske klubove. To je, na primer, trgovinska firma ''Šabac promet'', da ne govorim o drugoj trgovinskoj firmi, ''Nama Šabac'', koja je, takođe, oteta, a radnicima pokradene akcije, jer je prostor koji su do tada imali, prodavnice i određeni marketi, otet i zloupotrebljen u druge svrhe.
Samo još jednu rečenicu. Najveća kriminalna krađa koja se desila jeste u PIO fondu, gde je direktor Goran Lončar.
Postavio sam pitanje i tražim odgovor, da mi se da šifra od 2003. godine, kako je dozvoljeno da se po ovim filijalama, kojih ima 48 u Srbiji, bave prekovremenim radom? Tim prekovremenim radom su se bavili i vozači, i sekretarice, i čistačice, a ne ono osoblje koje je trebalo time da se bavi.
Znači, tražim šifru od 2003. godine, do današnjeg dana, na koji način im je omogućeno da se bave prekovremenim radom?
Hvala.
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Željko Vasiljević, o amandmanu.
Izvolite.

Željko Vasiljević

Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi gospodine ministre, dobar je ovaj predsedavajući, samo mu treba malo detaljnije objasniti , inače, sve razume.
Na ovaj član sam podneo amandman koji je gotovo identičan kao i amandman koji je podneo kolega pre mene.
Radi se o jednom članu, koji nama, poslanicima iz SPS-a, bez obzira na to što su neki od njih vrlo iskusni privrednici, sa dugo godina radnog staža, nije jasan, a to je član 4. Predloga zakona, stav 3. tačka 1). Predlog je da se tačka 1) briše. Radi se o onom delu gde piše – likvidacija se pokreće za subjekte privatizacije čiji društveni kapital, odnosno imovina nije prodata ni posle trećeg javnog tendera, odnosno javne aukcije.
U obrazloženju zašto se ne prihvata ovaj amandman piše, između ostalog – ukazujemo da je neprihvatljivo obrazloženje predlagača amandmana, prema kome ne treba sprovesti likvidaciju nad subjektima privatizacije koji posluju pozitivno, zato što nije uspešno sprovedena privatizacija, s obzirom na to da se likvidacija privrednog društva sprovodi upravo nad solventnim subjektima, odnosno nad onim subjektima koji posluju pozitivno i čije obaveze ne premašuju njihovu imovinu.
Moram priznati da mi je do sada bilo jasno da stečaj i sanacija mogu da se sprovedu nad subjektom koji poštuje uputstva, ali da likvidaciju sprovedemo da bismo nekome pomogli, nisam u to ubeđen do danas, iako sam se konsultovao s mnogim ljudima koji se bave privredom mnogo duže od mene, skoro 40 godina; ni njima ovo nije bilo najjasnije.
Šta je suština našeg amandmana? Da ne idemo u likvidaciju onih privrednih subjekata koji pozitivno posluju, a iz nekih razloga nisu uspeli da izvrše privatizaciju ni posle trećeg pokušaja. Zaista, nemamo ništa protiv da agencija koja je predviđena u ovom tekstu zakona izvrši privatizaciju ovakvog subjekta, ali mislimo da sam čin likvidacije nije dobro zamišljen.
Pretpostavljam da obrazloženje koje ste dali uz sledeći član – gde i kako treba da se sprovede likvidacija, nije obrazloženje i želja zakonopisca da ovako predvidi ovaj član, da bi se obezbedila stečajnom upravniku nagrada, da bi se deo imovine preduzeća koji ostane stavio u budžet Republike Srbije itd.
Znači, ja vas još jednom molim, ako možete, da nam objasnite kako je moguće da nam je tendencija da, čak, i likvidiramo preduzeća čiju privatizaciju nismo uspeli da izvršimo ni posle trećeg pokušaja?
Mislim da bi bilo mnogo volje rešenje da smo ovim članom zakona predvideli obavezan način privatizacije i uskratili mogućnost samom organu koji upravlja tim privrednim subjektom da može da sprečava proces privatizacije, a da ne idemo na tu drastičnu meru, kao što je likvidacija.
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

| Predsedava
Da li se još neko javlja povodom ovog amandmana? (Ne)
Na član 4. amandman je podneo narodni poslanik Milisav Petronijević.
Vlada i Odbor za privatizaciju predlažu da se amandman odbije.
Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima narodni poslanik Milisav Petronijević.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Milisav Petronijević

Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, evo, i kada je ovaj član u pitanju, još jedne prilike da javnosti razjasnimo do kraja ova pitanja, značajna pitanja kada je reč o privatizaciji. Mislim da javnost zaslužuje da ministar da vrlo precizne odgovore na pitanja koja ćemo pokrenuti.
Ja sam u ime SPS-a, na početku današnjeg razgovora o ovom zakonu, napomenuo da nas interesuje pet pitanja, jer smatramo da su posebno važna i da sva moraju da se razjasne do kraja, da budu jasna javnosti i građanima. To su: predmet privatizacije, tu sam imao konkretno pitanje; zatim, rok i šta posle tog roka privatizacije; predmet prodaje; šta ugovor sadrži ili treba da sadrži i kontrola ugovora.
To su, otprilike, tih pet pitanja za koja smatramo da treba do kraja da se razjasne, bez obzira na to da li će amandmani biti prihvaćeni ili neće.
Svrha ove rasprave o amandmanima nije samo da se formalno nešto prihvata, odbacuje itd., već da javnost stekne potpunu sliku o jednom procesu i svemu onome što prati taj proces i da, naravno, može jasno da razazna ko se za šta zalaže. Kada je u pitanju ovaj član, to je, inače, član 4, kojim se menja član 12. osnovnog Zakona o privatizaciji, u suštini, govori o roku za sprovođenje privatizacije.
Da podsetim javnost, 2001. godine, kada je donet Zakon o privatizaciji, bio je utvrđen rok od četiri godine, 2003 – opet četiri godine i on sada ističe. One izmene koje su bile 2005. nisu dodirivale rok.
Dakle, prošlo je šest godina od početka privatizacije po ovom novom modelu privatizacije. Ne govorim o onom prethodnom, koji je tangirao Zakon o transformaciji 1997. godine, po kojem je privatizovano negde oko 810 subjekata, gospodine Vujadinoviću, ako sam dobro rekao, među njima, i veoma uspešni, kao što su ''Hemofarm'', ''Apatinska pivara'', ''Knjaz Miloš'' i da ne nabrajam dalje.
Očigledno da su radnici znali šta da urade s tim akcijama i da je država malo više zaštitila male akcionare. Posle toga, i te kako bi bilo još mnogo dobrih primera.
Kada je u pitanju ovaj član, Vlada predlaže da se rok za sprovođenje privatizacije društvenog kapitala pomeri, ne da bude kraj ove godine, već do kraja sledeće godine, odnosno do kraja 2008. godine da se raspiše javni tender, odnosno aukcija. Dakle, pomera se ne za godinu, nego malo više od godinu dana.
Molim da dobro pogledamo ovaj rok. Kako Vlada kaže u obrazloženju, nije mogao biti privatizovan društveni kapital iz objektivnih razloga, zbog nepotpune imovinsko-pravne dokumentacije itd., subjekata koji su bili na teritoriji drugih republika, što ovaj zakon donekle ispravlja itd.
Dakle, Vlada je dala obrazloženje zašto nije mogao da se privatizuje društveni kapital, da se završi privatizacija do kraja 2007. godine. Iza toga, Vlada pomera taj rok i zatim uvodi posledicu ako se ne privatizuje. Kaže – predviđena je pravna posledica za subjekte privatizacije koji posluju društvenim kapitalom, a koji se ne privatizuju u propisanom roku. Ako se u tom roku ne izvrši privatizacija, Vlada uvodi institut prinudne likvidacije.
Pozivam Vladu da još jednom dobro ovo razmotri i da veoma detaljno obrazloži javnosti, a evo zbog čega.
Dakle, šta smo mi predložili? Mi smo predložili, na ovaj član smo dali 3-4 amandmana, da se društveni kapital subjekta privatizacije za koji nije objavljen javni poziv za učešće na javnom tenderu, odnosno javnoj aukciji, do isteka roka iz stava 1. ovog člana, odnosno da se imovina subjekta privatizacije koji nije prodat ni posle 3. javnog tendera, odnosno javne aukcije, neprivatizovani društveni kapital, prenosi Akcijskom fondu.
Kolege poslanici iz SRS-a imali su drugačiji pristup – da Agencija pokrene postupak privatizacije ako se to u tom roku ne uradi.
Mi nemamo ništa protiv, samo želimo da upozorimo na sledeće. Pre toga, da dodam da, kada kažemo da se prenese Akcijskom fondu, onda se podrazumeva da se 30% neprivatizovanog društvenog dela kapitala prenosi zaposlenima bez naknade, u skladu s odredbama čl. 42. do 44. ovog zakona, no o tome će biti detaljnije reči nešto kasnije.
Kada razgovaramo o prenošenju na Akcijski fond, to je nešto slično rešenju, čini mi se, člana 26. koji je Vlada sama predložila, da se manjinski deo, takođe, kao neatraktivan, prenese Akcijskom fondu da bi mogao dalje da radi.
Šta smo mi imali u vidu kada smo predložili ove amandmane? Evo nekoliko podataka, kako naš kolega Vujadinović kaže, CIP – cifre ispred politike. Ja vas molim da pratite.
Privatizovano je 2104 preduzeća, a po Zakonu o svojinskoj transformaciji – 810 preduzeća. Molim da obratite pažnju na sledeće. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku i informatiku, u septembru ove godine, našli smo podatak, molim da reaguju gospoda iz Vlade, da li je to saglasno njihovim podacima, postojalo je još 1835 društvenih preduzeća. Molim da se iskomentariše taj podatak. Postoji, pored javnih preduzeća, 83.738 društava s ograničenom odgovornošću. Da ne nabrajam dalje, što znači, dosta velika cifra. Dakle, to su oni kod kojih se društveni kapital nije promenio, nije se transformisao i nije završena privatizacija.
Pitam Agenciju za privatizaciju, da li je to saglasno njihovim podacima ili, još preciznije, molim da se javno odgovori koliko još društvenih preduzeća treba da se privatizuje, ili koliko ih nije do sada privatizovano?
Dakle, koliko još preduzeća treba da se privatizuje?
Drugo, da li Agencija za privatizaciju raspolaže podacima da znatan broj društava s ograničenom odgovornošću u strukturi svog kapitala ima i društveni kapital? Da li tako nešto postoji, da li raspolažete tim podacima i koliko je to?
Kada se sve to ima u vidu, mislimo da ovo nije dobro rešenje i da to treba još jednom dobro sagledati. Jer, šta će se dogoditi, koliko će prinudnih likvidacija biti krajem 2008. godine?
Ne želim da budem takav, pa da kažem – da li to neko čeka da se što pre uvede prinudna likvidacija da bi se raspolagalo imovinom koja je ostala. Ne verujem da je to u pitanju, ali upozoravam da i to može da postoji kao mogućnost.
Da li je dobro, da li je ekonomski ispravno, da li je svrsishodno da preduzeća koja se bore, imaju društveni kapital, bore se, uspešno posluju, kad kažem, uspešno posluju, mislim na to da imaju i neki višak prihoda, nisu atraktivna? Da li je dobro da to bude likvidirano?
Da li je dobro da preduzeća u krajevima koji nisu dovoljno razvijeni, koja posluju društvenim kapitalom, a još uvek nema toliko visokog stepena interesovanja za njih, budu prinudno likvidirana posle toga?
Mi mislimo da to nije ni ekonomski, ni svrsishodno, niti je dobro da to tako se uradi. Imamo čitav niz primera, iza mene će govoriti kolege koji će navoditi konkretne primere, ali je suština u tome da Vlada razmisli da li da, umesto automatske prinudne likvidacije, prihvati da se prenošenje neprivatizovanog državnog kapitala izvrši u Akcijskom fondu, uz, naravno, istovremenu privatizaciju dela društvenog kapitala kroz podele akcija bez naknade zaposlenima.
Ne govorim o onoj drugoj grupi ljudi, koji posluju s gubicima, o onoj drugoj grupi takvih preduzeća. Ima načina kako da se približi, ali nije dobar, po našem mišljenju.
Mi tražimo da Vlada, prvo, dobro razmisli o ovome, da ne prihvati, odnosno da odustane od ovog koncepta prinudne likvidacije, po sistemu ''šišanja'' svih redom, već da razmotri mogućnost da to, ipak, učini na način da ne dovede u pitanje i one firme koje posluju društvenim kapitalom, a koje iz, isto tako, objektivnih razloga, koje navodi ovde predlagač zakona, nisu privatizovane, da budu prisutne i sledeće godine.
Ne zalažem se da se taj proces odugovlači, da to traje ne znam koliko. Najveća greška Zakona o svojinskoj transformaciji je bila, pored svih drugih grešaka, što nije bio oročen. Prema tome, ni ovde nije moje zalaganje da se to odugovlači do besvesti, ali je potrebno da se pravi razlika, potrebno je da se sagledaju sva preduzeća, svi razlozi, objektivno, kao što Vlada navodi prilikom izmene ovog zakona, i da se na taj način sačuvaju preduzeća, a čuvanjem tih preduzeća smanjićemo ionako enormno veliki broj nezaposlenih ljudi.
Sami ćete se složiti, jedna privatizacija može dobiti ocenu da je uspešna samo ako se u tu firmu ulaže, ako se pokreće proizvodnja, ako zapošljava, ako ima novih zaposlenja, a ako se, kao što je do sada slučaj, otpušta, ne može nikada da bude uspešna privatizacija.
Sasvim na kraju, tražim, odnosno Poslanička grupa SPS-a, da Vlada još jednom sagleda ovaj problem, da pogleda koliko ima preduzeća koja nisu privatizovana, koja treba da se privatizuju i da, primereno tome, usvoji ovaj amandman.
Inače, ovaj amandman nije samo amandman SPS-a, to je amandman Sindikata Srbije, koji mi podržavamo u njihovoj borbi da što više sačuvaju u ovom postupku privatizacije, pre svega, zaposlenih, a i red je i vreme je da ih neko zaštiti posle svih ovih godina.
Hvala lepo.
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

| Predsedava
Hvala, gospodine Petronijeviću.
Reč ima ministar trgovine i usluga, gospodin Bubalo. Izvolite.