ŠESTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 26.12.2007.

12. dan rada

OBRAĆANJA

...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

| Predsedava
Hvala, gospodine Pastor.
Reč ima narodni poslanik Nenad Čanak, predsednik poslaničke grupe Vojvođanski poslanici.
Obaveštavam vas da sednici prisustvuje delegacija Udruženja porodica kidnapovanih, zarobljenih i ubijenih na Kosovu i Metohiji od 1998. godine
...
Liga socijaldemokrata Vojvodine

Nenad Čanak

Pošto sam predstavnik poslaničke grupe koja je jedna od retkih koja nema predsedničkog kandidata, onda nemam potrebe da držim predizborni govor, tako da mogu da govorim ono što mislim. Pre svega, kompletan problem sa kojim se suočavamo u vezi Kosova i Metohije je sada ušao u svoju završnu fazu.
Ovo je, verujem, ako ne poslednja, jedna od poslednjih deklaracija, rezolucija, kako god hoćete da zovete, o Kosovu koja se donosi u ovoj Skupštini. Razlog ne bih sada definisao, reći ću kasnije, ali ako je gospodin Mićunović, ovde prisutan, glasao za do sada devet različitih rezolucija, a nije najstariji u ovom parlamentu, vi onda razmislite koliko se puta o ovoj temi govorilo i koliko se puta iznosio stav i zaklinjalo u to da je Kosovo neotuđivi deo Srbije, da je Kosovo važnije od svega, pa do poetskih iskaza tipa – Kosovo je najskuplja srpska reč.
Podsetio bih na to da je kompletna pregovaračka, rekao bih čak, farsa, išla, događala se samo zbog dve reči. Sa srpske strane to je bila reč suverenitet, sa kosovske strane to je bila reč nezavisnost. Te dve reči su ono oko čega se delegacije nisu mogle dogovoriti, kako da se istovremeno ili obe izbegnu ili obe upotrebe. Ja bih primetio da je to varanje ljudi i na Kosovu i u ostatku Srbije, iz jasnog razloga što je pričati o nezavisnosti Kosova potpuno smešno, jer se na teritoriji Kosova nalaze strane trupe koje će tamo biti još dugi niz godina, i nijedna zemlja nije nezavisna, kada na svojoj teritoriji ima stranu vojsku i kada je pod međunarodnim protektoratom.
Sa druge strane, kada govorimo o Srbiji i njenom suverenitetu, tek to izaziva smeh kod svakoga ko ozbiljno o tome razmišlja, iz jasnog razloga što Srbija ne upravlja ni svojom teritorijom bez Kosova činjenicom da je kapitulirala u ratu 1999. godine i potpisali kapitulaciju, koju sam poneo za sobom da ne bih improvizovao, a koja se naziva Vojno-tehnički sporazum između međunarodnih bezbednosnih snaga i Vlade SRJ i Republike Srbije. Podsetiću vas šta tu piše. Tu piše:
Uspostavljanjem trajnog prestanka neprijateljstava, ni pod kojim uslovima bilo koje snage SRJ i Republike Srbije neće ući, ponovo ući, niti ostati na teritoriji Kosova ili u Zoni Kopnene bezbednosti, odnosno u Zoni Vazdušne bezbednosti, kako su opisani u tački 3. člana 1, bez prethodne izričite saglasnosti komandanta međunarodnih bezbednosnih snaga KFOR-a – pet kilometara u dubinu teritorije Srbije i 25 kilometara u vazdušni prostor Srbija nije suverena. Dakle, toliko o suverenitetu Srbije o kome mi ovde razgovaramo. Kapitulacija Srbije 1999. godine i gubitak Kosova ratom, to je bio samo nastavak 1912. godine kada je Srbija osvojila Kosovo ratom. O tome istoričari kažu sledeće:
Kosovo je osvojeno Balkanskim ratovima 1912. i 1913. godine. Na mirovnoj konferenciji u Bukureštu velike sile uopšte nisu bile zastupljene, za razliku od Berlinskog kongresa, koga su praktično organizovale samo velike sile. Priznanje pripajanja Kosova Srbiji desilo se u suštini indirektno, jer je Srbija priznata, a kasnije Jugoslavija, tretirana kao suverena država. Eksplicitno priznanje prisajedinjenja Kosova Srbiji nikada nije usledilo.
Dakle, to o čemu mi ovde razgovaramo služi isključivo za predizborne svrhe i za nadglasavanje u patriotizmu, i to patriotizmu do poslednje kapi tuđe krvi. Zašto, ako govorimo o tome, niko se ne seti da je Kosovo prvi put priznato od strane aktuelne vlasti tako što u Ustavnom zakonu, koji je donet posle donošenja Ustava, ovog Ustava iz 2006. godine, koji građani Vojvodine referendumom nisu potvrdili, tog Ustava u Ustavnom zakonu, to jest u Zakonu o sprovođenju Ustava jasno piše da se izbori na Kosovu održavaju – kada...Nikada! Ne piše da se održavaju na Kosovu, čak i onda kada se za to steknu uslovi, što bi bila osnovna mera kojom bi se država Srbija odredila prema tom delu svoje teritorije.
S druge strane, profesor doktor Koštunica Vojislav je priznao Kosovo tako što nije ponudio da Srbija garantuje za haškog optuženika Ramuša Haradinaja. Zašto? Zbog toga što mi imamo, sa jedne strane, Ustav Srbije koji govori o tome da je Srbija država Srba, srpskog naroda i svih građana, a u ovoj rezoluciji o kojoj sada mi razgovaramo imamo jasno napisano da je potrebno razgovarati o bezbednosti nealbanskog stanovništva i srpskog naroda na Kosovu. Nealbansko stanovništvo nije ustavna kategorija.
Dakle, mi se ovde bavimo grubim povredama Ustava, bavimo se proizvoljnim tumačenjem najvišeg akta ove zemlje u potrebe predizborne svrhe i jačanja nacionalističkih tenzija.
S druge strane, u Predlogu ove rezolucije jasno piše da, član 1 – glavni razlog opstrukcije nalazi se u stavu nekih zapadnih država da Kosovo treba da dobije nezavisnost. U svetlosti tog stava zapadnih država, ponavljam zapadnih država, nije bilo pravog podsticaja, itd.
Druga stvar, Narodna skupština konstatuje da se neke zapadne države oštro protive nastavku pregovora o budućem statusu Kosova i Metohije, itd.
Podsetiću vas na jednu važnu stvar. Jedna od zemalja koja se najviše zalaže za nezavisnost Kosova je Japan. Japan nije zapadna, nego istočna država ili je jako zapadna država, ali ne spada u zapadne države u užem smislu te reči.
Razlog zbog koga se insistira na zapadnim državama je to što se pokušava ponovo veštački proizvesti blokovska podela sveta u kojoj bi se Srbija gurnula u ruke Rusije, koja trenutno igra izričito imperijalnu ulogu i pokušava da proširi svoje međunarodno polje interesovanja na Srbiju, da ćemo, kao što je rekao jedan od mojih uvaženih prethodnika, biti poligon za hladni rat, koji će biti igralište za velike, a stradalište za male. I to je ono što mi ne smemo da dozvolimo.
Kada se spominje referendum na kome bi se govorilo o bilo čemu, došao sam do zaključka, ne bi bilo loše da vas podsetim na Odluku Prvog redovnog zasedanja ove iste Skupštine 1998. godine, održanog 7. aprila, gde je doneta Odluka o raspisivanju republičkog referenduma pri čemu je pitanje bilo: ''Da li prihvatate učešće stranih predstavnika u rešavanju problema na Kosovu i Metohiji''. To je bilo pre devet godina.
Ovo je ''Službeni glasnik'' Republike Srbije od 24. aprila 1998. godine, sa zaključcima šta se dogodilo na tom referendumu. Dogodilo se sledeće: od ukupno 7.252.304 građana Republike Srbije, koji imaju biračko pravo, glasalo je 5.297.776, odnosno 73,05%. Odgovor da, dala su 180.692 glasača, odnosno 3,41%, a ne, ne želimo prisustvo bilo čije na Kosovu i Metohiji, dalo je 5.017.383 glasača, odnosno 94,73%.
Moje pitanje glasi – treba li ponovo da organizujemo skupi referendum da bismo dobili manje-više iste ovakve podatke? Treba li nam referendum da bi građani ponovo rekli ne? Nećemo. I da to, kao i prošli put, kao u prošlih 10 puta kada se govorilo o Kosovu u istoj ovoj skupštini, u Skupštini SRJ, u Skupštini državne zajednice Srbija i Crna Gora, da se ponovo potvrdi činjenica da smo mi protiv, ali eto, veliki nam ne daju.
I jednostavno, dolazi se do jednostavnog zaključka. Imam ovde Rezoluciju 1244, ne bih sa tim da vas zamaram.
Prvo i pre svega, sve što je do sada potpisivano sa EU ne odnosi se na Kosovo, iz jednostavnog razloga, što je to deo uvodne klauzule, u svakom slučaju, svakog sporazuma, a glasi, da se sporazum neće primenjivati na Kosovu koje je trenutno pod međunarodnom administracijom po Rezoluciji 1244, od 10. juna 1999. godine, bez prejudiciranja budućeg statusa Kosova.
Drugim rečima, sve ovo što je ova zemlja uradila u svom procesu pridruživanja, stabilizacije, pomaka ka Evropskoj uniji, urađeno je bez Kosova i Metohije. Drugim rečima, sve ovo što imamo u Rezoluciji služi u predizborne svrhe i manje-više drugačije ne treba ni posmatrati. Upravo zbog toga Liga socijaldemokrata Vojvodine dala je svoj Predlog rezolucije, jer je jasno da ovaj tekst ne može da opstane, pa se onda on menja i glasi kao što ste dobili, ali glavna promena je ta, da, ako je problem kako rešiti pitanje manastira na Kosovu, kulturne baštine, kako rešiti problem kontinuiteta državnosti i duhovnosti Srbije, odgovor je veoma jednostavan, hajde da vidimo šta je međunarodni uporedivi model, da li su to Olandska ostrva, da li je to Hong Kong, ne bih rekao. Jedina paralela je Vatikan.
Vatikan je 1929. godine sporazumom sa Italijom postao država, i zbog toga, stvoriti državu na teritoriji Kosova koja bi po uzoru na Vatikan imala sve prerogative državnosti, premestiti sedište Srpske pravoslavne crkve u Pećku patrijaršiju, stvoriti jedan takav međunarodni subjekat mnogo bi olakšalo odnose između Kosova i Srbije. Samo tim putem se može izaći iz ćorsokaka u koji smo dovedeni. Ako se to ne uradi Kosovo će u sledećih nekoliko meseci biti nezavisno, patrioti do poslednje kapi tuđe krvi će pozivati u rat tuđu decu, i doći ćemo u poziciju da opet ne možemo da izađemo iz zamke u koju nas je neko drugi uveo. Liga socijaldemokrata Vojvodine zbog toga neće podržati predloženu rezoluciju.
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

| Predsedava
Hvala, gospodine Čanak. Reč ima narodni poslanik Miloš Aligrudić, predsednik poslaničke grupe Demokratska stranka Srbije – Nova Srbija - dr Vojislav Koštunica.
...
Nova Demokratska stranka Srbije

Miloš Aligrudić

Dame i gospodo narodni poslanici, u ovom domu, srećom po sve nas, ustanovljava se državna politika Srbije. Ovo je, dakle, ne deveti put, nego, četvrti put da postoji nešto što se zove rezultanta državne politike ostvarena relativnom većinom kada je reč o saglasnosti vlasti i opozicije i kada je reč o državnoj politici. Dakle, to je počelo 21. novembra 2005. godine i nastavlja se i danas.

Kako je prvom rezolucijom zacrtana državna politika Srbije ona se praktično nije menjala do danas, bilo je potrebe da se donose nove rezolucije, u skladu ili zbog potreba koje su nastupile sagledavajući različite okolnosti u kojima smo se našli, pre svega međunarodne okolnosti.

Nažalost, mi ne možemo živeti van sveta i naša sudbina će na kraju krajeva zavisiti i zavisi od naše umešnosti da budemo sposobni da vodimo dobru međunarodnu politiku i da pronađemo pravo mesto Srbiji u tome.

Ova rezolucija donosi, praktično, samo nekoliko novina u odnosu na prethodne. Te novine se tiču, pre svega, onih najava ili onih pretnji sa kojima smo danas suočeni – kada je reč o najavama koje dolaze iz Stejt departmenta, o najavama koje dolaze sa samog Kosova i Metohije od politički organizovanih Albanaca na Kosovu i Metohiji, kada je reč o jednostranom proglašenju nezavisnosti, od Amerike, kada je reč o priznanju tako proglašene nezavisnosti i, nažalost, te opasnosti dolaze i od dobrog dela zemalja koje su članice Evropske unije, koje na određen način, zbog određenih interesa, očigledno misle da bi bilo dobro biti uz američku politiku u ovom slučaju i eventualno ići na priznavanje jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova i Metohije, sve naravno, suprotno principima međunarodnog prava, svemu onome što bi svaka od tih država želela da se njoj desi, a verovatno tom nekom drugom može.

Ne moram da ulazim u istoriju kako je do toga došlo, o tome smo već hiljadu puta pričali, ali ono što bih hteo ovde da istaknem, a čuvši naše prethodne sagovornike, šefove drugih poslaničkih grupa, to je prosto sledeće. Mogu da prihvatim i treba prihvatiti da opozicija u Parlamentu, pošto je ovu rezoluciju pre svega ovde pred vas iznela Vlada Republike Srbije, podržana skupštinskom većinom, može i treba da prigovara aktima koje podnosi Vlada, da nalazi neke zamerke i postavlja brojna pitanja i kada su ona postavljena u cilju zabrinutosti da li Vlada ili vladajuća većina odgovara potrebama državnih interesa, naroda i građana, to je nešto što mogu da prihvatim, mogu tome da se suprotstavim, mogu da dam, ili da neko od nas, da objašnjenje šta tu nije jasno.

Ono što, međutim, teško mogu da prihvatim to je da, srećom, minorna opozicija u ovom parlamentu nastupa protivno zacrtanoj državnoj politici i državnim interesima. Na kraju krajeva, neko će reći da je to politički subjektivna stvar, da različito možemo gledati na to, to jeste istina, ali imam puno pravo da se sa tim ne složim. Reći ću vam i zbog čega.

Ovde je postavljeno nekoliko pitanja. Pre svega, značaj ovog teksta nije u zaštiti državnog interesa kao apstraktne forme, nego pre svega u zaštiti života ljudi, jer život nije samo uzimanje vazduha, jela, pića i spavanja. Život je mnogo složenija pojava, sastoji se od razmišljanja i različitih emocija, od mržnje do ljubavi, od odnosa prema nekim stvarima koje ljudi mogu smatrati svetim, od odnosa između ljudi kao takvih, prijatelja, odnosa prema devojci, prema dečku, prema supruzi, prema mužu, prema bratu ili sestri, prema domu, prema ognjištu, prema nečemu što smo nasledili i do čega nam je jako stalo.

A, ja sam čuo za slučajeve, ranije su se dešavali, da su se neki ljudi ubili zbog toga što im je eksproprijacijom oduzeta kuća, eksproprijacija podrazumeva pravičnu naknadu i preseljenje, zato što su navikli da u svojoj staroj porodičnoj kući žive i nisu mogli da podnesu taj trenutak.

Nisam siguran da bi olako takve ljude mogli proglasiti prosto ludima, samo zbog toga što su to uradili. Dakle, život je vrlo složena pojava.

Naravno, da se pre svega ovakvom rezolucijom brinemo za život ljudi, jer ljudi ne žive u bezvazdušnom prostoru ili nigde, nego žive na nekoj teritoriji, žive u nekim selima, gradovima, u nekim svojim stanovima i domovima, vezani su, pogotovo oni stariji među nama, za groblje koje često posećuju da bi upalili sveću ili se na neki drugi način poklonili seni onih koji više nisu sa njima. Prosto je nemoguće da nema poštovanja za te elemente života. Zar je moguće da život posmatramo samo mehanicistički? Mi nismo ljudi biljke, nego imamo nešto drugo u svemu tome.

Prema tome, ono što je za nekoga razumno, za drugog je nerazumno, verovatno je potpuno nerazumno poginuti, srljati na metak. Nerazumno je sebi naneti neku fizičku bol ili štetu, a neko drugi misli da je to možda razumno činiti ukoliko se čovek izloži opasnosti da bi spasao sebi bližnjega, da bi odbranio takvu, ako ne i neku drugu veću vrednost, barem kako on to posmatra. Znači, u tome se možemo razlikovati.

Ono što ja razumem, ali ne mogu da prihvatim, to je da postoje ljudski strahovi. Mogu da razumem da se ljudi boje za svoju egzistenciju, mogu da razumem da ima takvih političara i da vode takvu političku kampanju, takav program da taj strah pokušavaju da šire, ali to ne moram da prihvatim.

Moji standardi života, standardi života nekih od nas, ne moraju se poklapati sa drugima i to ne moram da prihvatim.

Kada je reč o tome u kakvoj se mi poziciji nalazimo, kada je reč o tome koliko možemo zaslužiti ili dobiti podrške drugih za našu, u ovom domu utvrđenu ogromnom većinom glasova, mislim da će to i sada biti slučaj, nacionalnu i državnu politiku Srbije, onda treba da se pitamo još jednu stvar i time bih završio.

Da li smo mi svesni toga da je mera u kojoj će nas drugi poštovati i pokušati da nam pomognu ekvivalentna meri u kojoj smo spremni sami sebe da poštujemo, u kojoj smo spremni da budemo jedinstveni u zaštiti nečega što smatramo državnim interesom. Kad god se uoči neka pukotina u tome, svi koji smatraju da im taj interes nije bitan onako kako ga mi vidimo ili smatraju da treba zadovoljiti neki tuđi interes na ovom prostoru, oni će tu pukotinu probati da rašire.

Koliko god pokažemo jedinstvo, toliko ćemo imati problema u realizaciji svih ovih ciljeva.

Neko je rekao štite nas jedni iz jednog dela sveta, a neprirodno je da nas ne štite neki drugi, Francuska u ovom trenutku itd. Odgovor na to pitanje je prost. Verovatno bi nas štitila i Francuska da je ova država imala snage da uvek na vrlo jasan, jednostavan i gromoglasan način istakne šta joj je krajnji cilj.

Daću vam vrlo jednostavnu ilustraciju ovoga. Imao sam nedavno priliku da razgovaram sa nekim, ne tako beznačajnim, poslanicima Ruske Federacije, koji su me pre nekoliko meseci pitali vrlo prosto pitanje – da li ste vi sigurni da ste jedinstveni u ovome što pričate? Ako jeste i ako postoji izuzetno velika, solidna, većina koja podržava ovo što ste nam vi prikazali kao vaš suštastveni interes, Rusija može stati iza vas. Ako to nije slučaj, onda od tog posla nema ništa.

Potpuno je jasno da pojedine zemlje članice EU imaju u ovom trenutku neki drugi interes koji se naravno često prepliće sa interesima SAD, koje imaju očigledno izuzetno veliki uticaj na pojedine članice EU. Znam da tu nema preterano emocija, znam da će se pojedine članice EU, pogotovo one vodeće, nažalost, opredeliti i opredeljivati u svojoj spoljnoj politici uglavnom prema stavovima SAD, tj. ne želeći da ulaze u bezrazložnu konfrontaciju. Ali, ne bih uvek, isključivo, samo njih krivio za to.

Ovaj dom, ova skupština, ovaj narod, koji je predstavljen preko svih nas ovde, ima obavezu da ovu opasnost od sebe otkloni. U tim odnosima nema emocija, slažem se, ali moramo respektovati naš život koji se sastoji od emocija, moramo respektovati činjenicu da ne živimo na Marsu ili nepostojećem prostoru, ili na nekoj teritoriji, nego moramo uvažavati činjenicu, kao što je to neko rekao, da smo svi zaista jednaki u pravima.

Ako je to tačno, onda su valjda u tim pravima sa nama jednaki i svi oni građani koji žive na teritoriji Kosova i Metohije, pre svega svi oni koji žele da žive u jednoj državi sa svima nama, a i oni koji misle ili možda veruju da to ne žele, i oni bi trebalo vremenom da shvate da mogu biti deo jednog korpusa.

Zato, mislim da ovu rezoluciju treba podržati i mislim da bi bila velika šteta ako se u ovom trenutku ponovo, kao što je to možda nekada bio slučaj, ne pokaže državno jedinstvo po ovom pitanju. Hvala vam. (Aplauz.)
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

| Predsedava
Hvala, gospodine Aligrudiću. Prelazimo na javljanje po redosledu narodnih poslanika.
Reč ima narodni poslanik Srđan Šajn, po Poslovniku, pet minuta. Izvolite.
...
Romska partija

Srđan Šajn

Poštovane dame i gospodo, bez obzira što Vlada Republike Srbije nema jedinstven stav po pitanju integracija Roma, bez obzira što neka ministarstva, kao Ministarstvo za poljoprivredu koje daje značajan doprinos tome izdvajajući 100 miliona dinara za pitanja Roma, za pitanja raseljenih i izbeglih lica, ima ministarstva koja bi morala to da rade, nažalost to ne rade i mesecima ne žele to pitanje da stave ozbiljno svoj kalendar aktivnosti – Romska partija će da glasa za ovu rezoluciju.
Za nas pitanje Kosova i Metohije nije pitanje dnevnopolitičkih nadmetanja, nije pitanje pozicioniranja na političkoj sceni Srbije, za Romsku partiju pitanje Kosova i Metohije i naš stav prema tom pitanju jeste demokratsko pitanje, odgovornost Roma prema Srbiji i odgovor romske nacionalne zajednice prema politici koja se vodila u Srbiji prema Romima dugi niz godina unazad.
U okviru toga, želim da kažem da veliki broj izbeglih lica sa Kosova, a radi se, između ostalog, i o 50 hiljada Roma koji su našli svoje utočište na teritoriji dela Srbije bez Kosova i Metohije, kao i činjenica da su ti građani Srbije sa Kosova došli u druge delove Srbije govori o tome da oni imaju poverenja prema ovoj vlasti.
Takođe, želim da kažem da nismo zadovoljni sa rezultatima pregovora u pravcu na koji način se definiše jedna drugačija budućnost, upravo za pripadnike romske nacionalne zajednice koji su izbegli i napustili Kosovo. Ništa značajnije se nije desilo mesecima unazad, odnosno u toku ove godine koliko traju pregovori. Mislimo da bi pregovarački tim morao značajnije da posveti ulogu i tom pitanju, jer bez rešavanja tog pitanja, bez rešavanja pitanja položaja pripadnika romske nacionalne zajednice, ne možemo da govorimo da smo dali adekvatan odgovor, civilizacijski odgovor koji je potreban danas, ne samo u Srbiji nego i u Evropi.
Smatramo da EU ima veliku odgovornost u tom procesu. Nedopustivo je da EU zahteva od Srbije da potpiše ugovor o readmisiji kojim će da budu vraćeni građani Srbije, preko 100 hiljada, a od toga oko 50 hiljada Roma, bez jasne perspektive i budućnosti, a veliki broj tih građana jesu uprav Romi sa Kosova i Metohije. Dakle, nije opravdano da Evropa te ljude vraća u one delove Srbije bez Kosova i Metohije, da se oni integrišu ovde, da Srbija izdvaja za integraciju tih građana, a s druge strane deo te teritorije gde su ostale njihove kuće, gde je veliki broj njihovih kuća srušen, gde oni ne mogu da se vrate, da se taj deo teritorije otcepljuje od Srbije i na taj način ti ljudi vraćanjem u Srbiju žive u najvećoj bedi.
Sa time bih i završio. Očekujem, dakle, da pregovarački tim ozbiljno postavi pitanje manjina koje dovede sa Kosova u Srbiju, da postavi ozbiljno pitanje i integracije Roma.
Još jednom želim da podvučem, ovo nije naš odgovor na aktivnosti celokupne Vlade po pitanju integracije Roma. To sam obavezan prema biračima Romske partije da kažem, ovo je odgovor na naš odnos prema Srbiji, na naš odnos prema ključnim državnim pitanjima koji su Srbiju zadesili sada. Hvala.
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

| Predsedava
Hvala, gospodine Šajn. Reč ima narodni poslanik Zvonimir Stević, zatim Aleksandar Marton.
...
Socijalistička partija Srbije

Zvonimir Stević

Gospodine predsedavajući, gospodine predsedniče države, predsedniče Vlade, gospodo ministri, dame i gospodo narodni poslanici, želim ovoga puta, ovom prilikom da izrazim svoj protest i nezadovoljstvo jer posle šest meseci razgovaramo o Kosovu i Metohiji, što mislim da nije dobro, razgovaramo o rezoluciji, o Izveštaju.
Pitam vas, kao najviše državne funkcionere, kada će ovaj zakonodavni dom da razgovara o stanju Srba i nealbanaca na prostoru Kosova i Metohije i o ugroženosti njihovih prava?
Vi imate jedinstvo oko potpisane rezolucije i ovog teksta, ali nemate jedinstvo, imate dve-tri vlade kada je u pitanju rešavanje problema na prostoru Kosova i Metohije. O tome ću nešto kasnije da govorim.
Drugo, gospodo, padaju maske. Kada se pogleda ova sala i broj prisutnih poslanika i ministara, jasno se vidi koliko vam je stalo i koliko vodite brigu o Kosovu i Metohiji. Socijalisti su tu, a jedan deo je na konvenciji našeg predsedničkog kandidata druga Mrkonjića.
Sadašnje stanje i položaj srpskog naroda i nealbanaca na Kosovu i Metohiji, posle neuspelih pregovora o budućem statusu južne srpske pokrajine i učestalih nagoveštaja o jednostranom proglašenju nezavisnosti Kosova, dramatično je. Narednih dana i meseci odvijaće se finale rešenja o statusu Kosova i Metohije, mada bi se moglo reći da pravih pregovora dve strane nije ni bilo. Smatram da se ne možemo nikada i nikako pomiriti sa pokušajem koji vodi ka tome da nam se otme deo teritorije, u čemu aktivnu i krajnje agresivnu ulogu imaju SAD i neke evropske zemlje, koje su i nosioci scenarija kojeg se pridržava pregovarački tim Albanaca, pa je potrebno da ova skupština, na vrlo nedvosmislen i krajnje jasan način, potvrdi tu našu odlučnost.
Zašto ovo podvlačim, kada se zna da smo o tome već postigli skoro potpuno jedinstvo? Nije sporno da mi u SPS podržavamo pokušaj iznalaženja kompromisa i smatramo da nijedna od pregovaračkih strana ne može potpuno kruto da zastupa svoje stavove. Ali, u situaciji kada se pregovarački tim Albanaca ukopao u svoje rovove i ostaje na stanovištu nezavisnosti i ništa drugo, pitanje je da li se naša ekipa pregovarača ponašala na liniji naših zahteva za puno očuvanje suverenosti i teritorijalne celovitosti.
Odgovor je ne, u potpunosti sa našim osnovnim zahtevom da je Kosovo deo Srbije i da je to osnovna linija razgraničenja za moguće ustupke drugoj strani.
Nisam baš siguran da su neke izjave, pa i neki mogući predlozi, nekih naših zvaničnika predstavljali zalaganje da se na teritoriji srpske države ne može stvarati druga albanska država. To što su zahtevi albanske strane podudarni sa interesima SAD da se nametnu neka rešenja, pa bi se pod mogućim rešenjima smatralo i to da je reč o dve države koje pregovaraju, predlogom o primeru dve Nemačke, i što se nude mogućnosti neke ograničene ili nadgledane nezavisnosti, za nas i SPS je krajnje neprihvatljivo.
To nije i ne može biti samo naš stranački zahtev, već je to stvarni interes srpske države, a to je i jedini mandat koji je dobio naš pregovarački tim. Zato nisam ubeđen da su bila celishodna sva ta naša zalaganja i ukazivanja na modele Hong Konga, Tirola, Olandskih ostrva, jer je to, nesumnjivo, izvan mandata koji je Skupština Republike Srbije dala našem pregovaračkom timu, po kome bi se rešenje statusa zasnovalo isključivo na funkcionalnoj i suštinskoj autonomiji pokrajine Kosovo i Metohija u sastavu Srbije.
Pitam se, zašto su se u neke predloge koji su naši zvaničnici nudili, unosili i elementi koji podrazumevaju državnost Kosova. To za SPS nije prihvatljivo i nema utemeljenje ni u Rezoluciji SB 1244, koja je naš jedini istinski oslonac i zasnovana je na međunarodnom pravu. Na tu rezoluciju se danas jedino oslanjamo, iako je od 1999. godine o njoj izgovoreno toliko ružnih reči, poput izdaje, predaje, ne znam čega sve još ne, da bi se danas te rezolucije naši zvanični držali kao svetog pisma.
Uostalom, snažna podrška koju nam u tom pravcu pruža Rusija, krajnje je principijelna, a ta podrška se zasniva na rezoluciji koja proističe iz suštine međunarodnog prava. Zato, zalaganje da je pitanje statusa isključivo samo u nadležnosti UN, mora biti i polazište i naše krajnje odredište.
Izjave i pretnje koje upućuju lideri nekih zemalja sveta, poput francuskog predsednika Sarkozija, koji nipodaštava mandat Saveta bezbednosti i nudi neku kompenzaciju – Evropa za Kosovo, potpisivanjem Sporazuma o pridruživanju, ili zalaganje Amerikanca Frida da ne može biti status kvo i da je vreme za nezavisnost Kosova, krajnje su nedobronamerne.
Mi u rezoluciji koju danas treba da usvojimo, na te zahteve treba da damo jasan odgovor, a odgovor mora biti takav da odbijemo ta podmetanja, jer ona nam otkidaju deo organizma, sa čime se ne možemo nikako pomiriti.
Zato, ovde, želim jasno da kažem da možemo podržati zalaganje da Srbija u EU može ući jedino kao celovita i suverena država, sa Kosovom i Metohijom u njenom sastavu.
Nekoliko napomena o trenutnom stanju na Kosovu i Metohiji i kako se sve što se sada dešava odražava na Srbe u pokrajini i raseljene. Sve su učestaliji pritisci i pretnje koji šalju kosovske privremene institucije i njihovi čelnici, pre svega najavama o unilateralnom proglašenju nezavisnosti. Sada se kao dan ''d'' označava 6. februar 2008. godine. Znači, treba da prođu predsednički izbori, pa da se obelodani već pripremljeni scenario o nezavisnosti, a ovih dana iz Tačijeve partije čujemo i zahteve da se Kosovo odmah pripoji, referendumski, Albaniji. Dakle, na sceni je scenario koji u kontinuitetu traje od formiranja Prizrenske lige do danas.
Sa druge strane, Srbi su nezadovoljni učinkom države Srbije i njenih institucija na Kosmetu. Činjenica je da se ulažu i troše značajna budžetska sredstva za Kosovo i Metohiju, ali je potrebno da se vidi da li je to uz potrebnu meru pravičnosti i socijalnih potreba. Zašto nema kontrole u trošenju sredstava, ko i kako odlučuje o tome? Ne može položaj srpskog naroda na Kosmetu i raseljenih koji žive u kolektivnim centrima, u teškim uslovima širom Srbije, da se posmatra kroz prizmu interesa stranaka vladajuće koalicije. Nema baze podataka, validne socijalne karte, nema novih radnih mesta za generacije novonastalih srednjoškolaca i studenata, nema snažne inicijative države kako bi se sprečila masovna i agresivna kupovina srpskog imanja i čitavih seoskih i strateški važnih zemljišnih kompleksa.
Evo, gospodo, kako vi radite posle sedam godina na vlasti. U "Večernjim novostima" od 6.12.2007. godine, ministar bez portfelja, gospodin Đilas kaže: "Sto puta veća pomoć Kosovu". Nismo mi nesposobni da nam šaljete pomoć, ali se ovde priznaje još jedna konstatacija koja je veoma opasna, koja iz prikrajka vreba i koja upozorava da na mala vrata u potaji gurate podelu Kosova.
Evo šta gospodin ministar kaže: "Budžetom Vlade Srbije predviđeno je da se za poboljšanje života Srba na Kosovu i Metohiji izdvoji 2,2 milijarde dinara, što je stostruko više nego ijedne prethodne godine. Projekti iz infrastrukture, školstva, zdravstva, finansiraće se i strogo kontrolisati uz prethodno utvrđeno pravilo. Najviše projekata biće ostvareno u srpskim enklavama južno od Ibra, imajući u vidu da je do sada veći deo sredstava odlazio na sever Kosmeta, pa moramo biti realni i priznati da se tamo mnogo bolje živi nego u enklavama", rekao je za "Novosti" Dragan Đilas, ministar bez portfelja u Vladi Srbije. Niste imali strategiju ili niste hteli, blagovremeno smo vas upozoravali da vodite računa o specifičnosti naroda na prostoru Kosova i Metohije.
Gospodine predsedniče države, predsedniče Vlade, da li znate kako vam živi narod? Da li znate da je srpski i nealbanski narod u mraku, bez elementarnih uslova? Moram da vam kažem, mislim da ne znate. Zašto? Vaši pojedini saradnici odnosom prema vama, prema državi, prema narodu Srbije, posebno prema narodu na Kosovu i Metohiji, dovode nas u konfuziju i komplikuju život na prostoru Kosova i Metohije, kao što je bio slučaj nekih kadrovskih promena, pa se sada jedan deo Vlade zalaže da se izvrši primopredaja, a drugi deo da se ne vrši primopredaja, kao da smo sve probleme na Kosovu i Metohiji rešili i ostala je još takva vrsta pitanja.
Raspisivanje predsedničkih izbora sada, kada se vodi presudna bitka u rešavanju statusa Kosova i Metohije, pravi je necelishodan potez, jer je pitanje Kosova i Metohije gurnuto u drugi plan, što nikako, od strane onih koji su preduzeli ovaj korak, ne može biti odgovorna i državotvorna odluka. Ne može se stranačkim i personalnim interesima davati prednost nad ovim, po narod i državu, sudbinski važnim pitanjem.
U "Blicu" od 5. decembra – odluka o Kosovu posle izbora u Srbiji, kaže se: "Rešenjem Kosova i Metohije ne sme se dovoditi u pitanje demokratska i evropska perspektiva Srbije, stav je nekoliko vodećih članica EU, za koje predsednički izbori u Srbiji imaju važnu ulogu u odlučivanju kada bi EU trebalo da preduzme odgovarajuće korake u cilju rešavanja kosovske krize".
Po saznanju "Blica", ukoliko bi izbori u Srbiji bili zakazani do kraja januara države poput Nemačke, Francuske, Italije ili Slovačke, insistirale bi na tome da se odloži kosovska nezavisnost, tj. da se ide na opciju odlaganja koordinisane deklaracije o nezavisnosti Kosova. To podrazumeva – hajde narode države Srbije na izbore, po izboru predsednika, kao nagradu, uslovno rečeno, dobićete nezavisno Kosovo. A ja se pitam, novoizabrani predsednik, bez obzira na ime, ima ustavnu obavezu da brani teritorijalni integritet i suverenitet države, ili će da brani, ili će morati da podnese ostavku.
Na kraju, zato se ponovo pitam – kakva je briga o narodu srpskom i nealbanskom na KiM, jer ustavna obaveza predsednika i Vlade i ove skupštine je da štiti teritorijalnu celovitost i integritet državne teritorije. Zato sam dužan da ponovim u ime SPS, da se Srbija nalazi u ozbiljnoj krizi i da svi politički činioci moraju jedinstveno učiniti, ama baš, sve da bi odbranili KiM. Od toga nema važnijeg državnog i nacionalnog zadatka. Vlada nacionalnog jedinstva bila bi, prema našem mišljenju, najbolje rešenje, jer je trenutak kada, zbog krize u kojoj se nalazimo, svi relevantni politički subjekti moraju učestvovati u njenom razrešavanju. Hvala. (Aplauz.)
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

| Predsedava
Hvala, gospodine Steviću. Reč ima narodni poslanik Aleksandar Marton, zatim Miroslav Markićević. Izvolite, gospodine Marton.

Aleksandar Marton

Poslanički klub nacionalnih manjina
Poštovani predsedavajući, poštovani predsedniče države, članovi Vlade Republike Srbije, poslanici i poslanice, poslanici LSV, kao što ste maločas čuli od predsednika naše poslaničke grupe, gospodina Nenada Čanka, neće podržati Predlog ove rezolucije.
Smatramo da je veoma neozbiljno što Skupština Republike Srbije, kao najviše zakonodavno telo i kao jedna od najvažnijih poluga vlasti u Republici Srbiji, na ovaj način učestvuje u pokušajima rešavanja problema KiM.
Ministarstvo za Kosovo i Metohiju, zatim svi oni koji su na bilo koji način učesnici u pregovaračkom procesu nisu učinili ni jedan jedini korak da blagovremeno upoznaju poslanike, ponavljam, najvišeg zakonodavnog tela u Republici Srbiji, sa aktuelnom pozicijom u kojoj se nalaze pregovori. Sam način na koji je načinjen tekst rezolucije je veoma neozbiljan. Čekalo se danima da dve stranke vladajuće koalicije, DS i DSS, postignu rešenje o tekstu rezolucije.
A šta smo imali priliku da vidimo? Ucene, pretnje uskraćivanjem podrške predsedničkom kandidatu i naravno hroničnu neiskrenost jednu prema drugome, dva partnera u vlasti, DS i DSS. Ucene su ih dovele do veoma lošeg rešenja u rezoluciji, koja Republiku Srbiju sasvim sigurno udaljavaju od evropskog puta. Vojna neutralnost o kojoj se govori u rezoluciji nije ništa drugo nego kraj evroatlantskih integracija Republike Srbije.
Čudi me što je DS na kraju pristala na igru DSS, koja Srbiju vuče ka izolaciji. Duboko smo protiv vojne neutralnosti, jer mi u LSV smatramo da baš kao članovi Severnoatlantskog NATO pakta možemo postići zadovoljavajući bezbednosni minimum bez koga nema ulaska u EU.
Formulacija vezana za potpisivanje Sporazuma o stabilizacija sa EU je veoma loša i bojimo se da ona, takođe, znači kraj našeg evropskog puta. Stanje na KiM je veoma loše i mora se istaći da tako nije od juče ili od 2000. godine, nego od mnogo ranije. Šta je urađeno da se taj deo Republike Srbije reintegriše? Mi u LSV smatramo da nije učinjeno ništa.
Kakvi signali se šalju iz Republike Srbije? Pominju se delovi teritorija drugih država i svojataju delovi teritorija drugih država. Susedne međunarodno priznate države, npr.
Crna Gora, nazivaju se kvazi-državama i necivilizacijskim tvorevinama. To su reči savetnika predsednika Vlade Republike Srbije, Vojislava Koštunice, gospodina Aleksandra Simića.
To su sramotno prljavi signali koje naša Vlada šalje i samim tim sebi slabi, naravno i nama, spoljnopolitičku poziciju.
LSV želi da Srbija zadrži, barem "de jure" suverenitet na KiM i želimo da rešenje na Kosovu zadovolji i životne potrebe Albanaca u Glogovcu i Vučitrnu, Srba u Štrpcu i Lapljem Selu, Turcima u Mamuši, Bošnjacima u Vitomirici i svim drugim građanima i građankama koje žive na KiM.
O građanima niko ne govori. Važna je samo teritorija, a narod gladuje, nema perspektive. Mislimo o tome kada budemo glasali ''za'' ili ''protiv'' ove rezolucije.
LSV i ja smo protiv ove rezolucije i želimo da nastavimo evropski put naše države. Baš zato smo moje kolege i ja podneli amandman na tekst rezolucije. Smatramo da rezolucija koju mi predlažemo, pod nazivom – Rezolucija Narodne skupštine o promeni državne politike prema statusu AP KiM u cilju zaštite života, prava, slobode i imovine građanki i građana KiM. Ona sadrži osam tačaka, a poslanici i poslanice najvišeg zakonodavnog tela u Republici Srbiji moraju da glasaju za nekoliko stavki. Hvala.